UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA TEHNIKE STUDIJE

Tehnologija proizvodnje cementa i ispitivanja kvaliteta i mehanikih

karakteristika

Sadraj:
1.0 UVOD................................................................................................................ 3
1.1 Openito o cementu...................................................................................... 3
2.0 VRSTE CEMENTA............................................................................................... 3
2.0

Proizvodnja portlanda cementa.................................................................4

2.1

Dodaci cementima..................................................................................... 5

2.2

Sastavi i svojstva portland cementa..........................................................6

2.3 Svojstva i isptivanje portland cementa.........................................................7

3.0

HIDRATACIJA CEMENTA................................................................................ 10

3.1 Vezivanje i ovrivanje cementa................................................................10

3.1 Hidratacija kao prostorni (volumenski) proces............................................10
3.1 Hidratacija kao hemijski proces...................................................................11
4.0

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE CEMENTA.......................................................13

4.1 Sirovine za proizvodnju cementa................................................................17

1.0 UVOD
1.1 Openito o cementu
Cement je
graevinski
vezivni
materijal
dobiven
usitnjavanjem
i
peenjem vapnenca i lapora u fini prah. Koristi se za dobivanje mortova, buka i betona kada
se mijea u odreenim omjerima s pijeskom, tucanikom i vodom.
Cement je prakasti materijal, koji s pomijeanom s vodom, hemijskim reakcijama i prateim
fizikalnim procesima prelazi u vrstu cementnu pastu ili cementni kamen. Time postepeno
razvija svoja kohezijska i adhezijska svojstva, koja omoguavaju, da poveu zrna stijena i
minerala u kontinuiranu, vrstu masu betona. Postoji velik broj vrsta cementa, a najvie se
koristi portland cement. Osnovne sirovine za dobivanje portland cementa moraju sadravati
okside kalcija, silicija, aluminija i eljeza koji su u prirodi sadrani u vapnencu i glini.
Tijekom procesa transformacije od osnovnih sirovina do ovrsnule cementne paste, postoje
dvije odvojene faze kemijskih promjena. U prvoj fazi, proizvodnji, sirovine se sinteruju, pri
emu nastaju spojevi cementa, a u drugoj fazi, hidratacije, cement kao dio betonske
mjeavine hidratizira, da bi tvorio vrstu ili hidratiziranu cementnu pastu.1

2.0 VRSTE CEMENTA

Prema hemijskom sastavu cement dijelimo na dvije skupine:
1. Silikatne i
2. Aluminatne cemente.
Silikatni cementi dobivaju se peenjem lapora i vapnenca. Najznaajniji iz skupine silikatnih
cementa je portland cement, koji slui i kao baza za proizvodnju metalurkih, pucolanskih i
supersulfatnih cementa. Jedna od vrsta portland cementa je i bijeli portland cement koji se
dobiva peenjem kaolina i vapnenca.
Aluminatni cementi dobivaju se peenjem boksita i vapnenca, koriste se pri izradi
vatrostalnih betona, kao i pri betoniranju na vrlo niskim temperaturama.
Osnovna kemijska reakcija je : 3CaO SiO2 + 4H2O CaO SiO2 2H2O + 2Ca(OH)2
Spoj koji vezuje je CaO SiO2 2H2O.
Osim tih vrsta cementa postoje jo:
1. cement ope namjene
2. metalurki cement
1 https://hr.wikipedia.org/wiki/Cement

3. bijeli portland cement

4. sulfatno otporni cement
5. aluminatni cement.

