Doc.dr.sc.

Damir ljvac

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE Energija biomase

U Osijeku, travanj 2008.

Sadraj:
B. ENERGIJA BIOMASE ......................................................................................................... 1 B.1. Vrste i svojstva biomase ................................................................................................. 1 B.2. Tehnologije proizvodnje energije iz biomase ................................................................. 3 B.2.1. Drvna biomasa ......................................................................................................... 4 B.2.2. Nedrvna biomasa ..................................................................................................... 6 B.2.3. Bioplin ..................................................................................................................... 7 B.2.4. Alkoholna goriva (etanol) ........................................................................................ 9 B.2.5. Biodizel .................................................................................................................. 11 B.2.6. Energija otpada ...................................................................................................... 12 B.4. Potencijali i proizvodnja biomase u EU i Hrvatskoj..................................................... 18 B.4.1. Energetski potencijali biomase u EU ..................................................................... 18 B.4.2. Energetski potencijali biomase u Hrvatskoj .......................................................... 19 B.4.3. Mogunosti proizvodnje bioplina u Osjeko-baranjskoj upaniji ......................... 21 Literatura: ................................................................................................................................. 25

B. ENERGIJA BIOMASE B.1. Vrste i svojstva biomase

Biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka poljoprivredne proizvodnje (biljnog i ivotinjskog porijekla), umarske i srodnih industrija. Energija iz biomase dolazi u vrstom, tekuem (npr. biodizel, bioetanol, biometanol) i plinovitom stanju (npr. bioplin, plin iz rasplinjavanja biomase i deponijski plin). Biomasa je obnovljivi izvor energije, a openito se moe podijeliti na drvnu, nedrvnu i ivotinjski otpad, unutar ega se mogu razlikovati: drvna biomasa (ostaci iz umarstva, otpadno drvo), drvna uzgojena biomasa (brzorastue drvee), nedrvna uzgojena biomasa (brzorastue alge i trave), ostaci i otpaci iz poljoprivrede, ivotinjski otpad i ostaci, gradski i industrijski otpad. Glavna prednost u koritenju biomase kao izvora energije su obilni potencijali, ne samo u tu svrhu zasaene biljne kulture ve i otpadni materijali u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji. Plinovi koji nastaju koritenjem biomase mogu se takoer iskoristiti u proizvodnji energije. Prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je i neusporedivo manja emisija tetnih plinova i otpadnih tvari. Rauna se da je optereenje atmosfere s CO2 pri koritenju biomase kao goriva zanemarivo, budui da je koliina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka koliini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke (slika B.1.) - ukoliko su sjea i prirast drvne mase u odrivom odnosu 1 hektar umskih povrina godinje apsorbira jednaku koliinu CO2 koja se oslobaa izgaranjem 88 000 litara loivog ulja ili 134 000 m3 prirodnog plina.

Slika 2.1.Kumulativna CO2 neutralnost (ukoliko je sjea usklaena sa prirastom ekoloki prihvatljivo) 1

Meutim spaljivanje biomase stvaraju se i drugi zagaujui plinovi te otpadne vode. Samo je u velikim pogonima isplativa izgradnja ureaja za reciklau otpada, dok u manjim to nije isplativo pa se postavlja pitanje koliko je to u ekolokom smislu profitabilno. Osim toga, prikupljanje, transport i skladitenje biomase vrlo je skupo to je jo jedan nedostatak ove tehnologije. Koritenje biomase omoguava i zapoljavanje (otvaranje novih i zadravanje postojeih radnih mjesta), poveanje lokalne i regionalne gospodarske aktivnosti, ostvarivanje dodatnog prihoda u poljoprivredi, umarstvu i drvnoj industriji kroz prodaju biomase-goriva (procjenjuje se da je u 2005. godini na poslovima proizvodnje biomase i njenog koritenja za energiju na podruju Europske unije bilo zaposleno preko pola milijuna ljudi).

1- ukupno zaposleni

2-proizvodnja biomase 3-posluivanje postrojenja 4-proizvodnja postrojenja 5-pratee djelatnosti

Slika B.2. Koritenje biomase i oekivani porast zaposlenosti Slika 2.2.Scenarij doprinosa pri zapoljavanju koritenja biomase u Hrvatskoj

Iako jo postoje pitanja bez odgovora vezana na klimatske promjene promatranjem ukupnog ivotnog ciklusa biomase jasne postaju nedvojbene prednosti biomase u odnosu na ostale izvore energije (tablica B.1.). Tablica B.1.Emisije tetnih plinova prilikom rasplinjavanja biomase

B.2. Tehnologije proizvodnje energije iz biomase

U ovom poglavlju objanjeni su postupci dobivanja energije iz pojedinih vrsta biomase, kao i naini njihovog iskoritenja odnosno primjene za proizvodnju elektrine energije, topline, ali i za pokretanje automobila, tj. kao gorivo.

Slika B.6. Postupci pretvorbe i dobivanja biomase 3

B.2.1. Drvna biomasa

Postoje razni naini da se iz biomase dobije energija. Upotrebljava se iskljuivo umska biomasa (ostaci i otpad nastali redovitim gospodarenjem umama, prostorno i ogrjevno drvo) i biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad pri piljenju, bruenju, blanjanju -gorivo u vlastitim kotlovnicama, sirovina za proizvode, briketi i peleti - nastaju sabijanjem, odnosno preanjem usitnjene drvne biomase u rasutom stanju radi transporta i automatizacije loenja, i dr. - jeftinije i kvalitetnije gorivo od umske biomase). Pri obradi drveta gubi se oko 35 40% od ulazne sirovine u procesu proizvodnje, a koliina otpada za neke proizvode kao to su parketi iznosi i do 65%.

a) Slika B.7. a) Briketi, b) Peleti,

b)

Biomasa se moe izravno pretvarati u energiju jednostavnim sagorijevanjem (izgaranjem) te se tako proizvesti pregrijana vodena para za grijanje u industriji i kuanstvima ili za dobivanje elektrine energije u malim termoelektranama. Takva postrojenja kao gorivo koriste drvni otpad iz umarstva i drvne industrije, slama i drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i industrijski otpad (u sreditu se Bea gradi velika kogeneracijska elektrana na biomasu koja e od ove godine proizvoditi toplinu za 12 000 obitelji, odnosno dovoljno elektrine energije za ak 45 000 obitelji).

Slika B.8.Primjer grijanja kuanstva pomou biomase

Proces sagorijevanja se sastoji iz 4 koraka: 1. zagrijavanje i suenje, 2. destilacija (isparavanje) hlapljivih sastojaka piroliza, B. izgaranje hlapljivih sastojaka, 4. izgaranje vrstog ugljika . Osnovne su znaajke pri primjeni umske ili drvne biomase kao energenta jednake kao kod svakog goriva:

kemijski sastav, ogrjevna (energetska) vrijednost temperatura samozapaljenja, temperatura izgaranja , fizikalna svojstva koja utjeu na ogrjevnost (npr. gustoa, vlanost i dr).

