dr.sc.

Maja Ergović Ravančić

mergovic@vup.hr
Tel: 034 311 463
 HIDROMEHANIKA (proučava zakone ravnoteže
i kretanja fluida)

HIDRODINAMIKA
(nauka o ravnoteži HIDROSTATIKA (nauka o
fluida u stanju ravnoteži fluida u
strujanja) stanju mirovanja)
KAPLJEVINE
PLINOVI
U jedinici vremena kroz svaki
poprečni presjek prolazi ista količina
mase (maseni protok) fluida bez
obzira kako se veličina toga presjeka
mijenja
BERNULIJEVA JEDNADŽBA

U JEDNOM IZOLIRANOM HIDRODINAMIČKOM SUSTAVU

ZBROJ SVIH VRSTA ENERGIJE JE KONSTANTAN

EP+ EV + EK + EU = const.

Potencijalna Potencijaln Kinetička Unutarnja

energija a volumna energija energija
položaja energija
Primjena Bernoullijevog teorema na strujanje fluida daje mogućnost
da praktički mjerimo brzine strujanja fluida,a time posredno i
njihove količine
Mjerenje se izvodi:
1.Pomoću zaslona
2.Pomoću venturimetra
3.Pomoću Pitotove cijevi
Isto kao i kod zaslona , u ovom slučaju se cijev sužava pri čemu se
povećava w, a smanjuje p , zatim se lagano proširuje da bi bilo što
manje gubitaka uslijed vrtloga. Zbog toga je c vrlo mali.
Nedostaci:

1.Razlika tlakova je vrlo mala,pa se upotrebljavaju osjetljivi

manometri
2.Ne mjeri se srednja brzina, već ona gdje se nalazi sama cijev.
Stoga se cijev postavlja u sredinu struje i mjeri max. Brzina iz
koje se zatim odredi srednja

Laminarno strujanje w sred = 0,5 * w max

Turbulentno strujanje w sred = (0,8-0,9)* w max
VRSTE STRUJANJA I
REYNOLDSOV BROJ
 Reynoldsov pokus (1833.)
 w  L   w  d    Dva tipa strujanja:
 Re   
    Laminarno (slojevito ili viskozno)
strujanje

Turbulentno (vrtložno)
strujanje
 prijelaz iz laminarnog u turbulentno strujanje odvija
se kod određene vrijednosti Reynoldsovog broja (Re),
a ovisi o stupnju “nesmetanosti” ili
“uznemirenosti” strujanja
 turbulentno strujanje može ponovo prijeći u
laminarno ispod određene vrijednosti Re

kritični Reynoldsov broj (Rekrit )

w d 
Re krit   2300


Re < 2300 – stabilno laminarno strujanje

Re > 2300 – stabilno turbulentno strujanje
CRPKE
(PUMPE)
Bernoullieva jednadžba:
p1 1  w12 p2  2  w 22 [J/kg]
z1  g    W  z2  g   R
 2  2

energija ili mehanički rad doveden izvana

Za što služi (izvana doveden) mehanički rad?

p 2  p1  2  w 22   1  w 12
W  z 2  z1   g   R [J/kg]
 2
za svladavanje za svladavanje
visinske razlike razlike tlakova za povećanje brzine
strujanja fluida
za svladavanje
(nadomještanje) gubitaka
energije uslijed trenja
Kako se (izvana) dovodi mehanički rad?
CRPKE (PUMPE) – uređaji pomoću kojih se energija (mehanički
rad) dovodi tekućinama koje struje

p2
Hs – geodetska visina sisanja
2 2
Htl – geodetska visina tlačenja
Hg – geodetska visina dobave
(Hg = Hs + Htl)
tlačni
Hg Htl cijevni vod

