REFERAT

Izborna nastava iz biologije

BOLESTI IMUNOLOKOG SUSTAVA

1.1.

Alergije

Sama rije odnosi se na vie razliitih reakcija tijela. U preosjetljivosti tipa 1, tijelo je
preosjetljivo, a za obranu stvara antitijela. Kada je osoba preosjetljiva, izloena je alergenima.
Preosjetljivost tipa 1 se oituje u pretjeranoj aktivnosti mastocita i bazofila pod
utjecajem imunoglobulina E, to uzrokuje razliite simptome:

od onih benignih (dobroudnih), poput curenja nosa, kalja, kihanja...

do onih koji ugroavaju ivot, poput anafilaksije i anafilaktiki ok.

Koncept i izraz alergije osmiljen je od bekog pedijatra Clemensa von Pirqueta, i to 1906.
godine. On je uvidio da su tjelesne reakcije njegovih pacijenata povezane s
vanjskim alergenima, poput praine, peludi ili odreene hrane.
Dugo vremena se mislilo da su sve preosjetljivosti uzrokovane nepravilnim djelovanjem
imunoglobulina tipa IgE, no ispostavilo se da je mnogo raznih mehanizama koji u sebi imaju
tetne molekule odgovorne za bezbroj nepravilnosti unutar tijela, prije smatranih alergijama.
Znanstvenici, Gell i Coombs su stvorili shemu od 4 tipa preosjetljivosti (danas znamo za jo
jednu). Preosjetljivost tipa 1 se danas naziva alergija.
Alergija je karakterizirana burnim reakcijama na alergene. Reakcije mogu biti lokalne (na
jednom mjestu) ili se oitovati na kompletnom tijelu (anafilaksija).
Lokalni simptomi:

nos: gutanje sline (alergijski rinitis)

oi: crvenilo, eanje, alergijski konjunktivitis

dini putevi: mogua pojava astme, dispneja (oteano disanje, glad za zrakom)

ui: osjeaj da su ui pune, mogua pojava boli, oba uha ne rade u paru zbog
drenae eustahijeve cijevi

koa: razni osipi, poput ekcema, urtikarije, kontaktnog dermatitisa i sl.

2
1.1. Koprivnjaa
Koprivnjaa (urtikarija) je alergijsko oboljenje koe do kojeg moe doi uslijed delovanja irokog
spektra faktora. To je pojava blijedo-crvenog otoka koe razliitih oblika i veliina, kao da je

oinuta koprivom, ali ne pee i boli ve svrbi. Urtike najee prolaze spontano vrlo brzo,
unutar par minuta do najdue 12-24 sata, a javljaju se uglavnom unutar 2 sata od dodira
unoenja alergena, ukoliko se radi o alergijskoj reakciji. Ako pojedine urtike perzistiraju vie
od 24 sata, postoji velika vjerojatnost da se radi o kroninoj urtikariji. Naime, poradi razliite
etiopatogeneze, a time i dijagnostiko-terapijskog pristupa, urtikarije dijelimo na akutne i
kronine koje traju 6 tjedana i due.
Meu uzronicima koprivnjae mogu se nai lijekovi, kozmetika, gljivice, bakterije, crveni paraziti,
neki virusi, praina, pelud, dlake , perje, ali i razne vrste hrane i odreeni prehrambeni aditivi te
pretjerano izlaganje suncu i uslijed kontakta sa ivotinjama i biljkama.
Alergijska reakcija je posledica loseg rada organizma i nekog oboljenja. Moguci uzronik je gljivica
kandida.

1.2.

