NAZIV VISOKOKOLSKE USTANOVE

ULOGA SPORTA U OUVANJU ZDRAVLJA

SEMINARSKI RAD

Mentor:

Kandidat:

Ime i prezime

Ime i prezime
Naziv mjesta, jul 2014.

SADRAJ
1

UVOD.................................................................................. 1

SPORT I ZDRAVLJE................................................................2

TJELESNO ZDRAVLJE.............................................................9

3.1

Vanost tjelesnog vjebanja (sporta)...............................................9

3.2

Pozitivni uinci...............................................................................10

3.3

Negativni uinci.............................................................................11

MENTALNO ZDRAVLJE.........................................................13
4.1

Meuodnos sporta i psihikog zdravlja..........................................14

4.2

Otklanjanje i ublaavanje depresivnih i anksioznih stanja.............15

4.3

Otklanjanjanju i ublaavanju posljedica stresa..............................17

4.4

Psihike promjene i ouvanje mentalnih sposobnosti....................18

ZAKLJUAK........................................................................20

LITERATURA.......................................................................21

1 UVOD
ovjekova

fizika

aktivnost

je

vana

osnova

njegovog

zdravlja,

neprocjenjivi dar prirode, izvor sree. Odavno je poznata mudra, narodna

izreka: Zdravlje je vanije od svega. Samo zdrav ovjek je u stanju da
potpuno upozna radost ivota, radost stvaralakog rada. Vrhunski sport ne
predstavlja prostor za sve potrebe i potencijale u fizikoj aktivnosti
(kulturi). Zbog toga vrhunskom sportu ne treba davati neizmjerne
prednosti pred drugim podrujima fizike kulture (zdravo vaspitanje,
orijentacija na rekreaciju, odmor, itd.).

Na ovim drugim podrujima primjenjuje se zdravstvena preventiva, uva

ekoloka ravnotea izmeu bioloke i drutvene egzistencije ovjeka i
njegove okoline. Programiranje fizike kulture ne smije se ograniiti na
aktivno ili pasivno uee u sportu. Prije se moe govoriti o pokretu fizike
kulture i programima koji podrazumjevaju egalitarni karakter.1

1 Simonovi Lj.: Sport, kapitalizam, destrukcija, Lorka, Beograd, 1995

1

2 SPORT I ZDRAVLJE
Izmjene u strukturi rada preusmjeravaju ovjekov odnos prema
slobodnom vremenu, sportu i rekreaciji. ovjekov nivo saznanja o zdravlju
putem vaspitanja, obrazovanja i medija se stalno uveava. To je
neophodno za pronalaenje ravnotee izmeu masovnih i elitnih oblika
ispunjavanja slobodnog vremena i bavljenja sportom.

Holistiki pristup zdravlju zasniva se na vienju pojedinca u njegovoj

povezanosti sa bio-psiho-socio-kulturnim snagama. 2 Neophodna je, dakle,
ravnotea duha i tijela; fizike i duhovne snage ovjeka predstavljaju
jedinstvo koje treba stalno odravati, jer je ono nestabilno i lako se
naruava. ovek nije svjestan koliko mu je ravnotea duha i tijela vana za
osjeanje punoe ivota, za uspjeh u radu i zadovoljstvo od svog fizikog i
duhovnog postojanja.3

Zdravlje je na vrhu svih ljudskih vrijednosti. To je kapital koji moe da se

uvea ili prokocka. Uostalom, obian ovjek kae da je zdravlje vanije od
svega. Zdravlje je prirodna, apsolutna i nezaobilazna ivotna vrijednost i
nalazi se u vrhu hijerarhije i ljestvice vrijednosti.Sa zdravljem su povezani:
ljudski ivot, interesi, ideali, harmonija, ljepota, smisao i srea ivota,
stvaralaki rad i ivotni ritam. Gledanje na zdravlje kao na najvie ivotno
blago ima hiljadu godina dugu tradiciju. Ouvanje zdravlja dobija na
znaaju naroito u uslovima tehnike sredine koja nas okruuje i koja
presudno utie na ljudski organizam. Nije sluajno reeno da zdravlje
2 orevi M. i dr.: Kultura zdravog ivota, MK Panonia, Novi Sad, 2003.
3 Kokovi D.: Socijalno-psiholoki osnovi sporta, Via koarkaka kola,
Beograd, 2000.
2

predstavlja najvee, ne samo individualno, ve i drutveno bogatstvo, jer

zadovoljava primarnu ivotnu potrebu ovjeka i reprodukciju drutva.

Zdravlje zavisi od karaktera rada i naina provoenja dokolice i odmora.

Stil ivota, stepen i karakter ljudskih aktivnosti, naroito u radnoj
djelatnosti, umnogome odreuju strukturu zdravlja. Tu se prije svega misli
na

uslove rada, odmora

na

mogunost

pristupa

obrazovanju, na

zdravstvene, komunalne i saobraajne usluge, kulturni standard i kulturni

ivot, nain ponaanja, razumnu potronju i ishranu, korienje slobodnog
vremena itd.

Jednostavno reeno, zdravlje se mora posmatrati kroz iroku panoramu

drutvenog

ivota

(radno-proizvodna,

socijalno-ekonomska,

politika,

porodina, itd.).

S obzirom da je zdravlje kompleksan problem, postoje razliiti pristupi i

kriterijumi za njegovo ocjenjivanje. Veina savremenih pristupa zdravlje
razmatra kao sposobnost ovjeka da uspostavi optimalno, fizioloko,
psiholoko,

socijalno

funkcionisanje

organizma.

