Professional Documents
Culture Documents
Microsoft Word Bankarstvo2godvps
Microsoft Word Bankarstvo2godvps
Nauka o bankarstvu je disciplina koja naucnom metodom objasnjava poseban aspekt monetarnih
faktora i monetarnih transakcja.
Bankarstvo se bavi istrazivanjem uloge, znacaja i poslovanja banaka kao znacajnih institucija
finansijskih i ekonomskih sistema zemlje.
Ono ima zadatak da ispituje i prati opsta ekonomska kretanja koja se ispoljavaju funkcionisanjem
banaka u bankarskom sistemu.
Proucava funkcije i uloge bankarskog sistema, bankarsko poslovanje, a narocito odnose, procese i
poslovne transakcije koji se javljaju po osnovu stvaranja i koriscenja novca preko banaka.
Bankarstvo kao naucna disciplina razvilo se drugom polovinom XIX veka.
Savremena shvatanja posmatraju banku kao specificno preduzece koje posluje novcem, zbog cega ima
veci drustveni znacaj u odnosu na druga, “obicna” preduzeca.
Osim ovog pristupa (mikroekonomskog), bankarsko poslovanje se tretira kao celina ekonomskih,
finansijskih i monetarnih mera kojima se bankarski sistem stavlja u funkciju ocuvanja stabilnosti
nacionalne valute, snabdevanja potrebnom kolicinom novca i kredita, efikasnog platnog prometa…
(makroekonomski pristup).
VRSTE BANAKA
BANKARSKE finansijske institucije su emisione, depozitne, poslovne, investicione…
NEBANKARSKE su stedionice, osiguravajuce Co., penzioni fondovi, finansijske Co….
OSTALE su kreditne agencije, dilersko-brokerske, akceptne i diskontne kuce, zalagaonice…
Najcesci kriterijumi su:
• rocnost poslova
• privredna oblast ili grana iz koje poticu osnivaci banke
• velicina teritorije koju pokriva neka banka.
Uobicajena je podela na:
• emisione ili centralne
• poslovne
• depozitne
• investicione
• univerzalne
• ostale vrste banaka.
OSNIVANJE BANKE
Banka se kao AD osniva ugovorom o osnivanju i obezbedjennjem sredstava za osnivacki kapital banke.
Banku mogu osnivati najmanje dva akcionara, koja mogu biti domaca ili strana pravna ili fizicka lica.
Akcionarski kapital banke se moze sastojati iz novcanog i nenovcanog dela.
Novcani deo osnivackog kapitala ne moze biti manji od 10.000.000 eura.
Nema ogranicenja na iznos kapitala koji stranac moze da investira u akcionarski kapital banke.
DEPOZITNE BANKE
Najrasprostranjeniji oblik bankarskog organizovanja.
Njihov primarni posao je pribavljanje sredstava iz uloga na stednju i depozita.
Depozitne banke usmeravaju prikupljena sredstva za odredjene komercijalne aranzmane privrednih
subjekata, pa se zato nazivaju i komercijalne banke.
U SCG su najcesce organizovane kao samostalne, ili u manjem broju, objedinjene kao “cerke banke” u
sastavu bankarskih asocijacija holding banaka.
Depozitna banka je osnovni subjekt preko kojeg CB ostvaruje preduzete mere kreditno-monetarnih
regulisanja iz domena emisione, kreditne, monetarne i devizne politike.
Depozitne banke imaju uticaj na finansijsko trziste a posebno na trziste novca jer raspolazu
odgovarajucim viskovima likvidnih novcanih sredstava.
Osim ovih, bave se i drugim poslovima:
• poslovanjem HOV
• komisionim poslovima…
Zato sto je bliska potrebama njenih clanova osnivaca i komitenata, sirokog broja stedisa i depozitara,
depozitna banka, posredno je uticala na nastajanje opstih ili univerzalnih banaka, koje se bave svim
bankarskim poslovima, pri cemu im osnovnu podlogu za to pruza depozitni posao.
POSLOVNE BANKE
Su vrsta bankarske organizacije koja se bitno razlikuje od komercijalnih banaka.
U zemljama razvijenih trzisnih ekonimija ove banke se bave finansijranjem krupnih proizvodnih i
trgovinskih korporacija.
