GRAEVINSKI FAKULTET

SVEUILITA U RIJECI

Dr.sc. edomir Benac, izv.prof.

RJENIK
GEOLOKIH POJMOVA

Rijeka, sijeanj 2003.

Abrazija (eng. abrasion) je proces koji obuhvaa mehaniko troenje, mrvljenje i

struganje povrine stijena udaranjem i trenjem estica transportiranih gravitacijom,
vjetrom, ledom, tekuom vodom i valovima.
Aglomerat (eng. agglomerate) vulkanoklastina stijena, sastavljena preteito od
komada lave i vulkanskih bombi
Ahat (eng. agate) > kalcedon
Alabaster (eng. alabaster) > gips
Albit (eng. albite) > feldspati
Algonkij (eng. Algonkian) > geoloko doba
Aluvijalne naslage, fluvijalne naslage (eng. alluvial deposits, fluvial deposits),
nastale su nakupljanjem sedimenata doneenih rijenim tokom. To su preteito
nevezani do poluvezani sedimenti vrlo razliite granulacije. U viim dijelovima toka
zaostaje samo krupnozrnasti materijal. U aluvijalnim ravnicama taloe i najsitnije
estice, razvrstvajui se po veliini i masi. Kod naglih rijenih poplava i na kraju
bujinih tokova materijal je esto nesortiran. Na uu rijeka u more nastaju sedimenti
prijelaznog okolia: naslage estuarija i delte. Aluvijalne naslage u veoj su mjeri
rairene u panonskom dijelu Republike Hrvatske. Znaajan su izvor graevinskih
materijala: ljunka, pijeska i opekarske gline.
Amfiboli (eng. amphiboles) su skupina tamnih feromagnezijskih minerala koji
pripadaju inosilikatima. Sastojci su eruptivnih (diorit, andezit) i metamorfnih
(amfibolit) stijena. Najraireniji amfibol je hornbledna ili crna rogovaa. Vlaknasti
varijeteti tremolita i aktinolita su pozati kao amfibolski azbest.
Amfibolit (eng. amphibolite) srednjezrnasta do krupnozrnasta metamorfna stijena
nastala tijekom regionalne metamorfoze pri visokom tlaku i temperaturi
Andezit (eng. andesite) > neutralne efuzivne eruptivne stijene
Anortit (eng. anortite) > Ca-plagioklasi, spadaju u skupinu feldspata
Antiklinala (eng. anticline) > bora
Aragonit (eng. aragonite) > CaCO3, rompska polimorfna modifikacija Ca- karbonata
Areniti (eng. arenaceous rocks) > klastine stijene
Argiliti (eng. argillaceous rocks) > sitnoklastine stijene, sinonim za glinoviti ejl
Arhaik (eng. Archaic) > geoloko doba
Arkoza (eng. arkose) > klastine stijene

Arteki vodonosnik (eng. artesian aquifer) je pod nepropusnom krovinom, a vode u

njemu mogu biti mineralizirane. Prihranjivanje vodonosnika vri se na udaljenim
izdancima u odnosu na podruje koritenja. Voda je pod tlakom pa se buenjem razina
vode die iznad nepropusne krovine tako da ostaje ispod povrine terena (subarteka
voda) ili se izljeva na povrinu (arteka voda).
Astenosfera (eng. astenosphere) > zemljina kora
Atmosfera (eng. atmosphere) > Zemlja
Barisfera (eng. barysphere) > Zemlja
Bazalt (eng. basalt) > bazina efuzivna eruptivna stijena
Bazine stijene (eng.basic rocks) > eruptivne stijene
Bioerozija (eng. bioerosion) > marinska erozija
Biomikrit (eng. biomicrite) > vapnenac
Biosparit (eng. biosparite) > vapnenac
Boksit (eng. bauxite) > crvenica
Bora (eng. fold) je strukturna forma nastala savijanjem primarno planarnih
strukturnih elemenata (slojeva, ploastih eruptivnih tijela isl.) uslijed sila kompresije
izazvanih tektonskim pokretima u litosferi. Najei oblik boranja nastaje uslijed
tektonskog suenja prostora kod ega boranje moe prijei u rasjedanje. Nastanak
bora takoer moe biti prouzroen gravitacijskim sputanjem, kompalcijom
sedimenata i zbog dijapirskoh prodora. Prilikom boranja ne dolazi, za razliku od
rasjedanja, do prekida kontinuiteta stijenske mase. Potpuna bora sastoji se od
izboenog (konveksnog) dijela koji se zove antiklinala, i udubljenog (konkavnog)
dijela koji se zove sinklinala. Tjeme antikliklinale je najizboeniji, a jezgra sredinji
dio. U jezgri antiklinale nalaze se najstarije, a jezgri sinkinale najmlae naslage.
Antiklinala i sinklinala mogu se podijeliti na dva krila uzdunom osnom plohom. Kod
pravilnih bora krila su simetrina. S obzirom na poloaj osne plohe razlikuju se
uspravne, kose, prebaene, polegle i utonule bore. Izoklinalne bore imaju krila
paralelna s osnom plohom, a lepezaste krila savijena u obliku lepeze. Koljeniasti
oblik bore naziva se fleksura. Os bore je zamiljena ploha koja dijeli boru na dva
simetrina dijela kod cilindrinih bora, za razliku od necilindrinih koji nemaju os.
Sustavi bora mogu sainjavati antiklinorij (preteito konveksni) ili sinklinorij
(preteito konkavni oblik).
Brea, krnik (eng. breccia) je naziv za vie ili manje vrsto vezanu sedimentnu
stijenu klastinog podrijetla. Sastoji se od uglastog do poluuglastog stijenskog krja
veeg od 2 (3) mm i cementa ili matriksa. Veliina fragmenata najee jako varira.
Uglatost je posljedica kratkog transporta. Prijelazni tip izeu bree i konglomerata
naziva se breo-konglomerat. Prema nainu postanka razlikujemo vulkanske,

tektonske i sedimentne bree. Piroklastine ili vulkanske bree sastoje se od

odlomaka koji potjeu od vulkanskih erupcija. Kataklastine ili tektonske bree
nastaju u procesu lomljenja ili drobljenja stijena. Kod tog procesa tektonski pokreti
bili su najvaniji initelj. Sedimetne ili intraformacijske bree nastaju tijekom
sedimentacije. Kao prirodni (arhitektonsko-graevni) kamen poznate su mramorne,
vapnenake i dolomitine bree. Njihova dekorativna i tehnika svojstva ovise o
sastavu estica i karakteru veziva.
Crvenica, terra rossa (eng. terra rossa), naziv za crvena rezidualna tla, posebice
rairena u krkim krajevima oko Mediterana. Smatra se da je crvenica tip reliktnog tla
nastala u toplijim klimatskim uvjetima od dananjih. U geolokom smislu crvenica je
naziv za crvenkasta, smeecrvena i ukastocrvena glinovito-prainasta tla koja
pokrivaju vapnence i dolomite. Karakteristina crvenkasta obojenost potjee od
amorfnih eljeznih hidroksida. O postanku crvenice postoje tri tumaenja: 1) nastala
je u procesu okravanja iz netopivog ostatka karbonatnih stijena; 2) nastala je iz
materijala naneenih na karbonatne stijene; 3) poligenetske je prirode.
Dacit (eng. dacite) > kisela efuzivna eruptivna stijena
Delta (eng. delta) je prostrano podruje na uima rijeka u more ili u vea jezera, gdje
se zbog smanjene brzine i energije rijenih tokova taloi preteni dio sedimenata koje
su tokovi donosili. Taloenjem nastaje veliko sedimentno tijelo lepezastog oblika u
tlocrtu slino grkom slovu delta od ega potie naziv. Kod taloenja dolazi do
granulometrijskog razdvajanja sedemenata: krupnozrnasti se taloe blizu rijenog
ua, a oni sitnozrnastiji dalje u bazenu. Na taloenje mogu utjecati plimne struje,
valovi i morske struje pa nastaju vrlo razliite i kompleksne sedimentne tvorevine.
Devon (eng. Devonian) >geoloko doba
Deluvijalne naslage (eng. talus deposits), deluvij ili deluvijalno-koluvijalne padinske
tvorevine, nastale su fiziko-kemijskom razgradnjom stijena, njihovom erozijom i
obino kratkim gravitacijskim transportom materijala. Sadre nesortirane do slabo
sortirane odlomke vrlo razliitih dimenzija. U padinske tvorevine ubrajaju se aktivni i
vezani sipari te neke vrste brea. Deluvijalne nalage podlone su puzanju i klizanju.
Skupni naziv za padinske procese: uruavanje, osipavanje, spiranje, jaruanje, puzanje
i klizanje je derazija.
Denudacija (eng. denudation) je povezano djelovanje insolacije, atmosferskih voda,
povrinskih tokova, leda, i organizama. Denudacija je takoer zbirni naziv za sve
destrukcijske procese koji sudjeluju u oblikovanju reljefa (erozija, derazija, abrazija i
sl.). Denudacija je posljedica skupnog djelovanja egzogenetskih sila. Rezultat
denudacije je ogoljavanje, zaravnjavanje i globalno sniavanje kopnenih masa na
Zemlji.
Dijabaz (eng. diabase) > bazina ilna eruptivna stijena
Dijageneza (eng. diagenesis) obuhvaa sve mehanike i kemijske promjene koje se
dogaaju u sedimetima on njihova taloenja pa do poetka metamorfnih procesa.
Najvaniji dijagenetski procesi jesu procesi litifikacije kojima od rahlih, nevezanih,

vodom saturiranih talog, nastaju vrste stijene. U osnovi se razlikuje mehanika i

kemijska dijageneza. Mehanika dijageneza obuhvaa procese kompakacije tijekom
kojih se smanjuje poroznost i volumen taloga te istiskuje porna voda, zbog tlaka
nadslojeva koji raste s poveanjem dobine zaljeganja. Kemijska dijageneza obuhvaa
sloene procese otapanja pojedinih mineralnih sastojaka, reakcije izmeu minerala i
porne vode, izluivanje mineralnih supstancija iz porne vode, transformacije
nestabilnih u stabilne mineralne faze zbog povienja temperature i tlaka. Tijekom
kemijske dijageneze nastaje cijeli niz novih autigenih minerala. Meu najvanije
kemijske dijagenetske procese mogu se ubrojiti: tlano otapanje mineralnih zrna,
otapanje lako topivih mineralnih komponenti, cementaciju, autigenezu,
rekristalizaciju i metasomatozu.
Dijamant (eng. diamond) je minaral, elementarni ugljik C, nastao u uvjetima
enormnog svestarnog tlaka i visoke temperature u ultrabazinim eruptivnim breama.
To je najtvri prirodni mineral (tvrdoe po Mohsovoj skali 10). Budui je kemijski
otporan nalazi se i u aluvijalnim naslagama. U tehnici se rabi kao prirodni abraziv za
rezne, buae i brusne alatke. Sintetiki je dijamant po svojstvima slian prirodnom.
Dijatomit (eng. diatomite) > silicijske sedimetne stijene
Dina (eng. dune) > eolske naslage
Diorit (eng. diorite) > neutralna intruzivna eruptivna stijena
Diskontinuitet (eng. discontinuity) je opi naziv za bilo koji mehaniki diskontinuitet
u stijenskoj masi koji ima nisku vlanu vrstou, ili je uope nema. Termin
diskontinuitet koristi se za veinu tipova pukotina, oslabljenih slojnih ploha, ploha
kriljavosti, zona smicanja i rasjeda. Diskontinuiteti mogu u cijelosti presjecati
stijensku masu, formirajui blokove (monolite) ili pak samo djelomino formirajui
materijalne mostove. Tesktura i graa, ukljuujui i sve diskontinuitete tvore sklop
stijenske mase Prema preporukama ISRM-a za kvantitativni opis diskontinuiteta u
stijenskoj masi, definira se slijedee: orjentacija, razmak, postojanost, hrapavost,
vrstoa zidova, zijev, ispuna, procjeivanje vode, broj setova i veliina blokova.
Dolomit (eng. dolomite) je naziv za mineral i ujedno za sedimentnu karbonatnu
stijenu. Mineral dolomit je dvosol magnezijsko-kalcijskog karbonata
(CaCO3xMgCO3). Kristalizira u trigonskom sustavu. Slian je kalcitu, ali manje
topiv. Izraene je kalavosti i tvrdoe 3.5-4 po Mohsu. Kristali su bijele do sivkaste
boje. Dolomit je vaan mineral u sastavu karbonatnih stijena. Stijena dolomit je
mineralni agregat minerala dolomita, a esto sadri i kalcit. Dolomit kao izvorni
kemogeni sediment vrlo je rijedak. Preteito nastaje procesom dolomitizacije,
odnosno metasomatozom vapnenaca. Ioni magnezija iz morske ili podzemne vode
zamjenjuju kalcij u kristalnoj reetki kalcita. Zamjena moe biti potpuna ili
djelomina. Zato postoje prijelazni oblici od vapnenca, dolomitinog vapnenca,
kalcitinog dolomita do dolomita. Ovi varijeteti dolomita su rairene stijene u
Republici Hrvatskoj i vaan su izvor graevno-tehnikog kamena, a rjee se koriste i
kao prirodni (arhitektonsko-graevni) kamen.
Dunit (eng. dunite) > ultrabazina intruzivna eruptivna stijena