Sl.1, prikaz cementa i pijeska prije mijeanja

Sl.2, prikaz pripreme graevinske smjese s cementom

2.0 Proizvodnja portlanda cementa

Proces proizvodnje portland-cementa zapoinje da se najprije vapnenac i glina usitne i
homogeniziraju u vodi u obliku mulja (mokri postupak) ili se mjeavina samljevenih osnovnih
sastojaka transportira u struji zraka (suhi postupak). Tako homogenizirana mjeavina se uvodi
na poetak dugake, blago nagnute rotacijske pei. Mjeavina se postepeno zagrijava kako
napreduje prema drugom kraju pei, najprije voda ishlapi, pa se vapnenac razgradi na vapno i
ugljini dioksid, koji odplinjava iz pei. Konano dolazi do sinterovanja pri temperaturi oko
1400 C, a mjeavina prelazi u kalcij silikate i kalcij a luminate i manji dio u druge spojeve.
Tako nastane cementni klinker, veliine granula 325 mm, koji se nakon izlaska iz rotac
ijske pei hladi i uskladiti. Klinker se zatim, uz dodatak gipsa (kalcij sulfata) melje i time
istovremeno homogenizira u sitnu prainu, portland cement. Samljeveni cement se deponira u
silose odakle se pakira i otprema u papirnatim vreama po 50 kg ili u cisternama u rasutom
stanju. Gips se dodaje uglavnom radi spreavanja trenutnog vezivanja. Proizvodnja jedne
moderne rotacijske pei je 6000 tona klinkera dnevno.

Sl.3, shema proizvodnje cementa

2.1 Dodaci cementima

Tijekom

mljevenja

homogenizacije
cementom klinkeru se osim
gipsa

mogu dodavati i neki drugi kemijski i

mineralni dodaci. Kemijski dodaci dodaju se u vrlo malim koliinama, da bi se olakalo

mljevenje ili da bi se modificirala svo jstva cementa. Mineralni dodaci dodaju se radi
utede energije, koja se troi na pe enje portlandcementnog klinkera. To mogu biti
pucolani ili granulirane zgure visokih pei koji aktivno sudjeluju u procesu hidratizacije
cementa.
GRANULIRANA ZGURA ili troska je otpadni produkt iz proizvodnje sirovog eljeza.
Sadri iste okside kao i portlandcementni klinker, ali u drugaijim i vrlo varijabilnim
omjerima. Nakon taljenja u visokoj pei na temperaturi od 1400 C, mora se naglo
ohladiti u vodi, pri emu ekspandira u pjenaste granule i zadri staklas tu strukturu.
Kemijski sastav zgure moe varirati u irim granicama.

Oksidi

CaO

3050

SiO_

3040

520

Al_O_

MgO

27

Fe
Tabela 1, Hemijski sastav zgure

PUCOLANI su silikatni i alumosilikatni materijali, koji nemaju latentna hidraulina

svojstva, ali kemijski reagiraju s vapnom. Te nastaju spojevi, koji imaju cementirajua,
hidraulina svojstva. To svojstvo naziva se pucolanska aktivnost. Tipini materijali koji
imaju pucolansku aktivnost su vulkanski pepeo, opal, termoelektrana, koje kao gorivo
koriste ugljen. Najkvalitetniji pucolan, s najveom pucolanskom aktivno u je silikatna
praina, otpadni materijal iz proizvodnje silicija i ferosilicija. Pucolanska aktivnost
nabrojanih materijala je to vea to je ve i sadraj amorfnih formi Si O_.

2.2 Sastavi i svojstva portland cementa

Sirovinska smjesa portland-cementa se podeava tako da se postigne molekularno zasienje
kiselih komponenta (SiO_, Al_O_, i Fe_O_) bazinom (CaO) tako da u klinkeru ne preostane
slobodno hemijski nevezano vapno, koje cement ini volumenskim nepostojanim.
Glavni sastavi klinkerni minerali portland-cementa su:
-