Drugaije

reeno,

zdravlje pretpostavlja odsustvo bolesti ili fizikih defekata. Ima autora koji
zdravlje posmatraju kao poremeaj adaptacije i prilagoavanja organizma
neobinim uslovima sredine. Drugi istraivai zdravlje odreuju kao
strukturu dinamike ravnotee organizma sa prirodom koja nas okruuje i
socijalnom sredinom, pri emu bioloka i drutvena sutina ovjeka
predstavljaju jedinstvo.

Svjetska zdravstvena organizacija pod zdravljem podrazumjeva strukturu

pune fizike, psihike i socijalne ravnotee, a ne samo odsustvo bolesti i
fizikih nedostataka. Ovakvo odreenje zdravlja ne zadovoljava, jer ne
obuhvata sve inioce koji utiu na zdravlje, pa zato i ne moe biti potpuno.
Kao prvo, treba istai da ova definicija ne odreuje sasvim jasno pojam
ravnotee. Drugo, u okviru ovakvog odreenja, zdrav ovjek se posmatra
3

na statian nain. Meutim, ljudski organizam se nalazi u stalnoj promjeni

i razvitku, i ta dinamika je jedan od neophodnih uslova fizikog i duevnog
zdravlja.

ini se da je najpotpunija definicija zdravlja ona koja ga posmatra kao

proces ouvanja i razvitka psihikih, fiziolokih i biolokih sposobnosti
ovjeka, razvijanje njegove optimalne mogunosti i aktivnosti radi
maksimalnog produenja aktivnog ivota. Problem odnosa biolokih i
socijalnih faktora i njihovog uticaja na psihofiziko zdravlje, vrlo esto se
razmatra u mnogobrojnim istraivanjima. Danas se, sve vie, smatra da je
zdravlje pod uticajem biolokih i socijalnih faktora. Zdravlje ovjeka zavisi
od biogenetike (genetikog fonda), ivotnog ciklusa u kome se ovjek
nalazi, rekreativnih sposobnosti organizma, stepena njegove aktivnosti, a
takoe i od kumulativnog uticaja faktora spoljanje (socijalne) sredine.

Stepen humanizacije odreenog drutva mjeri se osjeajnou prema

zdravlju i bolesti. Razvijena zdravstvena kultura, shvatanje zdravlja kao
kulturnog fenomena, najbolji je pokazatelj razvoja odreene ljudske
zajednice. Masovna kultura i masovni mediji podstakli su do znanja o
medicini i zdravlju struje prema irokom auditorijumu. Taj preovlaujui
trend sistematizovan je u uvenom sloganu da se u medicinu i sport svi
razumijemo. Svakako, na djelu su optimistika gledanja i vjerovanja da
masovnim medijima pripada odluujua uloga u irenju i popularizaciji
savremenih znanja iz oblasti medicine. Plat popularizacije moe biti
veoma opasan ako ljudi misle da ta povrna informisanja mogu
predstavljati zamjenu za ozbiljnija upoznavanja i suoavanja sa pitanjima
zdravlja. S pravom ljekari sumnjiavo gledaju na popularizatorsku ulogu
mas-medija i onoga to se servira i nudi irokoj javnosti o zdravlju i
bolestima, pa i o samoj medicini. S druge strane, ljekari treba da prihvate i
imaju u vidu veoma sloeni kontekst uslova zdravlja i da se pri tom okane
miljenja da je veza izmeu drutva i zdravlja nesigurna i nebitna.
Eksplozija

najraznovrsnijih

naina

stilova

ivljenja,

nesigurna

usaglaenost linosti i drutvene sredine, izazivaju optereenja i oboljenja

4

iji su uzroci kulturnog i antropolokog porijekla. Odnos linosti i socijalne

sredine

pretpostavljaju

odreenu

strategiju

adaptacije

elastinog

prilagoavanja koji nam ukazuju na biografiju zdravlja ili bolesti pojedinca,

pripadnika usamljene gomile.

Zanemarivanje socijalnog i predominacija biolokog je dovela do velikih

nesporazuma i na podruju medicine i sporta. Vrlo esto se zaboravljalo i
zanemarivalo, da su glavni uzroci naih oboljenja drutveno-kulturni
(radna i ivotna okolina, faktori urbanizacije, uslovi stanovanja i prevoza,
kvalitet i kontrola onoga to se proizvodi i troi).

Izgleda kao da ona (medicina), eli da upozna samo faktore bolesti protiv
kojih se moe boriti, ne dovodei u pitanje postojee uslove; ona pridaje
veliki znaaj hemijskoj borbi protiv infekcija mikrobima, dostignuima
hirurgije, aparatima za dijalizu, ili jedinicama za intenzivnu njegu, koje
mogu u nekim sluajevima, da spasu ivot nekolicine ljudi, teko
pogoenoj boleu. U svakoj borbi protiv uzroka bolesti, ona eli da zna
samo za one uzroke sa kojima se ljekar moe boriti na nivou pojedinanog
organizma, ne traei drutvene, ekonomske i kulturne uzronike.4