Temeljna veliina za proraun energije iz odreene koliine drva jest njegova ogrjevnost (ogrjevna vrijednost). Najvei utjecaj na nju ima vlanost (udio vlage-za svjee drvo 50-55 %), potom kemijski sastav, gustoa i zdravost drva (u 2,5 kg ogrjevnog drva-cca 20% vlageu prosjeku sadrano je energije kao u 1 litri loivog ulja). Ogrjevna vrijednost se odreuje mjerenjem u kalorimetru, pri emu zrak i gorivo u loite moraju doi pod istom temperaturom i nastali produkti izgaranja moraju biti ohlaeni na istu temperaturu. Razlikujemo gornju i donju ogrjevnu vrijednost. Gornja ogrjevna vrijednost, Hg je ona koliina topline koja nastaje potpunim izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na temperaturu 25 C, a vlaga se iz njih izluuje kao kondenzat. Donja ogrjevna vrijednost, Hd je ona koliina topline koja nastaje potpunim izgaranjem jedinine koliine goriva, pri emu se dimni plinovi ohlade na temperaturu 25 C, a vlaga u njima ostaje u stanju pare te toplina kondenzata ostaje neiskoritena. Pri opisivanju efikasnosti sustava uzimamo u obzir donju ogrjevnu vrijednost jer je ona realna, tj. uzima u obzir gubitke (gornja ogrjevna vrijednost upotrebljava se samo teoretski). Zbog veeg udjela vlage i hlapivih sastojaka (do 80%), energetska vrijednost drvne mase je znatno nia u odnosu na fosilna goriva, od 8,2 do 18,7 MJ/kg (za usporedbu: kamenog ugljena 24-37,7 MJ/kg, mrkog 12,7-23,9 MJ/kg, lignita do 12,6 MJ/kg), a i dizajn pei mora biti razliit u odnosu na one za ugljen: izgaranje na reetci (manji sustavi - manji trokovi, ali za vlano neravnomjerno izgaranje, tj. vee emisije) fluidizirani sloj (vei sustavi - pogodno za goriva niske gorive vrijednosti, tj. sa veim udjelom vlage). Za nae podneblje i vrste drvea vano je za njegovu ogrjevnost utvrditi ubraja li se ono u listae ili etinjae, odnosno u meko ili tvrdo drvo, jer je udio pojedinih sastojaka pri tome razliit, a razliita je i tvar koja se moe koristiti kao gorivo. Smanjenjem vlanosti biomase ogrjevna vrijednost se uvelike poveava. Iz tog je razloga, za to bolje iskoritenje energije, korisno suiti biomasu.

Slika B.9. Modul skladitenja i suenja biomase

Koncepcija modula biomase je da se kompletna oprema ugrauje dijelom unutar standardnog ISO kontejnera, a dijelom na kontejneru. Modul biomase osigurava volumen skladita biomase od 50 m3 ime je osigurana zaliha u skladitu za 30 - 35 sati rada postrojenja sa maksimalnim kapacitetom - to omoguava dopunjavanje skladita biomase jedan puta dnevno. Kompletan sustav manipulacije sa biomasom u okviru modula je voen mikroprocesorski. Za rad postrojenja - predviena je usitnjena drvna biomasa do veliine od 50 mm (kora, sjeka pilanskog i finalnog drvnog otpada, te usitnjena umska biomasa) ili usitnjena poljoprivredna biomasa (oklasak i usitnjene stabljike kukuruza i suncokreta). Suenje se provodi sa toplim zrakom temperature cca 100 oC -iz toplovodnog izmjenjivaa. Topla voda koja zagrijava zrak za suenje dovodi se iz vodom hlaenog loita zagrijaa zraka za turbinu. Navedeni sistem suenja omoguava skidanje vlage biomase za cca 20 %. U sluaju rada sa izrazito vlanom biomasom - mogue je izvriti dogradnju kanala za dovoenje dimnih plinova za suenje ( cca 220 oC ) ime se moe dodatno poveati suenje uz poveanje energetske vrijednosti biomase do cca 20 %.

B.2.2. Nedrvna biomasa

Osim ostale nedrvne biomase, u Hrvatskoj bi osobitu vanost mogli imati ostaci iz poljoprivrede, tj. poljoprivredna biomasa (kukuruzovina, oklasak, stabljike suncokreta, slama, ljuske, kotice vianja, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, kore od jabuka...). Iskustva iz razvijenih zemalja, u Europi osobito Danske, pokazuju kako se radi o vrijednom izvoru energije koji se ne bi trebao zanemariti. Ilustrativan je stoga sljedei primjer. Nakon berbe kukuruza na obraenom zemljitu ostaje kukuruzovina, stablijika s liem, oklasak i komuina. Budui da je prosjeni odnos zrna i mase (tzv. etveni omjer) 53% : 47%, proizlazi kako biomase priblino ima koliko i zrna. Ako se razlue kuruzovina i oklasak, tada je njihov odnos prosjeno 82% :18%, odnosno na proizvedenu 1 t zrna kukuruza dobiva se i 0,89 t biomase kukuruza to ine 0,71 t kukuruzovine i 0,18 t oklaska. Iako je neosporno kako se nastala biomasa mora prvenstveno 6

vraati u zemlju, preporuuje se zaoravanje izmeu 30 i 50% te mase, to znai da za energetsku primjenu ostaje najmanje 30%. Na ogrjevne vrijednosti nedrvne biomase podjednako utjeu udio vlage i pepela. Udio pepela u nedrvenim biljnim ostacima moe iznositi i do 20% pa znaajno utjee na ogrjevnost (npr. slama-vei udio Na, Cl, K-manja temperatura taljenja pepala-taloenje). Openito, supstance koje ine pepeo nemaju nikakvu energetsku vrijednost (energetska vrijednost biljnih ostataka: 5,8 16,7 MJ/kg). Osim ostataka i otpada postoji veliki broj biljnih vrsta koje je mogue uzgajati tzv. energetski nasadi sa velikim prinosima; kao to su brzorastue drvee i kineske trske s godinjim prinosom od 17 tona po hektaru, eukaliptus: 35 t suhe tvari, zelene alge s prinosom od 50 tona po hektaru, biljke bogate uljem ili eerom, a u Hrvatskoj se najvei prinosi postiu s topolama,vrbama i jablanima