trikalcij silikat: 3CaO SiO_ (oznaka C3S),

dikalcij silikat: 2CaO SiO_ (oznaka C2S),

trikalcij aluminat: 3CaO Al_O_ (oznaka C3A),

-tetra kalcij aluminat ferit: 4CaO Al_O_ Fe_O_ (oznaka C_AF).
U ogranienim koliinama u cementu ima jo i slobodnog vapna, magnezij -oksida, alkalija i
sulfata. Vezna svojstva veziva openito se zasnivaju na uzajamnom djelovanju fino mljevenih,
metastabilnih spojeva s vodom, stvaranju prezasienih sistema i formiranju termodinamiki
postojanih hidrata u vidu novih struktura. Pod hidratacijom cementa podrazumijeva se
sveukupno djelovanje estica cementa i vode, koja obuhvaa fizikalno-hemijsku disperziju
cementa u vodi, hemijsku reakciju formiranja hidrata, pojavu apsorpcije, difuzije i sl. pri
emu nastaju strukture s odreenim fizikalno-mehanikim svojstvima.
Osnovnu ulogu pri ovrivanju cementa imaju kalcij-silikati, koji djelujui s vodom
formiraju kalcij-hidrosilikate i kalcij-hidroksid. Meutim, u poetnom stadiju ovrivanja

portland-cementnog morta posebno znaenje imaju hidrosulfoaluminati, koji nastaju

uzajamnim djelovanjem aluminata i alumoferita s gipsom, koji se dodaje radi reguliranja
vezanja. Trikalcij-aluminat vrlo brzo reagira s vodom i oslobaa veliku koliinu hidratacijske
topline kao i trikalcij-silikat.
Nastajanje klinker minerala:
KRENJAK + supstance-nosioci hidraulinosti zagrijavanje klinker minerali
na 1450C

Sl. 4, prikaz nastajanje klinker minerala

2.3 Svojstva i isptivanje portland cementa

Proizvodnja i primjena cementa mora zbog njegova bitnog utjecaja na svojstva betona mora
biti pod stalnom kontrolom, koja se sastoji od analiza kemijskog i mineralokog sastava i niza
ispitivanja fizikalnih i mehanikih svojstava
Hemijskom analizom se utvruje postotni udio pojedinih oksida u ukupnom kemijskom
sastavu cementa, a mineralokom udio klinkernih min erala. Standardom su propisani naini
provedbe pojedinih analiza.
Finoa mljevenja predodreuje ukupnu povrinu estica cementa o kojoj ovisi mogunost i
brzina hidratacije. to je cement finije mljeven, t o mu je mogunost hidratacije vea.
Meutim s poveanjem finoe mljevenja rastu proizvodni trokovi i kod vrlo fi no mljevenih
cemenata javljaju se neki negativni utjecaji na svojstva betona. Zbog toga se finoa mljevenja
mora odravati u odre enom optimalnom podruju.
Vrijeme vezanja je vrijeme koje protee od momenta mijeanja cementa s vodom do stupnja
hidratacije pri kojem plastina cementna pasta dobije odreenu krutost. Znaajno je kao mjera
trajanja obradivosti tokomm koje se beton moe tran sportirati i ugraivati. Ispituje se

Vicatovim aparatom na cementnoj pasti standardne konzistencije. Standardna konzstencija je

definirana kao omjer vode i cementa s kojim se dobiva plastina cementna pasta u koju
metalni valjak odreene mase i profila 10 mm prodire i zaustavlja se na 5-7 mm od dna
prstenastog kalupa napunjenog cementnom pastom, ija se konzistencija ispituje. Smjesa
tono izmjerenih koliina cementa i vode se na propisani nain pravi nekoliko puta dok se ne
pogodi toan odnos koji odgovara propisanom prodiranju. Uobiajeno se taj omjer kree od
0,24 do 0,29.2

Sl.5, prikaz Vikatovog aparata

Stalnost volumena je mjera postojanosti cementa tokom hidratacije i ovrivanja.

Nestalnost ili nepostojanost se moe pojaviti kao posljedica zakanjele hidratacije ili
kemijske reakcije nekih komponenata iz sastava cementa u ve ovrslom cementnom mortu
ili kamenu. Ispituje se i dokazuje na tri naina: standardnim kolaiima, Le Chatelierovim
prstenovima i autoklavnom deformacijom.