Mnogi istraivai ukazuju na to da su osnove zdravlja vanmedicinske:

usklaenost pojedinca sa sredinom ivljenja, zajednicom i radom koji
obavlja. Ljudi vie obolijevaju ukoliko ostvaruju korjenite i nagle drutvene
promjene. Zapletenost meuljudskih odnosa moe uroditi nepredvidivim
posljedicama koje esto imaju razorne rezultate. Zdravlje se nuno
povezuje sa prirodom i nainom ivota. Skretanje oveka od stanja u koje
ga stavlja priroda obilan je izvor razliitih bolesti. Sloeni civilizacijski
tokovi, duboke i iznenadne promjene u nainu ivota, mogu biti uzroci
najrazliitijih mentalnih i fizikih tekoa koje svoj izraz nalaze u razliitim
bolestima. Preseljavanje u grad moe za nekoga znaiti dokrajivanje
sretnih vremena i uzrokovanje svih njihovih nevolja.
4 Gorc A.: Ekologija i politika, Prosveta, Beograd, 1982.
5

Zdravlje pojedinca tijesno je povezano sa naporom prilagoavanja to mu

ih namee okolina u kojoj ivi. U istraivanjima se naglasak stavlja na brze
promjene za koje je sljedee pravilo: onima koji su doiveli vie promjena
prijeti opasnost da ee obolijevaju. Uoeno je da brzina promjena u
ivotu pojedinca - ono to se uobiajeno naziva ivotni ritam - presudno
utie na zdravstveno stanje. Takoe je ustanovljeno da su promjene
naina ivota, koje iziskuju poseban napor i prilagoavanje u korelaciji sa
boleu - bez obzira na to da li pojedinac upravlja njima, da li eli ili ne
eli. to je vei stepen promjena u ivotu, vea je i opasnost da e bolest
koja slijedi biti tea.

Zdravlje je individualno, ali i drutveno bogatstvo, iroka panorama

drutvenog ivota. Ono nije samo neija sopstvena potreba, ve i potreba
drugih ljudi i obaveza je pojedinca da te druge ljude titi i pomae.
Zdravlje je obrazac kulture ovjeka, kulture meuljudskih odnosa. Ono je
svojevrsni nain i stil ivota, jer nain ivota moe biti ishodite svakog
dobrog zdravlja i radosti, ali i svake bijede i poniavajuih obrazaca.
Zdravlje pretpostavlja fiziku kulturu, ist vazduh, zdravu hranu. Treba
koristiti sve to je blagotvorno i nita ne zloupotrebljavati. Kad je u pitanju
zdravlje, prostor rekreacije dobija na punom znaaju.

Rekreacija (recreare obnoviti, ponovo stvoriti) oznaava oputanje,

doivljavanje i poboljavanje zdravlja. Ona moe biti kolektivni ali i
individualni in koji ne zahtjeva grupu i klasinu socijalizaciju. Zahvaljujui
rekreaciji, ovjek se bavi sportom a da nije sportski opredijeljen. U
rekreaciji su esto prisutni simptomi netreniranosti (kao i neekonomino
angaovanje tijela, glupa forsiranja, a da pri tom nije bilo nikakve
konsultacije sa ljekarima).

Rekreacija zahjteva struno, metodino doziranje kao neophodnost svakog

bavljenja sportom na nivou svakodnevnog ivota. Da bi se to postiglo,
neophodno je potovati odreene pravilnosti i naela:

individualni pristup za svakog uesnika, to znai prema potrebama,

mogunostima i razlikama u odnosu na druge;

iskustva i saznanja uesnika, to podrazumjeva

informisanjem i uenjem;
takoe je neophodno voditi rauna o ivotnom ciklusu pojedinca;
potrebno je aktivirati sve fizike i socijalne mogunosti razvoja i

izbjei svaku vrstu jednostranosti;

uvaavati cjelinu linosti intelektualnu, moralnu, voljnu i praktinu.

zahtjev

za

Rekreacija je polje subjektivne i drutvene svijesti. Ona dovodi do

optedrutvenih preorijentacija na polju fizike kulture i kao zdravstveni
sektor u stalnom je porastu. Svijest o zdravlju se mijenja, to utie na novi
izgled sporta. U dananjem sloenom drutvu, na vanosti dobijaju
slogani: opustiti se, oporaviti se, postati fit, uiniti neto protiv
stresa.

Na djelu je ponovno otkrivanje tijela i njegova tematizacija na nov nain.

Tijelo postaje znaajna karika u stvaranju i potvrivanju identiteta.
Rekreacija je najbolja brana protiv bolesti civilizacije i sjedilakog naina
ivota i znaajna je u vremenu kad ljude hvata panika zbog statusa,
psihika i socijalna optereenost, drutvena dezintegracija (iracionalna
drutvenost), obilje stresnih situacija.

Danas su najugroenije osobe koje su orijentisane na postignue i

konkurenciju, astoljubive i savjesne osobe (one sa vikom savjesti), osobe
orijentisane na uspjeh koje pokazuju obiljeja hard driving-a, ali i one koje
doivljavaju drutvene neuspjehe i koje su optereene. Temeljni ciljevi
svake rekreacije su adaptacija i uklapanje pojedinca u socijalnu sredinu
putem strategije fleksibilnog prilagoavanja i prisnih kontakata. U tom
pogledu rekreacija razvija specifine interakcijske kodove jednostavnosti i
7

prirodnosti (druenje u grupi, prijateljstva, solidarnost, itd.). Istraivanja su

pokazala da osobe koje se bave rekreacijom vae za otvorene osobe,
partneri koji se oslovljavaju sa ti.5

Rekreacija je regulator ljudskih odnosa sa prirodom, ali i sa svojom

unutranjom, ljudskom prirodom, regulator harmonije duhovnog i fizikog
bia oveka. Rekreacija je inilac usavravanja ljudske prirode, element
kompenzacije, faktor razreenja debalansa izmeu otuujuih svojstava
rada i antropolokih svojstava oveka. Bavljenje rekreacijom i fizikom
aktivnou je veoma znaajno i one su najee u negativnoj korelaciji, sa
karakteristikama

kao

to

su:

anksioznost,

napetost,

emocionalna

nestabilnost i zatvaranje u sebe.

