Povijesni razvoj komuniciranja

-SEMINARSKI RAD-

Saetak

Komunikacija je drutveni proces u kojem se ostvaruje jedna od

osnovnih karakteristika ovjeka kao drutvenog bia. Iako je komuniciranje meu ljudima
staro koliko i samo postojanje ovjeka, tek je suvremena komunikoloka nauka uoila bitnost
istraivanja razvoja komuniciranja. Komunikacija nam je samo dijelom uroena, te stoga
neprestano moramo uiti vjetinu razgovora jer nam pomae da se bolje sporazumijevamo sa
osobama oko sebe.
Kljune rijei: poeci komunikacije, povijest komunikacije, posrednici komunikacije.

Abstract
Communication is a social process in which one realizes the
basic characteristics of man as a social being. Although communication between people is old
as the very existence of man, yet contemporary science communication studies noted the
importance of research on the development of communication. Communication is our only
partly innate and therefore we always have to learn the art of conversation, because it helps us
to be better when we communicate with the people around us.
Keywords:

Beginnings of communication, communication history, intermediaries of

communication.

1. Uvod

Istraivanje povijesti komunikacije vano je jer uveava znanje o jednoj drutvenoj pojavi i
omoguava koritenje komunikacijskih iskustava proteklih generacija.
Povijest je nauka koja prouava prolost ljudskog drutva oslanjajui se na tri izvora:
- pisane tragove,
- materijalne spomenike
- usmene predaje.
Pisani tragovi se smatraju najpouzdanijim jer najtonije govore o prolosti.
Oni predstavljaju dokaz o organizaciji, razvijenosti, stupnju kulture, vjeri, obiajima nekog
naroda ili odeenog podruja. Usmene predaje slue kao dopunski sporedni izvor saznanja o
prolosti, a to su uglavnom predaje koja se prenose sa koljena na koljeno pismenim ili
usmenim putem (legende, mitovi, prie). Pojam komuniciranje je drutveni proces u kojem se
ostvaruje jedna od osnovnih karakteristika ovjeka kao drutvenog bia. Dok je
komuniciranje aktivnost operiranja znakovima pomou kojih se ljudi sporazumjevaju,
informacija je samo jedan od sadraja tog procesa.
Jedan od najvanijih aspekata komuniciranja u svim fazama razvoja civilizacije su mediji,
odnosno posrednici preko kojih se distribuiraju komunikativni sadraji izmeu sudionika u
komunikaciji. Mediji preko kojih se posreduju informacije ili poruke velikim grupama
primatelja nazivaju se masovni mediji. Povijest komuniciranja moemo podijeliti na vie faza:
Stari vijek, Srednji vijek, Novi vijek. Instinkt samoodranja i nunost zadovoljavanja potreba
pojedinaca i ljudskih zajednica osnova su razvoja komuniciranja ljudi. Sporazumjevanje u
najranijim vremenima ostvaruje se najjednostavnijim komunikacijskim znakovima, odnosno
sistemom vizualnih i zvunih znakova.
Iz potrebe ovjeka za izraavanjem misli i osjeaja govorom razvio se jezik. Pomou jezika
ljudi izraavaju svoje misli, prenose jedni drugima informacije, izraavaju osjeaje i iznose

miljenja. Jezik je najsavreniji sistem znakova za sporazumjevanje i komuniciranje meu

ljudima.Od postanka civilizacije do danas sauvalo se oko 3000 jezika. Jezik je nastao
razvojem u sistemu dutvenih odnosa. Komuniciranje instinktom ili nagonom poelo se
transformirati u drutveno komuniciranje na onom nivou psihikog razvoja ovjeka kad on
poinje spoznavati okolinu i razmiljati o njoj. Arheolozi su pronali vie znakova pomou
kojih su ljudi pokuavali izraziti sebe kao to su peinski crtei,alati i sl. To je na neki nain
bio prapoetak drutvenog komuniciranja.