Efuzivne stijene (eng. extrusive rocks) > eruptivne stijene

Egzodinamiki procesi (eng. exogenetic processes) > egzogenetski procesi
Egzogenetski procesi (eng. exogenetic processes), skupni naziv za sve procese na
povrini Zemlje ili neposredno ispod, koji su prouzroeni vanjskim silama (insolacija,
vjetar, snijeg, led, tekua voda, jezera i more), a ije su posljedice razaranje stijena i
promjena reljefa. Djelovanje unutranjih sila izaziva tektonske pokrete u zemljinoj
kori, to uvjetuje promjenu prostornih odnosa stjenskih masa i reljefa. Vanjske sile
nastoje zaravniti tako poremeeni reljef. Zato posebno napadaju izdignute dijelove
terena. One fiziki i kemijski razaranju stijene, prenose razoreni i otopljeni materijal
te ga akumuliraju u niim i zaravnjenim dijelovima. Egzogenetski procesi ovise o
klimatskim prilikama: u nivalnom podruju naglaen je utjecaj snijega i leda, u
humidnom vode i organizama, a u aridnom insolacije i vjetra. Suvremenim
egzogenetskim procesima i njihovim posljedicama bavi se inenjerska geologija.
Eluvijalne naslage, rezidualno tlo (eng. eluvial deposits, residual soil), eluvij,
eluvijalne tvorevine ili rezidalno tlo, nastale su fizikom, kemijskom i biolokom
razgradnjom stijena u podlozi, bez transporta materijala. Prilikom procesa razgradnje
bitno se smanjuju fiziko-mehanike znaajke matinih stijena, odnosno na osnovnoj
stijeni nastaje kora troenja. Eluvijalne naslage zato su nevezane do poluvezane
odnosno imaju znaajke tla. Izrazito su podlone eroziji.
Endogenetski procesi (engl. endogenetic processes) skupni naziv za sve procese u
unutranjosti Zemlje, a prouzroeni su unutranjim silama uz visok tlak i temperaturu.
Posljedica endogenetskih pokreta je magmatska aktivnost (plutonizam i vulkanizam),
kao i pokreti zemljine kore (epirogeneza i orogeneza). Djelovanje unutranjih sila
uzrokuje promjenu prostornih odnosa stjenskih masa, potrese i mijenjanje reljefa, a to
izaziva pojaano djelovanje egzogenetskih sila. Vulkanizam i potresi najee se
javljaju na dodirima velikih tektonskih ploa koje sainjavaju zemljinu koru.
Eocen (eng. Eocene) > geoloko doba
Epirogeneza (eng. epirogenesis) > zemljina kora
Erozija (eng. erosion) je egzodinamiki proces koji oznauje mehaniko razaranje i
kemijsko otapanje razorenog materijala s povrine ili u pliem podzemlju. Erozija se
dijeli na: glacijalnu ili eroziju ledom i snijegom, eolsku ili eroziju vjetrom, rijenu ili
fluvijalnu te marinsku eroziju. Regionalna ili pluvijalna erozija zahvaa itavo kopno.
Rijena erozija uvjetovana je brzinom i koliinom vode, vrstom i koliinom
transportiranog materijala, kao i otpornou stijena u koritu. U gornjem toku,
prevladava vertikalna komponenta, a u aluvijalnim ravnicama horizontalna
komponenta erozije.
Eruptivne stijene, magmatske stijene (eng. igneous rocks) primarne stijene nastale
kristalizacijom ili ovrivanjem silikatne taljevine, magme ili lave, u litosferi ili na
povrini Zemlje. Eruptivne stijene su redovito silikatnog sastava. Prema mjestu
postanka dijele se na intruzivne ili plutonske stijene koje nastaju kristalizacijom

magme u dubini i efuzivne ili vulkanske stijene koje nastaju ohlaivanjem na

povrini. Hipabisalne ili ine stijene su prijelazni oblik. Prema koliini SiO2
komponente eruptivne stijene dijele se na kisele (>65 % SiO2), neutralne (55-65 %),
bazine (45-55%) i ultrabazine (<45 %). Iz iste nebazine magme moe nastati gabro
(intruzivna), dijabaz (hipabisalna) i bazalt (efuzivna stijena). Intruzivne stijene imaju
iroku primjenu kao prirodni (arhitektonsko-graevni) kamen.
Estavela (eng. estavel) > krko polje
Estuarij (eng. estuary), potopljeno rijeno ue gdje se zbog smanjene energije i
brzine rijenog toka taloi preteiti dio doneenih sedimenata. Kod taloenja dolazi
do granulometrijskog razdvajanja sedimenata: krupnozrnasti sedimenti taloe se blizu
rijenog ua, a oni sitnozrnastiji dalje u bazenu. Na taloenje mogu utjecati plimne
struje i valovi pa nastaju vrlo razliite sedimentne tvorevine. Prema dinamici vode
razlikuju se estuariji pod dominantnim utjecajem plime ili oni pod utjecajem rijenog
toka. Potpunim zatrpavanjem estuarija nastaju se uvjeti za deltu. Poseban oblik
estuarija je rijas, nastao potapanjem rijenih ua strmih obala. Primjer krkih
estuarija (rijasa) u Hrvatskoj su ua rijeke Rae i Zrmanje.
Evaporiti (eng. evaporites, evaporates) >
Evaporitne stijene (eng. evaporite rocks) su sedimentne stijene nastali kemijskim
izluivanjima iz prirodno visoko koncentriranih otopina-salina zbog isparavanja ili
evaporizacije vode. Nastaju u aridnoj klimi, u rubnim dijelovima slanih jezera, u
priobalnim salinama (sabkhama) ili u zatvorenim lagunima budui da je isparavanje
viestruko bre od dotoka vode. Najvaniji minerali u evaporitnim stijenama su gips,
anhidrit, halit i druge soli.
Fanglomerat (eng. fanglomerate) > brea
Feldspati, glinenci (eng. feldspars), alumosilikati kalija, natrija i kalcija koji
pripadaju strukturnom tipu tektosilikata. Kalijski i natrijski alumosilikati nazivaju se
alkalni feldpati, a natrijsko-kalcijski su plagioklasi. Feldspati izgrauju oko 60 %
eruptivnih, 30 % metamorfnih i 10 % sedimentnih stijena. Najvaniji lan grupe
alkalnih fedspata je ortoklas K(AlSi3O8). Plagioklasi tvore izomorfni niz od albita
Na(AlSi3O8) do anortita Ca(Al2Si2O8).
Feldspatoidi, zamjenci feldspata (eng. feldspathoides) su skupina tektosilikata,
sastojaka bazinih eruptivnih stijena. Iz magme kristaliziraju kada nije bilo dovoljno
silicija za kristalizaciju feldspata pa ih zamjenjuju. U ovu skupinu minerala spadaju
leucit K(Al2Si2O6) i nefelin Na(AlSiO4). U eruptivnim stijenama ti minerali ne mogu
kristalizirati zajedno s kvarcom.
Filit (eng. phyllite) > sitnozrnasta, kriljava stijena nastala iz pelitnih sedimenata (
ejlovi i muljnjaci) pri visokom stupnju metamorfoze
Fleksura (eng. flexure) > bora

Fli (eng. flysch), opisni termin za kompleks klastinih sedimentnih stijena nastalih
turbiditnim tokovima odnosno podmorskim klizanjima sedimenata. Ti sedimenti su
predhodno nastali kao posljedica brze erozije okolnog uzdignutog gorja. Za flini
kompleks karakteristina je sukcesivna izmjena sitnozrnastih sedimenata kao to su
ejlovi, siltiti i lapori s pjeenjacima. Fli moe sadravati bree, konglomerate i
vapnence. Naziv fliolike naslage rabi se za slian kompleks sedimentnih stijena.
Fline naslage paleogenske starosti rasprostranjene su u jadranskom pojasu Hrvatske.
Na tim terenima izraena je razgradnja i erozija, kao i pojave nestabilnosti na
padinama pa su esta klizita.
Fluvijalne naslage (eng. fluvial deposits) > aluvijane naslage
Fluviglacijalne naslage (eng. fluvioglacial deposits) > glacijalne naslage
Fluviokarts (eng. fluviokarst) > kr
Folijacija (eng. foliation) je strukturno obiljeje stijena koje ukljuuje ravnomjeran,
pravilan, i paralelan raspred planarnih strukturnih elemenata koji gotovo u potpunosti
proimaju volumen stijene. Primarni tip folijacije u sedimentim stijenama je
slojevitost. Najei sekundarni tipovi folijacija su kliva i kriljavost.
Fosil, okamina (eng. fossil), ostatak ili trag organizama, najee mineralizirani ili
okamanjeni (karbonatni ili opalni) ostatak organizma (kosturi, ljuture, kuice) koji se
moe nai u sedimentinim stijenama. Mnogo su rjei ostaci organskih tvari uginulih
organizama. Analizom fosilnih ostataka mogue je odrediti znaajke okolia u kojima
su sedimenti nastali. Na temelju naela superpozicije moe se pomou fosila precizno
odrediti relativna starost naslaga i izvriti rekonstrukcija geoloke povijesti nekog
podruja. Za stratigrafsku geologiju znaajni su provodni fosili, odnosno ona vrsta
organizama koja je bila vrlo rairena u relativno kratkom geolokom razdoblju.
Fosilima i razvojem ivota na Zemlji bavi se paleontologija: grana geologije blisko
povezana s biologijom.
Freatski vodonosnik (eng. phreatic aquifer) sadri slobodnu podzemnu vodu ije je
vodno lice u ravnotei s atmosferskim tlakom. Prihranjivanje se vri uglavnom
padalinama.
Gabro (eng. gabbro) > bazina intruzivna eruptivna stijena
Geodinamika (eng. geodynamics) je znanstvena disciplina koja prouava procese u
zemljinoj unutranjosti kao i na povrini kao inioca trajnih evolucijskih promjena od
postanka Zemlje kao samostalnog svemirskog tijela. To je grana ope geologije. Na
Zemlji povezano djeluju razliite vanjske i unutranje sile posljedica je promjena
stanja u litosferi i u reljefu. Svako djelovanje unutranjih sila uzrokuje promjenu
stanja u unutranjosti i na povrini Zemlje, to izaziva lanane reakcije vanjskih sila.
Geodinamika se dijeli na unutranju dinamiku Zemlje ili endodinamiku i vanjsku
dinamiku Zemlje ili egzodinamiku.
Geoelektrika mjerenja (eng. electrical surveys) je skupina metoda u geofizikim
istraivanjima kod kojih se koriste mjerenje prolaza elektrinih struja ili prirodnog