CRPKA

Hs uspostavom apsolutnog vakuuma

1 p1 1 (0 Pa) na usisnoj strani crpke →
nasisni (usisni)
max. Hs ovisila bi o: ρ, p1 i
cijevni vod
parcijalnom tlaku tekućine u
donjem spremniku
 centrifugalne crpke
 stapne i klipne crpke
 rotacione crpke
 strujne ili mlazne crpke
 crpke na stlačeni plin (zrak) ili paru kotla
CENTRIFUGALNE
CRPKE
 kanal između
dvije lopatice

rotor

kućište
A2

b
središte
rotora
lopatice A1 A1 ≠ A2
rotora A2 > A 1
w2 < w 1
p2 > p1
STAPNE I KLIPNE PUMPE

tlačni ventil
Hg
klip

usisni ventil

Pa Pa
ZUPČASTA CRPKA
para

tekućina
INJEKTOR p1

p0

EJEKTOR
 kiselina
kiselina zrak
tlačni zrak

dubina visina dobave

uranjanja
TLAČNA POSUDA

MAMUT PUMPA
PRIJENOS TOPLINE
 gdjegod postoji razlika u temperaturama između
dva mjesta u prostoru
→ dolazi do strujanja topline s mjesta veće temperature
prema mjestu s nižom temperaturom

T1 > T2

strujanje topline postoji do

postizanja ravnoteže (T1 = T2)
T2
T1
1) KONDUKCIJA (VOĐENJE TOPLINE)
2) KONVEKCIJA
3) RADIJACIJA (ZRAČENJE, ISIJAVANJE)
 prijenos topline unutar tvari u molekularnom
razmjeru (od molekule do molekule)

 uglavnom unutar čvrstih tvari i kod fluida

koji miruju ili se gibaju laminarno
 prijenos topline unutar tvari u molarnom razmjeru -
cijele skupine molekula tvari (ne samo pojedine
molekule) gibaju se iz toplijih područja u hladnije
 unutar kapljevina i plinova
 može biti:
 prirodna - kretanje većih masa fluida kao rezultat
razlike u gustoćama (uzrokovane razlikama u
temperaturama),
 prisilna – prirodna konvekcija pospješena mehaničkim
putem (crpkama, mješačima, ventilatorima,...)
 prijenostoplinske energije s toplijeg tijela na
hladnije u obliku elektromagnetnih titraja
(valova) kroz vakuum ili toplinski neapsorbirajući
prostor (zrak, plinove, simetrične molekule)
 FAKTORI KOJI UTJEČU NA
KOEFICIJENT PRIJELAZA TOPLINE
 Tfluid

Tst

Tst
 [W/m2K]
s
Tfluid

 f
f 
sf sf

 Faktori koji direktno utječu na 

 λ - koeficijent toplinske vodljivosti fluida: λ  
 s - debljina laminarnog sloja: s  
 Faktori koji preko s utječu na 

 w – brzina strujanja fluida: w  s  

  - gustoća fluida:  (m, Ek)  s    
 u – masena brzina fluida (u = w · ): u   s    
  - viskozitet fluida:   s  
 T - temperatura fluida
 preko : T    s  
 preko : T    s  
 stanje površine stjenke (hrapavost): hrapavost   s    

 cp – specifična toplina fluida preko termičke difuznosti (a):


a [m2/s]
cp  
mjera brzine izjednačavanja
temperaturnih razlika
1) Kondenzatori i predgrijači
 toplina se prenosi s pare koja kondenzira, kroz čvrstu
stjenku, na tekućinu koja ne ključa
 razlika u namjeni:
 kondenzatori → za kondenziranje pare
 predgrijači → za zagrijavanje tekućine
2) Izmjenjivači topline
 toplina se prenosi sa toplijeg fluida na hladniji kroz
čvrstu stjenku (bez kondenzacije i bez isparavanja)
3) Kaloriferi
 toplina se prenosi s pare koja kondenzira kroz čvrstu
stjenku na plin (zrak)
(1) KONDENZATORI I
PREDGRIJAČI
 Dijelovi:
1 – snop paralelnih cijevi
2 – cijevna dna (2)
3 – plašt (kućište)
4 – razdjelne komore
5 – poklopci
6 – ulaz pare
7 – izlaz kondenzata
8 – izlaz nekondenziranih
plinova
Q 9 – ulaz tekućine
 k  A  ΔT
 10 – izlaz tekućine
11 – nabori na kućištu
Prednosti: velika površina izmjene
topline na relativno malo mjesta

Nedostaci: relativno nizak koeficijent prijelaza topline na

strani tekućine (2 << 1) → umanjuje koeficijent prolaza
topline (k)
Prokapni kondenzator