2. Poeci pismenosti i komunikacije

Utemeljenju ljudske kulture i komuniciranja poseban su doprinos dale tri grupe naroda.
Prvu grupu ine stari Egipani, drugu grupu ine Babilonci, Asirci, Hebreji i Feniani.
Treu grupu ine indoeuropski narodi meu kojima su bili najbrojniji Perzijanci, Grci,
Rimljani i Germani. Od istonih naroda utemeljenju civilizacije najvei doprinus dali su
stari Kinezi i Indijci. Sve ove narode karakteriziraju dvije injenice, a to su pronalazak
pisma i unaprijeenje pismenosti. Egipat je najpoznatija drava tog vremena, ujedno je i
nastarija civilizacija za koju se veu poeci pismenosti. Neto mlaa kultura od
egipatske je mezopotamska koja se razvijala izmeu srednjoazijskih rijeka Tigrisa i
Eufrata. Jedan od najvanijih gradova antikog vremena bio je Babilon koji je postao
centar Mezopotamije. Vrhunac moi Babilon je dosegao za vrijeme vladavine cara
Hamurabija koji je poznat kao autor prvih pravnih propisa pomou kojih
je regulirao pojedine oblasti ivota u carstvu. Hamurabijev zakonik je pronaen uklesan
na kamenom stubu u Babilonu. Babilonskom carstvu prethodilo je Sumersko kraljevstvo iji
su stanovnici vjerovali u boanstva i u kojem je zabiljeen prvi pokuaj prenoenja psihikih
pojmova u obliku pismenog znaka na glinenu plou to je nagovijestilo pojavu pismene
komunikacije. (Tomi, 2004.)
Na sjeveru Mezopotamije postojala je drava Asirija, a Asirci su poznati po tome to su razvili
klinasto pismo, a osnovali su i biblioteku glinenih ploica u gradu Ninivi. U dodiru sa
Egiptom upoznali su egipatsku kulturu i egipatsko pismo koje su pojednostavnili.
Na azijskom kontinentu su to bile dvije mone civilizacije, to su kineska i indijska
civilizacija. Stari Indijci i Kinezi razvili su svoj sistem komuniciranja koji se sastojao od
pisma i glasnike slube. Pismom su mogli komunicirati samo pripadnici povlatenog sloja, a
zahvaljujui pismu poinje se razvijati i knjievnost u Kini. U Indiji se razvila vrsta pisma
koje se naziva sanskrit. (Tucakovi, 2000.)

Civilizacija je u Europu stigla iz Egipta prije oko 4000 godina. Europa od Egipta prima i
Feniku odnosno Asirsku verziju alfabeta. Nivo razvoja kulture jednog naroda u to vrijeme
mjerio se brojem objavljenih knjiga.

2.1. Poeci pismene komunikacije

Iz potrebe za racionalnijom i efikasnijom komunikacijom meu ljudima nastali su znakovi
koji su kao sistem cjelovitih kodova za sporazumijevanje poznati pod nazivom pismo.
Prethodio mu je dug period u kojem su se ljudi izraavali raznim rezbarijama i peinskim
crteima. Razvoj pismenosti poznaje tri vrste pisma:
1. piktografsko
2. pojmovno
3. glasovno.
Prvi su Sumerani poeli komunicirati pomou pisanih znakova. Najstariji primjerak njihove
pismenosti predstavljaju znakovi zapisani na glinenim ploicama.
Neto savrenije piktografsko pismo tj. hijeroglife izmislili su Egipani. Hijeroglifi su zapravo
znakovi koji su najee imali oblike ivotinja. Pismo u kojem je kodni sistem sastavljen od
odgovarajuih slika naziva se piktografskim pismom (lat. Piktus-slika). Zbog kompliciranosti
hijeroglifa mali broj ljudi je bio pismen, a pismeni su predstavljali elitu.
Po vremenu nastanka slijedi klinasto pismo kojim su se sluili narodi Mezopotamije. To je
jedna vrsta ideografskog pisma u kojem je kombinacijom znakova u obliku klina izraavana
neka ideja. Za pisanje su koristili glinene ploice, a pismo je imalo oko 500 znakova.
Sloenost piktografskog i ideografskog pisma motiviralo je ljude antikog doba da istrauju
naine pojednostavljivanja pismene komunikacije. Javlja se potreba da se razvije pismo po
kojem e svaki ljudski glas biti obiljeen odgovarajuim znakom. Perzijanci prvi razvijaju
takvo fonetsko pismo, a predstavljalo je kombinaciju fonetskog i ideografskog pisma.
Kinezi su u antikom periodu imali svoje pismo koje se sastojalo od specifinih vorova, a
koriteno je tisuama godina. Neto jednostavnije pismo imali su Indijci koji su komunicirali
pomou dva pisma, pod nazivom Sanskrt i Pali. Ta pisma su imala obiljeja klinastog pisma.
Europski kontinent koristio se mjeavinom ideografskih i fonetskih znakova.

