BOJITE LI SE OTROVA?

Franjo Plavi

Izdava Hrvatski zavod za toksikologiju Martieva 1c, Zagreb Autor Prof. Dr. sci. Franjo Plavi Glavni urednik Prof. Dr. sci. Franjo Plavi Recenzent Prof. Dr. sci. Oskar pringer Likovna oprema naslovnice i dijela ilustracija Nikola Plea (Nik Titanik) Mrea www.hzt.hr

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 713108 ISBN 978-953-55855-0-3 BOJITE LI SE OTROVA: prirunik/<autor Franjo Plavi> glavni i odgovorni urednik Franjo Plavi Zagreb: Hrvatski zavod za toksikologiju, 2009. Prvo izdanje

PREDGOVOR
Na mojim predavanjima iz toksikologije nastojim uvijek pobuditi pozornost sluaa priama iz mog dugogodinjeg iskustva, je inae je sluaima dosadno. Prie ovjek ne moe ukljuiti u udbenike, jer njima tamo nije mjesto, a viekratno su me moji studenti ili drugi polaznici predavanja molili da te prie negdje objavim. Neke od njih sam objavio na web stranici moje ustanove, ali nju posjeuju rijetko gosti (godinje oko 20.000 posjeta), pa moja mudrovanja imaju malog odjeka u javnosti. Zbog toga sam odluio barem osobama zainteresiranima za toksikologiju prikazati podruje priama iz osobnog iskustva ili ponekad iz iskustva drugih toksikologa. Tako je nastala ova publikacija, koja nije temelj za nikakvu slubenu edukaciju. U prii u slijediti tijek mojih predavanja iz toksikologije, ali je ona namijenjena graanima. Ima jo jedan razlog zbog kojeg sam priredio ove prie. elim da javnost razmilja na umjeren nain ili realistiki kakve nam opasnosti danas prijete od kemikalija. Treba smanjiti broj ekstremista meu graanima. Ekstremisti nisu brojni, ali su vrlo glasni. S jedne strane, javljaju se oni koji bagateliziraju sve opasnosti kemikalija nastojei pokazati da je na svijet najbolji od svih moguih i da opasne kemikalije zapravo ne predstavljaju nikakvu opasnost ovjeanstvu i okoliu. Druga skupina ekstremista je jo glasnija. Oni se svega boje i protiv bilo kakvog su napretka ovjeanstva. Najradije bi se vratili u peine i tamo ivjeli u slobodnoj prirodi, to bi im vjerojatno dosadilo nakon 3 dana. Jedni i drugi su nerazumni i nerealni, a njihov utjecaj na graane moe biti izrazito lo. Jednom sam u novinama napao brani par farmaceuta, koji se bore protiv svih moguih aditiva u hrani prikazujui ih uasno opasnima i nagovarajui ljude da odbace sve osim prirodno uzgojene hrane. Pokazao sam da piu gluposti i izrazito me stid to je dama bila moj student i poloila ispit iz toksikologije. Odgovor u Vjesniku je bio estok i diio se naslovom o meni kao srednjevjekovnom toksikologu. Ja se nisam zbog toga osjetio pogoen, jer srednji vijek je imao genijalnih ljudi poput npr. Paracelzusa na iju definiciju o otrovima nemam ni jednu primjedbu. Mladi brani par nije shvaao temeljne pojmove iz toksikologije i ja sam jedno vrijeme mislio ovaj uradak nazvati Sjeanja srednjevjekovnog toksikologa, ali sam odustao od toga da ne bi tim neznalicama podigao ugled. Ako ovi moji tekstovi i malo pomognu nekim graanima u shvaanju stvarne opasnosti od kemikalija biti u zadovoljan, ali nemam iluzija da u promijeniti nain razmiljanja. Uvijek je bila vana intelektualna elita, a ja se upravo njoj obraam s velikom nadom. Na budale se ne treba osvrtati, jer njih je bilo i biti e ih.

1. O OPASNIM KEMIKALIJAMA ONO OPE

OPI POJMOVI
O granama i ograncima toksikologije ukljuujui brojne definicije moe se pogledati posebne knjige ukljuujui udbenike Hrvatskog zavoda za toksikologiju, a naglaske ovdje elim dati na ivotna iskustva. injenica je da sve moe biti opasno za ljudsko zdravlje, pa ak i one kemikalije koje izgledaju sasvim bezopasne ili ak neophodne za ivot. Pokuajte popiti deset litara vode u kratkom roku i ja vam tvrdim da neete dobro proi. Tijekom 2007. godine bio je objavljen lanak po svim moguim sredstvima javnog priopavanja o mladoj dami, koja je umrla zbog toga to je popila na nekom takmienju previe vode osvojivi prvo mjesto. Kod nje je dolo do dehidracije stanica i umrla je u svom djevojakom stanu. Ja se uvijek pozivam na sluaj ubojstva iz nehata dvoje pacijenata u jednoj naoj bolnici kad su im zabunom dali infuzije 21%-tnog natrijevog klorida umjesto fizioloke otopine. Zbog operacije ehinokoka nala se ta kobna otopina u ormariu s drugim infuzijskim otopinama, a sestra koja je trebala dati fizioloku otopinu pacijentima nije dobro itala naljepnice i tako se dogodila tragedija. Sve moe biti otrov u odreenim okolnostima pa i masna hrana ljudima s povienim trigliceridima kao na slici ispod, ali mi naravno ne gledamo iznimne okolnosti nego ivot i temeljem toga razvrstavamo tvari prema opasnostima.

Opasne kemikalije izazivaju tetne uinke u nekom organizmu. Mi vie ne stavljamo ovjeka u sredite pozornosti i vano nam je kad neka kemikalija izaziva tetne uinke npr. kod glista ili umskog bilja. Problem je prvenstveno u tome kako prepoznati to je to tetni uinak, a to moda koristan. Ni tu nismo uvijek sigurni. Uzmimo npr. uinak sniavanja krvnog tlaka u ljudi. Onaj tko ima visok tlak treba nekakav lijek za njegovo sniavanje i taj lijek njemu koristi dajui dobar i poeljan uinak. Neka netko s normalnim ili niskim tlakom uzme zabunom lijek za sniavanje krvnog tlaka nee se poslije toga u najboljem sluaju dobro osjeati, a moda bude morao traiti pomo lijenika. Mislim da primjera imamo napretek i nema ih smisla vie navoditi. Naravno da imamo kemikalije koje e kod svakog ovjeka izazivati tetne uinke i samo e se razlikovati prema dozi u kojoj e kod razliitih osoba biti tetne. O njima e biti vie rijei u tekstu koji slijedi.

Onako openito govorei moemo tetne uinke podijeliti u prolazne i neprolazne. Prolazni su oni koji e proi sami od sebe ili uz pomo lijenika, a oni neprolazni naprosto nam ostaju kao teta za cijeli ivot. Iz toga bi se moglo zakljuiti da su prolazni uinci nebitni i da na njih ne treba obraati pozornost. To se moe uzeti zdravo pod gotovo ako se radi o tetnim uincima proizalim iz naih greaka u ivotu, kao npr. akutnog pijanstva. Napijemo se u drutvu i onda barem dva do tri dana osjeamo posljedice svoje gluposti, ali sve one probavne potekoe i teke glavobolje prou za koji dan, a mi ih se sjeamo tek kao neugodnog iskustva svog glupog ponaanja. Problem je kad se takvi uinci javljaju na radnom mjestu zbog brojnih razloga kao to su npr. oni genetske naravi. Sjeam se osobe koja je radila s jednim aromatskim nitro spojem i stalno je patila od tekih glavobolja i vrtoglavica. Razlog je bio u genetski naslijeenom nedostatku u radu jednog enzima pod nazivom methemoglobin-reduktaza. Naime, razliiti anorganski nitrati ili nitriti te brojni organski spojevi sa nitro ili nitrozo skupinom prevode na hemoglobin u methemoglobin, koji nije u stanju prenositi kisik do stanica i zbog toga se javljaju simptomi kao u naeg graanina. Ta osoba naprosto nije smjela raditi s nitroso ili nitro spojevima, jer je imala stalno visoke koncentracije methemoglobina i teko je patila na poslu. Ljudi su meusobno razliiti i esto razliito osjetljivi na djelovanje kemikalija. Ono to se u sluaju lijekova zovu nuspojave kod kemikalija se naziva rijedak tetni uinak. Javlja se samo kod rijetkih osoba zbog razliitih razloga i moe predstavljati teak problem za pojedinca. Jedan od primjera je prijapizam kao nuspojava ili rijedak tetni uinak, koji se javlja kod nekih mukaraca. Radi se o pojavi da je u takvih osoba spolni ud stalno ukruen ba poput sluaja antikog kralja Prijapa, koji je imao taj uinak zbog bolesti krvoilnog sustava. Tipian primjer u kojem znatan broj mukaraca doivi prijapizam je nakon ugriza crne udovice. Nakon ugriza tog zanimljivog enskog pauka, koji poslije spolnog odnosa pojede svog partnera, javljaju se razliiti neugodni simptomi. Glavni je naravno bol oko mjesta ugriza, a karakteristian je laktrodektizam ili lice ukoeno u bolnom osmijehu. Kod veine mukaraca ostaje ukoen i spolni ud kroz period do 2 dana, ali to ne donosi nikakvo dobro ni ugrienom ni njegovom spolnom partneru, jer siromah trpi teke bolove zbog ugriza crne udovice i ni malo mu nije stalo do seksa. Inae treba rei da znanstvenici zadnjih godina puno rade na izolaciji tvari koja ima ovako snaan afrodizijaki uinak i moda uskoro budemo imali zamjenu za slavnu Viagru. Stvari nisu ni malo jednostavne kad govorimo o tzv. opasnim kemikalijama. Moda je od svega najvanije da mi nismo sigurni u opasna svojstva kemikalija. injenica je da se podaci o toksikolokim svojstvima kemikalija saznaju u dobro kontroliranim pokusima na ivotinjama, a one se ipak razlikuju od ljudi na brojne naine. U prolosti su se pokusi najee obavljali na glodavcima poput mia, takora, kunia, zamorca i slinih ivotinja. Istina, bilo je iskustava i s otrovnou kemikalija na ljudskom modelu. Naalost, brojni zloinci poput slavne Katarine Medii i Hitlerovih sljedbenika obavljali su pokuse na ljudima, a danas koristimo esto sluajeve otrovanja ljudi da neto iz njih nauimo. Obavljaju se i epidemioloka istraivanja tetnih uinaka kemikalija na zdravlje radnika, npr. kako moe utjecati neki herbicid na zdravlje poljoprivrednih radnika nakon vie godina

izloenosti. Meutim, jo uvijek su pokusi na ivotinjama izvor naih podataka unato otporu drutava za zatitu ivotinja. Pogledajmo na slikama najee ivotinje na kojima se danas uz vrlo strogi dravni nadzor obavljaju toksikoloka istraivanja.

Laboratorijski mi

takor

Minijaturna svinja (mini pig) Pase beagle uzgojen za pokuse Najpouzdaniji rezultati dana se postiu na mini svinjama i psima biglima, koji uope nisu uzgajani kao kuni ljubimci (unato tome to prekrasno izgledaju) nego kao pokusne ivotinje. Ne znamo kako e se u budunosti stvari odvijati, ali danas se zbog ljubitelja ivotinja postavljaju brojne prepreke pred izvoenje pokusa na ivotinjama. Zbog toga je EZ komisija uvela brojna ogranienja izvoenja pokusa na ivotinjama s osnovnom postavkom da one ne smiju patiti u takvim pokusima i da se pokusi smiju obavljati samo u sluajevima kad je dokazano da su oni neizbjeni. Nisu doputeni nikakvi nepotrebni pokusi na ivotinjama. EZ je uvela vrlo uinkovit sustav praenja pokusa na ivotinjama. Ne mogu se za istu kemikaliju na dva mjesta obavljati pokusi na ivotinjama. Onaj koji se prvi javi kao izvoa takvih odvratnih pokusa jedini ima doputenje za njihovo izvoenje pod nadzorom odreenih tijela EZ, a svi ostali nemaju na to pravo. Mogu kasnije uz financijsku nadoknadu

traiti na koritenje rezultate pokusa ovlatenog izvoditelja pokusa kako bi mogli svoje proizvode staviti na trite, ali ivotinje moraju ostaviti na miru. Naravno da se pokusi na ivotinjama ne doputaju niti u sluaju kad se rezultati mogu priskrbiti na drugi nain. Tako je ve davno zabranjeno ispitivati nagrizajue djelovanje na koi ili oima ivotinja, jer postoje drugi initelji na temelju kojih se moe unaprijed zakljuiti da tvar ima nagrizajue djelovanje. Tako se temeljem fizikalno-kemijskog svojstva kiselosti (pH nii od 2) ili lunatosti (pH vii od 11) automatski zakljuuje da kemikalija ima nagrizajue djelovanje i zabranjeno je to dodatno dokazivati pokusima na ivotinjama. Danas se pokuava nai fizikalno-kemijske metode, koje e zamijeniti pokuse ispitivanja nadraljivih svojstava kemikalija, kako bi se smanjio broj takvih pokusa na ivotinjama. EZ jako potie pronalaenje tzv. alternativnih metoda utvrivanja opasnih svojstava kemikalija. Veliko pouzdanje imaju u raunalne modele utvrivanja opasnih svojstava na temelju strukture neke kemikalije, pokuse na kulturama stanica ili na bakterijama, itd. Sve u svrhu zatite pokusnih ivotinja. Pri tome moram upozoriti na odreenu nedosljednost zatitara ivotinja. Veina zabrana se zapravo odnosi na toplokrvne sisavce, a o ostalim ivotnim vrstama se ne vodi jednaka briga. Nitko nema nita protiv ispitivanja ekotoksinost na vodenbuhi ili npr. na kamenicama, a i to su iva bia. Oito smo jo uvijek na poecima brige za pokusne ivotinje i moda e tek slijedee generacije pravednije gledati na cijelu problematiku. Jo neto openito o uincima kemikalija na ljudski organizam. Svatko od nas je jedinka za sebe i drugaiji je od ostalih ljudi. Neka kemikalija e razliito djelovati na razliite ljude. Svatko od nas ima vjerojatno ivotno iskustvo djelovanja alkohola na razliite osobe. Kad drutvo sjedi zajedno za stolom i pije vino ili pivo, alkohol e bitno razliito djelovati na pojedince. Nakon iste koliine ispijenog alkohola neki e biti veseli, drugi e postati izrazito dosadni, trei e ometati drutvo svojim ponaanjem, a neki e naprosto biti pospani. Svatko e na svoj nain reagirati na alkohol. Tako je i sa svim drugim kemikalijama. Naa osjetljivost na njih je razliita od ovjeka do ovjeka i na to treba uvijek misliti. Stvar ne zavrava na tome. Svatko od nas je razliito osjetljiv na kemikalije u razliito doba dana, mjeseca ili godine. Radi se o tome to je ovjek ipak dio prirode i na njegov organizam djeluju brojni initelji poput mjeseeve gravitacija (70% ljudske mase se sastoji iz vode), izmjene svjetlosti i tmine, temperaturnih promjena, magnetskih polja i drugih prirodnih sila. Najvie je izraen tzv. cirkadnevni bioloki ritam dug priblino 24 h, ali ni drugi bioloki ritmovi nisu za zanemariti. Tako je npr. kod mukaraca izraen godinji ritam testosterona (vani muki spolni hormon), koji je najvii u jesen i najnii u proljee, iako bi mnogi pomislili drugaije. Zato su se u starim vremenima svadbe odigravale u jesen. Kod cirkadnevnog ritma treba naglasiti da se ljudi dijele na none i dnevne tipove. Dnevni tipovi su nauili danju raditi i nou spavati, a cijeli se organizam tome podreuje. Metabolizam je kod ovjeka drugaiji danju nego nou, a takoer je razliita sposobnost obavljanja poslova. Samo kao primjer dajem podatke o pH mokrae tijekom dana kod dnevnog tipa. Njemu je ujutro mokraa blago lunata s pH oko 9, a u veernjim satima je blago kisela s pH oko 5. Te promjene pH (kiselost/lunatost) imaju izmeu ostalog velikog utjecaja na izluivanje slabih kiselina ili baza mokraom. Primjer je tako esto koriteni lijek acetil-salicilna kiselina (Andol ili Aspirin). Ona e se u jutarnjim i prijepodnevnim satima kod dnevnog tipa izluivati iz organizma znaajno bre nego u veernjim satima. To znai da e njezine koncentracije po noi biti kod takve osobe vie i time e joj djelovanje biti bolje nego danju. Oduvijek se zna da nije dobro remetiti bioloke ritmove, jer to vodi slabljenu naeg organizma. Onaj tko je dnevni tip loe e raditi nou. Neki kau da se zbog toga nesree dogaaju uestalo ee nou nego danju. Pogled na problem remeenja biolokih ritmova jet lag posebno se iskazao zadnjih desetljea vezano uz duge letove avionom u prekomorske krajeve. Nakon leta preko Atlantika u Ameriku ili preko Azije do Japana dovodi ljude u neugodne situacije potpunog poremeaja ritma spavanja i budnog stanja. Radi se o poremeenom dnevnom ritmu

kad se posebno mijenja osjetljivost na djelovanje kemikalija ukljuujui lijekove. Mudri ljudi ne bi trebali zanemariti ovaj initelj, pogotovo kad profesionalno rade s kemikalijama. Ne bi trebali zanemariti utjecaj drugih ritmova, poput onog mjesenog, sezonskog (npr. jesen/zima) ili godinjeg. Oni koji rade s kemikalijama izloeni su ulasku kemikalije u organizam uglavnom za vrijeme boravka na radnom mjestu, a dok su izvan radnog mjesta trebala bi njihova izloenost biti smanjena. Nije to ba uvijek tako, posebno kad je ovjekov okoli oneien opasnim tvarima. Meutim, pogledajmo zbog jednostavnosti to znai izloenost na radnom mjestu.

Neka je na gornjem dijelu slike prikazan tijek koncentracija neke kemikalije u zraku (plinovi, pare, aerosoli, praina) na radnom mjestu, a na donjem dijelu slike promjene koncentracija iste kemikalije u krvi izloene osobe. Potpuno je jasno da opasna kemikalija ne nestaje potpuno iz organizma nakon to je prestalo izlaganje njezinom ulasku iz okolia. Zapravo se ona kroz tjedan ili due nakuplja u organizmu i njezine koncentracije slijede krivulju slinu onoj iznad teksta. Nakupljanje moe biti vee ili manje, to ovisi o svojstvima kemikalije i organizmu u koji se ona unosi. Kod nekih kemikalija koje se rado nakupljaju u organizmu porast koncentracija je daleko znaajniji nego je na gornjoj slici. U takvu skupinu pripadaju npr. POP (Postojani Organski Polutanti) kemikalije, koje su danas potpuno zabranjene za koritenje, kako u Europi tako i Hrvatskoj. Uzmimo kao primjer poznati insekticid DDT, koji je zabranjen na naem podruju jo davne 1968. godine. On se tako

dobro skladiti u mastima ljudi i biljaka te se praktiki ne metabolizira, pa ga u naim mastima jo uvijek moemo nai u koncentracijama istog reda veliine kao te davne 1968. godine. Bojimo se takvih kemikalija, a ima ih mnogo na listama zabrana. Sveukupno do sada negdje oko 30 njih. Zaista su postale veliki problem i nitko ne zna kroz koliko e se generacija one jo uvijek nalaziti u naim organizmima te koje tetne uinke mogu izazivati. To je jedan od brojnih razloga zbog kojih moramo biti izrazito oprezni s izlaganjem kemikalijama, jer to to sad malo o veini od njih znamo ne znai da sutra neemo saznati neke strane injenice. Znai da nam je jedina prava ansa za preivljavanje izbjegavanje unosa bilo koje kemikalije u organizam. Kad govorimo o otrovnosti ili nekoj drugoj opasnosti kemikalija logino je da njihove uinke povezujemo s unesenom dozom, pa o dozama treba neto rei. Najbolje je to pokazati slikama.

100 80

100 80

Uinak %

60 40 20

Uinak %
1x 1.2x 2x

60 40 20

1y

2y

3y

4y

Doza

Doza

Gornja slika prikazuje kako raste uinak neke kemikalije poveanjem njezine doze. Pri tome treba obratiti pozornost na cijelu sliku. Kao prvo, vidi se da postoje niske doze uz koje se ne javlja na uinak, kako god mi dozu poveavali ili smanjivali u onom podruju gdje nema njezina djelovanja (doze nie od x na lijevoj odnosno y na desnoj strani slike). I kod najopasnijeg otrova postoji podruje doza kod kojih on nije djelotvoran, pa moemo biti posve bezbrini kad smo izloeni takvim dozama. Primjera djelovanja kemikalija je izrazito mnogo, a ovdje dajemo primjer cijanida. Cijanidi su izrazito snani otrovi bez obzira u kojem obliku dolazili (npr. cijanovodik, soli poput kalijeva cijanida ili tzv. cijanogene tvari). Mi ih u ovom ili onom obliku stalno unosimo u organizam (npr. puenjem, uivanjem u gorkim bademima ili uzimanjem nekih lijekova poput natrijevog nitroprusida), a ne osjeamo pri tom nikakve potekoe. Tako npr. amidgalini iz raznih kotica poput kajsija metabolizmom u organizmu daju cijanide, ali nikad nitko nije stradao zbog strasti za kolaima s gorkim bademima. Naprijed reene injenice valja uvijek imati na umu i ne plaiti se bilo koje kemikalije dok se unosi u dozi koja nije uinkovita za na organizam. Drugi vaan pojam na krivuljama doza/uinak jest nagib rastue krivulje. Krivulja s lijeve strane slike raste jako brzo i dovoljno nam je poveati dozu tek 20% iznad one uz koju se javlja prvi uinak da se dosegne maksimalni uinak. Desna krivulja ima puno blai rast i kod nje se tek tri puta viom dozom od one vezane s prvim uincima javlja maksimalni uinak. Naravno da je ova druga krivulja prihvatljivija od lijeve. Postoji jo neto to treba naglasiti, a to je injenica da je maksimalni uinak 100% i iznad toga se moe doza dizati koliko god se moe zamisliti, a taj

se uinak vie ne moe pojaavati. Naravno da se krivulje sa slike iznad ovog teksta odnose na neki promatrani uinak, a ne na druge uinke. U pravilu se najee gleda krivulja smrtnosti na odreenom ivotinjskom modelu, ali za praksu su vaniji drugi uinci, koji izazivaju vee ili manje tete za organizam. Tako to npr. moe biti uinak nadraivanja sluznica dinih putova ili karcinogenost, kao to je pokazano na slici ispod ovog teksta o uincima plutonija kod dugotajnog unoenja u organizam pokusnih ivotinja.

Radi se o eksperimentalnim podacima na veem broju pokusnih ivotinja iz kojih se moe vidjeti sve ono to je bilo izlagano u prethodnom tekstu. Postoje doze uz koje je vjerojatnost pojave karcinoma izrazito niska ili gotovo da nema mogunosti stradavanja ivotinje koja je primala takve male doze. Na to treba uvijek misliti, jer razliite opasne kemikalije se unose u organizam iz okolia preko razliitih medija (npr.zrak, voda, hrana). One su naprosto u njima prirodno prisutne i nema skoro nikakve mogunosti da e kod niskih doza doi do tetnih uinaka. Treba znati da na okoli sadri silno mnogo opasnih kemikalija i sadravao ga je od kad je svijeta, a da one nisu i nee u niskim koncentracijama predstavljati nikakvu opasnost za nas ili druga bia iz naeg okolia. Ne treba se uzrujavati kad se npr. nae da neka voda za pie sadri olovo u niskim neuinkovitim koncentracijama, jer olova je u tlu bilo i biti e ga dok postoji ova planeta, a ivi organizmi reagiraju tek kad njegove koncentracije porastu iznad neke razine. Koja je to razina i to nam propisima odreene koncentracije u nekom mediju zapravo znae? To je izrazito vano pitanje povezano s tekstom od naprijed o krivuljama doza/uinak. Misli se naravno na MDK (Maksimalno Doputene Koncentracije) za razliite medije poput zraka u radnom prostoru, zraka u okoliu, vodi za pie, razliitim vrstama hrane, poljoprivrednom zemljitu, itd., itd. Ljudi nerijetko ne razumiju to zapravo znai MDK i zato ovdje treba ipak dati neka objanjenja. U praksi svakodnevno viamo strah ili ak paniku na licima ljudi kad saznaju da je npr. koncentracija nitrata prela MDK u kiselom zelju nekog naeg ili stranog proizvoaa. Odmah se postavlja pitanje to e se nama dogoditi ako jedemo takvo kiselo zelje jednom ili vie puta. Odmah na poetku treba vrlo snano naglasiti da takvo kiselo zelje s koncentracijama nitrata iznad propisanog MDK nije zdravstveno ispravno i

10

mora ga se povui iz prometa. O tome uope nema smisla raspravljati, jer propise se mora potivati i takvo kiselo zelje nije za ljudsku ili ivotinjsku ishranu, ali ostaje kljuno pitanje to e se dogoditi ljudima koji su u njemu uivali. Ja to usporeujem s propisima u prometu koji se tiu maksimalno doputene teine vozila pri prelasku mosta s ogranienom nosivosti. Ako se zaustavite ispred mosta s maksimalno doputenom teinom vozila 5 t onda se teim teretom most ne smije prelaziti. Naravno da se nee nita dogoditi ako se voza uputi na most s ukupnom teinom vozila i tereta npr. 20 t, jer je most graen s odreenim faktorom sigurnosti i ne smije se sruiti niti pod znatno veim teretom. Kod utvrivanja MDK mora se obaviti brojna istraivanja, a ovdje e biti prikazan cijeli put prilino pojednostavljeno. Kree se opet od krivulje doza/uinak za izabranu vrstu uinka.

Za ovaj izraun nam je najvanija najvia doza koja uinak ne izaziva (NOAEL; Not Observed Adverse Effect Level ili samo NOEL). Dakle, prilino smo sigurni da se kod takve doze na modelu ispitivanja nee opaziti tetni uinci (npr. na psu beaglu), ali na drugom (npr. ovjek) moda hoe. Nama je vana to vea sigurnost da se tetni uinak zaista nee pojaviti i zato se NOAEL dijeli s faktorom sigurnosti da bi se dobilo ADI (Acceptable Dayli Intake ili prihvatljivi dnevni unos). Faktor sigurnosti e dakle ovisiti o brojnim initeljima, a prvenstveno o vrsti tetnog uinka te o modelu na kojem je rezultat za NOAEL dobiven. Jednostavan primjer za razumijevanje je klor, koji se koristi na stotine mjesta prvenstveno za dezinfekciju vode i mnogi radnici dolaze s njim u kontakt. U praksi se pokazalo da se kod veine ljudi javlja nadraivanje sluznica oiju i dinih putova kad su mu koncentracije u zraku 15 ppm (part per milion ili dio na milijun). Koncentracija od 10 ppm se moe uzeti kao NOAEL, jer ljudi mogu boraviti dugo u atmosferi s takvim koncentracijama. U tom sluaju kad je radnik izloen kloru samo na radnom mjestu dijeli se NOAEL s 20 te se dobije ADI od 0,5 ppm. To je ujedno i MDK za klor. Ako koncentracija klora prijee 0,5 ppm radniku se ne smije nita dogoditi, ali po propisima se rijetko kad doputa kratkotrajno premaivanje MDK s koncentracijama klora na radnom mjestu. Meutim, za veinu opasnih tvari nije ovako

11

jednostavno izraunati MDK, jer ih se unosi na mnogo naina u organizam. Tako npr. nitrate i nitrite u razliitim oblicima ovjek unosi kontinuirano. Zrak u okoliu je esto oneien nitroznim plinovima, koje graani udiu. Obzirom na to da se za uzgoj biljaka koriste mineralna gnojiva na bazi nitrata onda ih se unosi prehranom razliitim biljnim proizvodima te vodom esto oneienom nitratima i nitritima. Mogli bi davati i druge primjere unosa ovakvih tvari, kao npr. nitrite u suhomesnatim proizvodima gdje se dodaju kao konzervansi. Tu je potrebno za svaki od medija izraunati MDK prema vrlo sloenim istraivanjima. Najbolje e to biti objanjeno na arsenu, iji su spojevi otrovi ili vrlo jaki otrovi te su uz to kancerogeni i mutageni. Naalost, arsen je prisutan u naem tlu i vodama, pogotovo u Istonoj Slavoniji, gdje su mu nekad koncentracije u zdencima izrazito visoke. Isto tako ga se moe nai u razliitim prehrambenim artiklima, a pogotovo su mu visoke koncentracije u kampima. Radi poveanja sigurnosti ljudskog zdravlja stalno se sniava MDK za arsen u vodi za pie. Do prije nekoliko godina MDK je iznosila 50 g/l arsena u vodi, ali je tada smanjena na 10 g/l. Sve je to uinjeno zbog karcinogenosti i drugih tekih tetnih uinaka arsena. Nije bilo nikakvih pokazatelja da bi cijeloivotno uzimanje vode s koncentracijama arsena od 50 g/l moglo izazvati tetne uinke, ali je ipak radi razloga sigurnosti MDK snien. Kod kampa se nitko ne uzrujava zbog koncentracija arsena u njihovu mesu i one su viestruko vee nego u dobroj vodi za pie. To je zato to ljudi vodu piju svakodnevno, a kampe jedu prilino rijetko ak i u Dalmaciji. Onda je ukupni unos arsena u vodi s koncentracijama od oko 10 g/l kroz godinu dana uz pretpostavku da ovjek pije dnevno oko 1 l te tekuine priblino 3,5 mg. Puno ili malo? Ako pojedete 5 kg kampa s koncentracijama 400 g/l uz pretpostavku da je samo polovica od toga meso konzumirali ste godinje oko 1 mg arsena. Raunica je jasna! Naravno da su istraivanja tzv. dnevne koarice unosa pojedinih namirnica znatno sloenija i jako skupa, ali se sve skupa svodi na prosjeni unos graanina neke drave. Moemo na kraju rei vrlo jasno da MDK predstavlja initelj sigurnosti a ne rizika. Kad koncentracije neke tvari premae MDK nita se nikome nee dogoditi, ali u tom asu se ve smanjuje sigurnost i barem blago poveavaju rizici. Zbog toga ne treba paniariti u takvim sluajevima, ali treba vrlo tvrdo stajati na stanovitu da se MDK ne smije prei osim u posebnim sluajevima. Zakonodavac zna u svim zemljama da su prekoraenja MDK mogua zbog razloga tehnolokog procesa i da ih koji puta nije lako izbjei. Jednostavan primjer opet s klorom. Na slici pokraj teksta je prikazana klorna stanica s bocama ukapljenog klora spojenima na klorinator. U asu kad se boca isprazni zatvara se ventil na njoj i cijev se od nje odspoji. Ona mala koliina klora iz cijevi e izai van u zrak klorne stanice i naglo e porasti koncentracije klora u zraku. Teko je izbjei takav slijed dogaaja. Naravno da e radnik obaviti provjetravanje prostorije, ali u jednom asu e koncentracije klora u zraku prei MDK. Zakonodavac je to dopustio dajui novo ogranienje pod nazivom KDK (Kratkotrajno Doputena Koncentracija). Kod klora ona iznosi 1 ppm (1 dio klora na milijun dijelova zraka), ali takav dogaaj smije trajati maksimalno 15 min i ne smije se ponoviti u jednom radnom danu vie od 4 puta, a razmak izmeu incidenata smije biti minimalno 1 h. Smatra se da je to dovoljna garancija da se rizici za radnike nee

12

zbog toga poveati. Naravno da se KDK daje i za druge medije, poput npr. vode za pie ili za zrak u okoliu. Isto tako se pravila mijenjaju u izvanrednim okolnostima, kad nije mogue potivati stroge propise o MDK. Ja sam za vrijeme rata bio zapovjednik Toksikoloke slube GSS (Glavni Stoer Saniteta) i dobio sam meu ostalim zadatak brinuti o opskrbi vodom naih postrojbi na bojinici. Naravno da nitko nije spremao vodoopskrbne sustave za bojinicu i tamo je u najveem broju sluajeva voda bila zdravstveno neispravna za pie. U prvo vrijeme rata mi smo se morali pomiriti s tim da nai branitelji nee imati zdravstveno ispravnu vodu za pie i dopustili smo koritenje zdenaca, cisterni i drugih izvora sa zdravstveno neispravnom vodom za pie. Bilo je vano da imaju bilo kakvu vodu za pie i obavljanje osnovnih sanitarnih potreba. Naravno da smo obilazili bojinicu i inili to smo mogli, posebno u nekoliko sluajeva otrovanja bakterioloki neispravnom vodom. Kasnije se stanje popravilo do prihvatljivih normi, ali u prvo vrijeme se nije moglo ustrajati na potpuno zdravstveno ispravnoj vodi. Tako e to biti i u budunosti kod nesrea ili tekih kriznih stanja. Smatra se da ovjek kroz kratak period moe bez opasnosti koristiti zdravstveno neispravni zrak, vodu ili namirnice, kad naprosto nije mogue osigurati mu ono to propisi nalau. S MDK treba uvijek biti oprezan i nastojati urediti uvjete na radnom mjestu tako da se koncentracije opasnih tvari kreu daleko ispod te granine vrijednosti. To diktiraju i nove uredbe i direktive EZ, pa je kljuno proiavati zrak na radnom mjestu tako da nema ni potrebe mjeriti koncentracije opasne tvari u zraku. Iskustvo nam ba i nije blistavo budui su toksikolozi u prolosti radili greke. Kad je prije pedesetak godina poelo koritenje vinilklorida za sintezu polivinil-klorida (PVC) svi su smatrali da je polazna sirovina posve neopasna. Kod nas u Katel Suurcu je bila tvornica PVC tada pod imenom Jugovinil, a nitko nije znao nita o stvarno opasnim svojstvima vinil-klorida. Smatralo se da je ta lako hlapljiva tekuina opasna jedino zbog svoje zapaljivosti i eksplozivnosti para u smjesi sa zrakom. MDK je iznosio 100 ppm, ali se nitko nije uzrujavao niti kad su koncentracije vjerojatno bile puno vie. Radnicima se vinil-klorid jako sviao, jer su ga mogli kod kue koristiti npr. za ienje odjee, a bilo je i teih prekraja radne discipline zbog odnoenja kemikalije kui. Netko je shvatio kako se prilikom isparavanja vinil-klorida u posudi smanjuje temperatura zbog toga to je za reeni proces potrebna energija. Najednom se pojavio recept za proizvodnju sladoleda. Jednostavno bi se pomijealo vinil-klorid s mlijekom, jajima, eerom i sokom od nekog voa poput jagoda te se intenzivno mijealo smjesu kuhaom. Vinil klorid bi se isparavao i hladio smjesu pretvarajui je u sladoled. Na kraju bi veina vinil-klorida isparila i moglo se lizati krasan domai sladoled s ugodnim mirisom vinil-klorida. Dugo godina nakon poetka proizvodnje PVC-a otkrilo se da je on karcinogen i mnogi radnici Jugovinila su oboljeli od karcinoma jetara. Nakon toga su svi postali pametni i MDK za vinilklorid u zraku je dramatino smanjen na 2 ppm. Bojimo se da u budunosti ne bude slinih iznenaenja.

VRSTE TETNIH UINAKA

Moglo bi se rei da ni toksikolozi nisu sigurni kako obaviti podjelu vrsta tetnih/korisnih uinaka kemikalija na ive organizme. Razlozi za to su brojni i moda nije loe krenuti od povijesti ili tradicije, kad je najvanije mjesto u utvrivanju opasnosti bila smrtnost ili smrtonosna (letalna) doza kod jednokratne izloenosti nekoj kemikaliji bez obzira to je zapravo bio uzrok smrti. Naravno da se i danas u obzir uzima taj nain razvrstavanja, ali vie nije jedini. Druga povijesna podjela je bila prema ciljanom organu neke kemikalije, pa smo imali nefrotoksine, neurotoksine, kardiotoksine, pneumotoksine i druge kemikalije. Ni taj nain podjele se ne moe iskljuiti. Naravno da se razvrstavalo kemikalije i prema mehanizmima djelovanja na staninoj ili molekularnoj razini, to niti danas nije naputeno. Meutim, tijekom druge polovice 20. stoljea pozornost se usmjerila na posebne tetne uinke 13

kemikalija, kakvi su npr. karcinogenost ili reproduktivni tetni uinci, pa se pomalo stvarala zbrka. Bez obzira to mislili pojedini toksikolozi, regulatorna toksikologija je uvela svoju podjelu, koju se naprosto od tada mora potivati i na taj nain e i ovdje biti iznoeni podaci. Prema direktivama EZ danas se podjela obavlja kako slijedi: Prema akutnoj otrovnosti: vrlo otrovno T+ s R:26,27,28 otrovno T s R:23, 24, 25 tetno Xn s R:20, 21, 22 Prema neletalnim neprolaznim tetnim uincima kod akutnog izlaganja vrlo otrovno T+ s R:39/nain izlaganja otrovno T s R:39/nain izlaganja tetno Xn s R:68/nain izlaganja Prema tekim neletalnim uincima dugotrajnog izlaganja otrovno T s R:48/nain izlaganja tetno Xn s R:48/nain izlaganja Prema nagrizajuim uincima nagrizajue C s R:35 nagrizajue C s R:34 nadraujue Xi s R:41 nadraujue Xi s R:36/37/38 Prema uincima izazivanja preosjetljivosti nadraujue Xi s R:43 tetno Xn s m R42 tetno Xn s R42/43 Prema mutagenim uincima Muta. kat. 1. ili muta. kat. 2 T, s R46 Xn, Muta.kat.3 i R:40 Prema karcinogenim uincima T, Karc. kat 1 ili karc. kat. 2 s R:45 ili R:49 Xn, Karc. kat. 3 s R:40 Prema reproduktivnoj otrovnosti T, Repro. kat. 1 ili repro. kat. 2 s R60 ili R61 Xn, Repro. kat. 3 s R62 ili R:63 Prema tetnim uincima na okoli vrlo otrovno za vodene organizme i ostavlja dugotrajne tetne posljedice u vodi N i R:50/53 otrovne za vodene organizme i ostavlja dugotrajne tetne posljedice u vodi N i R:51/53 tetno za vodene organizme i ostavlja dugotrajne tetne posljedice u vodi R:52/53

14

OPA ORGANSKA OTROVNOST

Znaenje znakova opasnosti te oznaka upozorenja i obavijesti moe se pogledati u privicima ove knjige, a mi emo se posvetiti svakoj od skupina opasnih tvari posebno. Pri tome e svi tetni uinci vezani uz akutnu i kroninu otrovnost (neki kau i organska otrovnost) biti svrstani u zajedniko razmatranje, jer je i postupak ispitivanja uvijek slian. Najbolje se zapravo mogu ovi uinci kod svih naina unosa objasniti opisom tipinog pokusa na ivotinjama. Za pokus se u pravilu uzima visoko sroeno leglo (sve bratii i sestrine) neke pokusne ivotinje i nakon pripremnog perioda prilagoavanja (npr. temperatura, vlanost zraka, izmjena svijetla i tmine, ujednaena prehrana, itd.) ivotinje se podijele u skupine kojima e se davati razliite doze odreene kemikalije na odreeni nain (npr. gutanjem) te se formira kontrolna skupina. Prije poetka pokusa ivotinje se moraju pregledati na ope zdravstveno stanje i paljivo izvagati, a onda svaka ivotinja dobiva svoj karton za upisivanje podataka. Tijekom cijelog pokusa ivotinje se promatraju i piu se u kartonima zabiljeke, npr. o ponaanju, uzimanju hrane i vode te drugim moguim pokazateljima djelovanja opasne kemikalije, koja se pak primjenjuje prema jasnom protokolu. ivotinje koje oito pate moraju se eutanazirati i dati na razudbu kao i sve ivotinje koje uginu za vrijeme pokusa uz jasno biljeenje svega to je napravljeno. Na kraju pokusa sve ivotinje ukljuujui one iz kontrolne skupine se ubiju i podvrgnu detaljnoj razudbi. To ukljuuje pregled svih organa (makroskopski obzirom na izgled, teinu i druge initelje), a nakon toga se obavljaju detaljne biokemijske, citoloke, endokrinoloke i druge analize, kako bi se mogla opaziti svaka promjena u organizmu izazvana primjenom kemikalija u pokusu. Temeljem reenog donose se zakljuci o posljedicama primjene kemikalije kao: SMRT, PROLAZNI SPECIFINI ILI NESPECIFINI UINCI (npr. depresija SS, methemoglobinemija, inhibicija acetil-kolinesteraze, itd.) OTROVNOST ZA POJEDINE ORGANE (npr. nefrotoksinost, kardiotoksinost, neurotoksinost, itd.) NAGRIZAJUE DJELOVANJE (ne rade se pokusi na ivotinjama), NADRAIVANJE KOE I SLUZNICA, PREOSJETLJIVOST, DRUGI UINCI.

Smrtnost je dakako prvo mjerilo na temelju kojeg se opasne kemikalije razvrstavaju, ali s praktikog stanovita vaniji su dugotrajni uinci izlaganja. Zbog toga se njima posveuje posebna pozornost, jer se mogu oekivati kod izlaganja ljudi na radnom mjestu ili ak u okoliu. Koji puta je teko obaviti razvrstavanje, kao npr. u konkretnom primjeru dolje: Rezultati ispitivanja akutne otrovnosti fungicida flukvikonazola nain primjene vrsta spol LD50 (mg/kg) per os takor m, 112 per os mi m 325 180 dermalno takor m 2679 625 inhalacija takor m, 0,754 mg/L

15

Ovi i drugi podaci u Hrvatskoj dolaze pred Povjerenstvo za opasne kemikalije (ranije za otrove) Ministarstva zdravstva i ono raspravlja kako tvar razvrstati. Gornji sluaj je izabran zbog razlika dobivenih u ispitivanju akutne otrovnosti na usta u dvije vrste pokusnih ivotinja. Prema pokusima na takoru moglo bi se zakljuiti da ova tvar spada u otrove i da dobiva znak opasnosti T te oznaku upozorenja R25, jer je granina koncentracija za otrove <200 mg/kg na usta. Rezultati ispitivanja na miu pak u prosjeku za muke i enske daju vrijednost >200 mg/kg i moglo bi se tvar razvrstati meu tetne sa znakom Xn i oznakom upozorenja R22. Naravno, Povjerenstvo u pravilu primjenjuje stroija mjerila i ova tvar je razvrstana u otrove. U nekim sluajevima Povjerenstvo moe bez obzira na vrijednosti LD50 zbog posebnih razloga biti vrlo strogo u razvrstavanju. Primjer je totalni herbicid parakvat, koji je prema tadanjem slubenom razvrstavanju bio otrov, koji je pravio teke probleme u praksi. Prije Domovinskog rata biljeena su relativno esta teka otrovanja seljaka s tom kemikalijom, a ishod je preesto bio letalan zbog naina nakupljanja parakvata u pluima i njegovog mehanizma djelovanja. Donijeta je odluka o razvrstavanju meu vrlo otrovne tvari sa znakom opasnosti T+ i odgovarajuim oznakama upozorenja. Na taj nain je odmah stupila na snagu zabrana prodaje parakvata i njegovih pripravaka na malo u poljoapotekama. Nakon toga je prema mojem znanju zabiljeeno samo jedno otrovanje tom tvari i to zbog toga to je poljoprivrednik provercao pripravak iz Republike Srpske. Moda jo koja rije u uincima nagrizanja i nadraivanja, koji se prema EZ posebno razvrstavaju, a toksikolozi su oduvijek smatrali kako se radi o otrovanju kad npr. netko popije au koncentrirane sumporne kiseline. Danas se na tom podruju uvode brojne ograde zbog zatite ivotinja. Vie se uope ne smije ispitivati nagrizajue djelovanje na ivotinjskom modelu, nego se na temelju pH pripravka utvruje hoe li dobiti oznaku nagrizajue. Ako je pH nii od 2 ili vii od 11 automatski se dodjeljuje znak opasnosti C i oznaka upozorenja R35.

Nagrizajue djelovanje

Nadraujue djelovanje

Unitavanje svih slojeva koe i prodiranje kemikalije do tkiva oznaava se kao nagrizanje, a nadraivanje je sluaj kad dolazi samo do oteenja gornjeg sloja koe mrtvih epitelnih stanica. Za nadraujue djelovanje na koi, dinim putovima ili sluznici oiju danas se jo uvijek obavljaju pokusi na prikladnim ivotinjama, ali ini se da bi u budunosti takvi pokusi mogli biti zabranjeni ili doputeni uz velika ogranienja. To se posebno opaa u kozmetikog industriji, gdje se postupno uvode zabrane istraivanja na ivotinjama, posebno u kontroli kvalitete pripravaka. Naravno da nagrizajue djelovanje na kou ili bilo koju sluznicu moe dovesti do tekih posljedica. Kad se radi o takvim plinovima moe se uvijek oekivati smrt zbog edema plua, ali nisu ni uinci nadraivanja bezazleni. Oni u pravilu vode u infekcije oteenog tkiva te pojavu dermatoza i keratoza na koi ili tekih oteenja npr. oka ili plua. Zbog toga im se posveuje posebna pozornost. U ovu skupinu uinaka spadaju jo

16

dva, tj. ee spominjano izazivanje preosjetljivosti (senzibilizirajue djelovanje) ili neosjetljivosti (tolerancija). Na prvi pogled izazivanje preosjetljivosti predstavlja vei problem i ee se o njemu pie. Ne radi se o alergogenosti zbog sasvim drugaijih mehanizama djelovanja i ne smije se ta dva pojma brkati. Preosjetljivost je osobina organizma steena duim ili kraim izlaganjem nekoj kemikaliji. Kemikalije kod kojih se dogaa preosjetljivost koe dobivaju znak opasnosti Xi i oznaku upozorenja R43, a u sluaju izazivanja preosjetljivosti dinih putova takve tvari dobivaju znak opasnosti Xn i oznaku upozorenja R42. Kao dobar primjer navodim konu preosjetljivost na ione nikla. Istraivanja na samom kraju 20. stoljea pokazala su kako je 10% europskih ena u veoj ili manjoj mjeri preosjetljivo na nikal, najee iz razliitog nakita. Lijepi vrat na ovoj slici pokazuje preosjetljivost na ogrlicu izraenu iz loeg materijala s visokim sadrajem nikla. Komisija EZ je poetkom devedesetih godina prolog stoljea objavila jednu posebnu direktivu o maksimalno doputenom ispiranju nikla iz razliitih nakita (mg/tjedan/cm2 koe), s sav nakit sa znaajnijim ispiranjem od maksimalno doputenog morao se povui s trita. Poetkom 21. stoljea pojavili su se podaci o kovanici eura koja sadri prevelike koliine nikla i predstavlja opasnost posebno za blagajnice. Zato je kod europskih ena dolo do poveane uestalosti preosjetljivosti na nikal nije sigurno, ali neki to povezuju s nehrajuim posuem, koje se koristi ve nekoliko desetljea u europskim dravama. Krajem osamdesetih prolog stoljea jednom direktivom je tono propisano koliko se nikla smije isprati iz takvog posua u 3% octenu kiselinu i neispravno posue je tada povueno s trita EZ. Naravno da su ga proizvoai tada stavili na trite zemalja srednje Europe ukljuujui Hrvatsku. Danas se i u Hrvatskoj ispitivanje ispiranja nikla iz nehrajueg posua smatra obveznom analizom kod uvoza takvih predmeta u nau zemlju. Suprotan uinak od izazivanja preosjetljivosti jest javljanje neosjetljivosti (tolerancije) na neku kemikaliju. Javlja se takoer kod dugotrajne izloenosti, kad se naprosto gase alarmi tijela na izloenost. Ja sam osobno neosjetljiv na suzavac, vjerojatno zbog dugog iskustva s poetkom jo iz mojih prvih studentskih demonstracija poetkom 1966. godine. Neosjetljivost je svakako zabrinjavajui uinak, jer se ne javlja signal izlaganja nadraujuoj kemikaliji i tete za rtvu onda mogu biti u konanici vrlo visoke.

