1

UVOD U METODOLOGIJU
Tema : Znanost, znanstveni pristup, temeljna naela znanosti, ciljevi i konstitutivni elementi znanosti Ne postoji jednostavna i opeprihvaena definicija znanosti. Nerijetko se poistovjeuje s mnotvom spoznatih injenica, zakonitosti i teorija kojima razumijemo i tumaimo sveopu stvarnost. Katkad se naglasak stavlja na nain na koji se vri spoznaja stvarnosti, stav prema svijetu to nas okruuje ili se pod pojmom znanost razumije ovjekova i drutvena djelatnost i njeni produkti. Zapravo je rije o jaem ili slabijem isticanju pojedinih dijelova sadraja pojma znanost. Znanost kao ovjekova spoznajna i drutvena djelatnost. Ljudska spoznaja svijeta je mnogostruka. ovjek spoznaje svijet zahvaljujui svojim osjetilnim, emotivnim, racionalnim i intuitivno-imaginacijskim sposobnostima. Iako sve one djeluju funkcionalno udrueno, ovisno od toga na koje moi se preteito oslanja i koja naela primjenjuje ovjekova spoznaja svijeta moe poprimiti religijski, umjetniki, filozofijski ili znanstveni oblik. Spoznaja utemeljena na bilo kojem od ovih oblika i njeni produkti slue ovjeku da izgradi sustav injeninih i vrijednosnih stavova kojima se orijentira u prirodnom i drutvenom okruenju i upravlja svojim djelatnostima. U svijesti svakog pojedinca kao i u kolektivnoj svijesti postoji odreen broj stavova koji su utemeljeni na neupitnim istinama. Vjerujemo da je ovjek vrhunac evolucije ili da postoji jedan stvoritelj, da je toan zakon o neunitivosti energije ili da je sudbina zapisana. Za mnotvo takvih stavova drimo da ih nije potrebno propitivati. Mislimo da su razumljive sam od sebe. Za neke od takvih stavova mislimo da su nam jednostavno dani, da su zdravo-razumski, intuitivni, prediskustveni i stoga ih nije potrebno provjeravati. Ponekad se u pokuaju dokazivanja istinitosti i odravanju stabilnosti svojih stavova sluimo pozivanjem na snagu autoriteta istaknutih pojedinaca ili institucija. Meutim, usprkos tenji za stabilnosti ovjek je stalno u situaciji da mora prihvaati promjene i za te potrebe u svakom obliku spoznaje postoje stanoviti modaliteti. Katkad na to prisili masa kontradikcija ili nestanak autoriteta. Ipak, jedino u znanstvenu spoznaju sustavno i svjesno ugraeni su mehanizmi koji spoznaju nastoje osloboditi subjektivnosti, konanosti, neupitnosti po bilo kojoj osnovi pa i autoritetu.

Promatrajui ukupnost ljudskog znanja i posljedice koje za ovjeka ima, znanstvena spoznaja svakako je neusporediva. Moderna civilizacija je stvorena i funkcionira na znanstvenim spoznajama. Drugo je pitanje raspodjele moi nad znanjem. Mogunostima, uvjetima i granicama znanstvene spoznaje bavi se filozofska disciplina epistemologija . U njenim okvirima razvijeni su temeljni postulati (pretpostavke koje nisu provjerljive) od kojih se polazi u znanstvenoj spoznaji. Treba naglasiti da, ovisno od toga od kojih temeljnih filozofskih uenja (npr. empirizma ili racionalizma) se polazi, postoji vie sustava epistemolokih postulata, odnosno znanstvenih paradigmi. Znanstvena paradigma je skup opih gnoseoloko-epistemolokih naela na temelju kojih se utvruju dosezi i ciljevi znanstvene spoznaje. Odabiru problemi za istraivanje, definira svrha, odreuje opi metodoloki pristup, metode i istraivaki postupci. Postoji vie paradigmatskih sustava, a razlike meu njima posljedica su razliitih filozofskih koncepata kojima se pokuava epistemoloki osmisliti istraivaka praksa u pojedinoj znanosti ili znanstvenom podruju. Dvije su osnovne filozofsko-epistemoloke pozicije koje su uvjetovale razliite paradigme u drutvenim znanostima: 1. KVANTITATIVNA ILI PARADIGMA POJANJAVANJA Empirizam (J. Locke) i iz njega izvedeni klasini pozitivizam (A. Comte) i kasnije, logiki pozitivizam (Beki krug) 2. KVALITATIVNA ILI PARADIGMA RAZUMIJEVANJA Racionalizam (idealizam W. Dilthey, fenomenoloki pravac E. Husesrl, kritika filozofija frankfurtske kole T. Adorna, J. Habermasa) Znanost je organizirano, metodoloki utemeljeno nastojanje da se iskustveno-racionalnim i racionalno-iskustvenim nainom doe do valjanih, objektivnih, pouzdanih, preciznih i sustavnih spoznaja o stvarnosti. Iz ove definicije mogue je izvesti temeljna naela znanosti koja je razlikuju od ostalih (neznanstvenih) vidova spoznaje: valjanost, objektivnost, pouzdanost, preciznost, sustavnost.

Valjanost: Ovo naelo tie se predmeta znanstvene spoznaje odnosno onoga ime se znanost bavi. Gledano openito, predmet znanstvene spoznaje je sveukupna stvarnost, svi fenomeni koji su dostupni iskustvu. Objektivnost: Ovo naelo u biti se odnosi na zahtjev da se proces spoznaje mora osloboditi utjecaja subjektivnog stava istraivaa. Drugim rijeima rezultati spoznaje ovisni su jedino od predmeta spoznaje, a ne od subjekta koji vri spoznaju. U tom cilju razvijeno je niz procedura, pravila, postupaka i instrumenata na temelju kojih se provode istraivanja, a koji se mogu ponavljati i koji imaju zadau osigurati objektivnost spoznaje. (Metodologija)To ujedno znai da je znanost odreena ne samo predmetom nego i metodologijom. Pouzdanost: Naelo se odnosi na zahtjev da se svi rezultati spoznaje mogu ponoviti i da u istim uvjetima provoenjem istih metodolokim procedurama moraju dobiti isti rezultati. Preciznost: Naelo koje nalae da se u istraivanju nastoje obuhvatiti najmanje pojedinosti, konstitutivni elementi fenomena koj se mogu opaati I analizirati, a koje su spoznajno relevantne. Sustavnost: Naelo nalae da se svaka spoznajna cjelina mora dovoditi u relaciju s postojeim spoznajama u sustav zakonitosti i teorijskih cjelina koje ne ostaju samo na pojedinanim injenicama ve nastoje pruiti objanjenja to veih dijelova stvarnosti. Da bi se osiguralo ostvarenje spomenutih epistemolokih naela znanost je proklamirala tri vana proceduralna pravila: javnost - provjerljivost - kontrola Svaka spoznaja za ovjeka je vana u svakodnevnoj orijentaciji. Meutim, vie je osobina po kojima valja razlikovati neznanstvenu od znanstvene spoznaje na kojoj je tek mogue dublje razumijevanje, objanjenje i predvianje.

Odlike neznanstveno i znanstveno utemeljene spoznaje: Svojstva Opi pristup: neznanstvena znanstvena

intuitivan zdravo-razumski ------ empirijski

Definicije pojmova: nejasne, dvosmislene --- jasne, operacionalne Pretpostavke: Opaanje: Mjerenje: Instrumenti: Izvjetavanje: neprovjerljive ----------provjerljive sustavno

prigodno, nesustavno

nevaljano, nepouzdano ----- valjano, pouzdano netoni, neprecizni subjektivno -------------toni, precizni

objektivno

Zakljuci: subjektivni, impresije ----- utemeljeni na injenicama Stav : nekritian --------kritian

Pitanja (to valja nauiti): 1. to je znanost? 2. Koja su epistemoloka naela znanstvene spoznaje? 3. Koji je smisao naela valjanosti? 4. Koji je smisao naela objektivnosti? 5. Koji je smisao naela pouzdanosti? 6. Koji je smisao naela preciznosti 7. Koji je smisao naela znanstvene spoznaje sustavnosti? 8. Koja su temeljna proceduralna pravila znanstvene spoznaje objasni. 9. Navedi usporedne odlike neznanstvene i znanstvene spoznaje.