elektrikog polja. U geotehnikim istraivanjima koriste se slijedee geoelektrike

metode: metoda elektrinog otpora, elektromagnetska metoda i metoda spontanog
potencijala. Dvije su osnovne metode mjerenja elektrinog otpora: sondiranje i
profiliranje, a obje koriste injenicu da pojedine vrste stijena imaju razliit specifini
otpor prilikom prolaska elektrinih struja. Elektromagnetska metoda temelji se na
pojavi indukcije prilikom prolaska elektrinih struja u vodljivim vrstama stijena.
Metoda spontanog potencijala temelji se na mjerenju potencijala koje izaziva tok
podzemne vode, elektrokemijski procesi u rudnim leitima isl.
Geofizika istraivanja (eng. geophisycal explorations) primjenjuju se za indirektno
istraivanje geoloke grae i fiziko-mehanikih znaajki tla i stijena. Od raznovrsnih
geofizikih metoda, u geotehnikim istraivanjima najee se koriste seizmike
metode (rabe umjetno izazvane seizmike valove) i geoelektrike metode (mjere
prolaz elektrinih struja ili prirodno elektriko polje), U novije vrijeme koristi se i
georadarska metoda za mjerenje u plitkom dijelu podzemlja. U buotinama se rabe
razliite vrste karotanih mjerenja. Ovisno o potrebi, mjeri se brzina elastinih valova
(down-hole i cross-hole metoda), specifini elektrini otpor ili spontani potencijal,
apsorpcija gama ili neutronskih zraka, pripadna radioaktivost i sl.
Geoid (eng. geoid) > zemlja
Geologija (eng. geology) je znanost o grai, dinamici i razvitku Zemlje. Ima tri
tematske skupine: opa ili fizika geologija, stratigrafska ili historijska geologija i
regionalna geologija s geotektonikom. Opa geologija bavi se strukturom i
dinamikom Zemlje kao cjeline. Grane ope geologije su tektonika, hidrogeologija i
inenjerska geologija. Stratigrafska geologija daje prikaz glavnih stupnjeva razvitka
Zemlje, od njezina postanka kao samostalnog svemirskog tijela do danas. Regionalna
geologija raslanjuje Zemlju na pojedine zaokruene regije: kontinente, oceane,
gorske sustave, rudne pojasove, kopnene vodene bazene i druge cjeline. Sve geoloke
discipline viestruko se meusobno dopunjuju i dijelom prekrivaju. Povezane su s
prirodnim znanostima izvan geolokog okvira: fizikom, kemijom i biologijom.
Geoloka doba (eng. geologic time) vremenski intervali zemljine geoloke povijesti.
Za rekonstrukciju dogaaja u litosferi vano je poznavanje relativne ili apsolutne
starosti stijena. Za odreivanje relativne starosti koristi se metoda superpozicije,
odnosno injenice da su mlai slojevi taloeni iznad starijih, kao i paleontoloka
metoda pomou provodnih fosilnih ostataka izumrlih organizama. Za odreivanje
apsolutne starosti stijena primjenjuje se metode temeljene na radioaktivnom raspadu
elemenata. Kronostratigrafska jedinica dio je geokronolokog sustava u kojem su
sadrana sva razdoblja geoloke prolosti Zemlje. Kronoloka klasifikacija u
stratigrafskoj geologiji definirana je vremenskim rasponom nastanka odreenih
naslaga u litosferi. Kronostratigrafske jedinice (od manjih prema veim) su: doba,
epoha, period, era i eon.
Geoloka karta (eng. geologic map), na topografskoj podlozi grafiki prikaz grae
terena, starosti stijena, njihova sastava i meusobnih odnosa, kao i ostalih vanih
geolokih pojava. Geoloka karta rezultat je geolokih istraivanja. Na njoj su ucrtane
geoloke granice, poloaji slojeva, strukturne oznake i odgovarajui simboli, nalazita
fosila, mineralnih sirovina i sl. Ako je karta bojana onda se propisanom bojom

oznaavaju utvrene jedinice, a ako je izraena crno-bijelom tehnikom, koriste se

odgovarajua sjenanja. Geoloka karta mora sadravati legendu kartiranih jedinica i
oznaka koje su ucrtane na njoj. U legendi su kartirane jedinice poredane vertikalno po
starosti. Na geolokim kartama nalaze se slovno-brojane oznake za pojedina
geoloka razdoblja u kombinaciji s bojama, te oznake strukturnih elemenata. Uz
geoloku kartu izrauju se geoloki stup i geoloki profili. U pripadajuem tumau
geoloke karte nalazi se opis grae i svih zabiljeenih geolokih elemenata kao i
povijest nastanka terena. Geoloke karte dijele se prema mjerilu i sadraju. Prema
mjerilu sve geoloke karte dijele se na pregledne geoloke karte (1:100000 i manje),
osnovne geoloke karte (1:100000 do 1:10000) i detalje geoloke karte i geoloki
planovi (1:10000 i vee). Prema sadraju geoloke karte se dijele: na ope ili
standardne te specijalne ili namjenske geoloke karte. Ope geoloke karte sadre
podatke o sastavu, starosti i strukturnoj grai terena. Opa geoloka karta Republike
Hrvatske je osnovna geoloka karta mjerila 1:100000 koja je podjeljena na listove, a
sadri uz kartu geoloki stup i profile kao i pripadajui tuma. U tijeku je izrada nove
karte mjerila 1:50000. Specijalne geoloke karte prikazuju teren sa stanovita jedne
od geolokih disciplina. To su: geomorfoloke karte, inenjerskogeoloke karte,
hidrogeoloke karte, karte geolokih osnova zatite okolia, karte mineralnih sirovina,
tektonske karte, seizmotektonske karte i sl.. Specijalne karte ponekad trebaju biti vrlo
detaljne pa se izrauju i do mjerila 1:100. U izradi geolokih karata danas se esto
koriste metode daljinskih istraivanja (terestika, aero i satelitska snimanja).
Geoloki kontakti (eng. geological contacts) su plohe dodira izmeu razliitih tipova
stijena. Stijene mogu doi u kontakt taloenjem, intruzijama, rasjedanjima i
smicanjima. Osnovni tipovi kontakata su: normali taloni kontakti, diskordantni
taloni kontakti, intruzivni kontakti, rasjedi i zone plastinog smicanja.
Georadarsko mjerenje (eng. ground penetrating radar surveys), metoda geofizikih
istraivanja koja koristi izvor elektomagnetskih valova u radarskom spektru, odnosno
kratkotrajne elektromagnetske impulse i registrira dio energije koja se reflektira na
granicama materijala razliitih svojstava. Slui za otkrivanje geoloke grae u plitkom
dijelu podzemlja.
Gips, sadra (eng. gypsum, plaster stone) je mineral, kalcijev sulfat s vodom (CaSO4 x
2H2O). Naziv gips koristi se za mineral i kemogenu (evaporitnu) sedimentnu stijenu
(sadrenac). Stijena gips nastala je isparavanjem voda u jezerima i zatvorenim
morskim bazenima. Kristalasti finozrnasti bijeli gips naziva se alabaster, a mnogo se
upotrebljavao u kiparstvu. Peenjem gipsa na 120 0C gubi se 1.5 molekule vode ime
se dobije graevinski gips. Taj gips ima svojstvo da vodu primi u sebe i skrutne se,
kristalizira. Gips se dodaje portland cementu kao usporiva. Mineral gips nastaje u
kamenu karbonatnog sastava i u vapnenakoj buci djelovanjem sumporne kiseline iz
kiselih kia. Tako nastali gips pospjeuje povrinsko kemijsko troenje i raspadanje
kamena i buke.
Glacijalne naslage (eng. glacial deposits) su naslage nastale djelovanjem snIjega i
leda u polarnim ili visokoplaninskim predjelima. Gomilanjem snijega nastaje ledenjak
koji se pomie niz padinu i erodira svoju podlogu i bokove. Kod toga prenosi veliku
koliinu erodiranog materijala. Otapanjem ledenjaka preostaje velika koliina
nesortiranog morenskog materijala . Ovisno o mjestu taloenja mogu se razlikovati

podinske, rubne, sredinje, eone i zavrne morene. Ukoliko se glacijalne naslage

erodiraju i dalje prenose vodenim tokovima mogu nastati fluvioglacijalne naslage.
Glaciofluvijalne naslage (eng. glaciofluvial deposits) > glacijalne naslage
Glinjak (eng. claystone) > sitnozrnasta, vezana klastina sedimentna stijena
Gnajs (eng. gneiss) > srednjezrnaste do krupnozrnaste kriljave metamorfne stijene
nastale regionalnom metamorfozom
Gorski udar (sinonim) > potres
Granit (eng. granite), iroko rasprostranjena kisela intruzivna magmatska stijena
izrazite zrnaste strukture. To je polimineralna stijena pa se sastoji od kvarca (20-40
%), feldspata (50-80 %) i tinjaca (3-10 %). Boja granita promjenljiva je u razliitim
nijansama bjeliaste i sive do crvenkaste. U smislu koritenja kao prirodni
(arhitektonsko-graevni ) kamen, pod nazivom granit razumjevaju se sve izrazito
tvrde silikatne stijene koje se mogu polirati do visokog sjaja. Njihovo je zajedniko
svojstvo trajnost i nepromjenjivost izgleda, pa se svestrano koriste za oblaganje
vertikalnih i polaganje na horizontalne povrine eksterijera i interijera.
Granodiorit (eng. granodiorite) > kisela intruzivna eruptivna stijena
Grauvaka (eng. greywackes) > pjeenjak
Grohota (sinonim) > krapa
Halidi (eng. halides) > mineral
Hidrogeologija (eng. hydrogeology), specijalistika znanstvena disciplina o
podzemnim vodama, njihovu postanku, kakvoi odnosno kemijskom i
mikrobiolokom sastavu, rasprostiranju i kretanju, koliini, kao i djelovanju u
litosferi. Hidrogeologija se takoer bavi koritenjem i zatitom podzemnih voda. Kao
grana geologije hidrogeologija je povezana je s petrologijom, pedologijom,
inenjerskom geologijom, hidrologijom, hidraulikom, klimatologijom, eksploatacijom
mineralnih sirovina, izvedbom povrinskih i podzemnih akumulacija, irigacijom i
melioracijom.
Hidroksidi (eng. hydroxides) > mineral
Hidrosfera (eng. hydrosphere) > Zemlja
Hipabisalne stijene (eng. hypabyssal rocks) > eruptivne stijene
Hipocentar (eng. sesmic focus) > potres
Holocen (eng. Holocene) > geoloko doba
Holokarst (eng. holokarst) > kr