Ekcem

Atopijski dermatitis je veoma est oblik upale koe. Obino se javlja kod osoba koje su
sklone alergijama, najee kod male djece, obino oko treeg mjeseca ivota, a pogaa 10-20% djece
irom svijeta. Pored ovog naziva poznat je jo i kao :ekcem, neurodermitis i endogeni ekcem.
Ovo dermatoloko oboljenje nije prijelazno.
Stvarni uzrok bolesti nije poznat. Pretpostavlja se da je u pitanju greka u imunolokom sustavu, ali
uzroci koji mogu potaknuti pojavu bolesti nisu do kraja utvreni niti su istovjetni za razliite pacijente.
Oboljenje spada u grupu atopijskih oboljenja i nasljednog je tipa. Oko 25 posto djece iji je jedan
roditelj atopiar sklona su toj bolesti, a postotak se penje i na 50 ako su oba roditelja atopiari.
Najee se javlja kod novoroenadi u vidu promjenama na koi u obliku crvenila, mjehuria s
bistrim ili gnojnim sadrajem, suhe i raspucale koe. Najee zahvaeni dijelovi tijela su lice,
vlasite, stranji dio vrata i pregibi zglobova, ali bolest moe se proiriti i na cijelo tijelo. Osobe koje
pate od atopijskog dermatitisa sklone su superinfekcijama zbog poremeaja u vrijednostima
T limfocita supresora. Bolest moe da se povue oko prve, tree ili sedme godine ivota, ili u
pubertetu. Moe se, meutim, dogoditi da oblik s konim simptomima prijee u bronhitis ili astmu i
obrnuto, odnosno u tim razdobljima promijeni se samo organ koji reagira na podraaje.
Slubena medicina za ovu bolest jo uvijek nema lijek. Bolest se lijei samo simptomatski. Daju
se antihistaminici, lijekovi koji ublaavaju alergijsku reakciju i kortikosteroidi.

1.3. Peludna hunjavica

Kada se kae da netko boluje od peludne hunjavice radi se zapravo o jednom obliku alergijskog
rinitisa, upali sluznice nosa uzrokovanoj alergijskom reakcijom na alergene - sitne estice koje kod
bolesnika izazivaju preosjetljivost i dovode do tegoba slinih obinoj prehladi. Javlja se curenje nosa
ili zaepljenost, kihanje i svrbe u nosu i grlu.Za razliku od prehlade kod koje su uzronici virusi kod
alergijskog rinitisa uzronici su alergeni kao to su pelud, praina ili grinje. Alergene uglavnom
udiemo zrakom, udahnute estice filtriramo u nosu i u sluaju preosjetljivosti razvijamo alergijsku
upalu u nosu.Neki bolesnici imaju tegobe kroz cijelu godinu i to nazivamo cjelogodinji alergijski
rinitis dok drugi imaju probleme samo u odreenoj sezoni i to obino u proljee, ljeto ili jesen. Takav
oblik nazivamo sezonski alergijski rinitis ili peludna hunjavica.
Kod svih oblika alergijskog rinitisa obolijeva oko 25 posto populacije. Moe se razboljeti u bilo kojoj
dobi no simptomi su obino najizraeniji kod djece i u 30-im i 40-im godinama ivota.

Podjela alergijskog rinitisa:

1.Sezonski - izraen kroz nekoliko tjedana ili mjeseci kada cvjetaju biljke na koje je bolesnik
alergian. U ovom obliku simptomi su osobito jako izraeni.
4
Najei uzronici su: pelud stabala u proljee, trave u kasno proljee ili ljeto, korov u jesen te razne
plijesni.
2. Cjelogodinji kod kojeg simptomi traju gotovo cijelu godinu jer su uzronici trajno prisutni npr.
kuna praina, grinje, plijesni, perje i dlake tj. slina kunih ljubimaca - make i psi.
Novija podjela: ako alergijski rinitis traje krae od 4 dana u tjednu ili krae od 4 tjedna godinje
govorimo o intermitentnom rinitisu, kod kojeg dominiraju "mokri simptomi" curenja nosa i kihanje.
Ako traje due od 4 dana u tjednu ili vie od 4 tjedna godinje radi se o perzistirajuem obliku gdje je
osnovna tegoba zaepljenost nosa.