1– rezervoar s rashladnom vodom

2– cijevi kondenzatora
3– rezervoar za sakupljanje rashladne vode
4– ulaz pare
5– izlaz kondenzata
6– dovod rashladne vode
7– odvod rashladne vode
(2) IZMJENJIVAČI
TOPLINE
cijevni
koaksijalni
spiralni
pločasti
 po izvedbi slični predgrijačima
 1  2 → potrebno povećati oba koeficijenta prijelaza topline
za povećanje k (višestrujni izmjenjivači)
 pregrade i na strani toplijeg i na strani hladnijeg fluida
 izmjenjivač tipa "cijev u cijevi"
 u unutrašnjoj cijevi struji topliji
fluid, a u međuprostoru hladniji
 uobičajeno se standardni segmenti
fitinzima spajaju:
 serijski (za zagrijavanje manjih
količine tekućine)
 paralelno (za zagrijavanje većih
količina tekućine)

1 – ulaz toplijeg fluida

2 – unutrašnja cijev
3 – izlaz toplijeg fluida
4 – ulaz hladnijeg fluida
5 – prstenasti međuprostor
6 – izlaz hladnijeg fluida
 limene ploče savijene poput spirale
u limenom kućištu
 topliji i hladniji fluid struje
protustrujno
 niz paralelno postavljenih reljefnih ploča (izbočine osiguravaju
razmak između ploča)
 topliji i hladniji fluid struje protustrujno
 mali prostor između ploča + reljefne površine
→ velika brzina strujanja tekućine
u tankom filmu → veliki k
→ velika površina izmjene topline
na malom mjestu
(3) KALORIFERI
  1  A u  T1  T2 
Q
- prijenos topline sa pare na stjenku cijevi:

Q 
- prijenos topline vođenjem kroz stjenku cijevi:   A  T2  T3 
 s

  2  A v  T3  T4 
Q
- prijenos topline sa stjenke cijevi na zrak:

 Usitnjavanje
 Klasiranje, sortiranje, sedimentacija
 Filtracija
 Centrifugiranje
 Isprešavanje
 Miješanje i mjesenje
 Operacija kojom se u procesnoj tehnici postiže
povećanje površine materijala
 Svrha
- ubrzanje kemijske reakcije
- poboljšavanje otapanja materijala
- promjena svojstava materijala
- pogodnost u skladištenju
- pogodnost za transport
 Cilj u praksi
usitnjavanje provesti sa što manje utroška snage
odnosno što ekonomičnije
 ne postoji niti jedna teorija koja bi u potpunosti
opisala rad (snagu) potrebnu za usitnjavanje
 neka od pravila koja pokušavaju objasniti fizikalna
zbivanja operacije usitnjavanja su:

- Rittingerovo pravilo
- Kickovo pravilo daju ovisnost utrošenog
- Bondovo pravilo rada o stupnju
usitnjenja
 stupanj usitnjavanja (n, m) je omjer linearne dimenzije
tijela (npr. promjera kod čestice oblika kugle), prije (x0)
i nakon (xn, xm) usitnjavanja

xo xo
n m
xn xm

 Rittingerovo pravilo - rad potreban za usitnjavanje

je proporcionalan novo stvorenoj površini
nakon usitnjavanja. Uspoređivanjem dva rada s
različitim stupnjem usitnjavanja istog materijala
dobiva se odnos:

rad potreban za Wn n

usitnjavanje Wm m
 Kickovo pravilo - rad utrošen na usitnjavanje geometrijski sličnih
tijela, na geometrijski slična i materijalno jednaka tijela,
proporcionalan je volumenu tih tijela. Odnosno, omjer vrijednosti
dva rada s različitim stupnjem usitnjavanja proporcionalan je
odnosu logaritama njihovih stupnjeva usitnjavanja:
Wn log n

Wm log m
 Bondova zakonitost - polazi od strukturnih defekata
 materijala i može se smatrati da predstavlja kompromis
 između Rittingerovog i Kickovog pravila
 1 1 
P – snaga [W] P  Wi  m   
 x x 0 
 n
m’- količina materijala koji se usitnjava
[kg/s]
x0 -linearna dimenzija čestica prije usitnjavanja [m]
xn -linearna dimenzija čestica nakon usitnjavanja
[m]
Uobičajeno se dijele prema veličini materijala za usitnjavanje i
prema veličini produkta usitnjavanja:
1) Drobilice - uređaji za grubo usitnjavanje (lome i
drobe materijal)

2 ) Mrvilice - uređaji za srednje usitnjavanje (čestice

veličine krupice ili grubog brašna)