MUTAGENOST I KARCINOGENOST
Veina ljudi misli da su mutagenost i karcinogenost pojmovi nastali u drugoj polovici 20. stoljea, kad se uoila njihova povezanost s izlaganjem kemikalijama. Za mutagenost bi se to ak moglo i rei, jer se mehanizam te pojave shvatilo tek u drugoj polovici 20. stoljea, ali karcinogenost je davno poznata i znalo se ve krajem 18. stoljea da kemikalije mogu utjecati na pojavu raka. ak je pojava opisana kod radnika, koji su obavljali poslove s katranom kamenog ugljena i obolijevali ee nego drugi graani od raka mokranog mjehura. U pravilu proces karcinogenosti poinje s mutacijom, tj. kemijskom promjenom strukture DNK molekule u nekoj ili nekim stanicama. Mutacija s kemikalijama dogaa se na taj nain da se kemikalija vee na neku od osnovnih podjedinica DKN molekule, tj. na neki od nukleozida. 17

Veza se moe ostvariti zbog toga to je kemikalija jako reaktivna poput npr. diazometana ili formaldehida ili zato to organizam svojim metabolizmom aktivira inae neaktivnu molekulu, poput npr. prevoenja benzena u epoksid. Onog asa kad se takva kemikalija vee na neki nukleozid DNK nastupila je mutacija, jer se DNK molekula toliko promijenila da vie nije normalna niti je karakteristina za organizam u kojem se dogodila mutacija. Inae DNK molekula je genetsko nasljee i mora biti upravo takva kakva je naslijeena, jer u suprotnom ne obavlja svoje brojne funkcije (npr. upravljanje sintezom proteina). Tim dogaajem stanica s pokvarenom DNK molekulom postaje stranac u organizmu, ako se greka ne popravi. Kao to se naprijed vidi, postoje tri skupine mutagenih kemikalija. Muta. kat. 1. su one kemikalije za koje je kod ljudi dokazano da mogu izazvati mutaciju i nose oznaku upozorenja R46. Gotovo da nema takvih kemikalija kod kojih je sigurno dokazano da mogu izazvati mutaciju u ovjeka, a obino se zakljuuje posredno da imaju to svojstvo, kao npr. kod benzena koji je takoer karcinogen kategorije 1. Puno je vie kemikalija za koje je dokazano da mogu izazvati mutaciju u pokusnih ivotinja i one se oznaavaju kao mutageni kategorije 2. Obzirom na injenicu da mutacija ne vodi izravno karcinogenosti onda se takve kemikalije oznaavaju s oznakom upozorenja R40 i vjerojatno nikad nee dovesti do karcinoma. Konano, postoje kemikalije kod kojih je dokazano samo u epruveti da bi mogle izazvati mutaciju i one se smatraju mutagenima skupine 3. Ako je mutagena skupine 2. mnogo onda je ovih treih neizmjerno vie i oni nose oznaku upozorenja R68. Mutacija openito nije neprolazna. Ona se moe ispraviti, jer organizam sadri brojne mehanizme za popravljanje pogreaka (npr. reparatorne enzime koji izreu pokvareni nukleozid, a na njegovo mjesto doe onaj ispravni). ivo bie moe ivjeti jako dugo s mutiranim DNK molekulama u nekim stanicama a da se nita loe ne dogodi. Mutacija u apsolutnoj veini sluajeva ne vodi u karcinogenost i to treba dobro zapamtiti. Samo kao primjer moe se rei da ve izlaganje sunevim zrakama moe izazvati mutacije odreenih DNK molekula u nekim stanicama koe, ali to ne znai da e svatko tko je izgorio na suncu oboljeti od melanoma. Samo mali broj nesretnika e dobiti taj zloudni tumor. Karcinogeneza je vrlo sloen i dugotrajan proces, kad stanice s mutiranim DNK podivljaju i zaponu svoj vlastiti razvoj, prvo kao benigni tumor i onda se diferenciraju u pravi karcinom. NEOPLASTINE PROMJENE RAZVOJ TUMORA KEMIJSKI KARCINOGEN METABOLIKA AKTIVACIJA TEMELJNI KARCINOGEN DNK PROMJENJENI RECEPTOR EKSPRESIJA Dakle, proces poinje naprijed raspravljanom mutacijom. Onda zbog nekog vanjskog ili unutarnjeg initelja (moe biti i neka kemikalija) pone ekspresija. Stanica se pone dijeliti i nastaje benigni tumor. ovjek s benignim tumorom moe proivjeti dug vijek i umrijeti od starosti ili zbog neke nesree ako ne doe do diferencijacije tumora. Ta diferencijacija se opet dogaa utjecajem razliitih nama esto nepoznatih initelja, kako e biti pokazano kasnije s primjerom. Onog asa kad doe do diferencijacije moe se rei da je proces karcinogeneze zavrio i da vie nema povratka natrag. U procesu karcinogeneze bitno je nekoliko stvari: 18 TUMORSKA STANICA RAZVOJ DIFERENCIRANI TUMOR PROGRESIJA NEDIFERENCIRANI KARCINOM

Bioloki uinak kemikalija je trajan, kumulativan i odgoen Viekratno doziranje je u pravilu uinkovitije nego jednokratno u istoj ukupno primijenjenoj dozi, Na pojavu tumora utjee velik broj initelja (vrsta, dob, spol, nain ulaska otrova u organizam, genetske varijacije, interakcije s egzogenim i endogenim initeljima, itd.)

Ve naprijed je reeno da nema oporavka kad je jednom poeo proces karcinogeneze. Mutacija se moe popraviti, ali kad se poeo stvarati benigni tumor on se vie ne moe preobraziti u normalne stanice. Problem kumulativnosti se vee uz duinu izlaganja. to je izlaganje karcinogenoj kemikaliji due to je rezultat sigurniji da e sve zavriti s pravim karcinomom. Ono to je takoer loe je injenica da se karcinom pojavljuje dugo vremena nakon to je dolo do mutacija. Smatra se da treba proi dvadesetak godina od poetka izlaganja do pojave karcinoma, a kroz to vrijeme stradalnik ne osjea nikakve posljedice svog izlaganja kemikaliji. Radi se o sporom i podmuklom procesu, koji moe trajati i due kao npr. kod izlaganju azbestu kad se tumor moe pojavit vie od 30 godina nakon izlaganja. Da je viekratno izlaganje izrazito malim dozama opasnije nego jednokratno izlaganje nekoj visokoj dozi takoer je snano vezano uz proces karcinogeneze. Najbolji primjer reenome su posljedice Seveso katastrofe, koja je ostavila velikog traga u Europi. Godine 1974. dolo je do eksplozije kotla u tvornici za sintezu trikorfenola odmah pokraj naselja Seveso u Italiji sa nekih 1.800 stanovnika. Produkti iz reakcionog kotla su se istaloili u smjeru vjetra dijelom na naselje a dijelom na oblinja polja. U prvi as nitko nije shvaao veliinu katastrofe dok nisu poele ugibati krave i dok djeca nisu dobila klorakne (sive male aknice koje ne prolaze godinama i esto se inficiraju), koje su uputile na akutno otrovanje organoklornim tvarima. Pametni su odmah shvatili da je moralo doi do kontaminacije polikloriranim dibenzo-dioksinima ve tada poznatim kao straim otrovima. Uz to to im je LD50 kod ljudi iznosio samo 50 g/kg znalo se da su mutageni, karcinogeni, reproduktivno otrovni, itd., itd. Nastala je velika panika i svi su mjetani iseljeni u posebne kampove te stavljeni na promatranje. Kasnije su se raselili, ali su sve do danas ostali pod stalnom kontrolom. Naeni su razliiti poremeaji u ljudi iz Sevesa, a posebno reproduktivni. Meutim, nitko nije obolio od raka unato visokoj dozi dioksina, koju su primili kod navedene nesree. Tumaenje je vrlo jednostavno. Jedna visoka doza dioksina mogla je izazvati razliite akutne i kronine uinke, ali nije bila dovoljna za proces karcinogeneze u stanovnika. Da je ta doza bila podijeljena u 10.000 ili vie manjih doza smatra se da bi se neminovno javio karcinom u mnogih graana. Trei problem je u tome to ne znamo koji initelj moe i hoe potaknuti proces karcinogeneze u njegovim razliitim fazama. Kao primjer neka poslui estradiol. To je vaan enski spolni hormon, koji se sintetizira u eninom organizmu sve dok ena ne ue u menopauzu. Tada prestaje sinteza estradiola i mnoge ene imaju brojne potekoe zbog toga. Sasvim sigurno se ubrzava osteoporoza i na taj se nain ena izlae rizicima loma kostiju. Naravno da su s nedostatkom estradiola povezane i brojne druge potekoe, od onih tipinih valunga do gubitka libida. Zar u modernim vremenima ima ita lake nego eni dati estradiol kao lijek u ovom ili onom obliku? Nije problem dati eni lijek, ali je pitanje kakve e on tete uiniti. Obino mudri lijenici alju ene na onkologiju da ispitaju receptorski status dojke i ako je on nepovoljan nee preporuiti eni uzimanje estradiola, jer estradiol moe biti onaj okida koji e potaknuti diferenciranje tumora dojke. To pokazuje razinu naeg neznanja na ovom i drugim podrujima.

19

Opet je vano rei da svaki karcinogen nije jednako opasan. Strunjaci dijele karcinogene u tri skupine. Karcinogen kategorije 1. je onaj kod kojeg je sasvim sigurno dokazano da moe izazvati rak u ovjeka. Evo izvatka iz liste karcinogena te skupine.

KARCINOGENI SKUPINE I.
TVAR 4-aminobifenil i soli arsenov pentoksid arsenov trioksid benzen>0,1% benzidin i soli cinkov kromat diniklov trioksid kalijev kromat katrani kamenog ugljena klorodimetil eter klorometil eter kromov trioksid 2-naftilamin i soli naftni derivati koji sadre benzen niklov monoksid niklov sulfid vinil klorid CAS BROJ 92-67-1 1303-28-2 1327-53-3 71-43-2 92-87-5 1314-06-3 107-30-2 542-88-1 1333-82-0 91-59-8 1213-99-1 16812-54-7 75-01-4

Kod tih tvari i njihovih derivata (npr. brojni naftni derivati) sigurno je dokazano da mogu izazvati rak u ovjeka. Tipian predstavnik takvih tvari je benzen, koji je na pratitelj u brojnim proizvodima. EZ smatra da su karcinogeni svi proizvodi koji sadre vie od 0,1% benzena i da se oni ne smiju nai u maloprodaji. Iznimka je benzen kao vaan sastojak nafte i benzina, kojeg EZ doputa u benzinu za maloprodaju do 1%. Meutim, tada mjesto prodaje mora biti jasno obiljeeno svim znakovima opasnosti ukljuujui mrtvaku glavu s prekrienim kostima te oznakama upozorenja poput R45, tj. da moe izazvati rak. Na benzin jo uvijek zna sadravati do 6% benzena, ali nigdje na benzinskim postajama nema upozorenja na njegove velike opasnosti. Zadnjih desetak godina jest uvedena samoposluga i svaki kupac moe koristiti rukavice za jednokratnu uporabu. To je dobro prvenstveno zbog zatite zdravlja radnika na benzinskim postajama, ali nije dobro to se kupci ne upozoravaju na opasnosti, jednako kao to se ne upozoravaju stanovnici u blizini takvih benzinskih postaja. HZT je vodio velike bitke s naftnim kompanijama i tek 2007. godine je uspio ishoditi da se u dokumentaciji takvih kemikalija pie prava istina o njihovim opasnostima. Tako npr. INA danas realno u svojim Sigurnosno-tehnikim listovima (STL) obavjeuje kupce o karcinogenosti svojeg benzina. Skupina 2. karcinogena obuhvaa znaajno vie tvari, ali ni za jednu od njih nije dokazano da moe izazvati rak u ovjeka nego samo u nekih pokusnih ivotinja. Svejedno smo oprezni prema njima i one nose takoer znak opasnosti T i oznaku upozorenja R45 ili R49. Dobro je to je tako i trebamo se uvati, jer nikad se ne zna hoe li se za neku od njih dokazati da je moda karcinogen skupine 1. Konano, postoji golem broj kemikalija svrstanih u karcinogene skupine 3. Nema nikakvog dokaza da bi takva kemikalija mogla izazvati rak u pokusnih ivotinja, a kamo li u ovjeka, ali ih ipak popisujemo i dajemo iz znak opasnosti Xn te oznaku upozorenja R40. Nemojte paniariti kad netko kae da radite s karcinogenom kemikalijom dok ne provjerite u koju skupinu opasnosti spada. Uobiajeno je 20

da ljude na spomen o karcinogenosti uhvati strah. To se dogaa i onima koji bi trebali nadzirati koritenje kemikalija, kao npr. inspektorima. Zbog loih propisa iz podruja zatite okolia nije se mislilo na vanost razvrstavanja karcinogena u skupine i njihovi inspektori izjednaavaju sve takve kemikalije bez obzira u koju skupinu karcinogena spadale. Ve godinama vodim bitku s nadlenim ministarstvom da se konano propisi poprave, jer inspektori rade neopisive gluposti na terenu. Tako su u zadnje vrijeme poeli natjeravati kemijske istionice na izradu interventnih planova, jer one koriste perkloretilen za ienje rublja. Ta kemikalija je razvrstana u skupinu 3. karcinogena i nosi oznaku R40, pa se netko od inspektora sjetio kako prema istionicama treba primijeniti posebne mjere prisile. Nije trebalo dugo ekati da neka druga inspektorica proglasi diklormetan karcinogenom i zatrai posebne mjere u tvrtki koja ga koristi u malim koliinama. Moglo bi se rei da je to ludost, ali ak i znanstvenici luduju. Danas je nezamisliva analiza DNK bez reagensa pod nazivom etidijumbromid. U istom stanju je to vrlo jaki otrov, a takoer mu se dodjeljuje oznaka upozorenja R68. Zapravo ta oznaka je sasvim beznaajna i zbog nje se kemikalija svrstava u skupinu 3. mutagena. Meutim, netko je davno meu znanstvenicima proirio vijest da je kemikalija karcinogena iako to ona nije, pa se ljudi boje s njom raditi. Da bi stvar bila smjenija, koriste je u koncentracijama od 0,1% kad joj moda ostaje svojstvo tetnosti ako se udie ili proguta. Praktiki nita, a opet se ljudi boje. Poduka je da treba razmisliti prije nego se govori o opasnostima neke kemikalije.

REPRODUKTIVNO TOKSINI UINCI

Utjecaj opasnih kemikalija na reprodukciju poeo se izuavati detaljnije tek u drugoj polovici dvadesetog stoljea iako su ve ranije mudri ljudi govorili o tome da bi kemikalije mogle tetno djelovati na taj vani proces. Vremenom su se saznanja irila i na poetku 21. stoljea tim se uincima daje sve vea vanost. Danas se smatra kako se tetni uinci mogu javiti kod: -oplodnje, -razvoja ploda, -potomaka jedne ili vie generacija, -na drugi nain. Utjecaj na plodnost moe se dogoditi na vie naina, ali najee sve kree od promjena u sintezi spolnih hormona. Najtee podnoljivi su vjerojatno uinci na spolnost uz promjene potencije odnosno libida, pa npr. u sluaju impotencije oploivanje gotovo da nije mogue. Kod mukaraca je najei defekt u smanjenoj pokretljivosti sermatozoida, a posebno na to imaju utjecaja spojevi olova. Kod ena se mogu dogaati teki poremeaji menstrualnog ciklusa i zrenja jajne stanice, to sve vodi smanjenju plodnosti. Treba rei da se ovim uincima nije pridavala vanost sve do pred sam kraj 20. stoljea. Sjeam se jednog boravka u Otavi 1996. na sastanku UN o sigurnosti kemikalija, gdje sam ja bio jedan od predstavnika Hrvatske. Velika pozornost je bila posveena endokrinim poremeajima uzrokovanima kemikalijama. EZ i SAD bile su protiv proirivanja obveza proizvoaa kemikalija na ispitivanje takvih uinaka kakvi su 21

spolna potencija tvrdei da e to poskupjeti ispitivanja kemikalija, a teko je nai i prikladne modele npr. za istraivanje libida takorica. Meutim, glavni potroai pesticida iz June Amerike vrlo su ustrajno traili takva ispitivanja. Jedan od njihovih predstavnika je u asu iskrenosti rekao priblino slijedee: Kod nas mukarac mora biti mucho, jer inae nije vrijedan niije panje, a impotentan mukarac ne moe biti mucho. Ne znam je li to prevagnulo u donoenju konsenzusa, kako se na takvim skupovima odluuje, ali zakljueno je da se mora istraivati utjecaj kemikalija na endokrine funkcije. Najvaniji dogaaj na podruju reproduktivne toksikologije predstavljala je talidomidska katastrofa. Ona se dogodila sedamdesetih godina prolog stoljea s lijekom talidomid. Njegovo stavljanje na trite kao analgetika (protiv bolova) pozdravljeno je od zdravstvenih strunjaka, jer praktiki nije izazivao nikakve nuspojave, za razliku od tada uobiajenog Aspirina (acetilsalicilna kiselina). Onda je otkriveno da je taj lijek jako dobar antiemetik (protiv munine i povraanja), pa mu se uporaba jo znatno proirila. Najgore je to to su ga lijenici poeli nekritiki propisivati trudnicama u prva tri mjeseca trudnoe kako bi suzbili tako uobiajene munine i povraanje. Rezultati su bili katastrofalni, a opaeni su prekasno kad se rodilo izrazito mnogo defektne djece. Djeca su se raala bez udova ili sa zakrljalim udovima, pa danas mnogi govore o talidomidskoj generaciji. Vrlo brzo se saznalo da to nije jedini sluaj teratogenosti kemikalija. Izgleda da je daleko gora situacija bila u Vijetnamu, gdje su se opaala brojne teke tetne posljedice defolijanata, koje su Amerikanci primjenjivali za unitavanje lia drvea u praumama radi sprjeavanja dostave oruja vijetnamskim borcima. Radilo se o triklorfenoksi-octenoj kiselini ili nekim njezinim arama bogatima dioksinima (orange agent). Ove katastrofe su potresle svijet i tek tada su komentatori shvatili kako je plod u maternici zapravo nezatien od kemikalija ukljuujui lijekove. injenica je da posteljica ne predstavlja uinkovitu barijeru za prelazak kemikalija iz krvi majke u krvotok ploda i da e sve to uzima majka dobivati njezin plod. Ako majka pije biti e i plod pijan, ako pui puiti e i plod, itd. Poseban problem kemikalije predstavljaju u prva tri mjeseca ivota ploda. injenica je da od jedne oploene jajne stanice ovjek nastaje u brojnim procesima diobe stanica, njihove diferencijacije u organe, itd. Strada li neka od toliko vanih stanica u stvaranju novog ovjeka moe doi do tekih poremeaja kakvi su se dogodili u Europi i Vijetnamu zbog utjecaja posebnih kemikalija. Kasnije je na tom podruju raeno izrazito mnogo i broj teratogenih ili sumnjivih kemikalija se stalno poveavao. Danas je istraivanje teratogenosti nezaobilazno za svaku novu kemikaliju ili kemikaliju koja dolazi na trite u velikim koliinama. Problem je naravno kako izbjei teratogeno djelovanje kemikalija, jer nije dovoljno buduoj majci zabraniti rad s opasnim kemikalijama. injenica je da danas poznajemo brojne kemikalije koje se skladite u organizmu, npr. u tjelesnim mastima. Takva je situacija npr. s dioksinima, koji predstavljaju globalni problem oneienja okolia. Jasno je da se one skladite i u mastima ena, a tijekom trudnoe se mogu oslobaati i prelaziti u plod.

22

O tome dovoljno govori Vijetnamska katastrofa s raanjem defektne djece i kasnijim tetama kod normalno roenih potomaka. Trei problem reproduktivne otrovnosti jesu tetni uinci na potomcima, ba prema onoj iz Sv. pisma: Oevi su zobali zeleno groe, a sinovima e trnuti zubi. Uinci na potomstvo prve ili druge generacije, a govori se o moguim uincima i na treu generaciju, su brojni. Najee se ogledaju u poremeajima ponaanja u djece, zaostajanju u rastu, prekomjernom debljanju, problemima u uenju, itd. Meutim, nisu iskljueni ni teki uinci poput pojave karcinoma negdje u dvadesetim godinama ivota ovjeka. Nema dovoljno podataka za iru uzbunu, ali ve i naznake te rezultati pokusa na ivotinjama pokazuju da problem moe biti izrazito ozbiljan. Zbog toga se REACH uredbom predlae ispitivanje tetnih uinaka kemikalija na tri generacije potomaka (djeca, unuci i praunuci). Od drugih uinaka treba svakako spomenuti danas sasvim hipotetski dogaaj kakav je promjena vrste. Teoretski je mogue da doe do takvih promjena, ali je pitanje moe li se na taj nain razviti nova vrsta ovjeka. Prije nekoliko godina objavljeno je znanstveno priopenje o miu iz Sevesa. Unato tome to se nakon teke nesree u Sevesu iskorijenilo sav ivot na irem podruju i sve to se moglo ukljuujui tlo spalilo radi unitavanja dioksina, ivot se na opustoeno podruje vraao. Skupina istraivaa je prema prvim vijestima otkrila novu ivotinjsku vrstu vrlo slinu obinom poljskom miu, ali on je bio tek roak normalnom miu. Mogli su se ak kriati, ali potomak je bio bastard slino kao to se kod bliskih roaka konja i magarca govori o razliitim vrstama, koje ne mogu mijeanjem dobiti plodno potomstvo. Kasnije vijest nije potvrena, ali ostala je teoretska mogunost da kemikalije izazovu takve promjene. Jo jedan tetan uinaka naen istina samo kod vodozemaca pobuuje pozornost strunjaka. Uzbuna je poela radom u kojem se pokazuje da neke tvari mogu biti endokrini disruptori, kao npr. iroko koriteni herbicid atrazin. Pokazalo se da atrazin moe kod punoglavaca sprijeiti razvoj abaca, koji se pretvore u hermafrodite. Kasnije su ti rezultati bili potvrivani i opovrgavani, kako za abe tako i druge vodozemce ili ribe, ali ostaju visjeti kao jo jedna prijetnja ivim biima od pretjerane izloenosti kemikalijama.

EKOTOKSINOST
S moje toke gledita pojam ekotoksikologija se prilino krivo shvaa, kao to se krivo shvaa pojam zatita okolia. Izravno prevedeno zaista se kod ekotoksikologije radi o otrovnosti kemikalija za razliite dijelove okolia, ali se pri tome zaboravlja da je i ovjek jo uvijek dio tog okolia na stotine naina i ako je neto toksino za kine gliste mora biti opasno i za ovjeka, koji je na kraju krajeva takoer ivo bie i na vrhu je hranidbenom lanca. Iako se dugo bavim aktivno zatitom okolia i sudjelovao sam u osnivanju jednog od drutava jo 1990. godine nisam uspio uvjeriti ak niti moje istomiljenike da bi se u zatiti okolia puno vie moglo uiniti kad bi ljudi shvatili da primarno tite sebe brinui se za svoj okoli. Ekotoksikologija je jedna od najnovijih grana toksikologije i imala je na nekim podrujima vrlo brz razvoj, ali na drugima se kasni za stvarnou. Mudri ljudi su shvatili kako je voda kljuni medij preko kojeg se ire neistoe i o kojem ovise praktiki sva iva bia. Isto se odnosi i na toliko dobro pokretni zrak, ali ima puno razloga da se na vodu obratila posebna pozornost. Uostalom, najvee tete su do sada biljeene upravo na vodenim organizmima. EZ 23

je propisala brojne testove ispitivanja toksinosti za vodene organizme. Danas se rutinski na brojnim mjestima ukljuujui hrvatske laboratorije obavljaju pokusu na vodenbuhi, a kao modeli jo slue pastrve, kamenice, razliite alge pa i bakterije. Zbog sve veih teta u okoliu danas takva istraivanja postaju nezaobilazna u postupcima registracije kemikalija. Neto su skromnija postignua na ispitivanju otrovnosti za druge organizme iz okolia, ali stvari se polako kreu. Tlo je majka ivota i izrazito ga je vano ouvati istim i zdravim, a najbolji pokazatelj njegove istoe su organizmi koji u njemu ive. Prvenstveno se misli na bakterije tla, gliste, gljive i druge organizme. Iako nisu slubeno uvrteni u EZ direktive javljaju se testovi ispitivanja otrovnosti za takve organizme. Takoer se u registracijskoj dokumentaciji javljaju sve vie ispitivanja otrovnosti za ptice (najee divlje patke), kukce (preteno pele), kopnene sisavce (npr. takore i mieve) te druga iva bia (npr. biljke). Trend je da se na tom poslu napravi to je mogue vie, posebno u iskljuivanju posebno opasnih pesticida. Za kraj treba ipak dati priu o kolateralnim rtvama ljudske primjene kemikalija u prirodi. Poetkom 21. stoljea izabran sam za predsjednika Povjerenstva za sprjeavanje ilegalnog koritenja otrova u prirodi pri ministarstvu nadlenom za zatitu okolia. Razloga za osnivanje povjerenstva bilo je zaista napretek. I svjetska literatura govori o ubrzanom izumiranju brojnih ivih vrsta, a jedan od razloga za to je neumjerena primjena kemikalija na svakom moguem mjestu. Na neposredni razlog bio je u prijetnji potpunog izumiranja supova na Kvarneru, ali dobivali smo tih godina stalno vijesti o stradavanju svakakvih ivotinja ukljuujui i pse. Jedan od lanova Povjerenstva je napravio literaturni pregled s ijim sam rezultatima ja bio zgroen. Istina je da me najvie uznemirilo namjerno ubijanje ivotinja u zoolokim vrtovima tako raireno u svijetu i kod nas, posebno zato to su te ivotinje i onako ve izgubile ono najvanije to imaju, a to je sloboda. Meutim, unitavanje ivih vrsta se ne dogaa zbog ope ljudske zloe nego iskljuivo stradanja nastaju stvarno kao kolateralne tete primjene kemikalija iz drugih razloga (npr. zatita bilja, unitavanje prenosnika zaraznih bolesti, nepaljivo isputanje tvornikih efluenata, itd.). Tim istim injenicama se vode danas svjetski strunjaci u odobravanju registracije kemikalija za trite. Ako se ve ne moe sprijeiti divlja svinja da jede travu tretiranu herbicidima onda treba paziti kakve se herbicide stavlja na trite. Taj trend preporuivanja uporabe kemikalija koje nisu ekotoksine ili su tek slabo ekotoksine jedini je nain umanjivanja teta u naem okoliu. No da se vratim naprijed spomenutom Povjerenstvu. Ono je doivjelo potpuni neuspjeh u svom radu i nije uspjelo zatititi ak ni supove. Bilo je stotine prepreka i praktiki nitko s nama nije htio suraivati (brojne inspekcije, lovci, veterinarski instituti, itd.), a nije bilo ni novca potrebnog za nune poslove (prikupljanje stradalih ivotinja, njihov transport, brojne analize njihova tkiva, itd.). U jednom asu smo ukinuti, a da nismo dobili ni obavijest o tom dogaaju a kamo li propisana rjeenja o prestanku naeg mandata. Nema osjeaja meu vanim ljudima da je dragocjen svaki ivi organizam iz naeg okolia, pa ak i onaj dosadni komarac krvopija. Tek se moemo nadati da bi se stanje u budunosti moglo popraviti.

RIZIK I SIGURNOST
Do sada je bilo jako puno rijei o raznim opasnim uincima svakakvih kemikalija. Meutim, opasnost neke kemikalije ne mora nas brinuti, ako nismo zbog toga ugroeni zdravljem ili ivotom odnosno ako nije ugroen okoli. Nas zapravo zanimaju rizici da emo stradati mi ili netko drugi iz naeg okolia, a eljeli bi to veu sigurnost u buduem ivotu. Pri tome je sigurnost vjerojatnost da emo proi bez posljedica, a rizik je pak vjerojatnost da emo stradati. eljeli bi da je sigurnost za nas i okoli negdje to blie 100%, a rizik da je nitica ili blizu toga. Mi znamo da postoje brojne opasnosti oko nas diljem nae zemlje i svemira, ali nekih od njih se ne bojimo. Jasno je da bi pogodak meteora u nae dragocjeno tijelo znaio i nau trenutnu smrt, jer udar meteor bi nas razmrskao na sitne komadie. 24

Meutim, mi se udara meteora ne bojimo i eemo slobodno pod naim nebom. Takav dogaaj je praktino nevjerojatan i mi moemo rei kako je rizik od naeg stradavanja zbog udara meteora jednak nitici. To bi svakako eljeli postii u buduem ivotu u odnosu na uinke bilo koje opasne kemikalije, ali vie nismo sigurni da je to mogue. Najvanije je zapravo ne izlagati se opasnim kemikalijama i u tome je sva mudrost. Neka kemikalija ima nevjerojatno opasna svojstva i neka su samo male koliine dovoljne da nam nakode, ali ja se neu bojati ili uzrujavati ako ne vidim nikakvu opasnost njezina unosa u moj organizam. Znai da moramo sve initi da smanjimo unos bilo kakve opasne kemikalije u na organizam ili okoli i u tom je mudrost postupanja s kemikalijama. Samo se otvara pitanje je li to i u kolikoj mjeri mogue u naem dananjem svijetu.

25

2. KOD KUE JE NAJGORE

Tako je pisao veliki Ephraim Kishon u istoimenoj knjizi s ovim naslovom, ali naravno da nije pisao o kunim kemikalijama. Meutim, zato o njima piu zvani i nezvani na svim prostorima nae planete. Zapravo veina graana uope ne razmilja o kunim kemikalijama i shvati da postoje u njihovom domainstvu kad se dogodi neka nesrea. Veina graana i ne smatra kune kemikalije bilo kakvim problemom, a u pravu su ako se njima koriste na propisani nain. U zadnje vrijeme se javljaju zloguki proroci, posebno meu mlaim generacijama, koji dokazuju da je zaista u kui najgore. Naravno da treba biti realistian i razumno se odnositi prema takvim kemikalijama. Svaka njegovana i pametna ena e npr. kod prljavih kunih poslova s kemikalijama koristiti barem nuna sredstva osobne zatite, a budale Bog uva. Mene osobno brine sigurnost djece u kui, jer kemikalija je sve vie, a oni u dobi do neke etiri godine nisu u stanju shvatiti opasnosti, pogotovo kad se njihovi stariji ukuani nemarno ponaaju prema kemikalijama. to uiniti s jednim ovakvim simpatinim i radoznalim ljudskim stvorenjem? Zavirit e u svaki kutak svog doma pokuavajui upoznati sve to tamo zatekne. Koji put vam zaludu sve mjere opreza, kad mladi ovjek arko tei istraivanju svijeta oko sebe. Moj ueni i divni prijatelj iz Splita, a strunjak za biocide, dobio je unuka i kao svaki normalni djed vrlo ozbiljno shvatio svoju ulogu. Dok je dijete jo lealo u kolijevci obavio je ozbiljni preraspored opasnih kemikalija u svom stanu, kako bi bio bezbrian kad mu unuk doe u posjete. U kui je ostavio tek nuna enina sredstva za odravanje kuhinje i kupaonice te naravno kozmetiku, ali je sve izmjestio na nedostupna mjesta svom unuku. Ili je zakljuavao ili podizao na najvie police ormara. Meutim, unuk je rastao izrazito brzo i rano je postao svjestan svoje osobnosti, pa se odsudni dogaaj zbio u kupaonici kad je unuk imao 4 godine. To se inae smatra granino doba za nepromiljene postupke i prijatelj se nita nije bunio kad mu je unuk strogo zabranjivao praenje u kupaonicu kad on mora obavljati nudu. Taj puta je unuk zakljuao vrata kupaonice i prijatelj je mirno ekao njegov povratak u dnevni boravak radi nastavka neke zapoete igre. Onda je zauo vrisak i zvuk razbijanja staklenog predmeta, pa je jurnuo panino prema kupaonici. Nije morao provaljivati vrata, jer ih je mladi mukarac sam otvorio kaljui, plaui i slinei. Prijatelj ga je naravno smirio pokuavajui shvatiti to se zapravo dogodilo. Na podu je odmah opazio razbijenu boicu svoje kolonjske vode za koritenje nakon brijanja, a iznad stroja za pranje rublja se koio otvoren visei ormari pun enine kozmetike i neto malo prijateljeve. Odmah je shvatio da se njegov unuk preko kade popeo na stroj za pranje rublja i otvorio visei ormari da bi ga prouio. Uope nije vano zato mu se dopalo prijateljevo kozmetiko sredstvo za dezinfekciju i odoriranje koe nakon brijanja i neto od toga je popio. Prijatelj me odmah nazvao oklijevajui u odluci treba li unuka voditi na ispiranje eluca ili ne. Ja sam mu naravno rekao da ne mui dijete, jer nita se naroito nee dogoditi osim moda malo unukova pijanstva. Sluaj je zavrio bez ikakvih posljedica, ali on nas poduava da nikad nije dovoljno brige za mlade. Mislim da se u naim krajevima pretjeruje s uporabom kunih kemikalija, jer oito slijedimo Ameriku i zapadnu Europu. Sve mora biti apsolutno isto i sterilno te pokazivati da se domaini brinu za svoje obiteljsko gnijezdo kako bi izgledalo privlano ne samo njima 26

nego i drugima. Nisam siguran jesam li uz obilno koritenje literature i savjeta ena iz okolia uspio pobrojati vrste kunih kemikalija, ali vrijedi pokuati. Pri tome sam nastojao potpuno ili gotovo potpuno iskljuiti iz razmatranja lijekove i kozmetiku. Evo mjesta koritenja kunih kemikalija. I. KUHINJA 1. runo pranje posua 2. strojno pranje posua 3. ienje penica ili rotilja 4. njegu posua za jelo (npr. alpaka i srebro) 5. odepljivanje odvodnih kanalizacijskih cijevi (kao i za kupaonicu) 6. skidanje kamenca na raznim mjestima (npr. za suenje posua ili u sudoperu) 7. za ienje, sterilizaciju i odravanje svih povrina 8. priprema zimnice (kiseline, sredstva za sterilizaciju) II. 1. 2. 3. 4. 5. KUPAONICA sapuni, pjene i slina sredstva za pranje, brijanje, itd. sredstva za odravanje kade i WC koljke (npr. detergenti, sredstva za sterilizaciju) za uklanjanje kamenca (npr. slavine, tuevi, WC koljka, kada) osvjeivai zraka (deodoransi) koji se koriste i na drugim mjestima u kui za odravanje tijela (fezinfekcija koe, odravanje noktiju, bojenje kose ukljuujui oksidanse i boje) 6. za pranje rublja 7. uklanjanje mrlja s rublja i drugih predmeta (uglavnom oksidansi)

III. SOBE 1. za odravanje podova (parket, laminati, itd.) 2. za ienje mrlja s namjetaja i njegovo odravanje, a koriste se i drugdje 3. ienje tepiha, fotelja ili madraca IV. BALKON ILI VRT 1. insekticidi 2. fungicidi, 3. akaricidi, 4. moluscidi, 5. limacidi 6. herbicidi 7. rodenticidi, sredstva protiv krtica, itd. 8. drugo V. GARAE, PODRUMI ILI SLINA SPREMITA 1. automobilske kemikalije (antifriz, sredstva za pranje, motorna ulja, goriva) 2. za ienje materijala prije zatite (skidanje stare boje, hre, organskog materijala s metalnih i drvenih predmeta) 3. zatitu materijala (boje, lakovi, razrjeivai, posebni pesticidi za zatitu drveta) 4. za odravanje bazena 5. za odravanje zidanih objekata 6. popravak predmeta (sredstva za ienje i lijepljenje) 7. brojne hobi aktivnosti, koje su sasvim nepredvidljive (npr. proizvodnja vina, izrada maketa ili modela, odravanje oruja, itd.)

27

8. obavljanje privredne ili druge djelatnosti s kemikalijama (npr. polimerizacija, izrada sredstava ovisnosti, itd.) Siguran sam da mnoge uporabne mogunosti kemikalija u kui nisam spoznao ili neke od njih nisam pristao uvrstiti na ovaj popis. Danima sam pregledavao sadraj svih ormara i ormaria s kunim potreptinama da bi stekao nekakav uvid to malo gradsko domainstvo sve koristi od kemikalija. Odbio sam uvrstiti u popis zaine iako neki od njih mogu biti nadraujue kemikalije poput npr. papra ili meksike chili papriice. Kod te meksike papriice sam se askom dvojio obzirom na injenicu da iz njezinog ekstrakta danas proizvode sprejeve za samoobranu, jer djeluje kao suzavac. Onda bi bilo logike da sam ukljuio u popis i feferone ili ljutu crvenu papriku, ali negdje se granica ipak mora postaviti. Ipak nisam iskljuio ak niti sredstva koja se koriste kod priprave hrane zbog injenice da se na tom podruju stvaraju najvee zablude o opasnostima. Lijevo su krasni kolaii u ijoj pripravi je koritena sorbinska kiselina, jer takve delicije dosta dugo ostaju svjee i ukusne. Na tu sorbinsku kiselinu i sorbitol dignuta je zadnjih godina strana galama, a dokazano je tek da prevelika koliina sorbitola u npr. pekmezu izaziva kod nekih ljudi malo ivahniju probavu uz este odlaske na WC. Pa to? Ne piem o nekim kemikalijama zbog njihove opasnosti nego zbog ljudske gluposti. Onaj tko ne eli stavljati sorbitol u svoje namirnice potpuno je u pravu, ali ne treba druge plaiti nedokazanim priama. Kune kemikalije danas u pravilu nisu jako opasne za ljudsko zdravlje, a ima ih sasvim bezopasnih i onda je nastao problem kojim redom o njima pisati. Odluio sam krenuti prema skupinama namijenjenima pojedinim prostorima u kuanstvu, ali naravno da e krianja biti napretek, jer neka ista sredstva npr. koriste se u kuhinji kao i u spavaoj sobi. Drimo se onda podjele od naprijed.

KUHINJA JE POSVEENO MJESTO

Samo mi nemojte smetati dok kuham! Na vratima kuhinje sam izvjesio natpis: Zabranjen ulaz neovlatenim osobama i tog se moji ukuani pridravaju. Kuhanje je toliko profinjen i lijep posao da ja pristajem raditi i sve one prljave poslove pranja, ribanja i dezinfekcije samo da bih imao svoj mir i mogunost mirnog uranjanja u velianstveni in pripreme hrane. Meutim, kuhinja je izrazito zahtjevna prostorija stana i o njoj morate stalno voditi brigu. Morate je njegovati i odravati u redu, a tamo se dogaa najvie problema zbog kojih morate vie ili manje koristiti kemikalije. Kad koristite kemikalije onda se javljaju rizici za vae zdravlje i jako je vano znati koliko je ta vana prostorija opasna. Pribor za pripravu jela i raiavanje kra nakon obroka Najvaniji posao poslije dobrog obroka je dovesti sve u red, a to znai pranje i ienje. Prvenstveno se mora oprati sve to silno prljavo posue i pribor za jelo. Najgori su lonci i tavice, pogotovo ako ste samo na trenutak izgubili vlast nad postupkom pripreme hrane i oni su zagorjeli. Reklame na televiziji gromoglasno govore da to nije nikakav problem, jer je dovoljno uzeti njihovo sredstvo i svi vai problemi su rijeeni. E, pa i nije ba tako. to se problemi s pranjem lake rjeavaju to znai da koristite opasnije kemikalije za pranje. istom 28

vodom moete lako oprati praznu staklenku od pekmeza i ne treba vam nikakvo pomono sredstvo, ali masna, zagorjela i smrdljiva tavica ne da se oprati tako lako vodom nego morate koristiti svakakve kemikalije. Uz puno muke one bezopasne i jednostavne poput obinog pijeska s gornje slike (Sjea li se jo netko uzvika ulinih prodavaa: Pesko belego?) To je bio pijesak iz Samobora, koji podsjea na stari Zagreb. Ne, neu vas uvjeravati da se treba vratiti tradicionalnim tehnikama pranja posua od prije pedeset godina, jer to je besmisleno. Meutim, nije loe saznati kakvu nam opasnost donosi primjena novih modernih sredstava za pranje. Nije lako prati posue, jer morate u prvom redu procijeniti stupanj i vrstu zaprljanja, barem kod runog pranja. Kod pranja u strojevima za pranje sua stvar je prema savjetima strunjaka jednostavna. Ne trebate ispirati niti razmiljati o kakvom se zaprljanju radi nego naprosto sloiti prljavo posue u stroj, staviti sve potrebne detergente te ostala sredstva za uinkoviti rad stroja i ukljuit ga. Kod runog pranja stvar je puno sloenija i morate prvo razvrstati posue i pribor za jelo, a onda odluiti koju tehniku pranja uporabiti za koji dio zaprljanog posua i pribora. Najlake je s aama, ispranim tanjurima, priborom za jelo i lako zaprljanim loncima. Tu se obino koriste sredstva na bazi neionskih tenzida i u maloj koncentraciji nekakve luine poput natrijevog hidroksida. O natrijevom hidroksidu bilo je rijei na drugim mjestima, pa ovdje treba rei koju rije o tenzidima. Oni su zapravo zadueni za otapanje masnoa ili ostalih organskih tvari s naeg posua ili drugih predmeta. Ovi tenzidi imaju tek oznaku opasnosti u istom stanju R36 (nadrauje oi), ali u naim sredstvima za pranje dolaze u vrlo niskim koncentracijama obino ispod 10% i onda ne predstavljaju nikakvu realnu opasnost za nae zdravlje. Nisu ni ekotoksini i mogu se isputati u kanalizaciju bez nekih ogranienja za kuanstva. Jedini problem s njima je to to stvaraju pjene. Nije to tehniki problem, jer stvaranje pjene pomae uklanjanju neistoa. Netko je nekad napisao da su pjenea sredstva jako opasna ako se progutaju. ak sam sluao priu o djetetu koje se uguilo pjenom, koja se dizala iz eluca prema ustima, ali nisam siguran da se to dogodilo ba u Hrvatskoj. Ipak se stalno bojimo takvih uinaka raznih pjena i sa suradnicima sam potroio mnogo vremena traei podatke o registiranim lijekovima antipjenuavcima. Nali smo jedno takvo sredstvo s jasnim uputama o doziranju nakon gutanja pjenuavih sredstava, ali kod nas takvo sredstvo nije registrirano kao lijek. Ostaje vam da se nadate kako nitko va nee progutati takvo sredstvo, koriteno i na drugim mjestima u kuhinji ili kupaonici i da nee biti potrebe za lijenikom intervencijom. Pjenuava sredstva se koriste i na drugim mjestima, a ne razlikuju se puno od ovih iz kuhinje osim prema svojstvima poput postojanosti pjene ili mjesta uporabe. Krei unaprijed predvieni raspored izlaganja spominjem uporabu pjene na drugim mjestima poput odravanja osobne higijene. Kod pranja kose amponi su nezaobilazni iako bi se vjerojatno kosa dala oprati i s drugim sredstvima. Slina su svojstva sredstava za pranje kose ili tijela, ali je kljuna razlika to to ne sadre nikakve nagrizajue kemikalije poput natrijevog hidroksida. Ipak se osjeaju djelovanja tenzida nadraivanjem oiju. Jako je teko oprati kosu a da vam pjena ne dospije u oi, a mala djeca jako osjetljivo reagiraju na pranje kose sa amponima, posebno dok ne shvate kako je vano da izgledaju oprano i isto. Oni malo stariji su u stanju kosu prati svaki dan da bi kulturno izgledali. Pjene se koriste i kod pranja nama tako dragih automobila te drugih predmeta koje koristimo. ak i pse peru amponima. Meni je u zanimljivom sjeanju ostao sluaj pobune roditelja protiv koritenja pjena u disko klubovima. Negdje prvih godina novog milenija zaredali su ti sluajevi napada zbog ozljeivanje mladih pjenama. Udomailo se u to doba za vrijeme plesa u disko klubu

29

primijeniti gustu pjenu tako da zauzme prostor od poda do metar ili vie, to je silno uzbuivalo mlade. Govorilo se da tako maskirani rade svata, ali uzbuna je izbila zbog tubi istarskih roditelja da su im djeca na plesu zbog pjene zaradila teke ozljede oiju. Bilo je ak nekih izvjea o tome da su pijani mladi padali po podu i skoro se uguili zbog udisanja pjene. Tadanji pomonik ministra zdravstva me pozvao da prouim problem i da zajedno reagiramo. Shvatio sam da se diljem Hrvatske ta pjena uestalo koristi na plesnjacima i da mladi trae njezinu primjenu. ak i u malim selima su je primjenjivali lokalni disko klubovi. Ispostavilo se da mladi vole gustu pjenu, koja dosee barem do vrata, jer se u njoj bolje osjeaju. To znai da je pjena morala biti stabilna i relativno dugotrajna, a to se postizalo primjenom visokih koncentracija tenzida u vodi. Doputena koncentracija poput u amponima za kosu nije bila prihvatljiva, jer se u asu raspadala i uitak je brzo prestajao. im je koncentracija bila via to je pjena predstavljala vei problem i nadraivanje oiju je kod sudionika zabave bilo oekivano. Iz Britanije su pak stizali izvjetaji o ozljedama vagine kod dama koje su se tijekom plesa bavile seksualnim aktivnostima, a razlog je bio u tome to je nadraljivac bio izravno unoen na osjetljivu sluznicu. Na kraju je stvar bila rijeena tako to je bilo zabranjeno na teren slati koncentrate tenzida, a ona razrijeena sredstva nisu bila zanimljiva posjetiteljima disko klubova. Tako je primjena pjene zadnjih godina gotovo sasvim nestala pri zabavama. Za tea zaprljanja posua jo uvijek se naveliko koriste sredstva s pijeskom ili slinim materijalima, ako je to doputeno. Dananje moderno posue je jako osjetljivo, bilo zato to je izraeno od posebnih nehrajuih legura (npr. Zepter), bilo jer je presvueno posebnim osjetljivim materijalima poput teflona. Tu nema ribanja. Moraju se koristiti posebna kemijska sredstva. Svaki proizvoa ima svoj recept, ali sredstva sadre hidrokside alkalijskih metala poput natrija ili kalija, kvarterne amonijeve spojeve, Na4EDTA, razliite tenzide i esto sredstva za dezinfekciju. Alkalijski hidroksidi su nagrizajue tvari (C), EDTA je tetna ako se proguta i nadrauje oi (Xn), kvarterni amonijevi amini su nagrizajui i vrlo otrovni za organizme koji ive u vodi, a tenzidi uz svojstvo nadraivanja oiju vrlo esto su otrovni za organizme koji ive u vodi i dugotrajno tetno djeluju u vodi. Onda e krajnji proizvod u pravilu biti nagrizajui (C) i barem otrovan za vodne organizme. Ta opasna svojstva se ve ne mogu tako lako zanemariti. Sredstva za runo pranje teko zaprljanog posua moraju se posebno spremati i s njima obvezno treba rukovati primjenom propisanih sredstava osobne zatite. Bez prikladnih rukavica (npr. od nitrilne ili butilne gume) bolje je nita ne raditi, a ne bi kodilo nositi prikladnu pregau i ak naoale za zatitu od njihova prskanja u oi. Nestrunim radom mogu izazvati opekotine koe ili oiju, a gutanje predstavlja pogotovo problem. to god da vam se loeg dogodi ili se dogodi vaem djetetu potrebno je pruiti prvu pomo. Pogledajte kako se prua prva pomo kod ozljeda nagrizajuim kemikalijama i nemojte zaboraviti da ova kemijska sredstva mogu prouzroiti ozlijeenima puno bola i moda dugotrajno lijeenje kod male djece. Nisam vidio podatak da bi netko smrtno stradao zbog uporabe takvih sredstava, ali ni muke uzrokovane njihovim nagrizajuim djelovanjem nisu nikako zanemarive. Perilica sua nije pravi izbor za neznalice i lijenine. Istina je da treba samo sue staviti u nju i pokrenuti je, ali to nije sve. Morate stalno brinuti o tome da ima dovoljno

30

sredstva za omekivanje vode i za konano ispiranje posua. Naravno da treba staviti sredstvo za pranje, ali je takoer istina da stalno treba istiti tamo nekakve filtre od nakupljenih ostataka hrane i biti spreman zvati svaki as majstora radi neoekivanih misterioznih kvarova. Zapravo je isto kao s drugim kuanskim strojevima koje njihov vlasnik ne zna ni poteno odravati a kamo li popraviti. Oni uvijek troe estoka sredstva za pranje bilo da su u obliku praha ili otopina. Kod nas su sredstva za strojno pranje slina onima za runo pranje jako zaprljanog posua, ali u pravilu sadre takoer dezinficijense. Moje iskustvo s amerikim sredstvima bilo je jako neugodno polovicom devedesetih prolog stoljea. Ameriki Hrvati su nam poslali goleme koliine (stotine bavi od po 200 kg) tekuih sredstava za pranje posua i ona su se nala neupotrebljiva na skladitima nekih zdravstvenih ustanova po hrvatskim gradovima. Pozvani smo negdje 1995. pomoi u rjeavanju problema detergentskog otpada u jednom naem gradu. Nisu znali to uiniti s tim tekuim detergentima i zapravo su od nas traili podrku da iz naprosto izliju u kanalizaciju. Tvrdili su da ih ne mogu koristiti u bolnikim strojevima za pranje posua, nisu ih smjeli nikome prodati budui se radilo o donaciji, a prijedlog da ih flairane podijele prognanicima izazvao je podsmjeh. Radilo se o sredstvima za strojno pranje posua, a prognanici takvih ureaja nisu imali. Rastanak je bio hladan, jer mi nismo htjeli dati preporuku za isputanje u kanalizaciju, a njima su ta sredstva zauzimala dragocjeni zdravstveni prostor. Moram priznati da se nikad vie nisam interesirao to su oni uinili s golemim koliinama tih sredstava, a danas mi nitko ne bi znao ili htio odgovoriti na to pitanje. to se tie posua, njega svakako treba njegovati i odravati, pa naravno da postoje sredstva i za te svrhe. Posebno su vani uporabni predmeti izraeni od metala poput srebra, alpake, mesinga i bakra, koji se koriste veinom vezano uz prehranu ili kao ukrasi. Takvi predmeti, a posebno alpaka i bakar dobiju tamnu presvlaku mrsku svakoj domaici. Sredstava za ienje je uvijek bilo, pa makar bila temeljena iskljuivo na finom sitnom pijesku. Danas je ipak lake kupiti takvo sredstvo u duanu i bez velikog naprezanja obaviti posao. Uglavnom su to vodene otopine neionskih i anionskih tenzida, kiselina (obino fosforna) i nekih drugih dodataka poput npr. tiouree. Preparati uglavnom nadrauju kou i oi bez izazivanja preosjetljivosti. Neki znaju poput tiouree imati oznaku R40 (ograniena saznanja o karcinogenim uincima) ili R63 (mogua opasnost od tetnog djelovanja na plod). Meutim, tiourea dolazi u proizvodu u koncentracijama kod kojih se takvi uinci gube. Evo prvog primjera kune kemikalije koja bi mogla izazvati pozornost onih to stalno upozoravaju na opasnosti svega i svaega tu i tamo. Ova sredstva mogu dolaziti i u obliku praaka, ali mi se ini da opasnosti u kui prijete zbog sluajnog gutanja ili prskanja tekuina u oi. Dodir s koom moe se lako sprijeiti noenjem rukavica i vjerojatno mudra domaica nee imati problema zbog nadraivanja koe i sluznica. Problem su i opet djeca, koja mogu popiti ovaj proizvod tijekom svojih istraivakih pokuaja upoznavanja okusa razliitih tekuina iz kue. Ono to se moe oekivati jest arenje svih sluznica gornjeg probavnog sustava, od eluca do usnica. Dijete e vjerojatno povraati i prilino se uplaiti, a simptomi arenja bi se mogli zadrati vie sati ili bi ak moglo osjeati bolove u trbuhu, ali tee posljedice se zapravo ne oekuju, to ne znai da takva sredstva ne treba skrivati pred malom djecom.