1.4. Astma
Astma je uestala kronina upalna bolest dinih puteva obiljeena raznolikim i recidivirajuim
simptomima, reverzibilnom opstrukcijom dinih putova i bronhospazmom. Najei simptomi
su kaljanje i osjeaj pritiska u prsima i kratkoa daha.
Smatra se kako je astma uzrokovana kombinacijom genetskih i okolinih imbenika. Dijagnoza se
obino zasniva na simptomima, odgovoru na lijeenje i spirometriji. Astma se klasificira po ozbiljnosti
klinike slike na temelju uestalosti pojave simptoma, forsiranog i ekspiracijskog volumena u prvoj
sekundi (FEV1) I vrhunac ekspiratornog volumena. Astma se takoer moe podijeliti
na atopinu (ekstrinzinu) i neatopinu (intrinzinu) kad se pod pojmom atopija podrazumijeva
sklonost razvoju reakciji preosjetljivosti tipa 1.
Astma je obiljeena recidivirajuim napadima kratkoe daha, pritiska u prsima i kalja. Moe doi do
stvaranja iskaljaja, no najee iskaljavanjem ne dolazi do izbacivanja nikakvog sadraja. Iskaljaj
se moe pojaviti tijekom razdoblja oporavka od napada, i tada je slian gnoju jer sadri mnotvo
leukocita eozinofila. Simptomi se obino pogoravaju po noi i u ranim jutarnjim satima, ili nakon
tjelovjebe ili izlaganja hladnom zraku. U nekih bolesnika s astmom simptomi su rijetkost i obino se
javljaju nakon izlaganja okidaima, dok drugi bolesnici mogu imati izraene i trajne simptome.

Premda se astma ne moe izlijeiti, simptomi se u tipinim sluajevima mogu ublaiti.

Potrebno je uiniti specifini, individualno prilgoeni plan za proaktivno praenje i lijeenje
simptoma. On treba obuhvaati smanjeno izlaganje alergenima, pretrage za odreivanje
izraenosti simptoma i primjenu lijekova. Plan treba zabiljeiti, te savjetovati prilagoavanje
lijeenja, ovisno o promjenama izraenosti simptoma.
Najuinkovitije pri lijenju astme je pronalaenje okidaa, kao to su dim cigareta, kuni
ljubimci ili aspirin, te ih izbjegavati. Ukoliko je izbjegavanje okidaa nedovoljno, preporuuje
se primjena lijekova.