Idealni oblik rekreacije je igra koja poveava spontanost i uravnoteenost,

razvija samostalnost, oslobaa od napetosti, prua podlogu za druenje i
prijateljstvo. Sa igrom se pomalja i zasniva jedna nova realnost. Za
savremenu civilizaciju, od presudnog znaaja postaje pitanje razrjeenje
sukoba stomaka i sporta. Ljudi e se sve ee baviti sportom kao
pojedinci, a navijanje e postati surogat sporta i izgubie na znaaju koje
danas ima.

Istraivanja su pokazala da motivi za bavljenje sportsko-rekreativnim

aktivnostima ukljuuju sljedee karakteristike:
1. zdravlje

ouvanje,

unaprjeenje,

otklanjanje

ublaavanje

zdravstvenih tegoba (8,18%);

2. sposobnost odravanje i podizanje motorikih fukncionalnih
sposobnosti (5,13%);
3. vitalnost produavanje ivotnog i radnog vijeka, spjeavanje ili
ublaavanje opadanja funkcija (5,33%);
4. mravljenje regulisanje tjelesne teine (2,67%);

5 Kokovi D.: Socijalno-psiholoki osnovi sporta, Via koarkaka kola,

Beograd, 2000.
8

5. ljepota lijep izgled, vitka linija, gracioznost, skladnost izgleda i

pokreta (1,57%);
6. relaksacija odmor, oputanje, sniavanje emocionalne napetosti
(4,57%);
7. raspoloenje zabava, razonoda, zadovoljstvo, prijatnost u toku i
poslije vjebanja (5,60%);
8. druenje s prijateljima, novo poznanstvo, prijatno provoenje
slobodnog vremena (5,63%);
9. postignue

postizanje

sportsko-tehnikih

rezultata,

samodokazivanje, afirmacija (3,17%);

10.
ivotni stil praenje savremenih tokova mode, optih
trendova (2,45%).

Od

svih

navedenih

aspekata,

najvaniji

je

postizanje

ouvanje

emocionalnog zdravlja, koje karakterie:

smirenost;
odsustvo anksioznosti;
kontrola emocija;
osjeajnost prema drugima (empatija);
sposobnost da se prima i prua ljubav;
spontanost u emocionalnom izraavanju;
osjeanje sigurnosti;
osjeaj sopstvene vrijednosti;
zainteresovanost za rad i druge ljude;
zainteresovanost za porodini ivot;
sposobnost da se uiva u ivotu;
sposobnost da se na prihvatljiv nain podnosi neuspjeh;
odsustvo bezrazlonog zamora i dr.

3 TJELESNO ZDRAVLJE
Tjelesnom

aktivnou

se

poboljava

sposobnost

lokomotornog

sistema:

otpornost vezivnog tkiva;

tetiva i ligamenat;
hrskavice i kostiju;
izdrljivost velikih miinih skupina.

Sport pozitivno djeluje na imunoloki i krvoilni sistem. Omoguujui djeci

da se kreu koliko ele, jaamo ne samo njihove miie i kosti, nego i
unutranje organe, npr. Kad dijete potri, ubrzava se njegov puls, ono
poinje dublje i ee disat, jer miii pri tranju obavljaju naporniji rad, pa
srce,

plua

drugi

sistemi

organizma

prirodno

poveavaju

svoju

produktivnost i snagu. Dijete koje se bavi rekreativnim sportskim

aktivnostima, odnosno mnogo se kree, ima i zdravije i snanije
unutranje organe.

10

Temeljno aktiviranje muskulature trebalo bi stimulisati praktiki sve

temeljne motorike sposobnosti:6

izdrljivost;
snagu;
sposobnost istezanja;
sposobnost koordinacije i
sposobnost oputanja.

3.1 Vanost tjelesnog vjebanja (sporta)

Igra i sport su sastavni dio ivota ljudi razliite dobi i drutvenog
poloaja, pogotovo djece i mladei. Danas se sve vie tei da se svako
dijete, razvija ne samo u svojim umnim, uvstvenim, drutvenim i
duhovnim dimenzijama nego i u psihofizikom. Sport je ljudskoj prirodi
priroena aktivnost. On budi jak interes i ima snanu privlanost. To je
veliki odgojni potencijal i odgojna snaga. Sport je izvanredno odgojno
sredstvo. On omoguava djeci da razvijaju svoje humane kvalitete i
promie autentine ljudske vrijednosti, a do toga se dolazi odgojem.

Zdrava, okretna, spretna i vjeta djeca mogu lake nositi sve nedae i
tekoe ivota te mogu lake obavljati svoje radne i drutvene zadae.
Zadaci tjelesnog odgoja temelje se na mogunosti poticanja fizikog rasta
i razvoja odgajanika, razvoju psihomotorikog sistema i opte funkcionalne
sposobnosti organizma. Ovaj zadatak se ostvaruje osmiljenim sistemom
vjebi, igara, stvaranju navika na zdrav i higijenski ivot, ispravno dranje
tijela.