31

Ima sluajeva kad je potrebno ne samo oprati nego i sterilizirati posue, npr. kad se koristi za hranjenje male djece ili bolesnika, a mnoge domaice ele imati ne samo isto nego i sterilno posue i pribor za jelo. Strojno pranje e sasvim sigurno osim istog dati i sterilno posue, pogotovo jer ima programe za pranje na povienoj temperaturi. Meutim, postoje i sredstva za sterilizaciju kod runog pranja. Brojna sredstva za runo pranje posua ve sadravaju neki dezinficijens (npr. natrijev hipoklorit), ali moe se posebno kupiti sredstvo za sterilizaciju na bazi razliitih dezinficijensa poput npr. na zapadu vrlo popularnog triklosena. Takvi preparati osim dezinficijensa u pravilu sadre neku luinu (npr. kalijev hidroksid, natrijev karbonat, itd.) te razne druge dodatke kad slue istovremeno za pranje (npr. neionske tenzide, dinatrijev metasilikat i/ili tetranatrijev EDTA). Realno gledajui najgori sastavni dio su luine, ali ni aktivni klor nije sasvim zanemariv, ali o tome e biti vie govora kod pravih kupaonikih sredstava za dezinfekciju. Doticaj koe s ovakvim preparatima moe izazvati blage opekotine uz osjeaj arenja ili boli, a esti su kasniji infekti. Prskanje u oko je jo neugodnije i moe dovesti do oteenja ronice. ak se moe i udisati klor, a simptomi su kaalj, oteano disanje, koje se moe zadrati i dan do dva nakon izlaganja. Gutanje ovakvih sredstava je vrlo opasno i mogua su tea oteenja gornjih dijelova probavnog sustava, ak uz pojavu krvarenja. U svakom sluaju poslije gutanja ovakve kemikalije mora se potraiti pomo lijenika u bolnikoj ustanovi, ali zavretak teko da moe biti fatalan. Jedan od najzahtjevnijih poslova pranja jest ienje penice i neto manje rotilja. Kod rotilja na otvorenom prostoru to se prije rjeavalo paljenjem vatre ispod reetki tako da izgori do kraja sav organski materijal ili pougljeni, a onda se ribalo etkama za skidanje hre s metalnih predmeta. Bio je to muki posao nakon kojeg je nerijetko odjea bila zaprljana od masnih estica odletjelih s reetki rotilja tijekom etkanja. I problem zagorene penice se znao rijeavati grijanjem na najvioj radnoj temperaturi kako bi se uklonile masne crne naslage nastale prskanjem za vrijeme peenja. Sjeam se jednog sluaja kad sam kao gost u vikendici sprijeio poar takve male penice. Domaica je upalila prljavu penicu na maksimum i ostavila malo pritvorena vrata da dimovi imaju kud izai. Onda se zaula vriska i ja sam jurnuo prema kuhinji. Tamo su kroz pritvorena vrata penice lizali plameni jezici, to govori da je penica bila prilino prljava. Dohvatio sam nekakav stoljnjak i njime zatvorio vrata penice i iskljuio je iz struje. Domaica je odustala od peenja kolaa u strahu da moda plamen nije napravio neku stranu tetu na elektrinim instalacijama penice. Kako to rade dananje domaice? One koriste izrazito estoka sredstva za ienje temeljena uglavnom na smjesama jakih luina (npr. natrijev hidroksid) i tenzida (uglavnom neionski). Razvrstavaju se u nagrizajue kemikalije s oznakom upozorenja R35 (izaziva teke opekotine). Prodaju se obino u obliku spreja, jer je tako lake nanijeti dovoljnu koliinu zapjenjene opasne kemikalije na sve dijelove u penici. Treba naglasiti da kod takvog posla treba tititi jednako ruke kao oi i dine putove. Iako se radi o stabilnim pjenama, koje se ne rasprskavaju, ipak se osjeti nadraaj dinih putova uz kaalj. Kako domaice nemaju nikakve ureaje za zatitu dinih putova to se preporuuje dobra ventilacija prostora i brza primjena

32

sredstva. Pri tome obvezno valja nositi rukavice (npr. one kirurke) i svakako neke naoale radi zatite od prskanja u oi. Penica se nakon primjene odmah zatvori i pusti da kemikalija obavi svoj posao otapanja nakupljenih neistoa. Nakon to kemikalija obavi svoj posao treba kemikaliju natopljenu neistoama maknuti iz penice. Opet se mora raditi s rukavicama i naoalama na licu uz dovoljne koliine vode za ispiranje krpom ili spubom. Nema druge mogunosti. Ispire se nekoliko puta, jer luinu nije lako u potpunosti isprati iz penice. Ove vrste proizvoda su vrlo opasne i mora ih se vrlo pozorno uvati od djece. Vrlo vjerojatno ne prijeti opasnost od gutanja kemikalija iz sprej boce, ali nikad nita nije iskljueno. U svakom sluaju kod nepaljivog rukovanja mogu izazvati vrlo bolne opekotine na koi uz pojavu mjehura i obvezno lijeenje, a jo je gora situacija kod prskanja u oko, kad se teoretski moe izgubiti vid zbog tekih ozljeda. Kod gutanja ovakve kemikalije, pa ma kako to bilo izvedeno, prijeti opasnost tekog oteenja sluznica usne upljine i jednjaka. Ne moe se iskljuiti krvarenja, ali rupture jednjaka ba nisu jako vjerojatne. Iskustva kod gutanja luina s ovakvom oznakom upozorenja su vrlo bolna i teka, a lijeenje zna dugo trajati uz mogunost ozljede unutranjih organa poput bubrega i jetara. U kuhinji mora sve besprijekorno raditi da bi se moglo kuhati Kuhinja mora biti besprijekorno ista od prljavtine i svih ivih organizama, a posebno bakterija i plijesni. Sve povrine na kojima se dri hrana pa i namjetaj moraju biti sterilni, jer onaj koji kuha se boji da e njegovi rezultati rada biti pokvareni npr. djelovanjem mikroorganizama. Zato postoji cijeli niz sredstava za dezinfekciju uglavnom na bazi aktivnog klora. Osim preparata na bazi natrijevog hipoklorita esto se koriste triklorizocijanuronska kiselina, ve spominjani triklosen i cetrimonium bromid. Obzirom na to da su druga dva vezana uz primjenu u kupaonicama mnogo vie nego u kuhinji ovdje e biti govora tek o triklorcijanuronskoj kiselini. Ona se koristi na stotine mjesta kao uinkoviti dezinficijens, a dolazi bilo u preparatima bilo u istom stanju, kao otopina ili vrsta tvar npr. u obliku tableta. Opasna svojstva u istom obliku su brojna. Ona je snaan oksidans (znak O), tetna je za zdravlje (Xn), djeluje nadraujue i ekotoksina je za organizme koji ive u vodi (znak N). Najbolje je opisuju oznake upozorenja R8-22-31-36/37-50/53 (u dodiru sa zapaljivim materijalom moe izazvati poar, tetno ako se proguta, u dodiru s kiselinama oslobaa otrovni plin klor, nadrauje oi i dine putove, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi). Ne treba se zbog toga suvie bojati jer u preparatima dolazi u niskim koncentracijama kod kojih se mnoga opasna svojstva gube i ostaju najee R31-36/37-51/53 ili tek R52/53. U istom stanju e se teko nai u kuanstvu. Zapravo kod dezinfekcije ravnih povrina treba nositi rukavice i moda naoale, a gutanje u najgorem sluaju kod djece moe izazvati arenje sluznica i povraanje. Jo uvijek se nisu pojavili radovi o njezinim stranim opasnostima za zdravlje, kako je to sluaj kod triklosena, ali e se vjerojatno ubrzo pojaviti. Kamenac se javlja na sve strane u kuhinji i kupaonici predstavljajui straan problem domaicama. Ovdje nee biti govora o kamencu u vodovodnim cijevima, strojevima za pranje posua i rublja ili u protonom bojleru. To rjeavaju majstori i bolje se ne mijeati u njihov posao. Naravno da domaica nastoji potivati savjete proizvoaa o npr. redovitoj primjeni kuhinjske soli u stroju za pranje sua kako bi sprijeila stvaranje kamenca u njemu. Kamenac se javlja na mjestima gdje se cijedi oprano posue, na sudoperu, na tuu u kupaonici i na stotine drugih mjesta. U sudoperu stvara rune mrlje za koje bi netko mogao pomisliti da ih je napravila domaica svojom neurednou, pa zato sve mora blistati. Puno je

33

raznih preparata na tritu, vrlo esto u obliku spreja, ali mogu biti i tekuine. Preparati obino sadre neku kiselinu (npr. fosforna), tenzide (anionski i/ili neionski) te druge tvari poput glutaraldehida (za dezinfekciju) ili kvarterne amonijeve spojeve. Neke od komponenti poput npr. glutaraldehida su u istom stanju otrovi, ali u preparatima im je koncentracija obino oko 0,3%, pa gube veinu svojih opasnih svojstava. Fosforna kiselina dolazi u koncentracijama ispod 15% i tako joj ostaju tek svojstva nadraujue tvari. Tenzidi takoer dolaze u koncentracijama ispod 10% pa tek mogu doprinositi opasnim svojstvima svojom ekotoksinou ili djelovanjem na oko. Svi su zapravo na kraju tvari s oznakama upozorenja R36/37/38 (nadrauje oi, dine putove i kou) i eventualno R52/53 (tetno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi). To znai da ih uz minimalne mjere opreza nije opasno koristiti. Dakle i opet rukavice te nekakve naoale. Pretpostavlja se da nitko takve pripravke nee gutati osim moda djece kad se pripravci pojavljuju u tekuem ili ak vrstom obliku. Inae ih ljudi najvie vole u obliku sprejeva, kad se mora paziti i na to da se aerosol ne udie, jer bi mogao izazvati nadraivanje dinih putova. Ne sjeam se niti jednog sluaja otrovanja s ovim sredstvima, ali treba ih ipak drati daleko od dohvata djece. Kako god vam dobro izveli sve mogue instalacije u stanu znajte da e vam najprije i najvie problema praviti odvodne cijevi za kanalizaciju. Gotovo je sigurno da e se to dogoditi kad vam najmanje odgovara, a nikad vam ne odgovara. Najee se zaepe cijevi sudopera, umivaonika i kade, a nisu rijetki sluajevi zaepljenja odvodnih cijevi klozetske koljke. Moda su oni i najgori. Negdje ezdesetih godina poeli su se graditi stanovi i obini ljudi bez iskustva stanovanja u gradskom stanu su se masovno useljavali. Jednom takvom gospodinu se pokvarila tijekom selidbe koko i on ju je ubacio sa svojeg petog kata u klozetsku koljku. Naravno da se odvodna cijev zaepila negdje iznad prizemlja i svi oni iznad do drugog kata su dobili izvore izmeta i drugih stvari koje se bacaju u klozet. Kroz njihove klozetske koljke izlijevala se svaka neist po kupaonicama. Dobro, bilo je to vrijeme kad su neiskusni ljudi useljavali u novogradnje i pravili svakakve probleme. Ostali su problemi s naprijed spomenutim kunim instalacijama. ovjek zaista ne zna to bi napravio kad doe do takvog zaepljenja. Ja obino prvo navalim na sifon s nadom da u tako ukloniti kvar, ali cijevi se mogu zaepiti i ispod sifona. Svaka obitelj posjeduje spravicu kao na gornjoj slici. Taj jednostavni ureaj naizmjeninim pravljenjem pritiska i podtlaka moe ponekad ukloniti zaepljenje, ali vrlo esto je nemoan i onda morate traiti drugi izlaz. to se mene tie najradije bih pozvao majstora, ali njih treba uvijek dugo ekati i onda prilino masno platiti. Oni imaju razliite sprave i mogunosti, kao npr. ova na slici lijevo. Oni mogu propuhati cijevi pod povienim tlakom zraka uz odreenu mogunost da vam se odvodne cijevi razlete, pogotovo ako su raene od plastike. Jedna moja susjeda je imala dobra iskustva s vrelom vodom nalijevanom u sudoper dok se nije opekla po trbuhu kad je nespretno vodu nalijevala iz lonca u sudoper. Veina ljudi pak posee za kemikalijama kao

34

rjeenjem, a njih ima na tritu prilino mnogo. Dvije su temeljne mogunosti, brzo i otro ili njeno i sporo. Brzo i otro rjeavate stvar s vrlo nagrizajuim kemikalijama, a druga mogunost su bioloka sredstva poput npr. enzimatskih istaa. O ovim drugima nee ovdje biti govora, jer niti sam uo da se neko od njih pojavilo na hrvatskom tritu niti su takva sredstva vana s toksikolokog stanovita. Okrenimo se mi onim snanim nagrizajuim sredstvima. Meu uobiajenim sredstvima za kuanstvo ova su najagresivnija i mogu prouzroiti brojne probleme. Koriste se ili jake luine ili jake kiseline. U poglavlju o anorganskim tvarima bilo je govora o jednom takvom sredstvu baziranom na tehnikoj sumpornoj kiselini, ali je zadnjih sedam godina nestalo s naeg trita. Ostala su nam samo vrlo agresivna lunata sredstva. Obino su to smjese natrijevog hidroksida i natrijevog hipoklorita, pa imate istovremeno hidrolizu i oksidaciju oneienja iz vaih odvodnih cijevi. Djeluju prilino uinkovito, ali kao i ve zaboravljene kiseline poput sumporne mogu napraviti velike tete vaim odvodnim cijevima. Vrlo esto nakon uestale primjene takvih sredstava moete oekivati poplavu i curenje kanalizacije susjedima ispod vas. I moja suradnica je imla neugodna iskustva, odnosno imali su ih njezini susjedi, dok nije zamijenila stare olovne cijevi plastinima. Sa stanovita zatite ljudskog zdravlja ova su sredstva opasnija nego ona za ienje penica i rotilja. Sve ono to je napisano za naprijed reena sredstva biti e jo i gore sa sredstvima za rjeavanje problema zaepljenih odvodnih cijevi. Neki jo uvijek rade zimnicu Nerado piem o konzervansima, ali teko ih je zaobii u nekoj tradicionalnoj kuhinji poput hrvatske. Uope ne elim raspravljati o tome kakve sve tetne uinke mogu kod ljudi izazvati razliiti aditivi, jer to je sasvim rubno podruje i na njemu beru lovorike lani proroci, a u igru su umijeani brojni proizvoai istih aditiva, koji najprljavijim metodama ele ukloniti konkurenciju. Naravno da im znanstvenici namjerno ili nenamjerno pomau u tome. Mene zanima kakvu to potencijalnu opasnost svojim ukuanima donosite dranjem razliitih konzervansa u svojoj kui. Jedna od najvanijih kemikalija za pripremu zimnice kao to je octena kiselina kupuje se u svom razrijeenom obliku kao ocat. U stara vremena domaice su kupovale ledenu octenu kiselinu (esencija) i onda je razrjeivale prije uporabe za kiseljenje paprika ili krastavaca. Bilo je puno otrovanja tom kemikalijom, ali danas vie nema. Dakle, ostaje nam pisati o konzervansima. Prema mom osobnom iskustvu nai ljudi jo uvijek rado koriste salicilnu kiselinu za konzerviranje kiselih i slanih zimnica. Nije ona nita novo na tom svijetu. U prvom redu, sadre je razliite biljke poput npr. ovog stolisnika na slici lijevo. Metabolizmom acetilsalicilne kiseline kao glavni produkt nastaje upravo salicilna, a Aspirina ili Andola kod nas se puno uzima zbog razliitih razloga. esto smo izloeni salicilnoj kiselini i to u daleko viim dozama nego kad jedemo pekmez od ljiva konzerviran s tom kemikalijom. Nema slubenog razvrstavanja ove kemikalije, ali se u dokumentaciji proizvoaa mogu nai oznake upozorenja R22-36/37/38-41-61 (tetno ako se proguta; nadrauje oi, dine putove i probavni sustav; opasnost od tekih ozljeda oiju; moe tetno djelovati na plod).. Najgori uinak je svakako tetno djelovanje na plod i zbog toga se sve manje proporuuje za konzerviranje ili se ak predlau zabrane koritenja za reene svrhe. to se tie kratkotrajnih uinaka moe se rei da nisu suvie znaajni. Meutim, injenica da moe izazvati teka oteenja

35

oiju nas upozoravaju da ovu kemikaliju maknemo to dalje od dohvata djece. Vjerojatno je ljudi nee lako napustiti kao konzervans, ako ne doe do zabrane maloprodaje. Obzirom na to da je o sorbitolu ve bilo govora kao o malo opasnoj kemikaliji obratio bih pozornost na benzojevu kiselinu i njezine soli. Ona nije slubeno razvrstana prema EZ direktivama, ali prema izjavama proizvoaa nosi oznake upozorenja R22-36/37 (tetno ako se proguta, nadrauje oi i dine putove). To se odnosi na istu aktivnu tvar, a pri koncentracijama primjene u konzerviranju nema nikakvih opasnih znakova ili oznaka upozorenja. To nitko ne osporava, ali javio se barem jedan znanstveni rad u kojem pie da u metabolizmu ove tvari nastaje karcinogeni benzen. Meni uope nije jasno po kojem mehnizmu bi se ta biokemijska reakcija odvijala i nisam naao vrijednim detaljnije pretraivati literaturu. Imam i razloga za to. Kad bi se sva benzojeva kiselina iz kiselih paprika koje pojedemo pretvorila u benzen to bi bilo beznaajno. Mnogo vie benzena unosimo u organizam najuinkovitijim putem preko plua zbog koritenja benzina i brojnih proizvoda koji ga sadravaju. Znai da je unos preko kiselih krastavaca beznaajan ak ako povjerujemo da se benzojeva kiselina metabolizira nekim udnim putem do benzena. Ja trebam ipak odgovoriti to e se dogoditi osobi izloenoj u kuhinji istoj benzojevoj kiselini. Ako je ne jede licom i koristi rukavice prilikom konzerviranja voa ili povra ne moe vam se dogoditi nita. Dijete bi kod gutanja benzojeve kiseline moglo imati muninu i povraati bez ikakvih drugih tetnih posljedica. U sluaju da podigne prainu benzojeve kiseline moglo bi imati problema s oima (crvenilo, suzenje i arenje), a kod udisanja takve praine kaljalo bi i sigurno oteano disalo. Jedino mi nije jasno kako bi uspjelo one male koliine benzojeve kiseline iz vaeg ormaria sa zainima i aditivima podignuti u zrak kao prainu ili aerosol. Ne kaem da je benzojeva kiselina nezaobilazan konzervans bez kojeg se ne moe ivjeti, ali se ne ustruavam jesti hranu konzerviranu s ovim aditivom. Moda jo koju rije o aspartamu. Njegovo kemijsko ime je L-asparagil-Lfenilalanim-metil ester. Dakle, sastavljen je iz dvije uobiajene amino kiseline kao jednostavni dipeptid s metiliranom karboksilnom skupinom fenilalanina. Moram priznati da sam uz njega emocionalno vezan, jer sam u proljee 1970. godine kao poetnik bio ukljuen na IRB u vrlo iskusnu skupinu znanstvenika na sintezi peptida. Meni su na poetku dodijelili posao priprave reaktanata za sintezu peptida i jedno od prvih zaduenja mi je bila asparaginska kiselina, kojoj je trebalo zaititi amino skupinu prije reakcije s fenilalaninom. Obavio sam svoj dio posla i ekao da ostale iskusnije kolege prirede aspartam. Bio sam izrazito ponosan kuajui novo sladilo, jer i ja sam sudjelovao u njegovoj izradi. Sastoji se iz dvije esencijalne aminokiseline potrebne svakom ivom biu i njegovim unoenjem u organizam nita se loeg ne moe dogoditi. Meutim, uvijek ima protivnika. Ve prije dvadesetak godina javili su se radovi u kojima se aspartam proglaava velikim zlom. Neki nai znanstvenici su u javnosti tvrdili kako on kod dijabetiara moe izazvati gangrene i u konanici ih ubiti. To je izazvalo strahove meu ljudima, jer mnogi ga koriste kao sladilo u razliitim prilikama. Nije rijetko uti graanina da naruuje kavu s Natrenom, a sad najednom ispada kako se on na taj nain truje. Obino se upozorava na to da se radi o metil esteru jednog dipeptida, a njegovim metabolizmom nastaje izmeu ostalog metanol. E, taj metanol je kau izrazito opasan i krivac za sva zla aspartama. Kad ovjek malo razmisli onda shvati da su to gluposti. Koliina metanola nastala metabolizmom aspartama je ekstremno mala i ne moe na bilo koji nain koditi organizmu ovjeka. Metanol je prirodni produkt metabolizma razliitih plijesni i svakodnevno ga unosimo u organizam i to u daleko veim koliinama nego aspartamom. Lani proroci su opet pogrijeili zbog neznanja. Aspartam po mojem sudu moe zaista biti opasan u sluaju loe sinteze. Ve na poetku sam naglasio da bi on trebao biti sastavljen od dvije L-aminokiseline, jer one su normalan sastojak brojnih namirnica. Meutim, loe voenom kemijskom sintezom dolazi do procesa racemizacije u kojem Laminokiseline prelaze u opasne D-aminokiseline. Na organizam nije spreman za D-

36

aminokiseline i one za njega predstavljaju otrov. Pria o D-aminokiselinama je uglavnom zaboravljena i samo se rijetki bave problematikom takvih tvari. Kau da racemizacija aminokiselina nastupa u brojnim procesima, pa zbog toga neki izbjegavaju npr. grijanje hrane u mikrovalnim penicama unato tome to se o problemu raspravlja tek teoretski. Nema nikakvih dokaza da bi aspartam s racemiziranim amino kiselinama mogao initi tete korisnicima, ali to je mnogo loginija pretpostavka nego ona o opasnom metanolu nastalom metabolizmom aspartama. Meutim, vrlo je lako utvrditi da li je dolo do racemizacije prilikom sinteze ovako jednostavnog dipeptida. Treba samo izmjeriti kakvo je skretanje ravnine polarizirane svijetlosti takvog produkta. Jednostavno i jeftino! Ovaj as nema nikakvih pouzdanih dokaza o tetnosti aspartama kao sladila za kavu, pekmez ili kolae. Vi moete rei da se ne moe predvidjeti to e biti u budunosti. Moda netko otkrije da je racemizirani fenilalanin uzronik brojnih tetnih uinaka u ovjeka koji svakodnevno uzima aspartam? Moda? Jednako tako je mogue da sutra netko otkrije kako su voni sokovi izrazito opasni ako ih proizvodi konkurentska tvrtka. Ne tvrdim da su za vijesti o opasnostima pojedinih proizvoda uvijek krvi pokvareni privrednici, ali nemojte nikad zaboraviti da crni liberalni kapitalizam koristi prljave metode kako bi napravio tetu konkurenciji. Znanstvenici mu u tome naveliko pomau. Ovaj as se moe rei da nema nikakvog razloga prestanka koritenja sladila poput aspartama u prireivanju zimnice ili slaenju kave. Sve ostalo u kuhinji Naravno da nisam do kraja opisao kemikalije koje se koriste u kuhinji. Podove treba redovito prati, jer prilikom procesa kuhanja dospijevaju na pod svakakvi dijelovi namirnica. Meutim, za pranje se koriste blaga sredstva na bazi tenzida praktiki bez ikakvih znakova opasnosti ili oznaka upozorenja. Domaice to dobro znaju i prilikom pranja podova ak ne koriste niti rukavice, osim ako to rade kleei na koljenima i drei mokru krpu u rukama. Meutim, danas postoje alatke za pranje podova tako da nikad golim rukama nemate potrebe dotaknuti detergent. ak da ga dotaknete ne bi imali nikakvih posljedica za zdravlje, to ne znai da se preporuuje rad bez zatitnih rukavica. Niti gutanje takvih detergenata, koji daju slabe i nestabilne pjene ne bi trebalo predstavljati neki problem. Moda malo munine? Treba odravati i kuhinjski namjetaj, barem kako bi se uklonile neke masne mrlje ili obrisala praina. Danas se kuhinjski namjetaj radi od iverice ili panel ploa, a sasvim sigurno su vanjske povrine dobro prekrivene otpornim lakovima ili ak plastinim ploama. Nema potrebe za koritenje opasnih kemikalija kod njihova odravanja. Dovoljan je blagi detergent za povremeno pranje ili ak obina voda. Nije to namjetaj od plemenitog drveta kao u sobama, pa da ga morate njegovati posebnim kemikalijama. Obzirom na to to je ve pri industrijskoj proizvodnji drvo zatieno od razliitih nametnika ne treba brinuti o crvotoini ili napadu gljivica. Dakle, nema straha od kemikalija kod odravanja kuhinjskog namjetaja. Zapravo su ostali vanjski nametnici poput kukaca (npr. mravi, muhe i pauci). Nerado piem o ovoj temi, jer nemam nita protiv veine kukaca. Pauke u kui ne dam ubijati, jer su oni znak zdravlja u domainstvu. Zato moram esto uklanjati pauinu, pogotovo iz dnevnog boravka kad nam dolaze gosti. Meutim, ti isti pauci su zapravo muenici u jednom gradskom stanu i ja ne znam od ega zapravo ive, ali sigurno zgrabe svakog kukca koji se u stanu pojavi. Ne dirajte mi pauke! Ostalim kukcima naravno da nije mjesto u nekom gradskom stanu i zato

37

domaice dre zalihe pesticida u svojim kuama. O tome neto malo kasnije, a za ilustraciju problema pokazao bih vlastito iskustvo. Prije vie godina pojavili su se u mojoj kuhinji mravi. Dolazili su nekud iz zaputenih vrtova iza moje kue i traili hranu. ena je bila oajna, ali svi njezini pokuaji uklanjanja bilo kakve hrane s otvorenog nisu urodili plodom, jer su mravi vjerojatno uvijek nali nekakve mrvice hrane po kuhinji, a to je moglo znaiti da ona ne obavlja besprijekorno ienje kuhinje. Najvie se bojala da bi mogli prenijeti nekakve bakterije izvana. Obratio sam se svom prijatelju vrhunskom hrvatskom strunjaku za DDD. On me je prvo uvjeravao da se nemam razloga buniti zbog domaih poljskih mrava, jer oni su dokaz istoe okolia. Dokle god se pojavljuju mravi u mom stanu znai da im je dobro i da ja mogu mirno spavati to se tie izloenosti kemikalijama. Oni ne prenose nikakve zarazne bolesti i jedino to smetaju domaicama zbog prisutnosti u njihovim sterilnim kuhinjama. Sram me priznati, ali sam ipak ustrajao u traenju naina kako ukloniti mrave iz kuhinje i uz pomo prijatelja sam uspio to uiniti blagim insekticidama.

PROSTOR SUKOBA INTERESA

Kupaonica je naravno mjesto gdje ene imaju prednost i u obitelji s mnogo ena mukarci se osjeaju ugroenima, jer je taj prostor stalno zauzet enskim aktivnostima. Neu rei da se radi samo o odravanju ljepote tijela, jer se u naim kupaonicama tradicionalno nalazi stroj za pranje rublja, a o njemu u pravilu brinu dame i onda nije udo to se one tako esto i dugo zadravaju u kupaonici. Dakle, u kupaonici se uglavnom dre sredstva namijenjena pranju i odravanju uvjeta da se to pranje poteno obavlja. Kad je u pitanju odravanje higijene ljudskog tijela logino je da se ne smiju koristiti opasna sredstva i skoro da ne bi trebalo pisati o nekakvim sapunima, pjenama ili openito kozmetikim sredstvima. Jedini razlog pisanja o njima je u brojnim zabludama glede opasnosti dugotrajnog izlaganja. Dio sredstava koritenih u kupaonici jednak je onima iz kuhinje, kao npr. dezinficijensi, sredstva za otapanje kamenca ili pak sredstva za ienje odvodnih cijevi, pa o tome vie nee biti rijei u ovom odlomku osim ako nemaju neke posebnosti. Naravno da e o odravanju istoe rublja biti ovdje posebno govora, jer takva sredstva imaju ipak neke posebnosti. istoa je pola zdravlja Sredstva za pranje tijela moraju imati neka posebna svojstva. Prvenstveno ne smiju izazivati nikakve tetne uinke na ljudski organizam ili organizam ivotinja, jer se ona takoer koriste za pranje kunih ljubimaca poput npr. pasa. Glavni sastojak vrstih sapuna, gelova ili sprejeva su tenzidi (soli masnih kiselina poput npr. laurinske, alkil sulfonati, razliiti etoksilirani dugolanani amini, amidi poput kokoamida, itd.). Oni veu na sebe neistoe i omoguavaju njihovo dispergiranje u vodi. Dodataka ima izrazito mnogo, a zadatak im je olakati uporabu (npr. glicerin), privui bojom ili mirisom, dodatno dezinficirati kou (npr. razni dezinficijensi) itd. Niti jedan od tih sastavnih dijelova ne smije biti tetan za ljudsko zdravlje bez obzira na to hoe li doi u dodir sa sluznicama ili e npr. biti progutan. Kod osjetljivih ljudi se moe dogoditi da npr. ampon izazove blago nadraivanje sluznica 38

oka, ali to je izrazito kratkotrajan uinak i gubi se koju minutu nakon prestanka izlaganja. Vie nitko nigdje ne proizvodi takva sredstva sam nego ih kupuje u duanu, a dravne ustanove pak obavljaju stalni nadzor njihove kvalitete. Nikad nisam uo da se netko otrovao sapunom ili npr. amponom za pranje kose, pa o tome nema smisla niti raspravljati. Meutim, povremeno se postavlja pitanje drugih sastojaka ovakvih sredstava. Zadnjih godina se digla povika na dezinficijens triklosan. Taj dezinficijens se vrlo iroko koristi, a u kui ga moete nai u detergentima, sapunima, dezodoransima, raznim drugim kozmetikim pripravcima, itd. Kao ista tvar on se smatra tetnim za ljudsko zdravlje (Xn) i ekotoksinim (znak N) s oznakama upozorenja R22-31-36/3750/53 (tetno ako se proguta, u dodiru s kiselinama oslobaa otrovni plin klor, nadrauje oi i dini sustav, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi). Meutim, primjenjuje se u vrlo niskim koncentracijama. U sredstvima za dezinfekciju, kada dolaze u koncentracijama od 1% zadrava se jedino svojstvo slabe ekotoksinosti s oznakom upozorenja R52/53 (tetno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi). Kod koncentracija u kojima dolazi u sapunima, amponima i slinim proizvodima nema vie nikakvih tetnih uinaka niti na ljudsko zdravlje niti na okoli i zbog toga se iroko koristi kao posve neopasni sastojak kozmetikih preparata. Amerikanci tvrde da je zarada na njegovoj proizvodnji tijekom 1998. godine iznosila oko 540 milijuna dolara. Ne znam tko je poeo kampanju, ali poelo ga se usporeivati po strukturi s uasnim dioksinima. Posebno se naglaavalo njegovo djelovanje na sintezu hormona kod dugotrajne izloenosti. Neki radovi su pokazali da se on rado skladiti u mastima ivih organizama, to moe dugotrajno izazvati brojne poremeaje poput bolesti jetre, bubrega, mozga, spolnih organa, itd. Naravno da se ljudi boje takve tvari i poelo se izbjegavati pripravke s triklorsanom. Meutim, slubeno nikad nije potvrena ni jedna od naprijed reenih tvrdnji. S mojeg stanovita triklorsan u praksi ne moe izazvati naprijed reene uinke. Njegovo glavno svojstvo je kemijska nestabilnost i raspad uz oslobaanje aktivnog klora. Zato se i koristi kao dezinficijens jer oslobaa klor, koji ima sva ta antibakterijska djelovanja. Da se ne raspada ne bi sluio kao dezinficijens. Kako onda prihvatiti tvrdnje znanstvenika? Smatram da treba biti jako oprezan pri analizi znanstvenih lanaka o opasnostima pojedinih kemikalija, a ja u i dalje koristiti sredstva koja sadre triklosan. Zakljuno se moe rei da sredstva za odravanje osobne higijene ne predstavljaju nikakav zdravstveni problem. Ne moe ih se drati podalje od djece, jer i djecu treba prati istim ili slinim sredstvima. Dodir s koom ili oima nee izazvati praktiki nikakve posljedice, a kod gutanja jedino moe doi do pjenjenja u probavnom sustavu. To sve skupa ne znai da se moe dopustiti djeci gutanje takvih sredstava, ali ne treba paniariti ako neki klinac pojede komadi sapuna.

39

Prikrivanje neugodnih mirisa ovjek je oduvijek prikrivao loe mirise, kako svog tijela tako i prostora u kojem je boravio. Sjeam se da su u mojoj mladosti seoske djevojke u Slavoniji znale stavljati u njedra dunje da diki bude ugodnije dok ih ljubi i miluje. To je naravno bezazleno i nikom tetno dezodoriranje, kao to je i primjena goreih indijskih tapia, koji su uvijek bili prikladni za dezodoriranje prostorija u kojima boravi puno ljudi i teko je ne osjetiti neugodne mirise njihovih tijela. Nova vremena su donijela nova sredstva za prikrivanje loih mirisa. Najvie se takva sredstva koriste u kupaonicama s klozetom, jer se iz WC koljke znaju iriti prilino neugodni mirisi. Naravno da se dezodoransi koriste i u drugim prostorima stana ili u automobilima. Meutim, kod kupaonica su proizvoai dezodoransa otili velik korak naprijed. U dodatak na slici lijevo stavljaju se valjkasti proizvodi ugodna mirisa, koji sadre i mnoge druge vane kemikalije. Obino se u njih prema tajnim receptima stavljaju dezinficijensi, tenzidi, sredstva za otapanje kamenca i brojni dodaci koji omoguavaju postupno oslobaanje aktivnih tvari iz proizvoda, kao npr. otapala. Mirisi su obino bezazleni i ne bi trebali imati utjecaja na zdravlje osoba koje borave po nekoj potrebi due vrijeme u kupaonici. Veina od aktivnih komponenti se nalaze u relativno niskim koncentracijama, a proizvoai takvih sredstava do sad ba nisu bili skloni slanju dokumentacije u HZT, pa zasad ne znam detalje. Meu jeftine dezinficijense svakako spadaju formaldehid i glutaraldehid, koji su oba otrovi a formaldehid je uz to dokazani mutagen i takoer ga znaju stavljati u ovakve proizvode. Spominje se jo i fenol, ali prema mojem znanju kod nas se ne stavlja u dezodoranse za WC. Dolaze u prilino niskim koncentracijama pri kojima se njihova opasna svojstva gube. Moda bi se nadraujui miris formaldehida i osjetio da nema aroma. Uostalom, formaldehidu smo izloeni na brojnim drugim mjestima, jer se npr. koristi njegov derivat uroform pri proizvodnji tako esto koritene iverice, pa ga onda nalazimo u svim javnim objektima i domainstvima. O kemikalijama za otapanje kamenca je ve bilo ranije govora i ona nemaju nikakvih znaajnijih uinaka, jer se sva opasna svojstva gube pri koncentracijama u takvim preparatima. Buka se u zadnje vrijeme najvie die zbog diklorbenzena, koji se isparava iz vrstih dezodoransa ili tvari poput dimetil-metilfosfonata. Najbolje je problem prikazati na primjeru razliitih diklorbenzena (o-, m- i p-), koji na kraju imaju skoro jednaka toksikoloka svojstva. U istom obliku te vrste tvari imaju slijedee oznake upozorenja R40-36/37/38 (ograniena saznanja o karcinogenim uincima, nadrauju oi, dini sustav i kou). Prema literaturnim podacima radi se o krutinama, koje se relativno slabo isparavaju, a ipak ih se optuuje za ugroavanje zdravlja ljudi, koji malo due sjede na WC koljki zbog ovih ili onih razloga. Znanstvenici ve upozoravaju kako je mogue oekivati rak jetre i bubrega, jer su neki nepouzdani rezultati ispitivanja na ivotinjama navodno to pokazali. Treba vjerovati slubenim podacima npr. EZ komisije, a ona nije do sad posvetila posebnu pozornost ovim tvarima.

40

Moje miljenje je da ne treba obraati pozornost na radove o opasnom boravku u kupaonici ili u klozetu gdje se koriste dezodoransi. to se tie osobne higijene tu sam naravno sklon tome da se vie pere a manje dezodorira. O tetnosti dezodoransa u drugim prostorima stana ili u automobilima gotovo da nema podataka, pa na njih ne treba obraati pozornost osim ako vam se sviaju mirisi takvih proizvoda. Odijelo ini ovjeka Iako se stroj za pranje rublja nalazi obino u nekom kutu kupaonice ili rjee u nekoj drugoj prostoriji poput podrumske praonice, on zauzima izrazito vano mjesto u ivotu prosjenog graanina. Danas se rublje pere sve ee, jer je strojno pranje tako jednostavno i brzo. Ne dao vam Bog da morate rublje ponovo prati na potoku, kao to se to prije radilo. Strojno pranje rublja danas je nezamjenjivo i domaica se odluuje na runo pranje vrlo rijetko, kad ima posebno osjetljive tkanine. Stroj za pranje rublja pak jo uvijek treba detergente za svoj uinkovit rad, a oni su danas vrlo sloene smjese razliitih tvari, od kojih su neke bezopasne a neke pak opasne za ljudsko zdravlje ili okoli. Ono to se danas naveliko moe potvrditi jest bitka industrijskih proizvoaa da na trite stave to je mogue bezazlenije proizvode. Naravno da to nije mogue, jer detergenti osim danas modernih i bezazlenih enzima moraju sadravati razliite tenzide i luine u koliinama da ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi. Prilagoavaju se i zahtjevima zatite okolia, pa danas npr. sve vie uklanjaju iz detergenata fosfate, koji nisu tetni ni za ljudsko zdravlje niti za okoli, ali kao hranjiva tvar potiu rast nekih jednostavnih organizama poput algi u svim vodama do kojih dou. Detergenti za strojno pranje rublja danas su uglavnom nadraujue tvari za oi (dolaze uglavnom u obliku prakastih proizvoda), a ostala svojstva nisu zabrinjavajua, jer proizvoai nastoje odravati koncentracije opasnih tvari ispod onih pri kojima se mogu javiti tetni uinci. Kod nas je bilo dosta rasprava oko kvalitete detergenata, pa je tako jedno od drutava potroaa tvrdilo da istoimeni proizvodi na zapadu i Hrvatskoj nisu istog sastava niti kvalitete. Sluaj se jo uvijek vue po sudovima i nije jasno tko je u pravu, ali nije loe da se strani proizvoai podsjete kako ne mogu u Hrvatsku slati smee. Nema smisla davati nikakve posebne savjete, ali svaka mudra domaica e prilikom primjene detergenata uvati svoje njene ruice primjenom zatitnih rukavica. Ne moe se sve rijeiti strojnim pranjem makar se na televiziji vrte brojne reklame o velianstvenoj uinkovitosti detergenata ovog ili onog proizvoaa. Neke mrlje se ne daju oprati strojno ni runo nego se moraju uporabiti druga sredstva. Odijela i haljine obino dajemo u kemijske istionice, ali ni one nisu u stanju ukloniti svaku mrlju s vae haljine za ples zaprljane prilikom novogodinje proslave ili sestrine svadbe. U biti su dva pristupa uklanjanju mrlja. Prvi je izbjeljivanje a drugi otapanje u prikladnim organskim otapalima. Izbjeljivanje je stariji nain ienja bez obzira na koji nain se obavljao taj posao. U davna vremena su ljudi izlagali rublje suncu te na taj nain ujedno obavljali suenje, dezinfekciju i bijeljenje. Danas se to obavlja kemikalijama i to najee oksidansima. Najee su u uporabi sredstva na bazi natrijevog klorita, natrijevog perkarbonata, vodikova peroksida, peroctene kiseline i sline kemikalije. Oksidansi obavljaju oksidaciju boja na tkanini i na taj nain se gube njihova svojstva odnosno izblijeuju boje na platnu. Prikladne su za brojne boje netopive u organskim otapalima. Naravno da je pitanje kako e graanin prepoznati koje strukture je mrlja na njegovoj koulji, pa treba pitati one koji vie znaju. Vodikov peroksid se razvrstava u oksidanse (znak O) i nagrizajue (znak C) tvari s oznakama upozorenja R8-3520/22 (u dodiru sa zapaljivim materijalom moe izazvati poar, izaziva teke opekotine,

41

tetno ako se udie ili proguta), pa nije bezazlena kemikalija. Meutim, pri koncentracijama kod kojih se koristi u preparatima ravrstava se u tetne tvari (znak Xn) s oznakama upozorenja R22-41 (tetno ako se proguta, opasnost od tekih ozljeda oiju). Zbog toga s njegovim pripravcima treba postupati oprezno koristei obvezno rukavice od nitrilne ili butilne gume. Drugi oksidansi su slini prema opasnim svojstvima. Tako natrijev perkarbonat djeluje u istom stanju kao oksidans (znak O) i tetna tvar (znak Xn) s oznakama upozorenja R8-2236/38 (u dodiru sa zapaljivim materijalom moe izazvati poar, tetno ako se proguta, nadrauje oi i kou), ali on se koristi pri znatno viim koncentracijama nego vodikov peroksid. Ostaje peroctena kiselina sa znakovima opasnosti oksidansa (O), nagrizajue tvari (C ) i tvari tetne za okoli (N) te oznakama upozorenja R7-10-20/21/22-35-50 (moe uzrokovati poar; zapaljivo; tetno ako se udie; u dodiru s koom i ako se proguta; izaziva jake opekotine; vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi). U koncentracijama kod kojih se koristi ostaju joj oznake upozorenja R36/37/38. Dakle, svi ovi oksidansi su kod koncentracija primjene u najgorem sluaju tetne kod gutanja, a sve redom nadrauju oi i kou. Nije to zapravo nita strano, ali treba ih drati daleko od djece. Kod gutanja se moe oekivati arenje ili bol u gornjem dijelu probavnog sustava uz muninu i povraanje. U viim koncentracijama mogu depigmentirati kou na mjestu prskanja te takoer izazvati manja ili

vea oteenja sluznice oka (suze, crvenilo, arenje ili ak bol). I kod dodira s koom i s oima treba obaviti uobiajenu dekontaminaciju prije nego li se krene traiti pomo lijenika. Kad smo ve kod bijeljenja treba opisati i druga mjesta uporabe oksidansa, koji se ponekad koriste u kui. Naravno, sve za ljepotu! to se tie kose, tu se koriste izbijeljivai slini kao za platno. Mene je iznenadio jedan takav praak sastavljen od kalijeva persulfata, amonijeva persulfata, natrijeva persulfata i dinatrijevog metasilikata. Sve oksidansi i nagrizajue tvari. Konani proizvod smo razvrstali u nagrizajue (znak C) i oksidativne (O) kemikalije sa oznakama upozorenja R8-22-34-37-42/43 (u dodiru sa zapaljivim materijalom moe izazvati poar, tetno ako se proguta, izaziva opekotine, nadrauje dine putove, moe izazvati preosjetljivost koe i dinih putova). Ovo sve skupa ba i nije bezazleno, barem dok se kemikalija ne razrijedi s vodom prije tretiranja. Otopina za izbjeljivanje e na kraju imati slina svojstva kao naprijed spominjani preparati, ali je pitanje smije li se drati u kuanstvu. Kad su djeca u pitanju preparat predstavlja slinu opasnost kao sredstvo za strojno pranje posua. Kod nas se izbijeljivanje zubi obavlja uglavnom u zubarskim ordinacijama i nikad nisam uo pritube graana na posljedice. Na zapadu se prodaju paste za izbijeljivanje zubi kod kue u vlastitoj reiji, a napominje se da moe doi do malih oteenja desni. Navodno prodaja takvih sredstava u zapadnim zemljama (posebno Amerika) ide jako dobro, ali mi smo obeshrabili tvrtku koja je pokuala registraciju u Hrvatskoj. Ako ve kupite takvo sredstvo morate ga uvati daleko od djece. Praktiki nema drugog naina izlaganja osim gutanjem i na

42

to morate obratiti pozornost. Dijetetu se nee nita strano dogoditi osim to e vjerojatno povraati i imati osjeaj arenja ili ak boli u ustima i jednjaku koji dan nakon incidenta. Mrlje topljive u organskim otapalima, a prvenstveno ostatke masne hrane mudrije je uklanjati kemikalijama, to se naveliko ini jo od kraja 19. stoljea, a u Americi je poelo jo ranije i to profesionalno. Danas je preparata za kemijsko ienje izrazito mnogo i na naem tritu, a ja sam kao ilustraciju stavio jednu sliku koju sam snimio prilikom obilaska nekih kemijskih istionica u Zagrebu kad sam po narudbi njihove komore prouavao stanje zatite zdravlja i okolia u takvim objektima. Oni koriste razliita sredstva za obradu odjevnih predmeta prije nego ih stave na pranje u svoje strojeve, jer inae nemaju garanciju da e takve mrlje biti uklonjene u uobiajenom procesu pranja. Slina sredstva se koriste i u kuanstvu, ali ipak ba ne sva ona koja se upotrebljavaju profesionalno. No, krenimo od poetka prie o kemijskom ienju kod kue.