5
2.1. Tumor
Novotvorina, neoplazma (gr. neos - nov, plasia - rast) ili tumor (lat. tumor - oteklina) patoloka je
tvorba nastala kao posljedica prekomjernog umnaanja abnormalnih stanica. Rast novotvorine
nadmauje rast normalnih tkiva, bioloki je nesvrhovit, nepravilan i neorganiziran.
U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna fizioloka regulacija kontrolnih mehanizama
rasta stanice. Novonastale stanice se od polaznih stanica razlikuju i strukturno i funkcionalno, ali se u
veini sluajeva moe prepoznati od koje vrste stanica ili tkiva je nastao tumor. Tumorske bolesti
imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po ivot te su danas aktulana tema zbog traenja novih
naina izljeenja. Znanost koja se bavi prouavanjem novotvorina naziva se onkologija.
Novotvorine mogu biti zloudne (maligne) i dobroudne (benigne). Razlika izmeu njih je u
agresivnosti rasta, te u tome to maligni daju metastaze i ire se u okolinu, infiltrirajui se u okolno
tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo,
ve ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno. Zloudni oblik naziva se i rak (lat. cancer - rak rana,
neizljeiva rana). Zloudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da invadira
i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, te kao posljedica nastupa smrt.
Naravno, dijagnoza zloudnog tumora ne podrazumijeva smrt. Pravodobnom dijagnozom, i dobrim
odabirom terapije izljeenje je kod nekih malignih tumora mogue.
Dobroudni tumori vezivnog podrijetla su fibromi sainjeni od fibrocita, lipomi sainjeni od lipocita i
hondromi sainjeni od hondrocita. Hemangiomi i limfangiomi su tumori koji vuku podrijetlo iz
krvnih i limfnih ila. Leiomiomi su novotvorine kojima podrijetlo ine glatke miine stanice, a
rabdomiomi vuku podrijetlo od popreno-prugastih miinig stanica. Adenomi su dobroudni tumori
epitelnog porijekla graeni od dobro diferenciranih epitelnih stanica koje grade ljezdana tkiva vrlo
slina normalnim egzokrinim ili endokrinim ljezdanim strukturama. Cistadenomi su dobroudne
novotvorine lijezdanog podrijetla u kojima se nalaze razliito velike upline, a tipino se razvija u
jajnicima. Ako u upljinu stre papilarni izdanci tumor se naziva cystadenoma papillare. Papilom je
dobroudna novotvorina koja raste sa povrine epitela, a stvara mikroskopski i makroskopski, duge i
tanke izdanke te su resiastog oblika. Polip je novotvorina koja se izbouje iznad povrine sluznice, a
sa peteljkom je povezana sa samom sluznicom. Maligni potencijal ee imaju papilomi nego polipi.
Zloudni tumori:
Karcinomi su zloudne novotvorine porijeklom iz epitelnih stanica, a mogu biti podrijetlom iz svih
triju zametnih listia. Adenokarcinom oznaava tumor u kojem zloudne tumorske stanice epitelnog
porijekla rastu stvarajui lijezdane tvorbe. Planocelularni karcinom je karcinom nastao iz ploastog
epitela. Hepatocelularni karcinom je karcinom nastao iz jetrenih stanica. Anaplastini karcinom je
karcinom koji sadri iskljuivo nediferencirane stanice. Carcinoma in situ (CIS) - tumorska tvorba
6

mikroskopske debljine, koja se nalazi samo u epitelnom sloju tkiva, i ne probija bazalnu membranu
epitela. Ima potencijal probijanja membrane i invazivnog rasta. Sarkomi su zloudni tumori koji
potjeu iz mezenhima ili njegovih derivata (liposarkom, fibrosarkom, leiomiosarkom,
rabdomiosarkom).
Metastaze su sekundarno nastale promjene, presadnice koje nisu u dodiru s primarnim tumorom i
nalaze se u udaljenim tkivima. Metastaziranje je jedan od najvanijih karakteristika zloudnosti, iako
svi zloudni tumori ne metastaziraju. Metazirajue stanice su pojedinane stanice koje se udaljavaju
od tumora i ulaze u krv, te se ire tijelom.
Uzrok najveeg broja tumora nije poznat. Ipak za odreene faktore se danas pouzdano zna da su
uzronici stvaranja tumora, a to su puenje, UV zraenje, odreeni virusi. Sam proces nastanka tumora
dogaa se ve na molekulskoj razini, tj. poremeaji kontrolnih bjelanevina imaju svoju podlogu u
oteenjima gena koji te proteine i stvaraju. Oteenje gena moe nastati na dva naina: kao posljedica
vanjskih kancerogenih faktora (kemijski, fizikalni, mehaniki, virusni agensi ili kao posljedica
spontanih mutacija u organizmu.
Nastanak tumora se ne dogaa u jednom tono odreenom trenutku ili u kratkom vremenskom
razdoblju. To je proces koji se sastoji od niza promjena na genotipskoj i na fenotipskoj razini. Taj niz
promjena koji vodi od zdravog stanja stanice do pojave tumora najee traje mjesecima i godinama.
Tumorska masa inae potjee od jedne jedine stanice. U njoj se godinama nagomilavale razne
mutacije gena odgovornih za reprodukciju i regulaciju rasta same stanice.

