eljka Bjelanovi Dijani, prof.

Srednja kola azma

O ODGOJU I SMISLU ODGOJA
(Pregledni lanak)

1. Uvod
Kao roditelji, pedagozi, odgajatelji, nastavnici esto se pitamo odgajamo li
dobro nau djecu. to elimo postii tim odgojem? Koji nam je cilj? Ima li smisla to
to radimo i emu ih uimo? Nisu li moda temeljne vrijednosti kojima ih danas uimo
neto to u stvarnom svijetu vie "ne prolazi", neto to e im zapravo kasnije oteati
ivot. Ili je nastupila "bolest drutva" koja se moe izlijeiti samo pravilnim, smislenim
i ciljanim odgojem pojedinaca.
Da bi uope mogli raspravljati o odgoju i smislu odgoja potrebno se osvrnuti
na spoznaje do kojih su doli pedagozi i drugi strunjaci koji su se bavili pitanjima
odgoja. Nakon pregleda teorijskog okvira spoznaja o odgoju, osvrnut u se na
vlastito vienje smisla odgoja koje vidim u razvoju osobnosti to se moe ostvariti
samo kroz uspjean meuljudski odnos. Potvrdu za ovakvo razmiljanje nalazim u
Pedagogiji Malia i Muia (1981, str. 66): "Odgoj se ostvaruje meuljudskom
komunikacijom, a svrha mu je razvoj ljudske jedinke."
S obzirom da je moj osobni stil uenja izrada crtea, shema i tablica kojima
nastojim prikazati odnose meu pojmovima koje prouavam, u ovaj rad uvrstila sam
nekoliko originalnih slika i tablica koje sam izradila koristei strunu literaturu
nastojei sistematizirati osnovne pojmove i ideje te grafiki prikazati odnose meu
njima.

Slika 1. Put odgoja

2. Pedagogija znanost o odgoju

Johann Friedrich Herbart (1776.-1841.) utemeljitelj je pedagogije kao znanosti
i to kao normativne discipline. On pedagogiju dijeli na dvije discipline: pedagogijsku
teleologiju i pedagogijsku metodologiju. Njihove bitne karakteristike prikazuje slika 2.

PEDAGOGIJA
prvi dio

drugi dio

razjanjava ciljeve i
namjere odgoja
FILOZOFIJA
ETIKA

istrauje mogunosti za
dostizanje tih ciljeva

pomona znanost

utvrditi vrhovne norme i

vrijednosti koje predstavljaju
osnovu za odreivanje
odgojnih ciljeva

PEDAGOGIJSKA
TELEOLOGIJA

zadaa

PSIHOLOGIJA
pokazati putove, mjere i
zapreke za ostvarivanje
odgojnih ciljeva

PEDAGOGIJSKA
METODOLOGIJA

Slika 2. Podjela pedagogije

Time je pedagogijska teleologija odreena kao teorija o smislu i svrsi odgoja.

Mnogi smatraju da je izgraivanje osobnosti temeljni smisao odgoja. Poto je

osobnost vrijednosna kategorija, nuno je spomenuti da postoji i znanstvena

disciplina koja se bavi odgojnim vrijednostima, a to je pedagoka aksiologija. Njena
je svrha vrijednosno utemeljenje odgojnog ideala i vrijednosnog obogaivanja
odgojnog procesa (Vukasovi, 1999.)
Davne 1808. godine Herbart je u Opoj praktinoj filozofiji iznio pet "praktinih
ideja" koje po njemu ine osnovu pedagogije, a zapravo su to vrhovne norme
ljudskog djelovanja (Konig, Zedler, 1998, str. 21):

ideja unutarnje slobode, ime Herbart upuuje na injenicu da ovjek moe

slobodno odluivati izmeu razliitih mogunosti;

ideja savrenstva: svaki se ovjek nastoji razvijati u pravcu daljnjeg

usavravanja;

ideja dobrohotnosti: spremnost pomagati drugima i podupirati ih u nevolji;

ideja prava;

ideja prikladnosti, pri emu je rije o povezanosti izmeu djelovanja i htijenja.

Danas su ove temeljne norme stare 200 godina. Odonda se ljudsko drutvo

itekako promijenilo, a Herbartove norme su i dalje aktualne te bi trebale biti temelj

svakog pedagokog djelovanja.

3. Odgojni ideal, ciljevi i zadaci odgoja

Kako odrediti ideal, ciljeve i zadatke odgoja? Po emu se ti pojmovi razlikuju,
to ih povezuje? Jasno je da se odnose na ovjeka. Znanost o ovjeku naziva se
antropologija, a znanost o odgoju pedagogija. Znanstveno podruje u kojem se te
dvije znanosti bave istim pitanjima je pedagoka antropologija. Razlikujemo dva
smjera pedagoke antropologije: normativni i empirijski od kojih svaki ima svoje
prednosti i nedostatke (slika 3.). Njih nastoji prevladati integralni smjer koji onda

odreuje ideal, ciljeve i zadatke odgoja (Silov, 2002.)