Horst (eng. horst) > timor

Intruzivne stijene (eng. intrusive rocks) > eruptivne stijene
Inenjerska geologija (eng. engineering geology), specijalistika znanstvena
disciplina i grana geologije koja prouava geoloku grau, geoloke procese, kao i
mineraloko-petrografske i fiziko-mehanike znaajke stijena i terena za potrebe
graenja. Njezinim se rezultatima odreuju uvjeti gradnje, predviaju promjene u
terenu koje mogu biti izazvane suvremenim egzogenetskim i endogenetskim
procesima i pojavama kao i njihov utjecaj na graevinu. Inenjerska geologija je
ujedno srodna mehanici tla i mehanici stijena, pa se zato smatra i geotehnikom
disciplinom.
Inenjerskogeoloka istraivanja (eng. engineering geological investigations)
provode se za potrebe odreivanja uvjeta graenja. Njihovim pravodobnim
izvravanjem mogu se otkloniti ili bitno umanjiti negativni utjecaji suvremenih
egzogenetskih i endogenetskih procesa i pojava. Inenjerskogeoloko kartiranje, kao
jedna od faza geotehnikog istraivanja, predhodi geofizikim istraivanjima i
istranom buenju. Kartiranjem se dobivaju podaci o litolokoj grai, morfolokim i
hidrogeolokim pojavama, fiziko-mehanikim i strukturno-tektonskim znaajkama
stijena kao i o suvremenim egzogenetskim pojavama. Podaci inenjerskogeolokog
istraivanja prikazuju se na inenjerskogeolokim kartama razliitih mjerila.
Izoseista (eng. isoseismal line) > potres
Izostazija (eng. isostasy) > tektonski pokreti
Jama (eng.sink-hole) > kr
Jura (eng. Jurassic) > geoloko doba
Juvenilna voda (eng. juvenile water)> podzemne vode
Kalcedon je vrsta kriptokristalastog vlaknastog kvarca . Pojedine vrste poznate su
kao poludrago kamenje: ukastocrveni, crveni kalcedoni poznati su kao karneoli,
kalcedoni sastavljeni od izmjena tankih lamina ili slojeva razliitih boja zovu se ahati,
a ahat s izmjenama crnih i bijelih lamina poznat je kao oniks.
Kalcirudit (eng. calci-rudite) > vapenac
Kalcit (eng. calcite) je kristalizirani kalcijev karbonat (CaCO3). Kristalizira u
heksagonskom sustavu, u formama romboedra i skalenoedra. Polimorfna modifikacija
kalcijskog karbonata je aragonit. Kalcit je staklastog sjaja, izraene kalavosti i male
tvrdoe (3 po Mohsu). Obino je bezbojan i proziran, ali moe biti obojen. Kalcit je
est i rairen mineral u stijenama. Bitan je sastojak karbonatnih stijena, vapnenaca i
mramora. U vodi, kao to je atmosferska, koja sadri ugljine kiseline, kalcit se
pretvara u lakotoplivi kalcijski bikarbonat, koji se iz vode ponovo izluuje kao kalcit.
Na taj nain nastaju u spiljama sige, a uz slapove krkih rijeka sedra.

Kalkarenit (eng. calcarenite) > vapnenac

Kalklutit (eng. calci-lutite) > vapnenac
Kambrij (eng. Cambrian) > geoloko doba
Kamen (eng. stone) je prirodno, runo, strojno ili eksplozivom odvaljeni komad
stijene. Odlikuje se sklopom (tekstura, struktura) i sastavom. To je i opi naziv za
prirodno gradivo koje se nakon prerade bez promjene sklopa i sastava upotrebljava u
graevinarstvu. Kamen se u graevinarstvu upotrebljava kao: lomljenac za grube
radove kao to je zidanje obaloutvrda i potpornih zidova; lomljenac s obraenim
licem za zidanje podnoja zgrada i zidova; drobljenac ili usitnjeni kamen koji se
separira u frakcije i slui kao agregat za mortove, betone asfalte i sl. Kamenolom je
povrinski kop u kojem se eksploatira kamen.
Karbon (eng. Carboniferous) > geoloko doba
Karbonati (eng. carbonates) > mineral
Karbonatne stijene (eng. carbonate rocks), sedimentne i metamorfne stijene
sastavljene preteito od minerala karbonatne grupe: kalcita i dolomita. Karbonatne
sedimentne stijene mogu nastati na vie naina. Razlikuju se stijene iji su sastojci
klastinog, kemogenog i biogenog (organogenog) podrijetla. U karbonatne
sedimentne stijene ubrajaju se vapnenci, dolomitini vapnenci i dolomiti meu kojima
postoje postupni prijelazi. Neiste karbonatne stijene sadre i silikatne minerale
veliine pijeska, praha i gline, kao i druge minerale. Metamorfna karbonatna stijena je
mramor. Sedimentne karbonatne stijene su vrlo rairene u Hrvatskoj. Najvaniji su
izvor graevno-tehnikog kamena, a esto se koriste i kao prirodni (arhitektonskograevni) kamen.
Kataklastine bree (eng. cataclastis breccias > metamorfne stijene
Kenozoik (eng. Cainozoik) > geoloko doba
Kisele stijene (eng. acid rocks) > eruptivne stijene
Klastine stijene (eng. clastic rocks) pripadaju skupini sedimentnih stijena. Nastale
su vezivanjem ili cementacijom estica nastalih fizikom razgradnjom eruptivnih,
metamorfnih i starijih sedimentnih stijena. S obzirom na veliinu sastojaka klastine
stijene se dijele na krupno, srednje i sitnoklastine. Krupnoklastine stijene (ruditi ili
psefiti), imaju prevladavajuu veliinu zna veu od 2 mm. Njihovi osnovni tipovi su
bree i konglomerati, kao ekvivalenti krju i ljunku. Srednjeklastine stijene (areniti
ili psamiti) imaju najeu veliinu sastojaka od 0.06 do 2.0 mm. Osnovni tip je
pjeenjak, kao ekvivalent pijesku. Sitnoklastine stijene (lutiti ili peliti) imaju estice
veliine manje od 0.06 mm ili estice veliine praha i gline. Najee stijene
homogene teksture su siltiti, a lisnate ejlovi. Posebna skupina su vulkanoklastine ili
piroklastine stijene vezane uz vulkansku aktivnost.

Klif (eng. cliff) > marinska erozija

Konatna voda (eng. connate water) > podzemne vode
Konglomerat, valutinjak (eng. conglomerate), naziv za vie ili manje vrsto vezanu
sedimentnu stijenu klastinog podrijetla koja se sastoji od zaobljenih do
poluzaobljenih odlomaka veih od 2 (3) mm i cementa ili matriksa. Veliina i oblik
zrna ovisi o vrsti i tvrdoi ishodine stijene, kao i o duljini transporta. Eruptivne i
masivne sedimentne stijene daju sferina zrna, a tankoslojevite i kriljave stijene
spljotena zrna. Prijelazni tip izmeu bree i konglomerata naziva se breokonglomerat. Po podrijetlu se razlikuju rijeni, jezerski, marinski i glacijalni
konglomerati. Konglomerati se koriste kao prirodni (arhitektonsko-graevni) kamen,
a njihova dekorativna i tehnika svojstva ovise o sastavu estica i obiljeju veziva.
Kraton (eng.craton) > zemljina kora
Kreda (eng. Cretaceous) > geoloko doba
Kremen (sinonim) > kvarc
Kristal, ledac (eng. crystal), homogeno tijelo, element ili kemijski spoj kojei ima
odreenu unutranju grau ili kristalnu reetku sastavljenu od atoma, iona, ionskih
skupina i molekula. Kristali se esto susreu u pravilnim geometrijskim oblicima koji
su odraz pravilne unutranje grae. Kristal je omeen kristalnim plohama koje se
sijeku u bridovima, a bridovi u rogljevima. Plohe mogu sjei jednu, dvije ili tri
kristalne si, pa razlikujemo pinakoidalne, prizmatske i piramidalne plohe. Proces
nastanka kristala naziva se kristalizacija. Svojstva kristala kao to su kristalizacijski
oblik, kalavost, tvrdoa, gustoa, boja, sjaj, kutovi refrakcije i refleksije svjetlosti i sl.,
ovise o sastojcima i prostornoj reetki. Kristali imaju tri vrste simetrijskih elemenata:
ravninu, os i centar simetrije. Postoje 32 kombibacije elemenata simetrije (32
kristalne klase) koje s obzirom na duljinu i meusobni odnos kristalizacijskih osi
moemo grupirati u est kristalnih sustava: kubini (teseralni), tetragonski,
heksagonski, rombski, monoklinski i triklinski.
Kr (eng. karst), izraz za teren specifine morfologije, nastao korozijskim
djelovanjem (okravanjem) povrinske i podzemne vode u karbonatnim stijenama,
posebice vapnencima. Krki tereni odlikuju se raspucanou i brzim gubljenjem vode
u podzemlju zbog ega su siromani povrinskim, a bogati podzemnim vodama.
Okravanjem su nastale specifini reljefni oblici: krape, ponikve, jame, ponori, uvale
i polja, a u podzemlju brojne spilje. krape su ljebasta udubljenja na vapnenakim,
dijelom raspucalim povrinama. Ponikve su okrugla ili eliptina ljevkasta udubljenja
promjera od desetak do nekoliko stotina metara ija su dna najee pokrivena
crvenicom. Jame su vertikalna udubljenja strmih strana, manjeg promjera, a velike
dubine. Ponori su krki oblici slini jamama, koji su izravno povezani s vodonosnim
upljinama u podzemlju. Mjesto povremenog poniranja i izviranja vode naziva se
estavela. Krki tereni u kojem su razvijeni svi krki oblici nazivaju se potpuni kr ili
holokarst, a ako neki izostaju nepotpuni kr ili merokarst. Tereni u kojima se krki
oblici izmjenjuju s nekrkima je fluviokr. Dinarski kr je u svijetu poznat kao
klasini tip kra.

Krki vodonosnik (eng. karstic aquifer) sadri openito duboke podzemne vode, ije
se prihranjivanje vri uglavnom padalinama. Tok vode je uglavnom turbulentan.
esto je sifonalno teenje. Topografska razvodnica obino se ne poklapa s
podzemnom razvodnicom.
Krko polje (eng. polje) je duboka zatvorena depresija duljine do nekoliko desetaka
kilometara. To je najvea morfoloka pojava u kru. Dna polja veinom su zaravnjena
i pokrivena mlaim jezerskim i aluvijalnim naslagama. U dinarskom kru ta polja su
jedine vee obradive povrine, iji je postanak predisponiran tektonskim pokretima,
pa imaju pruanje SZ-JI. Kroz veinu krkih polja teku stalni ili povremeni vodotoci,
koji izviru na jednoj, a poniru na drugoj starni polja. Kada povrinski dotoci postaju
vei od mogunosti poniranja voda, neka krka polja bivaju povremeno plavljena.
Krnik (sinonim) > brea
Kvarc, kremen (eng. quartz) kristalizirani silicijski dioksid (SiO2) koji pripada
strukturnom tipu tektosilikata. Kristalizira u heksagonskom sustavu. Staklastog je
sjaja, nema kalavosti i velike je tvrdoe (7 po Mohsu). Obino je bezbojan i proziran
(prozirac), ali moe biti ljubiast (ametist), ut (citrin), sme (aavac) ili crn
(morion). Kriptokristalasti i vlaknasti agregati kremena, ovisno o izgledu, su:
kalcedon, ahat, oniks ili jaspis. Amorfni SiO2 sa sadrejem vode zove se opal. Kvarc
je vrlo est mineral, pa se nalazi u kiselim eruptivnim, kao i u sedimentnim i
metamorfnim stijenama. Vrlo je otporan na djelovanje fiziko-kemijskih initelja
razgradnje stijena. Razlikuju se nisko i visokotemperaturni varijeteti SiO2. isti
kristali kvarca se koriste u elektronskoj industriji. Kremena zemlja slui kao abrazivni
materijal, a pijesak za proizvodnju stakla.
Kvarcit (eng. quartzite) > metamorfne stijene
Kvartar (eng. Quaternary) > geoloko doba
Laterit (eng. laterite) je tlo crvenkastosmee boje kao produkt kemijskog troenja
bazinih eruptivnih stijena u uvjetima himidne tropske klime. Bogati su hidroksidima
eljeza i aluminija.
Lapor (eng. marl), mijeana karbonatno-glinovita stijena sastavljena od razliitog
odnosa zrnaca kalcita i estica gline. Laporom se smatra stijena koja sadri kalcit i 2080 % gline. Lapori s manje od 20 % gline su kalcitom bogati lapori, a oni koji sadre
vie od 80 % gline su glinoviti (glinom bogati) lapori. Lapori su vana sirovina za
proizvodnju cementa. esti su litoloki lan flia.
Ledac (sinonim) > kristal
Les, prapor (eng. loess), homogeni, obino neslojeviti, slabo okamenjeni sediment.
Izrazito je porozan. Sadri najee zrna veliine srednjeg i sitnog praha, a u manjoj
mjeri sitnog pijeska i gline. Od minerala prevladavaju zrna kvarca. Lesa u velikim
koliinama ima u istonoj Slavoniji, Baranji i Srijemu. Nastao je taloenjem eolskog
materijala, donesenog vjetrom iz velikih udaljenosti u ledenim geolokim razdobljima