7
3. Imunodeficijencije

3.1.Limfom
Limfom je naziv za primarni tumor ije tumorske stanice potjee iz limfocita, stanica imunolokog
sustava. Ove novotovorine najee nastaju u limfnim vorovima, to se prezentira kao poveanje
(tumor) vora. Limfomi su, pojednostavljeno reeno, usko povezani sa limfocitnim leukemijama, ije
tumorske stanice takoer potjeu od limfocitima, ali najee zahvaaju cirkulirajuu krv i kotanu
sr.
Limfom moe biti porijeklom od limfocita na razliitom stupnju razvoja (diferencijacije), tako da
postoji velik broj razliitih vrsta limfoma, a klasificiraju se ovisno o njihovim obiljejima (genetikim,
imunolokim, morfolokim). Po svojim klinikim obiljejima moe biti indolentan (sporo se razvija, i
bolesnik s njime moe dugo ivjeti) ili agresivan.
Thomas Hodgkin je 1832.g. prvi opisao limfom, tonije jednu vrstu koja danas nosi po njemu ime
Hodgkinov limfom (HL) ili Hodgkinova bolest. Ostali limfomi su grupirani pod nazivom neHodgkinov limfom (NHL), a razvojem laboratorijske tehnologije otkrilo se da skupina broji 43 (prema
SZO) razliitih oblika limfoma, pa se i sam naziv NHL polako naputa.

3.2. Mijelom
Multipli mijelom (takoer nazivan mijelom ili plazmocitom) progresivna je zloudna hematoloka
bolest, rak jedne vrste krvnih stanica, tzv. plazma stanica. Plazma stanice su normalno vaan dio
imunolokog, obrambenog sustava organizma, one stvaraju imunoglobuline (protutijela) koji u
zdravom organizmu pomau u borbi protiv infekcija i bolesti.
Kod multiplog mijeloma nenormalne, zloudne plazma stanice se nekontrolirano umnaaju u kotanoj
sri (mijelomske stanice) i pretjerano stvaraju protein, tzv. monokolnski imunoglobulin koji moe biti
bilo koji od klase IgG, IgA, IgD, ili IgE, ali je u jednog bolesnika uvijek jedne klase. U nekih
bolesnika lui se poveana koliina samo dijela molekule imunoglobulina, lakih lanaca (Bence-Jonesov protein) tzv. slobodni monoklonski kapa i lambda laki lanci.
Multipli mijelom tetno djeluje na organizam samim rastom i irenjem tumora, prvenstveno u kotanoj
sri, ali je karakteriziran i nizom komplikacija koje su vezane uz posredno djelovanje tumorskih
stanica, luenjem nenormalnog proteina (imunogloblina) to poveava gustou krvi, oteenjem
imuniteta sa sklonou infekcijama, oteenjem bubrega, a naroito oteenjem kostiju. Zbog toga je
lijeenje bolesnika s multiplim mijelomom kompleksno i sveobuhvatno jer ukljuuje kako suzbijanje
rasta samih tumorskih stanica tako i potporne mjere za suzbijanje ovih komplikacija.
Budui da je uestalost multiplog mijeloma najvea u starijoj populaciji, smatra se da podlonost raste
s procesom starenja i posljedinim smanjenjem imunog nadzora organizma nad nastankom zloudnih
tumora. Mijelom takoer moe biti posljedica dugogodinje akumulacije toksinih imbenika ili
provokacije raznim stranim tvarima, antigenima.
ini se da u odreenim zvanjima postoji pojaana predispozicija za razvoj bolesti: to se npr. odnosi na
zaposlene u poljoprivredi, u industriji nafte i naftnih derivata, kod radnika u konoj industriji i
8
kozmetologiji. Oni imaju rizik razvoja multiplog mijeloma vii od prosjenog.