Najcesce se bave dugorocnim bankarskim poslovima (kreditiranjem razvoja).
POSTANSKA STEDIONICA
Osnovana je 1921. godine.
Od 1961. posluje kao finansijska organizacija.
Osnovne delatnosti su: prikupljanje stednih uloga stanovnistva, vodjenje tekucih i ziro racuna gradjana,
obavljanje poslova platnog prometa, poslovi uputnicke sluzbe sa drugim zemljama, ostali poslovi.
BANKARSKI KONZORCIJUM
Pruza nove institucionalne mogucnosti za saradnju izmedju banaka u zenlji i stranih banaka.
Meze se osnivati na trajnijoj osnovi ili prema prirodi trajanja konkretnog posla, ili kada kao duznici
preuzimaju odredjene kreditne aranzmane za svoje komitente prema poveriocima iz zemlje i iz
inostranstva.
OSTALE
Postoje mnogobrojne nebankarske i pomocne finansijske institucije:
• finansijske institucije koje se bave poslovima osiguranja i reosiguranja
• fondovi penzijskog i socijalnog osiguranja
• finansijski posrednici za plasiranje novca i kapitala
• trgovinske i druge organizacije za finansiranje potrosackih kredita
• novcane i robne berze
• stambene i druge zadruge
• finansijski posrednici: brokeri, dileri…
• ostali biroi, agencije, menjaci, posrednicke ustanove…
Njihova zajednicka karakteristika je da raspolazu, koriste i usmeravaju znatna finansijska sredstva sa
kojima se pojavljuju na trzistu. Sve navedene parabankarske i druge institucije, iako nemaju odlucujucu
funkciju u finansijskom mehanizmu, ipak dopunjuju celinu finansijske infrastrukture.
INVESTICIONI FONDOVI
Osnivaci investicionih fondova su ili privredni subjekti kao vlasnici kapitala ili drzava.
Investicioni fondovi mogu biti: otvorenog i zatvorenog tipa i drzavne institucije.
Ciljevi investicionih fondova:
• I CILJ: je sa svojom aktivnoscu dospe i do onog vlasnickog kapitala koji je po visini zanemarljiv i
iznosi na pr. u SAD – 5$.
• II CILJ: je da mobilise znacajan tezaurisani kapital prodajuci svoje akcije milionima sitnih
investitora koji po prirodi stvari se ne mogu poznavati, ili ne zele veliku i raznovrsnu ponudu.
• III CILJ: ostvarujuci I i II cilj, fond dolazi u posed ogromnog iznosa novca i kapitala koji plasita na
najbolji moguci nacin, vodeci racuna o disperziji i stepenu rizika.
• IV CILJ: je realizacija socijalnih ciljeva u smislu stvaranja mogucnosti i uslova za bogacenje veceg
broja malih investitora.
KAPITAL BANKE
BILANS BANKE
AKTIVA PASIVA
Investicioni plasmani Trajni kapital
Kreditni plasmani Rezerve banke
Ostali plasmani Depoziti
Obaveze po zajmovima
KREDITI
ZNACAJ I FUNKCIJE
Za kredit se cesto kaze da predstavlja sredstvo usmeravanja aktivnosti i razvoja privrede.
U odnosu na proces reprodukcije, kredit ima veoma znacajnu funkciju jer omogucava likvidnosti
kontinuitet proizvodnje, ubrzava i povecava proces proizvodnje i uspostavlja ravnotezu robno-novcanih
odnosa na trzistu.
Kredit predstavlja duznicko-poverilacki odnos u kome poverilac ustupa pravo raspolaganja novcem
duzniku na izvesno vreme i pod izvesnim uslovima.
U privrednom zivotu i finansijskoj praksi najznacajnije funkcije su:
• mobilizatorska funkcija
• obezbedjenje likvidnosti i stabilnosti privredjivanja
• regulator ponude i traznje na trzistu
• uticaj na medjunarodnu ekonomsku razmenu
• kredit kao mobilizator razvoja
• kontrolna funkcija kredita u privredi.