pleistocena. Openito se smatra da prah potjee od fluvioglacijalnih sedimenata,

odnosno muljeva, preostalih nakon povlaenja voda i leda.
Limonit (eng. limonite) > pirit
Lineacija (eng. lineation) je strukturno obiljeje stijena karakteristino po
ravnomjernom, pravilnom i paralelnom rasporedu linearnih strukturnih elemenata,
koji gotovo u potpunost proimaju volumen stijene. Lineacija moe, ali i ne mora biti
povezana s odreenim plohama u stijeni. Razlikuju se strukturne i mineralne lineacije.
Litifikacija (eng. lithifaction) > dijageneza
Litosfera (eng. lithosphere) > Zemlja
Lutiti (eng. lutites) > sitnozrnaste klastine stijene
Magma (eng. magma) > eruptivne stijene
Magmatske stijene (eng. igneous rocks) > eruptivne stijene
Magnituda potresa (eng. magnitude of the earthquake) > potres
Magnitudna ljestvica (eng. magnitude scale) > Richterova ljestvica
Marinska erozija (eng. marine erosion), egzodinamiki proces koji oznauje
mehaniko i kemijsko razaranje obala hidrodinamikim djelovanjem valova i struja,
struganja pokrenutog materijala, kemijskim djelovanjem vode i radom organizama
koji ive na obalama. Marinska erozija uvjetovana je visinom i uestalou valova,
vrstom i koliinom transportiranog materijala, kao i otpornou stijena na obali. U
inicijalom stadiju razaranja obale nastaje valna potkapina. Napredovanjem razaranja
nastaje strmac ili klif, a u podnoju marinska terasa koja ima abrazijski i
akumulacijski dio. Krajnji rezultat ciklusa marinske erozije je zaravnjena obala to se
rijetko dogaa zbog vrlo estih promjena morske razine. Razaranje obala uslijed
djelovanja organizama zove se bioerozija.
Marinska terasa (eng. marine terrace) > marinska erozija
MCS (Mercalli-Cancani-Sieberg) ljestvica (eng. MCS scale), slui za mjerenje
razornog uinka ili intenziteta potresa na povrini terena za razliku od Richterove
ljestvice koja mjeri osloboenu energiju u aritu. Upotrebljava se na podruju
Europe (osim biveg SSSR-a), pa tako i Hrvatskoj od 1917. godine. Ima 12 stupnjeva
(I-XII ). U SAD se od 1931. godine koristi modificirana Mercallijeva ili MM ljestvica
koja takoer ima 12 stupnjeva. tetno i razorno djelovanje na graevine imaju
najee potresi intenziteta veeg od V0 MSC.
Mercallijeva ljestvica (eng. Mercalli scale) > MCS ljestvica
Metamorfne stijene (eng. metamorphic rocks) nastaju metamorfozom ili izmjenom
postojeih stijena u litosferi pri promjenama fiziko-kemijskih uvjeta. Glavni inioci

metamorfnih procesa su temperatura, tlak i kemijski aktivni fluidi, pa se metamorfoza

dijeli na: kataklastinu, termalnu, dinamotermalnu i plutonsku. Kataklastina ili
kinetika metamorfoza nastaje pri niim temperaturama i snanom stressu, pa
prevladava drobljenje prvotnih stijena. Takve stijene su kataklastiti. Termalna
metamorfoza zbiva se kod visokih temperatura i relativno niskom tlaku. Tako nastaju
hornfelsi i mramori. Dinamotermalna ili regionalna metamorfoza odvija se kod
poveane temperature i uglavnom usmjerenog tlaka, pa nastaju kriljavci niskog
(argiloist) ili visokog stupnja metamorfizma (gnajs). Plutonska metamorfoza dogaa
se kod ekstremno visokog tlaka i temperature blizu granice taljenja stijena.
Metamorfoza moe biti progradna i retrogradna. Kod progradne metamorfoze nastaju
nove skupine minerala koji kristaliziraju pri viim temperaturama nego sastojci
prvobitne stijene. Kod retrogradne metamorfoze nastaju nove skupine minerala koji
kristaliziraju pri niim temperaturama nego sastojci ishodine stijene. Pojedini tipovi
metamorfnih stijena kao to su gnajs i kvarcit, a posebno mramor iroko se koriste
kao prirodni (arhitektonski-graevni) kamen.
Meteorska voda (eng. meteoric water)> podzemne vode
Mezosfera (eng. mesosphere) >Zemlja
Mezozoik (eng. Mesozoic) > geoloko doba
Milonit (eng. milonite) > metamorfne stijene
Mineral (eng. mineral), prirodna tvorevina, sastavni dio litosfere, odreenog
kemijskog sastava i fizikih svojstava. Sastoji se od atoma iona, ionskih skupina i
molekula meusobno vezanih na razliite naine koji tvore prostornu kristalnu
reetku. U grai minerala sudjeluju razliiti kemijski elementi, a najei su: kisik,
silicij, aluminij, eljezo, kalcij, natrij, kalij i magnezij. Znanost koja prouava
minerale zove se mineralogija. Minerali bez odreene unutranje grae su amorfne
tvari ili mineraloidi (opal). Prema nainu postanka minerali mogu biti: pirogeni
(nastali iz magme), pneumatogeni (iz plinova i para), hidrotermalni (iz vrue otopine)
i hidatogeni (iz vodenih otopina). Prema kemijskom sastavu minerali se dijele na vie
skupina meu kojima su najznaajnije: elementi (dijamant, grafit, sumpor), sulfidi
(pirit, markazit, pirotin), halidi (halit, silvin, fluorit), oksidi i hidroksidi (kvarc,
korund, hematit, ilmenit, rutil, magnetit, kromit, getit, limonitna tvar), karbonati
(kalcit, aragonit, dolomit), sulfati (barit, anhidrit, gips), fosfati (apatit), silikati i
organski spojevi. Silikati su najzastupljeniji petrogeni minerali i izgrauju vie od 75
% litosfere. Minerali se odlikuju nizom fizikih svojstava od kojih zu znaajni: boja,
sjaj, kalavost, tvrdoa, optika svojstva, toplinska svojstva i sl. Za odreivanje
relativne tvrdoe minerala koristi se Mohsova ljestvica.
Minerali glina (eng. clay minerals) su hidratni alumosilikati koji pripadaju
filosilikatima. Vrlo su sitnih dimenzija, manji od 0.004 mm, kristala naglaenog
listiavog oblika i redovito se nalaze u visoko disperznom stanju. Meusobno ih je
teko razlikovati, a odreuju se rendgenskim analizama, elektronskim mikroskopom i
diferencijalno-termikim analizama. Najei minerali glina su kaolinit,
montmorilonit i ilit. Nastanak pojedinih mineralnih grupa ovisi o mineralokom
sastavu matinih stijena te o fizikalno-kemijskim uvjetima raspadanja. Tako kaolinit

nastaje u kiseloj (pH oko 5), a montmorilonit u u slabo alkalnoj sredini (pH>7).
Bentonit je smjesa montmorilonita. Svi su produkti kemijskog troenja alumosilikata
(feldspata), a pomijeani s vodom postaju plastini, a neki znatno poveavaju svoj
obujam. Svojstva minerala glina bitno ovise o grai njihovih kristala. Montmorilonit
(bentonit) odlikuje se svojstvom tiksotropije.
Mineralogija (eng. mineralogy) > mineral
Miocen (eng. Miocene) > geoloko doba
MM ljestvica (eng. Modified Mercalli scale) > MCS ljestvica
Mohoroviiev diskontinuitet (eng. Mohorovii discontinuity, Moho discontinuity)
je naziv za zonu na granici Zemljine kore i plata gdje se brzina seizmikih valova
znatno mijenja zbog promjene gustoe u unutranjosti Zemlje. Ta zona nalazi se ispod
kontinenata na prosjenoj dubini 40 km, a ispod oceana na 10 do 12 km.
Mohoroviiev diskontinuitet dobio je naziv po hrvatskom geofiziaru Andriji
Mohoroviiu (1857-1936). On je na temelju analize potresa u Pokuplju 1909. godine
dao ispravno znanstveno objanjenje te pojave te znatno pridonio otkrivanju lupinaste
grae Zemlje.
Mohsova ljestvica (eng.Mohs scale) > mineral
Morena (eng. moraine) > glacijalne naslage
Mramor (eng marble), metamorfna stijena nastala regionalnom i kontaktnom
metamorfozom (uz umjereni tlak i visoku temeraturu) vapnenaca i dolomita. Mramori
uglavnom sadre kristale kalcita. U pravilu su to kompaktne stijene, bilo homogene ili
kriljave teksture i trakastog izgleda. U smislu koritenja kao prirodni (arhitektonskograevni) kamen, pod nazivom mramor podrazumjevaju se sve kategorije tvrdih i
srednje tvrdih karbonatnih stijena sedimentnog i metamorfnog podrijetla. Obrauju se
vrlo dobro i lako. Ovisno o fiziko-mehanikim svojstvima imaju uu ili iru
primjenu. Nepostojane su prema djelovanju atmosferilija.
MSK-64 ljestvica, UNESCO ljestvica (eng. MSK-64 scale), slui za mjerenje
razornog uinka ili intenziteta potresa na povrini terena za razliku od Richterove
ljestvice koja mjeri osloboenu energiju u aritu. Nazvana je po autorina
Medvedevu, Sponheueru i Karniku. Koristi se od 1964. godine. Potpunija je od MSC
ljestvice. tetno i razorno djelovanje na graevine imaju najee potresi intenziteta
veeg od V0 MSK-64. Prema otoprnosti na razorni uinak potresa ova ljestvica
razlikuje tri tipa zgrada.
Muljnjak (eng.mudstone) > sitnoklastina vezana sedimentna stijena
Navlaka (eng. overthrust) je strukturni oblik nastao navlaenjem jedne stjenske mase
preko druge djelovanjem velikih i dugotrajnih horizontalnih tlakova u zemljinoj kori.
Manje navlake nastaju iz poleglih bora ili reversnih rasjeda. Velike navlake nazivaju
se arijai, kada pokrenute naslage mogu biti navuene na vrlo velikoj povrini.