Slika B.10. Energetski nasadi

B.2.3. Bioplin
Bioplin je mijeavina plinova koja nastaje fermentacijom biorazgradivog materijala u okruju bez kisika. On je mijeavina metana CH4 (40-75 %), ugljinog dioksida CO2 (25-60 %) i otprilike 2 % ostalih plinova (vodika H2, sumporovodika H2S, ugljikovog monoksida CO). Bioplin je otprilike 20 % laki od zraka i bez mirisa je i boje. Temperatura zapaljenja mu je izmeu 650 i 750 0C, a gori isto plavim plamenom. Njegova kalorijska vrijednost je oko 20 MJ/Nm3 i gori sa oko 60 %-om uinkovitou u konvencionalnoj bioplinskoj pei. Bioplin se dobiva iz organskih materijala . Podrijetlo sirovina moe varirati, od stonih otpadaka, etvenih vikova, ostataka ulja od povra do organskih otpadaka iz kuanstava. Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina moe se koristiti i trava. Ali fermentacijska postrojenja za travu moraju ispunjavati vie tehnike zahtjeve od konvencionalnih biolokih bioplinskih postrojenja, koja koriste vrsto ili tekue gnojivo. Postoje dva osnovna tipa organske digestije (razgradnje): aerobna (uz prisustvo kisika) i anaerobna (bez prisustva kisika). Svi organski materijali, i ivotinjski i biljni, mogu biti razgraeni u ova dva procesa, ali produkti e biti vrlo razliiti. Aerobna digestija (fermentacija) proizvodi ugljini dioksid, amonijak i ostale plinove u malim koliinama, 7

veliku koliinu topline i konani proizvod koji se moe upotrijebiti kao gnojivo. Anaerobna digestija proizvodi metan, ugljini dioksid, neto vodika i ostalih plinova u tragovima, vrlo malo topline i konani proizvod sa veom koliinom duika nego to se proizvodi pri aerobnoj fermentaciji. Takvo gnojivo sadi duik u mineraliziranom obliku (amonijak) koje biljke mogu bre preuzeti nego organski duik to ga ini posebno pogodnim za oplemenjivanje obradivih povrina. Anaerobna digestija (slika 1.) se odvija samo u specifinim uvjetima meu kojima su ulazna pH vrijednost ulazne mjeavine izmeu 6 i 7, potrebna temperatura od 25-35 0C te odreeno vrijeme zadravanja mjeavine u digestoru.

Slika B.11.Proces dobivanja bioplina Postrojenje za proizvodnju bioplina naziva se digestor. Budui da se u njemu dogaaju razliite kemijske i mikrobioloke reakcije, poznat je i kao bioreaktor ili anaerobni reaktor. Glavna mu je funkcija da prui anaerobne uvjete. Mora biti nepropustan za zrak i vodu. Moe se napraviti od razliitih materijala i razliitih oblika i veliina, a to ovisi uglavnom o sirovini koji emo upotrijebiti. Sustavi namijenjeni za digestiju tekue ili vrste sirovine uglavnom se pune i prazne pomou pumpi. Kompletni digestorski sustav se sastoji od jame za sakupljanje gnojiva, spremnika za mijeanje, cijevi za odvoenje, digestora, spremnika i sustava za iskoritavanje plina. Dobiveni se bioplin najee koristi za dobivanje toplinske i/ili elektrine energije izgaranjem u kotlovima, plinskim motorima ili turbinama (koritenjem izmeta od 120 krava moe proizvesti dovoljno bioplina za pogon motora snage 50 kW, to je dovoljno za pokrivanje potreba za elektrinom energijom manjeg sela). Tablica B.2. Koliina bioplina i energije dobivena iz ivotinjskog otpada (ovisi o vrsti ivotinje)
ivotinja Vrsta otpada Tekui Suhi Svinje Perad Tekui Suhi Suhi Koliina (kg/dan) 51 32 16,7 9,9 0,66 Suho (kg/dan) 5,4 5,6 1,3 2,9 0,047 Bioplin (m3/dan) 1,6 1,6 0,46 0,46 0,017 Energija (kWh/god) 3400 3400 970 970 36

Goveda

Jo jedna termokemijska tehnologija pretvorbe biomase u energiju, osim sagorijevanja, je rasplinjavanje i piroliza. Rasplinjavanje se provodi na visokoj temperaturi (i do 1400C) uz ogranien dotok kisika, ime se poveava efikasnost proizvodnje elektrine energije u plinskoj turbini oko 35% (mogue i do 45%), u parnom kotlu na drva oko 20%. Glavni problem kod rasplinjavanja su plinske turbine koje su vrlo osjetljive na neistoe u plinu (estice, para) potrebno proiavanje, a to je skupo. Sastav plina je CO, CH4 i H2, a svojstva ovise o dizajnu ureaja za rasplinjavanje (odozgo (protustrujno), odozdo (istostrujno) ili u sloju), temperaturi, vlanosti i sastavu biomase, sredstvu rasplinjavanja (zrak: 4-6 MJ/Nm3 ili kisik: 15-20 MJ/Nm3 ).

Slika B.12. Rasplinjavanje i piroliza Piroliza je takoer termokemijski proces, s ogranienim dotokom kisika (druga faza sagorijevanja i rasplinjavanja), pri emu dolazi do isparavanja hlapljivih sastojaka i proizvodnje tekueg goriva (bio-ulja), pogodnije za transport i skladitenje (manji trokovi). Sloeni je proces: vrlo promjenjiva svojstva bio-ulja ovisno o uvjetima i sirovini, ulje slino nafti. Znatan potencijal (npr. piroliza otpada), ali potrebna ulaganja u istraivanje i razvoj, za sada malo primjera komercijalnih postrojenja.

B.2.4. Alkoholna goriva (etanol)

Osnovne faze u procesu proizvodnje etanola su: priprema sirovine, fermentacija, destilacija etanola. Priprema sirovine je zapravo hidroliza molekula kroba enzimima u eer koji moe fermentirati. Uobiajena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacija u pei s obinim kvascem za proizvodnju 8 do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72 h fermentacije. Nakon toga slijedi destilacija tog alkohola u nekoliko faza ime se dobiva 95%-tni etanol. Za proizvodnju posve istog etanola, kakav se koristi za mijeanje s benzinom, dodaje se benzen i nastavlja destilacija te se dobiva 99,8%-tni etanol. Etanol se moe proizvoditi od tri osnovne vrste biomase: eera (od eerne trske, melase), kroba (od kukuruza) i celuloze (od drva, poljoprivrednih ostataka). Sirovine bogate eerima

vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budui da ve sadravaju jednostavne eere glukozu i fruktozu koji mogu fermentirati izravno u etanol. Sirovine bogate krobom sadravaju velike molekule ugljikovodika koje treba razloiti na jednostavne eere procesom saharifikacije. To zahtijeva jo jednu fazu u procesu proizvodnje to poveava trokove. Ugljikovodici u sirovinama bogatim celulozom sastavljeni su od jo veih molekula i trebaju se konvertirati u eere koji mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom hidrolizom. Najznaajnije biljne vrste koje se uzgajaju za proizvodnju etanola su eerna trska, slatki sirak, cassava i kukuruz. Tablica B.3. Prinos etanola iz raznih sirovina