PEDAGOKA
ANTROPOLOGIJA
status quo

status transformandi

status idealis

ANTROPOLOGIJA

PEDAGOGIJA

normativni
smjer

empirijski
smjer

- polazi od apriori
odreenih miljenja i
stavova

- transformiranje
ovjeka pomou
odgoja

integralni
smjer
- ideal, ciljevi i zadaci
- psihostruktura odgajanika
- ustrojstvo odgojnog procesa

Slika 3. Podruje istraivanja pedagoke antropologije

Idealom, svrhom i zadaama odgajanja detaljno se bavio Vukasovi (1999.).

Sljedea tablica prikazuje bitne karakteristike svakog pojma te njihove meusobne
odnose iz kojih proizlaze ciljevi i namjere odgoja.

Tablica 1. Komparacija: odgojni ideal, odgojna svrha, odgojne zadae

ODGOJNI IDEAL

ODGOJNA SVRHA

opeljudska razina
odraava opeljudske
vrijednosti
zajednike vrednote
povijesnih epoha i razliitih
naroda
ideja harmonijskog razvitka
svih ovjekovih sposobnosti

nacionalna razina
prilagoena drutvenim
uvjetima
priprema mlade generacije
za ivot u odreenom
drutvu
preobrazba individue u
drutveno i etiki vrijednu
osobnost

ODGOJNE ZADAE
pojedinana razina
svaka individua je razliita
konkretiziranje odgojne
svrhe
nositelji odgojnog
djelovanja

 pokreta i nositelj napretka

razvitak drutva

Ono to je zajedniko na opeljudskoj razini i opeprihvatljivo za cijelo

ovjeanstvo jest odgojni ideal. On upuuje na univerzalne vrijednosti koje ne ovise o
vremenu, mjestu, drutvu, njima tee sva pedagoka nastojanja. Meutim,
pogledamo li konkretne drutvene uvjete, naii emo na mnogobrojne razliitosti.
Stoga odgojni ideal prilagoavamo drutvenim uvjetima te dobivamo odgojnu svrhu
koja se oituje u pripremi mlade generacije za ivot u danoj drutvenoj sredini.
Temeljna odgojna svrha je razvitak osobnosti bioloki dane individue, a poto je
svaka individua razliita, ta se svrha mora konkretizirati i prilagoditi pojedincu pa tako
nastaju odgojne zadae.
Vukasovi (1999) je ponudio i konkretizaciju odgojnih zadaa koja je saeto
prikazana u sljedeoj tablici:

Tablica 2. Kriteriji konkretizacije odgojnih zadaa

ODGOJNE ZADAE
PEDAGOKItjel
esni
odgojintelektualni
o.moralni
odgojestetski
odgojradni odgoj

PSIHOLOKIraci
onalno
podrujeemocion
alno
podrujevoljnodjelatno podruje

TRADICIONALN
Imaterijalna
zadaafunkcional
na
zadaaodgojna
zadaa

PRAKTINIodgo
j za radodgoj za
drutveni
ivotodgoj za
slobodno vrijeme

Odgoj je vrlo sloen proces pa su stoga i gore navedene zadae isprepletene.

Prva i glavna podjela je po pedagokom kriteriju, a ostale se zadae javljaju u
svakom od temeljnih odgojnih podruja.
Zadae odgoja su vrlo konkretne jer ih valja prilagoditi pojedincu, a ciljevi koje
njima elimo postii takoer su odreeni konkretnim prilikama i namjerama. Sedam
je temeljnih ciljeva kojima je ovjeanstvo teilo tijekom povijesti: zdravlje, istina,
5

pravda, ljepota, efikasnost, ljubav i svetost.

Najopenitiji cilj je svrha, a po Pastuoviu (1999.) je svrha obrazovanja i
odgoja u unaprjeivanju kvalitete ivota koja se pak odreuje kao ope zadovoljstvo
ivotom. Kvaliteta ivota pojedinaca daje kvalitetnije drutvo, a ono opet utjee i na
kvalitetniji odgoj.
Silov (2003.) takoer koristi slinu terminologiju odgojni ideal, ciljevi i zadaci
odgoja. Prema njemu "Ciljevi opisuju ili propisuju neko eljeno stanje ili sposobnost
te konkretiziraju odgojni ideal za onoga koga treba odgajati." (2003, str. 78). S tog
aspekta on smatra da se odgojnim idealnom, ciljevima i zadacima odreuje smisao i
funkcije odgoja. Takoer napominje da su formulacije odgojnog ideala tijekom
povijesti bile saete u odgoj ovjeka, odgoj graanina, odgoj slobodnog ovjeka,
odgoj svestrane linosti te odgoj pojedinca za zajednicu i slino.