Neogen (eng. Neogene) > geoloko doba

Neutralne stijene (eng. intermediate rocks) > eruptivne stijene
Normalni rasjed (eng. normal fault) > rasjed
Okamina (sinonim) > fosil
Oksidi (eng. oxidates) > mineral
Oligocen (eng. Oligocene) > geoloko doba
Opal SiO2 x H2O, amorfan mineral koji se izluuje iz vruih izvora i gejzira. Posebna
vrasta je dragi opal koji se odlikuje prelijevanjemmodrikastosivih i bijelih boja.
Ordovicij (eng. Ordovician) > geoloko doba
Orogeneza (eng. orogenesis) > zemljina kora
Ortoklas (eng. orthoclase) > feldspati
Paleocen (eng. Paleocene) > geoloko doba
Paleogen (eng. Paleogene) > geoloko doba
Paleontologija (eng. paleontology) > fosil
Paleozoik (eng. Palaeozoic) > geoloko doba
Paraklaza (eng. paraclase) > rasjed
Pegmatit (eng. pegmatite) > eruptivne stijene
Peliti (eng. pelites) > sitnozrnate klastine stijene
Perm (eng. Permian) > geoloko doba
Petrologija (eng. petrology) > stijene
Pijesak (eng. sand) je akumulacija nevezanog sedimenta, sastavljenog preteito od
estica ili mineralnih zrna dimenzija izmeu 0.06 i 2 mm. Pjeskoviti sedimenti mogu
sadravati zrna sitnog ljunka, praha i gline. Najei sastojak pijeska je kvarc.
Pijesak vezan u vrstu stijenu naziva se pjeenjak.
Pirit (eng. pyrite) je mineral, eljezni sulfid FeS2. U svjeem stanju je zlatnoute boje
i metalnog sjaja. Kristalizira u formama pentagonskog dodekaedra (piritoedra) ili
pseudoheksaedra, a moe biti bezlino zrnast. Tvrdoe po Mohsu je 6.5. Pri udarcu
ekiem iskri uz miris na sumporni dioksid. Vrlo je rairen mineral. Nalazimo ga u u
eruptivnim, sedimentnim i metamorfnim stijenama. U sedimentnim reduktivnim

uvjetima pirit nastaje djelovanjem bakterija i drugih mikroorganizama. Tada ima

oblik kuglica mikroskopskih dimenzija. Pirit je u oksidacijskim uvjetima na povrini
Zemlje nepostojan pa lako oksidira i preobraava se u eljezne okside i hidrokside
(smea limonitna tvar) uz oslobaanje sumporne kiseline. Zbog opisanog procesa i
produkata oksidacije tetan je sastojak u kamenu koji se upotrebljava u
graevinarstvu.
Piroklastine, vulkanoklastine stijene (eng. pyroclastic rocks) nastale su od
materijala izbaenog vulkanskim erupcijama, sastavljenog od ovrsle lave i
fragmenata stijena kroz koje lava prodire. Uglasti komadi vei od 32 mm su blokovi,
a oni zaobljeni vulkanske bombe. Odlomci veliine od 4 do 32 mm su lapili, a estice
manje do 4 mm nazivaju se vulkanski pepeo. Cementacijom vulkanskih bombi i lapila
nastaje vulkanski konglomerat, a varijetet s velikim blokovima zove se aglomerat.
Vulkanske bree su mjeavina komadia lave i drugih stijena. Vezani vulkanski pepeo
je tuf. Ovisno o sastojcima tufovi mogu biti litoklastini kad sadre estice stijena,
kristalokalstini kad sadre estice minerala i vitroklastini kad sadre estice
vulkanskog stakla. Obino su mijeani jer su smjesa navedenih estica. Mijeanjem
vulkanskog pepela s glinom, prahom i pijeskom drugaijeg podrijetla nastaju tufitini
sedimenti.
Pirokseni (eng. pyroxenes) su skupina tamnih feromagnezijskih minerala koji
pripadaju inosilikatima. Sastojci su bazinih (gabro, bazalt) i ultrabazinih (peridotit)
stijena. Najraireniji pirokseni su broncit (bronane boje i sjaja), diopsid i augit (crn i
staklastog sjaja).
Pjeenjak (eng. sandstone), naziv za vie ili manje vezanu srednjezrnastu
sedimentnu stijenu klastinog podrijetla preteito sastavljeno od zrna dimenzija
pijeska veliine zrna od 0.06 do 2 mm. Pjeenjaci imaju veliku raznolikost
mineralnog i granulometrijskog sastava. Mogu sadravati zrna ljunka, kao i sitnije
estice dimenzija praha i gline koje ine cement ili matriks. S obzirom na koliinu
matriksa pjeenjaci se dijele na: iste pjeenjake ili arenite (matriks < 15 %) i neiste
pjeenjake ili grauvake (matriks > 15 %). Bitni sastojci pjeenjaka su kvarc, feldspati
i odlomci stijena, a sporedni tinjci, karbonati, minerali glina i teki minerali.
Najvaniji sastojak gotovo svih tipova pjeenjaka je kvarc. Najei tipovi
pjeenjaka su: kvarcni pjeenjaci (preteito zrna kvarca i malo matriksa), arkoze
(zrna kvarca i felspata s malo matriksa), grauvake (zrna kvarca, odlomci stijena i
dosta matriksa) i kalkareniti ili vapnenaki pjeenjaci. Pjeenjaci se koriste kao
prirodni (arhitektonsko-graevni) kamen, a njihova dekorativna i tehnika svojstva
ovise o sastavu estica i vrsti veziva.
Plagioklasi (eng. plagioclase) > spadaju u skupinu feldspata, predstavljeni
izomorfnim nizom albit-anortit
Pleistocen (eng. Pleistocene) > geoloko doba
Pliocen (eng. Pliocene) > geoloko doba
Plutonske stijene (eng. plutonic rocks) > eruptivne stijene

Podzemna voda (eng. groundwater) je dio vode koji se nalazi u zemljinoj kori u
hidrolokom ciklusu kruenja vode. Glavni izvor veeg dijela podzemnih voda jesu
padaline. To je meteroski ili vadozni tip podzemnih voda. Juvenilne vode nastaju
sintezom vodika i kisika kao i kondenzacijom iz magme. Konatne ili fosilne vode su
zaostale u sedimentnim stijenama tijekom njihovog formiranja. Prema nainu kretanja
i prihranjivanja razlikuju se slobodne podzemne vode, krke podzemne vode, arteke i
subarteke podzemne vode kao i podzemne vode pukotina i ila.
Ponikva, vrtaa, dolac (eng. karst sinkhole) je okruglo ili eliptino ljevkasto
udubljenje promjera od desetak do nekoliko stotina metara ije je dno najee
pokriveno crvenicom. Ponikve su vrlo este pojave u podrujima kra. Nastale su
uruavanjem i korozijom karbonatnih stijena, posebice vapnenaca. Pojavljuju li se u
nizovima, tada obino obiljeavaju rasjednu zonu ili dodire sa stijenama manje
vodopropusnosti. Spajanjem dviju ili vie ponikava nastaju krke uvale duguljaste
udubine duljine od nekoliko stotina m do nekoliko km. Ponikve i uvale najee
nemaju povrinske vodotokove.
Ponor (eng. swallow-hole) > krko polje
Poroznost stijena (eng. rock porosity) je postotak upljina u datom volumenu stijene.
Poroznost prema nainu postanka moe biti primarna i sekundarna. Primarna
poroznost je ona poroznost koja je nastala u stijeni tijekom njenog postanka. To je
meuzrnski ili interglanularni tip poroznosti. Sekundarna poroznost je posljedica
deformacija stijena tijekom dijageneze ili uslijed djelovanja tektonskih sila pa su u
stijenama formirane pukotine. To je pukotinski tip poroznosti. Takoer postoji krki
ili disolucijski tip poroznosti kada su pukotine proirene uslijed otapanja. Primarni tip
poroznosti imaju tla (nekoherentna i koherentna) te klastine sedimentne stijene.
Sekundarni tip poroznosti imaju eruptivne i metamorfne stijene kao i veina
kemijskih i organogenih sedimentih stijena. Krki tip poroznosti razvijen je u
lakotopivim karbonatnim i evaporitnim stijenama.
Potres (eng. earthquake) je kratkotrajna vibracija prouzroena poremeajima i
pokretima u zemljinoj kori. Potresi mogu biti prirodni i umjetno izazvani. Prirodni
potresi su: tektonski, vulkanski, potresi uruavanja i dubinski. Tektonski potresi ine
oko 85 % svih potresa i izazivaju najvea ruilaka djelovanja. Nastaju uslijed
tektonskih pokreta u litosferi. Vulkanske pokrete uzrokuje kretanje magme prema
povrini. Uzrok umjetnih potresa su: eksplozije, obruavanja ili slijeganja zbog
kopanja (gorski udari), brzo punjenje ili pranjenje velikih akumulacijskih jezera i
crpljenje nafte. Hipocentar je arite potresa, a epicentar okomita projekcija na
povrini. Osloboeni valovi kod potresa su longitudinalni, transverzalni i dugi.
Longitudinali ili P-valovi, najbre se ire (do 5.000 m/s), izazivaju stezanje i
rastezanje stijena u smjeru irenja. Transverzalni ili S-valovi ire se oko 1.7 puta
sporije i vibriraju okomito na smjer irenja. Dugi ili L-valovi su najsporiji i izazivaju
istovremeno kruno i vodoravno gibanje estica. Osim mehanikih vibracija u
zemljinoj kori, potres moe biti praen zvunim i svjetlostim efektima, a pomicanja
na dnu mora mogu izazvati ogromne Tsunami valove. Snaga potresa, odnosno
koliina osloboene energije (u J) je magnituda (M). Za mjerenje osloboene energije
koristi se Richterova ljestvica. Izoseiste su zatvorene linije koje spajaju mjesta istog
intenziteta potresa na povrini. Ureaji za mjerenje potresa su seizmografi. U