Etanol se moe koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz dodavanje benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje veeg udjela ili za pogon samo na etanol treba djelomino modificirati motor to poskupljuje cijenu takvih vozila za oko 5 do 10%. Vodea zemlja u proizvodnji i primjeni etanola za vozila je Brazil, u kojem se svake godine proizvede vie od 15 milijardi l. Oko 15% brazilskih vozila se kree na isti etanol, a oko 40% koriste 20%-tnu smjesu s benzinom. Etanol se poeo proizvoditi kako bi se smanjila brazilska ovisnost o inozemnoj nafti i otvorilo dodatno trite domaim proizvoaima eera U SADu etanolske smjese ine oko 9% ukupne godinje prodaje benzina. Za proizvodnju metanola mogu se koristiti sirovine s visokim udjelom celuloze kao to je drvo i neki ostaci iz poljoprivrede. Tehnologija je posve razliita od one za proizvodnju etanola. Proizvodnja se odvija u dvije faze. U prvoj se sirovina konvertira u plinoviti meuproizvod iz kojeg se sintetizira metanol. Faza sinteze metanola je dobro poznata i komercijalno dokazana, dok je faza rasplinjavanja jo u razvoju. Takva istraivanja se provode u zemljama s velikim drvnim potencijalom kao to su vedska i Brazil, a primjena takvih postrojenja se oekuje uskoro. Tablica B.4.Usporedba svojstava alkoholnih goriva i benzina

10

B.2.5. Biodizel
Biodizel je komercijalni naziv pod kojim se metil-ester, bez dodanog mineralnog dizelskog goriva, nalazi na tritu tekuih goriva i prodaje krajnim korisnicima. Standardizirano je tekue nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi nadomjestak za mineralno gorivo, a moe se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog otpadnog jestivog ulja ili ivotinjske masti procesom esterifikacije, pri emu kao sporedni proizvod nastaje glicerol. Metil-ester (ME) je kemijski spoj dobiven reakcijom (esterifikacija) biljnog ulja (uljana repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili ivotinjske masti s metanolom u prisutnosti katalizatora. Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela zavisi od specifinih uslova i prilika u konkretnim zemljama, u Europi se za proizvodnju biodizela najvie koristi ulje uljane repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najvie koristi ulje soje, a u azijskim zemljama se koristi i palmino ulje.

Slika B.13..Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela u Europi

Prednosti biodizela: osim to je po svojim energetskim sposobnostima jednak obinom dizelu, ima puno bolju mazivost, pa znaajno produava radno trajanje motora. Najvanije su njegove osobine vezane uz smanjenje oneienja okolia (prilikom rada motora, na ispunoj cijevi se oslobaa ak 10% kisika, eliminira CO2 emisiju). Biodizelska goriva ne sadre sumpor ni teke metale, koji su glavni oneiivai zraka prilikom uporabe dizela dobivenog iz nafte,. Pretvara NOx u bezopasni nitrogen. Mogua Ugljini monoksid - 42,7 % proizvodnja u kunoj radinosti. Vii cetanski broj laka zapaljivost. Transport biodizela gotovo je Ugljikohidrati - 56,3 % potpuno neopasan za okoli, jer se dospjevi u tlo estice materije - 55,3 % razgradi nakon 28 dana. Ako nafta tijekom Duini monoksid + 13,2 % manipulacije ili transporta dospije u vodu, jedna litra zagadi gotovo milijun litara vode, dok kod biodizela Toksini - 60 90 % takvo zagaenje ne postoji, jer se on u vodi potpuno Sulfati - 100 % razgradi ve nakon nekoliko dana.

11

Tablica B.5. Emisije tetnih tvari u okoli

Slika B.14. Emisije CO2 u usporedbi s klasinim dizelom Nedostaci biodizela: Postoji mogunost zaepljenja injektora, Miris prenog ulja iz ispuha, Visoka viskoznost, Energetska vrijednost: 37,2 MJ/l (nafta 42, MJ/l ) vea potronja Pri proizvodnji biodizela iz uljane repice, nastaje itav niz veoma profitabilnih nusprodukata, poput pogae ili same, koja je visokovrijedan proteinski dodatak stonoj hrani, dobivamo i glicerol, koji se koristi kao sirovina u kozmetikoj i farmaceutskoj industriji.Na kraju tehnolokog procesa, kao nusprodukt se dobiva i uljni mulj, koji se koristi kao visokokvalitetno gnojivo za povrtne kulture u ekolokoj poljoprivredi. Zbog svojih brojnih pozitivnih osobina, biodizel je svoju najiru primjenu naao upravo u ekolokoj poljoprivredi, gdje je, po meunarodnim kriterijima, i jedini dopustivi energent. Bez uporabe biodizela (ili nekog drugog biogoriva), danas se u EU ne moe dobiti certifikat o istoi ekoloki proizvedenih poljoprivrednih proizvoda.

B.2.6. Energija otpada

Ubrzani razvitak industrije, a osobito potroaki organizirano drutvo, uzrokovali su globalnu "ekoloku" krizu, koja se u razvijenim dravama oituje poglavito kao problem zbrinjavanja otpada. Nekontrolirano i neodgovorno odloen otpad ugroava zdravlje ljudi i okoli, a brojni su primjeri u kojima je dokazano oteenje zdravlja ljudi zbog neodgovornog postupanja s otpadom. Svjetska iskustva pokazuju da je problem otpada mogue rijeiti samo cjelovitim sustavom gospodarenja. Primarni cilj je zbrinjavanje gradskog otpada, a tek potom proizvodnja energije (iskoritavajui zeleni dio recikliranog kunog otpada, biomasu iz parkova i vrtova, mulj iz kolektora otpadnih voda) jer su za to potrebni veliki investicijski trokovi ( US$ 4000/kW ).

12

Koritenje energije otpada za grijanje i/ili proizvodnju elektrine energije jedan je od naina za uinkovitu uporabu otpada uz, ukoliko se provodi ispravno, minimalan utjecaj na okoli. Postupci termike obrade otpada, poglavito u urbaniziranim - gusto naseljenim sredinama, omoguuju istovremeno neutraliziranje tetnih svojstava i njegovo energetsko iskoritavanje. Postoje razliite tehnike mogunosti termike obrade otpada, od kojih je sagorijevanje otpada dosad najvie koriteno. Oko potrebe i mogunosti primjene izgaranja komunalnog otpada u Hrvatskoj i svijetu provedene su brojne rasprave. U svijetu stalno raste broj postrojenja za termiku obradu otpada izgaranjem i ta se tehnologija najvie koristi upravo u razvijenim dravama. Mogunost kogeneracije energije otpada, u okvirima cjelovitog sustava gospodarenja energijom, obuhvaa vrednovanje deponijskog plina kod ureenih suvremenih deponija, bioplina kod takozvane anaerobne hladne obrade otpada i termiku obradu otpada pomou razliitih postupaka otplinjavanja, rasplinjavanja, sagorijevanja i razliitih kombinacija tih postupaka. Proizvodnja energije iz otpada u svijetu nije rijetkost. Tako se danas u vedskoj otpad energetski iskoritava u 21-om postrojenju za spaljivanje, ime se godinje zbrinjava 1,7milijuna tona otpada (oko polovice ukupne koliine komunalnog otpada).