VRSTE KREDITA
Prema obliku: naturalni, robno-novcani, novcani
Prema upotrebi: potrosacki i proizvodjacki
Sa aspekta roka: kratkorocni, srednjerocni i dugorocni
Prema obezbedjenju: licni i pokriveni
Prema otplati: celi, obrocni i amortizacioni
U odnosu na kamatu: kamatni i beskamatni
Prema obliku: eskontni, lombardni, krediti po tekucem racunu
Sa aspekta statisticke sluzbe: odobreni i iskorisceni; planirani i neiskorisceni
# Prema obliku:
Naturalni je kredit koji se daje u nekom realnom dobru (zitu, stoci…); to je praoblik kredita i danas je
redak.
Robno-novcani je kredit koji se daje u robi a vraca u novcu.
Novcani se i daje i vraca u novcu.
# Prema upotrebi:
Potrosacki je onaj koji se zakljucuje radi povecanja kupovne moci duznika; on je samo direktno
neproduktivan, jer uvek utice na povecanje potrosnje.
Proizvodjacki se koristi da bi se povecala prozvodna moc duznika; mogu biti obrtni i investicioni.
Obrtnim se nadoknadjuje nedovoljnost potrebnih obrtnih sredstava; moze se u kratkom roku pretvoriti
u novac i vratiti. Investicioni krediti se odobravaju za nabavku osnovnih sredstava i za izgradnju novih
pogona fabrika, radi povecanja proizvodnje i odobravaju se na duze rokove.
# Sa aspekta roka odobravanja i naplate:
Kratkorocni: dospevaju od 1 dana do 2 godine.
Srednjerocni: dospevaju od 2 do 10 godina.
Dugorocni: rok dospeca preko 10 godina.
# Prema obezbedjenju:
Licni (personalni) se daju jednom licu ili preduzecu bez specijalnog pokrica; nazivaju se jos i blanko
krediti a u trgovini otvoreni krediti.
Pokriveni (realni) je kredit za ciju se podlogu ili pokrice uzimaju u zalogu realne vrednosti iz kojih se
poverilac moze naplatiti ako duznik ne ispuni svoje obaveze.
Tipican licni kredit je menicni kredit, dok hipotekarni, zalozni, garantni i drugi spadaju u grupu realnih.
# Prema otplati:
Celi su oni koje treba vratiti u roku u celom iznosu.
Obrocni su oni koji se likvidiraju u ugovorenim otplatnim sumama.
Amortizacioni su oni koji se otplacuju polugodisnje ili godisnje u jednakim anuitetima u kojima opada
kamacenje, a raste otplata i to prema predvidjenom planu za unapred ugovoreni rok koriscenja i otplate.
# U odnosu na placanje kamate:
Kamatni su sa unapred utvrdjenim iznosom kamate.
Beskamatni su sa odsustvom kamate.
# Prema obliku:
Eskontni, lombardni, krediti po tekucem racunu.
# Sa aspekta statisticke sluzbe:
Odobreni kredit je kredini okvir, tj. unapred limitiran volumen sredstava do kojeg se neki kredit moze
koristiti.
Planirani je kredit koji se naknadno stavlja kao traznja i nije planom predvidjen.
ESKONTNI KREDIT
Ovaj kredit banka odobrava na osnovu menicnog jemstva, sto znaci da je eskontni u stvari menicni
kredit.
Banka koja raspolaze slobodnim novcanim sredstvima otkupljuje menicu od imaoca te hartije pre
njenog roka dospeca. U tom postupku banka umanjuje eskontnu (menicnu) sumu za iznos eskonta
(kamate) i provizije banke.
Spremnost banaka da angazuje svoja sredstva za ovu vrstu plasmana zavisi i od podrske ovih poslova u
okviru monetarne politike CB.
HIPOTEKARNI KREDITI
Po svom karakteru je oblik dugorocnog kredita koji banka odobrava korisniku uz uslov zaloge njene
nepokretne imovine (nekretnine, kuce, zemljista…). U bankarskoj praxi koristi se i zaloga pokretnih
stvari visoke vrednosti (brodovi, avioni…), na osnovu cije vrednosti banka moze takodje odobriti
kredit.
Hipotekom se ne odvaja imovina od njenog vlasnika vec se samo obezbedjuje novcano potrazivanje
banke. S druge strane banka se obezbedjuje tako sto vlasnik zalozene nepokretnosti ne moze tu
imovinu otudjiti bez njene (bancine) saglasnosti kao poverioca.