Feniani su imali najjednostavnije pismo koje se sastojalo od 22 znaka. Oni su doli do

pravila da jedan glas treba imati jedno slovo. Stari Grci preuzimaju to pismo i prilagoavaju
ga svojim potrebama i nazivaju ga alfabetom. Grci i Rimljani prvi otvaraju kole u kojima
djecu ue pisanom komuniciranju pomou alfabeta, pa moemo rei kako je alfabet preko
Grke i Rima postao osnova za sva suvremena pisma u svijetu. ( Tucakovi, 2000.)

2.2. Poeci medijske komunikacije

Potreba prenoenja komunikacijskih sadraja podrazumijevala je postojanje odgovarajuih
medija pomou kojih se odvijala komunikacija. Funkciju medija za prenoenje usmenih
poruka imali su trgovi i forumi, a s vremenom je rasla potreba za prenoenjem informacija na
daljinu u to kraem periodu. Potreba distribucije i primanja vijesti iz udaljenih krajeva razlog
je formiranju posebnih slubi. Funkciju medija izmeu vladara i podanika imali su glasnici. U
Egiptu, vijesti su prenosili glasnici pjeaci. Informacije koje su trebale hitno stii do cilja
prenosili su konjanici. (Komunikacije, Wikipedija)
Najrazvijeniji komunikacijski sistem imali su Rimljani, sluba se zvala ''Cursus poblicus'', a
prenosile su samo dravne pisane poruke na udaljenosti i od 70 000 km. Cilj je bilo
informiranje provincija o dogaanjima iz prijestolnice. Ta vrsta komuniciranja moe se
smatrati preteom agencijskog novinarstva. Ovakva pismena komunikacija u antikom
periodu odnosila se na uzak sloj ljudi koji su bili povezani sa vlastima. Zbog tehnikih razloga
i niske pismenosti nije mogla biti zastupljena na
nekom irem nivou. Kao preteu organiziranja suvremenih medija povjesniari navode Julija
Cezara koji je izdavao tzv. zidne novine u Rimu. Odluke Senata i vijesti objavljivane su na
gradskom trgu. ( Tucakovi, 2000.)
Sa gledita komunikacijskih procesa antiku epohu karakterizira dug period pronalaenja i
razvoja pismenog komuniciranja, razvoj pisma dugi niz stoljea od piktografskog preko
pojmovnog sve doglasovnog i u demokratskim dravama antikog doba pojava potrebe za
intenzivnijom javnom komunikacijom. Stoga se pored glasnikih sluba javljaju i posebni
pismeni mediji koji su pretea suvremenih medija masovnog komuniciranja.

3. Razvoj komunikacije u Srednjem vijeku

Srednji vijek je tisuljetna epoha koju karakteriziraju vee ljudske slobode i novi ekonomski
odnosi. Robovlasnitvo se zamjenjuje feudalizmom u kojem dominira kmetovski odnos. Time
dolazi i do promjene u drutvenoj moi. Feudalac je imao znatno veu potrebu za
komunikacijom sa pripadnicima feudalnog sloja. Njihova komunikacija imala je dva nivoa, to
su slubeni i neslubeni nivo. (Tucakovi, 2000.)
U slubenoj komunikaciji pismenog tipa kao mediji su koriteni glasnici i pismonoe, a
poruka je imala interni karakter i ticala se ogranienog broja sudionika komuniciranja. Drugo
podruje komuniciranja povlatenih stalea u epohi feudalizma bilo je komuniciranje
slobodnog vremena. (Razvoj pisma kroz vijekove, Planet.net)
To je komuniciranje na javnim manifestacijama (vitekim turnirima,vjerskim skupovima i sl).
Srednji vijek je vrijeme intenzivnog razvoja dviju monoteistikih religija, kranstva i islama.
Kranstva se razvijalo u Europi, a islam na Bliskom istoku i sjevernoj Africi.
U svom irenju kranstvo postaje svjetska religija u kojoj postoje neke razlike.
Na Zapadu latinski jezik postaje jezik crkve, a idovski se alfabet poinje transformirati u
latinicu.Narodi istonog dijela europskog kontinenta su preuzeli grki alfabet koji su za
potrebe slavenskog jezika u irilicu transformirali grki sveenici iril i Metod. Jezici
srednjeg vijeka su dakle latinski, grki i arapski. Vjerske institucije su glavni nosioci kontrole
nad informacijama i sredstvima njihovog irenja, a to je znailo i kontroliranje drutva. U
crkvenom govornitvu komunikacija je jednosmjerna, a usmjerena je upravo vjernikoj masi
od koje se trai poslunost. Medij svjetovne javne komunikacije kod muslimana srednjeg
vijeka je islamski sveenik koji je neka vrsta medija za oglaavanje. On je prenosio
poslanikove odluke, a postojala je i institucija hitnog glasnika koji je informirao o nadolasku
opasnosti. Govorna interpersonalna komunikacija u itavom Srednjem vijeku je osnovni oblik
komuniciranja zbog velikog broja nepismenih ljudi kao i skromnih sredstava za pisanje. U