Slika B.15 Energetsko vrednovanje otpada B.2.7. Sekundarne tehnologije pretvorbe Proizvodnja elektrine energije vrlo slina za biomasu kao i za fosilna goriva, u termoelektranama; najprije pretvaranje u toplinsku energiju nosilaca (vodena para kod parnih turbina, plin kod plinskih turbina), pretvaranje u mehaniku, a potom u elektrinu energiju. Radi poveanja stupnja djelovanja koristi se kogeneracija istovremena proizvodnja toplinske i elektrine energije, pri emu je potreban potroa topline (npr. umarska industrija). Male kogeneracijske elektrane su vienamjenski objekti, koji iz fosilnih goriva i biomase postupkom kogeneracije proizvode elektrinu i toplinsku energiju, a u odreenim sluajevima proizvodi se i hladna voda za potrebe hlaenja. Goriva za pogon malih kogeneracijskih elektrana su plinovita, tekua i kruta. Pored konvencionalnih goriva Odgovarajue toplinske snage ovise o vrsti energetskog agregata i kreu se u rasponu 2020000 kWe.

13

Osnovna prednost malih kogeneracijskih elektrana u odnosu na odvojenu proizvodnju elektrine i toplinske energije je smanjenje trokova goriva za proizvodnju navedene energije, a time i smanjenje zagaenja okolia. Pored prednosti kogenerativne proizvodnje energije, koritenjem malih kogeneracijskih elektrana otpada prijenos na vee udaljenosti, jer se toplina i struja proizvode okolino prihvatljivo u teitima potronje. Toplina se predaje izravno u objektu ili u oblinju toplinsku mreu. Elektrina energija se takoer koristi u objektu, a viak se isporuuje u postojeu lokalnu niskonaponsku, ili srednjenaponsku mreu. Prednost malih kogeneracijskih elektrana je i u modularnoj izvedbi, pa se veliina malih kogeneracijskih objekata moe prilagoditi porastu potronje elektrine i toplinske energije stupnjevitom izgradnjom odnosno dodatnim modulima. Postojee toplane i rezervni elektrini agregati mogu se dograditi, odnosno rekonstruirati u male kogeneracijske elektrane. U prednosti malih kogeneracijskih elektrana mogu se jo ubrojiti relativno mala dodatna ulaganja isplativa za nekoliko godina, lokacija je redovito u okviru industrijskog ili javnog objekta to olakava ishoenje dozvola i kratak rok izgradnje, te kratak rok izgradnje zbog modulne izvedbe. Meutim, kogeneracija nije isplativa u svim uvjetima. Ona je isplativa za odgovarajuu kombinaciju potronje elektrine i toplinske energije. Kako je viak elektrine energije u svakom trenutku mogue prodati elektroenergetskom sustavu do snage 5 MWe, onda je zapravo toplinsko optereenje determinirajue za isplativost malih kogeneracijskih elektrana. Ako toplinsko optereenje traje vie od 3000-5000 sati godinje za oekivati je isplativost kogeneracije. Na slici B.16. prikazana je usporedba energetske uinkovitosti kogeneracije i odvojene proizvodnje [x3]. = 50 %
Gubici TE i distribucije 70 Gorivo za TE 100

= 80 % E elektrina energija T toplinska energija

E 30 Potroa E Gorivo za kogeneraciju T Gubici kogeneracije 23 113

Termoelektrana

Gorivo za TO 80

Toplana

60

Gubici TO Gorivo: 180

20 Gubici: 90 90

Gorivo: 113

Gubici: 23

Slika B.16. Usporedba energetske uinkovitosti kogeneracije i odvojene proizvodnje Najzanimljiviji objekti za primjenu kogeneracije su oni kod kojih se toplinska energija troi to stalnije i to due tijekom dana, tjedna i godine. Isto tako zanimljivi su sluajevi gdje postoje otpadna goriva, kao to su razliite vrste bioplina (deponijski, muljni, destilacijski i sl.), te drvni otpad.

14

Plinskoturbinska kogeneracija zasniva se na plinskim turbinama otvorenog ciklusa, koje u sprezi s generatorom proizvode elektrinu energiju. Na slici B.17. prikazana je shema plinskoturbinske kogeneracije. Gorivo KI Komora izgaranja Plinska turbina Ispuh Para (vrela voda) Potroai topline Ispuni kotao Elektrina energija G

Kompresor Zrak

Slika B.17. Shema plinskoturbinske kogeneracije Plinska turbina primjenjuje se kod koncipiranja malih kogeneracijskih elektrana najee za vee snage, iznad 1 MWe. Plinske turbine odlikuju se: velikom uinkovitou, malo zagaenje okolia, velika pouzdanost, niska cijena izgradnje, potreban mali prostor, mogunost modulne izvedbe, kratko vrijeme do pune snage. U tablici B.5. prikazane su znaajke plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju. Tablica B.5. Znaajke plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju
Elektrina snaga agregata [kWe] 25-150 200-1000 1000-2500 2500-5000 Specifini potroak topline [kJ/kWhe] 12000-10000 10000-8000 9000-8500 8500-7500 Iskoristiva toplinska snaga [kWt] 40-200 250-1200 1200-2600 2600-5000 Gorivo Loivo ulje Loivo ulje, plin Loivo ulje, plin Loivo ulje, plin

Termomotorna kogeneracija zasnovana je na motorima s unutarnjim izgaranjem (otto i dizel), koji u sprezi s generatorima proizvode elektrinu energiju, a koritenjem otpadne topline ispunih plinova i rashladne vode proizvode i toplinu u obliku vrele vode i/ili pare. Na slici B.18. prikazana je shema termomotorne kogeneracije.

15

Dimnjak

Elektrina energija Agregati Vrni kotao Toplinski akum.