Tema: DJELOKRUG I FUNKCIJE METODOLOGIJE ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA Metodologija istraivanja je okosnica znanosti i predstavlja sustav pravila i uputa kako se provode istraivanja. Ve je reeno da nain prikupljanja empirijskih injenica o predmetu istraivanja, nain njihove sistematizacije, obrade, interpretacije rezultata i izvoenja zakljuaka mora biti opisan kako bi se moglo sve provjeriti. Dakle, metodologija standardizira sve procedure, metode, postupke i pomae da se shvate ne samo rezultati spoznaje nego i nain kako se do njih dolo. Pojedine znanosti uvelike se razlikuju u predmetu svog prouavanja i u rezultatima do kojih su dole, injenica, zakonitosti i teorija, ali su vrlo bliske po primijenjenim metodama, postupcima i instrumentima. Znanosti dakle povezuju, ista naela, metodologija koja se razlikuje jedino koliko na to utjee specifinost predmeta istraivanja. Konstitutivni dijelovi metodologije istraivanja: Logiko-epistemoloki sadraj metodologije znanstvenog istra. - definiranje opeg znanstvenog pristupa, uvjeta spoznaje ireg predmetnog podruja date znanosti (znanstvene paradigme); - odnos izmeu teorije i empirijskih istraivanja (struktura teorije, odnos izmeu injenica znanstvenih konstrukata, znanstvenih zakona i hipoteza; Tehniko-organizacijski dio sadraja metodologije - Obrazloenje i standardizacija procesa i procedura istraivakih postupaka; - analiza i standardizacija nacrta istraivanja; - obrazloenje i standardizacija istraivakih metoda, postupaka i instrumenata prikupljanja empirijskih podataka; - Analiza postupaka i metoda sreivanja empirijske evidencije, izvoenja i provjere znanstvenih nalaza i pisanja znanstvenih izvjea; - Standardizacija naina pisanja i objavljivanja izvjea o provedenim istraivanjima

Strategijski dio sadraja metodologije - Kritiko ispitivanje i evaluacija rezultata istraivanja - usustavljivanje rezultata u ire teorijske sklopove - usmjeravanje recentne istraivake prakse na krucijalne probleme u znanstvenom polju

Pitanja: 1.Koji su konstitutivni dijelovi metodologije znanstvenih istraivanja 2. to je sadraj i koje zadae epistemoloko-logikog dijela metodologije 3. to je sadraj i koje zadae tehnoko-orgasnizacijskog dijela metodologije 4. Koji su zadaci strategijskog dijela metodologije znanstvenog istraivanja

Tema: TEMELJNI METODOLOKI POJMOVI

Znanstvena metoda je skup spoznajno-epistemolokih naela

logikih i proceduralnih pravila koje znanost kao djelatnost primjenjuje u praksi znanstveno-istraivakoj djelatnosti.

Pojam istraivanja odnosi se na onaj dio znanstvenoga rada koji je

neposredno usmjeren na otkrivanje, opisivanje, objanjavanje, predvianje fenomena, tj. na dolaenje do novih znanstvenih spoznaja primjenom ope znanstvene metode i posebnih istraivakih metoda.

Istraivake metode su konkretizacija znanstvene metode, put ili

nain kombiniranja vie specifinih postupaka ovisno o predmetu (sadraju), ciljevima i nacrtu istraivanja kojima se dolazi do novih spoznaja.

Pojam ispitivanje ui je od pojma istraivanje i odnosi se na

posebne postupke (metode) kojima se opaaju, prikupljaju i evidentiraju injenice o fenomenima (pojavama i procesima) objektivne stvarnosti, pretvaraju u podatke koji se sreuju i obrauju takoer posebnim postupcima (metodama).

Valja razlikovati pojmove fenomen (pojava ili proces) kao dio objektivne stvarnosti od pojma znanstvenih injenica koje predstavljaju osjetilne doivljaje te stvarnosti i pojam znanstveni podatak (ci) to je znanstvena injenica pretvorena u evidentirani simbol. Postoje posebni naini kojima se vri oslukivanje i evidentiranje injenica kao osjetilnih doivljaja stvarnosti i njihovo pretvaranje u znanstvene podatke. Ponekad se ti naini oslukivanja, registriranja osjetilnih informacija (injenica) i njihovo pretvaranje u simbole (znanstvene podatke) naziva posebnim metodama ispitivanja ili ee postupcima prikupljanja i evidentiranja injenica(iskustvene evidencije). Znanost je razvila bogat inventar postupaka za prikupljanje i evidenciju iskustvenih injenica i instrumenata kojima injenice pretvara u znanstvene podatke. Postupci za prikupljanje (evidenciju, mjerenje) empirijskih injenica i instrumenti pretvaranja injenica u znanstvene podatke: Studij i analiza operativne i znanstvene dokumentacije (evidencijski listovi, kartice) Sistematsko promatranje ( promatra, tehniko pomagalo, protokoli snimanja, evidencije) Intervjuiranje (protokoli intervjua) Anketa ( upitnik- anketni list) Procjenjivanje i prosuivanje (ljestvice procjene, ljestvice stavova) Testiranje ( testovi)
Pitanja: 1. to je znanstvena, to istraivaka metoda 2. to je znanstveno istraivanje 3. Nabroji postupke i instrumente za prikupljanje (mjerenje) empirijskih injenica u drutvenim znanostima

Tema:

CILJEVI ZNANOSTI

Cilj znanosti proizlazi iz njene definicije i moe se formulirati kao dolaenje do valjanih, pouzdanih, objektivnih, preciznih i sustavnih spoznaja o svijetu kako bi se njime ovladalo. Dakle, krajnji cilj je predvianje i mogunost utjecaja na fenomene. Ciljevi znanosti ostvaruju se kroz nekoliko razina spoznaje koji se javljaju kao mogui partikularni ciljevi u znanstvenim istraivanjima. To su: - znanstveno opisivanje (deskripcija) - znanstveno razvrstavanje (klasifikacija) - znanstveno objanjenje (eksplanacija) - znanstveno predvianje (prognoza) Znanstveni opis je nezaobilazna prva razina kojom zapoinje znanstvena spoznaja i na kojoj se temelje sve ostale. Klasificirati i objasniti neki fenomen moe se tek nakon to je opisan. Formalno reeno znanstveno opisivanje je prevoenje osjetilnih doivljaja nekog fenomena u simboliki jezik znanosti (pojmove) iji je sadraj precizno definiran. Budui da je kvaliteta znanstvenog opisa od krucijalne vanosti za sve ostale razine spoznaje nikako se ne smije podcjenjivati. Iskustvo je pokazalo da male pogreke u opisu fenomena mogu izazvati velike pogreke u kasnijim istraivakim postupcima. Stoga se od njega trai da udovolji naelima valjanosti, pouzdanosti, objektivnosti, preciznosti i sustavnosti. Znanstveni opis (deskripciju) redovito prati ili se na nju nadovezuje postupak znanstvenog razvrstavanja (klasifikacije, taksonomije), kojom se produbljuje spoznaja i stvaraju preduvjeti za razumijevanje i objanjenje fenomena. Pri klasifikaciji se traga za eksplicitnim i implicitnim obiljejima prouavanih fenomena na temelju kojih se mogu grupirati ili razlikovati i koja e biti od najvee koristi za daljnju spoznaju. Odabrana obiljeja slue kao kriteriji klasifikacije koji moraju udovoljavati kriterijima: - dosljednosti - logike konzistentnosti (neproturjenost) - iscrpnosti (potpunosti)

Znanstveno objanjenje (eksplanacija) je glavni cilj znanosti prema kvantitativnoj paradigmi. Objasniti neki fenomen znai utvrditi prirodu njene povezanosti s drugim fenomenima, utvrditi uzroke njena nastanka, mijenjanja i nestanka. Da bi se moglo zakljuiti o uzrono-posljedinim odnosima nuno je ostvariti tri pretpostavke: 1. utvrditi postojanje meusobne povezanosti izmeu fenomena; 2. utvrditi vremenski slijed u kojem uzrok uvijek prethodi posljedici; 3. logiki i eksperimentalno moi odbaciti sve druge mogunosti povezanosti i uzronosti. Predvianje i kontrola fenomena je konana svrha znanosti mada to eksplicite uvijek nije priznavano. Preduvjeti predvianja jesu realizirane prethodne razine spoznaje: deskripcija i objanjenje uz dodatno poklanjanje panje dinamikim aspektima fenomenima i procesima. (sposobnosti- uspjeh; uspjeh u studiju- uspjeh u zanimanju, stavovi-glasovanje itd.) Ukoliko su poznati uzroci, tendencije mogue je utjecajem na uzroke kontrolirati fenomen.
Pitanja: 1. Koji su mogui ciljevi znanosti 2. Koje su znaajke znanstvenog opisa 3. to je znanstvena klasifikacijai to podrazumijeva 4. to je znanstveno objanjenje (eksplanacija) i koji su uvjeti zakljuivanja o uzrono-posljedinim odnosima

10

FAZE PROCESA ISTRAIVANJA Pojednostavljeno reeno prema paradigmi pojanjavanja (kvantitativna paradigma) Znanost je misaona interpretacija stvarnosti. Proces istraivanja odvija se kroz ispreplitanje teorijskih i empirijskih aktivnosti koje se odvijaju manje ili vie utvrenim redoslijedom. Koje faze i kojim redoslijedom e se pojavljivati ovisi od odabranog problema istraivanja i naina njegove formulacije koji impliciraju svrhu istraivanja.