periodu od 6. do 12. St. prisutne su vee seobe naroda tako da dolazi do susretanja razliitih
kultura, a time se uspostavljaju novi komunikacijski tokovi.
Najvei napredak u sferi komunikacije biljei se u Srednjem vijeku u domeni materijala
pomou kojih je mogue konzervirati i distribuirati komunikativne sadraje. Pronalaskom
papira od strane kineza i njegovim usavravanjem i prenoenjem u Europu od strane Arapa
on postaje univerzalno sredstvo za pisanje.

4. Razvoj komunkacije u doba masovnih medija

Pad Carigrada pod Osmansku vlast, otkrie Amerike i prodiranje Osmanlija na Balkan vani
su dogaaji koji su utjecali na razvoj civilizacije pa i na komuniciranje. Veina povijesniara
ove dogaaje uzimaju kao granicu izmeu Srednjeg i Novog vijeka. Novi vijek traje do danas,
a oznaila su ga dva svjetska rata, niz velikih tehnikih i geografskih otkria, ekspanzija
nauke i sl. Ta tri svjetska procesa znaajno pomiu granice ljudske kominikacije. Prva
polovina Novog vijeka je vrijeme kulturnog i umjetnikog stvaralatva. Drugo obiljeje prve
polovine Novog vijeka su geografska otkria, prvenstveno otkrie Amerike ime se dolazi do
novih saznanja. Uenjaci tog vremena dolaze do otkria koje se suprotstavljaju sa vjerskim
uenjima. Crkva je imala svoja stajalita i sva suprotna miljenja smatrana su nevjernikim pa
su uenjaci esto bili progonjeni. Novi vijek obiljeava i izum tiskarskog stroja koji je stvorio
tehnike pretpostavke za nastanak suvremenih mas-medija. Tiskara je omoguila intenzivniju
masovnu komunikaciju na daljinu. (Elezovi, 1992.)
Ona je oborila cijenu knjiga i omoguila veu pismenost, te je tako pomogla podizanju
duhovnog kulturnog i ukupnog civilizacijskog nivoa ovjeanstva. Izum tiskarskog stroja
oznaio je novi revolucionarni pomak u sferi komuniciranja, a u proces informiranja ukljuuje
se sve vei broj ljudi i stvaraju se tehniki uslovi za pojavu masovnih medija. Znanstvena
otkria rezultirala su pronalascima telegrafa, telefona, radija, televizije, fotografije,
kompjutera itd.
Znaajnu inovaciju u komunikacijskim sadrajima unio je pred kraj 18 stoljea telegraf. Radio
je na principu svjetlosnih signala. Brojni naunici rade na razvijanju njegovog telegrafa ime
dolazi do poboljanja u prijenosu informacija. Potanske slube i eljeznica prve uoavaju
prednost telegrafa pa je njegova upotreba i najzastupljenija u tim institucijama.Problem
telegrafa bio je u prilino sloenoj i skupoj telegrafskoj mrei.Telegrafsko komuniciranje
podrazumjevalo je izgradnju telegrafskih linija i kupnju skupih telegrafskih aparata.Polovina

19. St. obiljeena je radom na uvoenjem radio-telegrafije koja umjesto ice koristi
radiovalove. (Elezovi, 1992.)
Devetnaesto stoljee je vrijeme izuma telefona. Telefon se poinje koristiti u neunarodnom
komuniciranju polaganjem telefonskih linija izmeu korisnika putem kojih su se slali signali i
tako prenosili zvuk izmeu korisnika. Krajem tog stoljea dolazi do prve upotrebe telefona u
komercijalne svrhe ime postaje jedno od najkoritenijih sredstava komuniciranja.