Na poetku su se kao sredstva za ienje u domainstvima koristili laki naftni derivati odnosno obian benzin. Kao jeftina kemikalija kupovao se u veim koliinama i naprosto je ovjek mogao umoiti cijelo svoje odijelo u kantu s benzinom ekajui da se sve masne mrlje otope. To je bilo bolje nego istiti samo onaj dio odijela na kojem se koila mrlja, jer bi nakon ienja taj dio izgledao drugaije nego ostatak odijela. Meutim, benzin je vrlo lako zapaljiv, a njegove pare sa zrakom stvaraju eksplozivne smjese i bilo je katastrofalnih iskustava. Ja se sjeam sluaja iz ranih ezdesetih godina kad je jedna poznanica prala odjeu svog mua u benzinu, a koristila je za to veliku plastinu kadu obavljajui posao u kupaonici. Bila je kemiar, a nije se sjetila svih opasnih svojstava benzina. Nakon zavrenog posla izlila je benzin iz kade u WC, a odjeu je iznijela na balkon da se prozrai. Mirno je zapalila cigaretu i onda joj je dola sila. Sjela je na klozet i u tijeku obavljanja nude bacila neugaeni ik u WC koljku. Naravno da se stvorila plamena buktinja i ena je bila teko opeena po vrlo osjetljivim dijelovima tijela. Ostala je iva i prilino se dobro oporavila, ali iskustvo ostaje da

43

se benzina treba plaiti glede njegove zapaljivosti i eksplozivnosti. Mi naravno znamo da ga se treba uvati i zbog povienih koncentracija benzena im se radi o motornom benzinu. Ako mislite da se benzin vie ne koristi za ienje onda se varate. Zbog njegovih dobrih osobina otapanja masti i dalje ga se koristi kao sastavni dio mnogih sredstava za ienje, ali to nije vie isti benzin. Negdje iza II. Svjetskog rata poela je naveliko primjena razliitih halogeniranih otapala, ija prednost je bila u nezapaljivosti, a nisu bili puno loija sredstva za ienje od benzina. Meutim, do danas su otpala iz uporabe u domainstvima mnoga od njih poput tetraklorugljika ili trikloretilena zbog njihovih tekih akutnih ili sumnjivih kroninih uinaka. Ostao je praktiki jedino perkloretilen o ijim svojstvima se moe vie proitati u poglavlju o industrijskim kemikalijama. Na trite obino dolazi pomijean s nekim naftnim derivatom (npr. benzin), a u pripravak se mogu dodavati razliiti drugi inertni materijali ili potisni plinovi kod sprejeva. Jedno od takvih sredstava je zapravo silikagel natopljen smjesom organskih otapala. To treba namazati na mrlju i ostaviti da se sui. Organsko otapalo e iz tkanine otopiti neistou i kapilarnim silama ga prenijeti na silikagel. Kad sva otapala ispare treba naprosto etkom ukloniti pijesku slian materijal, a ispod toga ostane tkanina bez mrlja. Nas jasno zanima koliko su takva sredstva opasna za ljudsko zdravlje. Uz pretpostavku da benzin ne sadri benzen i da ne marimo za to to je perkloretilen karcinogen kategorije 3 mogu se javiti razliiti blai uinci. U dodiru s koom takvo e sredstvo vjerojatno nakon dueg kontakta izazvati suenje i pucanje koe, a to pak znai neugodu. Udisanje para u neprozraenoj prostoriji moglo bi izazvati vrtoglavicu i pospanost, pa ak nesvjesticu. Moda i muninu? Gutanje tekueg pripravka je prilino nezgodan dogaaj, ali nije toliko malo vjerojatan kako bi ovjek pomislio. Javiti e se arenje u gornjem dijelu probavnog sustava, a nakon toga e se javiti munina, koja e onda dovesti do povraanja. Nije problem povraanje nego to da se prilikom tog ina moe povraani sadraj udahnuti u plua. U najmanju ruku e ovjek kaljati i oteano disati dok se stanje ne stabilizira, ali u nekim sluajevima moe doi do guenja ili edema plua. Vae dijete, koje je popilo koji gutljaj takvog tekueg preparata, nije u velikoj opasnosti, ali svaki roditelj e biti uplaen i sigurno e barem traiti savjet lijenika, a mnogi e ga bez razmiljanja odvesti u bolnicu. Ostati e traumatino iskustvo i za dijete i ukuane ak ako djetetu lijenici ne budu ispirali eludac. Zato je vano drati ta sredstva izvan dohvata djece, a jo bolje e biti ako odjeu nosite na kemijsko ienje i onda se nemate ega bojati. Recimo jo koju rije o karcinogenom perkloretilenu. Ne morate se toga bojati, barem prema sadanjim slubenim podacima o toj kemikaliji, ali detalje proitajte u poglavlju o industrijskim organskim kemikalijama. Nikad ovjek ne moe pobrojati sva podruja primjene kemikalija u domainstvu. Mislio sam da je ova knjiga gotova i kako treba posvetiti pozornost ispravljanju i poboljanju teksta kad sam dobio preko interneta pitanje zabrinute majke iz Varadina. Gospoa je bila ozbiljno uplaena omekivaima tkanina, jer je na obiteljskim portalima nala brojne podatke o njihovoj tetnosti za djecu. Nabrojala je desetak kemikalija, koje se navodno nalaze u omekivaima, a meu njima je bilo razliitih opasnosti, od nadraivanja, preko izazivanja preosjetljivosti do karcinogenosti kategorije 3. Bila je prilino sigurna u to da su omekivai opasni, a opet joj se sviala njihova primjena zbog toga to je eljela svom djetetu meku i ugodnu odjeu. Zainteresirala me problematika i dao sam si truda pogledati ozbiljnu strunu literaturu. Naravno da sam posjetio i te obiteljske portale na kojima sam naao obimnu hrpu gluposti u koju ini se veina mladih obitelji vjeruje. Zapravo mi uope nije jasno zato budale daju savjete normalnim ljudima i zato ih nastoje uplaiti. Moda se radi o ljudskoj gluposti, a moda iza svega stoje interesi pokvarenih kompanija, koje nastoje jedna drugu istisnuti s trita i

44

laima. Niti jedna od kemikalija iz popisa mlade dame nije bila u sastavu omekivaa. Naao sam jedino limonen kao alkaloid izoliran iz limuna i dodan u omekiva ako aroma. Openito je bilo puno razliitih aroma u izrazito niskim koncentracijama, ali prevladavala su sredstva koja prodirui u strukturu vlakana obavljaju posao omekavanja. Nije trebalo ii dalje od izvrsne stranice Wikipedia. Kao omekivai se koriste razliite vodene suspenzije sapuna ili ulja (npr. maslinovo), kvarterne alkoksi amonijeve soli, dimetil-amonijev klorid, esteri fosforne kiseline, masni alkoholi, anionski tenzidi te u novije vrijeme sve vie razliite kemikalije bazirane na siliciju (npr. polidimetilsiloksani). Najgori od tih sredstava su upravo kvarterne amonijev soli, anionski tenzidi i derivati silicija. U pravilu oni u istom stanju posjeduju oznake upozorenja R36 i/ili R38 (nadrauje oi, nadrauje kou). Njihova opasna svojstva se gube ve pri koncentracijama ispod 20%. Pokuao sam izraunati koncentracije takvih komponenti u vodi kod zadnjeg ispiranja rublja. One su iznosile oko 0,5% u onih 10-12 litara vode, pa nije imalo smisla raspravljati o bilo kakvim opasnostima za mamu koja pere rublje. Onda se centrifugiranjem vie od 95% vode izbaci u kanalizaciju, a namoenih 5 kg rublja sadri izrazito male koliine omekivaa. Izraunao sam da se oni zadre u takvim koncentracijama da po cm2 tkanine ostane nekih 2-5 g sredstva, ali rasporeeno u vlaknima i na povrini tkanine. Zapravo na povrini tkanine koja je u dodiru s koom djeteta nalaze se koliine tvari u nanogramima. Pokuajte raunati. Jedan gram ima 1000 miligrama, jedan miligram ima 1000 mikrograma te jedan mikrogram ima 1000 nanograma. Moete li zamisliti koliko su to male koliine? Teoretski i nanogramske koliine moda mogu kod izrazito preosjetljivih osoba izazvati neki uinak poput crvenila koe, ali to je toliko malo vjerojatno da nema smisla razgovarati. Naravno da su mogue alergijske reakcije i na tako male koliine, ali dijete mora na neki nain postati alergino i to nije problem omekivaa nego djeteta. Zaista se ne treba bojati koritenja omekivaa, ali nije loe biti oprezan i peglati robu kroz prvih tri mjeseca ivota malog ovjeka umjesto koristiti omekivae. Red je da spomenem i suprotne uinke poput otvrdnjivaa. Ima naravno i toga kao to ima viceva o enama koje su otvrdnjivale donje rublje svojih mueva. Obino se za te svrhe koristi sasvim bezopasna tirka, koju moete slobodno pojesti bez straha da vam se moe bilo to dogoditi. Obino je ene koriste kod pranja stolnjaka, tabletia i svakakvih drugih ukrasnih predmeta od platna, a spominjem ta sredstva tek radi ravnotee u pisanju. Ni njega tijela ne zazire od uporabe organskih otapala. Mislim naravno na odravanje noktiju lakiranjem. Lakirani nokti mogu izgledati jako privlano, ali lak ne dri dugo i onda treba obaviti njegovo skidanje. Za to se koriste razliiti preparati bazirani na acetonu. Aceton je glavna komponenta, a o brojnim drugim dodacima nemam to rei s toksikolokog stanovita. Nije ni aceton neki problem. Uz to to je zapaljiv moe djelovati nadraujue na oi i kou, ali to nije spomena vrijedno, jer ga inae ene ne bi koristile. Nije osobito opasan niti ako se proguta, ali opet valja drati takve preparate dalje od djece. Vjerojatno bi se u kupaonici mogle nai i druge kemikalije poput npr. kozmetikih sredstava svake vrste, ali nad njima se obavlja nadzor javnozdravstvenih ustanova i ne bi se na tritu smjeli pojaviti preparati s bilo kakvim tetnim uincima za ljudsko zdravlje. Problem je u tome to se u kupaonici mogu nai sasvim nevjerojatne kemikalije koritene za tko zna kakve poslove, koji nemaju veze s odravanjem osobne higijene. Kupaonica sigurno u

45

normalnim obiteljima nije opasno mjesto kao na ovoj karikaturi naeg zavodskog prijatelja Nika Titanika. Ona ipak moe biti opasna zbog drugih kemikalija, kao npr. zemnog plina. Ako imate plinski bojler u kupaonici obvezno dajte ugraditi detektor za ugljikov monoksid, koji automatski prekida dovod plina u sluaju kad koncentracija opasne kemikalije poraste iznad doputenih vrijednosti. Smrt zaista stoji iza vaih lea ako nemate dobru odvodnju dimnih plinova iz vae kupaonice. Ve je reeno u poglavlju o plinovitim otrovima da je ugljikov monoksid najvei ubojica hrvatskih graana, pa zato od svih kemikalija u kui najvie mislite na one koje nastaju izgaranjem zemnog plina u vaem bojleru. Veina drugih nisu smrtonosne, a ugljikov monoksid jest. Mislite na to da grijalice na naftne derivate poput petroleja mogu biti jednako opasne ako dimne plinove izbacuju u atmosferu prostorije. Vrlo esto se takve grijalice koriste za zagrijavanje kupaonice prije kupanja, jer zaista nije ugodno kupanje u ledenoj prostoriji. ak ako su to grijalice s katalizatorom, koji navodno ne doputa stvaranje ugljikovog monoksida nego ga pretvara u ugljikov dioksid, prijeti vam smrt od hipoksije. Za izgaranje je potreban kisik, a on se brzo potroi u maloj kupaonici, pa onda nemate u zraku dovoljno kisika i ishod opet moe biti smrt ili teka oteenja organa poput mozga. Razmislite o tome barem tri puta.

PROSTORI MALOG RIZIKA

Naravno da se misli na dnevni boravak, spavau sobu i prostorije poput ostave. U tim prostorima se normalno ne bi smjele nalaziti apsolutno nikakve kemikalije, ali se povremeno ipak koriste. To se ne odnosi na ostavu gdje se ne smiju nai apsolutno nikakve kemikalije, a u sluaju njihove primjene (npr. zbog iskorjenjivanja plijesni) prethodno se moraju maknuti sve namirnice, zaini i aditivi. Sobe naravno da moraju izgledati isto i blistavo bez ikakve mogunosti da zbog boravka u njima nastupi neko zlo za vae zdravlje. Ponekad to ba i nije tako, pa i o tome valja neto rei. Danas je uobiajeno kupovati namjetaj od iverice, jer je mnogo jeftiniji nego namjetaj od istog drva, ali dok je nov zna praviti probleme. Oslobaa se formaldehid i to je neto na to se moramo naviknuti, ako nismo preosjetljivi na tu kemikaliju. O tome se moete vie informirati u poglavlju o industrijskim kemikalijama. U sobama morate posebnu brigu voditi o drvu. Od njega su izraeni podovi, namjetaj i esto ga nalazite na zidovima. Danas je takvo drvo ve prije prodaje zatieno od raznih nametnika (npr. crvotoina ili gljivice), pa oko toga ne bi trebalo biti problema. Ako i imate problem sa stilskim namjetajem onda toplo preporuujem da potraite strunjaka za takve probleme i njemu povjerite spaavanje vaeg dragocjenog ormara ili komode. Nemojte sami raditi nita, jer moete napraviti goleme tete svom zdravlju i lijepom dijelu kunog namjetaja. Ostaje vam dakle njegovati ve ranije zatieno drvo. Parketi su u davnim godinama znali biti nona mora domaici, jer drvo nije kvalitetno tieno. Inae je to u pravilu kvalitetno tvrdo drvo, koje puno toga podnosi i nita mu nije smetalo bruenje ianom vunom te mazanje latilima. Danas svatko daje parket ili laminat na lakiranje, a to je izrazito dobra mehanika, kemijska i bioloka zatita. Onda nije problem odravanje osim ako sjekirom ne lupate po parketu. Latila su kemikalije pastoznog oblika u kojima su glavne komponente vrsti naftni derivati (uglavnom voskovi) i nekakva otapala na bazi benzina. 46

Proizvoai dodaju radi boljih svojstava i druga otapala (npr. estere ili ketone radi boljeg sljubljivanja sastavnih dijelova i boljeg mirisa) te posebne dodatke kao polimere za koje ne znam emu zapravo slue. Veinom su to zapravo inertne tvari poput parafina ili polimera, a jedini opasan sastojak je benzin. Ako ne sadri benzen onda su njegova svojstva jasna. Pare mogu izazvati pospanost i vrtoglavicu ili ak glavobolju, a nije dobar niti u kontaktu s koom budui izaziva njezino suenje. Gutanje pastoznog pripravka moe izazvati muninu i moda ak povraanje, ali bez drugih teih posljedica. Za onoga tko isti parket na taj nain vano je da koristi rukavice (npr. butilna guma ili PVC) te da dobro prozrauje prostoriju dok naporno lati. Naravno da ete latila drati u nekom drugom prostoru daleko od dohvata djece, ali morate znati da izrazito veliku tetu ne mogu napraviti vaem djetetu. Puno su zahtjevniji preparati za njegu namjetaja, jer gotovo da ne smiju sadravati nita opasnog, moraju biti izraeni od vrlo kvalitetnih materijala budui namjetaj mora izgledati dobro, a korisno je da sadre i sredstva poput dezinficijensa budui ni jedna domaica ne voli da joj se na namjetaju nalaze bakterije ili gljivice. To znai da je sastav priblino slian sredstvima za odravanje parketa, ali npr. umjesto nekakvih parafina nude se esto kvalitetniji sastojci poput npr. pelinjeg voska. Dezinficijensi se dodaju u takvim koliinama koje vam ne mogu na nikakav nain tetiti zdravlju i ostaju kao jedini problem benzini. Danas se u pravilu prodaju u obliku spreja, ali takoer kao kreme za razmazivanje po drvetu. Gotovo su potpuno inertni prema ljudskoj koi, ali bih ipak preporuio da korisnik nosi lake rukavice od PVC tijekom ovakvog posla. Ne treba oekivati apsolutno nikakve tetne uinke ovih kemikalija, ali takoer ih zbog principijelnih razloga valja drati na mjestu nedostupnom djeci. Tono je da sprej zapravo nije mogue progutati i da je teko iz nekakve tube istisnuti veu koliinu kreme radi gutanja, ali oprez treba biti pravilo sa svakom kunom kemikalijom. Tkanine na vaim sjedalicama kao i tepihe isti se laganim sredstvima koja sadre tenzide i eventualno dezinficijense. Mogu se usporediti sa sredstvima za runo pranje rublja i nose jednako male opasnosti kao ona. Ostaje nam jo pranje prozora kao posao koji se mora obaviti barem jednom godinje. Odmah moram rei da je kod pranja prozora puno vei problem pad s vee ili manje visine nego sama kemikalija. Neke domaice ak ne koriste drugu kemikaliju osim vode, ali na tritu je velik broj preparata na bazi etanola i nekog anionskog ili kationskog tenzida. To je sasvim dovoljno za uklanjanje veine mrlja sa stakla. Slina su sredstva za pranje keramikih ploica. Nemaju nikakvih znakova opasnosti ili oznaka upozorenja i jedino ega se treba uvati jest da se neoprezno dijete ne napije gutanjem takvog sredstva. Bez obzira na to koliko su takva sredstva bezopasna treba ih drati zajedno s drugim kunim kemikalijama na posebnom mjestu u kui. Zapravo smo time zavrili obilazak naeg stana ili kue i treba krenuti dalje na otvorene ili barem odvojene prostore poput garae ili podruma.

47

TERAPIJSKI PROSTORI
Jedan moj poznanik si je uredio nekakav podrumski prostor za bavljenje svojim hobijem. Izrauje skulpture iz komada drva naenog u umama i silno uiva u tom poslu. Meutim, jednom mi je priznao da mu je njegov podrumski prostor zapravo pribjeite. Tamo se sklanja da nekoliko sati dnevno provede sam sa sobom, a bilo bi mu svejedno to tamo radi. Mogao je isto tako izabrati izradu ukrasa od papira. Njegovom duevnom zdravlju jako koristi takav posao, a moram priznati da bih i ja osobno traio takvo rjeenje kad bih imao enu poput njegove. Nije uvijek tako. Neki ljudi zbog drugih razloga posveuju svoje slobodno vrijeme posebnim otvorenim ili zatvorenim prostorima. Piem o tome uglavnom zbog kemikalija. Zlato moje Mnogi ljudi se posebno vrsto veu uz svoj automobil. Neki smatraju da moraju odravati svoju skupo plaenu limenu kantu zato da ona to manje gubi na vrijednosti i da bude sigurna u koritenju. Neki su zaljubljeni u svoj automobil i vie panje mu posveuju nego vlastitoj eni, ali veina se prema autu odnose normalno. Vremena se dramatino mijenjaju i odravanje automobila je postalo jednostavno, a kemikalije tu igraju sve manju ulogu. Uzmimo samo kemikaliju koja je stekla ugled najopasnijeg sredstva u vaem autu. To je naravno etilenglikol kao glavni sastojak antifriza. Ne sporim da je u prolosti bilo otrovanja etilenglikolom na ovim naim prostorima, ali to je tek nekoliko sluajeva blagih otrovanja godinje. No, bilo je kroz zadnjih pedeset godina i nekoliko fatalnih ishoda. Moete pogledati za detalje u poglavlju o industrijskim kemikalijama, ali injenica je da problemi nastaju uglavnom zabunom kad ovjek traei alkoholno pie posegne za neobiljeenom bocom s antifrizom. Skloni smo pretakati kemikalije iz originalnih spremnika u svakakve boce, a najee od piva ili mineralne vode. Ovo na slici je relativno dobar primjer, ali u slinim bocama se moe drati i vino kupljeno tijekom obilaska vinskih podruma oblinje regije. Strah od antifriza nije lo, jer ljudi onda oprezno postupaju s tom kemikalijom. Meutim, ne morate se bojati nekih problema dok u vrui hladnjak nataete dodatnu koliinu antifriza, jer preko dinih putova pare te kemikalije nee napraviti veu tetu. I ako se polijete po rukama etilenglikolom ne treba oekivati nikakve tetne posljedice osim ako je antifriz bio vreo. Ipak se preporuuje obavljati sve poslove s etilenglikolom koristei rukavice od PVC. Ni gutanje ne bi trebalo biti problem od kad proizvoai u antifriz stavljaju odvratne gorke aditive, pa e svatko prije ispljunuti sluajno uzeti antifriz nego ga progutati. Najvanije je da ne drite zalihe antifriza po garaama ili podrumima. Zato se ne osloniti na gustu mreu benzinskih postaja. Trebate li nadolijevanje antifriza u va hladnjak naprosto zatraite od radnika benzinske postaje da to uini umjesto vas ili to zatraite na redovitom servisu, pa neete doi u nikakvu opasnost niti vi niti vaa djeca od te kemikalije. U starim vremenima ste morali brinuti o stanju akumulatora i paljivo promatrati razinu tekuine u njegovim elijama. Trebalo je dodavati destiliranu vodu, ako je razina akumulatorske kiseline pala ispod propisanog. U tekim zimskim danima znao se akumulatora 48

isprazniti i onda je valjalo nositi ga u stan na punjenje elektrinom strujom. Pri tome se znalo svata dogaati i ja sam jednom naslonivi akumulator na kaput unitio jedan vrijedni odjevni predmet. Mogli ste nepaljivim rukovanjem zaraditi opekotine na akama i to je bilo sve. Danas su akumulatori posve zatvoreni i teko da vam prijeti opasnost od njih u bilo kojem asu. Istroena motorna ulja su veliki problem zbog njihove ekotoksinosti i svako njihovo razlijevanje u okoli je prekraj hrvatskih propisa. To sam osjetio na vlastitoj koi prije nekih dvadeset godina, kad sam dobio poziv suca za prekraje zbog isputanja motornih ulja u okoli u meni nepoznatoj ulici tamo na Trenjevki. Otiao sam na sud uvjeren u svoju nevinost, ali srea je bila u tome to je u prijavi naveden moj broj automobila i sasvim druga marka. Osloboen sam optube, ali sam tada poeo razmiljati gdje zaista zavravaju ta istroena motorna ulja, a onda sam kasnijih godina i profesionalno poeo voditi brigu o problemu. injenica je da tek 20 % motornih ulja iz vaih motora biva propisno zbrinuto, a ostatak zavrava tko zna gdje. Veina za grijanje autoradionica i slinih obrtnikih prostora. Nepropisno spaljivanje istroenih motornih ulja nema samo tetne posljedice za okoli nego i za ljudsko zdravlje, jer tim putem nastaju brojni opasni produkti poput npr. kancerogenih policiklikih aromatskih ugljikovodika (PAH). Proitajte o njima malo vie u poglavlju o industrijskim kemikalijama. I to vam je initi? Mogli bi sami mijenjati ulje u motoru i onda ono staro odnositi na reciklana dvorita, ako ih ima na podruju vaeg stanovanja. Mislim da to nije rjeenje. Bolje je ne drati takve kemikalije u garai dok se spremate na odnoenje u reciklana dvorita, jer se netko od vaih ukuana moe s njima ozlijediti. Ja odlazim mijenjati motorno ulje ili na benzinske postaje ili u ovlatene dobro nadzirane servise. Tako imam garanciju da je zavrilo tamo gdje treba, a vi odluite to vam je initi. E, sad dolazi njega karoserije vaeg auta. Jedan moj poznanik sam njeguje svojeg najveeg ljubimca i pazi da njegov auto ne pati zbog atmosferskih i drugih promjena. Nema garau kao to je nemam ni ja, ali on zbog toga teko trpi. Ima on pravo kad kae da automobil bolno pati zbog temperaturnih mijena i utjecaja drugih initelja poput suneve svjetlosti ili atmosferilija poput tue. Naravno da se automobilu te patnje mogu olakati ako ga redovito njegujete. Dobro je prati karoseriju i obavljati njezino latenje, sve gumene dijelove na automobilu treba pripremiti za strane temperaturne promjene, pa e autu biti lake. Detergenti za pranje automobila ne smiju biti agresivni, jer lak karoserije je jako osjetljiv i mogao bi stradati kod uporabe opasnih kemikalija. Zato se detergenti sastoje uglavnom od relativno bezopasnih tenzida i vjerojatno vam se nee apsolutno nita dogoditi ako perete auto golim rukama. Bilo bi bolje upotrijebiti rukavice, ali to naravno nije macho. Ni kasnije latenje ne trai neku posebnu zatitu, jer se i opet radi o kemikalijama koje ne smiju tetiti laku. Jedini problem je i opet okoli, ali na to veina vozaa ne obraa pozornost. U razvijenim zemljama nema individualnog pranja automobila nego se to obavlja u praonicama, koje su pod nadzorom. Vode od pranja automobila se moraju proiavati prije isputanja u okoli, jer je to civilizacijski standard. Auto trai brojne druge kemikalije da bi vam se olakala vonja u razliitim uvjetima. Za pranje vjetrobranskog stakla koriste se preparati na bazi alkohola i anionskih tenzida, a oni ne predstavljaju nikakav problem za okoli. Slino je sa sredstvima za odmrzavanje

49

vjetrobranskih stakala ili brave na vratima. Opet alkoholi ili aceton i to pakirani u sprejevima. Dakle, ne predstavljaju veliku opasnost niti za vas niti za vae ukuane. Nemojte jedino piti tu tekuinu za pranje stakala, jer bi se mogli napiti, a nai propisi o prometu jako strogo kanjavaju pijance. Jo neto treba snano naglasiti. Ne koristite u kui benzin iz vaeg auta za bilo koje svrhe. On sadri benzen i po tome se ne smije nai u maloprodaji za kuanstvo odnosno zabranjeno je njegovo koritenje u domainstvima. To to jednom tjedno udiete pare benzina dok ga toite u svoj rezervoar vjerojatno ne predstavlja velik rizik, ali drati takav benzin u kui je glupo i neodgovorno prema lanovima obitelji. Ako ve trebate benzina proeite se do najblie ljekarne i uzmite jeftini medicinski benzin. Ni on nije bezazlen, ali tome neto vie kod rasprave o kunim hobijima. Kuica u cvijeu Sjeate li se te pjesme? Meni to nekako izgleda kao na slici ispod, a jedino manjkaju dunje i neasfaltirani puteljak. Ako ste mislili da je lako napraviti cvjetni balkon i odravati ga, a da se o vrtu i ne govori, onda se grdno varate. I nije dovoljan samo svakodnevni rad na takvom divnom mjestu nego morate koristiti svu silu kemikalija za odbijanje nepoudnih ivih bia od svog uresa cvijea i zelenila. Glavni problem ljubitelja balkona i vrtova nije naporni rad nego injenica da malo tko na misli na opasnosti sredstava za zatitu bilja. ak i propisi graanima ne idu na ruku. Zakon o zatiti bilja regulira promet pesticida na veliko za poljoprivredna imanja, a vau kuicu su ostavili drugima na brigu. Zdravstveni zakoni se brinu o zatiti puanstva od zaraznih bolesti, pa Zakon o biocidima opet regulira stavljanje u promet sredstava za reene svrhe. Kud onda spada va vrt oko kuice? Poljoprivredna pakiranja sredstava za zatitu bilja su velika a za va vrt treba stotinu puta manja koliina takvih sredstava. Moete relativno skupo platiti neka sredstva za kuanstvo protiv kukaca, ali to obuhvaa samo dio vaih potreba. Nisu problem samo nekakve lisne ui ili strljeni s gnijezdom izgraenim ispod strehe kuice. Smetaju vam svakakvi korovi, krtice vam nagruju izgled do tada besprijekornog travnjaka, puevi golai vam prave tete meu raslinjem, itd. Rijetko tko vam je dobro doao poput jea ili ptica pjevica iako i one znaju praviti probleme kad vas prerano u jutro probude svojom pjesmom. Imate jo i brajdu pokraj kue i neminovno morate koristiti modru galicu ili neki drugi fungicid. Onda naprosto kupite sredstvo za zatitu bilja i troite onoliko koliko trebate, a s ostalim ne znate to bi uinili. Ti spremnici sredstava za zatitu bilja su preveliki i zauzimaju golem prostor u garai, podrumu ili vrtnoj kuici. Ne zaboravite da oni predstavljaju veliku opasnost za vas i ukuane, pogotovo ako ih prelijevate ili pretresate u manje posude, koje ste loe ili nikako obiljeili. Za detalje o opasnostima proitajte poglavlje o pesticidima, a raunajte na to da su otrovanja pesticidima izrazito esta upravo kod kue. Malo je sluajeva prijavljenih profesionalnih otrovanja na poljima. Veina se dogaaju kod kue, a djeca su este rtve.

50

Prema statistici ipak kao uzronici kunih otrovanja predvode insekticidi moda zato to se ne koriste samo u vrtu nego i na drugim mjestima vaeg domainstva. Od pesticida stradavaju i vai kuni ljubimci bilo zato to ste pretjerali u zatiti od npr. dosadnih kukaca poput ovog na slici iznad, krpelja i drugih, bilo zato to su pojeli neto otrovnoga to uope nije bilo namijenjeno njima. Da, kuni ljubimci preesto stradavaju zbog otrova iz vaeg ili tueg domainstva. Ima i zlih ljudi kojima zbog ovoga ili onoga smeta va pas i onda poseu za otrovom. Tu nema druge pomoi osim budno paziti na svog ljubimca, jer nitko drugi od strane dravnih ili lokalnih vlasti nee ga tititi ili se dati u potragu za trovaem. Sam svoj majstor i hobisti Hobista je bilo uvijek i uvijek e ih biti, a ovjek naprosto ne moe predvidjeti ime se oni sve mogu baviti. Meutim, kod kunih majstora je stvar jednostavnija. Oni se bave poslovima oko kue, koje nisu htjeli prepustiti pravim majstorima. Kad o kemikalijama govorimo onda se to najee odnosi na bojanje razliitih materijala. Moe se bojati drvo, razliiti metali, kuni zidovi i drugo. I tu su se stvari promijenile zadnjih desetljea, kako u pripremi materijala tako u izboru sredstava zatite (bojanje). U ona davna vremena materijal se pripremao bruenjem i to najee mirglanjem Trebalo je s drva ili metalnog predmeta prvo skinuti sve organske i anorganske neistoe, a to je bilo jedino mogue koritenjem slavnog mirgl papira. Bilo je i pomonih tehnika, pa se npr. stara boja mogla s drva ili metala skinuti plamenom let lampe, ali je poslije toga opet bilo potrebno mirglanje. ovjek se samo po tekoj potrebi uputao u tako zahtjevan posao kao to je bojanje prozora ili metalne balkonske ograde. A moralo se, jer je boja otpadala i drvo je trunulo, a ograda je hrala. Radili su ljudi takve poslove i da utede, jer majstori su uvijek bili skupi i biti e. Moja neugodna osobna iskustva su me pretvorila iz kunog majstora u obinog graanina, jer sam shvatio da e to majstor bolje napraviti, a moglo bi biti i jeftinije nego popravljanje mojih greaka u poslu. Krenimo dakle od pripreme materijala. Ako ve hoete skinuti naslage organskog materijala onda je najbolje uzeti sredstva za tu namjenu. To su smjese organskih otapala u kojima prevladavaju benzin ili slina otapala. O njemu smo ve pisali i najee problemi nastaju zbog rada u zatvorenom prostoru uz pretpostavku da proizvod ne sadri benzen. Zatim tu dolaze halogenirana otapala poput diklormetana, aromatski ugljikovodici poput ksilena, toluena i etilbenzena, pa onda dimetilformamid, itd. Pogledajte u odlomak o industrijskim kemikalijama da vidite koja su svojstva tih tvari. Dimetilformamid je reproduktivno otrovna tvar kategorije 2, a toluen kategorije 3. Uglavnom mogu nadraivati oi i dine putove, a neki su tetni kod gutanja. Uz veinu aromatskih ugljikovodika i benzin vee se oznaka upozorenja R65 (moe izazvati oteenje plua ako se proguta), pa zbog toga moramo posebno paziti da djeca ne dou do ovakvih kemikalija. Slini po sastavu su im brojni razrjeivai kao i boje. E, sad dolaze te raznorazne boje ili lakovi. Zadnjih godina je napravljeno puno reda na tom podruju i zabranjene su brojne boje olova zbog njihove reproduktivne otrovnosti, ali takoer mnoge lijepe organske boje (npr. azo) zbog karcinogenosti. Meutim, industrija je snalaljiva i stalno plasira nove boje. Nadzorom registracije proizvoda vidio sam da boje, lakovi i emajli za sad ine sigurno etvrtinu svih proizvoda namijenjenih tritu. Meutim,

51

neke se stare dobro poznate boje teko mogu zamijeniti novima. Ve je reeno kako olovo predstavlja prilian problem, pa se onda biraju moda malo manje rizini spojevi, npr. zato to se teko otapaju. Oni ipak jo uvijek zadravaju svojstva reproduktivne otrovnosti i treba biti vrlo oprezan kod rada s njima. Te boje su jo uvijek nezamjenjive kao temeljne pri zatiti metala. Onog asa kad se primjene i boja osui obojani predmet vie nije opasan, jer e se boja teko otopiti i dospjeti u okoli. Problem je dok se radi ili dok boje stoje na skladitu. Ponavlja se isto to se reklo za pripremu materijala to se tie uvjeta rada. Preporuuje se nositi rukavice od butilne ili sline gume uz dobro prozraivanje radnog prostora. Takoer treba strogo odvojiti ovakve kemikalije na mjesto do kojeg ne moe doi dijete. Ljudi svata rade u svojim podrumima i garaama, od izgradnje amaca do prepariranja ivotinja. Tu je izrazito teko predvidjeti kakve e sve kemikalije drati kod kue. Postoji jo i problem zaboravljenih kemikalija na koji se povremeno nailazi. Ve ranije je reeno da smo u starim kunim zalihama nalazili ivu, strihnin, arsenove spojeve i ne znam to jo drugo. Treba biti oprezan prema takvim kemikalijama i prijaviti policiji njihov nalaz, a onda e nastupiti muka kako to zbrinuti kao opasni otpad. Za pojedine opasne kemikalije pogledajte u drugim poglavljima ove knjige. Vezivni graevinski materijali Svatko od nas je barem gledao izvoenje razliitih graevinskih radova, a mnogi su aktivno sudjelovali u zidanju, betoniranju ili bukanju. Jesu li materijali poput cementa, ivog ili gaenog vapna opasni ili se s njima moe bezbrino raditi, kako to ini veina ljudi? Ja sam jo u ranoj mladosti nauio kako je npr. ivo vapno silno opasno, pogotovo kad se gasi ili prevodi vodom u kre. Tih ranih pedesetih godina svatko je nastojao sam sebi zidati, a poetak je bilo kupovanje ivog vapna. Onda bi se iskopala jama i u nju bacilo ivo vapno (kalcijev oksid) te se nakon toga ulijevala u jamu voda. Reakcija otapanja bila je izrazito burna tako da je voda kipjela i dizala se iznad jame vrua para. Stariji su priali kako je tamo negdje u drugom mjestu netko pao u tu jamu za vrijeme gaenja i skuhao se. Bila je to uasna pria rairena po cijeloj dravi (vjerojatno tipina narodna pria) zbog koje smo mi klinci samo izdaleka gledali tu vanu pripravu krea za budue zidanje kue ili neke druge zgrade. Cement sam pak upoznao kao mladi mu na ljetovanju u nezavrenoj vikendici. ena i djeca su se kupali u moru ispod vikendice kad je doao susjedima kamion pun cementnih vrea. Kako u blizini nije bilo ni jednog mukarca zamolila me susjeda da joj istovarim kamion, jer je voza morao ii po novu poiljku cementa. Onako u kupaim gaicama prionuo sam vrijedno prenoenju vrea prtivi ih na rame. Do polovice istovara nisam opaao nikakve probleme, a onda me rame poelo pei. Istovario sam kamion do kraja i onda se spustio do mora da isperem cement s koe. Rame mi se pretvorilo u ranu, a svrbe i arenje osjeao sam po cijeloj koi. Nikad tako vie ne bi postupio, a i nauio sam poneto o opasnostima graevinskih mateijala kroz proteklo vrijeme. Hajdemo krenuti od cementa.

52

Iako je danas na tritu vei broj razliitih cementa s dodacima ili bez njih te s razliitim svojstvima to se tie brzine vezanja, najpoznatiji je zapravo portland cement (CAS: 65997-15-1). Isporuuje se na razliite naine, od pakiranja u papirnate vree od 50 kg do prevoenja u posebnim cisternama. Koristi se u golemim koliinama za razliite vrste niskoili visoko-gradnji, a naa dananja civilizacija ne moe bez njega. Ovisno o proizvoau dobiva oznake upozorenja R36/37/38 (nadrauje oi, dine putove i kou), ali u nekim sluajevima se umjesto R36 daje R41 (opasnost od tekih ozljeda oiju). U nekim sluajevima (posebno kod visokog sadraja kromata ili oksida nikla) dobiva i oznaku R43 (u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost). U zatvorenim sustavima za mijeanje betona (betonare) zatita se sastoji od radne odjee od pamuka ili slinog materijala s dugim rukavima i nogavicama i obue poput izama. Ruke se tite vrstim konim ili slinim rukavicama, a za zatitu dinih putova kod dobre ventilacije nije nita potrebno. Kod runog posla s cementom kad postoji mogunost praenja treba obvezno tititi dine putove filtarskim polumaskama (vrlo jeftine), a takoer oi naoalama koje prianjaju uz lice. Radna odjea je slina kao kod profesionalnog rada u betonarama. Naravno da niti beton nije bezazlen, barem dok se ne stvrdne dovoljno i postane inertan. Sa svjeim betonom se treba postupati jednako oprezno kao i s cementom unato tome to je koncentracija nevezanog cementa sniena u takvom materijalu. Treba naglasiti i to da je cementni ili betonski otpad inertan i trebalo bi ga odloiti na odlagalite graevinskog otpada. Danas vie nitko ne gasi ivo vapno nego se kupuje hidratizirano vapno u vreama slinima onima za cement, a naravno da se prevozi i specijalnim cisternama za velike poslove zidanja s ciglom i bukanja. Danas se istina bukanje sve ee obavlja strojevima, pogotovo na velikim graevinama. Runo bukanje je presporo. Gaeno vapno ili kalcijev hidroksid je opasna tvar s minimalno znakovima opasnosti R36/37/38 (nadrauje oi, plua i kou). Meutim, mnogi proizvoai dodjeljuju vapnu ozbiljniju oznaku R34 (izaziva opekotine) i sve ee oznaku R43 (u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost). Obje ove spomenute oznake su vrlo neugodne i zahtijevaju oprez pri radu s ovom kemikalijom. Na slici lijevo je prikazan radnik sa zatitnim rukavicama na rukama zbog toga jer svjea buka ima svojstva slina kalcijevom hidroksidu ili gaenom vapnu. Kod rada s hidratiziranim vapnom treba obvezno nositi odjeu s dugim rukavima i nogavicama, rukavice od neoprenske ili nitrilne gume te jeftinu filtarsku polumasku ako se javlja praina. U sluaju pojave praine bilo bi mudro nositi naoale koje prianjaju uz lice. Posebno valja misliti na to da se prema nekim podacima pri radu s gaenim vapnom moe javiti kona preosjetljivost, pa je mudro sprjeavanjem izloenosti (redovito noenje osobne zatitne opreme) ne dopustiti pojavu ovako runih uinaka. Kao i kod cementa najvanija je voda ili dekontaminacija. Ako ove kemikalije dospiju na kou ili jo gore u oi treba se odmah skinuti i tekuom vodom ispirati mjesta kontaminacije to je due mogue. Kljuno je naglasiti da nikad ne smijemo podcijeniti ove kemikalije i da se ne treba ugledati u budale koje se ne uvaju.

53

TO REI NA KRAJU?
Treba sjesti i razmisliti, ba ovako kako to ini domaica na slici lijevo. Moda bi vam ipak mogli pomoi i neki savjeti starog maka. 1. Kupujte samo provjerene proizvode uredno registrirane i s potpunom dokumentacijom, a posebno urednom i odobrenom deklaracijom (naljepnicom). Provjerite na www.hzt.hr je li dokumentacija te kemikalije odobrena u HZT ili nije. Ako dokumentacija nije odobrena nemojte kupiti takvu kemikaliju. 2. Nikad nemojte prelijevati kemikalije iz originalnih spremnika u nekakve pivske ili sline boce. Zaboraviti ete za as to se u toj boci nalazi i eto ti nesree. 3. Sve spremnike bez deklaracije ili s neitkom deklaracijom hitno dajte na zbrinjavanje (znam da je ovo glup savjet, jer nemate kome predati, ali valjda e drava uskoro shvatiti da mora otvarati reciklana dvorita za prikupljanje upravo ovakvog otpada). Nikad ne bacajte ostatke opasnih kemikalija ili njihovih praznih spremnika u okoli. Ako ste savjestan graanin, onda ete prijaviti svakog tko ini zloin oneienja okolia, pa bio vam najblii rod ili prijatelj. Vanija je budunost nae djece nego rod ili prijateljstvo. Sve opasne kemikalije iz kue spremite na mjesto nedostupno djeci i stavite ih po mogunosti pod klju. Neete poaliti. Kad koristite bilo koju opasnu kemikaliju prvo proitajte osnovne podatke o njezinim opasnostima, mjerama prve pomoi i dekontaminacije te upute o zbrinjavanju. Kasno je traiti podatke kad se nesrea dogodi, jer ih u uzbuenju neete znati rastumaiti. Nemojte dopustiti da se pokraj vas motaju djeca ili nezatiene osobe dok radite s opasnim kemikalijama. Dobro je da je netko pametan u blizini kako bi vam pomogao u sluaju nesree, ali ne smijete ugroavati ni poznate ni nepoznate svojim nestrunim rukovanjem kemikalijom. Zapamtite da je voda najvee dobro. Voda nee rijeiti sve vae probleme nakon izlaganja opasnoj kemikaliji, ali e barem smanjiti tete. Proitajte vie o dekontaminaciji u poglavlju o savjetima, ali znajte da s uporabom vode za vlastitu dekontaminaciju neete pogrijeiti u veini sluajeva. Kad radite s kemikalijama, voda mora biti na raspolaganju. Traite pomo ako se bilo to loeg dogodi. Zapamtite broj 112 i raunajte na to da e oni poslati pomo, jer po prirodi posla trebaju imati pisane procedure za sve vrste nesrea.

4.

5. 6.

7.

8.

9.

54

3. NIKUD BEZ LIJEKOVA

Lijekovi su svud prisutni, od kue do vaih depova ili torbice, barem oni protiv glavobolje. Kod nekih ljudi se uzimanje lijekova pretvara u ritual, ali isto tako valja rei da veina uope ne potuje odredbe lijenika o terapiji lijekovima. Kako bilo da bilo, lijekovi su jako esto uzrok otrovanja. Prema naim podacima kroz zadnjih desetak godina ukupno gotovo 50% primljenih u bolnice zbog otrovanja uzeli su lijekove. Uglavnom namjerno! Zanimljivo je da se ene ee truju lijekovima, a mukarci kemikalijama. Povoljno je pak to to se zbog akutnih otrovanja lijekovima uglavnom ne umire, pa je smrtnost zbog otrovanja lijekovima negdje na petom ili estom mjestu uzroka smrti. Ne znamo skoro nita o kroninim otrovanjima, pa ak niti o nuspojavama na lijekove iako je praenje nuspojava u nas poelo prije nekih etrdeset godina. Lijenici ne dojavljuju podatke, pa onda o kroninim otrovanjima ovdje nee biti puno govora.

Proizvodnja i prodaja lijekova, ranije biljnih a danas industrijski proizvedenih, ima dugu povijest u Hrvata. Na slici gore lijevo prikazana je jedna od najstarijih europskih ljekarni i samostanu Male brae iz Dubrovnika te desno stara zagrebaka ljekarna K crnom orlu. I ne samo to. Industrijska proizvodnja je takoer rano poela. Negdje 1936. godine u tvrtki Katel osmislio je nobelovac Vladimir Prelog sintezu sulfonamida. Bila je to jedna od prvih svjetskih sinteza i kasnije je Katelov nasljednik Pliva dugo proizvodila razliite sulfonamide i lijekove bazirane na njima. Ponosni smo naravno i na Preloga i na Katel/Plivu. Ja sa zadovoljstvom moram rei da sam vie puta sluao predavanja naeg nobelovca i jednom se ak s njim rukovao, a takoer sam obavljao ljetnu praksu na sintezi sulfonamida prije vie od 35 godina. Nikada se ne smije zaboraviti da su Hrvati bili izvrsni kemiari i da su znali proizvoditi lijekove, kako one od biljaka u samostanu Male brae, tako i one sintetski izraene u barem dvije hrvatske tvornice s dugom tradicijom. I dvojica nobelovaca za kemiju su nae gore list iako su nagradu osvojili za rad u vicarskoj. Ne odriem se prava vraati se na ovu temu tijekom pisanja ovog 55

poglavlja, jer nikad nije dosta govoriti o asti i slavi velikih ljudi. Treba tek dodati da i danas znaajan broj hrvatskih znanstvenika radi na otkrivanju i ispitivanju djelovanja lijekova, vie u svijetu nego u zemlji. Lijekova naravno ima raznih i sad bi trebalo o svima poneto pisati, ali ovo je poglavlje o akutnim otrovanjima lijekovima, pa e zato biti vie rijei tek o onim skupinama i pojedinim tvarima koje nama predstavljaju problem ili o kojima elim neto vie rei zbog drugih razloga.