4. Tri koncepta odgoja

Kroz povijest se pedagogija, odnosno znanost o odgoju razvijala u vie
razliitih pravaca (Gudjons, 1994.):

duhovno-znanstvena pedagogija,

kritiko-racionalistika (empirijska) znanost o odgoju,

kritika znanost o odgoju,

transcendentalno-kritika znanost o odgoju,

historijsko-materijalistika znanost o odgoju,

fenomenologijska pedagogija.
Svaki uspostavlja svoj koncept odgoja. Slavica Bai (1999.) posebno se

osvrnula na prva tri navedena pravca znanosti o odgoju:

PRAVCI ZNANOSTI
O ODGOJU

DUHOVNO-ZNANSTVENA
PEDAGOGIJA
Herman Nohl
temeljni koncept:
odgajanje kao
pedagoki odnos

KRITIKORACIONALISTIKA
ZNANOST O ODGOJU

KRITIKOKONSTRUKTIVISTIKA
ZNANOST O ODGOJU

Wolfgang Brezinka

Klaus Mollenhauer

temeljni koncept:

temeljni koncept:

odgajanje kao promjena

ponaanja odnosno
organizirano uenje

odgajanje kao
komunikacijskointerakcijsko djelovanje

KULTURA
DRUTVO
ODGAJANIK

Slika 4. Tri koncepta odgoja

Temeljni koncept nam zapravo govori po emu se pedagoka djelatnost

razlikuje od drugih socijalnih djelatnosti.
U duhovno-znanstvenoj pedagogiji to se oituje u pedagokom odnosu.
Pedagoki odnos je posebna vrsta meuljudskog odnosa u kojem odgajatelj utjee
na odgajanika kako bi odgajanik mogao optimalno razviti svoje prirodne mogunosti.
Odgajateljeva drutvena uloga je da zastupa kulturu s jedne strane i odraslog
ovjeka s druge. Odgajanik je aktivno bie koje preko pedagoki kompetentnog
odraslog ovjeka dolazi u kontakt s predmetom uenja, odnosno s kulturom. Taj
pedagoki odnos ima nekoliko temeljnih obiljeja (Bai, 1999, str. 182-185):
1. Odgajateljeva namjera pomaganja i unaprjeivanja razvoja odgajanika je
pedagoki legitimirana, utemeljena na povjerenju i nadanju.
2. Odgajatelj je istodobno usmjeren na realnost sadanjeg razvoja odgajanika,
ali i na sposobnost predvianja idealno mogueg stanja razvoja.

3. Odgajatelj zastupa interese odgajanika te se svaka njegova namjera temelji

na etikoj normi: raditi za dobro odgajanika.
4. Odgajanje podlijee stalnim promjenama s obzirom da se drutvene
vrijednosti i norme tijekom vremena mijenjaju.
5. Izmeu odgajatelja i odgajanika postoji dvosmjerna komunikacija, a za
kvalitetu pedagokog odnosa odgovoran je odgajatelj.
6. Odgajatelj mora stei autoritet, a preduvjet za to je da je njegovo ponaanje u
skladu s njegovim rijeima, ali i spremnost na angaman za postizanje cilja.
Konani cilj uspostave pedagokog autoriteta je da postane nepotreban.

Najistaknutiji predstavnik kritiko-racionalistike znanosti o odgoju Wolfgang

Brezinka zalagao se za precizno znanstveno odreenje pojma odgoj. Na odgoj se
gleda iz perspektive promatraa, a temeljni koncept ovog pravca odgajanje shvaa
kao promjenu ponaanja odnosno organizirano uenje. Smisao odgoja je ovjek.
Odgojna djelatnost ima nekoliko karakteristinih obiljeja (Bai, 1999, str. 188-192):
1. Odgajateljeva namjera je unaprjeivanje osobnosti drugih ljudi pa se
odgajanje odreuje kao pomo u uenju.
2. Nastojanje da se promijeni struktura dispozicije, odnosno da se promijeni
ponaanje linosti pri emu se misli na postojee dispozicije koje treba
stabilizirati, na nove koje treba stvarati te na negativne koje treba ukloniti.
3. Odgajanje je nastojanje, odnosno pokuaj da se unaprijedi ponaanje druge
osobe u skladu s predodbom odgojnog cilja.
4. Temeljni

socijalni

oblik

odgajanja

je

socijalna

interakcija,

odnosno

komunikacija odgajatelja i odgajanika. Pri tom je odgajatelj, kao odrasla osoba

svjesna cilja i naina njegova ostvarivanja, subjekt odgajanja pa u tom
interakcijskom odnosu odgajatelj i odgajanik imaju razliite pozicije.
8

Kritiko-konstruktivistika znanost o odgoju uspostavlja koncept odgajanja kao

komunikacijsko-interakcijskog djelovanja koje e omoguiti emancipaciju pojedinca
pa se ovaj pravac jo naziva i emancipatorska pedagogija. Ovaj koncept razvio je
Klaus Mollenhauer, a o zadaama i predmetu kae: "Zadaa je emancipatorske
pedagogije odrediti i analizirati one uvjete koje tek treba stvoriti kako bi odgoj bio
proces emancipiranja a ne manipuliranja pojedinaca." (Mollenhauer, prema Bai,
1999, str. 194) Pritom se koristi nekima od temeljnih postavki simbolikog
interakcionizma (Bai, 1999, str. 196):
1. Pojedinac je upuen na socijalne odnose s drugima jer samo u tim odnosima
moe stei svoj identitet.
2. U procesu socijalizacije djeci se prenose one vrijednosti i norme koje
omoguavaju uspjeno sudjelovanje u socijalnim interakcijama.
3. Svaki pojedinac se stalno mora truditi da svoje sudjelovanje u interakciji
iznova stabilizira jer su socijalni procesi dinamiki i otvoreni.
4. ovjek ivi u simbolikom svijetu i djeluje na temelju znaenja koja predmeti
za njega imaju, a ta znaenja mogu biti zajednika ili subjektivna.
Dakle, odgajanje je shvaeno kao simbolika interakcija te su stoga
komunikacija i interakcija zapravo uvjet za stjecanje identiteta.