1. Izbor i analiza (obrazloenje) istraivakog problema 2. Odreivanje podruja znanstvene analize 3. Definiranje pojmova i njihova analiza 4. Odreivanje konkretnih ciljeva i zadataka istraivanja 5. Postavljanje hipoteza (teorijska utemeljenost) 6. Identifikacija, klasifikacija i operacionalizacija varijabli 7. Utvrivanje nacrta (dizajna) istraivanja 8. Izbor i razrada metoda, postupaka i instrumenata 9. Planiranje i provoenje terenskog dijela istraivanja (prikupljanja empirijske evidencije) 10. Sreivanje i obrada podataka 11. Analiza i interpretacija podataka i izvoenje zakljuaka 12.Pisanje izvjea i odabir naina objavljivanja rezultata

11

Tema: IZBOR I ANALIZA PROBLEMA ZA ISTRAIVANJE Kada i kako zapoinje istraivanje? Da bi se zapoelo istraivanje nuni su stanoviti preduvjeti kao to su motivirani strunjak pojedinac ili tim koji su u stanju uoiti stanovito nesuglasje u praksi ili znanstvenoj teoriji, ili zainteresiranost nekog gospodarskog subjekta, ustanove koji trebaju rjeenje svog problema. Uoavanje problema koji se ispoljava kao neznanje i motivacija da se spozna i eventualno rijei glavni su preduvjeti istraivanja. Najvei broj problema istraivanja dakle, uoava se u: a) praksi odvijanja fenomena (nerazumijevanje, znatielja, potekoe u funkcioniranju, elja za usavravanjem, razvojem) b) odnosima recentnih istraivanja i znanstvene teorije u nekom znanstvenom polju (hipotetiki dijelovi teorije, pitanja koja otvaraju provedena istraivanja) vano praenje literature! NEZNANJE ( ZNATIELJA) ILI POTREBA ZA UNAPREENJEM UENJE (STUDIRANJE) ILI PRIMJENA VE POZNATIH RJEENJA a) ZADOVOLJENJE - (KRAJ) ISTRAIVANJE b) NEZADOVOLJENJE

Je li svaki uoeni problem neznanja koji se ne moe zadovoljiti uenjem ili elja za unapreenjem dovoljan za provoenje istraivanja? Ne! Potrebno je zadovoljiti: -znanstveno-metodoloki preduvjeti - materijalni i kadrovski resursi - spoznajna ili praktina vrijednost - novina i motivacija

12

Kako formulirati istraivaki problem? Najvie ovisi o svrsi kojoj istraivanje treba posluiti. Je li cilj isto spoznajni, u uem smislu, ili pragmatiki (rjeavanje nekog konkretnog problema u praksi) ili kombinacija ovih svrha. Ako je problem (predmet) istraivanja kompleksan i obuhvaa vie parcijalnih spoznajnih ciljeva ili ukljuuje i pragmatike ciljeve, onda treba govoriti o istraivakom programu. Istraivaki programi ukljuuju vie parcijalnih istraivakih zadataka i najee imaju naslov koji upuuje na ire problemsko podruje u kojem e se istraivati i pokuati rijeiti neki praktini drutveni problem. Takvi naslovi, koji prije svega govore o podruju drutvene prakse u koju se problem locira mogu imati formulacije poput: Demokracija u tranzicijskim drutvima,Organizacija kolskih aktivnosti , Odgojno-obrazovna postignua,Uzroci i prevencija nasilja u obitelji. Pojedinane istraivake probleme valja shvaati ue, specifinije koje je najpogodnije formulirati upitnom reenicom koja precizno upuuje na smjer traganja za odgovorom. Obrazloenje istraivakog problema Nakon to je problem odabran valja pristupiti njegovu obrazloenju koje ima svrhu njegova preciznijeg analiziranja. Ovisno o tome je li primarno lociran u drutvenoj praksi ili u teoriji obrazlae se potreba i eventualna znanstvena ili praktina korist njegova istraivanja. Obrazloenje problema dovest e do identifikacije kljunih pojmova koji su povezani s njim. Preliminarni popis kljunih pojmova kojima se oznaavaju dijelovi sadraja problema slui kao vodi u traganju za strunom i znanstvenom literaturom. Prikupljanje i studij literature (primarnih i sekundarnih izvjea o istraivanjima to se odnose na odabrani problem). (Obraditi na seminaru) Na to se obraa panja pri studiranju literature o istraivakom problemu: - kljuni pojmovi i njihove definicije - teorijski koncept ili okvir koji je posluio kao osnova operacionalizacije istraivanja - hipoteze, nacrt istraivanja, i nain njihova dokazivanja - preporuke o potrebnim daljnjim istraivanjima

13

Specifikacija znaenja kljunih pojmova Pojam je zamisao biti predmeta pojava i procesa. ovjekova spoznaja uglavnom se sastoji od jasnih pojmova koje smo spoznali iskustvom i miljenjem. Nerijetko u uporabi istih pojmova u svakodnevnom govoru i znanosti postoji razlika. Stoga u znanosti svim kljunim pojmovima mora biti precizno odreen sadraj i moraju se konzekventno usvojenim definicijama upotrebljavati. Postupak traganja za znanstveno relevantnim sadrajem nekog pojma naziva se specifikacija znaenja ili konceptualizacija. - popis kljunih pojmova - za svaki pojam odrediti smisaone elemente i podruje uporabe - prilikom studija literature zabiljeiti sve razliite smisaone uporabe istih pojmova - prikupiti i zabiljeiti to vie operacionalnih definicija istih pojmova - odabrati jednu od definicija ili na temelju analize formulirati novu, pokusnu definiciju - odabranu definiciju dati na kritiku prosudbu - odrediti konanu definiciju pojma i konzistentno je upotrebljavati u istraivanju

Pitanja: 1. Navedi faze procesa istraivanja 2. Koji su osnovni izvori problema za istraivanje i koji su uvjeti za njegov odabir 3. Kako se formulira problem za istraivanje, to je sadraj obrazloenja istraivakog problema i koju funkciju ima 4. to je specifikacija znaenja ili konceptualizacija pojma? 5. Koji su bitni dijelovi sadraja znanstvenih izvora (literature) to se odnosi na problem istraivanja, a koji se dokumentiraju. 6. Kako se vri dokumentiranje sadraja znanstveih izvora o odabranom problemu istraivanja

14

Tema: ODNOS TEORIJE I ISTRAIVANJA Postoji vie formalnih definicija pojma znanstvene teorije, ali meu njima nema sutinske razlike. Znanstvene teorije su pojmovne ili simbolike organizacije odnosa i zakonitosti objektivne stvarnosti utemeljene na rezultatima znanstvenih istraivanja s ciljem njena objanjenja. Teorije uopavaju pojedinane rezultate istraivanja, zdruuju ih i organiziraju u ire cjeline upotpunjujui dijelove koji jo nisu dokazani znanstvenim pretpostavkama- hipotezama. Korisnost znanstvenih teorija osim to usustavljuju znanje je u tome to imaju veliku usmjeravajuu ulogu za daljnja istraivanja. Ukazuju na one dijelove problema predmeta istraivanja koji jo nisu potvreni, istraeni. Nova istraivanja teoriju mogu potvrditi, precizirati, proiriti ili je negirati. Tada teorija prestaje vaiti, a organizira se nova. Struktura i sastavni elementi znanstvene teorije: Znanstvena teorija moe se promatrati kao hijerarhijska struktura. U njenoj osnovi nalaze se empirijski podaci koji predstavljaju opaene i evidentirane injenice iz objektivne stvarnosti. Sve ostale razine predstavljaju uvijek viu razinu apstrakcije i openitosti spoznaje. Osim vee openitosti svaka via razina u strukturi teorije sadri vie hipotetinosti, nagaanja, pretpostavki, a manje dokazanih tvrdnji. Empirijska razina ne trpi i ne sadri pretpostavke, dok hipoteze znae upravo pretpostavke o moguem stanju stvari kao i objanjenja. Znanstveni konstrukti su temeljni strukturalni elementi svake teorije i predstavljaju prvi odmak od pojedinanih empirijskih podataka. Oni pokuavaju na razini apstrakcije definirati pojmove kojima se oznaavaju fenomeni koji nisu izravno dostupni iskustvenom promatranju, mjerenju itd. se O njima se zakljuuje na osnovi promatranja vie razliitih pokazatelja. (npr. kolsko postignue, motivacija, odgojna klima itd.). Treba ih razlikovati od pojmova koji imaju pojedinane konkretne empirijske korelate (uenik, kola, kua). Konstrukti posreduju izmeu opaenih fenomena i teorijom pretpostavljenih odnosa i zakonitosti. Znanstveni zakoni su iskustveno utvrene ope tvrdnje o nunim ili vjerojatnim odnosima meu fenomenima pod odreenim uvjetima.

15

Znanstveno objanjenje je ira i openitija spoznajna struktura od zakona. U pravilu ono daje odgovore o stanju fenomena odnosno vie pojava podvodi pod isto pravilo. Tada govorimo o uopavajuem objanjenju. Ako je rije o korelacijskim odnosima i uzrono- posljedinim odnosima govorimo o strukturalnom objanjenju. Objanjenja omoguuju predvianja i kontrolu fenomena na irem deterministikom podruju.