3) Mlinovi - uređaji za fino usitnjavanje (brašno bez

opipljivih zrna)
Razlikujemo:
1. Čeljusne drobilice (Blake, Dodge)
2. Drobilice na stošce (kružne čunjaste ili stožaste)
3. Drobilice na maljeve (udarne drobilice)

Drobilica tipa Blake

A - teški okvir
B - izmjenjiva čeljust
F - osovina
G - pomična čeljust
H - izmjenjiva ploča
K - klatno
M - tlačne ploče
L, N - klinovi
J - ekscentar
D - zamašnjaci
P - šipka s perom (Q) i vijkom (R)
Podjela:
1. Grube mrvilice: a) mrvilice na valjke
b) kotrlje
c) mlin na zvono

2. Fine mrvilice : d) dezintegratori

- dezintegrator s udarnim štapićima
- dezintegrator s udarnim križem
- dezintegrator s udarnim nosevima
Mrvilica na valjke

1 - lijevani okvir
2,6 - nepomični ležajevi
3 – osovina
4, 7 - valjak
5 - remenica
8 - pločasti umetak
9 – pera
10 – motka
11 - matica
Dezintegrator s udarnim štapićima

1 - ulaz materijala u sredinu rotora

2 – elementi brzohodnog rotora
Podjela:
1. tucala ili stupe - kod kojih se materijal
usitnjava udarcima u posudama sličnim
mužarima,
2. žrvnjevi, centrifugalni mlinovi i mlinovi s
tlakom pera – kod kojih se materijal usitnjava
trljajućim djelovanjem tijela pritisnutih na
materijal silom teže, centrifugalnom silom ili
silom pera (opruga),
3. kuglični mlinovi – kod kojih se usitnjavanje
ostvaruje i udarcima i trljanjem.
Centrifugalni mlin s njihalima

1 – osovina
2 – križ
3 - njihala
4 - svornjak
5 – valjkasta tijela
6 – remenica
7 – obruč
8 - sita
1 - široka cijev od čeličnog lima
2,3 – zidovi
4,5 – grla za dodavanje materijala
6,7 – ležajevi
8 – ozubljeni vijenac
9 – remenica
10 – osovina
11 – dodavač sirovine
12 – pužnica
13 - lijevak
 Klasiranje je operacija pomoću kojeg jedan
sipki kolektiv čestica istog kemijskog sastava, a
različite veličine čestica razdjeljujemo u frakcije
koje sadržavaju čestice iste veličine odnosno
čestice čija se veličina nalazi unutar užih granica
 Materijal se može klasirati:
1) prosijavanjem
2) hidrauličkim putem
2) pneumatskim putem
 Provodi se pomoću ploha koje imaju rupe ili
pukotine (očice) određene veličine.
 Najčešće su to tkana sita čiji se broj otvora
izračunava kao broj očica na cm2 ili na linearni
cm.
 Da bi se znala veličina otvora sita potrebno je
znati i debljinu žice pletiva, jer postoje:
 Rešetke
 Briartove rešetke
 Ravna (planska) sita
 Kalibracijske rešetke
 Bubnjevi za prosijavanje
 Rezonancijsko sito
 Vibraciona sita
1 - ulaz materijala
2 - perforirani bubanj
3 - remenica i pogon bubnja
 Zasniva se na činjenici da čestice različite veličine u viskoznom
mediju padaju različitom brzinom
 U vakuumu tijela svih veličina i specifičnih masa padaju jednoliko
ubrzanim gibanjem (g = 9,81 m2/s)
 U viskoznom (realnom) fluidu gibanje se ubrzava samo dok se ne
postigne neka maksimalna brzina, kojom dalje tijelo pada jednoliko
neubrzano
 Razlog tomu je sila trenja (Fs) između tijela i medija koji djeluje
protiv sile teže (Fg)
 Klasifikator s horizontalnom strujom vode

1- ulaz suspenzije
2 – zavinute cijevi
3 - žlijeb
Umjesto vode koristi se struja zraka. Strujanje se odvija u turbulentnom
području pa vrijedi Newtonov zakon