2http://www.gf.unmo.ba/resources/1/Downloads/Osnove%20tehnologije%20betona/Komponente
%20betona%20(Cement)%20%5BNa%C4%8Din%20kompatibilnosti%5D.

Sl.6, Le Chatelierov prsten

Standardnikolaiipromjeraoko9cmivisineusredinioko15mmpraveseodcementne
paste standardne konzistencije i na podmazanim staklenim ploicama uvaju 24 sata u
prostorutemperature201Cirelativnevlanostiiznad95%.Nakontogasejedankolai3
satakuhauvodi,jedando28danadrinazraku,ajedanuvoditemperature20 1C.
Cementsesmatrapostojanimakoseninajednomkolaiunepojavepukotinenivitoperenje
povrine.
Le Chatelieru obavlja ses elastinim metalnim prstenovima razdvojenim dujedne zavo
jnice.Naruboveprstenasunavarenekazaljkekojerazmicanjempratedeformacijuprstena.
Tri prstena se pune cementnom pastom standardne konzistencije i 24 sata dre u vodi
temperature 20 1C. Nakon toga se tri sata kuhaju u vodi i nakon kuhanja mjeri se
poveanjerazmakakrajevakazaljki.Popropisimanesmijubitiveeod10mm.
vrstoa cementa je osnovno svojstvo kojim se definira klasa cementa. Ispituje se na
standardnimmortnimuzorcimadimenzija4x4x16cm,kojisespravljajuscementomi
trofrakcijskimstandardnimpijeskomuomjerumasacement:pijesak=1:3,sdodatkomvodeu
omjeruvoda:cement=0,50.uzorcisedodanaispitivanjauvajuupitkojvoditemperature20
2C.Najprijesenatriuzorkaispitujevlana vrstoasavijanjem,azatimnadobivenim
polovicamatlanavrstoa.Izdobivenihserezultataraunaprosjenavrijednost.

3.0 HIDRATACIJA CEMENTA

3.1 Vezivanje i ovrivanje cementa
Mjeanjem portland cementa sa vodom dobija se plastino tjesto (cementna pasta), koja usljed
sloenog fiziko-hemijskog procesa (hidratacije) mjenja agregatno stanje i prelazi u vrstu
supstancu.
U prvoj etapi (5-10h od momenta mjeanja cementa i vode) zapaa se pojava vezivanja, a
nakon toga dolazi do pojave ovravanja (prelazak cementne paste u cementni kamen).
Vrijeme vezivanja je vremenski period od momenta mjeanja vode do trenutka kada
cementna pasta izgubi svoju plastinost.
Ovravanje je dugotrajan proces od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, u poetku vrlo
intezivan (do oko jednog mjeseca), dok kasnije sve vie i vie usporava i asimptotski tei
odreenoj graninoj vrijednosti.
Hidratacija se moe razmatarati sa dva osnovna aspekta:
a) Kao hemijski proces
b) Kao prostorni (volumenski) proces.
3.1 Hidratacija kao prostorni (volumenski) proces
Mjeanjem cementa i vode dobija se cementna pasta koja je je disperzni sistem (suspenzija):
voda je disperziona sredina
zrna cementa su disperziona faza (djelomino se rastvaraju, samo po povrini).
Hemijska reakcija na relaciji voda-C 3A, na povrinama zrna cementa i u vodi koja ih
okruuje dolazi do stvaranja tankih igliastih kristala-etapa vezivanja (zapoinje nekoliko
minuta od momenta mjeanja cementa i vode)
Nakon 8-10h cijeli volumen mjeavine cement-voda biti e ispunjen skeletom igliastih
kristala, pri emu dolazi do postepenog smanjivanja zrna cementa.
Kristalni skelet dobiven na bazi klinker minerala C3A naziva se aluminatna struktura
Definitivno formiranje aluminatne strukture uzima se kao zavretak vezivanja i poetak
ovravanja cementa.
Hemijska reakcija na relaciji voda-C2S i C3S, sitni kompaktni kristali ispunjavaju praznine
izmeu igliastih kristala aluminatne strukture,u poetku manje intezivno, vremenom se
uveava, oni su stvarni nosioci vrstoe cementnog kamena.
Nakon 24h silikatna struktura poinje da potiskuje-prekriva aluminatnu strukturu, tako da
nakon 28 dana (4 sedmice) u cementnom kamenu dominira silikatna struktura.
Neiskoriteni-nehidratisani dijelovi (jezgra) cementnih zrna, proces hidratacije nije u cijelini