Pitanja: 1. to je znanstvena teorija? 2. to si znanstveni konstrukti? 3. Navedi i objasni osnovne strukturne elemente znanstvene teorije

Napomena:

Odrana prezentacija na temu Prikupljanje i studij znanstvene literature o problemu istraivanja nainu pisanja biljeki itd. ulazi u sastav predavanja.

16 Tema: ODREIVANJE SVRHE ILI CILJA ISTRAIVANJA

Istraivaki problem i upit koji iz njega slijedi, obino je rezultanta uoavanja nedovoljno jasno i precizno formuliranih odgovora u strukturi postojeih spoznaja o tom problemu i (ili) uoenih diskrepancija u praktinom funkcioniranju stvarnosti. Moe se rei da ovisno od toga gdje i na koji nain je lociran fenomenproblem istraivanja i nain njegove formulacije uvelike zadaje svrhu istraivanja. Svrha istraivanja nekog drutvenog fenomena moe biti: -doprinos osnovnom znanju (teorijskom objanjenju) nekog dijela drutvene stvarnosti; -vrednovanje neke drutvene akcije (programa) ili -pokuaja da se uz pomo znanstvenog pristupa rijei neki sasvim konkretni lokalni problem. S obzirom na navedena mogue svrhe pojedinih istraivakih zadataka mogue je izvriti tipologiju drutvenih istraivanja: 1. Doprinos osnovnom znanju ili teoriji - temeljno (fundamentalno) istraivanje 2. Objanjenje drutvenih problema na temelju postojeih teorijskih spoznaja primijenjeno (aplikativno) istraivanje) 3. Razvoj drutvenih programa ili proizvoda razvojno istraivanje ili tvorbeno vrednovanje 4. Donoenje odluka o vrijednosti nekog drutvenog programa, akcije ili odluke o relativnoj vrijednosti vie njih evaluacijsko istraivanje (zakljuno vrednovanje) 5. Rjeavanje konkretnog, lokalnog pojedinanog problema akcijsko istraivanje (problem- solving)
Pitanja: 1. Kojoj svrsi istraivanja mogu biti upravljena i kako se po tom kriteriju mogu podijeliti 3. Koje su znaajke temeljnih istraivanja ? Navedi primjer istraivakog upita koji upuuje na temeljno istraivanje. 4. Koje su znaajke evaluacijskih istraivanja? Navedi primjer upita za evaluacijsko istraivanje. 5. Koje su znaajke akcijskih istraivanja? Navedi primjer teme za akcijsko istraivanje.

17

Tema : ULOGA I VRSTE HIPOTEZA U ISTRAIVANJU Nakon izbora problema , formulacije istraivakog upita, odreivanja svrhe istraivanja, studija znanstvene dokumentacije istraiva zna to je o problemu poznato, a to je nepoznato. Dobro formulirano pitanje o problemu istraivanja uvijek upuuje na smjer kojim valja tragati za odgovorom. Pravi odgovor je naravno nepoznat. Meutim, prouavajui to je sve istraeno o problemu, i na osnovi nesustavnih zapaanja ili intuicije istraiva moe nasluivati odgovor na postavljeni upit i formulirati ga. HIPOTEZA JE MISAONI ODGOVOR NA ISTRAIVAKI UPIT. To je dopuna prazninama u postojeim spoznajama usustavljenim u teoriju. Velika je korist od dobro postavljene hipoteze jer se cjelokupni daljnji napor istraivaa svodi na njeno provjeravanje. Tek kada se postavi hipoteza moe se precizno znati koje empirijske injenice valja prikupiti i kojim spoznajama ovladati da bi se odgovorilo na upit. Stoga valja koristiti sva postojea znanja o problemu, a ne malu ulogu u tom poslu ima mata i intuicija. Vrste hipoteza: Po sadraju: DESKRIPTIVNE, KLASIFIKACIJSKE, OBJANJAVAJUE, PROGNOSTIKE Po opsegu : GENERALNE (odnose se na ukupni problem) KOLATERALNE ( popratne razraujue) Kriteriji za dobre hipoteze: - VALJANOST ( mora se odnositi na problem istraivanja) - POJMOVNA JASNOA (dosljedna uporaba pojmova) - ISKUSTVENA PROVJERLJIVOST (mora postojati mogunost potvrivanja ili odbacivanja - SPECIFINA (ne smije biti toliko openita da je nemogua provjera; tada se dijeli na vie manjih) - POVEZANOST S TEORIJOM

18 Pitanja: 1. to je znanstvena hipoteza i koju ulogu ima u istraivanju? 2. Koje vrste znanstvenih hipoteza postoje po sadraju, a koje po opsegu? 3. Koji su kriteriji za dobru hipotezu?

Seminar Na seminaru se produbljuju i detaljnije obrauju neke od ovih tema i izvode radionice koje se odnose na izbor problema za istraivanje, njihovo obrazloenje, definiranje pojmova, odreivanje svrhe istraivanja, postavljanje hipoteza, definiranje varijabli.

Radionica Analizirajte navedene istraivake probleme: a) Identificirajte kljune pojmove, odredite im smislene elemente, i definicije. b) Formulirajte istraivaku hipotezu (generalnu, kolateralne) za svaki problem. c) Identificirajte zavisne i nezavisne varijable i odredite im metrijska svojstva. d) Izvrite operacionalizaciju varijabli. Ima li klasifikacijski postupak prognostiku vrijednost u odnosu na uspjeh u studiju? Kakva je priroda odnosa izmeu inteligencije i samopotovanja? Kakav je stav prosvjetnih djelatnika prema katalogiziranju znanja u kolama? Kakva je zastupljenost spolova u pojedinim segmentima kolskog sustava od 1900- 2000.? Pitanja: Za studente koji su imali obvezu seminara mogua su pitanja primjene
osnovnih znanja kakva su navedena u gore navedenom zadatku pod a,b,c,d.

19

Tema: IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI U znanstvenom istraivanju, vie ili manje eksplicitno, postavlja se pitanje: - o stanju ili meusobnim odnosima svojstava (obiljeja) nekog fenomena kao pojedinanog sluaja, - o stanju ili odnosima svojstava- obiljeja neke masovne pojave koju ini interakcija vie entiteta (pojedinanih nositelja pojave ili procesa; Nijedan pojedinani entitet, fenomen, a naroito fenomen ili proces nije jednosloan ili izoliran ve posjeduje vie kvantitativnih i kvalitativnih obiljeja (svojstava) i u razliitim je relacijama s drugim fenomenima i njihovim obiljejima. Sva obiljeja pojedinanih entiteta, fenomena variraju u kvantiteti i kvaliteti i u istraivanju se nazivaju VARIJABLAMA. VARIJABLE SU KVANTITATIVNA ILI KVALITATIVNA SVOJSTVA (OBILJEJA) FENOMENA KOJI SU PREDMET ISTRAIVANJA. Po svojoj prirodi i metrijskoj definiciji varijable mogu biti kvantitativne i kvalitativne. KVANTITATIVNE varijable su svojstva (obiljeja) istraivanog fenomena ili entiteta kojima se moe odrediti koliina ili intenzitet i eventualno smjer na nekoj mjernoj ljestvici. Iskazuju se brojanim simbolima. KVALITATIVNE varijable su svojstva (obiljeja) fenomena ili entiteta kojima se moe odrediti razliit modalitet u pojavljivanju i koji se iskazuju atributima. Ovisno od formulacije istraivakog upita kojim se fenomeni i njihova svojstva stavljaju u specifian odnos u svakom istraivanju se mogu identificirati zavisne i nezavisne varijable. ZAVISNE VARIJABLE su obiljeja fenomena ili entiteta o ijim stanjima ili promjenama se u istraivanju eli neto spoznati. NEZAVISNE varijable su obiljeja fenomena ili entiteta uz pomo kojih se opisuju ili klasificiraju zavisne varijable ili se prouava priroda njihova odnosa sa zavisnim varijablama.

20

Kada je rije o odnosima izmeu zavisnih i nezavisnih varijabli valja istai da se u mnogim istraivanjima fokus stavlja na utvrivanje jednostavne povezanosti (korelacije) izmeu razliitih obiljeja zavisnih i nezavisnih varijabli. Tek kada se otkriju vrste i stabilne povezanosti u daljnjim istraivanjima se fokus moe usmjeriti na otkrivanje uzrono-posljedine (kauzalne) povezanosti izmeu varijabli.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI KONCEPTUALIZACIJA je stvaranje pojma (zamisli o biti nekog predmeta, bia, fenomena) od neposrednog osjetilnog doivljaja do miljenja. OPERACIONALIZACIJA je suprotan postupak kada od zamisli o neemu tragamo za empirijskim (osjetilnim) oblicima u kojima se taj fenomen zbiljski pojavljuje.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLE JE IZBOR VALJANIH I METRIJSKI NAJPOGODNIJIH EMPIRIJSKIH POKAZATELJA (POJAVNIH OBLIKA, INDIKATORA) NEKE DEFINIRANE VARIJABLE.