Hipotekarni kredit se odobrava u visini 60-70% vrednosti zalozene nekretnine.
LOMBARDNI KREDIT
Lombardni kredit je oblik kratkorocnog bankarskog posla; zalogu takvog kredita cine pokretne stvari,
uglavnom vece vrednosti, kao sto su stokovi roba, HOV, nakit, dragocenosti…
Lombardni kredit se odobrava u visini 60-70% vrednosti zalozene nekretnine.
Ukoliko postoji realna pretnja na trzistu da dodje do ozbiljnijeg pada vrednosti zalozene robe, banka se
moze osigurati i posebnim dopunskim jemstvom koje je korisnik kredita duzan da obezbedi.
RAMBUSNI KREDIT
Predstavlja posebnu vrstu kredita koji se najcesce javlja u spoljnotrgovinskoj (medjunarodnoj) razmeni.
Nastaje kada konfirmirajuca banka (sa visokim ugledom i rejtingom), posredstvom svoje filijalske
mreze, a prema nalogu svoje inostrane korespodentske banke, isplacuje robna dokumenta i zadrzava ih
u svojini sve dok ih korespodentska banka (po cijem su nalogu i isplacena dokumenta) od nje ne
otkupi, odnosno rambusira.
Etimoloski, rec rambus (franc. Rembourser) znaci naplatiti, u pomenutom slucaju dospeli dug.
U praxi zemalja razvijenih trzisnih ekonomija podela izvoznih kredita izvrsena je, polazeci od pravnog
statusa zajmodavca u 3 grupe:
• krediti dobavljaca (supplier credits)
• krediti kupcu (buyer credits)
• sluzbeni izvoni krediti (official export credits).
KREDITI DOBAVLJACA, koje odobravaju dobavljaci (prodavci ili izvoznici) inostranom kupcu
(uvozniku). Ovi se krediti odobravaju na rok otplate od 5 godina.
KREDITI KUPCU, koje odobravaju komercijalne banke iz zemlje izvoznice direktno inostranom kupcu
(ili njegovoj banci), radi placanja uvoza robe ili usluga poruciocu. Rok otplate je obicno duzi od 5
godina.
SLUZBENI IZVOZNI KREDITI odobravaju vlade zemljama svojim izvoznicima ili kupcima. Njihova svrha
je beneficiranje uslova kreditiranja izvoza radi postizanja boljeg i konkurentnijeg polozaja na trzistu, a
odobravaju se sa rokom duzim od 5 godina.
NEKREDITNI POSLOVI BANAKA
POSLOVI FORFETINGA
Forfetiranje je oblik finansiranja izvoznih kredita, koji se realizuju prodajom izvoznog potrazivanja
banci ili specijalizovanoj instituciji, uz dobitak fixnog iznosa, a na osnovu prezentiranja dokumenata
kojima uvoznik garantuje otplatu duga.
Ovako, izvoznik koji je prodao robu stranom kupcu na kredit, stice gotovinu, uz odredjeno umanjenje.
Ovaj je posao slican eskontu menica kod komercijalnih banaka, njega karakterisu:
• duzi rokovi otplate (i do 7 godina)
• prenos celokupnog rizika duznikove obaveze na forfetera, odnosno banku ili drugu instituciju, koja
postaje novi poverilac.
Forfeter mora pazljivo da oceni kreditnu sposobnost uvoznika, a za svoje obezbedjenje uobicajeno je
da zahteva i garanciju prvoklasne banke, sto povlaci troskove bankarske provizije.
Posto se forfetiranje najcesce ugovara pre zakljucenja izvoznog posla, to se trosak forfetiranja ukljucuje
u prodajnu cenu izvezene robe.
Tako, operaciju forfetinga placa uvoznik ili najcesce krejnji potrosac.
Kroz mehanizam forfetiranja ubrzava se obrt kapitala i smanjuju angazovana sredstva izvoznika sto
poboljsava njihovu likvidnost.
Ovako cak i nelikvidne organizacije mogu da izvoze na kredit, jer se ne ispituje njihova kreditna
sposobnost, vec bonitet vrednosnih papira uvoznika.