okonan, moe da traje vrlo dugo, pa ak i da nikada ne bude zavren.

vrstoa cementnog kamena se poveava u vrlo dugom vremenskom periodu, a uzronik ove
pojave su nehidratisani dijelovi cementnih zrna.
Proces hidratacije (hidratacija klinker minerala) dijelimo u tri etape:
(I) poetna etapa, etapa vezivanja cementa, etapa formiranja aluminatne strukture
(II) etapa intezivnog ovravanja cementa, etapa postepenog potiskivanja aluminatne
strukture i nadvladavanje silikatne strukture
(III) etapa stabilizacije silikatne strukture, kada se dostignuta vrstoa cementnog kamena
tokom vremena bitnije ne mjenja.

3.1 Hidratacija kao hemijski

Od C3S i C2S nastaju

C3S2H3(tobermoritov
kalcijumhidroksid
(CHCa(OH)2)
Od C3A i C4AF, dobiju
C3FH6-tri
trikalcijumferit-hidrat
C3A, sadra (anhidrit) i
etringit ( velika zapreminska ekspanzija).

proces:
hidrosilikat
kalcijuma
gel-trikalcijumsilikat-hidrat)
i
se C3AH6 i
kalcijumaluminat-hidrat
voda daju mineralnu supstancu

Hidratacija kao hemijski proces

Kristali entigrita se razvijaju vrlo brzo i stvaraju odreene ljuske oko cementnih zrna, na taj

nain se oteava pristup vode do cementa usporava hidrataciju.Poveavanje zapremine

entigrita nije od znaaja ako se vrii u okviru fluidne cementne paste.
Ekspanzivno dejstvo entrigita je opasno ako se vri u ve ovrslom cementnom kamenu (kada
je cementni kamen izloen djelovanju tzv. sulfatnoj agresiji).

Poveanje zapremine entigrita je za 4,6 puta u odnosu na zapreminu

supstanci od koje je dobijen.
U cementnom kamenu nastaju veliki unutranji naponi , koji izazivaju
razaranje (sulfatna korozija).

 Cementi treba da imaju to manje C3A

Hidratacija kao hemijski proces:

Ukupna toplina hidratacije jednaka je zbiru toplota koje se razvijaju tokom

hidratacije pojedinih klinker minerala
C3S i C3A odlikuju se visokim toplotama hidratacije, dok C 3A ima i vrlo visok i
prirataj ove toplote
Cementi niske toplote hidratacije se mogu dobiti ako se smanji sadraj C 3A, a
povea sadraj C2S i C4AF
C3S ima vrlo veliki uticaj na vrstou cementnog kamena, pa se njegov sadraj malo
smanjuje, a znaajnije se poveava sadraj C2S.

Produkti hidratacije klinker minerala razlikuju se i po vrstoi:

Produkti hidratacije minerala C3S su nosioci ranih vrstoa

Produkti hidratacije minerala C2S ne pokazuje tako brz prirast vrstoe,no tokom
vremena se izjednaava sa produktima minerala C3S
Glavni nosioci vrstoe cementnog kamena su silikati kalcijuma .

Brzina

procesa hidratacije zavisi od:

finoe mliva (finije mlivo-bra hidratacija)
koliine vode (nii vodocementni faktor-manja brzina)

temperature sredine (via temperatura-bra hidratacija)

mineralnog sastava cementa i dr.