5. Tri aspekta odgoja

Odgoj je sloeni fenomen. Na njega moemo gledati kao na pojavu, proces ili
djelatnost. Marija Bratani (1990.) detaljno opisuje sva tri aspekta:

drutveno-generacijski aspekt,

individualni aspekt razvoja linosti,

interakcijsko-komunikacijski aspekt.

Bit ovakve podjele te povezanost tih triju aspekata slikovito prikazuje slika 5.
prijenos iskustava i znanja

postavlja opi
cilj odgoja
DRUTVENO
GENERACIJSKI
ASPEKT

dio opeljudskih
odnosa

p
oj
av
a

konkretizacija

razvoj
linosti

INDIVIDUALNI
ASPEKT

dj
el
at
n
os
t

pr
oc
es

ODGOJ

INTERAKCIJSKO
KOMUNIKACIJSKI
ASPEKT

meuljudski
odnos

djelovanje putem odgojnih zadataka

Slika 5. Meuodnos tri aspekta odgoja

Dakle, drutveno-generacijski aspekt postavlja opi cilj odgoja koji se oituje u

prijenosu iskustava i znanja sa starije generacije na mlau. Pritom je odgoj ovisan o
drutvu. Pastuovi (1999) smatra da je utjecaj drutva na obrazovanje/odgoj jai
nego utjecaj edukacije na drutvo. Odgoj je i po funkciji i po postanku drutvena
pojava, a poto ovisi o filozofiji pojedinog vremena moemo ga shvatiti i kao
povijesnu pojavu. Kroz povijest su vanu ulogu u odgoju odigrali pronalasci kao to
su govor, pismo, tisak, televizija, Internet, a u posljednje vrijeme i drutvene mree.
Konkretizacijom opeg cilja dolazimo do razvoja pojedine linosti. Sada na
odgoj gledamo kao na proces, odnosno promatramo individualni aspekt odgoja.
Bioloki dana individua se u procesu odgajanja razvija u linost. Faktori koji utjeu na
razvoj linosti su nasljee, okolina te vlastita aktivnost. Utjecaji okoline mogu biti
svjesni i nesvjesni, a odgoj "veemo uz svjesne utjecaje socijalne sredine, koji su
10

usmjereni na poticanje vlastite aktivnosti s ciljem aktiviranja onog to je nasljeem

dano i realiziranjem onog to je drutvenim ciljem postavljeno". (Bratani, 1990.) U
procesu razvoja linosti dogaaju se promjene, odnosno dolazi do sazrijevanja koje
je preduvjet za uenje, a uenje podrazumijeva stjecanje vlastitog iskustva te
usvajanje iskustva drugih.
Na odgoj moemo gledati i kao na djelatnost. Tu dolazimo do interakcijskokomunikacijskog aspekta koji se bazira na meuljudskom odnosu odgajatelja i
odgajanika. Odgojnim zadacima taj meuljudski odnos djeluje na razvoj linosti
(individualni aspekt), a dio je opeljudskih odnosa koji utjeu na postavljanje opeg
cilja odgoja (drutveno-generacijski aspekt). Zbog utjecaja na oba ve opisana
aspekta (slika 5), interakcijsko-komunikacijsi aspekt najzanimljiviji je za prouavanje
te se u njemu kriju mnogi odgovori na pitanja o smislu odgoja.

5.1. Meuljudski odnos

Meuljudski odnos je temelj odgojnog procesa. Odgajatelj i odgajanik su u
takvoj interakciji da utjeu jedan na drugog pri emu se mijenjaju i jedan i drugi.
Takvu interakciju nazivamo cirkularno stimuliranje jer odgajatelj djeluje na
odgajanika, ali postoji i povratno djelovanje odgajanika na odgajatelja. Pritom je
nuno da odgajatelj bude otvoren duhu generacija koje odgaja, ali i da sebe
usavrava. Odgoj se smatra svjesnom djelatnou, meutim neosporan je utjecaj
nesvjesnih sila koje je potrebno osvjetavati. Zbog svoje prirode ovaj odnos nije
ravnopravan, odnosno postoje potekoe u ostvarivanju reciprociteta. Ipak, odnos
odgajatelj-odgajanik moe biti uspjean ukoliko je zadovoljeno nekoliko elemenata
uspjenog odnosa: osobna naklonost, meusobno poznavanje, interes, stavovi i
vrijednosti, inteligencija, socijalno porijeklo te metode rada.
Uspjenost meuljudskog odnosa ovisi o nekoliko faktora: o socijalnoj
11

percepciji, o emocionalnim stavovima te o empatiji.