Seminar Na seminaru na ovom mjestu treba vjebati pisanje prijedloga projektnog zadatka (idejnog i izvedbenog) za odabrani istraivaki upit. Valja koristiti postojee upute i sheme koje se primjenjuju u prijavi projekata MZO, EU, Zaklada i sl.
Pitanja: 1. to su varijable i kako se mogu metrijski definirati? 3. to su kvantitativne ,a to kvalitativne varijable i po emu se razlikuju? 4. to su zavisne, a to nezavisne varijable u istraivanju? 5. to znai pojam konceptualizacija, a to operacionalizacija varijable?

21

OPERACIONALIZACIJA ISTRAIVANJA PREMA PARADIGMI RAZUMIJEVANJA (KVALITATIVNA ISTRAIVANJA) Pojam paradigma najopenitije znai primjer ili obrazac prema kojem se neka djelatnost ravna. Znanstvena paradigma je skup opih gnoseolokoepistemolokih i metodolokih naela na temelju kojih se utvruju dosezi i ciljevi znanstvene spoznaje i nain operacionalizacije znanstvenih istraivanja. Opredjeljenje za neku znanstvenu paradigmu utjee na izbor problema za istraivanje, definiranje ciljeva, izbor opeg metodolokog pristupa, posebnih metoda i istraivakih postupaka. Postoji vie paradigmatskih sustava, a razlike meu njima posljedica su razliitih filozofskih koncepata kojima se pokuava epistemoloki osmisliti istraivaka praksa u znanstvenom podruju ili polju. Dvije su osnovne filozofsko-epistemoloke pozicije koje su uvjetovale razliite paradigme u drutvenim znanostima: Empirizam (J. Locke) i iz njega izvedeni klasini pozitivizam (A. Comte) i kasnije, logiki pozitivizam (Beki krug) Njegovi osnovni postulati jesu:
- Prirodom vlada red; - Sve prirodne pojave imaju prirodne uzroke; - Priroda je spoznatljiva; - Spoznaja se usvaja iskustvom; - Nita nije samo po sebi razumljivo.

Sukladno tome smatrali su da se uloga znanosti moe svesti na prikupljanje injenica o fenomenima promatranjem i izvoenjem zakljuaka o uoenim

22

pravilnostima i zakonitostima koji egzistiraju izvan nae volje. Skupina filozofa, pripadnika tzv. Bekog kruga, dijelom su ublaili prethodni stav proklamirajui da su legitimni predmet prouavanja znanosti svi fenomeni dostupni iskustvu , ali i ideje, teorijski konstrukti i pretpostavke koji se ne mogu neposredno zahvatiti iskustvom, ali se mogu logiki i matematiki provjeriti. Post-pozitivisti su dakle, proklamirali legitimnim predmetom znanosti i teorijske konstrukte koji nisu izravno izvedivi iz iskustva i podloni promatranju (K. Poper) pod uvjetom da se teorija moe podvrgnuti empirijskoj ili logikoj provjeri odnosno da ju je mogue potvrditi ili opovrgnuti. Iz ove filozofsko-metodoloke struje razvila se KVANTITATIVNA istraivaka paradigma (PARADIGMA POJANJAVANJA)

Filozofija racionalizma (idealizam W. Dilthey, fenomenoloki pravac E. Husesrl, kritika filozofija frankfurtske kole T. Adorna, J. Habermasa) osnova je druge temeljne paradigmatske pozicije u drutvenim znanostima pod nazivom KVALITATIVNA paradigma ( PARADIGMA RAZUMIJEVANJA) Njemaki filozof Wilhelm Dilthey uveo je razlikovanje izmeu koncepta objanjenja i razumijevanja. Smatrao je da je priroda ovjeka i drutvenih odnosa (interakcija) takva da se oni ne mogu objasniti izvana kao prirodne pojave ve samo intuitivno razumjeti. Budui da je ovjek svjesno bie jedinstvene osobnosti, njegove reakcije i motivacija su uvijek podlone svjesnoj preradi. Stoga se mogu razumjeti i to mehanizmom empatije,

23

uvaavajui cjelokupni kontekst (holistiki) u kojem se zbiva interakcija. Iz ovakve epistemoloko-metodoloke pozicije razvio se drugaiji obrazac operacionalizacije istraivanja, prvo u humanistikim, a potom i u drutvenim znanostima ukljuivo znanost o odgoju i obrazovanju.

Kvantitativna (paradigme pojanjenja) temelji istraivaki proces na empirijsko-analitikim i hipotetikodeduktivnim procedurama. Krajnji cilj je prikupljanje to ire osnove iskustvenih podataka iz kojih se mogu izvesti zakljuci o postojanju tendencija, pravilnosti, zakonitosti odvijanja fenomena pod odreenim okolnostima, koji se nastoje generalizirati (uopiti). Iz takvih uopenja (objanjenja) generiraju se ue ili ire teorijske strukture koje slue za daljnju operacionalizaciju empirijskih istraivanja. Kvalitativna (paradigma razumijevanja) polazi od stava da stanovit broj drutvenih fenomena ima specifinu prirodu zbog koje nije dostupan deduktivno-analitikim istraivakim procedurama i zato ostaje nerazjanjen (nespoznat). Pri tome se primarno misli na drutvene fenomene ija je bit iva meuljudska interakcija na koju ljudi svjesno utjeu i daju joj specifino znaenje (npr. odgojno-obrazovni fenomeni). Budui da se ljudsko ponaanje ne odvija putem zadatih, univerzalnih obrazaca, smatraju zagovornici kvalitativne paradigme, spoznaju valja usmjeriti na razumijevanje simbolikog sustava i znaenja koja im pridaju subjekti neke interakcije u nekom odreenom kontekstu.

24

TO JE U FOKUSU KVALITATIVNIH ISTRAIVANJA: a) Razumijevanje i interpretacija znaenja koja ljudi pridaju razliitim predmetima i dogaajima u osobnim odnosima; b) Razumijevanje i interpretacija specifinih simbolikih sustava koje sudionici izgrauju u interakciji; c) Razumijevanje i interpretacija jedinstvenog drutvenog konteksta kao cjeline (holistiki pristup).

OBILJEJA KVALITATIVNIH ISTRAIVANJA 1. Kvalitativna istraivanja polaze od i odvijaju se u prirodnom okruenju kao izvoru podataka i kontekstu fenomena. (Smatra se da je ljudsko ponaanje pod utjecajem okruenja i uvijek vezano uz neki kontekst koji mu sami pridaju). 2. Kvalitativno istraivanje traga za znaenjem koje sudionici (ispitanici) neke interakcije pridaju situaciji; ili na koji je nain promiljaju svoje uloge (zauzimanje perspektive sudionika). Dinamika situacije razumijeva se putem uenja perspektive razliitih sudionika. 3. Kvalitativno istraivanje je deskriptivno, bogato ilustrirano originalnim izjavama, anegdotama, fotografijama, i drugim dokumentima.

25

4. Kvalitativno istraivanje vie je fokusirano na razumijevanje i interpretaciju procesa interakcije, nego na sam rezultat (npr. proces odgojne interakcije). 5. Kvalitativno istraivanje uvijek je induktivno. Polazi od neposrednog iskustva, a ne od unaprijed usvojenog teorijskog stava koji valja potvrditi ili odbaciti. Teorija se moe naknadno graditi iz mase empirijskih podataka grounded theory.

Prema paradigmi razumijevanja (kvalitativnoj) Znanstvenim istraivanjem se ne interpretira postojea drutvena stvarnost i zakonitosti po kojima se ona odvija ve se pokuava razumjeti znaenje koje ljudi pridaju pojedinim fenomenima i odnosima. Shodno tom temeljnom stavu proces istraivanja nije strukturiran jednako gore opisanom. 1. Izbor i obrazloenje istraivakog problema 2. Odreivanje svrhe istraivanja 3. Izbor i razrada metoda, istraivakih postupaka i instrumenata 4. Planiranje i provoenje terenskog dijela istraivanja 5. Sreivanje i interpretacija podataka 6. Pisanje i objavljivanje izvjea

26

Nacrt kvalitativnog istraivanja Kvalitativni istraivai razmiljaju povijesno, interakcijski i strukturalno. Oni provode kvalitativne studije na temelju osobnog iskustva, a uz to i istrauju strategije empirijskog istraivanja koje e im omoguiti povezivanje steenog iskustva sa sociokulturnim strukturama. Nacrt istraivanja pozicionira istraivaa u empirijski svijet. etiri temeljna pitanja strukturiraju problem nacrta: 1. Na koji nain je nacrt povezan s koritenom paradigmom? 2. Tko ili to e biti predmet istraivanja? 3. Koje strategije istraivanja e se koristiti? 4. Koje e se metode i postupci primjenjivati u prikupljanju i analizi empirijskog materijala? Postoje dvije vrste nacrta istraivanja: 1. Nacrti koji se temelje na pozitivistikim kvantitativnim paradigmama 2. Nacrti koji se temelje na kvalitativnim kritikim i konstruktivistikim paradigmama - Prvi daju prednost ranoj identifikaciji problema istraivanja i razvijanju istraivakih pitanja preko niza hipoteza, izbora predmeta istraivanja i metoda za analizu podataka. Prijedlog istraivanja mora biti napisan na temelju faza preko kojih se provodi studija (npr. planiranje, prikupljanje podataka, analiza, implementacija, interpretacija i sl.). Prijedlog istraivanja mora takoer sadravati i financijsku konstrukciju, pregled relevantne literature itd. Pozitivistiki nacrti pokuavaju anticipirati sve probleme koji bi se mogli pojaviti u studiji, predviajui u tu svrhu dobro utvrene "mape za istraivanje". - U studijama koje su oblikovane prema kritikim i konstruktivistikim paradigmama manje se istie formalni prijedlog istraivanja. Ovdje istraiva slijedi put "otkria" koristei kvalitativne modele i metode rada od kojih se istiu terenska istraivanja. Tko i to e biti predmet studije: Ovo pitanje ukljuuje analizu pojedinanih sluajeva, studij fenomena i posebne socijalne procese. Prvo se mogu prouavati pojedinani sluajevi i to se naziva idiografska (intenzivna) studija sluaja.