Potroa Gorivo

Slika B.18. Shema termomotorne kogeneracije Termomotori se primjenjuju u irokom rasponu snaga od 10 kWe do nekoliko MWe. Temperaturna razina korisne topline za primjenu termomotora je do maksimalno 115C, a najpovoljnije je oko 80C. Pozitivne osobine kao na primjer: visoka uinkovitost (do 50 %), velika pouzdanost, lako odravanje, mala teina i potrebni prostor, paketna izvedba, dobro ponaanje kod djelominih optereenja, te kratko vrijeme do pune snage, dovele su do brzog prodora termomotora u podruje kogeneracije. Termomotori za male kogeneracijske elektrane se pojavljuju u dvije osnovne izvedbe: plinski motori i dizel motori. Plinski motori najee se primjenjuju za manje jedinice, a koriste sve vrste plinovitih goriva od prirodnog plina do raznih vrsta bioplina. U malim kogeneracijskim elektranama se primjenjuju dvije vrste plinskih motora: modificirani automotori i industrijski plinski motori. U tablici B.6. i B.7. su prikazane znaajke kogeneracijskih agregata na bazi modificiranih automotora i na bazi industrijskih plinskih motora. Tablica B.6. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi modificiranih automotora
Elektrina snaga agregata [kWe] 15 38 75 145 Specifini potroak topline [kJ/kWhe] 12960 12900 12400 12160 Iskoristiva toplinska snaga [kWt] 39 70 130 265 Gorivo plin plin plin plin

Tablica B.7. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi industrijskih plinskih motora

Elektrina snaga agregata [kWe] 25-150 200-1000 1000-2500 2500-5000 Iskoristiva Specifini potroak topline toplinska snaga [kJ/kWhe] [kWt] 13000-11000 50-250 12000-10000 350-1400 10500-9500 1400-3500 10000-9500 3500-7000 Gorivo plin plin plin plin

Kogeneracijski moduli na bazi dizel motora izvode se u irokom rasponu elektrinih snaga od 25 kWe do 5000 kWe. U podruju manjih snaga obino su paketne izvedbe. U tablici B.8. prikazane su znaajke kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata.

16

Tablica B.8. Znaajke kogeneracijskih agregata na bazi dizel agregata

Elektrina snaga agregata [kWe] 25-150 200-1000 1000-2500 2500-5000 Specifini potroak topline [kJ/kWhe] 12000-10000 10000-8000 9000-8500 8500-7500 Iskoristiva toplinska snaga [kWt] 40-200 250-1200 1200-2600 2600-5000 Gorivo loivo ulje loivo ulje, plin loivo ulje, plin loivo ulje, plin

Parnoturbinska kogeneracija zasniva se na protutlanim ili kondenzacijsko-oduzimnim parnim turbinama, koje u sprezi s elektrinim generatorom proizvode toplinsku i elektrinu energiju. Za proizvodnju toplinske energije koristi se toplina od kondenzacije pare, koja bi se inae morala odvesti rashladnom vodom. Na slici B.19. je prikazana parnoturbinska kogeneracija.
Para Ispuh Gorivo Zrak Parni kotao Napojna voda Para Dodatna voda Parna turbina Elektrina energija

G
Para Topla voda Izmjenjiva topline

Kondenzat

Slika B.19. Shema parnoturbinske kogeneracije Parnoturbinska kogeneracija ima opravdanja za koritenje krutog goriva: ugljena, drvnih otpadaka i biomase, ali kao lokalnih izvora. Kotlovi za proizvodnju pare u sustavu parnoturbinskog postrojenja dijele se na: kotlove loene ugljenom, drvnim otpatcima, ili biomasom u vrtlonom loitu, ili s rotiljnim loenjem. U tablici B.9. prikazane su znaajke parnoturbinskih postrojenja za kogeneraciju. Tablica B.9. Znaajke parnoturbinskih agregata za kogeneraciju
Elektrina snaga agregata [kWe] do 1000 1000-2500 2500-5000 Specifini potroak topline [kJ/kWhe] 25000-20000 21000-16000 17000-13000 Iskoristiva toplinska snaga [kWt] do 5000 5000-10000 10000-20000

Gorivo biomasa, ugljen biomasa, ugljen biomasa, ugljen

17

B.4. Potencijali i proizvodnja biomase u EU i Hrvatskoj

S obzirom da potencijali drvne biomase izravno ovise o sadnji, prikazat e se neki potencijali proizvodnje bioplina, te biodizela u svijetu.

B.4.1. Energetski potencijali biomase u EU

Tablica B.7. Koliina energije koje je potencijalno mogue dobiti iz bioplina za 2020. godinu u zemljama EU-15 Ukupna koliina biomase, mil. tona 36.1 52.0 52.5 18.5 251.9 234.6 11.4 70.5 112.0 2.08 80.8 22.0 108.2 26.3 155.4 Ukupna energija iz bioplina, TWh/god 6.1 8.8 8.9 3.1 42.7 39.8 1.9 11.9 19.0 0.4 13.7 3.7 18.3 4.4 26.3 209,0 Ukupna energija iz bioplina, PJ 22.0 31.7 32.0 11.3 153.7 143.2 7.0 43.0 68.3 1.3 49.3 13.4 66.0 16.0 94.8 753.0

Austrija Belgija Danska Finska Francuska Njemaka Grka Irska Italija Luksemburg Nizozemska Portugal panjolska vedska U. Kraljevstvo

Ukupno EU-15 : 1 234.3

Slika B.18. Svjetska proizvodnja bioplina od 1991. do 1998.

18

U posljednjih 15 godina proizvodnja je znatno skoila, s gotovo nula tona u 1991. na 580 000 tona u 1998. godini. Prole se godine proizvelo oko 3,5 milijuna tona biodizela, od ega gotovo 90% proizvodnje otpada na zemlje EU. Vodei proizvoai biodizela su Njemaka, s vie od 400 000 i Francuska sa 120 000 tona godinje. Slijede Italija, eka, Belgija, Austrija, i vedska. U Njemakoj i Austriji trenutano radi vie od tisuu biodizelskih crpki, koje ekoloko gorivo prodaju znatno jeftinije od fosilnog eurodizela.

B.4.2. Energetski potencijali biomase u Hrvatskoj

Hrvatska ima veliki umski potencijal s gotovo 45% teritorija prekriven je umom-ukupni 3 godinji prirast je 9.6 milijuna m , s razvijenom drvnom industrijom te znaajnim udjelom poljoprivrede i stoarstva u ukupnom gospodarstvu, a to znai izvrsna osnova za proizvodnju energije iz biomase (posebice u Slavoniji, gdje je osobito izraen potencijal koritenja poljoprivredne biomase)! Sa slici B.19 vidljivo je da kontinentalni dio ima puno vei biopotencijal od primorskog, jer je veliki dio naeg primorja vrlo krto kamenito tlo. Trenutno se koristi oko 16 PJ energije iz biomase (podatak iz 1998. god., 354 PJ ukupna potronja energije - dakle samo oko 4.5 %) i to veinom na nedjelotvoran nain - za grijanje kuanstava. Posljednjih godina dolo je do smanjenja koritenja biomase, jer se sve manje kuanstava grije na drva, dok s druge strane biomasa nije znaajnije utjecala na proizvodnju elektrine energije. Uvoenjem novih tehnologija i mehanizama podrke oekuje se da e tehniki potencijal biomase i otpada za period do 2030. godine porasti na razinu od 50 do 80 PJ (u Finskoj se ve danas iz biomase pokriva preko 25% svih ukupnih potreba za energijom ).