Pod socijalnom percepcijom podrazumijeva se meuzavisno percipiranje u
socijalnoj situaciji. Kad percipiramo drugu osobu moemo poi iz dva gledita:
vlastito gledite kada smatramo da "drugi doivljavaju svijet kao ja" ili slinost
gledita kada smatramo da su "drugi slini meni". U oba sluaja radi se o nesvjesnim
funkcijama psihe. Odgajatelj ne samo da ne bi smio polaziti iz vlastitog gledita, ve
bi trebao utjecati na odgajanika da ni on ne polazi s toga gledita. Za odgajatelja je
vano da ima pozitivan emocionalni stav koji se oituje u naklonosti prema djeci i
uenicima, u suprotnom nee biti uspjenog meuljudskog odnosa.
Sposobnost empatike komunikacije je od posebne vanosti za svakog
odgajatelja. To znai da odgajatelj ima sposobnost "zavui se pod kou" odgajanika
te sagledati svijet njegovim oima. Empatija je projekcija vlastite linosti u linost
drugoga da bismo ga bolje razumjeli. Ona takoer podrazumijeva osjetljivost prema
osjeajima druge osobe, odnosno sposobnost suosjeanja. Vano je naglasiti da
empatija ne znai gubitak vlastitog identiteta, ak tovie, teorija empatije naglaava
koncepciju vlastitog "ja" koja se odlikuje sposobnou samopromatranja, zauzimanja
distance u odnosu na sebe i svoje ponaanje te formiranja pojma o sebi.
U odgojnom djelovanju empatija nam moe pomoi da otkrijemo osjeaje koji
prate ponaanje odgajanika, da ga prihvatimo onakvog kakav jest, da sukladno tome
odaberemo adekvatna odgojna sredstva i postupke, da prilagodimo nau
komunikaciju i konano, da uspjeno odgojno djelujemo.

6. Odgoj, vrijednosti i kvaliteta ivota

Ako se usporedi sa ivotinjom, ovjek je manjkavo bie jer zbog svoje
organske opremljenosti nije u mogunosti preivjeti sam bez pomoi i utjecaja drugih
bia. Zbog preivljavanja ovjek se mora odgajati za kulturu, on je "bie kulture"
12

(Gudjons, 1994.) Pritom kulturu moemo shvatiti na dva bitno razliita naina:

kultura je kompenzacija ovjekove slabosti,

kultura je izraz bogatstva ovjeka.

Dakle, ono to nam je nedostatak, ujedno je i bogatstvo.

Temeljni proces urastanja ovjeka u kulturu naziva se enkulturacija. To je puno
iri pojam od socijalizacije koja je pak pojam nadreen odgoju. Socijalizacija
predstavlja ukupnost drutvenih utjecaja na ovjeka, a njena bit je u procesu
podrutvljavanja ovjeka. Socijalizacija je drutveni aspekt kulture i odgoja. Bit
odgoja je u razvoju linosti koja nastaje iz bioloki dane individue kroz procese
socijalizacije i individualizacije. Individualizacijom ovjek postaje jedinstvena linost
po emu se razlikuje od svih ostalih ljudi. Odnos enkulturacije, socijalizacije, odgoja i
individualizacije slikovito prikazuje Gudjons (1994, str. 146):

ENKULTURACIJA stjecanje kulturalnih bazinih sposobnosti

SOCIJALIZACIJA postajanje drutvenim
ODGOJ injenje socijalnim
INDIVIDUALIZACIJA postajanje
jedinstvanog individuuma

Slika 6. Enkulturizacija, socijalizacija, odgoj, individualizacija (Gudjons)

Prema Silovu (2002.) odgoj je sastavni dio ovjeka, drutva i rada. Ono to
karakterizira neko drutvo je kultura. Kultura je vaan inilac u odgoju i obrazovanju.
ivei u odreenoj kulturi ovjek postaje drutveno i personalizirano ljudsko bie.
Bognar ak istie da je "odgojno-obrazovni proces in ovladavanja kulturnim i

13

civilizacijskim steevinama odreenog drutva" (2002, str. 141). A pod tim se

razumijeva ovladavanje odreenim sustavom vrijednosti, moralnim normama, te
poznavanjem elementarnih spoznaja i usvajanjem vjetina iz raznih podruja ljudske
djelatnosti: znanosti, umjetnosti, rada, tehnologije, sporta,
Sustav vrijednosti je skup opih zahtjeva kojima se drutvo odnosi prema
pojedincu. Pojedinac se prema drutvu odnosi svojim potrebama. Ljudske potrebe su
ishodite odgoja, a svrha odgoja je u kvaliteti ivota koju e nam osigurati sustav
vrijednosti (slika 7).
svrha odgoja
KVALITETA
IVOTA
SUSTAV VRIJEDNOSTI

DRUTVO

POJEDINAC

LJUDSKE POTREBE
ishodite odgoja

Slika 7. Ljudske potrebe, sustav vrijednost i kvaliteta ivota

Dakle, moemo zakljuiti da kvalitetu ovjekova ivota odreuju vrijednosti,

elje i potrebe. Potrebe moemo razvrstati po nekoliko kriterija, jedni ih dijele na
materijalne, socijalne i osobne, drugi na bioloke, socioloke i individualne
(samoaktualizirajue) potrebe, dok Glasser svoj model osnovnih potreba opisuje u
teoriji kontrole (2005). On smatra da su sva naa ponaanja unutarnje motivirana te
da se to ponaanje u bilo kojem trenutku moe shvatiti kao pokuaj da zadovoljimo
neke od osnovnih psiholokih potreba, a to su: preivljavanje, ljubav, mo, sloboda i
zabava.