4.1. Razvoj tiska

Povijest tiska u komunikolokom smislu duga je oko 500 godina. Poinje pronalaskom papira,
a potom tiskarskog stroja kao osnovno tehniko sredstavo za brzo i masovno prenoenje
pisanih poruka i informacija. Iz razdoblja usmenog interpersonalnog komuniciranja sa
pojavom novina ovjek je uao u razdoblje posrednog, indirektnog komuniciranja koje nije
ogranieno prostorom i vremenom. Komunikacijski procesi zahvaaju iroke mase ljudi,
nezavisno od njihovog drutvenog statusa, mjesta ivljenja, te rase i religiozne
pripadnosti.Dnevni tisak najavio je polovinom 19. stoljea razdoblje masovnih medija koja
traje do danas.
Novina kao medij u suvremenom smislu javlja se poetkom 17 stoljea. Danas se u svijetu
tiska desetci tisua dnevnih i tjednih novina. Povijest tiska je svojevrsna kronika razvoja
ljudskog drutva. Tek je pojava televizije poetkom ezdesetih godina ukinula monopol koji
su imali dnevni listovi u domeni informiranja. Dnevni listovi kao gospodari miljenja uinili
su da novinari budu pravi svjedoci vremena. Tisak poveava znatielju, stvara sve vie mjesta
za raspravu, proiruje krug u kojem se raspravlja o opem dobru, a miljenje postaje podlono
promjenama. Pa tako tisak postaje u posljednja dva stoljea jedan od simbola demokracije.
Slobodna rije u novinama je uslov svih drugih sloboda. Tisak pred kraj 19. stoljea postaje
svojevrsna industrija koja posluje po pravilima slobodnog trita i suvremene ekonomije.
Informacija postaje roba koja se razmjenjuje na tritu, a tisak se otvara prema najirim
slojevima stanovnitva. Ovaj monopol dnevnih novina traje sve do 1960. godine do pojave
prijemnika koji pruaju informacije, te najavljuje eru elektronskih medija u kojoj prednost
imaju televizija, radio, kompjuteri i ostali digitalni ureaji. (Zgrablji-Rotar, 2005.)

4.2. Nastanak i razvoj elektronskih masovnih medija

Poetak 20. stoljea je vrijeme intenzivnih napora u pravcu pronalaenja novih tehnikih
sredstava koji u sferi komuniciranja savladavaju dvije prepreke u efikasnom
komunikacijskom procesu, prostor i vrijeme. Radikalne promjene u razvoju komuniciranja
unio je izum radija. U tehnolokom smislu to je prijenos informacija na daljinu beinim
putem. Praktina upotreba radio valova u javnom komuniciranju poinje tokom Prvog
svjetskog rata. Radio ubrzo postaje najbri medij informiranja.
Uoivi prednost u pogledu brzih informiranja na velike daljine broj radio stanica brzo
raste. 21. st. karakterizira uvoenje digitalne satelitske tehnologije, te poboljanje kvaliteta
programa, masovnost publike ali i sve vee prisustvo drugih elektronskih i informatikih
medija komuniciranja. ovjekova potreba za saznanjima trai angairanje svih perceptivnih
mogunosti. Ta potreba razvijala se kroz povijest od peinskih slika preko fotografje, a
kasnije i filma.
Novu stepenicu u vizualnoj prezentaciji stvarnosti omoguila je televizija. Ovom izumu
najvei doprinos su dali fiziari otkrivi elektricitet i elektrone, a ta otkria bila su osnova za
istraivanja u pravcu prenoenja slike pomou elektromagnetskih valova. Prvi eksperimenti u
tom pravcu bili su na tragu rjeenja za prenoenje statine slike koja je postala nenadmano
sredstvo komuniciranja. Kao medij javnog komuniciranja poinje se razvijati u pravom smislu
tek nakon Drugog svjetskog rata. Usavrava se u meuvremenu i organizacija elektronskih
medija kao sistema javnog komuniciranja i kao koncept elektronskih medija kao javne slube.
Naredni korak u televizijskom osvajanju svijeta uinjen je uvoenjem satelitske tehnologije u
sistem prijenosa televizijskog programa, ime je televizija itav svijet pretvorila u globalno
selo. Telvizija i film su na neki nain kao dva audiovizualna sredstva komuniciranja 20.
stoljea najavili eru multimedijskog komuniciranja. Iako u tehnikom smislu film i televizija
imaju mnogo karakteristika nisu slijedili isti put. Film je postao umjetnost osobnog jezika, a