Na osnovu forfeting operacija formirano je tzv. sekundarno trziste HOV, na koje forfeteri iznose
otkupljene menice, akceptirane od strane uvoznika radi dalje preprodaje.
Najveci deo forfeting operacija se obavlja u Londonu, gde u ovom poslu operise oko 300 banaka od
kojih su mnoge osnovale i svoje specijalizovane Co. za forfeting.
POSLOVI FAKTORINGA
Faktoring predstavlja prenos, tj. cesiju izvoznikovih potrazivanja na Co. koje avansiraju sredstva (cak i
do 90% vrednosti izvoza) prilikom izvoza robe relativno manje vrednosti ili pojedinih isporuka.
Na taj nacin se izvoznik kratkorocno kreditira, a preostali iznos daje mu se na raspolaganje kada kupac
primi robu, uz odbitak kamate i provizije.
Ovim vidom kreditiranja se, kao kod forfetinga, ubrzava obrt kapitala i podrzava prodor na nova trzista,
narocito manjih firmi koje nemaju pristup bankarskim kreditima.
Ovaj vid kreditiranja je veoma razvijen u anglosaxonskim zemljama.
Puni faktoring, ali uz visu proviziju, moza da obuhvati i poslove:
• platnog prometa
• naplate duga
• knjigovodstva
• izstrazivanja trzista i sl.
POSLOVI LIZINGA
Ovi poslovi predstavljaju finansijske transakcije koje se najcesce organizuju kada se koristi oprema u
zakup.
Pri tome poslovni subjekt kome je takva oprema potrebna, a nije u mogucnosti da je plati (uglavnom
zbog visoke vrednosti), koristi mogucnosti da tu opremu iznajmi u zakup na koriscenje.
Posrednik u tom poslu je po pravilu specijalizovana ustanova koja se bavi poslovima lizinga, ili u tom
poslu posreduje i banka.
Placanjem zakupnine u formi lizinga, korisnik opreme u stvari, indirektno otplacuje deo vrednosti
imovine koja je predmet zakupa.
Posmatrajuci sa finansijskog aspekta, poslovi lizinga doprinose razvoju trzista i boljem plasmanu robe,
jer se ovim nacinom omogucuje korisniku opreme da je lakse pribavi, posto je sukcesivno otplacuje
kroz troskove poslovanja u formi troskova zakupnine.
BANKARSKI RIZICI
LIKVIDNOSNI RIZIK
Predstavlja rizik da banka ne poseduje dovoljno likvidnih sredstava za izmirivanje dospelih obaveza ili
da dodje do neocekivanih odliva likvidnih sredstava.
U savremenim uslovima ovaj rizik ima sekundarni znacaj zato sto se obicno pokriva drugim
instrumentima.
Kod ovog rizika, banka se suocava sa dva problema – manjkom likvidnih sredstava ili mogucnoscu da
na trzistu mobilise likvidna sredstva.
Likvidnosni rizik se tretira kao glavni rizik kada nelikvidnost velikih razmera dovodi do bankrotstva
banke.
Pritom, slucajevi extremne nelikvidnosti banke su obicno rezultat preuzimanja drugih rizika (pr: veliki
gubici koji dalje izazivaju beg drugih deponenata i velike odlive sredstava cime se prouzrokuje kriza
likvidnosti banke).
RIZIK PLACANJA
Rizik izvrsenja placanja u transakciji nastaje ukoliko jedna strana placa novcem ili dostavlja sredstva
pre primanja sopstvene gotovine ili sredstava, izlazuci se potencijalnom gubitku.
Ovaj rizik je narocito prisutan u medjubankarskim trzistima.
KAMATNI RIZIK
Rizik smanjenja profita usled promena u visini kamatnih stopa predstavlja kamatni rizik za banku.
Izlozenost banaka ovoj vrsti rizika proistice iz toga sto vecina njihovih bilansnih stavki generisu
prihode i troskove koji se uskladjuju sa kamatnim stopama.
Pr: banka koja ima zakljucen ugovor o kreditu sa klijentom po varijabilnoj kamatnoj stopi izlozena je
riziku da zabelezi pad prihoda ako nastupi pad trzista kamatnih stopa.