Odgajanik stjee spoznaju za opte fiziko stanje i stvara naviku bavljenja

tjelesnim aktivnostima. Bilo koji sport, bilo koja tjelesna aktivnost aktivira
kompletni lokomotorni sistem presudan za tansformaciju energije koja je
rijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu, te se sport i
6 Bjelica D., Krivokapi D.: Teorijske osnove fizike kulture, Univerzitet
Crne Gore, Podgorica, 2010.
11

tjelesna aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih

djetetovih osobina. Veliki je utjecaj tjelesnog vjebanja na ouvanju i
unapreivanju zdravlja djeteta te na skladan razvoj svih njegovih
antropolokih znaajki.

3.2 Pozitivni uinci

Redovita tjelesna aktivnost moe sprijeiti ili konrolisati neke bolesti:

smanjuje masnoe u krvi;

prevenie povieni krvni pritisak;
smanjuje rizik od sranog i modanog udara;
jaa plua;
kontrolie teinu;
prevenie i smanjuje stres;
jaa imunitet;
osigurava jau snagu;
vea izdrljivost i fleksibilnost zglobova i kraljenice;
prevenie osteoporozu;
smanjuje ozljede;
omoguava bolje spavanje i oputanje;
poveava razinu energije;
donosi bolje raspoloenje i
omoguava kvalitetu ivota.

Pozitivni uinci redovite tjelesne aktivnosti na zdravlje:

manja smrtnost kod mlaih i starijih osoba;

smanjen rizik smrtnosti od krvoilnih (osobito koronarnih sranih)

bolesti;
sprjeavanje ili odlaganje nastanka visokog krvnog pritiska

vjebanje smanjuje pritisak;

smanjen rizik oboljenja od tumora debelog crijeva;
smanjen rizik obojenja od eerne bolesti neovisne o inzulinu;
korist oboljenjima od artritisa;
treniranjem snage i drugim vjebanjem starije osobe zadravaju

sposobnost samostalnog ivljenja i smanjuju rizik od padova;

mogu povoljan utjecaj na raspodjelu masnih naslaga u osoba s

prekomjernom tjelesnom teinom;

ublauje znakove depresije, tjeskobe i poboljava raspoloenje;
12

poboljava

kvalitetu

ivota

povezanu

sa

zdravljem,

jaanjem

psiholokog blagostanja i poboljanja tjelesnog stanja u osoba loeg

zdravlja.

3.3 Negativni uinci

tetni uinci tjelesne aktivnosti:

tjelesnim

naprezanjem

moe

doi

do

ozbiljnih

krvoilnih

smetnji, ali je isti uinak redovite tjelesne aktivnosti manji rizik

smrtnosti od krvoilne bolesti;

vjeruje se da veina miino-kotanih ozljeda povezanih s
tjelesnom aktivnosu moe sprijeiti postepenim vjebanjem do
eljene razine aktivnosti i izbjegavanjem pretjerane aktivnosti.

Svima je poznato da pretjerano vjebanje moe imati uinak na organizam

slian onome gdje se ba nikad i nije koristila vjeba. Iz ovog proizlazi:
koliko

zapravo

treba

vjebati

za

poboljanje

zdravlja?

Nije

isto

svakodnevno odlaziti automobilom ili autobusom na posao i vraati se s

posla. Ako izaberemo neko drugo prijevozno sredstvo, tada troimo vie
energije za dolazak i odlazak te utjeemo na sve bitne sisteme organizma.

Sluajno poboljanje zdravlja moe se ostvariti usmjerenom tjelesnom

aktivnou (npr. 30 minuta brzog hoda, 15 minuta tranja ili 45 minuta
igranja odbojke), veinom, ako ne svim danima u sedmici. To je preporuka
Amerikog

ministarstva

zdravlja

za

poboljanje

zdravlja

tjelesnim

aktivnostima. Po njima je umjeren intenzitet 50-70% maksimalnog

primitka kisika, a ukljuuje brzo hodanje za veinu neaktivnih pojedinaca.
Tjelesnim aktivnim nainom ivota poboljavamo kvalitetu ivota, stanje
krvoilnog sistema, a time i smanjuje rizik od krvoilnog oboljenja ,putem
bolje provjere tjelesne teine i kvalitetnije kontrole duevno-drutvenog
stanja.

13

4 MENTALNO ZDRAVLJE
Gledano sa stanovita evolucije, fizika sposobnost je, tokom proteklih
milenijuma bila uslov preivljavanja i opstanka pojedinca, porodice i
drutva u cjelini. U savremenim uslovima ivota sve je prisutnija
regresivna tendencija, koja se ogleda u rastuoj pasivnosti modernog
ovjeka.

Veina stanovnitva u industrijalizovanim zemljama vode sedentarni nain

ivota ili su samo povremeno aktivni. Tehnoloki napredak oslobaa sve
vie slobodnog vremena, ali fizika aktivnost koja se ranije koristila za
odlazak na posao i poslovne obaveze, obavljanje kunih poslova i
14

rekreaciju, sve vie opada. Svakodnevne poslovne aktivnosti ljudi sve vie
obavljaju u sjedeem poloaju. Dostupnost sve modernijih kompjuterskih
igara, kablovske televizije, ekspanzija socijalnih mrea na internetu,
napravile su od kue vrlo poeljno mjesto za boravak.