Sc = aA + bB + cC + dD
Sc-brojna vrijednost nekog svojstva (npr. vrstoe)
A, B, C i D procentni sadraj minerala C3S, C2S, C3A, C4AF
a, b, c i d - parametri koji karakteriu uticaj jednog procenta odgovarajueg minerala na
posmatrano svojstvo.

4.0 TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE CEMENTA

Tipini proces proizvodnje cementa ukljuuje sljedee faze:

Eksploatacija mineralnih sirovina

Priprema (oplemenjivanje i homogenizacija) mineralnih sirovina za proizvodnju

klinkera
Mijeanje mineralnih sirovina i proizvodnja klinkera
Mljevenje klinkera i dodavanje aditiva te pakiranje cementa

Eksploatacijom mineralne sirovine (najee vapnenac i lapor), buenjem i

miniranjem ili strojnim iskopom, dobiva se materijal irokog granulometrijskog sastava i
nejednolikog kemijskog sastava. Veliina zrna moe se kretati od nekoliko milimetara pa do
1,5 ili vie metara, a kemijski sastav varira kako se prostorno mijenja sastav leita.
Potreban granulometrijski sastav sirovine razlikuje se kako se razlikuju postrojenja
za proizvodnju cementa, a ovisi o koritenim drobilicama. Najee su kamenolomi
povezani u proizvodni proces i drobilice se nalaze u sklopu postojenja za proizvodnju
cementa, me utim postoje i sluajevi gdje je potrebno je prethodno prilagoditi
granulometrijski sastav i tipini je zahtjev da zrna materijala budu u rasponu 30 150 mm.
Ujednaeni kemijski sastav mineralne sirovine vrlo je vaan za kvalitetu i svojstva
cementa, stoga se mineralna sirovina predhomogenizira. Ovo se postie uzimanjem uzoraka
iz minskih buotina radi kemijske analize, tako se dobivaju podaci o raspodjeli kemijskog
sastava stijenske mase. Kod povoljnog rasporeda mineralnih supstanci u leitu, odminirana

sirovina se moe homogenizirati ve pri utovaru i transportu. Ili se pak predhomogenizacija

odvija na deponijama tako to se sirovina deponira vertikalno u slojevima a eksploatira
horizontalno presijecajui slojeve.
Ovako homogenizirani i granulometrijski obra eni materijal ini ulazni materijal
postrojenja u proizvodnji cementa.
Daljnji proces se sastoji od mljevenja potrebnih sirovina na veliinu zrna tipino
ispod 90 m, te doziranja i mijeanja istih sirovina, iji omjeri ovise o sastavu pojedine
sirovine te vrste cementa koji se proizvodi. Iz ovako pripremljene mjeavine, na visokoj
temperaturi (1400-1500 C) u rotacionoj pei nastaje klinker (slika 1). Rotaciona pe je u
osnovi elini cilindar promjera nekoliko metara i duine 50 200 metara, iznutra obloen
visokotemperaturnim ciglama. Blago je nagnut na jednu stranu i na donjem kraju opremljen
plamenikom, dok gornji kraj ini ulaz za sirovinu. Rotacija oko uzdune osi uzrokuje
postupno gibanje materijala s vieg, hladnijeg kraja prema niem, gdje se na koncu isputa i
hladi.
Sl.7, Rotacijska pe za proizvodnju klinkera

rotacijskoj pei se odvija niz reakcija od kojih su neke vrlo kompleksne (evaporacija
volatila,
kalcinacija,
sinteriranje,
taljenje,
raspadanje
postojeih
minerala i
formiranje