14

6.1. Ljudske vrijednosti

Ljudske vrijednosti slue individualnom i drutvenom rastu. One nisu podlone
nestajanju u vremenu i prostoru pa se pitamo koje ljudske vrijednosti bi trebali
poticati kod mladih generacija?
Sai Baba u Odgoju u duhu ljudskih vrijednosti za roditelje (Dhall, Dhall, 2002)
istie pet temeljnih ljudskih vrijednosti: istina, ispravno djelovanje, mir, ljubav i
nenasilje. On daje naputak roditeljima kako se trebaju ponaati te unutar kojih
procesa trebaju razvijati pojedine vrijednosti:

Tablica 3. Procesi unutar kojih se razvijaju vrijednosti prema Sai Babi

Procesi
svijest i povezanost
meusobni utjecaj
vrijeme posveeno obitelji
brana veza
komunikacije

Vrijednosti
istina
ispravno djelovanje
mir
ljubav
nenasilje

Spoznavanjem istine kao temeljne vrijednosti djeca e se razviti u potene,

istinoljubive, pravedne osobe, biti e svjesni svoje kulturne tradicije te samosvjesni,
biti e sposobni upravljati svojim mislima. To e se ostvariti kroz procese svijesti o
istini (duhovne vjebe i izricanje istine) te kroz povezanost unutar obitelji, rodbine,
prijatelja u nastojanju da se ljudske vrijednosti provedu u djelo uz poticanje svijesti o
vlastitoj vrijednosti.
Ispravno djelovanje podrazumijeva sposobnost borbe za svoje ideale,
predanost, discipliniranost, volju za radom. Ove vrijednosti djeca e usvojiti
promatrajui meusobni utjecaj roditelja kroz timski rad, kuanske poslove, vjernost,
istou, skromnost te ispravan nain ivota.
15

Vrijednost mira oituje se u sretnom djetetu, koje nije podlono zabrinutosti,

napetosti, stresu ili strahu, koje posjeduje umijee svladavanja zapreka te zna kako
rijeiti svoje probleme te upravljati svojim emocijama. Da bi se stekle ove vrijednosti
nuno je da cijela obitelj zajedniki provodi odreeni dio vremena u oputanju,
kreativnom stvaralatvu ili zajednikim hobijima, izletima. Isto tako svi sukobi unutar
obitelji trebali bi se zajedniki rjeavati.
Ljubav je prva vrijednost koju ovjek izrazi, ona je zapravo temelj svih drugih
vrijednosti. Kroz ljubav e se djeca razviti u ljubazne, obzirne, njene, suosjeajne,
velikodune osobe, pune razumijevanja i odane obitelji i prijateljima koje e biti
sposobne skladno ivjeti te tako upravljati svojim ivotom. Da bi roditelji to uspjeno
ostvarili trebaju djeci vlastitim primjerom pokazati to je ispravno, a to e postii
kvalitetnom branom vezom u kojoj e djeca prepoznati razumijevanje, prijateljstvo i
prilagoavanje.
Vrijednost koja je u dananje vrijeme sve vie ugroena jest nenasilje. Dijete
treba nauiti biti suzdrljivo i uravnoteeno, da ne vri nasilje nad sobom ili drugima
milju, rijeju ni djelom. Mora biti svjesno sebe i svoje okoline i potrebe da komunicira
s drugima na miroljubiv nain. Unutar obitelji moe nauiti cijeniti tu vrijednost kroz
svakodnevnu komunikaciju roditelja te roditelja i djece ako se u obitelji cijeni i njeguje
empatija, potovanje, kreativnost, pregovaranje, svladavanje ljutnje i stresa.
Kada se govori o kolskom sustavu Silov (2003) istie da stvarni smisao koli
daju vrijednosti. Kao temeljne vrijednosti i naela koja bi trebao razvijati suvremeni
kolski sustav navodi: ideja humaniteta, ljudska prava, autonomija kole, idejni
pluralizam, pravna drava i socijalna pravda, demokratizacija, interkulturalizam,
permanentnost, inovativnost, ekoloka paradigma, kooperativnost te mirotvorstvo.