Nove mogunosti kojima je kupovanje i obavljanje bankarskih poslova

omogueno preko raunara, pojaavaju taj trend kao rezultat, sve je tee
pronai

vrijeme

motivaciju

za

upranjavanje

fizike

aktivnosti

odravanje nivoa forme potrebne za zdrav ivot. Iz navedenih

razloga proizilazi i injenica da, priblino, oko dvije treine populacije
razvijenih zemalja ne ostvaruje ni minimalni nivo fizike aktivnosti koji se
preporuuje u cilju odravanja zdravlja i energetskog balansa.

Zdravstvene

posljedice

zabrinjavajue.

Fizika

takvog

provoenja

neaktivnost

dnevnih

poveava

rizik

aktivnosti

su

oboljevanja

od

najrairenijih hroninih nezaraznih bolesti, kao to su:

koronarna bolest srca;

modani udar;
visoki krvni pritisak;
dijabetes tipa 2;
karcinom;
osteoporoza i s njom povezani prelomi kostiju.

Neaktivnost uzrokuje pad fizikih funkcija kod osoba srednjeg doba i

umanjuje samostalnost tih osoba u kasnijem ivotnom razdoblju. Fizika
neaktivnost jedan je od vodeih uzronika bolesti i smanjenja kvaliteta
ivota stanovnitva u zemljama razvijenog svijeta, a daljim poveanjem
neaktivnosti ovi rizici nastavljaju svoj rast. Nije potrebno posebno
naglaavati da se pomenuti problemi, izazvani smanjenjem fizike
aktivnosti, snano reflektuju i na psihiko zdravlje savremenog ovjeka,
koje naruavaju u veoj ili manjoj mjeri, zavisno od kakakteristika linosti i
socijalnog okruenja.

15

Novija istraivanja, koja su sve aktuelnija u ovoj oblasti, dala su

ohrabrujue rezultate, jer postoje jasne injenice koje govore u prilog
pozitivnog uticaja fizike aktivnosti, kako na fiziko, tako i na psihiko
zdravlje. Odavno je poznato da mnoge osobe koje imaju povienu
napetost, osjeanje agresije ili ljutnje, ovaj problem rjeavaju aktivnostima
koje dovode do pojaane miine aktivnosti. Novija istraivanja u ovoj
oblasti ukazuju na injenicu da blai oblici pojedinih psihikih poremeaja,
poput anksioznosti, depresije i psihikog stresa mogu biti poboljani tokom
redovnog bavljenja rekreativnim aktivnostima.

4.1 Meuodnos sporta i psihikog zdravlja

Fokus interesovanja u ovom radu je usmjeren na rasvjetljavanje
meusobnog odnosa fizike aktivnosti i psihikog zdravlja, odnosno naina
na

koji

angaovanje

ovjeka

kroz

redovnu

rekreativnu

aktivnost

umjerenog intenziteta, moe imati pozitivne efekte na mentalno zdravlje.

Od sredine prethodnog vijeka naunici prouavaju uticaj fizike aktivnosti

na zdravstveni status savremenog ovjeka, to je rezultovalo dugim
spiskom pozitivnih efekata. Rezultati brojnih istraivanja su dokazala da
redovna

fizika

aktivnost

umjerenog

intenziteta

produava

ivot

poboljava njegov kvalitet. Meutim, mnogo manji broj radova je

posveen uticaju aktivnog ivotnog stila na mentalno zdravlje i osjeaj
ivotnog

zadovoljstva.

Zabrinjavajue

djeluje

podatak

da

Svjetska

zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da e depresija, anksioznost i

stres biti glavni uzronici smanjenja kvaliteta ivota i skraenja ivotnog
vijeka do 2020. godine.

Podaci dobijeni u dosadanjim istraivanja pokazuju da su nivo fizike

aktivnosti i dobro mentalno zdravlje u visokoj pozitivnoj korelaciji.
Pozitivno

raspoloenje,

osjeanje

opteg

zadovoljstva

sa

rijetkim

simptomima anksioznosti i depresije ukazuje na dobro mentalno zdravlje

16

referentnih studija na koje emo se pozvati u daljem tekstu, poveana

fizika aktivnost je povezana sa smanjenjem anksioznosti i depresije. 7

Pritom treba imati u vidu da epidemioloke studije upozoravaju da u

svakom trenutku priblino etvrtina ukupne populacije zemalja razvijenog
svijeta pati od umjerene anksioznosti, depresije i drugih emocionalnih
poremeaja. Iz tog razloga uloga fizike aktivnosti i uopte aktivnih stilova
ivota se ne smije zanemariti, jer predstavlja lako dostupnu i bezbjednu
terapiju.

4.2 Otklanjanje i ublaavanje depresivnih i anksioznih

stanja
Depresiju karakterie:

tuga;
smanjeno samopouzdanje;
pesimizam;
osjeanje beznaa i
oajanje.

Simptomi su raznovrsni:

razliiti bolovi;
razdraljivost;
nekritinost;

povlaenje u sebe i
povremene suicidne misli.

Blai oblici depresije mogu nestati sami, bez ozbiljnijeg tretmana.

Meutim, umjerena depresija, kao i teka depresija, kada dominiraju
suicidne ideje, lijee se odgovarajuim lijekovima. Veina istraivanja o
7 Stephens T.: Physical activity and mental health in the United States and
Canada, Evidence from four population surveys, Preventive Medicine,
1988.
17

efektima fizike aktivnosti bila su sprovoena na ispitanicima s blagom ih

umjerenom depresijom koji do tada nisu bili podvrgnuti lijeenju.