27

Drugo, istraiva se moe usmjeriti na brojne sluajeve, to se naziva kolektivna studija sluaja. Tree, istraiva moe ispitivati viestruke procese na razini nekoliko razliitih sluajeva. Svaki kvalitativni istraiva zapoinje svoju studiju pitanjem: to elim spoznati u ovoj studiji? To je polazina toka svakog istraivanja. S obzirom na prirodu upita, oblikuju se sva daljnja istraivaka pitanja. Nakon postavljanja i razjanjenja istraivakog pitanja, odabiremo adekvatnu metodologiju i nastavljamo s izvoenjem istraivakog projekta. Nacrt kvalitativnog istraivanja zapoinje, dakle, s pitanjem, ali pri tome se imaju u vidu stvarni subjekti koji su dio ireg socijalnog okruenja (npr. obitelji, drutvene grupe i sl.) V. Janesick razmilja o kvalitativno istraivakom nacrtu kao o umjetnikom plesu koji je sastavljen od tri faze: 1. Prva je faza, faza zagrijavanja ili donoenja odluke o poetku studije. 2. Druga faza je faza vjebe ili implementacije odluke. 3. Trea faza je faza smirivanja pri kojoj se odluke privode kraju, tj. realiziraju. 1. Faza zagrijavanja predstavlja planske odluke na poetku studije. Prvi skup odluka bavi se pitanjima koja se odnose na ono to se prouava, pod kojim okolnostima, za koje razdoblje i s kim. Istodobno, kvalitativni e istraiva odabrati mjesto istraivanja ili teren prema nekom unaprijed odreenom logikom naelu. Pristup i ulazak na teren ili u "polje" istraivanja vrlo su osjetljive komponente kvalitativnog istraivanja, gdje istraiva mora stei povjerenje i izgraditi odnos i komunikaciju s participantima. Ustanovljavanjem povjerenja i meuljudskih odnosa na poetku studije, istraiva ima bolje mogunosti za razumijevanje svakog sudionika s njegove perspektive. Ova perspektiva osigurava da e sudionici biti voljni dijeliti sve s istraivaem. Kada je kvalitativni istraiva formulirao istraivako pitanje, locirao "polje" istraivanja i selekcionirao odreeni broj sudionika, tada treba odluiti koje su najprikladnije metode a prikupljanje podataka. Odabir ovih strategija povezan je s injenicom kako istraiva gleda na svrhu studije, to ona znai i kako razumije socijalni i politiki kontekst unutar kojega se studija odvija. Najee se koriste strategije koje su kombinacija sudjelujueg promatranja, dubinskog intervjuiranja i analize dokumentacije.

28

Faza zagrijavanja (donoenja odluka na poetku studije) ukljuuje odluke s obzirom na slijedea pitanja: 1. Pitanja koja upravljaju studijom. 2. Odabir terena i sudionika. 3. Pristup terenu i dogovor s participantima. 4. Vremensko trajanje studije. 5. Odabir odgovarajuih istraivakih strategija (koje mogu ukljuivati: etnografske metode, biografije, studij sluaja, sudjelujue promatranje, terensko istraivanje i sl.). 6. Mjesto teorije u studiji. 7. Identifikacija istraivakih predrasuda. 8. Identifikacija informativnih procedura. Osim odluka koje treba donijeti na poetku studije, potrebno je razmotriti jo neke karakteristike kvalitativnog nacrta istraivanja: 1. Kvalitativni nacrt istraivanja predstavlja cjelovitu sliku na kojoj se odraava "perspektiva zahvata" dubine prostora. 2. Nacrt kvalitativnog istraivanja ilustrira odnos izmeu ili unutar sustava i kultura. 3. Kvalitativni nacrt fokusiran je na "lice u lice" odnos izmeu istraivaa i participanata. 4. Kvalitativni se nacrt usmjeruje na razumijevanje danog socijalnog konteksta. 5. Kvalitativni nacrt zahtijeva od istraivaa prisutnost na terenu. 6. Kvalitativni nacrt zahtijeva da vrijeme provedeno u analizi podataka bude proporcionalno vremenu provedenom na terenu. 7. Kvalitativni nacrt zahtijeva da istraiva razvije fiktivni model onoga to se dogaa na terenu. 8. Kvalitativni nacrt zahtijeva da istraiva postane instrument istraivanja. To znai da istraiva mora imati sposobnosti promatranja ponaanja i izotrene vjetine potrebne za promatranje i za neposredni "lice u lice" kontakt. 9. Kvalitativni nacrt sjedinjuje odgovarajue odluke s odgovarajuim etikim pitanjima. 10.Kvalitativni nacrt zahtijeva istovremeni postupak analize i prikupljanja podataka, nakon ega slijedi proces generiranja teorije.

29

2. Faza vjebe je pilot studija i nastavak donaanja planskih odluka. Prije same kvalitativne studije dobro je izraditi tzv. pilot studiju. Ona omoguuje istraivau da se usredotoi na pojedina zanimljiva podruja koja su nejasno artikulirana. Ovo inicijalno vrijeme za oblikovanje studije omoguuje istraivau uvrivanje odnosa s participantima i uspostavljanje uinkovitih modela komunikacije. Koritenje tehnika sudjelujueg promatranja i dubinskog intervjuiranja nije dovoljno i ne moe biti jamstvo da e istraivanje biti kvalitativno. Istraiva mora interpretirati i razumjeti svjetonazore i ponaanja sudionika u prouavanoj sredini. 3. Faza smirivanja predstavlja planske odluke na kraju studije. Ovdje istraivai moraju odluiti kada napustiti podruje istraivanja, ime zapoinje finalna obrada i analiza podataka. Nakon toga slijedi interpretacija i prezentacija podataka u narativnoj formi, koji su potkrijepljeni navodima iz biljeaka i intervjua. Na kraju, istraivai bi trebali opisati svoju ulogu, kako bi itatelj mogao razumjeti odnos koji se tijekom studije razvijao izmeu istraivaa i sudionika. U tijeku svih faza izrade nacrta istraivanja, istraivai esto koriste princip triangulacije ili primjene vie vrsta razliitih metoda obrade i prikupljanja podataka. Denzin navodi etiri osnovna tipa triangulacije: 1. Triangulacija podataka ili koritenje razliitih izvora podataka u studiji. 2. Istraivaka triangulacija ili koritenje razliitih profila istraivaa. 3. Teorijska triangulacija ili primjena multiplih paradigmi i perspektiva u interpretaciji pojedinanog seta podataka. 4. Metodoloka triangulacija ili primjena multiplih metoda i tehnika u prouavanju pojedinih problemnih situacija. V. Janesick dodaje i peti tip triangulacije, a to je tzv. interdisciplinarna triangulacija ili primjena vie disciplinarnih podruja u rjeavanju teorijskih ili praktinih problema. Kljuno pitanje koje se postavlja jest kako postii visoku razinu vjerodostojnosti kvalitativne studije? Prema Pattonu vjerodostojnost kvalitativnih istraivanja upuuje na ova pitanja: 1. Koje se tehnike i metode koriste da bi se utvrdila konzistencija, valjanost i tonost nalaza? 2. to istraiva unosi u studiju u smislu iskustva i kvalifikacije? 3. Koje su glavne pretpostavke studije?

30

Izrada temeljnog nacrta kvalitativnog istraivanja Izvoenje nacrta kvalitativnog istraivanja slijedi nekoliko faza koje su svojstvene procesu kvalitativnog istraivanja.