Suprotno tome, korisnik kredita dolazi u nepovoljnu poziciju, tj. ima vece troskove ukoliko dodje do
skoka kamatnih stopa na trzistu.
Osnovna mera obezbedjenja od ovakve vrste rizika jeste utvrdjivanje koeficijenta koji pokazuje odnos
izmedju stavki aktive i pasive koje su osetljive na promene kamatnih stopa.
On predstavlja spremnost banke da prihvati rizik u pogledu predvidjanja buduceg kretanja kamatnih
stopa na trzistu.
RIZIK ZEMLJE
Rizik zemlje ili drzave predstavlja rizik da zemlja nece moci da otplati kredit banci koji joj je dat ili za
koji ona garantuje.
Za banku davaoca kredita ova vrsta rizika predstavlja posebnu formu kreditnog rizika. Posebnost se
ogleda u tome sto u slucaju drzave kao duznika, banka poverilac moze doci u situaciju da nije u
mogucnosti da koristi uobicajene instrumente naplate duga kao kod privatnih duznika.
CENTRALNA BANKA
Ekonomski suverenitet = monetarni suverenitet
Monetarni suverenitet izrazava se primenom odgovarajuceg monetarnog, valutnog ili deviznog sistema.
Monetarni suverenitet se povezuje sa ekonoskim suverenitetom pojedine zemlje ali se moze preneti i na
nivo globalnog suvereniteta.
CB treba da:
• brine o bezbednosti domace valute
• obezbedi likvidnost privrednim subjektima u placanjima u zemlji prema inostranstvu
• obavlja monetarnu i deviznu kontrolu bankarskih subjekata.
Prve CB su nastale krajem 17. veka uporedo sa razvojem robno-novcanih odnosa. Do danas su ove
institucije formirane u gotovo svim zemljama koje imaju drzavnu, odnosno monetarnu suverenost.
Nalaze se na vrhu bankarskog sistema i u velikoj meri od nje zavisi dinamika i stabilnost privrednog
sistema.
ORGANIZACIJA CB
Zavisi od razvijenosti i strukture ekonomskog sistema ciji je ona deo, ali i od administrativnog
ustrojstva i politickih faktora drzave u kojem je osnovana i funkcionise.
Ne postoje dve isto uredjene CB u svetu, a ni dve iste drzave.
Organizacija CB se svodi na tri osnovna modela:
• jedinstvena CB
• slozeni sistem CB
• supranacionalna CB.
Najcesce je zastupljen koncept JEDINSTVENE CB. To znaci da su funkcije vrhovne monetarne vlasti
koncentrisane u jednom pravnom subjektu, pri cemu glasi pravilo: jedna drzava – jedna banka.
Drugi model podrazumeva ORGANIZACIJU SISTEMA centralnih banaka. To znaci da u jednoj zemlji
postoji vise banaka koje zajedno obavljaju funkcije CB. Samo jedna od njih ima ulogu glavnog
koordinatora i njen je zadatak da upravlja svim delovima ove slozene organizacije.
SUPRANACIONALNA CB je karakteristicna za monetarnu uniju grupe zemalja.
Monetarna unija predstavlja veoma visok stepen ekonomske integracije. Drzave clanice se odricu
svojih monetarnih suvereniteta, promovisu jedinstvenu valutu, uskladjuju kreditno-monetarnu i deviznu
politiku, formiraju zajednicke devizne rezerve i osnivaju zajednicku CB. Pr: EU.
STEPEN AUTONOMIJE CB
Autonomija CB se meri stepenom slobode odlucivanja u oblasti monetarno-kreditne i devizne politike.
Tako razlikujemo:
• zavisne i
• nezavisne CB.
ZAVISNE CB imaju veoma mali stepen samostalnosti. Njihove su odluke pod jakim uticajem drzave, tj.
vlade i sprovode njenu politiku. Ovakve CB su obicno instrument nadleznih ministarstava i
predstavljaju mehanizam za izvrsenje odluka ovih drzavnih organa.
NEZAVISNE CB nemaju apsolutnu slobodu odlucivanja o najvaznijim segmentima kreditno-monetarne i
devizne politike.
Nezavisnost CB treba shvatiti iskljucivo u relativnom smislu.