Ciklon 1 - struja zraka i materijala

2 - izlaz materijala
3 - izlaz pročišćenog zraka
 Sedimentacija je operacija pomoću koje se iz suspenzije
odjeljuje čvrsti materijal od tekućine taloženjem pod
djelovanjem zemljine sile teže
 Osnovni uvjet za razdvajanje čestica je postojanje
razlike u specifičnoj masi (gustoći)
 Brzina padanja krutih čestica je manja od kritične i
sedimentacija se vrši pod djelovanjem laminarnog strujanja,
tako da je primjenjiv Stokesov zakon
g d 2 '   d 2 '  
w max    0,545 
18  
 Uređaj za sedimentaciju po Dervauxu

1 - ulaz sirove vode

2 – vapno
3 – soda
4 – ljevkasti umetci
5 – izlaz bistre vode
6 – odvod izdvojenih čestica iz vode
 Sortiranje je operacija pomoću koje se jedan sipki
kolektiv čestica različitog kemijskog sastava odjeljuje
na pojedine sastojke
 U praksi se vrši: - ručnim odabiranjem
- hidrauličkim i
- pneumatskim putem
 Za potpunije sortiranje potrebno je materijal do
određene mjere klasirati
 Sortiranjem hidrauličkim putem (plakalica)
1 – stap
2 – sito
4 – dovod vode
 • pogodno za magnetne materijale koji se žele odvojiti od nemagnetnog
materijala
b) 1 – ulaz materijala
2 – bubanj
3 – nepokretni magnet u bubnju
4 – odvajanje materijala od magneta
6 – odvajanje nemagnetnog materijala
7 - transportni žlijeb
8 - remenica

(b)
9 - remen
(a)
10 - ekscentar
a) 1 – ulaz materijala
.

2 - bubanj
3 – nepokretni magnet
4 – odvajanje materijala od magneta
5 – odvajanje supadnog materijala
6 – odvajanje nemagnetnog materijala
 operacija kojom se pomoću poroznih pregrada odjeljuju
čvrsta tijela iz suspenzije (smjese s tekućinama ili
plinovima)

 brzina filtracije - količina filtrata koja u jedinici vremena

prolazi kroz jedinicu površine filtra
 ovisi o razlici tlaka, broju i promjeru pora, viskoznosti suspenzije,
...
 tijekom filtracije na površini filtarskog sredstva stvara se
kolač, te u razmatranje treba uzeti sve otpore koji se
javljaju tijekom filtracije
Rk= otpor stvorenog kolača
Rf = otpor filtarskog sredstva
Ra = otpor samog uređaja

 Ruthova jednadžba → za konkretan slučaj izračunavanje

– potrebnog vrijeme filtracije za dobivanje određenog volumena
filtrata, ili
– volumena filtrata koji se dobiva za određeno vrijeme filtracije

V  Vf 2  K     f  V= volumen filtrata [m3]

Vf = fiktivni volumen filtrata [m3] - konstanta filtracije
 = vrijeme filtracije [s]
f = fiktivno vrijeme filtracije [s]- konstanta filtracije
K = konstanta filtracije [m6/s]
 d 2 2  Vf
 diferencijalna Ruthova jednadžba:   V 
dV K K

Δ 2 2  Vf
 V 
ΔV K K

y = a·V + b
2  Vf
K jednadžba pravca
b
 Δ   i 1   i Vi  Vi 1
   Vi 
 ΔV i Vi 1  Vi 2
i  1, 2, ..., n -1

- uvrštavanjem početnih uvjeta (V = 0,  = 0) u Ruthovu jednadžbu:

Vf2
f 
K
 tkanine - gipke, imaju male pore, prilagodljive
potrebama prakse
 metalna sita
 porozne mase - staklo, porculanska glina, dijatomejska
zemlja, azbest…
 pijesak, aktivni ugljen
 s obzirom na način rada - diskontinuirani i kontinuirani
 s obzirom na način ostvarivanja razlike tlakova
iznad i ispod filtracionog sredstva:
 tlačne filtre - kod kojih je tlak iznad filtarskog sloja veći od
atmosferskog tlaka koji vlada ispod filtarskog sredstva, tako da se
tekućina "tlači" kroz filter, i
 vakuum filtre – kod kojih iznad filtarskog sloja vlada atmosferski tlak,
a ispod podtlak (vakuum), te se na taj način tekućina "siše" kroz
filtarski sloj
 Tlačni, brzi filter
• za pročišćavanje kotlovske i tvorničke
vode
• radi pod tlakom od 1,5 – 2 bara
(pumpanjem suspenzije)