televizija osobno sredstvo masovne komunikacije koje nije izgradilo svoj osobni jezik. Film je
uglavnom medij umjetnosti i rekreacije, a televizija medij masovnog komuniciranja. (Peruko,
2011.)

6. Razvoj informatike komunikacije

Osnovno obiljeje dananjem suvremenom dobu daju mediji. Dananja tehnika
osigurala je da u svakom trenutku moemo komunicirati s ljudima i sa najudajenijih
podruja zemljine kugle. Vrijeme informatikih medija najavili su pronalasci u podruju
tehnike koja je omoguila proirivanje prostora komuniciranja sa zemlje u svemir.
Komuniciranje u kojem je medij satelit predstavlja najmoderniji nain komuniciranja.
Za relativno kratko vrijeme sateliti su omoguili da itava zemaljska kugla bude jedinstven
medijski prostor. Satelit je osigurao skoro trenutnu distribuciju informacije bez obzira kolika
bila meusobna udaljenost izmeu poiljaoca i primatelja. Prvi put su se sateliti poeli
namjenski koristiti za potrebe komuniciranja 1961 godine kada su sluili kao neka vrsta
lebdeih primopredajnika. (Masovni mediji,Wikipedija)
20. stoljee prolazi u znaku elektronskih medija i novih otkria u podruju komuniciranja.
Obiljeje toj treoj revoluciji u sferi informiranja daje pojava novih medija koji se nazivaju
jo i informatikim medijima. Bit tih medija je da budu posrednici poruka koji pruaju
mogunost zadovoljavanja iskonske potrebe ovjeka da sa svijetom i okolinom komunicira
multimedijski. (Masovni mediji,Wikipedija)
Informatiki mediji sve vie u suvremenom komuniciranju potiskuju tradicionalne naine
prenoenja poruka i informacija. U razvijenim zemljama zapada raunalna tehnologija se
koristi u potanskom komuniciranju kao elektronina pota. Raunalo omoguuje da se
porukom, podatkom ili dokumentom koristi vie osoba na raznim stranama svijeta. Na tom
principu funkcionira internet, svjetski raunalni sistem.
Prednosti ovog naina komuniciranja je velika brzina prenoenja informacija pomou
neogranienog broja kanala za prenoenje poruka i povratnih informacija na najvee
udaljenosti.Druga prednost je to to su novi mediji otklonili jednu od najveih prepreka
komuniciranja tj. prostornuudaljenost. Trea prednost je to to su informatiki mediji novi

znaajan napredak u pogledu humanizacije i demokratizacije komuniciranja. Oni omoguuju

maksimalnu komunikacijsku povezanost i individualizaciju. (Peruko, 2011.)