19

Slika 5.19. Potencijal bioenergije u Hrvatskoj po regijama

Slika B.20. Proizvodnja energije iz biomase u Hrvatskoj 1965-1997

20

Slika B.21.Strategija proizvodnje elektrine energije iz biomase u Hrvatskoj 2000-2030

B.4.3. Mogunosti proizvodnje bioplina u Osjeko-baranjskoj upaniji

Prirodni uvjeti u istonoj Hrvatskoj daju ovom podruju odreene komparativne prednosti koje se oituju u poljodjelstvu i umarstvu. Proizvodni kapaciteti u primarnom dijelu poljoprivrede svrstavaju Osjeko-baranjsku upaniju u najkvalitetniji dio hrvatske itnice. Na ovo se nadovezuje stoarska proizvodnja koja je dominantna u govedarstvu, svinjogojstvu, te peradarstvu. Znaajna je proizvodnja mlijeka i jaja. Proizvodnja bioplina kod nas uope se ne koristi. Razlog tomu je, uz loe ekonomske uvjete i injenica da je proizvodnja bioplina ekonomina samo za postrojenja koja prerauju gnojivo od najmanje 80 do 100 UVG (uvjetno govedo je preraunata jedinica od 500 kg teine ivotinja), to znatno smanjuje broj potencijalnih proizvoaa ili zahtjeva okrupnjavanje i udruivanje proizvodnje, jer je velika veina poljoprivrednih gospodarstava premalo za isplativo iskoritavanje bioplina. Za manje posjede koji imaju ili mogu osigurati dobivanje gnojnice od 35 do 60 UVG predviena je proizvodnja bioplina u kontejnerima, ija isplativost nije upitna, no ona je suoena s problemom prikljuivanja na elektrinu mreu HEP-a. Dosadanji primjeri pokazuju da administrativna priprema toliko optereuje projekt, da nema smisla traiti spajanje s mreom i prodaju struje. Za tako male pogone puno je zanimljivije zadovaljavanje vlastitih potreba za elektrinom energijom i toplinom. Zbog neiskoritavanja biomase za proizvodnju bioplina moemo govoriti samo o potencijalnoj energiji koju bi mogli dobiti iz trenutno dostupnih sirovina. Razliite vrste u stoarstvu daju razliitu koliinu sirovine ovisno o vrsti s razliitom mogunou dobivanja bioplina po kilogramu sirovine. Stanje stonog fonda u Osjeko-baranjskoj upaniji prikazano je u tablici 2, a tablica 3 pokazuje ukupnu i neto potencijalnu energiju koju je u idealnom sluaju mogue proizvesti.

21

Razlika izmeu ukupne energije i neto energije je 35 % to je energija potrebna za rad samog bioplinskog postrojenja[4]. Tablica 2. Broj ivotinja koji predstavlja glavninu ivotinja u Osjeko-baranjskoj upaniji, te teorijska potencijalna energija Svinjogojstvo Govedarstvo Peradarstvo Muzare 9 843 Ukupan broj Ukupna energija (MWh/dnevno) Neto energija (MWh/dnevno) 257 421 172,5 108,2 25 130 80,22 51,9 74,3 48 Ostalo 15 287 1 001 047 60 32

Kao to smo ve ranije rekli, proizvodnja na gospodarstvima koja ne mogu osigurati ni neku minimalnu koliinu sirovine nije isplativa. Zbog malih gospodarstava, koliina energije koju je u idealnom sluaju mogue proizvesti, nije dobar pokazatelj realnih mogunosti. Za dobivanje realnije slike o potencijalnim mogunostima proizvodnje bioplina pretpostavili smo da su sustavi za anaerobnu razgradnju isplativi samo za uzgajalita koja su vea od 10 ha. U Osjeko-baranjskoj upaniji uzgajalita vea od 10 ha iz sektora svinjogojstva broje 22,57 %, iz sektora govedarstva 54,9 % i iz sektora peradarstva 9,4% ukupnog fonda upanije. U slijedeoj tablici prikazana je potencijalna energija uz ove pretpostavke, te ona pokazuje realne potencijale koje je mogue iskoristiti na isplativ nain [4]. Tablica 4. Potencijalna energija Osjeko-baranjske upanije na uzgajalitima veim od 10 ha Svinjogojstvo Govedarstvo Peradarstvo Muzare Broj Ukupna energija (MWh/dnevno) Neto energija (MWh/dnevno) 58 093 38,9 25,5 4 715 38,43 24,9 Ostalo 9081 44,1 28,5 94 572 5,7 2,8

Iako nema konkretnih podataka, u posljednje vrijeme, grade se postrojenja na bioplin u Dvoru na Uni, Farmi Vrana, Perutnini Ptuj PIPO akovec, Jakuevcu, Plivi (Savski Marof) koja su u razliitim fazama realizacije.

22

Bioplin u RH neka planirana postrojenja: Ivankovo (VK) 1000 kWe, 1200 muznih krava trenutno + dodatnih 1000 po izgradnji postrojenja, rok: 05.2008. Investitor: P.Z. Osatina, Izvoa E3 (slika B.22.) Tomaanci (DJ) - 1000 kWe, 1000 muznih krava trenutno + 800 po izgradnji postrojenja, rok: jesen 2008. Investitor: P.Z. Osatina Varadin 2x1000 kWe, oko 1000 muznih krava trenutno, rok: 2009. Investitor: Vindija, d.d. akovec 1000kWe, oko 1000 muznih krava, rok: 2009. Investitor: Vindija, d.d.

Slika B.22. Postrojenje na bioplin, farma Ivankovo, investitor P.Z. Osatina Deponijski plin Osim navedenog naina dobivanja bioplina iz biomase, bioplin je takoer mogue dobiti i iz deponijskog otpada na suvremenim ureenim deponijama procesom takozvane anaerobne hladne obrade otpada. U industrijskim zemljama nastaje 300-400 kg smea godinje po osobi. Deponijski plin nastaje razgradnjom organskih supstanci pod utjecajem mikroorganizama u anaerobnim uvjetima. U sreditu deponije nastaje nadpritisak, pa deponijski plin prelazi u plinske sonde sabirnog sustava. Prosjean sastav deponijskog plina je 35-60 % metana, 37-50 23