Vano je istaknuti da u veini sluajeva, pojedinci koji obole od multiplog mijeloma nemaju jasnih i
prepoznatljivih imbenika koji se mogu povezati s boleu. Mijelom moe biti posljedica vie
imbenika koji su zajedno odgovorni za pojavu bolesti.
Uobiajena klinika slika tj. pojavnost bolesti oituje se anemijom (slabokrvnou) zbog djelovanja
zloudnih plazma stanica na ostale stanice kotane sri tj. na krvotvorni sustav, poveana je sklonost
infekcijama zbog smanjenog stvaranja normalnih imunoglobulina (oteenje imuniteta), a jedan od
najvidljivijih poremeaja su promjene na kostima u vidu razrjeenja ili unitenja strukture kostiju, to
moe dovesti do loma kosti i pojave poveane koliine kalcija u krvi. Hiperkalcemija, zajedno sa
djelovanjem dijelova nenormalnog proteina koji se lue kroz bubreg, uzrokuje oteenje bubrega i
smanjenje njegove funkcije.
Ukoliko nema veih smetnji zbog oteenja kostiju, utjecaj na kvalitetu ivota moe biti minimalan te
se simptomi poput umora, bolova u donjem dijelu lea i uestale infekcije, esto previde ili krivo
protumae.
U dijela bolesnika dijagnoza se postavi nakon rutinskog testiranja krvi zbog drugih razloga, a da jo
nemaju nikakvih smetnji.

3.3. AIDS
Sida (od fr. SIDA (Syndrome d'immunodficience acquise); eng. AIDS (acquired immune deficiency
syndrome) sindrom steene imunodeficijencije je spolno prenosiva bolest koja predstavlja
poslijednji stadij infekcije organizma virusom humane imunodeficijencije (HIV), a karakterizira je
progresivno slabljenje imunolokog sustava to pojedince ini podlonim irokom sprektru infekcija i
tumora.
Postoji razlika izmeu pojmova HIV pozitivna osoba i osoba obolela od side. To su dvije povezane ali
razliite stvari, koje se esto pogreno poistoveuju. HIV pozitivna osoba je zaraena virusom (HIVom), ali to jo uvijek ne znai da ima sidu. Do pojave bolesti moe proi vremenski period od dvije do
deset godina. HIV pozitivna osoba moe izgledati potpuno zdravo, sposobna je za rad ili bilo koju
drugu aktivnost, poput zdravih pojedinaca.
Virus se najee prenosi seksualnim putem, a neto rjee preko zaraene krvi, sa zaraene majke na
dijete tokom trudnoe, poroaja ili dojenja itd. Virus se ne moe prenijeti uobiajenim socijalnim
kontaktima, niti putem ivotinja. U cilju prevencije, u mnogim zemljama se provode razliite
aktivnosti sa svrhom edukacije ljudi o nainu prijenosa virusa i mjerama koje se mogu poduzeti kako
do infekcije ne bi dolo. Za sada ne postoji efikasan lijek ili cjepivo, koji garantiraju izljeenje.[8]
Ipak, antiretroviralni lijekovi mogu produljiti period trajanja infekcije i odloiti ulazak u fazu side.
Virus humane imunodeficijencije (HIV) pripada porodici retrovirusa. Dimenzije ovog patogena iznose
100-140 nm. itava stanica ima dvoslojnu lipoproteinsku membranu, ispod koje je smjeteno
nukleoproteinsko jezgro. U njemu se nalazi ribonukleinska kiselina i razliiti enzimi. U genomu virusa
su smjetena tri strukturna gena potrebna za njegovo razmnoavanje i sedam gena koji reguliraju taj
proces. Oko genoma i enzima jezgra nalazi se proteinski omota, nazvan protein 24 (p24).
9

Na povrini virusne stanice se nalazi lipoproteinski omota, koji nastaje od omotaa stanice domaina
u kojoj se virus razmnoava, dok drugi dio omotaa potjee od samog virusa i njega ine
glikoproteinske molekule 41 (gp41) i 120 (gp120) koji poput iljaka vire iz omotaa.
HIV je relativno osjetljiv i temperatura od 56 C ga inaktivirae za 30 minuta. Sa druge strane, otporan
je na niske temperature (do -70 C) te ultraljubiaste i gama zrake. Osjetljiv je i na visoke ili niske
vrijednosti pH (vrijednosti ispod 3 i iznad 10).

10