(1) zatvoreno cilindrično kućište

(2) perforirani nosač
(3) filtarsko sredstvo – krupnije i sitnije
kamenje, grublji i finiji pijeska
(4) središnja cijev kroz koju se pumpa
suspenzija
(5) perforirana cijev kružnog oblika za
odvođenje filtrata
(6) izlaz filtrata iz filtra
(7) cijev za odvođenje zrak koji se oslobađa
iz vode

• protustrujno ispiranje filtarskog sredstva

 Vakuum filter – Oliver filter

• kontinuirani vakuum filter

• rotirajući cilindrični bubanj preko kojeg je

napeto filtarsko sredstvo,
• vanjska površina bubnja razdijeljena je na
uzdužne segmente (1-12) pomoću
letava (2) paralelnih s osi bubnja
• bubanj je zaronjen (više ili manje) u
suspenziju koja se nalazi u tanku (3)
• segmenti bubnja su cijevima (4) spojeni
na automatski razdjelni ventil (9), koji
omogućuje da pojedini segmenti
djeluju kao zasebni filtri (pod
vakuumom ili se u njih upuhuje
komprimirani zrak)
 operacija kojom se pomoću centrifugalne sile iz neke
suspenzije ili emulzije vrši odjeljivanje tekućine i
čestica (krutih ili tekućih) zbog različite gustoće

 centrifugalna sila je tzv. masena sila - analogna sili

gravitacije, ali je po iznosu nekoliko desetaka tisuća
puta veća od ubrzanja gravitacije
 sedimentacijske centrifuge
 filtracijske centrifuge
 operacija kojom se odjeljuje tekućina od
čvrstog materijala pod djelovanjem visokog
tlaka u slučajevima kada je udio čvrstog daleko
veći od tekućeg i kada se filtracijom ne postižu
dovoljni rezultati
 tlak se koristi za deformiranje samog kolača
 osnovni uvjet - čestice kolača mogu se plastično
deformirati
 granica djelovanja - kada su čestice stisnute tako
da odolijevaju daljnjem djelovanju tlaka
 pomoćna operacija
 svrha uspostaviti što jednoličnije stanje u određenoj
količini materijala; dobiti jednak prosječan sastav bilo
po veličini, kemijskom sastavu ili temperaturi
materijala koji se miješa
 primjenjuje se s ciljem:
 ubrzavanja kemijskih reakcija
 ubrzavanja otapanja
 pospješivanja kristalizacije iz prezasićene otopine
 zadržavanja krutih čestica u suspendiranom stanju, …
 najjednostavnija podjela miješala
 sporohodna miješala s lopaticama
 brzohodna miješala s propelerima
 brzohodna centrifugalna ili turbinska miješala
Sporohodna miješala s lopaticama
Brzohodna miješala s
propelerima
 N   M n   d
3 5

 - viskoznost tekućine
 – gustoća tekućine
n – broj okretaja miješala
d - promjer miješala
D – promjer posude
H - visina posude
Ho - visina nivoa tekućine
h - udaljenost miješala od dna
posude
M koeficijent otpora miješanja
 UPARAVANJE
(OTPARIVANJE, KONCENTRIRANJE)
Prema izvoru topline i načinu prijenosu topline
razlikuje se otparavanje:
 sunčevom energijom
 uz grijanje vrućim plinovima ili tekućinama bez
posredovanja čvrste stjenke
 uz grijanje direktnim plamenom kroz čvrstu stjenku
 uz grijanje vrućim plinovima ili tekućinama kroz
čvrstu stjenku
 uz grijanje kondenzirajućom parom kroz čvrstu
stjenku (najčešći način uparavanja)
(1) ogrjevna komora
(2) dva masivna cijevna dna
(3) uže cijevi
(4) široka cijev
(5) parni prostor
 Q
 k  A  Tm
 srednja logaritamska
razlika temperatura [K]

koeficijent prolaza ukupna površina

topline [W/m2K] izmjene topline [m2]
 Može se provoditi na različite načine:
 mehanički (centrifugiranjem),

 izmrzavanjem ili kondenzacijom iz plinova,

 kemijskim reakcijama (kemijska reakcija kalcijeva karbida s vodom

pri čemu nastaje etin (acetilen, gorivi plin): CaC2 + H2O  CaO + C2H2),
 adsorpcijom iz plinova (silikagel, aktivi ugljen),

 otparivanjem (najčešće)