Na osnovu analize statistikih podataka o efektima aktivnosti na depresiju,

zakljuuje se da vjebanje znatno smanjuje stepen depresije u svim
hronolokim grupama, bez obzira na njihovu prethodnu fiziku kondiciju.
Postignuti efekti bili su izraeniji na ispitanicima koji su ee trenirali i koji
su bili due ukljueni u programe rekreativnog vjebanja.

Kad je u pitanju anksioznost, treba rei da je to stanje koje se karakterie

osjeajem unutranje uznemirenosti i nemira uz prisutnu psihomotornu
napetost. Istraivanja u ovoj oblasti su pokazala da aerobno vjebanje ali i
vjebanje u zoni veeg optereenja znatno umanjuju osjeaj anksioznost.
Razliite vrste aerobnog vjebanja imale su sline efekte na psihiki status
uesnika koji su bili obuhvaenii eksperimentalnim tretmanom.

Efekti redovnog treninga u umjerenoj zoni optereenja na ergociklu i

tredmilu doprinose poboljanje stanja kod ispitanika koji su imali tei oblik
depresije. Pritom, efekti fizike aktivnosti nisu zavisili od starosti
ispitanika. Primjeeno je da su manje depresivna ona djeca i tinejderi koji
su aktivniji i da aktivnost smanjuje rizik od nastanka depresije u kasnijem
ivotnom dobu.

Analiza rezultata pomenutih istraivanja ukazuje da je poveana fizika

aktivnost uesnika bila statistiki povezana sa ublaavanjem anksioznog
stanja, to je potvreno psiho-fiziolokim mjerenjima i rezultatima
dobijenim primjenom tehnike intervjua. Ostvareni efekti su se kretali od
niskih do umjerenih.

Rezultati ovih studija upuuju na veu efikasnost umjerene fizike

aktivnosti u odnosu na vjebanje u zoni visokog intenziteta, da pozitivni

18

efekti aktivnosti traju i vie nedelja po prestanku tretmana, kao i da

poboljanje nastaje nezavisno od starosti i opteg zdravstvenog stanja.

4.3 Otklanjanjanju i ublaavanju posljedica stresa

Naziv stres, se koristi za opis simptoma koji se javljaju kada smo pod
suvie velikim pritiskom, naprezanjem ili naporom, pri emu izazivaju
optu nespecifinu reakciju organizma da se prilagodi izmijenjenim
uslovima unutranje ili spoljanje sredine. Stres pokreu uzroci koji
ozbiljno ugroavaju i remete ravnoteu organizma.

Stres zavisi od brojnih karakteristika linosti kao to su:

uzrast;

pol;
obrazovanje;
zanimanje;
otpornost na stres;
osjeaj samopouzdanja;
prilagoenost;
porodina i socijalna situacija;
ekonomsko i zdravstveno stanje i sl.

Moemo rei da je stres jedan od izazivaa brojnih zdravstvenih problema

modernog vremena. Psiholoke reakcije koje su bile neophodne za
opstanak tokom evolucije mogu biti tetne u savremenom drutvu.

Kada se stresna situacija dogodi na radnom mjestu, a njena posljedica je

neprikladno fiziko ispoljavanje, poveani nivo hormona u krvi moe
predstavljati problem. Fizika aktivnost dovodi do smanjenja simpatike i
poveane parasimpatike aktivnosti, pa se smanjuje ekcesivno izluivanje
kateholamina prilikom bilo kojeg stresnog dogaaja. Redovna aktivnost
19

umjerenog intenziteta i dobra fizika kondicija blagotvorne su za

cjelokupan organizam, djelimino i zbog smanjenja dijastolnog krvnog
pritiska to svakako umanjuje reakciju na strsne situacije.

4.4 Psihike promjene i ouvanje mentalnih sposobnosti

Znaajne psiholoke promjene nastaju kod osoba kao rezultat fizikog
vjebanja. Poveava se emocionalna stabilnost, smanjuje se agresija,
poveava motivacija za adaptibilnim promjenama. Fiziki utrenirane osobe
bolje se osjeaju a kod njih je prisutnija ivotna energija i elja za radom.
Fizika aktivnost utie razliito na navedene osobine linosti a jo i vie na
psihika stanja, to, naravno zavisi od individualnih razlika ispitanika, a u
prvom redu pola, hronolokog doba, zdravstvenog stanja i sl.

Kad su u pitanju djeca, rezultati slinih studija ukazuju da kod njih fiziku
aktivnost prati pozitivan stav o sebi, da uestvovanje u programima fizike
aktivnosti podstie njihovo samopouzdanje i da je fiziko vjebanje bilo
efikasnije u formiranju pozitivnog stava prema sebi i svom tijelu nego
drugi organizovani programi.8

Kod djece je fizika aktivnost uglavnom motivisana doivljajem uivanja u

aktivnosti,

to

pokree

intrinziku

motivaciju,

osjeanje

linog

zadovoljstva. Bavei se rekreativnim aktivnostima, odrasle osobe mogu

podii

samopouzdanje,

popraviti

raspoloenje,

poveati

sposobnost

suoavanja sa stresom, to svakako doprinosi poboljanja kvaliteta ivota.