RAT PROTIV MIKROORGANIZAMA.

Biti e ovdje rijei o antibioticima (tvari izolirane iz razliitih plijesni ili derivati tih tvari) te o antibakterijskim sredstvima (tvari dobivene iskljuivo sintezom). to se antibiotika tie, njih su indirektno primjenjivali za sprjeavanje gnojenja rana jo u Kini prije 4.500 godina primjenom odreenih plijesni izravno na ranu. Prema zapisima koristili su ih i drugi narodi, pa su ak i znanstvenici (npr. Koch) zakljuili da neke plijesni unitavaju mikroorganizme. Meutim, morao je doi veliki Fleming (vidi sliku) da shvati kako neka tvar mora biti zasluna za antibakterijsko djelovanje plijesni. On je tu tvar nazvao penicilin (penicilin G) i bio je zasluan za otkrie prvog antibiotika. Poetkom etrdesetih godina prolog stoljea poela su intenzivnija istraivanja proizvodnje i primjene penicilina. Prema anegdotama iz tih vremena prva primjena penicilina je bila za sprjeavanje komplikacija kod jednog ranjenog bobija u Londonu. Penicilina je bilo izrazito malo i onda su bobiju skupljali mokrau da bi iz nje izolirali penicilin i ponovo ga primjenili na pacijentu. Meutim, pacijent je proao oporavak od tekog ranjavanja. Prava proizvodnja je poela 1942. godine i od tada se postao nezaobilazan lijek ne samo zbog ranjenika nego takoer za lijeenje svih moguih bakterijskih zaraza. Europa je odmah poslije rata bila gladna za penicilinom, jer su se zarazne bolesti na osiromaenom i gladnom kontinentu irile kao vatra. Penicilin je postao vrjedniji od zlata. Svojevremeno je bio snimljen film Trei ovjek s radnjom u Beu, a u centru svega bio je verc penicilinom. Ne smijemo biti nepravedni i zaboraviti da su prije antibiotika stigla sintetska antibakterijska sredstva kao sulfonamidi. Zanimljivo je da su se oni zadrali u terapiji do danas unato tome to je prolo 70 i vie godina od njihovog prvog stavljanja na trite. Teko je uope zamisliti svijet bez tih sredstava. Prije nego to ih je ovjek poeo primjenjivati umiralo se od svake male infekcije, a bilo koja i kakva rana mogla je zbog komplikacija postati smrtonosna. Samo onaj tko to razumije shvatiti e plakat na slici iznad ovog teksta. Otrovanja ukljuujui nuspojave su minoran problem antibiotika, a tek neto vei su alergije. Glavni problem je u

56

stvaranju rezistencije bakterija na antibiotike i neki kliniari se boje da emo ostati bez uinkovitih lijekova, ali to nije problem toksikologije. Penicilinski i cefalosporinski antibiotici Neu ih nabrajati po abecedi nego po povijesnoj vanosti kreem od penicilina. Nisu oni bili samo ratni lijek nego su se primjenjivali na mjestima gdje se inilo da vie nema pomoi. Iz slike dolje shvaate to sam htio rei. Bilo ih je i ima puno na tritu, od iz prirode izoliranih poput penicilina G do brojnih polusintetskih poput kod nas naveliko koritenih ampicilina i amoksicilina. Jako je teko raspravljati o njima kao opasnim tvarima, pogotovo zato to veina nisu slubeno razvrstani prema direktivama EZ. Meutim, proizvoai za penicilin G ne daju nikakav znak opasnosti ili oznaku upozorenja, a za ampicilin i amoksicilin sam u STL-ovima naao najgore oznake upozorenja R20/22-36/38 (tetno ako se udie ili proguta, nadrauje oi i kou). To se naravno odnosi na prah, a s njim e pacijenti teko doi u kontakt. Ja sam ranih sedamdesetih radio s velikim koliinama penicilinskih antibiotika i to bez ikakve zatitne opreme (npr. filtarska polumaska i nekakve rukavice) te sam slobodno udisao prainu, ali bez ikakvih posljedica. To ne znai da bih danas dopustio takav nain rada bilo kome, jer vremena su se promijenila. Glavni problem penicilinskih antibiotika su zapravo alergije. Ve davno je opaeno da se kod osjetljivih ljudi moe javiti anafilaktiki ok uz letalan zavretak, ako se ne poduzmu hitne lijenike mjere. Bilo je i kod nas tekih sluajeva, ali problem nije ni iz daleka tako straan kako se ponekad prikazuje. to se tie otrovanja malo je iskustava. Kod visokih doza penicilina javljaju se uglavnom nespecifini znakovi otrovanja (vrtoglavica, parestezija i navodno poremeaj mirisa). Kod dugotrajne primjene takoer su opisani rijetki sluajevi oteenja bubrega. Moda ipak treba spomenuti interakcije i to s acetilsalicilnom kiselinom, koja se vrlo esto uzima u terapiji kod povienih tjelesnih temperatura tako normalnih kod bakterijskih ili virusnih infekcija. Meutim, te interakcije nisu takoer tako ozbiljne da bi se trebalo bojati tekih uinaka. Dakle, ne moete se teko otrovati niti je u golemoj opasnosti vae nezatieno dijete, ali uvajte ih daleko od djece. Moram iskoristiti priliku da bih se pohvalio s naim kemiarima, a i ja sam bio jedan mali kotai u stroju. Ranih sedamdesetih godina bio sam u Plivi ukljuen u veu skupinu iskusnih kemiara sa zadatkom istraivanja sinteze novih penicilinskih antibiotika i izrade tehnolokog postupka za pripravu polusintetskog ampicilina iz penicilina G. Moji stariji kolege ve su imali puno iskustva na tom poslu i ja sam sudjelovao u razliitim zavrnim ispitivanjima. Tako sam postao koautor ak tri meunarodna patenta i tehnolokog postupka za proizvodnju ampicilina. Od moja 4 nova penicilinska antibiotika nikad nita nije doivjelo ni pokuaj uvoenja u proizvodnju, jer unato irokom antibakterijskom spektru nisu imali druga dobra svojstva. Meutim, proizvodni postupak za ampicilin je kasnije uveden u proizvodnju te je po istom postupku sintetiziran i amoksicilin. Otiao sam iz Plive sredinom sedamdesetih, a grupa iskusnih istraivaa je nastavila svoja istraivanja, posebno na pregradnji penicilina u cefalosporine. elim istaknuti da su hrvatski kemiari i farmaceuti na tom podruju dostigli svoje zapadne kolege, kako u istraivanju tako i u primjeni.

57

Cefalosporinski antibiotici (danas vrlo poznati cefaleksin i cefoksitin) su stigli na trite negdje ezdesetih godina prolog stoljea, a imali su znaajno bolja antibakterijska svojstva nego penicilini te manje nuspojava. Vrlo su slini penicilinima kao dipeptidi i razlikuju se tek prema broju atoma u prstenu osnovne strukture. Mogu se izolirati iz odreenih mikroorganizama, ali takoer ih je mogue dobiti pregradnjom penicilina. Do danas se silno napredovalo u traenju boljih i manje kodljivih cefalosporina, pa ih je na tritu ak 5 generacija. Uglavnom nisu razvrstani prema direktivama EZ, a proizvoai za njih ne navode nikakve znakove opasnosti ili oznake upozorenja. To znai da u kuanstvu predstavljaju manji problem nego penicilini. Makrolidi i tetraciklini Zapravo se radi o vrlo slinim tvarima slinih antibakterijskih i drugih svojstava. Glavni prestavnici tetraciklina su tetraciklin i oksitetraciklin, a od makrolida je vaan na azitromicin dobiven polusintetki iz eritromicina. Pliva je bila jedan od pionira u biosintezi tetraciklina i duge godine su se graani oko njezine lokacije na Ulici Baruna Filipovia bunili zbog nesnosna smrada. Danas to vie ne ine budui je biosinteza ovih lijekova prestala. Nisu takoer razvrstani prema direktivama EZ, ali proizvoai daju za tetrakciklin i oksitetraciklin oznake upozorenja R20/22-38 (tetno ako se udie ili proguta, nadrauje kou). Za azitromicin nema podataka o opasnim svojstvima za ljudsko zdravlje ili okoli. Praktiki nema podataka o akutnim otrovanjima niti sam naao podatke o tetnim uincima na radnom mjestu. Ono to najvie navodi literatura jest tetan utjecaj na zubnu caklinu u djece ak ako su majke uzimale lijek dok su bile trudne. Tipine promjene boje pokazane su na slici lijevo. Istina, javljaju se brojne nuspojave ukljuujui oteenje jetre. Ne mogu ipak ne posvetiti koju rije azitromicinu kao naem prvom antibiotiku otkrivenom u Plivi. Njegova sinteza je uspjela iz tetraciklina negdje ezdesetih godina prolog stoljea, a onda su zapoela istraivanja svojstava. Pliva naprosto nije bila u stanju obaviti sva predklinika istraivanja i morala je napraviti ugovor o zajednikom nastupu s amerikom tvrtkom Pfizer. Bez toga nikad ne bi lijek stigao na trite. Ja sam u farmakokinetska istraivanja bio ukljuen osamdesetih godina prolog stoljea iskljuivo kao farmakokinetiar, a posao na ivotinjama su obavljali strunjaci Plive. Cijela ekipa je bila neiskusna u eksperimentalnoj toksikologiji i zato smo doli do krivih pretpostavki. Nai osnovni farmakokinetski rezultati potpuno su se podudarali s amerikima, ali oni nisu traili nakupljanje u pojedinim organima. Nama se inilo vanim nakupljanje u testisima takora, to dakako jest bilo vano za lijeenje spolnih zaraznih bolesti. Amerikanci se nisu s nama slagali budui su prema procedurama FDA obavili sva potrebna istraivanja utjecaja tvari na reproduktivne funkcije. Na kraju se ispostavilo da su oni bili u pravu.

58

Aminoglikozidi Moji poeci bavljenja praenja terapije ovom skupinom antibiotika see u rane osamdesete godine prolog stoljea. Tada se kod nas koristio uglavnom gentamicin, a kasnije amikacin i tobramicin. To su lijekovi male terapijske irine, to znai da je mala razlika izmeu koncentracija koje daju uinak i onih kod kojih se dogaaju nuspojave. Glavne nuspojave su ototoksinost i nefrotoksinost, to prilino zabrinjava. Istina, nitko od nas na Rebru nije vidio ozbiljniju nuspojavu gentamicina, ali smo se ipak bojali. Meni je danas to sve skupa pomalo udno zbog njihova neslubenog razvrstavanja. Amikacin ima oznake upozorenja R36/37/38 (nadrauje oi, dine putove i kou), gentamicin ima oznake R42/43 (moe izazvati preosjetljivost udisanjem i u dodiru s koom) te tobramicin ima iste oznake upozorenja kao amikacin. No, i danas bih reagirao na isti nain kao prije dvadeset ili vie godina. Veina nalaza gentamicina, od dojenadi do odraslih, pokazivala je vrlo niske koncentracije u krvi, esto ispod terapijskih. Zbunjivalo je to to je antibiotik ipak djelovao i kliniari su rano izgubili zanimanje za nae objektivno praenje terapije. Nemamo nikakvog iskustva s otrovanjima, a treba rei da se u kuama obino dre male koliine takvih lijekova nedovoljne za ozbiljnije otrovanje bilo koga. Sulfonamidi i trimetoprim Na slici lijevo je prikazano kako je izgledao pogon za sintezu sulfonamida u Plivi. Proizvodilo se nekoliko razliitih sulfonamida i plasiralo na domae i strano trite. Kod nas je bio i ostao jo uvijek jako popularan preparat pod imenom Sinersul sastavljen od sulfadimidina i trimetoprima. Opet neslaganje izmeu slubenog razvrstavanja i opasnih svojstava kao lijeka. Jedino to se daje za ove dvije tvari su oznake upozorenja R36/38, a mene su jo na fakultletu ezdesetih godina uili kako su sulfonamidi problem zbog svojih acetiliranih produkata metabolizma. Naime, ti acetil derivati su znaajno manje topljivi od poetnog sulfonamida i onda se mogu taloiti u bubregu dovodei do oteenja tog vanog organa. I u literaturi se spominje da sulfonamidi oteuju kod predoziranja bubreg i jetra, ali ja nisam nikad vidio otrovanje takvim tvarima. Nai prvi pokusi odreivanja bioloke ekvivalencije bili su na Sinersulu krajem sedamdesetih godina i smatrali smo da imamo s njim iskustva. Danas je na hrvatskom tritu za ljudsku uporabu ostao praktiki tek Sinersul, a zbog pozitivne sinergistike inetrakcije izmeu sastojaka njihove su doze prilino niske. Mogao bi to biti razlog izostanka otrovanja sa sulfonamidima, ali prije tridesetak godina bili su na tritu i isti sulfonamidi bez zabiljeenih ozbiljnih akutnih otrovanja. Bez obzira na sve treba naglasiti da se Sinersul najee daje djeci zbog bakterijskih upala grla, pa onda vjerojatno oni nerado uzimaju taj preparat po slobodnoj volji. Ipak preostale koliine sirupa treba vratiti u ljekarnu da ne stoje nepotrebno pred radoznalim djetetom.

59

Drugi Mnogo je drugih antibakterijskih sredstava, antiprozoika i antihelminika. Moda tek koju rije o antituberkulicima. Glavni predstavnici su izoniazid, rifampicin, streptomicin i etambutol. Oni su manje bezazleni od ranije spomenutih. Tako se npr. izoniazidu dodjeljuju oznake upozorenja R25-38 (otrovno ako se proguta, nadrauje kou). Kod akutnih otrovanja na zapadu se biljee smrtni ishodi zbog neurotoksinosti i kardiotoksinosti. Kod izoniazida literatura pri kroninoj primjeni opisuje lupus like sindrom kao teku imunoloku bolest, koja moe zavriti zatajenjem bubrega i smru kod osoba koje sporo acetiliraju amine i hidrazine.

NAJVANIJE JE SAUVATI IVCE

Sve tee je ivjeti u modernom svijetu, a razloga je toliko da ih nema smisla nabrajati. Amerika je mnogo naprednija drava nego Hrvatska i kau da tamo svaki drugi graanin ima svog psihijatra, a kod nas je stanje puno bolje i tek oko 30% ena je barem jednom bilo u depresiji. Dug je put jo pred nama dok stignemo razvijeni zapadni svijet. Lijekovi s uinkom na ivani sustav zato su tako esto koriteni. A oni koji se koriste zbog djelovanja na ivani sustav izrazito se esto prodaju u naim ljekarnama. Jedan od najvie koritenih lijekova bio je diazepam prodavan pod imenom Apaurin. Skoro ni jedna obitelj si nije mogla zamisliti ivot bez tog velianstvenog lijeka. A razloga za njegovo uzimanje je bilo napretek, od nesanice i uzrujavanja zbog ludog efa na poslu do razliitih bolesti, kad je lijek stvarno bio potreban. Tako se u kunim apotekama nakupljaju lijekovi poput sluaja na slici lijevo, a onda nije udno da se zbog ovakvih lijekova dogaaju otrovanja. Apsolutno najvie otrovanih u bolnice primamo zbog lakih ili teih otrovanja ovom skupinom lijekova. Nisu svi lijekovi iz ove velike skupine jednako opasni i zbog toga je potrebno napraviti neku podjelu. I to nije lako, jer mnogi od ovih lijekova imaju razliita djelovanja i neki od njih se mogu koristiti za tretiranje razliitih poremeaja i bolesti. Uzmimo samo benzodiazepine meu koje pripada i klonazepam. On se moe koristiti kao sredstvo za spavanje, za smirenje, kao trankvilizator ali takoer i antiepileptik. Uz sve ostalo na takve se lijekove navikava. Drugi je problem to te bolesti ivanog sustava nisu jednostavne i esto se mijeaju simptomi razliitih poremeaja pa lijenik mora kombinirati lijekove s razliitim uincima pokuavajui odrediti neki balans meu njima, to uope nije jednostavno, a bolesnik pak dobiva nekoliko lijekova razliitih djelovanja najednom. Ni tu ne zavravaju komplikacije, jer za postizanje istog cilja takoer treba kombinirati lijekove s praktiki istim uinkom. Kad sam se poeo baviti farmakokinetikom i praenjem koncentracija lijekova u krvi radi pomoi lijenicima u individualizaciji terapije bio sam veliki protivnik polipragmazije. Nauio sam iz literature da nije dobro pacijenta optereivati brojnim lijekovima ak istog djelovanja, ali sam onda shvatio upravo na populaciji ljudi s problemima sredinjeg ivanog sustava da sam imao krivo. Moje koncentracije u krvi zapravo su mogle biti tek nekakav vodi kliniaru kod titriranja terapije, ali je on ipak na kraju prema klinikoj slici bolesnika zakljuivao je li terapije dobro odreena ili nije. Kasnije se to potvrdilo na drugim skupinama lijekova i ja sam si ponekad postavljao

60

pitanje o tome koliko su i kome vrijedne moje kemijske analize i farmakokinetska izraunavanja. Vrlo brzo sam poetkom osamdesetih godina prolog stoljea shvatio da su ovi lijekovi esto blagoslov, a nerijetko prokletstvo. Bolesnici ili ak relativno zdravi graani najee su posezali za tom skupinom lijekova kad su odluili da je dosta ivota, a ni sluajna otrovanja nisu bila izuzeci. Jedino je srea da nisu znali za otrovanja izabrati one najopasnije. Naravno da se na trite stavljaju lijekovi koji e predstavljati to manju opasnost za ljude, pa je veina otrovanja zavravala sa sretnim ishodom. Najtee je raditi podjele takvih sredstava prema skupinama, jer niti je ta podjela precizna niti lijekovi imaju samo jednu vrstu djelovanja. Ne elei otkrivati toplu vodu preuzeo sam razvrstavanje od drugih i ovdje je dajem. Grupe su slijedee: 1. antipsihotici, 2. antidepresivi, 3. benzodiazepinski trankvilizatori, 4. sedativi, 5. psihostimulansi, 6. anestetici, 7. analgetici, 8. antikonvulzivi, 9. antiparkinsonici, 10. drugi (npr. sredstva za spavanje). Ve je naprijed reeno da im se uinci mijeaju i za kliniara je to problem, ali nije za toksikologa kad se bavi otrovanjima, jer njega zanimaju samo oni najgori uinci.

Antipsihotici
Duge godine sam radei na Rebru usko suraivao s psihijatrima na individualizaciji terapije i esto sam s njima obilazio odjele. Na mene su najdublji utisak ostavile depresije, ali sam bio fasciniran psihozama. Mislim na shizofreniju, maninu depresiju, bipolarne poremeaje, itd. Psihijatri vole uz lijekove primjenjivati radnu terapiju, a slikarstvo rado izabiru mnogi pacijenti. Autoportreta poput ovoga na slici lijevo vidio sam mnogo na psihijatrijskim odjelima, ali ni ovaj uzet s Interneta nije nita loiji od vienih. Moram rei da sam bio najvie fasciniran injenicom da su apsolutna veina tih ljudi bili izuzetno inteligentni i nadareni za razliite poslove, pa je njihovo lijeenje i vraanje u zajednicu vaan posao od opeg drutvenog interesa. Zato i ima puno lijekova, koji se primjenjuju s veim ili manjim uspjehom, ali ja u posvetiti pozornost njihovim tetnim uincima na zdravlje ljudi. Uobiajeni antipsihotici su: -fenotiazini, -tioksanteni, -butirofenoni.

61

Fenotiazina je mnogo na naem tritu, kao npr. klorpromazin, flufenazin, perfenazin, tioridazin, promazin, itd. Vrlo su razliiti po svojim opasnim uincima, ali isto tako prema pretenom mjestu primjene. Klorpromazin je svakako najopasniji meu njima, ali se esto koristi kao antipsihotik iz ove skupine. Nije kao ni veina lijekova razvrstan prema direktivama EZ o opasnim tvarima, ali se mogu nai podaci u STL-ovima proizvoaa ili u opoj literaturi. Taj fenotiazin u istom stanju razvrstava se u otrove s oznakama upozorenje R25/26-36/38 (otrovno ako se udie ili proguta, nadrauje oi i kou). To skoro da nije vano za nae razmatranje budui su i opasnije kemikalije lijekovi. S druge strane, neki poput flufenazina uope se ne razvrstavaju u opasne tvari iako pripadaju istoj skupini kemikalija. Kod akutnih otrovanja lijek prvo udara na sredinji ivani sustav, a zatim se javlja kardiotoksinost, pa je naravno smrtni ishod mogu. Puno su ee nuspojave s djelovanjem na sredinji ivani sustav i na izazivanje hematolokih poremeaja. Na sreu, nemamo tekih iskustava s fenotiazinima, moda i zato to se najopasniji meu njima rijetko propisuju i to samo za teke sluajeve psihoza. Inae su fenotiazini zabranjeni za vozae motornih vozila i ja imam na tome odreeno iskustvo. Sredinom osamdesetih godina bio sam slubeno od suda pozvan kao vjetak u sluaju prometne nesree na izlasku iz Samobora prema tadanjoj dravnoj cesti za Ljubljanu. Voza iz Samobora je zbog poledice izgubio vlast nad volanom i izletio s ceste ne ozlijedivi nikoga, ali je materijalna teta na njegovu automobilu bila zamjetna. Policija je uporabom tadanjeg detektora na cjevice s kalijevim bikromatom ustanovila da je imao koncentraciju alkohola viu od 0,5 mg/l. Sve bi zavrilo dobro da osiguravajue drutvo nije odbilo platiti tetu zbog pijanstva vozaa. On se pak branio da nije nesretnog jutra popio ni kap alkohola nego je neposredno prije vonje progutao tabletu nekog fenotiazina protiv munine. Tvrdio je da kalijev bikromat moe reagirati s fenotiazinima i dati pozitivnu reakciju kao da je pio alkohol. Ja sam otiao u policijsku sredinjicu na krianju Savske i Vukovarske i tamo primio cijelu jednu kutiju cjevica s jednim balonom, a glavni inspektor mi je detaljno objasnio kako funkcionira ta spravica. Popio sam prije pokusa jedan dupli konjak da stvar bude jasnija i zaista je cjevica posve pozelenila. Naravno da sam takoer primio brojne savjete i upute o ponaanju prema policajcima kad me zaustave zbog alkotesta, ali to je ostala do danas moja tajna. Vratio sam se na Rebro i organizirao pokus pozivajui osumnjienog odreenog dana i sata na suoenje, kako bi se ispitalo moe li cjevica pozeleniti nakon to ovjek uzme neki fenotiazin. Onda sam u jednom asu shvatio da su svi fenotiazini zabranjeni kod upravljanja motornim vozilima. Moj pokus je bio besmislen. Otkazao sam pokus i sudu uputio detaljan izvjetaj. Ovo sam napisao zbog injenice da se propisa o zabrani uzimanja lijekova kod vonje zapravo nitko ne dri, a primjena antipsihotika i vonja automobila ba mi ne idu zajedno. Na slici iznad ovog teksta je tipini policijski test za otkrivanje sredstava ovisnosti, koji ba nije pokazao veliku pouzdanost u praksi, ak ni na naim podrujima. Meutim, za lijekove jednostavni testovi ne postoje a ne postoje ni laboratoriji koji bi rutinski otkrivali lijekove poput antipsihotika u vozaa. Postoji tek neka imaginarna obveza lijenika da prijave policiji sve svoje psihiki bolesne pacijente ili one koje uzimaju lijekove s utjecajem na psihofizike osobine vozaa, ali to je mrtvo slovo na papiru. Naravno da ne postoje ni podaci o tome koliko je prometnih nesrea skrivljeno zbog bolesnih vozaa ili vozaa koji su uzeli opasni lijek.

62

Drugi poznati antipsihotik esto koriten kako kod shizofrenije tako i kod bipolarnih poremeaja je svakako haloperidol kao predstavnik butirofenona. Smatra se vrlo uinkovitim, a razvrstavanje prema direktivama EZ svrstava ga u otrove s oznakama upozorenja R25-36/38 (otrovan ako se proguta, nadrauje oi i kou). Meutim, doze u kojima se uzima za terapijske svrhe su niske i teka akutna otrovanja nisu uobiajena. Glavna djelovanja su depresija sredinjeg ivanog sustava i hipotenzija, ali smrtonosne ishode nismo biljeili u Hrvatskoj. Zato su mu vane nuspojave dugotrajne uporabe, od kojih je meni najupeatljiviji ekstrapiramidalni sindrom ili sindrom slian Parkinsonovoj bolesti. Vidio sam kako se takvim osobama ruke tresu tako da nisu u stanju bez prolijevanja popiti au vode. Postoje i neki drugi uinci vezani uz sintezu hormona, pa ga pacijenti ne vole unato dobrim antipsihotinim uincima. To je openito problem lijekova za bolesti sredinjeg ivanog sustava da ih pacijenti ne uzimaju prema odredbama lijenika. Uzimaju ih kad misle sami da im trebaju, a onda ih ne uzimaju po vlastitog odluci dok ne dou u psihozu, ali to je znaajka svih lijekova koje pacijent treba kronino uzimati. Antidepresivi i anksiolitici Depresija i anksioznost nisu iste bolesti, ali se vrlo esto mijeaju, pa kod brojnih depresija biljeimo takoer ansioznost. Anksioznost je zapravo tjeskoba, a depresija je bezvoljnost i to mogu razlikovat samo strunjaci psihijatri. Naravno da su onda lijekovi za takve bolesti ponekad razliiti a ponekad isti.

Pretpostavljam da ste prepoznali. Na slikama su bolesnici prikazali kako se vide. Lijevo je anksioznost (tjeskoba) a desno gore depresija (bezvoljnost). Hajdemo prvo na anksiolitike, koji su ujedno sredstva za smirivanje te sedativi. Pogaate da mislim na benzodiazepine. Meu lijekovima oni apsolutno vode prema broju otrovanja, ali prema broju smrtnih sluajeva ne, barem kad je otrovanje bilo samo s benzodiazepimina. Sitacija je slina i u svijetu, pa nije udo to se prije petnaestak godina pojavio antidot flumazenil. On je zapravo antagonist benzodiazepina i vrlo brzo rjeava teka stanja otrovanja ovim tvarima. I kod nas su ga isprobali, ali nisu se suvie oduevili zbog visoke cijene i zbog toga to se od benzodiazepina ne umire. Zapravo su veina otrovanja koja sam vidio na Rebru bila mijeana, obino benzodiazepini i antidepresivi, kao tipina

63

kombinacija kod depresija praenih anksioznou. Inae treba rei da benzodiazepini nisu izrazito tetne tvari, pogotovo u usporedbi s npr. antipsihoticima. Veina od njih se oznaavaju prema EZ direktivama s oznakama upozorenja R22 (tetno ako se proguta), a to znai da je LD50 i prosjeku via od 1.000 mg/kg ili kod odrasle osobe bi to znailo nekih 5070 g, a to zaista ne razumijem kako je mogue progutati i kako je mogue pronai tolike koliine tableta. Dobro je to je tako i to u sluaju benzodiazepina kod nas praktiki ne treba traiti antidote. Benzodiazepini se kod nas koriste izrazito esto kao sredstvo protiv nesanice (insomnije) te naravno za smirivanje. To sve skupa ne bi predstavljalo problem da se ne stvara navika na ovu skupinu lijekova. Navika nije toliko snana kao npr. kod puaa, ali svejedno se u nekim sluajevima mora obaviti terapijsko odvikavanje Duge godine su se kod nas i u svijetu za lijeenje depresija koristili tricikliki antidepresivi s najvanijim predstavnicima amitriptilinom i imipraminom. Nisu slubeno razvrstani ali prema razliitim izvorima oni mogu biti tetne tvari s oznakama upozorenja R22 (tetno ako se proguta) ili R48/22 (tetno: opasnost od tekog oteenja zdravlja pri duljem izlaganju gutanjem), ali neki im daju i oznaku upozorenja R25 (otrovno ako se proguta). Otrovanja s njima su naalost prilino esta s letalnim ishodom. Oni su neurotoksini, nefrotoksini i kardiotoksini, a zapravo se umire zbog kardiotoksinosti. Ima nekih naznaka da bi kod kroninog uzimanja mogli imati i reproduktivno toksine uinke. Moja grupa se puno bavila individualizacijom terapije triciklikim antidepresivima te se uz brojne radove moemo pohvaliti i jednim doktoratom. Bavili smo se idejom o brzom postizanju terapijskih koncentracija kod depresivnih osoba. Naime, tricikliki sporo dostiu uravnoteenje koncentracija u krvi i potrebno je ekati na to 14 i vie dana, a za to vrijeme bolesnik pati da bi se onda ustanovilo kako mu doza nije dobra (preniske ili previsoke koncentracije). Onda se ponovo mora mijenjati doza i ekati novih 14 dana za uravnoteenje. Ja sam doao na ideju da se prvog dana terapije u dva do tri uzorka krvi uzeta u predvieno vrijeme izmjere koncentracije te izraunaju individualni farmakokinetski parametri. Temeljem toga sam obavljao simulacije nakupljanja amitriptilina uz razliite doze i intervale meu dozama. Isto tako sam simulirao djelovanje udarnih doza, kojima bi se ve drugi dan potigle terapijske koncentracije i nakon toga davao lijek u malim dozama izraunatima takoer simulacijom. Rezultati su bili izvrsni, doktorat je bio obranjen i namjeravali smo unato visokoj cijeni analiza taj sustav uvesti u praksu, ali onda je moj prijatelj poginuo u prometnoj nesrei, pa nikad nitko nije nastavio istraivanja. Otrovanja triciklikim antidepresivima bilo je u mojoj praksi, ali samo jedno teko koje je zahtijevalo primjenu hemoperfuzije uz pozitivan ishod. Drugi antidepresiv iz nae prakse je fluoksetin, koji je zadnjih dvadesetak godina postao vrlo cijenjen i kod nas pod nazivom Prozak. Vjerojatno su razlozi u boljem djelovanju od triciklikih te u manjoj otrovnosti. On se neslubeno razvrstava u tetne tvari s oznakom upozorenja R22 (tetno ako se proguta), ali s mnogo viim LD50 nego tricikliki. Meutim, zbog vrlo iroke primjene opaaju se njegove nuspojave, koje nisu simpatine. Javljaju se nesanice (mogu se rijeiti davanjem sedativa), anoreksija, tjeskoba (opet se rjeava benzodiazepinima) te pad libida kod ena odnosno potencije kod

64

mukaraca. Zanimljivo je da se kod imipramina u mukaraca znao javljati prijapizam (spolni ud stalno ukruen). Meutim, najgori su izvjetaji o moguoj teratogenosti fluoksetina, kao na slici gore. Meutim, teratogenost ipak nije sigurno dokazana i ostaje nam samo sumnjati. Teko je ivjeti bez antidepresiva u naim vremenima i naravno da se stalno trae novi. No ne moe se zaobii jedan stari lijek koriten posebno kod bipolarnih afektivnih poremeaja. To je naravno litij kao vrlo stari i nezamjenjivi lijek u ovim vrlo tekim stanjima. Razvrstava se u tetne tvari s obveznom oznakom upozorenja R22 (tetno ako se proguta), ali javlja se i R40 (ograniena sazanja o karcinogenim uincima). Nema mnogo izvjetaja o akutnim otrovanjima ovim lijekom, ali zato ima puno o kroninim uincima. Zna se da je litij nefrotoksian, da tetno djeluje na titnjau, da moe ubrzati razvoj dijabetesa, itd. To je razlog zbog kojeg se kod svih bolesnika treba stalno pratiti koncentracije litija u krvi i u mojem bivem laboratoriju se to radi ve skoro etrdeset godina. Uz to se moraju redovito pratiti funkcija bubrega i titnjae. Jo je jedan razlog praenja koncentracija litija kod maninih bolesnika. Oni izrazito esto ne potuju odredbe lijenika, pa lijek uzimaju po svom. To se obino dogaa u fazi manije, kad su sigurni u sebe i dobro se osjeaju, pa smatraju da im lijek vie nije potreban. Meutim, onda naglo prijeu u fazu depresije i ona moe biti nepodnoljiva dok se ponovo ne uspostave ravnotene koncentracije litija u krvi i ne zapone njegovo djelovanje. Zbog toga je izrazito vano da netko stalno vodi brigu o osobi koja boluje od bipolarnog afektivnog poremeaja (BAP). Nema dobre zamjene za litij kod bipolarnih poremeaja i taj e se lijek sigurno jo dugo zadrati na ovom osjetljivom podruju.

Antiepileptici (antikonvulzivi)
Radi se o zaista velikom broju lijekova podijeljenih u nekoliko skupina. U svijetu je samo aktivnih tvari vie od 30, a preparata je na stotine. Koriste se za olakanje brojnih bolesnih stanja, ali najee za olakanje tegoba uzrokovanih epilepsijom. Prastara je to bolest dobro opisana ve u antici, a od nje su bolovali brojni znaajni ljudi poput npr. Aleksandra Makedonskog prikazanog na slici iznad teksta. Ni njemu ni mnogim drugim velikanima teka bolest nije smetala u ostvarivanju velikih djela, ali sasvim sigurno je

65

neugodno kad doe do epileptikog napada. Danas sve vie ljudi boluje od epilepsije zato to vie nije vaan samo nasljedni initelj ili traume pri porodu nego rane nastale najee u prometu motornim vozilima. Problem kod veine antiepileptika predstavlja ve spominjano usko terapijsko podruje, a na to se nadovezuju brojne interakcije meu lijekovima te utjecaj svakakvih initelja izvana ili iznutra na sudbinu tih lijekova u organizmu (farmakokinetika). Svaki reagira drugaije na odreeni lijek i treba pogoditi koji je za njega najbolji, pa zato i ima toliko puno skupina. Sve u svemu, odnos doze i uinka je teko predvidjeti. Jednom se uz vrlo niske doze postignu izvrsni uinci, a onda u drugo vrijeme ili kod drugog pacijenta niti nekoliko puta via doza ne daje oekivani uinak. Prilino davno se spoznalo da je odnos koncentracije u krvi i uinka takvih lijekova puno bolji, a od toga do praenja koncentracija antiepileptika u krvi radi poboljanja terapije nije bilo daleko. Tako se javila nova struka individualizacija terapije praenjem koncentracija lijekova (eng. drug monitoring). Na Rebru je osnovan laboratorij za praenje antiepileptika negdje 1977. godine istovremeno kad i drugi laboratorij za praenje lijekova za bolesti srca i krvnih ila. Ta dva laboratorija su se ujedinila 1982. godine pod mojim vodstvom. Bili su to prvi kliniko farmakoloki laboratoriji u tadanjoj Jugoslaviji ili moda ak u cijelog tadanjoj istonoj Europi. Bili su to poeci ove struke i u Europi, pa smo s naim radovima bili dobro doli na meunarodnim kongresima. Ve 1977. godine u laboratoriju kakav je ovaj na slici lijevo moglo se mjeriti koncentracije etiri ili pet antikovulziva, pa je uzlet farmakoterapije bio oit. Kliniari su s oduevljenjem prihvatili nove mogunosti, bilo oni na Rebru bilo iz drugih hrvatskih bolnica ili ambulanti za lijeenje epilepsije. Kasnijih godina sam izradio posebne raunarske programe za individualizaciju terapije na temelju individualnih farmakokinetskih parametara bolesnika i upravo na podruju primjene nekih antiepileptika oni su dobro doli. Devedesetih godina su razvijeni u svijetu bolji raunarski programi i svi su ih kupovali, ali mi smo ranih osamdesetih godina imali svoje vlastite ideje, koje smo i primijenili. Neemo ovdje raspravljati o svim antiepilepticima nego ih je izabrano nekoliko o kojima se ima vie za govoriti. Nije obuhvaen klonazepam budui se o njemu pisalo u odlomku o trankvilizatorima. Evo njihovih toksikolokih svojstava. antiepileptik karbamazepin fenitoin valproina kiselina fenobarbiton etosuksimid primidon CAS broj 298-46-4 57-41-0 99-66-1 50-06-6 77-67-8 125-33-7 znakovi opasnosti Xn Xn T Karc. kat. 2 T T Xn Xn oznake upozorenja R22 R48/22-36 R23/24/25-45 R22-37/38-61 R25 R22 R22

Svi ovi lijekovi se koriste ili su se koristili ve duge godine u Hrvatskoj. U daljnjem tekstu biti e ukratko opisana njihova najvanija svojstva te naa iskustva s primjenom.

66

Karbamazepin Osim kao antiepileptik najvie se koristi za olakanje tegoba kod bipolarnih poremeaja, ali nalazi primjenu i na mnogim drugim mjestima, npr. kod fantomskih bolova izgubljenih udova. Kako se vidi iz gornje tablice pripada skupini slabo otrovnih tvari s oznakom upozorenja R22 (tetno ako se proguta). Zato i nisu esta smrtonosna otrovanja kod ovog lijeka. Ja ne znam niti za jedan sluaj smrtonosnog zavretka u Hrvatskoj, a u velikoj Americi biljee u prosjeku jedno godinje. Akutnih otrovanja ipak ima i ona se oituju u hipotenziji, depresiji disanja (opasno) i rijetko pojavi kome. Meutim, ima puno nuspojava meu koje dakako ne ubrajam depresiju sredinjeg ivanog sustava s njezinim poznatim simptomima. Neugodne su kone nuspojave poput ove na slici lijevo, a u ovom sluaju su zahvatile cijelo tijelo. Svi tetni uinci se povlae prestankom davanja karbamazepina, a razlozi su obino imunoloke prirode. Zapravo je moda karbamazepin najbolji primjer problema s terapijom. Treba rei da on ima posebnu farmakokinetiku. Kad ga se pone davati sporo se eliminira iz organizma, ali onda nastupa tzv. autoindukcija enzima koji ga metaboliziraju u organizmu i najednom se poinje sve bre elimirati. To znai da mu morate stalno podizati dozu. Naravno da su mogue oscilacije u farmakokinetici zbog razliitih razloga i onda se stalno bolesniku mora ponovo mjeriti koncentracije karbamazepina u krvi i na temelju tih podataka stalno mijenjati terapiju. Koji puta je zbog izrazito snane indukcije enzima gotovo nemogue podesiti dozu lijeka i interval doziranja. Na mene je najvei utisak krajem osamdesetih prolog stoljea ostavio sluaj Ksenije stare tada 22 godine. Ona je u prometnoj nesrei imala teke traume i kao posljedica joj je ostala epilepsija. Kliniari su joj propisali karbamazepin, koji je na poetku dobro djelovao, a onda su iz dana u dan morali podizati dozu. Tako su uspjeli doi do toga da ona vie uope nije imala epileptikih napadaja, ali je postala nesposobna za ivot. Sedirajue djelovanje lijeka bilo je najuinkovitije i Ksenija je prosjeno dnevno spavala 18 do 20 h. Naravno da je bila nesposobna za bilo kakav rad i drali su je stalno na bolovanju. Nije mogla ni brinuti o sebi i na sreu je imala majku, koja je pokuavala uiniti sve to moe da Kseniju vrati u normalan ivot. A normalan ivot se sastojao od druenja s prijateljima i od ljubavi. Nita od toga! Nakon to je nekoliko puta zaspala za stolom s prijateljima ili na sastanku s njoj dragim momkom poeli su je svi izbjegavati. Mama ju je oajna dovela u moj laboratorij, jer je ula da mi to rjeavamo raunalom. Izraunao sam njezine individualne farmakokinetske parametre i zakljuio da je tu gotovo nemogue podesiti terapiju. Njezin se karbamazepin tako brzo izluivao iz organizma da je trebalo svakih dva sata uzimati uobiajenu dozu lijeka. Njezine visoke doze tri puta dnevno dovodile su do izrazito visokih skokova koncentracija kod kojih je lijek djelovao tako snano sedativno. Majka se zgrozila, ali je ipak pokuala slijediti moje simulacije. Stanje se popravilo, ali je Ksenija postala teki rob svoje terapije. Uzimati lijek svakih dva sata je strano optereenje, jer treba cijeli dan misliti samo o tome da se tableta uzme na vrijeme. Kasnije je samo preko dana uzimala lijek svaka dva sata, a veernja doza je bila opet ona divovska. Ni to nije bio ivot, ali je bilo bolje nego ranije. Onda je poeo rat i ja sam izgubio svaku vezu s Ksenijom, ali mi je nekoliko godina kasnije njezina mama poruila da su rijeili problem u vicarskoj. Ne znam jesu li ga rijeili nekom operacijom o kojoj je mama stalno priala ili je dobila novi lijek. U svakom sluaju, ovo je

67

dobar primjer koliko teko moe biti lijeenje pojedinih bolesnika. Mi ih zovemo terapijski problemi i javljaju se kod primjene drugih lijekova, ali nikad nisam vidio ovakav sluaj kakav je bio Ksenijin. Fenitoin Djelovanje mu je otkriveno jo davne 1938. godine i od njega je stariji samo fenobarbiton. Od tada pa do danas uglavnom se koristi kod olakavanja tegoba epilepsije zbog njegove visoke uinkovitosti. Meutim, s njim ima naravno i puno problema, jer mu je djelovanje u pravilu bolje kad dolazi u kombinaciji s drugim antiepilepticima, a interakcije su este. Otrovniji je od karbamazepina i pripadaju mu prema izjavama proizvoaa oznake upozorenja R48/22-36 (tetno: opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju, nadrauje oi). Meutim, nalaze se i drugaiji podaci, pa sam tako u jednom Sigurnosnotehnikom listu naao da ga razvrstavaju u otrove s oznakama upozorenja R23/24/25-45 (otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; moe izazvati rak). Istina, razvrstavaju ga u karcinogene kategorije 2. Kod nas nisam nikad uo za smrtonosni zavretak zbog otrovanja fenitoinom, pa ak nije bilo niti ozbiljnijih akutnih otrovanja. Meutim, problem su njegove nuspojave ili tetni uinci kroninog uzimanja. Kao i drugi antiepileptici izaziva alergijske promjene na koi, ali za njega je zanimljiva pojava propadanja gingive kao na slici lijevo, a dobro je pojavnost ovog tetnog uinka povezana s visokim koncentracijama u krvi. Javljaju se i neki znanstveni radovi s pretpostavkama da bi fenitoin mogao biti teratogen, tj. tetno djelovati na plod. Fenitoin je teki terapijski problem zbog brojnih interakcija i, kako vidimo, tekih nuspojava. Kad se na Rebru poelo mjeriti koncentracije antiepileptika odmah se uoilo da neto nije u redu. Zapravo je voditeljica laboratorija bila okirana, jer u veine bolesnika su koncentracije fenitoina bile daleko ispod terapijskih ili ga se uope nije nalo. Naravno da su kliniari prvo rekli da neto nije u redu s laboratorijem, ali su laboratorijski ljudi brzo otkrili to je uzrok njihovih rezultata. Tada je na naem tritu postojao lijek Hidanfen kao kombinacija fenobarbitona i fenitoina. Fenobarbiton je ve tada bio poznat kao tvar koja inducira sintezu enzima preko kojih se metabolizira fenitoin. Ta indukcija je bila toliko snana da se veina fenitoina vrlo brzo metabolizirala i nije ga bilo vie u krvi. Kliniari su prihvatili objanjenje, ali su tvrdili da je takva kombinacija svejedno djelotvorna i da sam fenobarbiton ne postie onakav uinak kakav daje kombinacija lijekova. Iz svijeta su dolazili drugaiji podaci, ali nije se moglo odrei mogunost da su kliniari u pravu, jer da postoji nekakva interakcija izmeu fenobarbitona i fenitoina, pa su onda dovoljne minimalne koliine tog lijeka uz fenobarbiton da se postigne eljeni uinak. Nakon preuzimanja laboratorija i ja sam pokuavao neto uiniti, ali sam se okrenuo proizvoau traei od njih da promjene sastav pripravka tako da smanje koliine fenobarbitona i poveaju fenitoina. Dobio sam podrku i iz svijeta krajem osamdesetih na svjetskom kongresu klinike kemije u Barceloni. Zgodno je bilo to to su se u istoj sekciji javila tri rada o praenju koncentracija antiepileptika ukljuujui i moj. Cijela dvorana je bila zgroena mojim

68

rezultatima, koji su pokazivali da u 92% mojih nalaza fenitoin ne dosie terapijske koncentracija, a kod amerike grupe ak su 94% koncentracija fenitoina bile u terapijskom podruju. Australska skupina je imala oko 60% rezultata u terapijskom podruju. Nisam uspio objasniti problem sluateljima, jer nikom nije bilo jasno zbog ega uope mjerimo koncentracije fenitoina dugih deset godina bez da se ita poduzelo. Fenobarbiton Kao to je ve reeno, fenobarbiton je najstariji moderni lijek za epilepsiju i to iz 1912. Istina, on se prvo koristio kao sedativ i hipnotik, a bio je iroko koriten sve dok se nisu pojavili benzodiazepini. Bio je najbolje sredstvo protiv nesanice, ali se ve davno znalo kako je to poguban lijek, osobito uzet u kombinaciji s alkoholom. Sjeate se vjerojatno velike Marilyn Monroe, koja je umrla zbog otrovanja takvom pogubnom smjesom. Ne postoji slubeno razvrstavanje, ali proizvoai ga razvrstavaju u otrove s oznakom upozorenja R25 (otrovno ako se proguta). Inae on uzrokuje snanu depresiju i sredinjeg i perifernog ivanog sustava, a to se ogleda u brojim drugim uincima (kardiotoksinost, pulmonarna toksinost (edem plua), nefrotoksinost, itd. Da, izaziva jo i hipotermiju (hlaenje). Dovoljno razloga za pad u komu i za smrt. U vrijeme Marilyn Monroe moda se i nije znalo dovoljno o interakciji s alkoholom kad se njegovi opasni uinci pojaavaju. Zanimljivo je da su ga krajem devedesetih rubne skupine poele kombinirati s alkoholom (fenobarbiton i votka) dovodei do brojnih smrtnih sluajeva. Nuspojave su ak moda rjee nego u drugih antiepileptika. Najvanije su zapravo one vezane uz sedativno i hipnotiko djelovanje, ali mogue su sline reakcije kao kod karbamazepina prikazane na slici lijevo. Otrovanja je bilo puno u naim krajevima, ak i sa smrtnim zavretkom iako se njega iz tijela moe lako ukloniti forsiranom alkalnom diurezom, to se esto i inilo radi spaavanja otrovanih u tekom stanju. Meni je ostao u sjeanju sluaj s jedanaestomjesenim djetetom. Prebaeno je na Rebro po noi u komi i kolegica iz toksikoloke pripravnosti je dobila njegove uzorke krvi i mokrae na analizu. Trailo se ciljano acetilsalicilnu kiselinu zbog izjava roditelja. Dijete je veer prije dobilo izrazito visoku temperaturu i kad nije pomogao Andol roditelji su dijete zamotali u plahtu namoenu alkoholom kako bi ubrzali hlaenje. Izgleda da nisu znali na koji nain drugi roditelji koritenjem alkohola sputaju djetetu temperaturu. Onda su se javili grevi i oni su s bebom odjurili u ambulantu. Lijenik je mirno dao injekciju fenobarbitona, ali se nakon toga djetetu stanje pogoralo. Kod primanja na Rebro su zaboravili rei bilo to o onoj injekciji. Meutim, kolegica je odmah posumnjala da se tu ne radi o acetilsalicilnoj kiselini,

69

pa je na svoju ruku napravila analize fenobarbitona i alkohola. Acetilsalicilne je bilo vrlo malo u krvi. Nakon toga se moglo krenuti s pravom terapijom. Nisam ovaj primjer dao samo zbog prikazivanja interakcije alkohola i fenobarbitona nego zbog kolegice, koja je imala pravi nos toksikologa. Valproina kiselina Radi se o lijeku iz druge polovice dvadesetog stoljea, koji je odmah zauzeo vano mjesto meu antiepilepticima, ali se nedavno poeo koristiti kod bipolarnih afektivnih poremeaja, a ima izvjea da nekad pomae kod migrena ili ak kod izofrenije u kombinaciji s drugim lijekovima. Nije razvrstana slubeno, ali podaci nekih proizvoaa govore da je otrov. Dodjeljuju joj oznake upozorenja 22-37/38-61 (tetno ako se proguta, nadrauje oi i kou, moe tetno djelovati na plod). Dakle teratogenost. Nema podataka o smrtonosnim otrovanjima, a moe se jednako kao fenobarbiton ukloniti iz organizma forsiranom alkalnom diurezom. Meutim, kronino uzimanje povezano je s nekim drugim opasnostima. Ona je citotoksina, pa onda nije ni udo to je teratogena. ak je bilo prijedloga o koritenju valproine kiseline u tretiranju nekih tumora, ali za sad nema najava da bi se to moglo dogoditi. Glavni problem je njezino tetno djelovanje na plod. Izvjetaja ima puno, od onih blagih povezanih sa snienim IQ kod djece ije su majke uzimale u terapiji valproinu kiselinu do izvjetaja o povezanosti s autizmom djece, koja su u maternici bila izlagana valproinoj kiselini. ak postoji u literaturi opisan fetalni valproiki sindrom, prikazan na slici lijevo. Tako to ponekad zavrava s dobrim lijekovima. Mene su kao farmakokinetiara zanimale interakcije valproine kiseline s drugim antiepilepticima, a o tome je u literaturi pisalo puno. Kombinacija s fenobarbitonom je vodila jednoj neugodnoj interakciji. Pokuat u je objasniti koliko jednostavnije mogu. Lijekovi u krvotoku postoje u dva oblika, tj. jedan dio je vezan za odreene bjelanevine, a drugi dio je slobodan. Taj slobodni dio je jako vaan budui je samo on djelotvoran. Fenobarbiton je izrazito visoko vezan za bjelanevine i tek je mali njegov dio slobodan. Valproina moe potisnuti fenobarbiton s bjelanevina i tako mu se znaajno povea slobodna frakcija, to znai i uinak. ak su mogua blaga otrovanja fenobarbitonom

70

u takvim sluajevima. S druge strane, valproina moe usporiti metabolizam lijekova poput fenitoina i najednom se njegove koncentracije u krvi znaajno poveavaju vodei opet barem pojaanim nuspojavama. Inae treba rei da u naem dugogodinjem mjerenju koncentracija valproine kiseline nismo nailazili na vea iznenaenja. Nismo biljeili intoksikacije, a veina koncentracija je bila u terapijskom podruju. Moda i zbog toga to se radilo o relativno novom lijeku uz koji se epileptologe od poetka uilo o vanosti praenja uspjenosti terapije mjerenjem koncentracija u krvi. Etosuksimid i primidon Ne pripadaju istoj skupini antiepileptika, ali ih ovdje razvrstavam kao ostale. Iako su se oba kod nas koristila i mi smo mjerili njihove koncentracije u krvi, nikad nisu bili primjenjivani tako uestalo kao prethodni antiepileptici. Kod etosuksimida moda zbog brojnih nuspojava. Kod primidona ak ima manje nuspojava, ali neke su od njih obiljne. Primidon je strukturno slian fenobarbitonu i metabolizmom iz njega nastaje taj antiepileptik. U sluaju otrovanja nalazimo praktiki iste simptome kao kod fenobarbitona, a i tehnika ubrzane eliminacije forsiranom alkalnom diurezom jednako je primjenjiva. Ne sjeam se niti jednog otrovanja ovim lijekovima kod nas, a ni u svijetu ne predstavljaju velik problem.