U užem smislu riječi - uklanjanje manjih količina vode iz

krutih ili gotovo krutih tvari otparivanjem ili hlapljenjem
 konvekcijsko (sušenje hlapljenjem) - otparivanje tekućine ispod
temperature ključanja tekućine

 kontaktno - toplina se dovodi materijalu kroz čvrstu stijenu s kojom je

materijal u direktnom kontaktu. Materijal se grije do temperature vrenja
tekućine,

 radijacijsko - toplina se prenosi elektromagnetskom valovima od izvora

do materijala koji se suši

 sublimacijsko (sušenje izmrzavanjem, liofilizacija) - materijal se

najprije zamrzne, a nakon toga se izlaže sniženom tlaku pri čemu dolazi
do sublimacije leda (direktan prijelaza tvari iz čvrstog stanja u plinovito
stanje)
 Prema načinu rada na:
 kontinuirane,
 diskontinurane;
 Prema načinu prijenosa topline na:
 kontaktne - toplina se prenosi kondukcijom u direktnom
kontaktu između grijane plohe i materijala,
 konvekcijske - toplina se prijenosi konvekcijskim putem s
vrućeg plina (zrak, dimni plinovi, inertni plinovi) na
materijal,
 radijacijske – toplina se prenosi elektromagnetnim
valovima od izvora direktno na površinu materijala;
 Prema radnom tlaku na:
 atmosferske (rade pod atmosferskim tlakom),
 vakuum (rade pod sniženim tlakom)
 izluživanje (izdvajanje anorganskih tvari)

 ekstrakcija (izdvajanje organskih tvari)

 topiva tvar čini manji dio ukupnog materijala

 otapanje (cjelokupni ili gotovo cjelokupni

materijal je topiv)
Tijelo (čestica) u kontaktu s
tekućinom, koja ga može otopiti T = konst.
(otapalom)

 sloj zasićene otopine na Ts (Te) cs(ce) kruta tvar

površini (cs)

 prijelaz otopljene tvari iz

graničnog sloja u glavnu masu Tf (T) otapalo
otapala:
cf (c)
 difuzijom (molekularni
prijenos),
 konvekcijski (molarni
prijenos)
 količina topivog materijala, koja u jedinici
vremena prolazi kroz granični sloj čvrstog tijela
u tekućinu

 proporcionalna: veličini dodirne plohe čvrsto tijelo

– tekućina (A), razlici koncentracija u graničnom
sloju i glavnoj masi otapala (cs – cf) i koeficijentu
prijenosa mase () B    A  (cs  cf )

 povećanje površine A
 usitnjavanjem materijala; dodavanjem veće količine
materijala; povećanje šupljikavosti tvari (npr.
upuhivanjem zraka u talinu)

 povećanjem razlike koncentracija (cs – cf)

 povećanjem temperature → raste topivost, a time i cs;
 stalnim dovođenjem svježeg otapala → smanjuje se cf

 povećanjem koeficijenta prijenosa tvari ()

 povećanje temperature
 miješanje
 kod upotrebe hlapivih, dragocjenih i otrovnih
organskih otapala (ekstrakcija u užem smislu riječi)
u organskoj industriji, upotrebljavaju se zatvorene
posude spojene s uređajem za ponovno istjerivanje
otapala i njegovo vraćanje u proces sa što manjim
gubicima

 zatvorene se posude upotrebljavaju i kod difuzije,

kad se tekućina pod tlakom tjera u određenom
smjeru kroz aparat
Uređaj za diskontinuiranu ekstrakciju

(1)ekstraktor s filtarskim sitom i

miješalom
(2)povratni ventil za puštanje otapala u
ekstraktor
(3)spremnik čistog otapala
(4)kondenzator para otapala
(5)destilacioni kotao
(6)izlaz ekstrahirane tvari
(7)ulaz vodene pare za istjerivanje
otapala iz preostalog materijala
(8)izlaz iscrpljenog materijala
KRISTALIZACIJA
 prekristalizacija – u otapalu je otopljena samo jedna
kruta tvar koju se želi izdvojiti,
 frakciona kristalizacija – u otapalu je otopljeno više
krutih tvari, koje se žele odvojeno
izdvojiti