1. Faza refleksije Ova faza ukljuuje dvije pod-etape: a) Identificiranje teme ili predmeta istraivanja Ovo je vrlo sloen i dugotrajan postupak, a kljuno pitanje za odabir predmeta kvalitativnog istraivanja jest identificiranje neega to sadri neije interese kroz odreeno vrijeme. Identificiranje takve teme zahtijeva izvjestan stupanj auto-refleksije i kritikog samo-istraivanja. Do istraivakog pitanja moemo doi kroz kliniku ili terensku praksu, iz svakodnevnog iskustva, putem konzultacije s kolegama ili uz pomo literature koja nam stoji na raspolaganju. b) Identificiranje paradigmatskih perspektiva Kvalitativna istraivanja koriste induktivnu metodu, tj. teorija se razvija iz podataka koji se istovremeno prikupljaju i analiziraju na samom terenu. U ovoj fazi istraivanja korisno je istraiti istraivaka pitanja u svijetlu oekivanih rezultata, koji su u neposrednoj vezi s potencijalnim auditorijem i ciljevima istraivanja (jasno postavljena svrha) 2. Faza planiranja Ova faza ukljuuje: a) Odabir mjesta ili polja istraivanja. Mjesto u kojem e se studija provesti mora biti paljivo odabrano, te se pritom moraju uvaiti sve karakteristike sudionika istraivanja. Istraiva treba posjetiti budue mjesto istraivanja i uoiti da li je dotino mjesto pogodno za obavljanje istraivanja. Takoer, bilo bi dobro da istraiva preispita potrebe te sredine i u skladu s tim izabere odgovarajuu strategiju istraivanja, zatim, da na vrijeme obavi preliminarne razgovore kako bi na vrijeme dobio odobrenje za izvoenje projekta, te da u obzir uzme sredstva kojima raspolae, a koja su redovito ograniena. Nije poeljno da istraiva provodi kvalitativnu studiju na svom radnom mjestu jer ta dualna funkcija moe dovesti do ozbiljnijih smetnji u izvoenju projekta.

31

b) Odabir strategije. Istraivaka strategija je odreena prirodom istraivakog pitanja. Svaka strategija nudi naroitu i jedinstvenu perspektivu koja osvjetljava znaajne aspekte problema istraivanja. Kvalitativni istraiva, stoga nije ogranien na koritenje samo jedne strategije ve on mora znati primjenjivati viestruke strategije kako bi izbjegao ogranienja studije. Treba naglasiti da je kvalitativna strategija koja se primjenjuje u studiji u velikoj mjeri odreena svrhom studije, prirodom istraivakih pitanja, znanjem i vjetinama, te sredstvima kojima raspolae istraiva.

Tipovi pitanja Pitanja smisla Deskriptivna pitanja Procesualna pitanja Dijaloka pitanja Bihevioralna pitanja: Makro Mikro

Strategija Fenomenologija Etnografija Bazina teorija Etno-metodologija Sudjelujue promatranje Kvalitativna etologija

c) Metodoloka triangulacija. Zbog razliitih paradigmi i perspektiva, unutar projekta, primjenjuju se viestruke metode prikupljanja i analize podataka tako da istraiva moe dobiti cjeloviti uvid u pojedina podruja istraivanja. Simultana primjena triju ili vie metoda uobiajena je u kvalitativnim istraivanjima. d) Priprema istraivaa. Kae se da je kvalitativno istraivanje toliko dobro koliko je dobar istraiva. Dobri kvalitativni istraivai moraju biti: spremni suoiti se sa sredinom koju e prouavati, a to znai da moraju stei povjerenje okoline svojom strpljivou i ustrajnou fleksibilni i elastini svestrani u koritenju istraivakih metoda i tehnika jer znaju da je to najbolji mogui nain da se doe do potrebnih informacija ustrajni i svjesni da se terenski rad odvija po fazama pedantni i sistematini u sreivanju dokumentacije, arhiviranju i metodikom pravljenju biljeki kako bi mogli uoiti fine nijanse koje proizlaze iz intervjua i opservacija potkovani u socijalno znanstvenoj teoriji kako bi lako mogli spoznati odgovarajui meta-teorijski okvir I na kraju, dobar kvalitativni istraiva mora stalno provjeravati ispravnost dobivenih rezultata pregledom zapisa i dokumenata iz drugih izvora. Svaka nejasnoa i konfuzija u podacima onemoguava daljnji rad

32

istraivaa. Ne obeshrabruje ga spor napredak, a u svom intelektualnom radu on pronalazi smisao, te nastavlja s radom sve dok studija ne bude objavljena. e) Kreiranje i rafiniranje istraivakih pitanja. Formulacija istraivakih pitanja odreuje fokus i opseg studije. Istraiva treba postaviti iroku skalu istraivakih pitanja kako ne bi prerano ograniio studiju. Pitanje treba postaviti tako da ga se u kasnijim fazama rada moe lako rafinirati, a to istraiva moe uiniti tek onda kada shvati dogaanja na mjestu istraivanja. Ako pitanje ne odgovara sredini u kojoj se provodi istraivanje, tema istraivanja se treba odbaciti ili potpuno modificirati, te je istraiva duan o tome obavijestiti sve sudionike istraivanja. f) Pisanje prijedloga istraivanja. Da bi projekt bio odobren potrebno je sastaviti dobar prijedlog koji treba ukazati na atraktivnost i drutvenu relevantnost projekta koji bi zbog toga trebalo subvencionirati. Zato prijedlog treba napisati uvjerljivo, potpuno i profesionalno. Prijedlog treba isticati tri vrijednosti koje cijeni svaka znanstvena disciplina, a to su konceptualna inovacija, metodoloka rigoroznost, te bogat i plodonosan sadraj, a pisac prijedloga treba se pridravati osnovnih odrednica prijedloga: razgovijetnosti, utvrivanja konteksta, originalnog pristupa, preciznog opisa metode i specifikacije ciljeva. Komponente prijedloga:
1. NASLOV, PUNI NASLOV PRIJEDLOGA - POPIS ISTRAIVAA, - UKUPNI TROKOVI, -VREMENSKO TRAJANJE PROJEKTA, 2. STRUKTURA PRIJEDLOGA, -UVOD, SVRHA I CILJ ISTRAIVANJA, -PREGLED LITERATURE, -RELEVANTNOST PROJEKTA, -ISTRAIVAKA PITANJA, METODE, OPIS MJESTA I sudionika -POSTUPCI ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA, -POSTUPCI ZA ANALIZU PODATAKA, -ZATITA SUBJEKTIVNIH PRAVA, -TABLINI PRIKAZ PLANOVA RADA, 3. REFERENCE, DODACI, -IVOTOPIS glavnog istraivaa , SAETAK IVOTOPISA ostalih istraivaa , -ODOBRENJE ZA IZVOENJE PROJEKTA.

33

3. Faza ulaska Ova se faza odnosi na ulazak u polje istraivanja, odnosno na teren i odvija se nakon to se dobije odobrenje za izvoenje projekta. Kako pokucati nekome na vrata i zapoeti prvi razgovor? Prvih nekoliko dana istraiva se mora nauiti snalaziti u ambijentu, a pritom mu moe pomoi organizacijska karta svih sudionika u okruenju. Za vrijeme inicijalnog ulaenja na teren potrebno je da istraiva stekne rutinu i usvoji formalna i neformalna pravila ponaanja, a nakon toga se treba na kratko povui i sistematizirati biljeke s terena. Izbor uzorka. Kada istraiva naui koje uloge igraju i kakav je odnos meu sudionicima, tek tada moe odrediti informatore i kazivae sa terena. Dobar informator je onaj koji posjeduje znanje i iskustva koja su potrebna istraivau, koji ima sposobnost autorefleksije, koji se zna izraavati, koji ima vremena za razgovor i koji eli sudjelovati u studiji. Patton (1990) predlae neke nove tipove uzorka koji bi bili bogati informacijama: c) uzorak ekstremnih ili devijantnih sluajeva koji se primjenjuje za izbor sudionika koji posjeduju neke ekstremne karakteristike d) uzorak intenziteta odabire sudionike koji su eksperti ili autoriteti na odreenom podruju e) uzorak maksimalne raznolikosti je proces namjernog odabiranja heterogenog uzorka i promatranje slinosti i razlika u iskustvima sudionika f) uzorak kritinih sluajeva je izbor sudionika koji su znaajni za otkrivanje kritinih dogaaja, koji se mogu generalizirati na ostale situacije. Tehnike intervjua. Preliminarne intervjue istraiva treba postaviti dosta iroko, dok se kasniji intervjui trebaju usmjeriti na preciznije podatke. Posljednja je faza, faza prikupljanja produktivnih podataka kada se konano pojavljuje red i razumijevanje, te povezivanje dijelova u cjelinu. Osiguranje rigoroznosti studije. Glavni postupci koje nam mogu osigurati znanstvenu korektnost (rigoroznost) studije usko su povezane s osnovnim metrijskim osobinama kvalitativnih studija kao to su valjanost, pouzdanost, objektivnost i standardiziranost.

34

Kriterij primjerenosti i prikladnosti podataka. Primjerenost se postie kada je prikupljeno dovoljno podataka, a prikladnost se odnosi na izbor informacija i modela koji odgovaraju teoretskim potrebama studije. Pregled i pretraivanje dokumentacije. Provjera studije od strane sekundarnih informatora. Viestruki procjenjivai.