% ugljen-dioksida i u manjim koliinama se mogu nai ugljen-monoksid, duik, vodik-sulfid, fluor, klor, aromatini ugljikovodici i drugi plinovi u tragovima. Ovaj koncept podrazumijeva postavljanje vertikalnih perforiranih cijevi u tijelo deponije (bunari, trnovi, sonde) i njihovo horizontalno povezivanje. U kompresoru deponijski plin se isisava, sui i usmjerava ka plinskom motoru. Iz sigurnosnih razloga preporuuje se ugradnja visokotemperaturne baklje koja preuzima vikove plina. Deponijski plin sa prosjenim sadrajem metana od 50 % ima donju toplinsku vrijednost Hu=5 kWh/Nm3, to ga ini dobrim gorivom za pogon plinskih motora specijalno razvijenih za ovu namjenu. Plinski motor pokree generator za proizvodnju elektrine energije. Putem izmjenjivaa topline, dobije se toplinska energija iz vode koja hladi motor i ulje za podmazivanje, kao i iz ispunih plinova. Kod kombinirane upotrebe elektrine i toplinske energije postie se visok stupanj korisnosti ovih ureaja ( el = 40%, term = 43%). Ovo znai da se iz 1 Nm3 deponijskog plina (Hu = 5kWh/Nm3) dobije 2 Kwh elektrine energije i 2,15 Kwh toplinske energije. Dobivena elektrina energija koristi se za vlastite potrebe ili se predaje u elektrinu mreu. Proizvedena toplina koristi se na deponiji za proizvodnju tople vode, u staklenicima i plastenicima za proizvodnju ranog povra i cvijea, u industrijskim pogonima u blizini deponije, ili za grijanje stambenih zgrada kao i kod drugih potroaa toplinske energije. Iskoritavanje deponijskog plina ima potencijala na velikim deponijama poput regionalne deponije koja se planira graditi kod mjesta Antunovac pored Osijeka. Iako je plan izgradnje tek u predprojektnoj fazi mogue je izraunati potencijal takvog odlagalita. Kao polazna vrijednost za proraun slui podatak da po toni komunalnog smea nastaje u vremenu od 20 godina prosjeno 200Nm3 deponijskog plina. Za godinju koliinu od 50.000 tona (pretpostavljena koliina na Regionalnoj deponiji Antunovac) i vrijeme punjenja deponije od 20 godina na deponiji bi nastalo 200 miliona kubnih metara deponijskog plina. Ako bi se sistemom sakupljanja plina i kontrolom kvaliteta na raspolaganje plinskim motorima stavilo oko 50% te koliine, to bi znailo da se za proraun energetske bilance moe raunati sa oko 100 miliona Nm3 deponijskog plina ili prosjeno godinje 5 miliona Nm3 tj. 625 Nm3/h. Ova koliina plina sa Hu = 5kWh/Nm3 preko plinskih motora omoguava godinju proizvodnju od 9 milijuna Kwh struje i 12 milijuna Kwh toplinske energije. Proizvedena koliina struje pokriva potrebe 2.500 obiteljskih kua. Sa ovom proizvodnjom elektrine energije, tedi se primjerice, u osjekoj TE-TO elektrani na zemni plin oko 2,5 miliona Nm3 zemnog plina. Na ovaj nain se 300 Nm3/h metana manje predaje u atmosferu, to je vaan ekoloki aspekt primjene plinskih motora u ouvanju ozonskog omotaa. Na osnovi elektrine i toplinske bilance i potrebnih ulaganja, ekonomska raunica pokazuje da se ulaganja brzo isplate, pa daljnji rad postrojenja ostvaruje dobit. Dakle, dolazimo do pravog cilja svakog ekolokog ureaja, a to je da sam sebe izdrava, tj. sa boljim i kvalitetnijim voenjem tehnolokog procesa dobijemo vie energije kojom pokrivamo investiciju i potrebe odravanja.

24

Literatura:
[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33] Damir ljivac, Zdenko imi: Osnove energetike i ekologije, Dopunski izvori energije, predavanja, ETF Osijek, 2004. 2007. godine Lajos Jozsa: Energetski procesi i elektrane, udbenik ETF Osijek, 2006. godine Boidar Udovii: Energetika, kolska knjiga, Zagreb, 1993. Marijan Kalea: Nekonvencionalni izvori energije, predavanje, ETF Osijek, 2006. godine Ranko Goi: Opa energetika, predavanja, FESB Split, 2006. European Commission, Directorate-General for Energy and Transport: COM 2001/77/EC: Directive on Electricity Production from Renewable Energy Sources EUrObserver ER 2006, EUrObserver ER 2007 EU RES Export Masterplan 2002 Jenkins, N., Allan, R., Crossley, P., Kirschen, D., Strbac, G., "Embedded generation", The Institution of Electrical Engineers, London, 2000. Udovii, B., "Energija i izvori energije", Graevinska knjiga, Beograd, 1988. Energija i tehnologija d.o.o.- kogeneracijsko postrojenje na biomasu sustav Eniteh, www.eniteh.hr Svjetska organizacija biodizela, http://www.nationalbiodieselboard.org/resources/ ili http://www.biodiesel.org www.greenenergy.hu/ime/publikacio/phare/Pichler.htm M., Kaltschmitt, Evaluierung der Mglichkeit zur Einspeisung von Biogas in das Erdgasnetz, Institut fr Energetik und Umwelt, Projektnummer 323 20002, 2005. Igor Raguzin, Domagoj Validi,Ivan Kezele: Novi propisi za obnovljive izvore energije, asopis EGE, 2/2007. Zakon o energiji, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001. Zakon o tritu elektrine energije, Narodne novine 68/01, Zagreb, 2001. Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (NN 38/2002) Nacionalna strategija zatite okolia (NN 46/2002), Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN 33/2007) Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/2007) Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/2007) Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije (NN 33/2007) Nacionalni energetski programi, Uvodna knjiga, Energetski institut "Hrvoje Poar", Zagreb, 1998. Zakon o Fondu za zatitu okolia i energetsku uinkovitost, Narodne novine 107/03, Zagreb, 2003. M. Kaltschmitt, W. Streicher, A. Wiese, Renewable Energi Technology, Economics and Environment, Springer-Verlag Berlin Heidelberg, 2007 EIHP, Energija u Hrvatskoj 2006, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva 2007. Clean Energy Project Analysis: RETScreen Engineering & Cases, Natural Resources Canada, 2005 N. Dizdarevi, M. Majstorovi, S. utobradi, Distribuirana proizvodnja elektrine energije, Energija br. 5, str. 321-339, 2003. V. Potonik, Z. Komeriki, M. Magdi, Mali termoenergetski objekti, II savjetovanje hrvatskog komiteta CIGRE, ibenik Primoten, 1995. " Planning and installing bioenergy systems : a guide for installers, architects and engineers", German Solar Energy Society (DGS) and Ecofys, 2005 "The Biomass Assessment Handbook", Bioenergy for a sustainable environment, Ed. F. R. Calle, P. de Groot, S. L. Hemstock, J. Woods, EARTHSCAN, UK, 2007 "Bioenergy Options for a Cleaner Environment", R. Sims, A. Sayigh, Elsevier, 2004

25