16

7. Smisao odgoja
Silov postavlja hipotezu da je "odgoj smislena i vrijednosna funkcija drutva
koja ima posebnu vanost u ivotu ovjeka". (2003, str. 42). Po njemu je smisao
odreena relacija ili odnos, a kao dva bitna faktora strukture smisla on navodi
nositelje smisla i sam smisao. Smisao odgoja simboliki je opisao preko tri statusa u
ovjekovu razvitku:

Status quo = oznaava status datosti poetna ovjekova bioloka, psiholoka i socioloka struktura;

Status transformandi = status mijenjanja, status promjena tijekom ovjekova

razvoja, status koji simbolizira proces odgoja: mijenjanje ovjekove strukture;

Status idealis = poeljno stanje u razvoju ovjeka odgajanika, ono to

elimo postii u razvoju ovjeka. (Silov, 2003, str. 20):
Smisao odgoja je upravo u sredinjem statusu - statusu transformandi jer to

oznaava mijenjanje ovjeka iz poetnog stanja u stanje idealiteta. Silov to shvaa

kao put to grafiki prikazuje slika 8:
STATUS
TRANSFORMANDI
STATUS
QUO

STATUS
IDEALIS

Slika 8. Status transformandi kao smisao odgoja

Moja interpretacija ovakvog gledita je sljedea: status quo se moe shvatiti

kao individua koja ja dana roenjem, status idealis je osobnost ve formirane odrasle
osobe, a status transformandi je faza razvoja individue do osobnosti koja se zapravo
odvija kroz proces odgoja. Stoga je opravdano gledati na smisao odgoja kroz status
transformandi. Meutim, ja to shvaam vie kao nadogradnju (slika 9) nego kao put
17

(slika 8).

status quo
(INDIVIDUA)

status transformandi
(RAZVOJ kroz
proces ODGOJA)
status idealis
(OSOBNOST)

Slika 9. Status transformandi kao nadogradnja individue do osobnosti.

U ovoj interpretaciji dotakla sam se i jedne povijesno-epohalne dvojbe o

smislu odgoja, a to je odgoj educere i/ili educare. Educere oznaava aktivnosti
voenja i upuivanja, a educare aktivnosti formiranja, oblikovanja ili vjebanja (Silov,
2007). Neki autori odgoj shvaaju kao proces razvoja linosti to odgovara odgoju
educere. Drugi bit odgoja vide u procesu formiranja linosti, odnosno u odgoju
educare. Moja dosadanja razmiljanja upuuju da moje poimanje odgoja vie
odgovara odgoju educere jer je i sam smisao odgoja, po meni, razvoj osobnosti. Ali s
druge strane, nakon to se osobnost razvije, ona je zapravo formirana pa s tog
aspekta esto govorim o odrasloj osobi kao o osobi s formiranom osobnou.
Druga dvojba o smislu odgoja jest odgojitelj "kipar" ili odgojitelj "vrtlar"
(Gudjons, 1994.). Tradicionalni koncept roditeljskog odgoja vie se oslanjao na
odgojitelja "kipara" to znai da su roditelji odgajali djecu prema vlastitoj zamisli
teei zacrtanom cilju odreenim metodama i sredstvima. Naglasak je bio na
vanjskom utjecaju, odnosno odgoj se shvaao kao vanjsko oblikovanje linosti
djeteta. Tako odgojeni pojedinci puno tee e se u dananjem drutvu izboriti za
svoje mjesto jer kroz svoj put odgoja nisu trebali puno razmiljati kako i zato ve su
im to roditelji "servirali kao gotovo". Zapravo je pitanje jesu li kao odrasle osobe
uope sposobni za samostalan ivot. Nasuprot tradicionalnom konceptu roditeljskog

18

odgoja javlja se obrat poznatiji pod nazivom "kopernikanski obrat" (Pastuovi, 1999.).
Takav koncept odgoja odgovara odgojitelju "vrtlaru" to znai da roditelj stvara uvjete
za odgoj dok su djeca vie samostalna i sama se razvijaju na prirodan nain, zapravo
je to samoodgoj. Ovako odgajana djeca od malena ue kako samostalno rjeavati
probleme, promiljaju o svojim postupcima, uzrocima i posljedicama i na taj nain se
ue kritiki razmiljati te istovremeno postupno izgrauju osobni stav. Tako odgojeni
pojedinci puno lake e se snai u svijetu odraslih jer su kroz svoj put odgoja nauili
misliti, biti odgovorni za svoje ponaanje. Oni e biti sposobni samostalno odluivati
o svom ivotu i ivjeti onako kako misle da je ispravno. S tog gledita smatram da je
cilj odgoja postii samostalnost djece. Silov je to metaforiki iskazao: "Odgoj je
ovjekov put od stanja heteronomije prema stanju autonomije." (1993, str. 15).
Heteronoman znai zavisan o drugima, a djeca su ovisna o svojim roditeljima.
Roditelji ele postii samostalnost djece, odnosno ele da postanu autonomni.
Ali kako to postii? U emu je bit?
Ljubav za mene kljuna rije odgoja. Ljubav je potreba. Ljubav je vrijednost.
Dijete puno ljubavi je sretno dijete. O tome govori Robert A. Sullo (1995) u knjizi
Uite ih da budu sretni. On polazi od ve spomenute Glasserove teorije kontrole i
daje konkretne upute za rad s malom djecom. Osnovni smisao je, kao to i sam
naslov knjige kae, nauiti djecu da budu sretna. Meutim, srea ne dolazi izvana
ve iznutra, a uvjet za postizanje sree je zadovoljenje etiri osnovne potrebe
ljubav, mo, zabava i sloboda. Vano je da djeca osvijeste svoje potrebe te naue
kako ih zadovoljiti. Sva djeca imaju iste potrebe, ali ih svako dijete zadovoljava na
svoj nain. Ono za svaku potrebu stvara odreene predodbe ili slike te se koristi
signalima, pozitivnima ili negativnima, koji mu pokazuju zadovoljava li svoje potrebe
ili ne. Djeca reagiraju na signale odreenim oblicima ponaanja koja pak mogu biti
djelotvorna i nedjelotvorna. A upravo je ponaanje djeteta ono to ini njegov izbor,
19