novih,
hla
enje) a
njihov
produkt
su granule klinkera, tamno sme e boje i veliine 1-25 mm.
Dobiveni klinker se tada melje na dimenzije cementa (slika 8) uz istovremeno dodavanje
gipsa i eventualno drugih dodataka.
Tipini suvremeni proces proizvodnje cementa prikazan je na slici 9. Radi se o suhom
postupku proizvodnje cementa u rotacijskoj pei, s predgrijaem i predkalcinatorom
Sitne estice mljevene i mijeane sirovine u suhom stanju zagrijavaju se u tornju za
predgrijavanje ili predgrijau. Predgrija je niz od 4 do 5 aerociklona gdje sirovinsko brano
prolazi kroz protustruju vrueg zraka, stvorenu koristei toplinu pei i toplinu hla enja
klinkera. Na taj nain je omoguen vrlo efikasan prijenos topline na estice sirovine, koja se
pri tome djelomino kalcinira i osloba a od vlage prije ulaska u rotacijsku pe. Nakon
izlaska iz pei klinker se hladi u ure aju za hla enje a toplina dobivena hla enjem se ponovno
iskoritava u tornju za predgrijavanje. Najnovije dostignue u proizvodnji ovim postupkom
je predkalcinator, ure aj koji funkcionira na istom principu kao i predgrija a nalazi se izme
u predgrijaa i pei. Ovdje se uz dodatak goriva postiu vee temperature te se prije ulaska u
pe kalcinira 80-90 % sirovine.

Sl.8, Unutranjost mlina sa kuglama za mljevenje klinkera

Postoje i drugi postupci proizvodnje cementa a razlikuju se upravo u gore opisanom

segmentu (vrsta pei, predgrija i predkalcinator, vrsta hladnjaka te suho ili mokro stanje
suspenzije). Prvi postupak proizvodnje cementa bio je mokri postupak, gdje suspenzija
sirovine i vode ulazi neposredno u pe bez predgrijavanja, a prednost mu je bila tehnoloka
jednostavnost mijeanja sirovina u obliku vodene suspenzije. Ovaj postupak se naputa zbog
male energetske uinkovitosti, naime kod mokrog postupka se mnogo energije troi na
evaporaciju vode iz suspenzije, a toplina iz pei i hla enja klinkera se ne 'reciklira' u tornju
za predgrijavanje. Iz specifine potronje energije za pojedine postupke proizvodnje,
prikazane u tabeli 2, vidljivo je da suvremeni postupci imaju znaajno veu enegretsku
uinkovitost.

Tabela 2, Potronja energije za razliite postupke proizvodnje cementa

Sl.9, Moderni postupak proizvodnje cementa

Osim rotacijskih pei, za proizvodnju cementa koriste se i vertikalne (ahtne) pei gdje nije
potrebno mljevenje sirovine, ve samo drobljenje jer klinker nastaje taljenjem (slika 10), dok
je kod rotacionih pei za nastanak klinkera dominantno sinteriranje sitnih mljevenih estica.
Vertikalne pei se koriste za proizvodnju nekih vrsta specijalnih cemenata, me u koje spada i
aluminatni (naziva se jo taljenim ili boksitnim cementom).

Sl.10, Verikalna pe (lijevo) i klinker dobiven taljenjem (desno)

4.1 Sirovine za proizvodnju cementa

Za proizvodnju cementa upotrebljava se vie vrsta mineralnih sirovina, od kojih su
primarni vapnenac i lapor, zatim glina, pijesak, tufovi, boksit, rude eljeza, gips i dr. Tko er
se koristi industrijski otpad poput talionike troske i leteeg pepela. Bitno je da sirovine
budu izvor minerala potrebnih za formiranje klinkera ili pak izvor potrebnih aditiva koji se
dodaju pri meljavi klinkera, a koje sirovine e se upotrijebiti ovisi o dostupnosti ovih
sirovina na nekom podruju te o vrsti i svojstvima cementa koji se proizvodi.
Osnovni kemijski spojevi koje ine klinker su kalcijevi silikati, kalcijevi aluminati i
kalcijevi aluminoferiti. Ovi spojevi tvore etiri najzastupljenija minerala u klinkeru, a to su
alit, belit, aluminat i ferit (tabela 2). Iz kemijskog sastava ovih minerala vidljivo je i koji su
oksidi najzastupljeniji u klinkeru, kalcijev oksid (CaO), silicijev dioksid (SiO 2), aluminijev
oksid (Al2O3) i eljezov oksid (Fe2O3). Vano je napomenuti da ovi oksidi u klinkeru ne
postoje kao slobodni oksidi, ve me usobnim spajanjem tvore gore navedene minerale, iako
u cementu moe postojati mali udio slobodnog kalcijevog oksida (ivo vapno - CaO).
Notacija u obliku oksida koristi se jer kemijska analiza kao rezultat daje sadraj pojedinih
oksida, pa je tako mogue udjelom oksida izraziti i sastav, odnosno vrstu cementa.
Tabela 3, etiri osnovna minerala koji tvore klinker