Općenito – kristalizaciju upotrebljavamo za pročišćavanje

krute tvari, ili za odjeljivanje određene tvari iz smjese
tvari

Važno!
- ravnoteža i brzina kristalizacije,
- postanak i rast kristala
  kristalizaciju možemo promatrati kao obrnuti proces
otapanju
 brzina kristalizacije:

   A  c  cs 
B

brzina kristalizacije [kg/s] koncentracija zasićene otopine
trenutna koncentracija otopine
koeficijent prijenosa mase

površina stvorenih kristala

 KRISTALIZACIJA OHLAĐIVANJEM
 tvari čija topivost raste s povećanjem temperature
 prirodnim ohlađivanjem vruće gotovo zasićene
otopine
 sporo, kristali veliki, sadrže nečistoće, puno prostora i rada
 u Swenson-Walkerovom kristalizatoru
 ubrzana kristalizacija prirodnim hlađenjem

 KRISTALIZACIJA ISHLAPLJIVANJEM (otparavanjem

ispod temperature ključanja)
 solane (morska sol) – ishlapljivanje pomoću sunčeve
energije
Swenson-Walkerov kristalizator

(1)ulaz rashladne vode u plašt kristalizatora

(2)ulaz vruće otopine u žljeb kristalizatora
(3)spiralno sporohodno mješalo
 KRISTALIZACIJA OTPARAVANJEM
 tvari čija se topivost ne povećava s porastom
temperature (opada ili se ne mijenja s promjenom
temperature)
 princip: otparavanjem otapala (vode) stvara se
prezasićena otopina

 VAKUUM KRISTALIZACIJA
 kristalizacija kombinirana otparavanjem i ohlađivanjem
 princip: topla otopina se uvodi u posudu u kojoj se
održava takav vakuum pri čemu je temperatura vrelišta
otopine niža od temperature pojne (ulazne) otopine, pri
tome otopina otparava na račun svoje osjetne topline te
se hladi na temperaturu vrelišta pod vakuumom
Vakuum kristalizator s miješanjem

(1)ulaz tople otopine

(2)posuda pod vakuumom
(3)mješalo
(4)strugač kristala
(5)odvod matičnog luga (kristali + ugučćena otopina)
(6)odvod pare (preko uređaja za stvaranje vakuuma)
DESTILACIJA
 temeljna je pretpostavka da je sastav para različit
od sastava tekuće smjese
 teoretski se destilacijom ne može dobiti jedna
komponenta apsolutno čista
 za svaku destilaciju su podaci o ravnoteži između
tekuće i parne faze sistema koji želimo
destilirati
 dijagram ključanja
 dijagram ravnoteže
 dijagrami ključanja i ravnoteže za binarne smjese
(za idealne otopine – Raultov zakona)
 Destilacija bez deflegmacije
 se provodi ključanjem tekuće smjese pri čemu nastaje
para koja se odvodi i kondenzira, a da se ništa od tog
kondenzata ne dovodi ponovo u dodir sa parom u
aparatu
 Destilacija s deflegmacijom (rektifikacija)
 jedan dio kondenziranog destilata ponovo se vodi u
aparat, i to tako da taj tzv. pretek (refluks, flegma)
dođe u čim uži dodir sa protustrujnom parom
 destilacijakod koje para, koja se penje iz kotla dolazi u kontakt sa
dijelom kondenzirane pare prethodno dobivene u istom kotlu
 promjena koncentracije pare i tekućine, te izmjena topline
posljedica su tog kontakta koji osigurava veće obogaćenje pare
na hlapljivijoj komponenti, nego što bi to bio slučaj kod čiste
destilacije uz isti potrošak topline
 najčešće nailazimo na rektifikacijske uređaje kod destilacije
smjesa alkohola i vode, pa su i izrazi iz te industrije prenijeti na
procese rektifikacije uopće
 u pogonu se razvila uporaba kontinuirane protustrujne
rektifikacije (Linde – Claude) – “kolona za rektifikaciju” (u
osnovi, to je uređaj u koji se dovodi struja pare u najuži
dodir s protustrujećom tekućinom)
 kolona za pojačanje (komina se dovodi na dnu)
 kolona za istjerivanje (dovod komine s vrha kolone)
 spojena kolona (dovod komine na sredini kolone)

kolona za
pojačanje spojena
kolona