7. Poeci komunikolokih istraivanja

Teorija i praksa masovnog komuniciranja postala je predmetom znanstvenih prouavanja u
prvoj polovici 20. stoljea. Tonije sa pojavom najsuvremenijih komunikacijskih medija.
Korijeni komunikolokih istraivanja seu jo u stari vijek. Jo je Aristotel tragao za vezama i
zakonitostima u komunikativnom procesu. On je prvi utvrdio deset elemenata koje treba da
ima svaka informacija ukoliko se njome eli postii veza izmeu govornika i sluatelja.
Komuniciranje s vremenom dobiva status temeljnog drutvenog procesa.
Polazei od komuniciranja kao izraza ovjekovog ivota, znanstvenici nastoje proniknuti u
njegov povijesni razvoj ali i odrediti njegove suvremene osobnosti.
Stoga se tridesetih godina ovog stoljea biljei prva ekspanzija komunikolokih istraivanja u
emu prednjae SAD. Od tog perioda do danas komunikologija je dobila vrsto mjesto u
spektru drutvenih nauka. Razvile su se i posebne komunikoloke discipline kao to su
propaganda, teorijakomuniciranja, teorija radija i televizije, teorija komunikacijskih sistema.
Sve te disciplineimaju svoj predmet istraivanja, posebne metode, znanstvena sredstva i
ciljeve koji se mogu provjeriti u komunikativnoj praksi. Nastaju specijalni centri koji se bave
istraivanjem komuniciranja. Prvi takvi centri nastaju u SAD-u kasnije i u drugim svjetskim
centrima. (erepinko, 2012.)
Komunikoloka istraivanja uglavnom su bila usmjerena u pomicanju granica postojeih
znanja u tri pravca:
- u pravcu istraivanja novinarstva i masovnog komuniciranja openito
- u pravcu istraivanja uzrono-posljedinih veza odnosa koji nastaju u komunikaciji
- u pravcu istraivanja interpersonalnog komuniciranja
U sva tri sluaja cilj istraivanja je bio isti, pomaknuti granicu saznanja o ljudskom
komuniciranju
kao temeljnom procesu svakog drutva.
Posebna grupa istraivanja bila je usmjerena sagledavanju utjecaja medija i komunikativnih

procesa na stavove miljenja i ponaanja pojedinca.

Medijskom ekspanzijom do koje je dolo razvojem radija, televizije, satelitske i raunalne
tehnologije nastaju posebne komunikoloke discipline koje za predmet svog
prouavanja uzimaju pojedine medije za razmjenu informacija kao to su radio, televizija i
film. (erepinko, 2012.)

8. Zakljuak

Povijesni razvoj komuniciranja mogue je podijeliti po osnovi vie kriterija: vremenu, razvoju
komunikativne tehnologije, po personalnom kriteriju.
Najloginija je podjela prema nainu komuniciranja u razvoju ljudske komunikacije, a
naroito razvoju medija. U povijesnom pregledu uoljiva su dva znaajna razdoblja.
U prvom razdoblju u kojoj je dominirala interpersonalna, direktna komunikacija traje od
postanka civilizacije do izuma tiskarskog stroja.
Drugo razdoblje je vrijeme masovnih medija ili indirektne komunikacije koja traje od
polovine
16. stoljea i izuma tiskarskog stroja sve do danas.
U oba razdoblja su zastupljeni pismeni i usmeni oblici komunikacije. Osnovni elemenat
pismenog komuniciranja je pismo, sastavljeno od posebnih kodova ili znakova za svaki
ljudski glas ili pojam. Govorna komunikacija nastala je mnogo prije pismene.
Govorna komunikacija stara je koliko i svijet.
Biblija spominje da je rije Boja prethodila svemu. I u Kur'anu ivot na zemlji
poinje govornom komunikacijom tj. obraanjem Boga svojem narodu.
I drevna babilonska himna o stvaranju svijeta upuuje na stvaralaku mo govora.
Budistika tradicija njeguje shvaanje da je govor bit ljudskog ivota.
Stoga , mogu zakljuiti kako je dar govora temeljni pojam koji oznaava postojanje ovjeka
od samog njegovog postanka, pa sve do kraja naeg postojanja.

9. Literatura

Tomi, Zorica(2004). Komunikacija i javnost, Beograd: igoja tampa

Elezovi, Slobodan(1992).Povijesni razvoj komuniciranja,Samobor: TIP ''A.G.Mato''

Tucakovi, emso(2000).Historija komuniciranja, Sarajevo: Studentska tamparija

univerziteta

Zgrablji-Rotar, Nada(2005).Medijska pismenost i civilno drutvo, Sarajevo: Media

Centar

erepinko, Darijo(2012.).Komunikologija,Varadin: Veleuilite u Varadinu

Peruko,Zrinjka; (2011).Uvod u medije,Zagreb: Naklada Jesenski i Turk

Razvoj pisma kroz vijekove, Planet.net, http://planet.netgoo.org/t136-kaligrafijarazvoj-pisma-kroz-vijekove (20.01. 2014.)

8 Komunikacije, Wikipedija, http://hr.wikipedia.org/wiki/Komunikacije (20. 01. 2014.)

9 Masovni mediji, Wikipedija, http://sh.wikipedia.org/wiki/Masovni_mediji
(20.01.2014.)