Republici Hrvatskoj postoje seizmografske postaje koje objedinjava Seizmoloka

sluba u sklopu Dravnoga geofizikog zavoda u Zagrebu. Za mjerenje intenziteta
potresa na povrini postoje razne ljestvice, od kojih su najrairenije MCS i MSK-64.
Prahovnjak (eng. siltstone) > sitnozrnata vezana klastina sedimentna stijene
Prapor (sinonim) > les
Pretkambrij (eng. Precambrian) > geoloko doba
Primarna poroznost (eng. primary porosity) >poroznost stijena
Propustljivost (eng. permeability) stijena je sposobnost za protjecanje fluida u stijenu
i iz nje bez oteenja strukture. Propustljivost neke stijene odreena je koeficijentom
hidraulike provodljivosti. Vodopropusne stijene imaju sposobnost primanja i
transmitiranja fluida pa tako i vode. Polupropusne stijene fluid primaju, ali teko
transmitiraju. U vodonepropusnim stijenama transmisija fluida je toliko spora da se
moe zanemariti.
Pukotina (eng. fracture) je ploha diskontintinuiteta po kojoj nije, za razliku od
paraklaze rasjeda, dolo do veih pomaka u stjenskoj masi. Po nainu postanka
pukotine se dijele na primarne ili dijagenetske, nastale u fazi formiranja stijena i
sekundarne, nastale zbog endo i egzogenetskih utjecaja na ve formiranu stijenu.
Primarne pukotine u eruptivnim stijenama su pukotine luenja, a u sedimentnim
stijenama meuslojne pukotine. Sekundarne pukotine su posljedica deformacija zbog
naprezanja prouzroenih tektonskim pokretima. Prema kinematici nastanka razlikuju
se: tenzijske, relaksacijske i pukotine smicanja koje se najee javljaju u
pukotinskim sustavima. Pukotine iste geneze tvore pukotinski set. Stijenska masa je
rijetko kompaktna, ve se u njoj nalaze jedan ili vie setova pukotina po kojima je
podijeljena na monolite.
Radiolarit (eng. radiolarite) >silicijske sedimetne stijene
Rasjed (eng. fault) je struktrna pojava u stijenskoj masi kada se zbog smicanja zbiva
relativnoo kretanja jednog bloka u odnosu na drugi. To su pokreti metarskih ili veih
dimenzija, dok pokreti centimetaskih dimenzija obiljeavaju pukotine smicanja.
Rasjedanje je rupturni tip deformacije, kod koga za razliku od boranja, zbiva prekid
kontinuiteta stijenske mase. Rasjedna ploha ili zona po kojoj dolazi do pokreta zove
se paraklaza, a pokrenuti blokovi krila rasjeda. Rasjedi nastaju kao posljedica
ekspanzije, gravitacije i kompresije izazvanih tektonskim pokretima u litosferi. Rasjed
se sastoji od paraklaze i dvaju krila. S obzirom na relativni smjer kretanja osnovni
tipovi rasjeda su: normalni i reversni (kretanje krila okomito pruanju paraklaze),
transkurentni lijevi i desni (kretanje krila paralelno pruanju paraklaze), dijagonalni
(dijagonalno kretanje krila po paraklazi) i rotacijski (rotacija krila po paraklazi).
Normalni rasjedi su posljedica ekspanzije i gravitacije, reversni su posljedica
kompresije. U odnosu na primarne strukture rasjedi mogu biti: meuslojni (sintetiki i
antitetiki), popreni (transverzalni) i dijagonali. Rasjedi se u prirodi najee nalaze
u skupinama, jer su posljedica tektonskih poremeaja regionalnih razmjera. Sloeni
rasjedni oblici su tektonska graba, timor, ljuskava i stepeniasta struktura.

Razgradnja stijena, troenje (eng. weathering), proces razaranja stijena na zemljinoj

povrini ili plitko pod povrinom zbog erozije, djelovanja atmosferilija, vode, leda,
klimatskih i temperaturnih promjena, inslolacije i ivotne djelatnosti organizama. Pri
razgradnji bitno se mijenja mineralni sastav stijene, jer dio minerala nestaje zbog
slabe otpornosti, izluuje se ili pretvara u nove minerale koji su stabilni u
promjenjenim fizikalno-kemijskim uvjetima. Razlikuju se tri naina razgradnje:
fizika, kemijska i bioloka. Oni su meusobno povezani, a ovisno o kemijskim,
fizikim, klimatskim i geolokim uvjetima jedan od tih naina prevladava. U suhoj i
hladnoj klimi prevladava fizika, a u toploj i vlanoj kemijska razgradnja. Fizika
razgradnja najee je samo usitnjavanje stijena bez tvorbe novih minerala. Na taj se
nain poveava reakcijska povrina stijene i pospjeuje brzina i intenzitet kemijskih
promjena. Glavni imbenici fizike razgradnje su: insolacija, hidratacijadehidratacija, smrzavanje-otapanje i erozija. Kemijska razgradnja zbiva se pod
djelovanjem vode obogaene agresivnim kiselinama. Kemijska razgradnja ovisi o
klimi pa je u ekvatorijalnom pojasu od 8 do 10 puta bra od one u srednjoj Europi.
Bioloko troenje zbiva se pod utjecajem organskih procesa: biolokog otapanja
stijena, zbog bakterija i huminskih kiselina nastalih truljenjem te fiziko razaranje
zbog rasta korjenja. Najotporniji petrogeni mineral je kvarc. Kemijskom razgradnjom
silikata nastaju gline, a kemijskom razgradnjom karbonata nastaje crvenica. Tlo
nastalo razgradnjom stijena naziva se eluvij, a cjelokupna zona stijenske mase
zahvaena razgradnjom je kora fiziko-kemijskog raspadanja ili troenja.
Reversni rasjed (eng. reverse fault) > rasjed
Richterova ljestvica, magnitudna ljestvica (eng. Richter scale), oznauje jainu
potresa. Koliina osloboene energije u aritu izraava se magnitudom (M), kao
dekadski logaritam maksimalne amplitude u odnosu na standardni etalonski potres (M
= O). Raspon magnitudne ljesvice je M = 1-9. Kod jedva osjetnih potresa M = 1.5, a
kod dosad najjaih zabiljeenih magnituda je bila M = 8.9, gdje je koliina
osloboene energije bila oko 1020 J. Odnos magnitude i intenziteta potresa u epicentru
ovisi o dubini arita.
Rijas (eng.ria) > estuarij
Riolit (eng. rhyolite) > kisela, efuzivna eruptivne stijene
Ruditi (eng. rudaceous) > krupnozrnasti klastini sedimenti
Sadra (sinonim) > gips
Sadrenac (sinonim) > gips
Sedimentne stijene, talone stijene (eng. sedimentary rocks), nastale su na povrini
Zemlje kao rezultat fizikih, kemijskih i biolokih procesa. Njihov postanak vezan je
uz fiziko-kemijsko raspadanje starijih stijena, transport, taloenje ili sedimentaciju te
litifikaciju ili okamenjivanje. S obzirom da je proces sedimentacije osnovna znaajka
sedimentnih stijena, njihova bitna odlika je slojevitost. Sedimentne stijene dijele se na
klastine i neklastine. Klastine stijene sastavljene su od estica nastalih razaranjem

drugih stijena. Neklastine sedimentne stijene (evaporiti) mogu biti kemogene, nastale
kristalizacijom iz otopine i organogene, nastale taloenjem organskih tvari ili
anorganskih skeletnih dijelova organizama. Sedimentne stijene ine svega 5 %
ukupnog volumena Zemljine kore, ali zauzimaju vie od 75 % povrine Zemlje do
dubine za koju je vezana sva ljudska djelatnost. Sedimentne stijene u Hrvatskoj imaju
veliko znaenje jer izgrauju vie od 90 % terena. Imaju iroku upotrebu kao
graevno-tehniki i prirodni (arhitektonsko-graevni) kamen.
Sedra, tufa (eng. calcareous sinter) je spuvasti, izrazito porozni tip vapnenaca
nastalih na slapovima rijeka i na izvorima izluivanjem kalcita po vodenom bilju,
posebno u podruju prskanja vode vodopada.
Seizmika mjerenja (eng. seismic surveys) je skupina metoda geofizikog
istraivanja koja koristi mjerenje umjetno izazvanih seizmikih valova. Metode plitke
seizmike temelje se na mjerenju brzine elastinih valova kroz tlo i stijenu, kao i na
izdvajanju brzina razliitih elastinih konstanti (modul elastinosti, smicanja i
deformabiliteta, Poisson-ov broj i sl.). Seizmiki valovi su umjetno izavani pomou
eksplozije ili jaeg udarca. Osnovne seizmike metode su refrakcijska i refleksijska.
Refrakcijskom metodom mogue je uspjeno izdvojiti sredine razliitih elastinih
konstanti naslaga u podlozi, a refleksijskom metodom geoloku grau.
Seizmika refleksija (eng.seismic reflection) > seizmika geofizika mjerenja
Seizmika refrakcija (eng. seismic refraction) > seizmika geofizika mjerenja
Sekundarna poroznost (eng. secondary porosity) >poroznost stijena
Serpentinit (eng. serpentinite) > magmatske stijene
Sijenit (eng. syenite) > ultrabazina intruzivna eruptivna stijena
Silicijske sedimentne stijene (eng. siliceous sedimentary rocks) sadre preteito
minerale iz skupine silicijskih oksida i hidroksida, kao to su kvarc, kalcedon, opal.
Mogu nastati biokemijskim i kemijskim izluivanjima iz vodenih otopina u kojima se
nalazi otopljena silikatna kiselina H4 SiO4 . Biogene stijene taloe se u obliku skeleta
organizama diatomeja - dijatomiti, radiolarija - radiolariti kao i spikula spuvi spikuliti. Dijagenetske stijene nastaju potiskivanjem prvobitnih minerala u procesu
silicifikacije pa nastaje stijena ronac.
Silikati (eng. silicates) su najvanija skupina petrogenih minerala iju osnovu
strukturne grae ine SiO4 tetraedi. Jezgre velikih iona kisika nalaze se na vrhovima
tetraedara, a mali ion silicija u njegovom sreditu. U kristaloj reetki silikatnih
minerala tetraedri su meusobno razliito povezani preko drugih iona ili preko iona
kisika. Silikati imaju sloen kemijski sastav. S obzirom na nain vezanja SiO4
tetraedara u kristalnoj reetki, razlikuju se osnovni strukturni tipovi silikata:
nezosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati i tektosilikati. Najvei dio
silikatnih minerala nastao je kristalizacijom iz magme pri visokim temperaturama i
preteito visokim tlakovima. Manji dio je nastao iz termalnih otopina, pri

metamorfozi, alteraciji i troenju. Najznaajniji silikatni minerali su: feldspati,

pirokseni, amfiboli, olivini, serpentini, tinjci, minerali glina i sl.
Siltit (eng. siltstone) > ili prahovnjak,sitnozrnaste vezane klastine sedimentne stijene
Silur (eng. Silurian) > geoloko doba
Sinklinala (eng. syncline) > bora
Sipar (eng. rock creep), padinska akumulacija nevezanih, preteito uglastih odlomaka
ili mineralnih zrna promjera veeg od 2 mm, kao i odreene koliine zrna dimenzija
pijeska, praha i gline. Krje sipara vezano u vrstu stijenu je siparna ili obronana
brea.
Sitnozrnaste klastine stijene, pelitne stijene (eng. argillaceous rocks), klastine
sedimentne stijene koje se preteno (> 50%) sastoje od zrnaca i estica dimezija praha
i gline (< 0.06 mm). Podjela pelitnih sedimenata osniva se na meusobnim odnosima
sadraja praha i gline, na stupnju litifikacije i teksturnim znaajkama. Prahovnjak,
muljnjak i glinjak imaju debeloslojevitu do homogenu teksturu. Lisnati prahovnjak,
muljnjak i glinjak (ejl) imaju tankolaminiranu do lisnatu teksturu. Prevladavajui
detritini sastojak sitnozrnatih klastinih stijena jesu zrna kvarca. Znaajni sastojci su
zrna feldspata i tinjaca. Cement je najee kvarc i njegov varijetet: opal (amorfan) i
kalcedon (kripotkristalast), kao i mineralno vezivo nastalo dijagenetskim procesima iz
minerala glina. Neki varijeteti sadre znaajni udio kalcitnog cementa pa se nazivaju
kalcitini siltit, klacitini muljnjak i sl. Posebne vrste sitnozrnastih klastinih stijena
su les i lapor.
Slejt (eng. slate) > sitnozrnasta metamorfna stijenanajnieg stupnja regionalne
metamorfoze nastala iz pelitnih sedimentnih stijena
Spikulit (eng. spiculite) >silicijske sedimetne stijene
Stijena (eng. rock), sastavni dio litosfere ili zemljine kamene kore odreenog naina
geolokog pojavljivanja sklopa i sastava. Stijene se sastoje se od jednog
(monomineralne) ili vie razliitih minerala (polimineralne). Sustavnim istraivanjem
postanka, grae i klasifikacije stijena bavi se petrologija. Kod stijena razlikujemo
teksturu i grau (prostorni raspored u stijeni). Stijene se prema nainu postanka ili
genezi dijele na eruptivne (magmatske), sedimentne (talone) i metamorfne.
Eruptivne stijene nastale kristalizacijom magme ili hlaenjem lave su primarne.
Sedimentne stijene nastale su fiziko -kemijskom razgradnjom magmatskih,
metamorfnih i starijih sedimentnih stijena, te litifikacijom predhodno sedimentiranih
estica. Metamorfne stijene nastale su metamorfozom postojeih stijena u litosferi.
Struktura, graa stijene (eng. fabric) obuhvaa raspored, ureenost , pakiranje i
orjentaciju sastavnih komponenti, a u pravilu se odreuje na izdanku stijene. Primarne
strukture formiraju se u stijenama tijekom njezina nastanka. Nastale su u sedimentim
stijenama prije litifikacije (slojevitost, laminacija folijacija),a u eruptivnim prije i u
vrijeme kristalizacije (teenje magme). Metamorfne stijene nemaju primarne
strukture, budui da su one same po sebi sekundarne tvorevine. Lineacija i folijacija