Antiparkinsonici
Zabluda je da ima malo bolesnika s Parkinsonovom bolesti. Ona se javlja u 1% populacije starije od 60 godina, ali se moe pojaviti i u mlaih ljudi. Strunjaci kau da u Hrvatskoj ima gotovo 20.000 takvih bolesnika, a to nije malo. Veina ljudi prepoznaje tu bolest prema ritmikom podrhtavanju odreenih dijelova tijela, a svi vidimo drhtanje ruku. Naravno da bi i samo uz taj simptom ivot svakom bio zagoren, ali opaaju se brojni drugi simptomi poput sporosti u izvoenju pokreta, ukoenosti tijela i posebnog poloaja tijela. Tijelo je polu nagnuto s nogama savijenim u koljenima i savijenim laktovima. Mukarci obolijevaju ee, a poznati su brojni uglednici koje je ona zahvatila. Na slici lijevo je Muhamed Ali, koji boluje od parkinsonizma i nama uope nije vano koji su uzroci do toga doveli. I velianstveni Papa Vojtila je bolovao od te bolesti, a ipak je zaduio svijet svojim velebnim djelima. Ja se ponekad pitam to bi on jo dobroga uinio da nije stradao u atentatu i da nije imao Parkinsonovu bolest. injenica je da su simptomi bolesti vrlo neugodni i zato moderna medicina stalno trai nove lijekove, jer izgleda da druge pomoi nema. Oni nee ljude izlijeiti od teke bolesti, ali im barem mogu olakati ivot. Problem je u tome to ti lijekovi imaju razliite nuspojave, pa je onda potrebno davati bolesniku kombiniranu terapiju. To znai da onaj tko ordinira mora dobro poznavati bolest i lijekove. Namjera ovog odlomka nije mijeati se u terapiju nego tek dati osnovne podatke o opasnim svojstvima uobiajenih lijekova za reenu bolest. Izabrao sam njih nekoliko uz napomenu da barem jedan (amantadin) po mojem znanju jo nije registriran u Hrvatskoj, ali biti e. Pogledajte kako se oni neslubeno od strane proizvoaa razvrstavaju prema opasnostima.

71

lijek levodopa triheksfenidil difenilhidramin benztropin amantadin

CAS broj 59-92-7 144-11-6 147-24-0 86-13-5 665-66-7

znak opasnosti Xn Xn Xn Xn Xn

oznaka upozorenja R22-36/37/38 R22 R22 R20/21/22-40 R22

Mora se rei da prema toksikolokom razvrstavanju ne predstavljaju neki naroiti problem. Vjerojatno ne treba obraati nikakvu pozornost niti na R40 (ograniena saznanja o karcinogenim uincima) kod benztropina, jer oznaka govori samo o nekakvim slutnjama. Znai li to da su antiparkinsonici sasvi bezazleni lijekovi, koji samo ine dobro? Naravno da ne, ali ta skupina ba i nije poznata po velikim opasnostima dugotrajnog uzimanja niti po akutnim otrovanjima. Levodopa je zapravo aminokiselina, koja kao i sve druge aminokiselina lako prolazi u sve dijelove organizma. Njezina jedina uporabna vrijednost je u olakavanju simptoma Parkinsonove bolesti. Nuspojave joj nisu izrazito znaajne. Izaziva pospanost, hipotenziju, gastrointestinalna krvarenja i ponekad konfuziju. Rijetko se dogaaju neki drugi sasvim nebitni uinci poput elavljenja ili problema s uenjem. Kome je to jo do uenja u starosti? Drugi problem je u tome to ovaj lijek ne uklanja sve simptome bolesti i potrebno je dodavati nove specifine. Na opis akutnih otrovanja nisam naiao niti ih je bilo u Hrvatskoj, to zapravo i nije udo obzirom na injenicu da pogoena populacija pati samo fiziki, a intelektualno ne gube nita. Takvi se ne odluuju na samoubojstvo, a takoer nee grekom uzeti drugaiju dozu od one koju je lijenik propisao. Triheksfenidil je izvrstan lijek za ublaavanje ekstrapiramidalnog sindroma (podrhtavanje razliitih dijelova tijela a osobito ruku), pa je zato prikladan u ublaavanju problema Parkinsonove bolesti, ali je jednako tako dobar u kombinaciji s lijekovima koji kao nuspojavu imaju ekstrapiramidalni sindrom. Ekstrapiramidalni sindrom je vrlo neugodna pojava, jer ovjek naprosto nije u stanju obavljati jednostavne poslove poput npr. vezanja niranaca na cipelama, kao na slici lijevo. Obino ga daju u kombinaciji s drugim antiparkinsonicima poput difenhidramina ili levodope. Nije sasvim bezazlen i kod dugotrajne terapije obino izaziva nuspojave poput suhih usta, glavobolja, anksioznosti, bolova u miiima, osipa po koi, slabljenja memorije i drugih. Iskustava s akutnim intoksikacijama nema niti kod nas niti u svijetu. Difenhidramin je zapravo prvenstveno antihistaminik, sedativ i hipnotik, ali mu primjena u olakanju tegoba Parkinskonove bolesti nije zanemariva. Kombinira se s drugim lijekovima iz skupine i jedini problem kod njega predstavlja sumnja da bi danas sutra mogao biti dokazan kao karcinogen. Kod kronine primjene javljaju se malobrojne nuspojave poput halucinacija, konfuzije, impotencije i delirija. Vie-manje zanimljive su fotofobija nastala vjerojatno zbog irenja zjenica pod utjecajem ovog lijeka. O preostala dva antiparkinsonika gotovo da ne treba pisati. Moda tek o amantadinu zbog injenice da se moe primjenjivati u monoterapiji , ali ga esto ipak daju u kombinaciji s levodopom. Povoljan je zbog malog broja nuspojava, ali jedini meu opisanim antiparkinsonicima javlja se u suicidalnim akutnim otrovanjima.

72

Analgetici i antipiretici
Bol je uporna pratiteljica ovjeka i vjerojatno svih ivih bia od kad postoje. Javlja se zbog razliitih razloga na svim dijelovima tijela i ljudi su kroz cijelu svoju povijest traili naina da se rijee tog zla. Kau mudri ljudi da prvo treba saznati razlog pojave boli, a to je koji puta teko. Je li Frodo (Gospodari prstenova) patio od reume ili su boli bile uzrokovane nekih psiholokim razlozima uope nije bitno. On je zbog boli otiao iz realnog svijeta s vilama i vilenjacima. Vjerojatno bi mnogi poeljeli postupiti poput njega, ali nemaju tu priliku i moraju se osloniti na tradicionalne ili moderne metode suzbijanja boli u glavi, rukama, kriima i drugim osjetljivim mjestima na tijelu. Polovicom devedesetih boravio sam u sklopu izaslanstva hrvatske vojne medicine na vanom sastanku u Pekingu i tamo su nas uspjeli fascinirati s akupunkturom. Ja nisam nikad odbacivao tradicionalne tehnike lijeenja i zahvaljujem akupunkturi za smanjivanje uestalosti cervikalnih migrena. Moj prijatelj ugledni neurolog s Rebra osnovao je poetkom osamdesetih na Rebru ambulantu za bol. Imala je ambulanta pacijenata napretek, a ja sam na terapiju doao s nepovjerenjem i samo da ne razoaram dobrog prijatelja, koji je godinama ranije boravio nekoliko mjeseci u Kini uei akupunkturu. Moje nepovjerenje je preraslo u divljenje nakon priblino dva tjedna terapije, jer su moje migrene nestale i nikad se vie nisu pojavile u onom obliku kao prije akupunkture. Naravno da sam sumnjiav prema svim tim silnim izljeiteljima na bazi akupunkture, ali moram rei da kineski strunjaci ine uda s tim iglama. Ja u ovdje naravno pisati samo o kemikalijama, a njih nema malo i nije kratka povijest njihove uporabe. Zapravo nitko pouzdano ne zna koliko se analgetika koristi u pojedinim zemljama, jer oni se prodaju bez recepta u runoj prodaji, a nitko ne obavlja evidencije prometa. A svi misle da je prodaja analgetika apsolutno najvea meu lijekovima, barem po koliinama ako ne po ostvarenim prihodima. Otrovanja s analgeticima ima, ali ja mislim da su ona izuzetno rijetka u odnosu na koliine tih lijekova koji se dnevno uzimaju u svim dravama svijeta. Ima ih zaista puno, ali ja u obratiti pozornost samo na najvanije predstavnike. Evo kako se neslubeno razvrstavaju. lijek acetilsalicilna kiselina paracetamol diklofenak CAS broj 50-78-2 103-90-2 15307-79-6 znak opasnosti Xn Xn T oznake upozorenja R22-36/37/38 R22-37/38 R25-36/38-63

73

Zapravo nita naroitog osim kod diklofenaka, ali to je razvrstavanje na katedri za fizikalnu kemiju sveuilita u Oxfordu, a oni znaju ponekad biti strogi. U svakom sluaju, niti jedan od tipinih predstavnika nema nekakvih posebnih opasnosti za ljudsko zdravlje ili okoli. Ipak valja znati da to nije najvanije, pogotovo kod lijekova koji su tako pristupani i koriste se u velikim koliinama. Acetilsalicilna kiselina Ako je neki lijek star onda je to na europskom tlu svakako acetilsalicilna kiselina. Kod Kineza sam vidio recept za biljnu tinkturu star 4.000 godina, ali acetilasalicilna je valjda jedan od najstarijih sintetski prireenih lijekova. Istina je da se ona nalazi i u prirodi, ali prava joj primjena poinje sintezom. Prva sinteza je opisana davne 1883. (C.G.Gerhdrdt), ali je tek kemiar Felix Hoffman iz Bayera shvatio to je sintetizirao 1897. godine. Legenda kae da je ponudio acetilsalicilnu kiselinu svom ocu, koji je teko patio od bolova uzrokovanih artritisom i ovaj je s velikim oduevljenjem postao ovisnikom o kemikaliji. Bolovi su nestali. Brzo nakon toga pojavio se preparat Aspirin, koji je doivio svjetsku slavu i donio svom proizvoau goleme profite. Kasnije su ga slijedili drugi, kao npr. kod nas Pliva s preparatom Andol. Acetilsalicilna kiselina pokazala se dobrom i kao analgetik i kao antipiretik, pa preparate bazirane na njoj danas dri svako domainstvo. Farmaceutska industrija je naravno nastojala ostvariti vei profit dajui na trite svakakve preparate. Pliva se proslavila sa svojim Andolom, koji je puferiran tako da ne izaziva probleme sa elucem. Za one koji ne vole gutati tablete izraeni su pripravci umeih tableta kao na slici pokraj teksta. Prireeni su i pripravci u obliku supozitorija za osobe s bolestima eluca, itd. Ipak je acetilsalicilna kiselina zbog brojnih razloga gubila bitku pred novim analgeticima i prodaja se usporavala. Onda se dogodilo nekoliko velikih otkria, koja su gurnula ovaj lijek opet u sredite pozornosti ljudi. Tijekom Vijetnamskog rata obavljane su brojne razudbe poginulih amerikih vojnika i netko je pronaao udnu pojavu. Ateroskleroza se javlja ve u mladim godinama i patolozi su je nalazili u veine poginulih amerikih vojnika. Meutim, vrlo esto su nalazili ljude bez ikakvih zakreenja krvnih ila i postavilo se pitanje to je tome uzrok. Vrlo brzo se otkrilo da su svi vojnici s istim i posve prohodnim krvnim ilama bolovali u djetinjstvu od upale zglobova, a glavni lijek je tada bila acetilsalicilna kiselina. Istraivanja su nastavljena i ustanovljeno je da taj lijek djeluje protektivno na krvne ile. Danas velik broj ljudi uzima preventivno svoju dnevnu dozu acetilsalicilne kiseline od 100 mg na dan, kako bi usporili zakreenje krvnih ila i time tee posljedice poput infarkta miokarda. To je dodatno povealo potronju acetilsalicilne kiseline, a njezina primjena kao antipiretika nikad nije ozbiljnije bila ugroena. Vaan lijek! Naravno da nita nije idealno, pa se nije moglo ni oekivati da e primjena acetilsalicilne kiseline prolaziti bez ikakvih posljedica na zdravlje ljudi koji je uzimaju. Brojni pacijenti su rano osjetili da im se zbog gutanja preparata na bazi ove tvari javljaju problemi sa elucem. Glavobolju su zamijenili bolovi u elucu, ali to i nije bilo tako strano. Ve kod niskih doza poput onih za zatitu krvnih ila (samo 100 mg lijeka) znalo se javiti krvarenje u elucu. Mehanizam tog djelovanja je davno otkriven, ali vas neu s tim optereivati, ako mi

74

povjerujete da acetilsalicilna kiselina proizvodi takve uinke. Vjerojatnost takvih dogaaja se poveava ako uz lijek koristite alkohol. I tu je mehanizam djelovanja posve poznat i trebate sluati svog doktora kad kae da se uz ovaj lijek ne smije ni pomisliti na alkoholna pia. Kad bi stvar zavrila na tome mogli bi biti zadovoljni. Dugotrajno uzimanje acetilsalicilne kiseline moe izazvati svakakve potekoe. Lijevo je slika preuzeta iz asopisa JAMA (Journal of American Medical Association). Jedan od najuglednijih svjetskih medicinskih asopisa, pa se onda ne moe zanemariti njegove poruke. Acetilsalicilna kiselina moe biti alergen i raditi stotine problema. Ovdje se radi o alergijskoj astmi, a ja se sjeam iz davnih dana jednog sluaja vrlo teke bolesti pod nazivom lupus like sindrom, koji se pojavio kod maturanta neke zagrebake gimnazije. Deko je prebolio upalu zglobova i stvorila su mu se u organizmu antitijela na acetilsalicilnu kiselinu. Nekoliko doza Andola u gimnazijskim danima potaknulo je imunoloku reakciju i njemu su prvo zakazali bubrezi, a onda je prije maturiranja umro od autoimune bolesti. Moda je rijetkost, ali se ipak dogaa meu nama. to je s akutnim otrovanjima? Ima ih mnogo zbog toga to lijek svatko ima u svojoj kunoj ljekarni. Posebno je mnogo otrovanja u SAD i Kanadi, a razlozi su jasni. Tamo je mogue kupiti velika pakiranja acetilsalicilne kiseline, a slino je s paracetamolom, u brojnim samoposlugama. Onda nije ni udo to se u domainstvima nau velike koliine ovog lijeka (npr. koja tisua tableta). Kod nas se ovaj lijek moe kupiti u runoj prodaji, ali su pakiranja po deset tableta. Vjerojatno bi se svaki normalan ljekarnik uzbudio ve na zahtjev za prodajom deset paketia lijeka, a to je tek stotinu tableta. Terapijska otrovanja s acetilsalicilnom su naravno mogua, ali u pravilu se kod akutnih otrovanja radi o pokuaju samoubojstva. Naravno da se prvo javljaju gastrointestinalni simptomi s bolovima u elucu, muninom i povraanjem, ali to je tek poetak. Javljaju se razliiti disbalansi i oscilacije. Tako otrovanje poinje s alkalozom (podizanje pH krvi), a zavrava s tekom acidozom, zbog koje se pojaava neurotoksino djelovanje. Prvo se javljaju halucinacije, konfuzija, grevi i edem mozga, a u meuvremenu bolesnik pada u komu. Zanimljivo je da smrt obino nastupa zbog edema plua. Danas se otrovanja acetilsalicilnom kiselinom relativno jednostavno rjeavaju forsiranom alkalnom diurezom, ali ve i samo otrovanje vodi neugodnim premeajima koncnetracija kalija i glukoze. No kod akutnog zakazivanja bubrega mora se ii na hemodijalizu. Sve u svemu, letalni zavreci su rijetki i dogaaju se kod kue kad se ne stigne potraiti pomo lijenika. Paracetamol je takoer izrazito esto koriteni analgetik u kuanstvima. Dolazi u brojnim kombiniranim preparatima s razliitim drugim konstituentima (npr. Plivadon, Pandadon, itd.). Bolje ga se podnosi nego acetilsalicilnu to se tie nuspojava probavnog sustava, pa ga ljudi rado biraju. Osim toga, dolaze brojne vrste pripravaka, kao tablete, sirupi, supozitoriji, pa su zapravo svi zadovoljni. Kod nas se prodaje ak ee nego acetilsalicilna kiselina. Kao i acetilsalicilna dolazi u velikim pakiranjima od 500 ili ak 1000 tableta, kako je pokazano na slici lijevo. Vjerojatno su zbog toga otrovanja paracetamolom u SAD ea nego u Europi i s teim ishodom. Kod kroninog uzimanja zapravo nema znaajnijih problema osim

75

ako ga ovjek uestalo uzima zajedno s alkoholom, kad se mogu javiti oteenja jetara. I akutno otrovanje visokim dozama takoer je povezano s tekim oteenjima jetre, ali je malo smrtnih sluajeva. Mi zapravo nikad nismo imali problema s otrovanjima paracetamolom. Sjeam se tek jednog otrovanja djeteta prije vie od petnaest godina zbog nesporazuma izmeu roditelja i lijenika. Dijete je navodno dobilo previsoku dozu paracetamola i kad je to netko shvatio ilo se pratiti jetrene probe. Jetra su bila oteena, ali nikad nije bilo jasno je li dijete i prije predoziranja imalo ta oteenja ili nije. Naime, niti jedan drugi kliniki znak nije ukazivao na otrovanje. Dijete se oporavilo, a mi smo napisali rad o sluaju uz mnogo dvojbi oko toga to smo zapravo opisali. Nikako se ne smije zanemariti najvaniji antireumatik u naim krajevima, a to je diklofenak (Voltaren). Uzima se i kod drugih vrsta bolova jako uestalo, ali njegova opasna svojstva su znaajnija nego kod prethodna dva analgetika. On se razvrstava u otrove i reproduktivno otrovne tvari. Kod kronine primjene zna praviti probleme sa elucem ba kao i acetilsalicilna kiselina i drugi njemu slini nesteroidni antireumatici. Akutnih otrovanja gotovo da i nema, a posebno ne onih s letalnim zavrecima. Ostaje problematina oznaka R63 (mogua opasnost od tetnog djelovanja na plod) i razvrstavanje u reproduktivno otrovne tvari kategorije 3. To drugim rijeima znai da za sigurno nikad nije dokazana teratogenost niti na ivotinjskom modelu niti kod ovjeka, ali povremeno se javljaju izvjetaji o moguoj teratogenosti, kao u sluaju na slici lijevo. Kod diklofenaka se javljaju brojni problemi interakcije izmeu hrane i lijeka. Moja skupina je prije nekih 25 godina obavljala pokuse ispitivanja apsorpcije razliitih pripravaka diklofenaka na zdravim mladim dragovoljcima. Takvi se pokusi vrlo strogo nadziru na razliite naine. Dragovoljci moraju u vrijeme pokusa prestati s uzimanjem alkohola i trebaju vrlo uredno ivjeti. Na dan pokusa dolaze natate nakon dobro prospavane noi i onda pred voditeljem pokusa uzimaju lijek, a prvi obrok je dva ili tri sata nakon gutanja. Odmah nakon uzimanja lijeka poinje vaenje krvi u predvienim vremenskim razmacima kroz nekih 12 h, kako bi se moglo mjerenjem koncentracija pratiti njihov tijek u krvi. Rezultati su podloga za farmakokinetska izraunavanja i razliite statistike usporedbe. inilo se da u pokusu s voltarenom sve ide dobro dok nije poelo mjerenje koncentracija. U dvojice ispitanika kroz prvih 9 h nakon doze uope nije bilo mogue nai diklofenak u krvi nego se on pojavio negdje u desetom satu, dakle na kraju pokusa. Jako smo se zabrinuli i poeli su razgovori s dvojicom mladih ljudi, koji su inae dijelili istu studentsku sobu. Ispostavilo se da su se oni u sobu vratili u 6 h ujutro poslije igranja preferansa, a onda su se dobro najeli kulena i otili spavati na 1 h. Nakon toga su jurnuli na mjesto pokusa smatrajui da dolaze natate. Naravno da smo njihove rezultate odbacili, ali smo ostali zaueni da se toliko dugo vremena zbog dobre hrane moe odgoditi pranjenje eluca. U kasnijim pokusima se to posebno ispitivalo s razliitim slinim tvarima i uvijek je utjecaj hrane na brzinu i kvalitetu apsorpcije lijekova bio zamjetan. I drugi su o tome pisali, pa danas postoji pravilo da ovakve lijekove treba uzimati uvijek na isti nain u odnosu na hranu. Ako se uzima prije jela onda nije dobro povremeno uzimati poslije jela ili obratno, jer se mogu oekivati velika iznenaenje glede njihova uinka.

76

Lijekovi za bolesti srca i krvnih ila

Tih bolesti srca i krvnih ila je izrazito mnogo tako da se obian toksikolog ne snalazi pred njihovim mnotvom. Uostalom, moja namjera nije pisati niti o bolestima niti o lijeenju nego o opasnim svojstvima lijekova za te bolesti. Lijenici kau da se reene bolesti mogu sprijeiti ili barem odgoditi zdravim ivotom, koji se sastoji od to manje uzimanja hrane i to vie fizikog napora. Proizlazi da se najbolje tite od takvih bolesti siromani fiziki radnici, koji sve to pojedu i potroe. Jeste li shvatili bit ovih poruka? Prasac na ranju je otrov, posebno ako se malo kreete i stariji ste od 40 godina. Ja se gotovo ne usudim jesti jaja sa pekom ili npr. uasne fileke, jer me eka sudbina onih 30% graana zapadnih zemalja, koji umiru od kardiovaskularnih bolesti zbog nezdravog ivota i jo ponekih razloga (npr. nasljedni initelj). Strunjaci tvrde da je smrtnost zbog ovih bolesti uestalija nego zbog raka, a raka se svi boje najvie. Tzv. nezdrava hrana naravno da nije razvrstana meu otrove, a mnogi lijekovi za olakanje tegoba bolesti srca i krvnih ila opasne su ili ak vrlo opasne tvari. Neu se strogo drati podjele tih lijekova po skupinama (npr. antihipertenzivi, antianginalici, srani glikozidi, diuretici, antiaritmici, itd.) nego namjeravam pisati o konkretnim tvarima. Neki lijekovi uope nee biti obraivani, kao npr. acetilsalicilna kiselina, koja ima dobru ulogu u sprjeavanju zakreivanja krvnih ila, jer je o njoj bilo govora ranije. Evo najvanijih lijekova iz te skupine sa stanovita toksikologa. lijek digoksin dizopiramid kinidin nifedipin nitroglicerin prokainamid propranolol CAS broj 20830-75-5 3737-09-5 56-54-2 21829-25-4 55-63-0 614-39-1 318-90-9 znak opasnosti T+ Xn Xi Xn T+, N, E Xn Xn oznake upozorenja R26/27/28 R22-36 R36/37/38 R22 R3-26/27/28-3351/53 R22 R22

Razlikuju se izrazito prema svojim akutnim tetnim uincima, pa se u tablici nalazi gotovo bezopasni kinidin, koji u istom stanju djeluje kao nadraljivac, a isto tako vrlo opasni nitroglicerin, koji je vrlo otrovan i eksplozivan te moe djelovati tetno na okoli. Problem je u tome to se iz tablice ne vide njihove nuspojave ili uinci dugotrajnog izlaganja. Iznimka je jedino nitroglicerin s oznakom upozorenja R33 (opasnost od uinka nakupljanja). Ja osobno sam emocionalno vezan uz ovu skupinu lijekova, jer sam s njima poeo svoj rad u toksikologiji. Nastupio sam 1. sijenja 1976. godine kao voditelj novoosnovanog Kliniko farmakolokog laboratorija na Rebru. Prvi zadatak mi je bio postaviti analitike metode za praenje koncentracija digoksina, prokainamida i kinidina te na podruju 77

antiastmatika teofilina u krvi bolesnika pod terapijom. Bio je to zaista pionirski posao ne samo na podruju tadanje Jugoslavije nego i cijele istone Europe. Ve iste godine bile su postavljene metode za digoksin, prokainamid i kinidin, a kasnije se broj analitikih metoda irio nezadrivo. Iskustva su se mnoila i teko je izabrati o emu pisati, ali ne moe se izbjei subjektivni pristup kod obrade ove teme. Evo osnovnih podataka o njima. Glikozidi digitalisa Traio sam po Internetu prikladne slike za ovaj odlomak, ali nita osim razliitih biljaka koje sadre ove tvari nisam naao. O njima se moe poneto nai u poglavlju o otrovima ivih bia, a ja radi reda ponovo dajem sliku biljke bogate digoksinom kao glavnim predstavnikom skupine. Svakako je to biljka lijepih cvjetova i mnogi je u naim krajevima dre za ukras svojih vrtova. Nevjerojatno je da su svojstva sranih glikozida (jaanje sranog miia) opisana prije vie od 200 godina, a jo uvijek su nezamjenjivi kao lijekovi. Kljuni su digoksin i njegovi derivati (npr. acetil-digoksin, medigoksin) i roaci poput digitoksina, proscilaridina, lantanozida C i jo mnogi drugi (u bivem SSSR-u je jedno vrijeme bio registriran kao lijek oleandrin kao glikozid digitalisa izoliran iz oleandra (Pogledajte o njemu vie u poglavlju o otrovima ivih bia). Iz tablice gore vidi se da je digoksin vrlo jaki otrov s oznakama upozorenja R26/27/28 (vrlo otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta), a ipak se koristi kao lijek. Svi njegovi roaci imaju slina svojstva, pa onda nije udno da se daju bolesnicima u vrlo niskim dozama. Tableta digoksina sadri samo 0,2 mg te opasne tvari, to je vrlo niska doza za lijekove. Ima izrazito usko terapijsko podruje, a najgore je to to postoje velike inerindividualne razlike u osjetljivosti na njega. Kod veine pacijenata se moe imati povjerenje u terapijski raspon 0,9-2,3 mola/l digoksina u krvi. Meutim, kod brojnih bolesnika taj raspon nije dobar. Neki od njih imaju nuspojave kod niih koncentracija od tog raspona, a kod nekih nema terapijskog uinka niti kod koncentracija iznad reenog podruja. To su naravno terapijski problemi. Skupina u kojoj sam ja suraivao objavila je brojne radove na temu terapije ili otrovanja digoksinom i teko je izabrati o emu pisati. Na mene je najvei dojam ostavilo istraivanje odnosa izmeu koncentracija digoksina, parametara nadzora EKG-om i klinike slike bolesnika. Naravno da se nalo kako u veini sluajeva kliniar na temelju koncentracije digoksina moe zakljuiti je li njegov pacijent pod dobrim nadzorom, ali iznimaka je bilo dosta. Sjeam se pacijentice koja je imala zeleno vidno polje (sve joj je izgledalo zeleno) kao znak intoksikacije digitalisom, istina rijedak ali dobar. Meutim, njezine koncentracije digoksina u krvi su bile u terapijskom podruju i nije se moglo dokazati tetna djelovanja niti EKG-om niti ostalim klinikim pretragama. Digoksin u redovitoj terapiji zapravo nema izrazito tekih nuspojava. Od probavnih problema vana je tzv. anoreksija (smanjivanje unosa hrane u organizam) te tipine gastrointestinalne potekoe poput munine, proljeva i abdominalne boli, ali to se uglavnom podnosi zbog korisnih djelovanja lijeka. Ni tetni uinci sa strane sredinjeg

78

ivanog sustava nisu nepodnoljivi i pokazuju se najee u vidu iscrpljenosti, vrtoglavica, poremeaja spavanja i glavobolja. Zapravo su najgore kardijalne nuspojave, jer esto nalikuju simptomima osnovne bolesti, pa kliniaru nije jasno dolaze li od nedjelotvornosti lijeka ili zbog njegovih nuspojava. Meutim u rijetkim sluajevima se mogu dogoditi malo oekivani tetni uinci kao na slici gore gdje je pokazan primjer nekrolize na digoksin kod malog pacijenta. Treba uzeti u obzir da se i djeca pojavljuju kao teki srani bolesnici. Jedan umirovljeni ugledni pedijatar je govorio kako su djeca terapijska siroad, jer nema na tritu posebnih lijekova za njih, a upravo su srani glikozidi dobar primjer. Doze u pripravcima na tritu su prilagoene odraslim pacijentima, a pripravke za djecu se teko moe nai. Kad netko ima malog sranog bolesnika onda se mora snalaziti pri nabavi pripravaka digitalis preparata odlascima u inozemstvo u kupovinu. Akutnih otrovanja s preparatima digitalisa je malo i ona se uglavnom dogaaju zbog greaka u terapiji. Ne sjeam se niti jednog namjernog otrovanja bilo kojim od pripravaka digitalisa kod nas, a ni svjetska literatura o tome ne daje jasne podatke. Meni je u sjeanju ostalo otrovanje digitoksinom, koje nije bilo jasno prepoznato barem na poetku. Na Rebro je primljena majka kolegice, koja je obavljala specijalizaciju iz klinike farmakologije, a nije ivjela s majkom u zajednikom kuanstvu. Posumnjalo se odmah na otrovanje digitalisom, a koncentracije izmjerene u mojem laboratoriju su bile izrazito visoke, to je potvrivalo poetnu pretpostavku. Meutim, koncentracije nisu padale niti dva dana nakon prijema pacijentice u bolnicu, to nitko nije znao objasniti. Bilo je oito da mogu postojati samo dva razloga za takve nalaze. Ili je laboratorij bio lo ili pacijentica nije bila otrovana digoksinom. Mora se priznati da metoda nije bila specifina i hvatala je sve glikozide digitalisa. Odluio sam obaviti mjerenje glikozida digitalisa u slini otrovane gospoe, jer sam na taj nain mogao ustanoviti radi li se o digoksinu ili njegovom roaku digitoksinu. Digitoksin se naime snano vee na bjelanevine plazme i malo ga je slobodnog u krvi, pa je logino da su mu koncentracije u slini izrazito niske. Mjerenje je stvarno pokazalo da se digoksin moe iskljuiti, jer u slini nije bilo gotovo tragova glikozida digitalisa. Nakon toga je mlada specijalizantica klinike farmakologije obavila detaljan izvid u maminom stanu i otkrila da je ona u terapiji imala digitoksin a ne digoksin. Sluaj je bio razrijeen na vrlo sloen nain, a moglo se ranije poslati specijalizanticu u provjeru mamine apoteke. Meutim, ovaj sluaj pokazuje da smo u vrijeme ranih osamdesetih godina prolog stoljea bili sposobni rjeavati vrlo sloene terapijske sluajeve. Kod akutnih otrovanja pripravcima digitalisa kliniari dugo vremena nisu zapravo imali to poduzeti nego ekati pomo Boju. Mi smo imali barem jedno pozitivno iskustvo s primjenom hemoperfuzije kod otrovanja oleandrinom, kako je opisano u poglavlju o otrovima ivih bia, ali tehnika je prilino rizina za pacijenta. Intoksikacije digitalis alkaloidima zavravaju loe, jer u veini sluajeva kliniar nema to napraviti. Kod veine glikozida nema dobre tehnike izvantjelesne eliminacije otrova i moe se samo ekati kako e se organizam sam obraniti. Onda su se u zadnjem desetljeu prolog stoljea pojavili radovi o primjeni antitijela na digitalis kod otrovanja. Bilo je to revolucionarno otkrie. Antitijela veu na sebe antigene (digitalis alkaloide), pa je trebalo injicirati u krv antitijela na digitalis da bi se on uklonio iz slobodne cirkulacije. Nemam namjeru niti prostora objanjavati o emu se radi, ali prva iskustva su bila svakakva. Glavni problem je bio u imunolokom odgovoru organizma na strane tvari. Onda su pametni ljudi sintetizirali fragmente antitijela (kratke peptide) koji su u stanju vezati na sebe digoksin i njegove derivate. Danas ih se moe kupiti na tritu, ali im je cijena izrazito visoka. Kad smo zadnji put sastavljali listu protuotrova koje drava mora imati na zalihama radi intervencije kod otrovanja odustali smo odmah od nabavke fragmenata antitijela na digitalis. Nije bio razlog samo u izrazito visokoj cijeni tih antidota nego u injenici da se kod nas otrovanja digitalis preparatima dogaaju izrazito rijetko. Nai su pacijenti jako posluni i teko je oekivati da e namjerno izazvati predoziranje. Nemojte

79

raunati niti na ubojstvo, jer je digitalis izrazito lako dokazati u biolokom materijalu stradalog. To znaju ak i pisci kriminalistikih romana. Vie se ne sjeam u ijem knjievnom djelu sam to proitao (vjerojatno otrovima sklona Agata Christi), ali opisano je ubojstvo zamjenom digitalisa iz boice sasvim nedjelotvornim tabletama placeba (prazna tableta), ali je ak u tom sluaju otkriveno da se radi o ubojstvu uskratom nuno potrebnog lijeka. Sve u svemu, preparati digitalisa unato svojoj visokoj otrovnosti ne predstavljaju ozbiljan problem u naoj dravi. Antianginalici Anginalna bol ili spazam koronarne arterije je izrazito neugodno iskustvo i onaj koju ju je iskusio obvezno dri u svojem depu neki antianginalik. To je lijek koji mora brzo djelovati, jer podnositi anginalnu bol nije lako. U pravilu su to lijekovi za primjenu ispod jezika (sublingualno) a ima ih nekoliko, kao npr. nitroglicerin, izosorbid dinitrat, nifedipin, itd. Najdue u uporabi je vrlo otrovni nitroglicerin za kojeg neki smatraju da je i najbolji do sad primjenjivani antianginalik. Osim svojih brojnih opasnih svojstava zapravo ne predstavlja velik toksikoloki problem. U dozama pri kojim dolazi u terapiji nema nekih ozbiljnih posljedica na ljudsko zdravlje. On je tipina tvar koja bi trebala raditi methemoglobinemiju kod predoziranja, ali nikad nisam uo da bi se to dogodilo u ozbiljnijim razmjerima. Nitroglicerin je neugodan zbog relativno blagih nuspojava methemoglobinemije (pospanost, umor), pa su ga kroz godine pomalo potiskivali drugi lijekovi. Jedan od njih je svakako nifedipin kao tipini lijek druge polovice dvadesetog stoljea. Kod nas se pojavio osamdesetih godina prolog stoljea. Odmah je pobudio interes bolesnika i kliniara jednako kao antihipertenziv i antianginalik. Ja sam sudjelovao u brojnim pokusima ispitivanja bioloke raspoloivosti (jednostavno reeno kvaliteta i kvantiteta njegove apsorpcije u krvotok) u zdravih dragovoljaca, ali sam pratio i rezultate njegovih klinikih ispitivanja. Na poetku se primjenjivao u obliku tableta, a onda se zbog dobrog suzbijanja anginalne boli poeo prireivati u obliku lingvaleta. inilo se da je to krasan lijek zbog njegovih slabih uinaka kod akutnog unosa u organizam. Nije se zapravo mogao usporeivati s klasinim opasnim nitroglicerinom. Meutim, uvijek treba misliti i na uinke dugotrajnog uzimanja. Moda sam nepravedan, ali izvjetaji iz literature pokazuju da on i nije ba sasvim bezazlen. Ovo na slici lijevo je samo jedna od rijetkih nuspojava, koja ne mora biti prihvatljiva bolesnicima. Moja iskustva se odnose na mukotrpno traenje prikladne analitike metode za njegovo mjerenje u biolokom materijalu. Ve i sam nitroglicerin je analitiki problem i ja nikad nisam ni pokuao razvijati metodu za njegovo odreivanje, jer ipak se od kolega analitiara iz svijeta dobivalo podatke. Nifedipin nam je zagorio ivot takoer unato tome to smo imali velika analitika iskustva i inilo nam se da je naa metoda prihvatljiva za naruitelja. Nije bila! Potroili smo mjesece za razvijanje metode tekuinske kromatografije i konano predali rezultate takve

80

kakvi su bili naruitelju. Meutim, on je odbio primijeniti metodu u ispitivanju bioloke ekvivalencije zbog relativno visoke greke kod niskih koncentracija. Piem o problemu zbog toga to je analiza nitrata u biolokom materijalu izrazito sloena i to samo mali broj analitikih laboratorija uspijeva poteno pratiti te lijekove u biolokom materijalu. Prije nekih desetak godina u razgovoru na rubovima jednog kongresa bolji meunarodni strunjaci su rekli da moda laboratorij ili dva u svijetu uspjeno obavljaju mjerenje nitroglicerina ili izosorbid-dinitrata u biolokom materijalu. Tako se ja nisam previe uzbuivao zbog naeg neuspjeha pri razvijanju sasvim pouzdane analitike metode za nifedipin. Antiaritmici Samo ime govori o kakvim se lijekovima radi. Oni sprjeavaju razliite srane aritmije, koje takoer znaajno rue kvalitetu ivota sranih bolesnika. Ja sam se od samih poetaka voenja Kliniko farmakolokog laboratorija 1976. godine poeo baviti s tom skupinom lijekova (kinidin i prokainamid) zato jer analitike metode za njihovo mjerenje u krvi nije bilo teko razviti. Kinidin je bio posebno zanimljiv, jer ga se moglo mjeriti fluorimetrijski i ja sam brzo razvio pouzdanu analitiku metodu o kojoj sam izvijestio na nekoliko kongresa. Meutim, glavni problem je sa stanovita kliniara bio prokainamid. Ne znam koliko su predvianja kliniara bila realna, jer esto se ovjek povede dojmom zbog proitanih lanaka u asopisima. Nitko se zapravo nije bojao kinidina unato radova koji prikazuju nuspojave poput ove na slici lijevo (kinidinska trombocitopenija). Vjerojatno su se na Rebru strunjaci bojali imunolokih bolesti zbog vrlo snano razvijene imunologije u toj bolnici. Prokainamid je tipini lijek koji moe izazvati lupus like sindrom kod sporih acetilatora. Radi se o tekoj imunolokoj bolesti sa smrtnim ishodom (teko zatajenje bubrega), ali nismo imali to se tie prokainamida niti jedan sluaj ove bolesti. Naime, prokainamid u visokim koncentracijama tipinim za bolesnike s defetkom u acetiliranju organizmu stranih tvari moe dovesti do autoimune bolesti. Zbog toga smo godinama kod svih bolesnika na prokainamidu pratili status acetiliranja. U svakoj populaciji se mogu nai velike razlike u brzini acetiliranja amina i hidrazina. Mi smo od samog poetka rada na praenju terapije prokainamidom uveli metodu utvrivanja brzine acetiliranja u naih bolesnika. Onda su za nju pokazali interes alergolozi smatrajui da bi im mogla pomoi u ocjeni rizika za njihove bolesnike i jedno vrijeme smo zaista imali velik broj pretraga. Koristili smo kao model supstancu sulfadimidin, koju smo davali ispitanicima i onda u prikupljenim uzorcima mokrae mjerili temeljnu tvar i produkte acetiliranja. Ukupno je bilo obraeno nekoliko tisua Hrvata i time smo dobili statistiki dobar uzorak. Pokazalo se da su Hrvati slini drugim bijelcima i crncima budui smo nali oko 60% graana sporih acetilatora, a kod utih je sporih acetilatora samo 5-15%. Nali smo i ekstremno spore acetilatore (negdje oko 1%) koji predstavljaju izrazito rizinu skupinu kod uzimanja lijekova koji se metaboliziraju acetiliranjem. Drugi antiaritmici nisu izrazito velik terapijski problem, ali smo se njima bavili zbog drugih razloga, kao npr. verapamil, amjodaron, dizopiramid, itd. Nismo nikad zabiljeili niti jedno akutno otrovanje ovim lijekovima, a neki od njih bi mogli predstavljati problem dugotrajne terapije. Tako se npr. amjodaron izrazito sporo izluuje iz organizma i zato se javlja problem nakupljanja, ali nikad nismo imali ozbiljna otrovanja.

81

Antihipertenzivi Hipertenzija je izrazito esta bolest, koja se javlja zbog razliitih razloga, a terapija joj je sloena. Danas po svim naim gradovima postoje posebne ambulante za hipertenziju zbog velikog broja osoba u svakoj populaciji, koje imaju visok tlak. Barem je desetak skupina lijekova koritenih za sputanje tlaka. Kljuni problem je u tome to pacijenti ne shvaaju ozbiljno svoju bolest, jer gotovo da ne osjeaju nikakve tegobe. ivjeti s povienim tlakom nije izgleda uope neugodno, ali dolazi do oteenja brojnih organa. I krvne ile i brojni organi ne trpe kripac kao na slici lijevo od teksta, a kad nastupe tete obino je ve prilino kasno. Skupina kliniara kojoj smo mi sluili kao servis intenzivno se bavila hipertenzijom, pa smo periferno i mi morali znati neto o lijekovima kod te bolesti. Otrovanja gotovo da nismo imali, posebno sa esto koritenim beta blokatorima (atenolol, metopropol, oksprenolol, propranol, itd.). Uglavnom smo se bavili pokusima utvrivanja bioloke raspoloivosti (postotak lijeka koji se apsorbira s mjesta primjene i nepromijenjen ue u krvotok te tako postane raspoloiv za bioloki uinak). Dakle, istraivanje. Meutim, diuretici su kao skupina u jednom razdoblju zauzeli nau pozornost. Ta skupina lijekova se vrlo esto daje kod hipertenzije radi uklanjanja edema. Oni su i openito vani lijekovi kod razliitih bolesti srca, koje izazivaju nakupljanje vode u dijelovima organizma. Mi smo se djelovanjem diuretika poeli baviti sasvim sluajno polovicom osamdesetih godina prolog stoljea zbog zamolbe kolega kliniara iz Sestara milosrdnica, koji su eljeli rijeiti problem svojih bolesnika na kombiniranoj terapiji u koju su bili ukljueni furosemid (vaan diuretik) i digoksin. Za vrijeme boravka u bolnici oni su svojim pacijentima uspijevali izvrsno uravnoteiti terapiju, ali bi esto neko vrijeme nakon toga isti bolesnici dolazili s tekim edemima i neuspjenom terapijom digitalisom. Koncentracije digoksina su bile niske i lijek je bio neuinkovit, a oni su to povezivali s pojavom edema. Razvili smo metodu odreivanja koncentracije furosemida i u istraivanju otkrili da su njegove koncentracije u krvi jednako smanjene kao kod digoksina. Stvarao se izgleda zaarani krug. Zbog smanjene

82

apsorpcije furosemida pojaavao se edem iz dana u dan, a on je sprjeavao uinkovitu apsorpciju kako furosemida tako i digoksina. Ponovnim primanjem u bolnicu i primjenom furosemida intravenski uklanjao se edem i time poboljavala apsorpcija jednog i drugog lijeka. Edem se inae ne stvara samo na udovima, kao na slici lijevo, nego na brojnim drugim mjestima u organizmu, npr. u crijevu. Mene osobno je problem jako zainteresirao i zajedno s kolegama kliniarima napravio sam prijedlog projekta istraivanja utjecaja edema na farmakokinetiku lijekova. Projekt je bio financiran od strane Ministarstva znanosti i mi smo istraivali utjecaj edema na farmakokinetiku razliitih lijekova. ak samo bili pozvani u asopis Clinical Pharmacokinetics da napiemo revijalni rad o utjecaju edema razliitog podrijetla na farmakokinetiku lijekova. Rezultati su bili kod nekih lijekova izrazito zanimljivi, ali stvar je zavravala na jednostavnoj injenici da edem treba ukloniti ako elite imati racionalnu terapiju lijekovima, a to su kliniari znali i bez naih istraivanja. Naravno da edem nee jednako ruilaki djelovati na terapiju kod svih lijekova, pa smo npr. jednim magistarskim radom dokazali da uope nema utjecaja na farmakokinetiku acetilsalicilne kiseline, to smo mogli i objasniti fizikalno-kemijskim svojstvima lijeka, ali nije to bilo uvijek mogue predvidjeti teoretskim razmiljanjima. Kljuno je da edem ometa ispravnu terapiju i da ga treba ukloniti. Svi znaju da bolesnici ne vole uzimati diuretike, jer im to izrazito oteava ivot. Kad uzmete diuretik moete oekivati uestalo odlaenje na WC radi mokrenja, to mnogi ne vole. Sjeam se jednog pokusa istovremenog uzimanja teofilina i furosemida, kad smo furosemid zdravim dragovoljcima primijenili intravenski. Desetak minuta nakon primjene lijeka nastala je strahovita guva oko WC-a. Naprosto nije bilo mogue da desetak zdravih dragovoljaca istovremeno koriste samo dvije klozetske koljke i oni su mokrili gdje su stigli. Po jednom lavabou ste mogli zatei barem dvojicu ljudi, koji su olakavali svoj mjehur. Izgleda da je kod bolesnika situacija ipak bolja. Oni uzimaju diuretik uglavnom na usta i djelovanje je slabije nego kod intravenske primjene, a zbog edema je ipak apsorpcija znaajno usporena i onda uinci nisu tako dramatini kao u naem pokusu sa zdravim dragovoljcima. Iako nisam kliniar mogu ipak rei da se lijekove protiv visokog tlaka treba uzimati redovito i bez obzira na pojavu nuspojava. Treba i trpjeti radi produljenja ivota. Nisu to lijekovi za jedan dan nego za cijeli ivot, kao i kod drugih kroninih bolesti. Naalost, bolesnici s hipertenzijom ba i ne sluaju savjete svojih lijenika i ne pridravaju se propisane terapije, pa se stalno trae naini kako poboljati suradnju bolesnika na olakanju tegoba vlastite bolesti. injenica je da bolesnik ne osjea neke posebne tegobe i smatra kako se nee nita dogoditi ako lijek uzima tek povremeno. Zbog toga kliniari i proizvoai lijekova nastoje smisliti naine kojima bi pacijente potaknuli na redovito uzimanje njihovih antihipertenziva. Meni se ini da je velik napredak postignut uvoenjem tzv. transdermalnih pripravaka ili flastera. Treba samo svako jutro skinuti s lea stari flaster i staviti novi, pa je ovjek kroz 24 sata bezbrian i ne mora razmiljati treba li kod pauze za gablec uzeti jo jednu tabletu lijeka.