njegovu slobodu. Odgojitelj "vrtlar" nee djetetu nametati djelotvorna ponaanja, ve

e ga pustiti da istrauje i samo doe do pravih odgovora. Na taj nain dijete se ui
odgovornosti, samostalnosti, ui se kritiki razmiljati i postepeno izgrauje svoj stav.
Za kraj dodala bih jo jednu mudru izreku: Odgoj je uenje glavom, rukama i
srcem. (Silov, 2003.) Glava simbolizira stjecanje znanja i sposobnosti, ruke
simboliziraju vjetine i navike dok srce simbolizira uvjerenja, stavove i emocije.
Smatram da je srce kljuni organ na kojem treba najvie raditi jer srce je pokreta
cijelog tijela. Gdje ima ljubavi, ima mjesta i za sve ostalo. Pruimo ljubav djeci koju
raamo, pruimo ljubav djeci koja pohaaju nae vrtie, djeci koja sjede u kolskim
klupama i rijeit emo barem polovicu problema dananje mladei dok e se za
ostalo oni sami znati pobrinuti.

20

Literatura

Bai, S. (1999.), Odgoj. U: Mijatovi, A. (ur.), Osnove suvremene

pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, str. 175.-201.
Bognar, L., Matijevi, M. (2002.), Didaktika. Zagreb: kolska knjiga.
Bratani, M. (1990.), Mikropedagogija interakcijsko-komunikacijski aspekt
odgoja. Zagreb: kolska knjiga
Dhall, P., Dhall, T. (2002.), Odgovorno roditeljstvo. Odgoj u duhu ljudskih
vrijednosti za roditelje zasnovan na uenju Sri S. Sai Babe. Zagreb: Sathya
Sai Organizacija - Sredinje vijee Hrvatske
Gudjons, H. (1994.), Pedagogija temeljna znanja. Zagreb: Educa
Giesecke, H. (1993.), Uvod u pedagogiju. Zagreb: Educa
Glasser, W. (2005.), Kvalitetna kola. Zagreb: Educa
Knig, E., Zedler, P. (1998.), Teorije znanosti o odgoju. Zagreb: Educa
Mali, J., Mui, V. (1981.), Pedagogija. Zagreb: kolska knjiga
Pastuovi, N. (1999.), Edukologija integrativna znanost o sustavu
cjeloivotnog obrazovanja i odgoja. Zagreb: Znamen
Silov, M. (2002.), Kakav uitelj takva kola : mudre izreke o odgoju i
obrazovanju. V. Gorica: Persona
Silov, M. (2003.), Pedagogija. V. Gorica: Persona
Silov, M. (2007.), Odgoj i teorija smisla. Odgojne znanosti, 9 (1), str. 75-89.
Sullo, R. (1995.), Uite ih da budu sretni. Zagreb: Alineja
Vukasovi, A. (1999.), Svrha i zadae odgoja i obrazovanja. U: Mijatovi, A.
(ur.), Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoko-knjievni
zbor, str. 129.-148.

21

Saetak:
U radu se razmatraju razliita motritra o odgoju te problemi kojima se bavi
pedagogija. Prikazuju se odgojni ideali, ciljevi i zadae odgoja te njihov odnos.
Navode se najvanije karakteristike triju koncepata odgoja: duhovno-znanstvene,
kritiko-racionalistike te kritiko-konstruktivistike pedagogije. Odgoju se prilazi s tri
aspekta: drutveno-generacijskog, interakcijsko-komunikacijskog te individualnog
razvoja linosti, pri emu se detaljnije opisuje meuljudski odnos kao temelj odgojnog
procesa. Odgoj se povezuje s ljudskim potrebama, sustavom vrijednosti i kvalitetom
ivota. Smisao odgoja pronalazi se u statusu transformandi, odnosno u procesu
razvoja osobnosti mlade osobe uz raspravu o dvojbama o smislu odgoja
(educere/educare, odgojitelj vrtlar/kipar). Posebno se istie potreba za ljubavlju.

Kljune rijei:
ljudske vrijednosti, meuljudski odnos, odgoj, odgojni ideal, odgojne zadae, smisao
odgoja, status transformandi

O autorici:
eljka Bjelanovi Dijani, prof. mentor, profesorica matematike i informatike u
Srednjoj koli azma, Livadarska 30, doktorantica na doktorskom studiju "Rani odgoj
i obvezno obrazovanje" Uiteljskog fakulteta u Zagrebu, zeljka.bjelanovic@bj.tcom.hr

22