Primarni mineral potreban za proizvodnju klinkera je kalcijev karbonat (CaCO 3) koji

je visoko zastupljen u vapnencima i nekim laporima. To je razlog zato su ove sirovine
vane za proizvodnju cementa. Osnovna reakcija u proizvodnji klinkera je kalcinacija
kalcijevog karbonata u kojoj se on, pri temperaturi iznad 900 C u pei, razlae na ugljini
dioksid i kalcijev oksid ili ivo vapno (CaO) prema jednabi:
CaCO3 + toplinaCaO + CO2,
a kalcijev oksid dalje reagira s ostalim oksidima tvorei ranije spomenute minerale klinkera.
Izvor ostalih glavnih oksida su ve spomenute sirovine. Lapori su sedimentne stijene
koje sadre glinovite minerale (20-80%) i kalcit (80-20%), stoga su dobar izvor CaCO3, SiO2
i ostalih oksida. Postoje leita kvalitetnog lapora koji ve prirodno sadre optimalan omjer
kalcita i ostalih minerala, te se iz takvih lapora klinker portland cementa (silikatni cement)
proizvodi bez dodatnih sirovina. Gdje su primarne sirovine nedovoljne kvalitete ili se
proizvode cementi posebnih svojstava (mijeani portland cement, aluminatni cement),
potrebno je kombinirati sirovine da bi se postigao eljeni sastav. Gline i pijesci sadre visoki
udio SiO2, boksit Al2O3, a rude eljeza Fe2O3. U tabeli 4 je primjer kemijskog sastava triju
sirovina ijim se mijeanjem u odre enim omjerima dobiva tipini sastav sirovine za klinker
portland cementa.
Gips je tako esta sirovina u proizvodnji cementa, me utim ne sudjeluje u reakcijama
tvorbe klinkera u pei, ve se dodaje pri mljevenju klinkera a za svrhu ima reguliranje
vremena vezivanja cementa, tj. usporenje (retardant). U tipinom portland cementu njegov
udio je 2-4 %. Gips se dobiva rudarenjem iz prirodnih leita ili kao produkt ienja dimnih
plinova termoelektrana (odsumporavanje). Uz gips, esti dodaci pri mljevenju klinkera su
pucolani (industrijski - letei pepeo i silicijska praina, prirodni tufovi), zatim talionika
troska i vapnenac koji pridonose svojstvima poput vodonepropusnosti i otpornosti na
agresivne uvjete, sulfate i alkalije, zatim topline hidratacije i visoke rane vrstoe betona.
Talionika troska, letei pepeo i silicijska praina ine industrijski otpad kojim je mogue
regulirati svojstva cementa, ali njihova primjena ima i jednu veliku prednost sa stajalita
ouvanja okolia. Naime, svjetska proizvodnja cementa je u porastu, a u proizvodnji
klinkera se koriste velike koliine energije i pri tome se CO 2 dobiven kalcinacijom otputa u
atmosferu. Ovi materijali, svojstvima slini klinkeru, slue kao zamjena za klinker te se

njihovim dodatkom proizvode cementi i sa manje od 40 % klinkera u svome sastavu. Na taj

nain se postie uteda energije i sirovina te manje emisije tetnih plinova.
Tabela 4, Primjer kemijskog sastava sirovina za portlanski klinker