83

Antiastmatici
Astma je bolest naeg doba i pogotovo ju esto sreemo kod djece (navodno joj je uestalost u populaciji 1-4%). Radi se o oteanom disanju ili manjku zraka. Strunjaci kau da je to akutna (reverzibilna) opstrukcija dinih putova, koja moe biti izrazito teka. Napadaji se pojavljuju povremeno i esto neredovito, a mogu trajati u minutama ili satima. Zbog toga ima puno razliitih lijekova za olakanje ovih tegoba, ali povremeno se mora bolesnika prebaciti u bolnicu i tamo lijeiti. Evo lijevo slike malog djeaka iz Manile s akutnim napadom astme na nekakvoj trnici uz puno nerazumijevanje okoline. Ja sam prve dane svog rada u Kliniko-farmakolokom laboratoriju sreo teki napadaje astme i bio sam okiran. To je bio izmeu ostalog laboratorij za ispitivanje dinih putova i sestra je bila izvrsno obuena za pruanje pomoi pri napadaju astme. Krupna visoka bolesnica je prilikom obavljanja spirometrije dobila teki napad guenja i ja sam bio uasnut. Sestra je odmah dovukla bocu s kisikom i poela ga davati nesretnoj bolesnici, koja je trebala vremena da se smiri. Tako sam uao u podruje antiastmatika s pravom predstavom, a zatim sam se godinama bavio praenjem koncentracija razliitih antiastmatika radi individualizacije terapije ili zbog farmakokinetskih istraivanja. Na kraju krajeva, moj doktorat je bio posveen analitici i farmakokinetici teofilina, pa sam morao ui duboko u to podruje. U izvrsnoj suradnji s kliniarima obavili smo brojna istraivanja i napisali mnogo radova, ali smo i struno radili na razvoju novih preparata ovih lijekova. Bolesnici razliito reagiraju na ovu skupinu lijekova, kako to se tie postizanja korisnih uinaka tako i to se tie nuspojava i gotovo da se svakog od njih mora lijeiti individualno. Od svih skupina spomenuo bih bronhospazmolitike (npr. salbutamol i terbutalin), ksantine (teofilin), kortikosteroide (npr. hidrokortizon, metilprednizolon), dinatrijev kromoglikat, kisik, itd. Niti su svi jednako uinkoviti niti opasni, a takoer se ne primijenjuju jednako iroko. Skoro niti jedan od njih nije slubeno razvrstan prema otrovnosti i moe se tek vjerovati proizvoaima i njihovim Sigurnosno-tehnikim listovima. lijek dinatrijev kromoglikat hidrokortizon salbutamol teofilin terbutalin CAS broj 15826-37-6 50-23-7 18559-94-9 58-55-9 23031-25-6 znakovi opasnosti Xn Xn Xn Xn (T) Xn oznake upozorenja R22 R20/22-33 R22 R22-36 (R20/21-25) R22

Veina od njih su tetne tvari kod gutanja u istom stanju, a samo kod teofilina sam naao potpuno kontradiktorne podatke o razvrstavanju. Neki ga razvrstavaju u otrove. Kod kortikosteroida se nalaze podaci o mogunosti nakupljanja te imaju oznaku upozorenja R33 (opasnost od uinaka nakupljanja). Otrovanja su prema mojem iskustvu uglavnom terapijska zbog razliitih pogreki bolesnika u terapiji. Tipine takve prie su se dogaale kad su se pojavili retard preparati teofilina, kojima treba koji sat nakon uzimanja da bi poeli djelovati. 84

Bolesnik bi prilikom astmatinog napada uzeo dvostruku dozu lijeka bez da su se korisni uinci pojavljivali, pa su ga onda nablii naprosto prebacili u bolnicu. Tamo je bilo sluajeva da je lijenik vidjevi kako se radi o astmatinom napadu i bez podataka da je pacijent ve doma uzimao lijek naprosto dao jo jednu intravensku injekciju teofilina i onda su se javljali uskoro znakovi otrovanja. Poseban problem kod odraslih astmatiara je nepotivanje odredbi lijenika o terapiji (eng. noncompliance), koje se naravno javlja i u drugim kroninim bolestima. Mi smo se zainteresirali za tu pojavu prije priblino trideset godina zbog lijenikih sumnji da bolesnici uzimaju terapiju kako im odgovara. U vrijeme dok ne osjeaju nikakvih potekoa oni prestanu uzimati lijek ili ga uzimaju neredovito, a onda kod pojave napada na svoju ruku uzimaju poveane doze lijeka. Izabrali smo dva lijeka, tj. salbutamol i terbutalin za nae iroko ispitivanje. Ja sam razvio zanimljivu metodu radijalne kromatografije za praenje tih lijekova u mokrai i ona se pokazala vrlo uspjenom. Rad je bio objavljen u vrlo uglednom svjetskom asopisu i kasnije su metodu ekstrakcije neki u svojim radovima nazivali po meni. U pokus je bilo ukljueno mnogo ambulantnih pacijenata razliite dobi, socijalnog poloaja, kolske spreme, itd. Uz uzimanje uzoraka mokrae ispunjavao se opsean anketni listi s brojnim podacima o bolesnicima. Voditelj istraivanja i moj prijatelj se uope nije iznenadio opim rezultatima ispitivanja vie stotina bolesnika. Ispostavilo se da ak 60-70 % bolesnika ne slua odredbe lijenika unato tome to su bili kroniari. Najmanja suradnja nalazila se u mukaraca srednje dobi, visoke strune spreme i dobrog socijalnog statusa. ene nie strune spreme i slinih godina najbolje su potivale odredbe lijenika. Zapravo skoro da nita novoga nismo otkrili, ali se onda postavljalo i pitanje kolikog smisla ima uope praenje koncentracija lijeka kod individualizacije, kad lijenik nije siguran je li pacijent uzimao lijek na pravi nain. Mnogi su se bavili tim problemom i znaju se brojni razlozi slabog potivanja odredbi lijenika, ali o tome ovdje nee biti rijei. Tek gornjom slikom pokazujem na koje se sve naine lijenici dovijaju kako da svog pacijenta nagovore ili ak podsjete da treba uzeti svoju jutarnju ili neku drugu dozu lijeka. Za cijelu skupinu je znaajka da se primjenjuju na razliite naine. Nekako povezujem inhalatore upravo s astmatiarima, jer oni za svojom spravicom obino poseu u asu kad im je loe. Meutim, inhalatori se primijenjuju i u redovitoj terapiji. Dva udaha ujutro i dva udaha prije spavanja ili nekako slino. Nema velike opasnosti da bi ovakvim nainom primjene moglo doi do predoziranja, jer iz plua u krvotok ulaze izrazito male koliine lijeka. On djeluje uglavnom lokalno i brzo. Vrlo esto se pak primjenjuju u obliku vrstih pripravaka poput tableta, koji se gutaju u odreenim vremenskim razmacima. Konano, bolnika primjena se sastoji u intravenskoj primjeni pripravaka i najsigurnija je na svaki nain. Bez dubljeg ulaenja u

85

problematiku, izrazito je vano odgojiti pacijente da ive sa svojom boleu uz puno njezino potivanje to se tie izlaganja naporima, redovitog uzimanja lijekova i ponaanja u sluaju njezina napada. Nemam namjeru pisati o svim spomenutim antiastmaticima, ali ne mogu nikako izbjei teofilin i kortikosteroide. Teofilin zato to se primjenjuje izrazito duge godine i to nije izbubio svoju vanost unato oscilacija interesa za njega. U vrijeme kad sam poeo raditi bio je izrazito popularan lijek unato brojnih problema prilikom podeavanja terapije, a onda je negdje pred sam kraj dvadesetog stoljea prilino pao interes za njega. Iz literature vidim da se ponovo vraa zbog brojnih njegovih dobrih svojstava. Radi se o ksantinskom derivatu roaku kofeina i teina. Moe ga se nai u nekim ajevima, ali to nije od terapijske vanosti. Kljuni problem je u tome to je teko postaviti ispravnu dozu i odrediti pravilne razmake meu dozama. Razlike meu ljudima u farmakokinetici teofilina su izrazito velike, a na njegovu sudbinu u oraganizmu utjee velik broj vanjskih i unutranjih initelja. Zato su jedino koncentracije u krvi dobro korelirale s uinkom na olakanje tegoba astme. Ne znam kod kojeg lijeka sam vidio takve velike razlike u tzv. vremenu polueliminacije iz organizma. To je vrijeme kroz koje se koncentracija lijeka u krvi smanji na polovicu od neke poetne. U naih pacijenata nalazili smo vrijeme polueliminacije u rasponu od 1 do 11 h, a slino smo nalazili u literaturi. Razlozi su u brzini metaboliziranja. Kod nekih bolesnika se lijek izrazito brzo metabolizira i naprosto nestaje iz organizma, zbog indukcije sinteze enzima izazvane svakakvim razlozima. itao sam tako radove u kojima autori tvrde da na funkciju tih enzima moe npr. utjecati ak uivanje u mesu s rotilja na ugljen, a slinih izvjetaja o induktorima bilo je jako mnogo. Razvili smo i modele izraunavanja individualnih farmakokinetskih parametara, ali to u sluaju terapijskih problema naprosto nije funkcioniralo. U vrijeme tih kasnih sedamdesetih zapravo nismo imali ni potene lijekova na bazi teofilina. Doze su bile preniske, a reim doziranja nam se takoer nije sviao, jer su se kliniari drali stare sheme po jedna tableta ujutro, u podne i uveer. Tada smo dokazivali kako taj reim doziranja nije dobar za ovako problematini lijek, jer po noi ostavlja pacijenta bez zatite. Nagovarali smo farmaceutsku industriju da stavi na trite retard preparate s viim dozama i mogunou uzimanja dva ili jedan puta dnevno. Dijelom je razlog bio i u tome to smo oekivali da e uz jednostavan reim doziranja pacijenti bolje potivati odredbe lijenika. Konano su nam poetkom osamdesetih godina doli na ispitivanje retard pripravci i uglavnom su s njima bili zadovoljni i pacijenti i lijenici. inilo se da su svi problemi uklonjeni, ali ostali su bolesnici s brzim metabolizmom lijeka. Kod njih se stanje popravilo takoer, ali je oito bilo da treba lijek davati ili ee ili u jo viim dozama. Oito nikad terapijski problematini bolesnici nee biti zadovoljni s ovakvim lijekom. Obavljali smo brojna istraivanja, ali samo o jednom u napisati nekoliko rijei zbog toga to smo njime ruili neke nae dotadanje tvrdnje vezane uz koncencionalne tablete ovog lijeka. Mislim na optube da reim doziranja jutro, podne i veer nije dobar. Sredinom osamdesetih godina zainteresirali su nas bioloki cirkadnevni ritmovi. Htjeli smo ispitati kakva e biti farmakokinetika teofilina ako ga se daje u razliito doba dana (jutro, podne, veer i pono). Rezultati su bili sasvim neoekivani. Teofilin se nakon veernje i ponone doze znatno slabije eliminirao iz organizma i zadravale su se vie koncentracije u krvi. To je znailo da je onaj stari reim doziranja zapravo bio dobar zbog farmakokinetskih oscilacija tijekom dana ili zbog povoljnog cirkadnevnog ritma za reenu terapiju. Istina to vie nije bilo vano nakon pojave retard preparata, ali nam je pokazalo kako na uspjenost terapije moe utjecati velik broj nama sasvim nepoznatih initelja. Ipak je koji puta vanije kliniarevo iskustvo nego

86

najmodernija saznanja iz uglednih znanstvenih asopisa. Na kraju vezano uz teofilin valja rei da nikad nismo vidjeli neko ozbiljnije otrovanje ovim lijekom, a pogotovo ne smrtni zavretak predoziranog pacijenta. Najvie smo viali glavobolja ili eluanih potekoa, a u rijetkim sluajevima slabe kardiotoksine uinke. U svakom sluaju, teofilin je bolesnicima donio golemu korist, a probleme samo u pojedinim sluajevima. Moda jo koju rije o kortikosteroidima. Oni djeluju protualergijski i protuupalno, to je kod astmatiara vano. Djelovanje im se javlja sa zadrkom i zapravo se rijetko primjenjuju intravenski (npr. metilprednizolon). Kod njih se znaju javiti nuspojave tipine za kortikosteroide kao na slici lijevo, ali se takoer povlae s prestankom terapije tim lijekovima. Sve u svemu se moe rei da antiastmatici nisu opasni lijekovi, ali naravno da njihova nepravilna primjena moe izazvati brojne probleme, od izostanka uinka zbog male ili neredovite doze do relativno slabih nuspojava izazvanih razliitim razlozima ukljuujui i predoziranje. Naalost potreba za njima se ne smanjuje nego ak poveava, a neki misle da je sve skupa vezano i uz sve vee oneienje naeg okolia tvarima koje mogu dovesti do bronhijalne astme. Drugi lijekovi Nema smisla pisati o svim moguim lijekovima, jer iscrpio sam listu onih najopasnijih za ljudsko zdravlje u iroj populaciji. Meutim, ne mogu izostaviti neke od njih zbog razliitih razloga, a posebno zato to smo se moja skupina i ja dugo i uspjeno s njima bavili.

Imunosupresivi
Nisu to lijekovi koji se esto koriste niti se koriste izvan izvrsnog nadzora kliniara. Moja skupina je imala puno iskustva s ciklosporinom, bez kojeg bi uz neke druge poput takrolimusa bilo nezamislivo presaivanje svih moguih organa. Danas se presauje sve, od srca do koe ili kose, a prije toga nije bilo dok se nisu pojavili imunosupresivi. Oni su bili zadueni za sprjeavanje odbacivanja tueg organa iako im je prvotna namjena bila sasvim drugaija. Sjeam se tih prvih dana iz osamdesetih godina kad mi je doao tada relativno mladi hematolog s prijedlogom da se ukljuim u njihov transplantacijski tim praenje koncentracija ciklosporina u pacijenata s transplatiranom kotanom sri. Tada mladi kliniar a danas ugledni znanstvenik i profesor okupio je skupinu strunjaka iz razliitih podruja medicine, kako bi u suradnji krenuli s ambicioznim programom transplantacije. Bio sam istovremeno ponosan i uplaen svoje odgovornosti, jer sam shvatio da iako mali kotai imam vanu ulogu u velikom pionirskom poslu na ovim prostorima Europe. Ciklosporin je bio nezgodan lijek s vrlo uskim terapijskim podrujem. Ako su koncentracije u krvi bile ispod odreene razine mogao je izostati imunosupresivni uinak i tijelo bi odbacilo transplantat. Malo znaajnije poveanje koncentracija u krvi moglo je voditi brojnim tekim tetnim uincima, a najgori je bio teko oteenje bubrega. Uz sve ostalo farmakokinetika mu je ovisila o brojnim poremeajima u organizmu, od kojih je neke izazivao lijek a neke pak stanje nakon transplatacije. Pripremali smo se pozorno za odgovorni posao nastojei dati sve od

87

sebe. Meu prvima smo pristupili i meunarodnoj kontroli kvalitete rada laboratorija (jedan ugledni londonski laboratorij je obavljao mjesenu kontrolu) i razvili raunarske programe za individualizaciju doze na temelju izmjerenih farmakokinetskih parametara svakog od bolesnika. Nikad neu zaboraviti to iskustvo, kad je svaki pacijent bio vie od lana obitelji. Oni su ivjeli u sterilnim komorama radi zatite od infekcija i bili pod nadzorom iz minute u minutu. Svatko iz transplatacijskog tima se brinuo o tim ljudima kao o vlastitoj djeci i prva stvar svakog dana je bila saznati kako se na transplatirani bolesnik osjea. Kako je spavao? to je jeo? Je li njegovo stanje stabilno? Itd., itd. Onaj tko nije radio u klinici ne moe to razumjeti, ali ja sam preesto vidio to emocionalno povezivanje zdravstvenog osoblja i pacijenata. to ste due s bolesnikom to se vie emocionalno veete uz njega i mislim da je to nemogue izbjei. Sjeam se one uasne Baxter-ove katastrofe kad sam nekima od lijenika s hemodijalize postao rame za plakanje. Na njima nije bilo apsolutno nikakve krivice, ali su se osjeali kao roditelj kad izgubi dijete zbog neke nagle bolesti ili drugog razloga i pita se je li ita mogao uiniti da to sprijei. Ja sam jako ponosan na moj skromni doprinos razvoju transplatacije organa, jer nakon izuzetno uspjenog programa presaivanja kotane sri poela su intenzivna presaivanja bubrega, srca i drugih organa. Ciklosporin nije ugodan lijek zbog brojnih nuspojava, ali ni jednog pacijenta nismo izgubili zbog otrovanja. Vjerojatno niti radi odbacivanja organa zbog loe voene terapije ciklosporinom. Primjena imunosupresiva i svi oni vaniji poslovi transplantacije i odravanja bolesnika pokazali su da imamo vrhunske zdravstvene strunjake. Uostalom, to se pokazalo prema brojnim kongresnim priopenjima diljem svijeta i radovima u najuglednijim medicinskim asopisima svijeta. Ako zbog nieg drugog bio sam duan spomenuti ciklosporin zbog tih razloga.

Citostatici
Citostatici nisu esti lijekovi i bilo bi dobro da ih se mora koristiti to rjee. Oni se koriste protiv stanica tumora vie ili manje uspjeno. Opasni su to lijekovi, jer ne ubijaju samo stanice tumora nego i normalne zdrave stanice. Zbog toga je izrazito vano znati podesiti terapiju uz kombinaciju s ionizacijskim zraenjem. Nema citostatika bez nuspojava, koje mogu biti bolesniku nepodnoljive. I opet se mora paziti na balans tako da se to vie nateti tumorskim stanicama a to vie potedi one zdrave. Ve jako davno se spoznalo da mjerenje koncentracija u krvi pomae pri tom poslu. Mi smo poeli mjeriti metotreksat u krvi na samom poetku osamdesetih godina prolog stoljea, a brzo zatim i cisplatinium. Ako smo pri tome i malo uspjeli smanjiti patnje bolesnika, a mislim da jesmo, imamo pravo na zadovoljstvo zbog uinjenih dobrih dijela. I sad je dosta Neu vie pisati o lijekovima, ali opet se vraam na poetak ovog odlomka. Naalost, prola su vremena kad smo bili izrazito ponosni na sebe zbog razvijene farmaceutske industrije. Imali smo proizvodnju brojnih lijekova osim onih koje sam ve spominjao. Jeste li znali da je proizvodnja vitamina C u Plivi (slika lijevo) bila jedna od prvih u svijetu? Jeste li znali da smo godinama proizvodili vrlo uspjeno acetilsalicilnu kiselinu? Jeste li znali da smo po sasvim originalnom hrvatskom postupku proizvodili antidot penicilamin? Ma, teko je nabrojati to smo sve mi u maloj Hrvatskoj uspjeno proizvodili po vlastitim postupcima. Nadam se da e se ta industrija ipak oporaviti i zadobiti ono mjesto koje joj pripada prema pameti njezinih ljudi.

88

OVISNOSTI
Povijest primjene sredstava ovisnosti je izrazito duga, vjerojatno kao povijest civilizacija. Istina, u davnim vremenima su takva sredstva koritena samo u posebne svrhe i u ogranienim skupinama ljudi. Postoje podaci da su ih koristili sveenici, proroci, vraevi ili druge osobe koje su zaraivale za ivot na taj nain. Tek nedavno poela su se takva sredstva koristiti meu obinim ljudima, a razlog je bio u injenici da proizvoai i distributeri takvih sredstava mogu ostvariti silne zarade. Danas se jako isplati baviti takvim poslovima, a u svoje ruke preuzeo ih je organizirani kriminal. Vjerojatno se tim poslom bave i politiari, a dokaza da su cijele drave sudjelovale u proizvodnji i raspodjeli sredstava ovisnosti bilo je i ima ih danas. Toksikolozi su sasvim nebitan i nemoan initelj u toj prljavoj raboti i jedini im je zadatak dokazivati za sud, a ipak mogu poneto rei o problemu. Jedan od problema je u tome to danas ima toliko puno sredstava ovisnosti da ih praktiki svaki i malo kolovan kemiar moe sam proizvesti. Dogaaji su se u tom negativnom smjeru poeli odvijati u drugoj polovici ezdesetih godina prolog stoljea. Kao ezdesetosma razumijem dogaaje, ali ne mogu sigurno utvrditi razloge one velike pobune. Ljudi su razliito doivjeli dogaaje, a dio se okrenuo u svojoj nemoi sredstvima ovisnosti. Tada je poela priprava takvih sredstava u vlastitoj proizvodnji i od onda se biljei uzlazni trend. Na poetku su recepti za proizvodnju prepisivani i koriteni u malom opsegu, a onda su zainteresirani shvatili da su im informacije svud na raspolaganju. Znanstvena literatura je od kraja 19. stoljea obilovala dobrim opisima sinteze sredstava ovisnosti ili njihove izolacije iz prirodnih materijala. Trebalo je samo itati znanstvene asopise i razmiljati kao pravi kemiar. Tih ezdesetih godina ak su tiskane ilegalne knjige prirunici za pripravu sredstava ovisnosti. Spominjem tek knjige Drug Production for Fun and Profit ili Psychodelic Chemistry, koje su danas raritet i postiu visoku cijenu na tritu antikviteta. Izdava jedne od njih ima vrlo znakovito ime Underground Press. Nakon toga su na sveuilitima Amerike otvarani raunarski centri preko kojih se moglo pretraivati literaturu, to je omoguilo studentima i drugim zaniteresiranima bri i bolji pregled literature o svim aspektima djelovanja kemikalija ukljuujui interakcije lijekova. Konano je doao internet i omoguio nevjerojatnu lakou dolaenja do podataka. Meutim, organizirani kriminal se uvijek snalazio i nije podnosio voluntarizam studenata. Danas gotovo da ne postoji subjektivni pristup. Kriminalci u asu prepoznaju genijalce i preuzimaju od njih posao distribucije sredstava ovisnosti. Zadnji sluaj individualnog pristupa vee se uz meti-fentanil, koji se pojavio na tritu 1981. na samu Novu godinu. U bolnicu je primljen mladi ovjek u komi sa svim znakovima predoziranja opijatima. Meutim, analizom u mokrai nije se pronalo ni tragove opijata i lijenici se nisu usudili primijeniti protuotrove, a ovjek je umro. Nakon nekoliko smrtnih sluajeva zaplijenili su policajci na ulici drogu China white i tek analizom se otkrilo da joj je glavni sastojak metil-fentanil do tad nepoznata tvar i bez svog CAS broja. Oito je njegova sinteza napravljena u nekom ilegalnom laboratoriju gdje su otkrili i pravu dozu oko 200 puta niu od doze uobiajenih opijata (morfij). Oni koji su sintetizirali tu tvar morali su biti vrsni kemiari i farmakolozi.

89

Kroz slijedee godine broj umrlih je rastao sve do 1984. od kada je poeo pad, a razlog je bio u tome to su izumitelji uspjeli pocijepati racemini proizvod u dva optiki aktivna enantiomera i dati na trite samo onaj koji nije izazivao teke nuspojave. To pokazuje koliko su studenti onih godina bili sposobni i spretni, ali toga vie nema. Organizirani kriminal ne trpi amatere na svom podruju, ma kako oni pametni bili. U daljnjem tekstu slijedit emo uobiajenu podjelu na opijate, halucinogene, psihostimulanse, depresore SS i ostala sredstva ovisnosti.

Opijati
Najstariji je naravno opijum i stoljeima se koristio na Bliskom istoku za uivanje u visokim slojevima drutva, a onda je tijekom 19. stoljea zabiljeeno njegovo irenje na sve strane, a prvenstveno u Europu. Najjednostavniji nain koritenja opijuma bilo je puenjem s nargilama i puionice su se razvojem trgovine u ono vrijeme poele iriti Europom poveavajui broj ovisnika. Na Bliskom istoku do tada opijum nije predstavljao iri drutveni problem, a Europa je reagirala drugaije. Puionice opijuma su tijekom 19. stoljea postale kultna mjesta za umjetnike, politiare i bogate besposlene ljude, pa su drave morale reagirati njihovim nadzorom. Meutim, veliki su shvatili kako se sredstvima ovisnosti moe postii velike uspjehe u kontroli protivnika, a najgori je sluaj irenje opijuma u Kini. Velika Britanija je u svojoj povijesti uinila silno mnogo tekih zloina u slavu i hvalu svoje kraljevine, ali ono to su napravili u Kini moda nadilazi sva ostala zla. Privlaila su ih neizmjerna kineska bogatstva, ali nije ih bilo lako opljakati budui je kineska carevina jo uvijek bila tvrd orah iako u tekoj krizi. Odluili su je slomiti opijumom i britanski agenti su netedimice opskrbljivali Kinu opijumom, a naplaivali su ga na razliite naine, od srebra do umjetnina. Kina se polako navikavala na opijum i davala je za njega svako mogue blago koje je bilo zanimljivo Britancima. Onda je kinesko carstvo zakljuilo da je toga dosta i poeo je Opijumski rat, koji su Kinezi izgubili. Britanci su okrutno kaznili neposluh ubijajui i unitavajui sve pred sobom. Kad sam 1995. godine posjetio Kinu pokazali su mi ostatke unitenog najljepeg hrama, koji su Britanci za kaznu spalili i razruili. Kina je pokuavala iskorijeniti ovisnost, ali nikad u tome nije uspjela. Te godine kad sam posjetio Peking udilo me zbog ega proizvode autoinjektore s naloksonom i trebalo mi je dugo vremena dok sam shvatio. U Kini je ovisnost o opijumu jo uvijek jako esta i ljudi se znaju predozirati. Kako je tamo malo bolnica (1 na priblino svakih 500 km) onda bosonogim lijenicima u lijeniku torbu stavljaju autoinjektore s naloksonom. To je jedini nain da spase otrovane ovisnike u udaljenim krajevima, jer bi do dolaska u bolnicu sigurno umrli. Kad se sredstva ovisnosti negdje udomae onda ih je teko iskorijeniti. Ne pokazuje li to stanje danas u zapadnom svijetu? Opijati se dijele na prirodne, polusintetske i sintentske, a svima je ista prostorna struktura, koja im omoguava vezanje na opijatske receptore. Meutim, po djelovanju oni nisu jednaki, to zna svaki ovisnik. Kralj je svakako polusintetski heroin, morfij u ovim ili onim oblicima nije loa zamjena, a sve ostalo je manje ili vie slab nadomjestak kad nema prave droge.

90

Osnova je naravno opijum, koji se dobiva iz makovica. Negdje pred veer se prave blagi rezovi na zelenim makovicama i pusti se da se na njima stvore kapi soka. Ujutro se noem ili slinom alatkom ve pomalo skrutnuti produkt skida i stavlja u spremnike za opijum i onda se pusti da dozrije. To je opijum. Istono od nas se opijum pui nargilama, a u Europi je takav nain uivanja opijata davno nestao. Morfij se dobro apsorbira dinim putovima i djelovanja su mu prihvatljiva svakom ovisniku. Zapravo je udno da se Europa odrekla tog naina primjene opijata, kad je opijum relativno jeftin u odnosu na heroin ili isti morfij, ali stanje se moe vremenom promijeniti. Evo kako je izgledala tipina europska puiona opijuma iz 19. stoljea.

Najvaniji sastojak opijuma je morfij, a ima i drugih alkaloida ak sa donekle slinim djelovanjem poput kodeina. isti morfij proizvodi se kao lijek za terminalne faze mnogih bolesti, a daje se takoer u svim sluajevima snanih bolova (npr. rane nastale u ratu ili drugim nesreama). Ovisnici teko dolaze do morfija i zato ga rijetko uzimaju, ali se javlja ovisnost meu zdravstvenim djelatnicima. Takva ovisnost se teko otkriva temeljem simptoma. Kod ovisnika se opaa gubitak apetita, crvenilo oiju, poremeaji spavanja, esti kaalj, preosjetljivost na kritiku, gubitak interesa za kolu ili posao, prekidanje prijateljstava, itd. U sluaju predoziranja umire se zbog prestanka disanja. Ne zna se koliko zdravstvenih djelatnika u svijetu pati zbog ovisnosti o morfiju, a samo ih se povremeno pronalazi npr. kod iznenadne kontrole koritenja morfija na odjelima. Meni je ostao u sjeanju stari veterinar, koji je prije tridesetak godina primljen na Rebro u komi sa zastojem disanja. Napravio sam toksikoloku analizu i nedvojbeno dokazao morfij, nakon ega je primijenjen nalokson i gospodin se oporavio. Bio je to pokuaj samoubojstva prastarim morfijem iz njegove veterinarske ambulante, a doza je bila ogromna namijenjena konjima. Stari gospodin je nakon odlaska u mirovinu sauvao nekoliko ampula vjerojatno raunajui da bi mu moda mogle trebati u starosti kad odlui da je dosta. Dosta mu je bilo svega nakon smrti voljene supruge i on je sam sebi injicirao tu veliku dozu ne elei vie ivjeti sam. Glavni razlog njegova preivljavanja bio je vjerojatno u injenici da je ampula s morfijem bila jako stara i da se

91

aktivna tvar ve u prilinoj mjeri raspala. Taj problem uvanja starih lijekova ili drugih kemikalija se javlja vrlo esto, posebno kad nasljednici iste zalihe svojih predaka. Najopasniji predstavnik opijata je heroin, a on se i najee koristi kao sredstvo ovisnosti. Po broju smrtnih sluajeva u Hrvatskoj on je iz godine u godinu na drugom mjestu, a samo jednom je pretekao ugljikov monoksid. Problem je u tome to se kroz duge godine dri na tako visokom mjestu i nema nikakvih pokazatelja da bi broj umrlih mogao poeti s padom. to se tie predoziranja podaci su nepouzdani, jer se otrovanja esto ne prijavljuju niti se otrovani zbog jasnih razloga javljaju na bolniko lijeenje. Proizvodnja i prodaja heroina pod potpunim je nadzorom organiziranog kriminala i to je jedan od velikih problema. Proizvodi se u zemljama Bliskog ili Dalekog istoka esto u suradnji s vlau, kako se vidi na slici dolje lijevo, a kvaliteta mu izrazito varira (vidi sliku dolje desno).

Proizvodnja heroina iz opijuma je izrazito jednostavna i odvija se acetiliranjem anhidridom octene kiseline prema propisu objavljenom u njemakim asopisima krajem 19. stoljea. Meunarodne mree kriminalaca obino ga preko brojnih granica prevoze u koliko toliko istom obliku, a onda dileri na terenu rade iz njega pripravke za intravensku primjenu dodavajui punila (npr. kinin, eer i druge u vodi topljive tvari). Zato svaki diler ima u posjedu preciznu vagu. Dobar trag za policiju, jer to e graaninu precizna mala vaga. Nikad nije uspjela uinkovita primjena heroina drugim putem osim intravenskog. Bilo je pokuaja priprave lingvaleta s heroinom, ali naravno bez uspjeha. Zbog naina primjene i estog nedostatka prica s iglama ovisnici jo uvijek znaju koristiti istu pricu, pa su se neke zarazne bolesti na taj nain proirile u ovoj populaciji. Prvenstveno se misli na hepatits i AIDS. Moj laboratorij na Rebru poeo je obavljati analize heroina u mokrai na samom poetku osamdesetih godina prolog stoljea. Kontrolirali smo ovisnike iz klinike bolnice Sestara milosrdnica, koji su tamo bili na lijeenju ovisnosti. Naprosto je nevjerojatno na koje su naine dolazili do heroina ili drugih opijata, jer tada jo uvijek nije zaivio metadonski program lijeenja. Sin mojih dobrih poznanika u to se vrijeme lijeio u toj bolnici i ja sam jednog dana dobio njegov uzorak mokrae. Jo nisam ni poeo s analizom a nazvao me ovisnik molei da mu pomognem u razotkrivanju aljkavosti sestara na odjelu. Tvrdio je kako je sestra pobrkala uzorke mokrae i njegovo ime stavila na epruvetu drugog ovisnika, za kojeg je moj poznanik znao da se fiksa. On je ve na odjelu estoko protestirao i traio od aljkave sestre da ne alje taj pogreni uzorak. Naravno da je uzorak bio pozitivan na heroin, ali moj poznanik je i dalje tvrdio da je nevin optuen. Neko vrijeme nakon toga je puten s lijeenja i roditelji su bdjeli nad njim. Dobili su njegovu privolu da mogu kad se sjete uzeti od njega uzorak mokrae i donijeti je k meni na analizu. Jednom prilikom otac je donio mokrau na analizu, a niti pola sata nakon njega pojavio se bivi ovisnik traei ozbiljan razgovor. Poelo

92

je s njegovim pitanjima o pouzdanosti moje analize, posebno to se tie moguih interferencija. Ja sam mu morao priznati da su interferencije mogue, kao npr. na kodein, koji se nalazi u mnogim esto koritenim analgeticima. On je to znao unaprijed, jer je detaljno prouavao literaturu tada krajem osamdesetih godina. Objanjavao mi je kako je imao teke glavobolje i gutao je neumjerene koliine analgetika, pa se sad moe oekivati pozitivan nalaz na morfij. Ja sam se sloio s njim, ali moja analiza je osim morfija detektirala i mono-acetilmorfij, koji pak nije mogao nastati iz kodeina. Zapravo je i mogao nastati intervencijom ovisnika. Naime, jedno vrijeme su ovisnici koritenjem lice, anhidrida octene kiseline i svijee na primitivan nain preraivali kodein u heroin i onda prljavi reakcioni produkt inicirali u vene. Uasno u cijeloj prii je bilo to to je moj ovisnik bio vrhunski intelektualac. Aktivno je govorio barem 3 svjetska jezika, slovio je kao vrstan pravni strunjak, bio je uitelj skijanja, itd. Sve je upropastio zbog heroina. Sintetski opijati koriste se u krajnjoj nudi kad nema heroina. Ni jedan ne daje one uinke koje daje heroin ili su uinci znaajno manje intenzivni. To se posebno odnosi na razliite lijekove za teke bolove. Ta skupina opijata ima znaajnu prednost da se veina moe primijeniti preko probavnog sustava za razliku od morfija i heroina, koji se intenzivno razgrauju prvim prolaskom kroz jetra. Neki od njih kao npr. tramadon su sasvim nezanimljivi, jer im je glavni uinak analgetski, a od onih boanskih uinaka heroina nemaju nita. Donekle se tome pribliio metil-amfetamin, o kojem je ve bilo govora naprijed. Jedan od sintetskih opijata je ipak iskoio budui se koristi masovno u lijeenju ovisnosti. To je metadon vaan u metadonskom programu. Njegova uloga je u sprjeavanju ovisnike krize. Ne daje nikakve zanimljive uinke, ali omoguava ovisniku da izbjegne krizu. Meni je alosno gledati te mlade ljude kad ujutro dou pred ambulantu ope prakse progutati svoju tabletu metadona kako bi mogli normalno ivjeti i raditi. Ne ulazei u ocjenu vrijednosti tog programa odvikavanja moram rei da se lijeeni ovisnici vrlo esto vraaju heroinu kad dou u priliku za to. elim naglasiti jo jednu vanu stvar vezano za ovisnost o opijatima. Kau da je najbolje prvi puta, a vie se nikad nakon toga oni uinci prvog uzimanja ne mogu ponoviti bez obzira koliko ovisnik poveao dozu heroina. Tako barem kau ovisnici.

Halucinogeni
Teko je nai podruja na kugli zemaljskoj gdje se kroz povijest nisu koristili halucinogeni u posebne svrhe. Religijski obredi, prorokovanje, aranje, mistine sveanosti itd. su bili vezani uz koritenje halucinogenih biljaka. Obini ljudi u svakodnevnom ivotu nisu se usudili uzimati halucinogena sredstva nego su ona bila rezervirana samo za izabrane ili za vei broj graana samo u vrlo vanim prigodama. Danas se openito smatra da je let vjetica na metlama bio povezan s halucinacijama nastalim zbog uporabe halucinogena. Stvari su se poele mijenjati krajem 19. stoljea, kad su ih poeli koristiti umjetnici radi dobivanja ideja za nove umjetnine. Koritenje iskustava djelovanja halucinogena kod umjetnika ima dugu tradiciju, posebno u narodnoj umjetnosti starih naroda u Americi i neka su njihova djela zaista prekrasna, kao npr. ova slika dolje nastala pod djelovanjem meskalina.

93

Dramatian porast primjene halucinogena doao je s Djecom cvijea 1968. godine kad je tadanja mlada generacija, posebno u SAD, poela nekontroliranu primjenu razliitih sredstava ovisnosti, a posebno upravo halucinogena. Bilo je to vrijeme LSD-a. Sintetizirao ga je 1943. godine vicarski kemiar Hofman polazei od ergot alkaloida iz kojih je priredio liserginu kiselinu te je onda preveo u amid. U tim godinama su kemiari nerijetko pokuavali ispitati djelovanje tvari koje su izmislili, pa je to uinio i Hofman. Kao relativno oprezan ovjek krenuo je od ekstremno niske doze od 0,2 mg, ali i to je bila izrazito visoka doza za poetnika na LSD-u. Doivio je nevjerojatne halucinacije, ali je doveo u opasnost i svoj ivot. Detaljno je opisao proivljeno i na tome je sve stalo tih davnih godina. Zbog ega se LSD naglo pojavio u obliku tableta krajem ezdesetih godina i zato je bio jeftin i dostupan irokoj populaciji jo uvijek je zapravo tajna. Postoje brojne teorije, od one o vrsnim mladim kemiarima tadanje studentske populacije do teorije zavjere Kluba 300. Tono je da se u kasnijim godinama otkrilo mnogo ilegalnih kunih studentskih laboratorija sa znatnim koliinama LSD-a namijenjenog tritu, ali se ne moe iskljuiti ni neke udne i sulude teorije. Komitet 300 (Dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, Detecka Zagreb, 2005.) prema nekim je autorima vrsta organizacija gospodara svijeta, koji nastoje vladati na svaki nain. Prema jednoj od teorija oni su napravili veliki pokus nadzora nad mladom buntovnom generacijom skreui je u tekim vremenima Vijetnamskog rata na sporedni kolosijek. Zato su im priredili goleme koliine jeftinog i lako dostupnog LSD-a te tako otupili otricu studentske pobune. Studenti su s oduevljenjem prihvatili LSD, to se moe vie vidjeti u slavnom filmu Kosa, ali takoer iz brojnih publikacija i reklamnih kampanja studentskih prvaka. Pogledajte ovaj plakat ispod teksta.

94

estoki pobornici slobodne primjene LSD-a vrlo uporno ponavljaju da se na njega ne stvara ovisnost, ali zaboravljaju da kod psihiki labilnih osoba moe ostaviti izrazito teke posljedice, da halucinacije mogu biti izrazito snane i uvjerljive (npr. sluaj mladia koji je zamislio da je ptica i skoio je kroz prozor iz viekatnice u smrt) te da predoziranja nisu rijetka. Korisnicima se pak jako sviaju halucinacije iako neke od njih nisu ugodne. Obzirom na to da se moe primjenjivati preko probavnog sustava dolazio je na trite u obliku razliitih pripravaka, od tableta do whatman papira natopljenog LSD-om i s nacrtanim likovima iz crtanih filmova. Zaista je zanimljiva injenica da je samo u SAD barem jednom kualo LSD vie od 20 milijuna ljudi, ali takoer to da je njegova uporaba kasnijih godina postajala sve rjea. Nitko ne zna zato i mnogi postavljaju pitanja zbog ega je to tako. Ona teorija zavjere Komiteta 300 tumai da je to zbog toga to vladarima svijeta LSD vie nije bio potreban i zato to je veliki pokus kontroliranja mlade generacije uspjeno zavren. Drugi globalni halucinogen, koji je daleko nadmaio LSD, svakako je tetrahidrokanabinol (THC) glavni sastojak indijske konoplje. Danas se on toliko proirio kuglom zemaljskom da nema praktiki mjesta gdje se ne koristi u ovom ili onom obliku. Vode se teke rasprave izmeu pobornika legalizacije indijske konoplje i onih koji ga proglaavaju opasnim sredstvom ovisnosti, to se ogleda i u naoj dravi. THC se uiva na dva razliita naina. Istok koristi hai ili uljni ekstrakt konoplje puei ga najee iz nargila, a zapad se orijentirao na puenje lia te biljke pod nazivom marihuana.

95

Stare statistike iz SAD govore da vie od 100 milijuna ljudi povremeno pui marihuanu, a stanje nije bolje niti u zemljama Europe. Mi smo koju godinu prije rata obavili analizu mokrae u djece iz jedne zagrebake srednje kole i ostali iznenaeni. Uzorci su bili uzeti sluajnog dana i oekivali smo relativno mali broj uivatelja THC. Pozitivni rezultati naeni su u skoro 50% uenika. Kako vrijeme prolazi to marihuana postaje sve ee sredstvo uivanja mlade generacije. Proizvoai koriste interes za marihuanu i pokuavaju plasirati na trite legalno proizvode koji na nju podsjeaju. Poelo je kod nas negdje pred kraj devedesetih prolog stoljea kad je slovenski proizvoa zatraio registraciju piva s ekstraktom marihuane. Na boci se koio list indijske konoplje, a tekst je govorio o pivu obogaenom ekstraktom te biljke. Javno zdravstvo je odmah skoilo protiv ideje o stavljanju u promet takvog proizvoda, a prvi odgovor proizvoaa je bio da danas dobar dio Europe dozvoljava proizvode poput sapuna, kolonjskih voda, dezodoranasa i slino s ekstraktom indijske konoplje odnosno s haiem. Mi naravno nismo htjeli dopustiti takvu rabotu na hrvatskom tritu i onda je slovenski proizvoa iziao s tvrdnjom da njihovo pivo zapravo ne sadri ekstrakt indijske nego industrijske konoplje. Iz toga se ve na prvi pogled moglo zakljuiti da proizvoa krivo deklarira svoj proizvod i da se zbog toga ne smije pustiti na trite, ali onda su analize pokazale da i industrijska konoplja sadri vrlo niske koncentracije THC, ali ga sadri. Sluajeva sa zapljenama marihuane je toliko mnogo da je teko izabrati neki posebno zanimljiv sluaj. Meni se ipak najvie dopao sluaj od prije desetak godina kad je policija uhitila Nijemca dilera, koji je nastojao pokriti trokove svojeg ljetovanja prodajom marihuane proizvedene u Njemakoj. Sva zaliha marihuane je zaplijenjena u jednom primorskom gradiu, a diler je stavljen u zatvor ekajui rezultat analize u hrvatskim laboratorijima. Rezultat je bio iznenaenje, kako za nas tako i za dilera. Sadraj THC u travi je bio tako nizak da se nije moglo govoriti o sredstvu ovisnosti. Naravno da je diler puten na slobodu, ali smo nauili kako kvaliteta marihuane jako ovisi o klimatskim i drugim uvjetima na mjestu proizvodnje. Samo jo jedna tema vezana uz THC. injenica je da THC ima i ljekovita svojstva. U nekim sluajevima on je lijek izbora kod lijeenja glaukoma, ali se moe primjenjivati i kod astme i drugih bolesti. Zbog toga pobornici primjene marihuane stalno izvlae argumente o

96

korisnosti THC u terapiji. Ostao mi je u sjeanju sluaj od prije dvadesetak godina kad je uhvaeni uivatelj marihuane u SAD zatraio zatitu drave, jer on marihuanu koristi kao lijek protiv glaukoma i drava mu je duna osigurati neometano koritenje njegovog lijeka. Sud je zakljuio da taj graanin ima pravo na svoj lijek, ali su mu odredili da THC moe i smije koristiti iskljuivo u obliku tableta, koje mu pak drava mora osigurati. Puenje marihuane nije dolazilo u obzir. Ne znam kako e zavriti sukobi oko THC, posebno u bliskoj budunosti kad generacija njezinih uivatelja preuzme vlast u dravama Europe i u SAD. Nije iskljueno da e pod odreenim uvjetima biti donijeti propisi za koritenje ovog halucinogena. Amerika ima puno iskustava s fenciklidinom (Angel dust, Killer weed, Crystal joints, Rocket fuel, itd.) , a kod nas se po mojem znanju nikad nije pojavio na crnom tritu. Meutim, nije iskljueno da nee obzirom na jednostavnu sintezu u kunim laboratorijima i injenicu da ga je isprobalo oko 10 milijuna Amerikanaca. Na poetku je bio registriran kao anestetik, ali je zbog nuspojava (halucinacije) bio povuen s trita. Nanjuili su ga ovisnici i poeli njegovu masovnu proizvodnju. Evo primjera odraza njegove primjene u umjetnosti. Ono na to se stalno upozorava jest njegova loa kvaliteta na tritu zbog loe sinteze i brojnih neistoa u pripravcima s trita. Smatra se da su najee nuspojave povezane s tim neistoama. Izgleda da nema vie dobrih laboratorija poput onih iz ranih osamdesetih kad su studenti vrlo pozorno radili na sintezi metil-fentanila. Trend fuerske sinteze sredstava ovisnosti postao je pravilo u vremenima novog milenija, a moda je to zato to su se mladi lavovi dali ukljuiti u redove organiziranog kriminala i svejedno im je to proizvode. Samo neka prihodi dolaze u njihove depove, a za zdravlje kolega ih vie nije briga.