Ipak, analiza uspesnosti poslovanja zavisnih i nezavisnih CB je pokazala da su nezavisne CB uspesnije
u borbi sa inflacijom i niskom stopom zaposlenosti.
• u zemlji
• u inostranstvu.
Obrasce platnog prometa i njihovu funkciju kao instrumente u platnom prometu odredjuje i propisuje
Sluzba za platni promet.
U zavisnosti od nacina placanja gotovinskog ili bezgotovinskog, razlikujemo:
• gotovinske
• bezgotovinske instrumente placanja.
Posebna grupa instrumenata su posebni (specijalni) instrumenti placanja.
U grupu gotovinskih instrumenata platnog prometa spadaju:
• nalozi za uplatu
• nalozi za isplatu.
U grupu bezgotovinskih instrumenata platnog prometa spadaju:
• opsti nalog za prenos
• poseban nalog za prenos
• nalog za obracun
• nalog za naplatu
• zbirni nalog za prenos
• interni nalog za prenos
• akceptni nalog
• obracunski cek.
Posebni (specijalni) instrumenti platnog prometa su:
• menica
• akreditiv
• cirkularno-kreditno pismo
• cek
• garancija.
MENICA
Najcesce se upotrebljava u praxi, koristi se u placanju sa vremenskim rokom, od dana nastanka
duznicko-poverilackog odnosa, kao i u slucajevima osiguranja placanja po kreditu, koje odobrava
poverilac.
Menica se moze definisati kao sredstvo placanja kojim jedan subjekat izdaje nalog drugom subjektu
koji je imenovan u menici kao nalogodavac, obavezujuci se da istovremeno i sam (izdavalac naloga)
isplati novcani iznos, ako to ne ucini subjekt kojem je nalog upucen.
U savremenom platnom prometu menica ima trojaku funkciju, i pojavljuje se kao:
• sredstvo placanja
• sredstvo za obezbedjenje kredita
• instrument za obezbedjenje placanja.
Prema kriterijumu perfektnosti (popunjenosti) postoje:
• popunjene
• nepopunjene.
Prema kriterijumu pojavnih oblika:
• vucene ili transirane
• vlastite ili solo menice.
Prema nacinu odredjivanja dospelosti:
• po vidjenju
• na odredjeni dan
• na odredjeno vreme po vidjenju
• na odredjeni dan od dana izdavanja.
Prema osnovu nastanka na:
• robne
• finansijske
• ostale menice.
AKREDITIV
Je specijalan instrument placanja kojim banka, na osnovu zahteva korisnika sredstava daje nalog drugoj
banci, da nekom fizickom ili pravnom licu isplati odredjenju sumu novca.
Akreditiv se moze otvoriti samo ako na ziro racunu nalogodavca ima pokrica u sredstvima.
Akreditivi se mogu podeliti na:
• opozive i neopozive
• potvrdjene i nepotvrdjene
• prenosive i neprenosive
• uslovne i bezuslovne.
CEK
Cek kao instrument platnog prometa treba da sadrzi sledece elemente:
• oznaku da je cek
• bezuslovni uput da se plati odredjena svota novca
• ime onog ko treba da plati
• mesto gde treba izvrsiti uplatu
• oznaka dana i mesta izdavanja ceka
• potpis onoga ko je izdao cek.
Po obliku, nameni i kriterijumu koji blize odredjuju njihov sadrzaj, cekovi mogu biti:
• gotovinski, isplatni
• obracunski, vremenski
• barirani
• akceptirani
• certificirani (potvrdjeni)
• bankarski
• putnicki
• evro-cek
• loro-cek
• nostro-cek
• privatni
• konvertibilni tj. klirinski.
GARANCIJE
Pod garancijama se podrazumevaju isprave kojima se garant obavezuje da plati dug umesto duznika,
ako duznik to ne ucini u odgovarajucem roku.
Garant moze dati garanciju u svoje ime i za svoj racun.
Ako je banka garant moze dati i supergaranciju drugoj banci.
Polazeci od sadrzine za koju se izdaju, banke garanti mogu se svrstati u:
• kreditne
• uslovne
• bezuslovne
• fixne
• limitirane
• neposredne
• posredne
• loro
• cinidbene.