4. Faza povlaenja U jednom trenutku istraiva dolazi do toke kada postaje lanom zajednice. Tada on gubi osjetljivost za dnevne aktivnosti, gubi objektivnost prema okolini i identificira se sa lanovima skupine. U tom je trenutku izgubljen njegov neutralni stav istraivaa, te se on mora povui s polja istraivanja. 5. Faza pisanja istraivakog izvjetaja Postoje dva naina pisanja izvjetaja: a) pisati izvjetaj tako da itatelj rjeava zagonetku zajedno s istraivaem b) sumarno prezentirati glavne nalaze koji podravaju zakljuak

Pitanja: 1. to je znanstvena paradigma? 2. U kojoj filozofijsko-epistemolokoj poziciji je utemeljena kvantitativna znanstvena paradigma i koje su joj temeljne znaajke. 3. Koja je filozofijsko-epistemoloka osnova paradigme razumijevanja i koje su njene karakteristike? 5. .to je u fokusu kvalitativnih istraivanja? 6. Koja su obiljeja kvalitativnih istraivanja? 7. Koja su dva naina pisanja izvjea o provedenom kvalitativnom istraivanju? 8. Koje osnovne faze slijedi izvoenje kvalitativnog istraivanja? 9. Koje su komponente pisanog prijedloga (projekta) kvalitativnog istraivanja?

35

PREPOZNAVANJE METODOLOKE STRATEGIJE Prepoznavanje razliitih istraivakih metoda i postupaka primjenjenih u nekoj studiji vano je za istraivae i korisnike istraivanja. Veina istraivanja slijedi standardiziranu shemu: obrazloenje problema, sakupljanje podataka, analizu podataka, izvoenje zakljuaka. Iako nerijetko u istraivakoj studiji dolazi do preklapanja, odnosno kombiniranja vie istraivakih metoda (strategija) u veini njih se moe uoiti jasna, prepoznatljiva osnovna strategija prema dominantnoj istraivakoj metodi. (Problem razliitih podjela metoda) Jedna od podjela istraivakih metoda koja minimizira kategorije, a maksimizira razlike je podjela na slijedeih pet istraivakih metoda koje daju mogunosti izbora strategije za odgovore na razliite istraivake upite: - Povijesna metoda (primjenom razliitih postupaka i instrumenata daje odgovore na sva pitanja koja se tiu fenomena odgoja i obrazovanja iz prolosti) - Deskriptivna metoda (primjenom razliitih postupaka i instrumenata odgovara na sva pitanja o sadanjem statusu i strukturi fenomena.

- Korelativna metoda odgovora na pitanja o odnosima meusobnim vezama fenomena i njihovih razliitih obiljeja. - Uzrono-komparativna metoda produbljuje odgovore na pitanja o odnosima stavljajui ih u kontekst uzronoposljedinie povezanosti u prirodnm okruenju.

- Eksperimentalna metoda odgovara na pitanja o zakonitim uzrono-posljedinim odnosima u laboratorijskim (kontroliranim uvjetima u kojima se iskluuju ostale mogunosti povezanosti.

36

POVIJESNO ISTRAIVANJE - prouavanje, razumijevanje i objanjavanje prolih dogaaja - dobro je da je voeno hipotezom - najei postupci su studij i analiza dokumentacije, analiza sadraja, rjee intervju - traga se za postojeim podacima (primarni i sekundarni) Primarni dokumenti i izvori imaju veu vrijednost, ali su rjei. Problem je velika koliina sekundarnih izvora (literature). - svaki dokument se podvrgava: a) vanjskoj kritici (autentinost) i b) unutarnjoj kritici (spoznajna vrijednost).
Primjeri: Istraivanje naina uspostavljanja discipline u koli. to moe posluiti kao izvor podataka? Npr. pismo M. Krlee prijatelju u kojem izraava zabrinutost za neki sluaj fizikog kanjavanja u koli. E. Von Deniken: Crtei u peinama jesu autentini, ali je problem interpretacija. Razvoj metoda pouavanja u europskom kolstvu. Obuhvaenost opim obrazovanjem populacije izmeu 1. i 2. svjetskog rata.

DESKRIPTIVNO ISTRAIVANJE - odgovara na pitanje ili testira hipoteza o sadanjem stanju fenomena ili procesa - najei postupci prikupljanja podataka su promatranje, intervju, upitnik, ljestvice procjene stavova itd - zahtijeva dobro poznavanje vremenske i prostorne rasprostranjenosti fenomena, statistikih jedinica koje ine populaciju, i statistikih metoda opisa i zakljuivanja s uzorka na populaciju. Izgledaju jednostavno, ali su vrlo zahtjevna.
Primjeri: Kako e na predstojeim izborima glasovati graani u 5. izbornoj jedinici? Kako roditelji procjenjuju svoju uinkovitost u odgoju djece. Kakva je suradnja izmeu kola i obitelji u rjeavanju nasilja? to roditelji misle o produenju opeg obaveznog obrazovanja?

37

KORELACIJSKO ISTRAIVANJE - Odgovara na pitanje jesu li i do koje mjere dvije ili vie varijabli povezane. Obino se neki fenomen (sloena varijabla teorijski konstrukt) kao to je stanovito ovjekovo ponaanje kao zavisna varijabla dovodi u vezu s nizom nezavisnih (kriterijskih varijabli. - Rezultati korelacijskih istraivanja esto slue kao podloga daljnjim analizama (uzrono-komparativnim i eksperimentalnim) - Koriste se svi postupci prikupljanja podataka, a primarno oni koji daju podatke u kvantitativnom obliku (mjerne jedinice)
Primjeri: Kakav je odnos izmeu vrste i intenziteta motivacije i kolskog postignua? Koje su osobine linosti povezane s dobrom materijalnom situiranou? Povezanost ocjena iz prethodnog kolovanja s postignuem na studiju. Kakav je odnos izmeu inteligencije i samopotovanja?

UZRONO-KOMPARATIVNO I EKSPERIMENTALNO ISTR. - Obje metodoloke strategije usmjerene su na utvrivanje uzroka povezanosti varijabli i ukljuuju grupnu komparaciju nositelja fenomena. U biti se eli otkriti je li jedna ili vie nezavisnih varijabli (kao uzrok) utjeu na promjene jedne ili vie zavisnih varijabli (kao posljedice) - Zakljuivanje se izvodi na temelju pravila logiko-kauzalnih pravila - Razlika strategija se svodi na to to je kod eksperimentalnog istraivanja, navodni uzrok, nezavisna varijabla manipulirana od strane istraivaa, a kod uzrono-komparativnog nije nego djeluje od prije i nezavisno od istraivaeve mogunosti upravljanja.
Primjeriuzrono-komparativnih istraivanja: Uinak predkolskog iskustva na socijalnu zrelost djece. Utjecaj spola na poduzetniko ponaanje. Je li zaposlenost majke utjee na odgovornost djece u izvravanju zadaa? Primjeri eksperimentalnih istraivanja: Utjecaj rjeavanja problemskih zadataka na razvoj matematikih postignua? Kakva je efikasnost individualizirane, grupne i frontalne nastave kemije?

38

Na poetku se obino pitamo koja metodoloka strategija odgovara nekom problemu. Meutim to ovisi prije svega o prethodnim spoznajama fenomena, stanja teorijskog okvira od kojeg polazimo i naina formulacije pitanja. Ako fenomen nije opisan niti klasificiran valja od toga poeti i dizajnirati deskriptivno i/ili korelacijsko istraivanje, a nakon toga moe uslijediti uzrono-komparativno i/ili eksperimentalno istraivanje.
Primjer postupnosti u ostvarivanju razina spoznaje: Tjeskoba i postignue: 1. Anketirati nastavnike i roditelje da se vidi njihovo miljenje o utjecaju tjeskobe na postignue. 2. Korelacijskim ispitivanjem na veem uzorku utvrditi povezanost varijable (konstrukta) tjeskobe i postignua) 3. Uzrono-koparativnim ispitivanjem na uzorku studenata usporediti postignua studenata s veim i studenata s manjim stupnjem tjeskobe: 4. Stvoriti eksperimentalne (laboratorijske) uvjete u kojima se moe izazivati vei ili manji stupanj tjeskobe u utvrditi kauzalnu povezanost.

Pitanja: 1. to odreuje metodoloku strategiju u istraivanju? 2. Koji su elementi strategije povijesnih istraivanja odgoja i obrazovanja? Navedite primjer istraivakog upita. 3. Koji su elementi strategije deskriptivnih istraivanja? Navedite primjer istraivakog upita. 4. Koji su elementi strategije korelacijskih istraivanja ? Navedite primjer istraivakog upita. 5. Koji su elementi strategije uzrono-komparativnog istraivanja? Navedite primjer istraivakog upita. 6. Koji su elementi strategije eksperimentalnog istraivanja? Navedite primjer istraivakog upita.