mogu biti: primarne nastale tijekom primarnih sedimentacijskih ili eruptivnih procesa,
kao i sekundarne nastale tijekom tektonskih naprezanja i/ili metamorfizma.
Subdukcijska zona (eng. subduction zone) > zemljina kora
Sulfati (eng. sulphates) > mineral
Sulfidi (eng. sulphides) > mineral
ejl (eng. shale) > sitnozrnast, vezana klastina sedimentna stijena
krapa (eng. karren) > kr
kriljavac (eng. schist) > metamorfne stijene
ljunak (eng. gravel), akumulacija nevezanih, zaobljenih do dobro zaobljenih
stijenskih, rjee mineralnih zrna, promjera veeg od 2 mm, te promjenljive koliine
zrna dimenzija pijeska, ponegdje praha i gline. ljunak vezan u vrstu stijenu je
konglomerat.
pilja (eng. cave) > kr
Talone stijene (sinonim) > sedimentne stijene
Tekstura (eng. texture) obuhvaa geometrijske znaajke individualnih komponenti
stijene (mineralna zrna) i njihovo ureenje grau., koje je mogue odrediti na uzorku,
makroskopski ili mikroskopski. Tekstura stijene je posljedica naina postanka,
naknadnih dijagenetskih promjena, metamorfnih procesa i procesa troenja kojima je
stijena bila podvrgnuta. Tekstura stijene znaajno utjee na mehaniko ponaanje
materijala, prvenstveno na nehomogenost i anizotropiju fiziko-mehanikih svojstava.
Dva su osnovna tipa teksture: klastina i kristalasta. Stijena klastine teksture ima
detritina mineralna zrna i odlomke stijene okruene sitnozrnastom osnovom:
matriksom i cementom te upljinama (porama). Karakteristina je za klastine i
vulkanoklastine sedimente stijene. Kristalasta tekstura sastoji se od kristala i
fragmenata kristala koji su meusobno ukljeteni, gotovo bez pornog prostora.
Karakteristina je za eruptivne stijene, veinu metamorfnih stijena te za kemogene i
biogene sedimentne stijene.
Tektonska graba, tektonski rov (eng. graben) nastaje sputanjem dijele terena
izmeu dva ili vie paralelnih normalnih rasjeda. Sredinji dio grabe je relativno
sputen u odnosu na rubne dijelove.
Tektonski pokreti (eng. tectonic movements), posljedica endogenetskih procesa u
unutranjosti Zemlje. Zbog tih pokreta nastaju poremeaji u Zemljinoj kori. Oni se
svode na razlamanje primarnih stjenskih kompleksa na mjestu postanka (izdizanje,
sputanje, nagibanje i prevrtanje) ili premjetanje na veim ili manjim udaljenostima
(boranje, ljuskanje i navlaenje). Na temelju odnosa slojeva sedimentnih stijena
razlikuju se tri osnova tipa struktura: bora (savijanje slojeva bez prekida cjelovitosti
stjenske mase), rasjed (prekid cjelovitosti i pomicanje blokova po paraklazi) i

navlaka, gdje uslijed jakih tangencijalnih pokreta ili gravitacijskog klizanja vei
dijelovi stjenske mase nalijeu jedna na drugu. Ove strukturne oblike prate sustavi
pukotina.
Tektonski rov (eng. rift valley) > tektonska graba
Tercijar (eng. Tertiary) > geoloko doba
Terra rossa (eng. terrra rossa) > crvenica
Timor, horst, strenjak (eng. horst) nastaje sustavom normalnih rasjeda zbog
sputanja blokova, kod ega sredinji dio ostaje relativno izdignut. Struktura slina
timoru je prodor koji nastaje kada se starije naslage u sreditu izdiu prema povrini.
Tinjci (eng. micas) su skupina listiavih minerala koji pripadaju filosikatima pa se
savremo kalaju se u tanke listie. Sastojsci su eruptivnih (granit, riolit) i matamorfnih
stijena (tinjasti kriljavci). nalaze se i u nekim tipovima klastinih sedimentnih
stijena. Najvaniji minerali iz skupine tinjaca su muskovit, koji je otporan na troenje
i odlian izolator i biotit, neotopran na troenje pa je tetan u graevinsko-tehnikom
kamenu. Posebna ljuspiasta odlika muskovita je sericit.
Tlo (eng. soil) je tanki sloj nekonsloidiranog materijala koji se mjestimice nalazi na
povrini zemlje, a nastao je u procesu troenja vrstih stijena te erozijom i
transportom raspadnutog materijala. U genetskom smislu razlikuju se slijedei tipovi
tala:rezidualna, aluvijalna, koluvijalna, taluvijalna, glacijalna, organska, eolska i
praporna, vulkanska, evaporitna i nasuta tla. Znanost koja proava sastav i genezu tala
naziva se pedologija. U pedolokom smislu razlikuju se etiri horizonta idui od
povrine: A, B, C i D-horizont. A i B-horizont (eng. topsoil) su bioloki aktivni, Chorizont (eng. subsoil) je bioloki neaktivan, dok je D-horizont osnovna stijena (eng.
bedrock). Fiziko-mehanike znaajke tla takoer prouava mehanika tla koja je
grana geotehnike. Prema geotehnikoj klasifikaciji tla se dijele u vie skupina. etiri
osnovne skupine prema veliini zrna su: ljunak (60-2 mm), pijesak (2-0.06 mm),
prah (0.06-0.002 mm) i glina (< 0.002 mm). ljunak i pijesak su krupnozrnasta tla,
najee bez kohezije, dok su prah i glina sitnozrnasta koherenta tla. estice vee od
60 mm su valutice. Posebna skupina tala su organska tla.
Trahit (eng. trachyte) > neutralna, efuzivna eruptivna stijena
Transkurentni rasjed (eng. transcurrent fault) > rasjed
Travertin (eng. travertine) je vrsto litificirani, upljikavi, nepravilno laminirani ili
slojeviti vapnenac nastao anorganskim izluivanjem kalcita iz vruih voda oko
termalnih izvora. Travertin se koristi u graditeljstvu kao arhitektonski kamen za
oblaganje.
Trijas (eng. Triassic) > geoloko doba
Troenje stijena (eng. weathering) > razgradnja stijena

Tuf (eng. tuff) > vulkanoklastine stijene

Ultrabazine stijene (eng. ultrabasic rocks) > eruptive stijene
UNESCO ljestvica (eng. UNESCO sesmic scale) > MSK-64 ljestvica
Uvala (eng. karst depression) > ponikva
Vadozna voda (eng. vadose water) > podzemne vode
Valutinjak (sinonim) < konglomerat
Vapnenac (eng. limestone), sedimentna karbonatna stijena. Sastavljen je uglavnom
od kalcita, a moe sadravati druge minerale, kao to su dolomit (dolomitski
vapnenac), kvarc (kvarcni vapnenac), glina (laporoviti vapnenac) ili organske tvari
(bituminozni vapnenac). isti vapnenci su bijele boje, a zbog oksida i hidroksida
eljeza postaju crvenkasti do ukasti. Zbog primjesa ugljevite tvari su sivi, a zbog
bitumena smei. Vapnenac je poligenetska stijena koja moe nastati na vie naina.
Razlikuju se klastini, kemogeni i organogeni vapnenci koji su najrasprostranjeniji.
Vapnenci nastaju taloenjem u vodenom okoliu, veinom u moru, a rjee u jezerima
i rijekama. Vapnenci su vrlo rairene stijene u Republici Hrvatskoj i najvaniji su
izvor graevno-tehnikog i prirodnog (arhitektonsko-tehnikog) kamena.
Vodonosnik (eng. aquifer) je porozni medij koji vodu prima, transmitira i otputa.
Najvanije hidrogeoloke znaajke vodonosnika su poroznost i vodopropusnost.
Prema nainu kretanja podzemne vode razlikuju se etiri glavna tipa vodonosnika:
freatski, arteki, krki kao i vodonosnik pukotina i ila.
Vrtaa (sinonim) > ponikva
Vulkanizam (eng. volcanism) > endogenetski proces
Vulkanoklastine stijene (eng. pyroclastic rocks) > piroklastine stijene
Vulkanske stijene (eng. volcanic) > eruptivne stijene, magmatske stijene
Zemlja (eng. earth) je naziv: za samostalno svemirsko tijelo ili planet star oko 4.5
milijardi godina, za vrstu kopnenu masu, i za tlo iznad stijenske mase. Planeta
Zemlja ima prosjeni radijus od 6371 km. Spljotena je na polovima, a izboena na
ekvatoru pa ima oblik nepravilnog elipsoida ili geoida. Zemlja je zonalno ili lupinasto
graena. Sastoji se od jezgre, plata i kore. Jezgra ili barisfera ima unutranji i vanjski
dio. Plat se sastoji od tri zone: unutranje ili mezosfere, srednje ili astenosfere i
vanjske ili litosfere. U astenosferi se zbivaju snana konvekcijska strujanja rastaljene
magme. Litosfera se sastoji od ultrabazinih eruptivnih stijena i zajedno s korom ini
stjenovitu cjelinu koja je izloena tektonskim promjenama. Kamenu koru Zemlje
okruuju hidrosfera (vodeni omota) i atmosfera (zrani omota).
Zemljina kora (eng. earth crust) je povrinska sfera Zemlje, koja zajedno s gornjim
dijelom plata ili litosferom sainjava stjenovitu cjelinu. Razlikuju se dva tipa:

kontinentalna i oceanska kora. Stare konsolidirane mase ili kratoni (titovi i

platforme) sainjavaju djelove kontinetalne kore. Ona se sastoji preteito od granita, a
naziva se i sial po glavnim elementima siliciju i aluminiju. Prosjene je debljine 40
km, a najvie do 70 km. Oceanska kora izgrauje vrstu podlogu oceana. Sastoji se
veinom od bazalta. Naziva se i sima po glavnim elementima siliciju i magneziju.
Debljine je svega od 10 do 12 km. Granina zona izmeu kore i litosfere zove se
Mohoroviiev diskontinuitet. Zemljina kora je podlona stalnim promjenama.
Dugotrajni vertikalni pokreti Zemljine kore bez izraenih strukturnih promjena
nazivaju se epirogeneza. Veoma jaki tektonski pokreti praeni boranjem, rasjedanjem
i navlaenjem, gdje nastaje novo gorje, je orogeneza. Zemljina kora nije cjelovita ve
je podijeljena na 22 vee ili manje ploe koje su, zbog konvekcijskih strujanja magme
u astenosferi, u stalnom pokretu. Na granicama ploa este su pojave vulkana i arita
potresa. U sluaju razmicanja ploa, izljevanjem lave na dnu oceana nastaje nova
kora. U zonama subdukcije jedna ploa tone ispod druge pri emu se dio rastaljuje u
podruju visokih temperatura. U treem sluaju moe doi do pomicanja jedne ploe
uz drugu.
Zemljotres (sinonim) > potres