Takoe, potvreno je da fizika aktivnost, a samim tim i dobra fizika
kondicija pozitivno utiu na svijest o sopstvenoj vrijednosti, prije svega
kroz smanjenje tjelesne mase, poveanje snage i izdrljivosti, to
8 Gruber J.: Physical activity and self-esteem development in children, A
meta-analysis, American Academy of Physical Education Papers, 1986.
20

doprinosi boljem estetskom utisku, to utie na formiranje boljeg miljenja

o sebi i svom tijelu.

Starije kategorije vjebaa mogu imati znaajne koristi od fizikih

aktivnosti umjerenog intenziteta, to, naravno zavisi od njihovog opteg
stanja. Socijalni efekti se intenziviraju kroz zajednike aktivnosti i druenje
sa srodnim osobama, ali je moda jo znaajnije odravanje pokretljivosti
tijela i ukupne fizike kondicije, to, svakako doprinosi i boljem psihikom
zdravlju. Redovna aerobna fizika aktivnost ne samo da sprjeava
slabljenje funkcije mozga nego je moe i znaajno poboljati, objavili su
istraivai s University of Illinois u svom strunom asopisu. Analiza
njihovih rezultata upuuju na zakljuak da fiziko vjebanje ima izuzetno
snaan

uticaj

na

aktivnosti

koje

ukljuuju

planiranje,

pamenje

istovremeno obavljanje vie zadataka. Fizika aktivnost takoe stimulie i

titi funkciju mozga.

Istraivai su takoe zabiljeili da fiziki aktivni ispitanici bolje ue i da se

kod njih usporava starosna degeneracija mozga. Najnovija istraivanja
pokazala su da stariji ljudi koji vjebaju tri ili vie puta nedeljno rjee
obolijevaju od Alchajmerove bolesti i starosne demencije.

Ljudi koji su redovno vjebali, imali su 30-40% manji rizik od razvijanja

demencije. Primjeeno je da ak i laka fizika aktivnost, kao to je etnja,
pomae da se odloe prvi simptomi ove bolesti. U nekoliko preglednih
lanaka istaknuti su pozitivni efekti fizike aktivnosti na mentalno zdravlje
ljudi,

koji

se

odnose

na

unapreenje

njihovog

samopouzdanja,

raspoloenja, smanjujui nivo stresa i anksioznosti, a takoe je pokazano

da utiu i na poboljanje kvaliteta sna.

21

5 ZAKLJUAK
Sportsko-rekreativne aktivnosti su efikasno i primjereno sredstvo za
unapreenje zdravlja, ispunjavanje bioloke potrebe za kretanjem kao i
sadrajnijem i zdravijem koritenju slobodnog vremena. Fizika aktivnost
smanjuje

asocijalna

ponaanja,

bolesti

zavisnosti

unapreuje

meuljudske odnose.

Navedena istraivanja ukazuju da redovno fiziko vjebanje nesumnjivo

ima veliki potencijal kao efikasno sredstvo postizanja i ouvanja psihikog
zdravlja. Odreene zakonitosti u ovoj oblasti su relativno dobro poznate,
kao npr. da se na taj nain redukuju neugodne emocije izazvane stresom,
da se umanjuju simptomi umjerene anksioznosti i depresije, ali i da moe
sluiti kao dodatna terapija u sluaju pojave veeg intenziteta ovih
patopsiholokih poremeaja. Treba istai jedinstvene stavove veine
istraivaa, da u svakom hronolokom dobu i bez obzira na pol, fizika
aktivnost blagotvorno djeluje na emocionalne procese vjebaa.
22

Iskustva iz zemalja koje su, upravo zbog velike uestalosti pomenutih

zdravstvenih problema primjenile mjere prevencije bazirane na razvijanju
navika za bavljenjem redovnim fizikim aktivnostima, kao i njihovim
intenziviranjem u irokoj populaciji, upuuju na zakljuak da je to jedan je
od

najefikasnijih i najprihvatljivijih naina rjeavanja

velikog broja

zdravstvenih problema i da se veina poeljnih zdravstvenih promjena

moe postii u relativno kratkom vremenu.

Na kraju treba jo jednom napomenuti da, zdravlje, kao prva i najvea

vrijednost u ivotu podrazumijeva, osim somatskog i zadovoljavajui
psiholoki, mentalni i emotivni status, koji se u znaajnoj mjeri moe
postii i odrati redovnim rekreativnim aktivnostima. Briga za proirenje
aktivnih

uesnika

sportsko-rekreativnim

aktivnostima

predstavlja

znaajnu zdravstvenu ali i kulturoloku potrebu, i jedan je od prioritetnih

zadataka modernog drutva.

6 LITERATURA
1. Bjelica D., Krivokapi D.: Teorijske osnove fizike kulture, Univerzitet
Crne Gore, Podgorica, 2010.
2. orevi M. i dr.: Kultura zdravog ivota, MK Panonia, Novi Sad,
2003.
3. Gorc A.: Ekologija i politika, Prosveta, Beograd, 1982.
4. Gruber J.: Physical activity and self-esteem development in children,
A meta-analysis, American Academy of Physical Education Papers,
1986.
5. Kokovi D.: Socijalno-psiholoki osnovi sporta, Via koarkaka kola,
Beograd, 2000.
23

6. Simonovi Lj.: Sport, kapitalizam, destrukcija, Lorka, Beograd, 1995.

7. Stephens T.: Physical activity and mental health in the United States
and Canada, Evidence from four population surveys, Preventive
Medicine, 1988.

24