97

Amfetamini su preteno stimulansi, kao i derivati triptamina, ali i kod jednih i drugih tvari mijeaju se simptomi. Neki su preteno stimulansi a drugi pak halucinogeni iako svi posjeduju jedna i druga svojstva. Preteno halucinogeni amfetamini su DOM (2,5-dimetiloksi-4metilamfetamin), MDA (m-metoksi amfetamin), PMA (p-metoksi amfetamin), itd., a preteno halucinogeni triptaminski derivati DMT (N-dimetiltriptamin), DPT (M,N-dipropil triptamin, psilocibin, psilocin). Ipak se i kod njih mijeaju halucinogeni i psihostimulativni uinci. Moje najtee iskustvo je bilo s psilocibinom, triptaminskim derivatom iz gljive psilocibe na slici lijevo. Znao sam i prije rata da JNA puno eksperimentira s ovakvim tvarima. Zanimalo ih je prvenstveno njegovo stimulativno djelovanje, ali takoer injenica da su ljudi pod psilocibinom izrazito skloni sugestiji i da se s njima moe izvrsno upravljati. Prema literaturi ovu gljivu su koristili neki Indijanci prije boja, kako bi postali hrabriji i izgubili osjeaj straha od ranjavanja. Naa pria se odigravala krajem srpnja 1991. godine. Dvojica hrvatskih graana opazili su JNA vojnika kako odmah pokraj starog Maslenikog mosta stopira pokraj ceste. Izgledao im je udan onako teko naoruan i okien runim bombama za pojasom i na prsima. Zaustavili su se pokraj njega da ga upitaju tko je i to tamo radi. Bio je to zagrebaki djeak unovaen meu nike specijalce. Nije se s njim moglo uspostaviti poten kontakt i samo je traio da ga netko to prije prebaci u Karlobag. Dvojica graana su shvatili da s djeakom neto nije u redu i spremno su ga prihvatili u svoj automobil u vonji prema Zadru, a cijelim putem su ga pokuavali nagovoriti da svue mrsku JNA odoru i naprosto pobjegne s njima . Nudili su mu i svoju odjeu, ali on je imao nekakav cilj od kojeg odustati nije mogao. Konano su ga uvezli u dvorite prve policijske postaje i objasnili mu da je vrijeme za predaju i prelazak na nau stranu. Meutim, on je reagirao sasvim suludo. Iskoio je iz auta i poeo pucati po hrvatskim policajcima na dvoritu policijske postaje. Oni su uzvratili vatrom i ubili ga. Kasnijom obdukcijom patolog je opazio brojne ubode na venama podlaktice i nazvao me s pitanjem da li treba reagirati. Zatraio sam da nam poalje uzorke krvi i tkiva za analizu, to je on hitno i uinio. Analizom je ustanovljeno da se radi o psilocibinu i njegovim derivatima. Nalaz je potvren i u nezavisnom policijskom laboratoriju u Wiesbadenu, ali nam nikad nisu htjeli dati slubeni nalaz budui uzorak nije bio uzet na nain ispravan prema njihovim propisima. Mrtvo tijelo mladia prebaeno je JNA helikopterom u Zagreb i pokopano sveano prema jugoslavenskim obiajima, a obitelj je bila nesretna i godinama traila rehabilitaciju svog zagrebakog djeaka. Nikad je nije doekala. Negdje tih prvih dana kolovoza 1991. morao sam po jednom zadatku otii u opkoljeno Kruevo do kojeg se moglo prii samo morskim putem iz Novigrada do male luice Ribnica ispod Krueva. Tamo mi je zapovjednik postrojbe Imoana objanjavao kako emo imati miran dan jer su etnici proglasili dan alosti zbog pogibije oko 70 svojih vojnika. Dan ranije su obavili suludi napad na Kruevo ne obazirui se na vatru branitelja. Zapovjednik mi je rekao da su etnici jurili kao gudini. Odmah sam posumnjao u primjenu psihostimulansa poput psilocibina i traio sam da mi njegovi vojnici donesu jednog od tih ubijenih etnika kako bih mogao dokazati da ih je JNA zapravo drogirala. On mi je odgovorio da mogu uzeti bilo kojeg od etnika koji su leali razbacani niz padinu, ali ga nee izvlaiti njegovi vojnici nego da si ja uzmem i izvuem etnika kojeg god elim uz njihovu

98

vatrenu zatitu. Naravno da sam odustao od traenja etnika, ali kasnije sam u vie navrata sluao o suludim napadima etnika u Vukovaru i na nekim drugim mjestima. Eto jednog neistraenog podruja iz Domovinskog rata. Ima naravno jo mnogo halucinogena na svim stranama svijeta. Jedno vrijeme su ovisnici rado koristili meskalin ili vrh kaktusa pejot s visokim sadrajem te droge, ali u zadnje vrijeme mu opada primjena. I dalje ga esto koriste Indijanci na svojim posebnim sveanostima. U naim krajevima je poznata gljiva ludara ili muhara, koja sadri brojne alkaloide i meu njima ibotensku kiselinu. Ta halucinogena tvar vjerojatno je krivac za dans macabre poznat sa slika iz srednjeg vijeka. Dakle, ples smrti! Moete ga nai na slikama ili ak na reljefima kao na ilustraciji lijevo. Smrt plee kolo s izabranim rtvama, koje e odvesti na drugi svijet. Izgleda da su umjetnici inspiraciju dobili gledajui otrovane gljivom ludarom. Meu prvim simptomima otrovanja javlja se veselje i volja za plesom po samo njima poznatom taktu. Igraju kolo. I ja sam osobno uo za takav sluaj u mom slavonskom selu gdje su susjedi pred jutro jednog dana pronali cijelu obitelj kako teturajui pleu oko stola u kuhinji. Nije im bilo pomoi i svi su umrli od otrovanja. Inae nije ta gljiva jednako opasna u svim krajevima Europe. Na dalekom sjeveru Rusije prevladavaju njezina halucinogena djelovanja nad ostalima i ljudi je rado konzumiraju. Bogatai su znali kupovati suene ludare i onda zvati prijatelje i ugledne ljude na druenje uz aj od ludara. Vani je ekala sirotinja s loniima kako bi si uzela mokrau od uzvanika kao izau van iz kue mokriti. Tako su i oni mogli uivati pijui mokrau punu ibotenske kiseline i ibotenina, pa se veselje irilo meu velikim brojem ljudi. Neka mi bude oproteno to diram ak u bajke, ali nisam odolio. aba krastaa preko svoje koe lui nadraujue tvari zbog ega je ni jedna ivotinja nee pojesti. To joj je ivotna obrana, ali zbog neega izluuje i halucinogenu tvar bufotenin. Naravno da su ovisnici na neki nain to saznali i koji put se moe vidjeti ovjeka koji lie krastau uivajui u nastalim halucinacijama i patei zbog nadraujuih uinaka na svoje sluznice probavnog sustava. To je moda slino uivanju u ekstremno paprenoj hrani, kad prevladavaju drugi uici. Negdje sam proitao da ona princeza to je poljubila apca i onda se on pretvorio u prekrasnog princa zapravo nije princa doivjela u stvarnosti nego tek u svojim halucinacijama. Ljubljenjem krastae ona je zapravo konzumirala bufotenin i uivala u velianstvenim halucinacijama, a onda ih je u starosti pretvorila u bajku tako lijepu malim curicama.

Psihostimulansi
Ima naznaka da su u rijetkim prigodama primjenjivani kroz povijest ljudskog roda, kao npr. u Americi meu Indijancima. Navodno su konkviskadori davali indijancima vakati lie koke sa bukom i onda su oni mogli raditi do iznemoglosti. Meutim, prava primjena psihostimulansa poinje drugom polovicom 19. stoljea u Europi, kad su umjetnici otkrili kokain kao sredstvo koje im silno pomae u njihovu radu. Zapravo to i nije nita naroito prema onome to se dogaa u modernim vremenima, kad se javljaju brojna stresna zanimanja na kojima neki mogu raditi samo uz primjenu stimulansa. ak ih koriste da bi mogli dulje

99

uivati, npr. u bjesomunom plesu. Nema praktiki mjesta gdje se nisu primjenjivali. Bili su vrlo raireni u razliitim sportovima, stresnim i tekim zanimanjima poput onih u svim vrstama prometa, u ratovima meu vojnicima, za bolju izdrljivost ivotinja, itd. Uostalom svaki graanin Europe ee ili rjee posee za svojom alicom bezazlene kave. Vjerojatno se obimom koritenja najvie istiu meu svim sredstvima ovisnosti. Ima ih zaista mnogo i spominjemo ovdje tek kokain iz prirode, brojne amfetamine ili triptamine te druga manje poznata sredstva ovisnosti za postizanje stimulacije. Kokain je svakako kralj droge kako po uincima tako i po prokletstvu koje donosi svojim uivateljima. Kao i kod heroina brojni ljudi ive od njegove proizvodnje, distribucije, sprjeavanja irenja ili lijeenja ovisnika. Neke drave temelje ili su temeljile dobar dio svog prorauna upravo na kokainu. Zbog dobre povezanosti politike i kriminala praktiki se ne postiu nikakvi pomaci u smanjenju njegove proizvodnje.

Moe se u jednoj dravi razliitim mehanizmima smanjivati obim njegove proizvodnje, ali e onda rasti u drugoj dravi, jer trite mora dobiti svoje kvote i dobiti e ih po bilo koju cijenu. Pojavljuje se u brojnim oblicima. Najskuplji je i najraireniji isti kokain (Gold Dust, Green Gold, Speedball, itd.), otopljen u alkoholu (npr. Liquid Lady), kao loe proiena kokainska baza Crack ili u smjesi s drugim sredstvima ovisnosti poput npr. heroina za i.v. primjenu (White Girl, Nose Candy, itd.).

100

isti kokain najee se primjenjuje umrkivanjem, kako je pokazano na slici gore desno. Crack sa slike gore lijevo se moe naprosto bacati na vruu zagrijanu plou i onda udisati pare kokaina ili se pak moe mijeati s marihuanom i puiti. S heroinom se moe primijeniti intravenski, itd. Ja sam ga prvi put sreo negdje pred kraj osamdesetih godina analizom mokrae jednog lijeenog ovisnika, a u prvi as smo sumnjali da se moda radi o greki metode. Meutim, glavni njegov metabolit ekgonin bio je takoer jasno dokazan i nije bilo sumnje da se radi upravo o uivanju kokaina. Nakon toga se poeo pojavljivati ee. Zanimljivo je da ga nismo imali niti u naem pokaznom ormariu. Ranijih godina su nam na policiji davali male uzorke razliitih sredstava ovisnosti (npr. marihuana, haiovo ulje, heroin, itd.), kako bi imali materijala za provjere nae metode, ali kokaina oito policija u to vrijeme nije ni sama imala u svojim edukativnim skladitima. Vjerojatno su slabljenjem socijalizma putovi opskrbe Europe krenuli i preko naih luka, pa je onda dio kokaina ostajao i za domae trite. Ne sjeam se niti jednog tekog predoziranja kokainom, ali smo se ipak pripremali za njega. Simptomi su opasan ili fatalan porast tlaka, grevi koji se ponavljaju, srani udar, oteenje bubrega, delirij i smrt. Nema nikakvih protuotrova i lijeenje je uglavnom simptomatsko. Amfetamini i triptamini su goleme skupine strukturno slinih tvari. Sinteza amfetamina posebno je jednostavna i danas su oni glavni produkt kunih laboratorija. Jako se pazi na pretee (prekursore) ovih tvari u sintezi, pa je granini nadzor uvoza kemikalija na tom podruju izrazito strog. Meutim, pretee uvoze prosjeni kemiari, a genijalci trae naina kako zaobii dobro opisane sintetske postupke i u tome esto uspijevaju. Do sada u Hrvatskoj nije otkriven niti jedan ilegalni sintetski laboratoriji, ali su barem u dva navrata zaplijenjene vee koliine njegovih pretea za garanu proizvodnju nekog od amfetamina. Izgleda da je nakon pada eljezne zavjese proizvodnja amfetamina prebaena u Poljsku i eku, a najvie se izgleda proizvodi Exstasy tako popularan meu mladima. Uzimaju ga nekontrolirano prije odlaska na ples i uz njega mogu izdrati goleme napore ludog plesa kao na slici lijevo. Jedan od problema je teki umor uz dehidraciju zbog ega je ve bilo smrtnih sluajeva, a ini se da ipak daje i neke druge uinke poput barem euforije ako ve ne halucinacija. Danas je to sredstvo koje zabrinjava, ali jo uvijek nije dokazano da moe stvoriti ovisnost. Meutim, za zabrinutost zdravstveni djelatnici imaju razloga. Ja sam prvi put poeo raditi na detekciji amfetamina u vrijeme priprema za Univerzijadu u Zagrebu, jer je cijela ekipa s Rebra sudjelovala s dva analitika laboratorija u kontroli dopinga. Na zadatak bio je takoer davanje razliitih doping sredstava dragovoljcima i sakupljanje njihove mokrae radi prikupljanja standarda zabranjenih sredstava. Naravno da smo odmah pokuali u uzorcima obavljati detekciju tankoslojnom kromatografijom i tada sam prvi put vidio amfetamine i njihove metabolite. Inae se amfetamin poeo prvo koristiti u konjikim sportovima za stimuliranje konja, a onda mu se primjena dalje irila na biciklizam i tek tada su se opazila njegova pogubna svojstva stvaranja ovisnosti. Prvi pravi ok doivio sam odmah nakon Univerzijade kad smo dobili nekakav projekt kontrole lijekova u

101

profesionalnih vozaa. Obavili smo uzorkovanje kod vie od stotinu vozaa kamiona na meunarodnim rutama, koji zaista imaju naporan i stresan posao. Iznenadilo nas je koliko smo nali pozitivnih uzoraka na amfetamine, a nije se trebalo tome uditi. To je tipino zanimanje u kojem se posee za psihostimulansima. Pred sam poetak Domovinskog rata imao sam izuzetno zanimljivo tuno iskustvo. Pozvan sam jedne noi na Rebro radi analize mokrae nekom vozau minibusa. Bila je to tipina hrvatska pria vikend putovanja gastarbajtera iz Njemake kui. Odlazilo se u petak poslije podne i moralo vratiti u noi sa nedjelje na ponedjeljak. Obino bi vlasnik minibusa usmeno dogovarao poslove s razliitim radnicima iz neke njemake pokrajine, koji pak odlaze u odreenu hrvatsku regiju (npr.iz podruja oko Mnchena u podruje oko Osijeka). Voza bi pokupio sve korisnike na nekom mjestu u Njemakoj i onda ih dovezao te razvezao po njihovim hrvatskim odreditima. Teak je to bio posao, pogotovo ako je voza bio stalno zaposlen na nekom gradilitu u Njemakoj. Prema prianju putnika voza je nakon ulaska u Hrvatsku negdje iza Bregane najednom poeo divljati po cesti vijugavo vozei po trakama za oba smjera. Putnici su ga svladali u vonji i zaustavili vozilo, a onda je netko od putnika dijagnosticirao srani udar, pa su se odmah nali i lijekovi za vozaa. Meutim, on nije bio sklon takvoj terapiji i otimao se, pa je netko pozvao hitnu pomo. U automobilu hitne pomoi je podivljao i poeo unitavati inventar, pa su se morali s njim boriti i konano su ga svladali i vezali te se uputili na Rebro. Ja sam obavio brzo analizu i pronaao da je voza minibusa pun amfetamina. Javio sam rezultat na odjel intenzivne skrbi, ali su mi oni rekli da ga proslijedim na psihijatriju, kamo je prebaen budui su lijenici shvatili kako se radi o stimulansu. Uostalom, on je i priznao kako je prije putovanja progutao jednu ili dvije tablete, ali ga je umor opet svladao tijekom putovanja kroz Sloveniju pa je progutao jo nekoliko tableta i onda ga je uhvatilo. Inae su simptomi otrovanja kako slijedi: puls izrazito ubrzan i tlak povien, malaksalost i napadi panike, grevi, hipertermija, oteenja srca, bubrega i mozga te smrt. Javljanje nalaza na psihijatriju bilo je besmisleno budui je voza iskoristio priliku dok je odvezan ekao na pregled u hodniku psihijatrijskog odjela i pobjegao je u nepoznatom smjeru. Brojni drugi psihostimulansi koriste se nairoko. Jedan od takvih psihostimulansa je i kofein inae prisutan u naoj svakodnevnoj kavici. To su vrlo niske doze i sposobne su u obinog ovjeka malo odagnati pospanost, a kao pravi stimulans se javlja kod uzimanja tableta kofeina. Sjeam se da se dragovoljac kod naeg pokusa uzorkovanja tresao nakon to je progutao jednu tabletu. Sportai, posebno u nonim sportovima poput umjetnikog klizanja, koriste takve visoke doze kofeina i onda ga nije problem dokazati u mokrai tekuinskom kromatografijom. Mi smo za Univerzijade bili spremni na visoke koncentracije kofeina i roaka mu pemolina, ali nismo ih nalazili. Inae je to vrlo zahtjevna analiza zbog stalnih kontrola i nadzora, pa su se esto analize istih uzoraka ponavljale za svaki sluaj. Onda mi je jedna od kolegica dola sva uzrujana zbog izrazito visoke koncentracije kofeina u jednom od uzoraka. Koncentracija je bila 4 puta via od najvie mogue oekivane. Ja sam smatrao da treba biti oprezan, jer tako visoke koncentracije kofeina bi mogle ii samo uz teko otrovanje, a otrovani sporta ne bi bio sposoban niti hodati i vjerojatno bi uzorak stigao iz neke bolnice. Analiza je ponovljena jo nekoliko puta, a onda smo odluili prijaviti ga glavom voditelju svih ekipa. Tada se ispostavilo da je ravnatelj ustanove naprosto ubacio u na uzorak malo istog kofeina da provjeri osobno kako

102

mi zapravo radimo. Gotovo da je izbila svaa, ali moralo se priznati da je svaka provjera dobro dola u ovakvim sluajevima i da je bolje to nego da smo napravili neku greku pred meunarodnom anti-doping komisijom. Do kraja Univerzijade vie nije naen niti jedan sumnjivi nalaz iz ove skupine sredstava ovisnosti. Naravno da ima jo puno psihostimulansa i mi smo na Univerzijadi takoer obavljali detekciju na strihnin. Ja sam davno prije znao da strihnin u malim dozama djeluje kao snani psihostimulans i da se na njega javlja navikavanje. Prije nekih etrdeset godina nalazio se u osvjeavajuem stimulativnom napitku Plive pod imenom Vital, koji je bio prvenstveno namijenjen starim osobama. Meutim, netko u Plivi je shvatio kako je Vital izvrstan za pripravu napitaka i poeo ga je donositi u laboratorije iz tadanjeg tzv. Farmaceutskog odjela. Nitko nije ni mario to se dnevno po koji kilogram nepakiranog Vitala prebacuje u laboratorije ili pogone. Svi smo mi opazili da je Vital divan i krasan, a neki vie nisu mogli bez njega normalno raditi. alili smo se meusobno da neke kolege ne piju napitke nego jedu Vital. Onda je to opazio netko od mudrijih efova te zbrojio dva i dva. Naglo je zabranjeno izdavati Vital radnicima, to je vrlo nepopularno odjeknulo u cijelog tvrtki i ire. No, moglo ga se kupiti u ljekarnama i neko vrijeme se donosilo Vital izvana. Onda je dolo do povlaenja Vitala s trita, jer su i neki lijenici opazili javljanje svojevrsne ovisnosti u korisnika. Naravno da se pri analizi proizvoda uzelo u obzir i injenicu da je strihnin stvarno sredstvo ovisnosti, a mogua su kod predoziranja i teka otrovanja. Nije li strihnin u srednjem vijeku sluio kao dobar otrov za uklanjanje razliitih konkurenata u ljubavi, nasljedstvu ili politici? Nema od onda mogunosti kupovanja strihnina, a ja sam ga zadnji put sreo polovicom devedesetih prolog stoljea, jer su graani uzbudili policiju kad su vidjeli da je netko kod skupljanja glomaznog otpada tamo ostavio boicu kapsula strihnina. Bio je to lijek s davno prolim rokom uporabe i vjerojatno nije predstavljao jako velik problem. Ovaj put je policija sama donijela strihnin i predala mi ga uz zapisnik. Jedno vrijeme sam mislio poslati tu boicu za vrijeme kampanje zbrinjavanja starih lijekova iz donacija, ali sam ga zadrao radi pokazivanja studentima na predavanjima.

Depresori SS
Ja osobno zapravo ne razumijem uitak koritenja ove skupine tvari, ali znam da se simptomi esto mijeaju. Tu bi se moglo smjestiti organska otapala, alkohol, fenobarbiton, etinamat, glutetimid i druge. O organskim otapalima i alkoholu biti e rijei na drugom mjestu, a ovdje treba posvetiti pozornost samo ostalima. Da ovisnici poseu za bilo im shvatio sam davno. Prve vijesti su dolazile od ljekarnika, koji su se bojali pljaki ovisnika. Moja biva suradnica s Rebra dola je k nama nakon to je dala otkaz u ljekarni kad joj je po noi provalio u ljekarnu ovisnik i traio neka da to ima. Dala mu je fenobarbiton i on je otiao zadovoljan. Vie smo se s tim problemom sretali u sluaju donacija lijekova s proteklim rokom uporabe. Imali smo mnogo veih i manjih skladita na razliitim neprimjernim mjestima, a mogu nabrojati barem 5 velikih u razliitim gradovima. Ovisnike su oni privlaili svom snagom i neke su praktiki preuzeli (npr. cijelu zgradu u okviru klinike bolnice u Splitu). Uzimali su to su stigli i vjerojatno puno eksperimentirali, a onda bi u nepanji napravili velike tete. Imali smo barem dva velika poara u kojima su izgorjeli stari lijekovi i dijelovi zgrada. Moje najzanimljivije iskustvo s depresorima dogodilo se negdje 1988. u vrijeme vrueg ljeta. Nazvao me prijatelj kliniki toksikolog, koji je na Rabu preko ljeta obavljao dunost interniste u tadanjoj Talasoterapiji. Objasnio mi je da se neka Njemica otrovala i on je odluio poduzeti to moe. Cijela pria je ila udnim smjerom. Netko je po gradu pisao na njemakom rune antinjemake parole, to nije bilo zgodno u doba kad su Nijemci napunili otok kao turisti. Konano je tadanja milicija uhvatila na dijelu Njemicu i priveli su je skupa s

103

njezinom prtljagom u duevnu bolnicu Kampor. Svima se inilo da Njemica ne moe biti normalna kad pie takve parole u tuini. Njoj se hospitalizacija oito nije sviala i jedno jutro su je nali u komi na njezinom bolnikom krevetu, a pokraj nje je ostala otvorena velika plastina vreica puna svakakvih lijekova. Moj prijatelj je shvatio da bi se moglo raditi o fenobarbitonu i slinim tvarima, pa je primijenio forsiranu diurezu oekujui poboljanje, a od mene je traio da obavim hitnu analizu uzoraka, koje e mi poslati. Rekao mi je da ekam autobus s Raba, koji stie na Stareviev trg oko 19.30 h. Ja sam naravno doao 15 min ranije i besposleno etao ispred Starevievog doma sve tamo do Esplanade. Odjednom me zaustavio neki milicajac mrko gledajui. Daj linu! procijedio mi je kroz zube i ja sam mu je pruio raunajui na to da sam potpuno nevin. Pozorno je usporeivao moju sliku iz osobne s likom ispred sebe, a onda je otro upitao: ta radi tu?. Ja sam mu objasnio kako ekam autobus kojim e stii uzorci za analizu, a onda odlazim na Rebro obaviti analize. ini se da ga je to jo vie uvrstilo u sumnjama, a onda sam shvatio da tamo ba i nije pravo mjesto za dolazak nekog autobusa. Autobusi su uvijek dolazili na autobusni kolodvor i stvarno je ovdje mirisalo na ilegalni prijevoz putnika. Milicajac je jo jednom pogledao mrko i stavljajui moju osobnu u svoj dep rekao mi je samo: Da se nisi mico odavde! Ja u da pazim na tebe.. Onda se okrenuo i odetao nogostupom prema krianju s Gajevom. Nije mi bilo ugodno to me milicajac sumnjii, ali sam mislio da e se sve srediti kad preuzmem uzorke. Uto je stigao i autobus, a ja sam malo priekao dok putnici ne pohvataju svoju prtljagu da bi se obratio vozau autobusa. Ovaj mi je spremno dodao veliku plastinu vreicu s dvije manje vree u njoj. Zahvalio sam mu se i okrenuo se potraiti milicajca, ali taj je ve stajao pokraj mene. Opet mi se isljedniki obratio: Daj da vidim ta ima!. Da sam barem dohvatio vreicu s epruvetama krvi odnosno mokrae vjerojatno bi sluaj brzo zavrio, ali ja sam mu dodao vreicu s tabletama crvene i plave boje. On se zagledao u vreicu iroko otvorenih oiju, a onda se oglasio moj pager. Tu sam spravicu stalno morao nositi sa sobom za sluaj da netko na Rebru trai moju pomo. Samo bi se na ekranu pojavio broj telefona koji moram nazvati i onda bih ja nazvao i vidio na koji nain mogu pomoi. Policajac mi je dohvatio pager gledajui ga zadivljeno, a onda je glasno komentirao gotovo s potovanjem: Dakle i diler i svodnik!. Pokuao sam mu objasniti da moram hitno na Rebro obaviti analizu i uporno mu pokazivao onu drugu vreicu s epruvetama, ali on se nije obazirao nego me mrko upozorio da ga moram slijediti u policijsku stanicu. Onog asa kad me nazvao dilerom i makroom sve mi je postalo jasno. Ja sam se njemu uinio sumnjivim to u samo predveerje patroliram ulicom na kojoj su se ba tada poeli sklapati poslovi izmeu prostitutki i muterija, a one silne tablete su govorile u prilog njegovoj sumnji da je uhvatio uglednog dilera, koji se sporazumijeva sa suradnicima preko pagera. Bio sam oajan zbog nekoliko razloga. Nisam mogao potraiti telefon da vidim tko me i zato zove, a auto sam parkirao na Tomislavovom trgu, gdje je parkiranje bilo zabranjeno i vjerojatno me oekivala kazna. Vrlo brzo smo se nali u Matiinoj ulici i milicajac me ponosno uveo u nekakvu prostoriju. Trebalo je ekati na ispitivanje iako sam ja stalno upozoravao da moram to prije napraviti analizu, a lagao sam da moda nekome ivot ovisi o tome koliko u brzo stii na Rebro. Dao sam podatke o mjestu svog stanovanja i o tome koga se na Rebru moe pitati za mene. Konano se pojavio nekakav inspektor sa smijekom na licu i objasnio mi kako sam naprosto imao lou sreu da me presretne novi milicajac bez ikakva iskustva, a s velikim ambicijama. On je mislio na mom sluaju graditi karijeru. Inspektor je shvatio i moje strahove u vezi krivog parkiranja i ponudio se da e on osobno ponititi kaznu, a mene je ispratio sve do auta. Onaj milicajac je sjedio u prijemnom uredu oajna lica i vjerojatno spreman na veliko ribanje. Naravno da analiza vie nije bila ni potrebna budui se Njemica sasvim lijepo oporavljala i trebali su je dan kasnije pustiti iz bolnice. Naao sam etinamat u njezinoj krvi, a meu tabletama je bilo etinamata i fenobarbitona. Kasnije su ti rezultati posluili za pisanje nekog

104

rada u domaem asopisu, pa je ipak bilo neke koristi od mojeg uhienja s tekim optubama za jednog znanstvenika.

Drugo
Naravno da ima velik broj sredstava zloupotrebe lijekova i nekih sredstava iz prirode. Osobito esto eksperimentiraju studenti traei dobre interakcije lijekova, najee s alkoholom. Bilo je tih sluajeva napretek, a krenulo se od antitusika prostorne grae sline kodeinu. Jedno vrijeme krajem sedamdesetih masovno su se kupovali i kombinirali s alkoholom. Onda je doao triheksfenidil (tada pod nazivom Parkopan), kojeg su prodavali po tabletama prije ulaska na ples u Studentski centar. Onda bi ga ispijali uz jedno pivo i kau da su imali lude efekte. Naravno da je zdravstvo u asu kad bi saznalo da se masovno kupuje neki od takvih lijekova uvodilo stroge zabrane prodaje bez recepta. Ja osobno imam zanimljivo iskustvo s kraja osamdesetih s antipsihotikom pimozidom (tada pod imenom Orap forte). Jedne noi sam pozvan hitno obaviti neku analizu. Doavi dobio sam uzorak mokrae i podatak da je stradalnika dovukla skupina njegovih razuzdanih kolega. Poskakivali su po ekaonici i skoro se doslovno valjali od smijeha teturajui kraj svog leeeg kolege, koji se i sam pokuavao veseliti s njima, ali je postajao sve pospaniji dok nije pao u komu. Ja sam se urio obaviti analizu i prepoznao sam odmah pimozid budui smo s njim radili tijekom priprema za Univerzijadu. Javio sam na odjel intenzivne skrbi rezultat zabrinut za stanje bolesnika. Nisam se imao razloga brinuti, jer se on brzo probudio iz kome i poeo divljati po krevetu u tom tekom odjelu. Prebaen je odmah na psihijatriju, a njegovo veselo drutvo se u meuvremenu razilo. Sutradan mi je trijezan tvrdio kako osobno nije sam nita uzimao osim pola ae vina ponuene od strane neke nepoznate djevojke. Ja sam bio sklon povjerovati u njegovu priu, ali je kolega psihijatar samo odmahnuo rukom i rekao da e to sigurno biti u budunosti njegov pacijent. I bio je u pravu, jer je mladi vrlo brzo doao na listu lijeenih ovisnika. Dolje je slika ovisnika kako je doivio interakciju jednog lijeka s alkoholom.

O sluajevima koritenja razliitih sredstava ija se korist moda prvi as i ne shvati, jer trebaju sluiti za druge, ima izrazito puno primjera. Evo ovdje tek jedan o amilnitritu. To je lako hlapljiva tekuina vrlo ugodna mirisa, koja se inae u medicini koristila kao protuotrov na cijanide na mjestu dogaaja. Nezavisno od toga poeo se prije tridesetak godina koristiti u SAD kao odorans u kino dvoranama s cjelodnevnim predstavama. Od toga nije bilo

105

daleko do sluajnog otkria da moe biti dobar afrodizijak za homoseksualne muke partnere, a tijekom koritenja se otkrilo da je jako dobar halucinogen.

106

OTROVI IVIH BIA

ivotinje otrovnice i otrovne ivotinje
Eto, ve i naslov ovog poglavlja je udan. Kakva je razlika izmeu otrovnica i otrovnih ivotinja? ivotinje otrovnice proizvode otrove i imaju u pravilu nekakav sustav za njegovu primjenu radi prehrane ili obrane. To su brojne zmije, kukci ili ribe. Otrovne ivotinje pak sadra u nekom dijelu svog organizma otrov obino radi odbijanja predatora od sebe (npr. brojne abe) ili ak sluajno zbog toga to su ga nenamjerno nakupile u svojim organizmima (npr. koljke ili ribe). Otrovi dviju skupina obino se znaajno razlikuju po strukturi i djelovanju. Otrovnice u pravilu sadre tzv. venome (smjesa otrova meu kojima vanu ulogu igraju proteini ili peptidi), a otrovne ivotinje sadre toksine ili otrove jednostavnijih struktura. Istina, naprijed reene injenice izrazito su vane toksikolozima, ali i obini graanin bi neto o tome morao znati. Sigurno se ve praovjek sretao s naslovnim ivotinjama i nauio se ponaati prema njima, a danas je moderni ovjek odvojen od prirode zaboravio sve to je ljudska rasa kroz povijest nauila o tim biima iz njihova okolia. injenica je da se novim vremenima ne prilagoava samo ovjek nego i ivotinje traei prvenstveno nain za preivljavanje. Zato vie nije nikakvo udo pronai takve ivotinje u ljudskim naseljima ili blizu njih, gdje su dole u potragu za ostacima ljudske hrane. Oduvijek je zapravo bilo tako i u djetinjstvu sam sluao da u svakoj seoskoj kui ispod praga ivi neka zmija, ali danas se ivotinje javljaju u gusto naseljenim gradskim podrujima. Prije nekoliko godina naao sam blizu moje kue u Tkalievoj pregaenog poskoka nasred prometne ceste, a slinih sluajeva bilo je napretek sa svim moguim divljim ivotinjama. Ne mislim rei da se danas u vlastitom domu nekog grada ovjek mora bojati divljih ivotinja, jer se one priviknu na ivot u gradu i uglavnom izbjegavaju ljude. Meutim, ovjek jo uvijek nije zaboravio da je dio okolia i rado odlazi u slobodnu prirodu, esto potpuno nespreman za susret sa ivotinjama domainima tog podruja. Zbog toga je vano da zaljubljenici u ljepote slobodne prirode ipak poneto proitaju o kraju u koji odlaze i pripreme se za mogua iznenaenja. Zato e ovdje uz opise slobodnih ivotinja tih divnih krajeva biti dane i upute o ponaanju ovjeka kao uljeza.

107

Nemojte se bojati ovih naizgled runih krastaa, jer one su divne i uhvaene su u asu dok vode ljubav. Nemojte iz samo pokuati pojesti, jer vam nee biti ugodno.

Opasni kukci i pauci

Koga to jo nisu ubole pela ili osa? U veini sluajeva trpimo malo bol, a potekoe se brzo povuku same od sebe ili uz primjenu nekih jednostavnih sredstava. Puno je vei problem kad ovjeka ubode strljen, a da se o ugrizu crne udovice ne govori. Jedino su ova dva sluaja relativno rijetka, ali ipak treba neto o njima znati. Pela medarica je na svaki nain koristan lan zajednice, a ljudi su je uspjeli udomaiti praktiki kao kunu ivotinju koristei blagodati njezinog meda. Ipak, nije ona sasvim bezazleni kukac, pogotovo kod alerginih osoba. Isto tako nije svejedno gdje je na ljudskom tijelu ostavila svoj alac, ali to je isto kod svih otrovnih ivotinja. Najvea opasnost prijeti nakon uboda u usnoj upljini ili na korijenu jezika. Tada se moete lako i uguiti zato to ste nepaljivo kusali nekakvo voe u kojem su bili pela ili osa. Inae je pela sasvim bezazleni kukac, koji nema ba nikakvog interesa ubosti vae dragocjeno tijelo. Pogledajte na slici kako se bezazleno i s puno povjerenja odmara na ruici nekog djeteta. Na pamet joj ne pada ubosti, jer ne osjea nikakvu opasnost. Njezini venomi su vrlo sloeni kao i u drugih roaka poput ose, bumbara i strljenja, a jedino je razlika u estini tih opasnih tvari izmeu pojedinih predstavnika. Prosjean sadraj venomnog aparata u tih kukaca sadri enzime, b. a. peptide (50-60%), biogene amine, histamin, monosaharide i lipide. Postoje i neki specifini otrovni peptidi poput masteoparana u osa i strljena ili bimbolitina u bumbara, ali to ima neku vanost jedino za toksikologe. Ono to je graaninu prosjeno vano jest to mu se moe dogoditi i kako se lijeiti od uboda ovih kukaca. Kad vas ubode neki od ovih kukaca oekujte jau ili slabiju bol na mjestu uboda, a onda se javljaju lokalni eritem i edem (natekne i crveno je). Naravno da se simptomi pojaavaju od pelice do strljenja i piu u literaturi da ubod 3 strljena zavrava letalnim ishodom kod osjetljivih ljudi. Naravno, javljaju se alergijske reakcije i tada stvarno moe doi u pitanje ivot ubodene osobe, pa se alergiarima preporuuje da u takvim sluajevima trae hitnu pomo. Naravno da je najvanije sprijeiti ubod takvih kukaca. Nemojte se bez razloga pribliavati njihovu stanitu, a ni za Boga nemojte tamo intervenirati kako bi npr. unitili gnijezdo strljena. Nedavno su mi se prijatelji poalili da su im se u vikendicu uselili strljenovi i da se boje prii kui. Nazvao sam svog prijatelja iz DDD-a i on mi je zabranio da se radim bilo to. On se ponudio doi propisno opremljen pelarskom zatitnom opremom da bi prouio sluaj. Nakon toga e predloiti rjeenje problema, ali sasvim sigurno nee ruiti njihovo gnijezdo nekakvom motkom ili ga spaljivati. Ja sam ga potpuno razumio sjeajui se sluaja kad je ovjek zapalio kuu pokuavajui spaliti gnijezdo strljenova na svom tavanu. Openito treba savjetovati da ne dirate ove kukce bez potrebe, a sklonite se s mjesta gdje su oni u mnoini. Savjetuje se takoer odijevati se u bijelo ili svijetlo smee te paziti dok jedete slatke stvari poput voa i kolaa. Inae vam se moe dogoditi da zagrizete u osu umjesto u marelicu. Uza sav oprez ipak se moe dogoditi da vas zbog vama nepoznatih razloga ubode neki od takvih kukaca.

108

Prvo treba izvaditi alac, a zatim u sluaju da nemate nita drugo pri ruci stavite hladan oblog na mjesto uboda. Ipak vam savjetujem da za topla vremena kupite nekakve preparate za mazanje koe na bazi antihistaminika ili kortikosteroida, a ima i prirodnih preparata. Posjetite svog ljekarnika i prije izleta u prirodu zatraite od njega prikladne lijekove. Ozbiljniju terapiju naravno da treba prepustiti lijenicima. Oni e se ponaati prema simptomima koje opaze kod vas, a to moe biti svata. Tako e npr. u sluaju alergijske reakcije biti prisiljeni ak primijeniti adrenalin, a vi ete jo moda dugo pamtiti svoje neugodno iskustvo iz slobodne prirode. Da ne bi ostao duan ipak vam dajem slike drugih kukaca osim pelice, koji se brane ubodom.

Moda nee biti vremena za brzo prepoznavanje, ali tako izgleda osa.

109

Vidite da se bumbar ipak razlikuje od ose. Danas uvoze bumbare za oploivanje nekih monokultura, a prije su slobodno ivjeli u naem okoliu. Kau da ih je sve manje, pa se onda ne morate ni previe bojati susreta s njima.

Strljen ovako na slici i ne izgleda jako opasno, ali on je znatno vei od ose i pele, a vrlo je ratoboran. Uz to je najopasniji od svih svojih roaka i usrdno savjetujemo da ga ne uznemirujete u njegovu irem domainstvu. Smatrajte ga najopasnijim od sve blie i daljnje rodbine i svakako se javite lijeniku ako vas ubode vie od jednog iz njegova roda. Svaki pauk zapravo koristi nekakav otrov za omamljivanje svog plijena, ali je kod obinog kunog pauka doza podeena za druge kukce poput npr. muha i za ovjeka je ugriz pauka sasvim bezazlen. Mislim naravno na nae brojne pauke iz domainstva i iz slobodnog polja, koje nitko pametan nee dirati, prvenstveno zato to su nam jako korisni. ak i domaicama savjetujem da se ne dre one stare mudrosti kako se pauke u odreeno doba dana treba ubijati a u drugo doba nikako. Neka ih uope ne diraju, a pauina po zidovima znai da je kua zdrava i ista od opasnih kemikalija. To ne znai da pauinu ne treba povremeno, posebno kad dolaze gosti, skinuti sa zidova, ali pazite da pri tome ne stradaju nae domae ivotinje i dobri kuni prijatelji pauci. Kad se radi o crnoj udovici onda je stvar neto malo drugaija. Kod susreta s njom nemojte brojati crvene mrlje na crnoj podlozi, jer nije istina da ih mora biti ovoliko ili onoliko. Koliko ih ima neka ih ima, a vama je najpametnije da je ne dirate. Voli posebno neka podruja nae domovine poput Istre i zalea Zadra, ali je moete takoer nai na drugim mjestima poput otoka sjevernog Jadrana. Rado se zavlai u suhozide, a voli takoer potraiti hlad ispod grmlja, povra i cvijea. Zato posebno na njih trebaju misliti vrtlari i osobe koje se kreu na mjestima gdje ona boravi. Hoe ugristi kad se najmanje nadate, ali to ini iskljuivo u obrani. Ona je vrlo zanimljiva prema svojem seksulanom ivotu. Poznato je da svojeg daleko manjeg mujaka u slast pojede nakon to on obavi svoj posao oplodnje, jer nakon toga njegovo postojanje postaje nepotrebno, a njoj je potrebna dobra proteinska ishrana za uzgoj jajaaca

110

potomstva. Neki tvrde da pone jesti svog mujaka jo za vrijeme obavljanja oplodnje, ali to nije sasvim sigurno dokazano. U svakom sluaju je tono da je svaka oploena enka sigurno udovica, a crna je vjerojatno zbog prilagoavanja svojoj okolici a ne zato to ali za ve provarenim muem. Toliko o bojama alosti! Ni kriva ni duna crna udovica se nala na znaku moje ustanove. Naslijee je to Domovinskog rata iz rujna, listopada i studenoga 1991. godine. Bilo je to vrijeme masovnog padanja pauine po kontinentalnim dijelovima Hrvatske i Toksikoloka sluba, kojoj sam bio na elu, dobila je zadatak objasniti tada zastraujui fenomen. Onda su me jedne noi krajem listopada probudili s vijeu da u Varadinu i okolici zajedno s pauinom padaju opasni pauci. Kako nisam skoro nita znao o paucima nazvao sam u tim sitnim satima starog prijatelja biologa s IRB (Institut Ruer Bokovi) s molbom da mi pomogne. Kao to je to bio obiaj u onim vremenima on se nita nije bunio zbog mojeg nonog uznemiravanja nego je odmah krenuo u akciju traei paukologa. Negdje oko 4 h ujutro me izvijestio da je naao pravog ovjeka za mene i da e se taj moj imenjak Franjo pojaviti tono u 7 h u Stoeru kako bi mi pomogao u rjeavanju sluaja. I zaista se Franjo pojavio tono na vrijeme spreman ii na svako mogue mjesto da bi pomogao u obrani Hrvatske. Povjerljivo mi je rekao da sumnja u stranu crnu udovicu, jer drugi hrvatski pauci ne predstavljaju problem. U to vrijeme smo bili potpuno sigurni da Srbi namjerno bacaju pauinu iz svojih zrakoplova kao oruje impregnirano tko zna kojim opasnim tvarima. Pojava pauka nas je uasno uznemirila i epidemiolozi su sumnjali da preko pauka Srbi primjenjuju neku bakteriju ili virus na naim podrujima, ali je onda biolog Franjo rekao kako pauci ne prenose nikakve zarazne bolesti i jedni nain pravljenja tete bi mogao biti primjenom crnih udovica na naem teritoriju. Izvid je obavljen uspjeno i Franjo je mnoge razoarao nalazom da su padali s pauinom nai uobiajeni pauci i da nema ni traga crnim udovicama, a da se dogaaj moe objasniti prirodnom pojavom seobe pauka za vrijeme babljeg ljeta. Meutim, ti dogaaji su ostavili velik utisak na toksikologe i crnu udovicu smo stavili u sredinji dio naeg znaka, kojeg je kasnije naslijedio HZT. Inae je ugriz crne udovice bolno iskustvo. Grize najee za udove, jer su oni najizloeniji. Smrtnih ishoda gotovo da i nema, ali je stanje nakon ugriza teko podnoljivo. U venomu se nalaze razliiti citotoksini enzimi i specifini peptid alfa-latroksin. Posljedice se opaaju relativno brzo u obliku slabo osjetljivog uboda, nakon 10-15 min snana bol, crvenilo, oteklina, karakteristini bolno-ukoeni osmjeh. Javljaju se kolinergiki simptomi: znojenje, salivacija, povraanje te adrenergiki simptomi: hipertenzija, tahikardija, srana aritmija. Tipina pojava je ve spomenuti laktrodektizam u obliku ukoenog bolnog osmijeha na licu, koji se zadrava dugo. Isto tako se u mukaraca javlja prijapizam. Nakon neugodnog dogaaja treba hitno potraiti pomo lijenika bez bilo kakvih intervencija tradicionalne medicine, a lijenik e uz simtomatsku terapiju primijeniti antiserum na otrove crne udovice. Treba vrlo ponosno rei da Hrvati proizvode u Imunolokom zavodu izuzetno cijenjeni antiserum kao jedan od najboljih u svijetu. Meutim, taj se antiserum dri i primjenjuje jedino u zdravstvenim ustanovama, jer je nestabilan pri normalnoj temperaturi.

tipavci (korpije)
Na sreu kod nas nema opasnih tipavaca kao u tropskim u suptropskim pojasevima. Kod nas ivi mediteranski tipavac, koja se rado zadrava u naseljenim mjestima i ja sam je ak vidio u kuama. Bodlja joj je u zatku i svoj otrov utrca u mjesto uboda, ako uspije probiti kou. U pravilu je se ne morate bojati ako ba ne ubode u meke dijelove koe, pogotovo u djeteta. U svakom sluaj, njezin otrov u naim krajevima nije smrtonosan. U venomu se nalaze razliiti enzimi i specifini neurotoksin alfa-tipavev toksin. Simptomi su prilino nespecifini kao bol, crvenilo,

111

oteklina, ponekad mjehuri i ukoenost. Treba sauvati mir i obaviti imobilizaciju mjesta uboda. Dobro je potraiti pomo lijenika, koji e sigurno primijeniti simptomatsku terapiju. Druga je situacija u toplijim krajevima gdje se otrov pojedinih tipavaca smatra smrtonosnim i ubod zahtijeva primanje u bolnicu.

Drugi kukci i roaci

Kod nas nema drugih otrovnih kukaca, ali zbog veza sa svijetom jo uvijek se moe oekivati probleme s uvozom. U prolosti je rijetko problem stvarala panjolska muica kupovana kao afrodizijak. Osobno ne znam niti za jedan sluaj otrovanja panjolskom muicom u Hrvatskoj iako krue prie o takvim sluajevima. Uglavnom su se kod ljudi javljali probavni problemi bez znatnijih sistemskih uinaka. Ne moemo ne spomenuti mrave unato tome to su oni samo otrovne ivotinje s vrlo slabom mravljom kiselinom. Ono najgore to se moe dogoditi je arenje mjesta na koi gdje su mravi ispustili svoju kiselinu. Uope se nije problem sauvati od mravlje kiseline, a svakako ne smijete sjedati na mravinjak, jer ete u najmanju ruku osjeati teko arenje na osjetljivoj koi. Najjednostavnije to moete uiniti nakon neugodnog iskustva s mravima je temeljito pranje vodom svih kontaminiranih dijelova, a nikad nisam uo da bi netko zbog toga trebao lijeniku pomo. I tu je kraj prie o opasnim kukcima na zemlji hrvatskoj. Nema ih, ako ne raunamo infekcije koje mogu nastati kod uboda komarca, obada ili slinog krvoloka, ali to nije problem toksikologije.

Vodozemci i gmazovi
Vjerojatno su vodozemci i gmazovi zbog svojih prirodnih znaajki morali razviti vrste obrambene mehanizme od viih ivotinja. Kako bi se uostalom jedna aba mogla obraniti od brojnih predatora ako im ne bi bila odvratna ili ak opasna kao hrana? Ni zmije nisu u osobito povoljnom poloaju obzirom na svoj nain kretanja zemljom, jer ih svatko tko ima noge ili krila u asu moe uhvatiti i upotrijebiti kao svoj obrok. Istina, zmije otrovnice uglavnom nisu razvili svoje venomne aparate zbog obrane nego zbog prehrane, ali im njihovi venomi danas dobro slue u obrani od mnogih gladnih ivotinja. Treba vrlo snano naglasiti da je dobar dio vodozemaca i gmazova danas zatien, kako u Hrvatskoj tako u drugim zemljama Europe i na to mora misliti svaki graanin pri susretu 112

s tim ivotinjama, koje kod mnogih ljudi izazivaju strah ili ak gaenje. Jedina naa otrovna aba je krastaa, koja je zatiena korisna ivotinja. Njezina uloga u nadzoru populacije kukaca je neizmjerno velika i bez nje bi ivot bio drugaiji, vjerojatno daleko manje ugodan nego to danas jest. Priznajem da nije lijepa i da ju je bolje ne dirati iako neke tee posljedice kod dranja u ruci ne moe izazvati. Ona zbog vlastite zatite lui nadraujue tvari i moe biti neugodan njezin dodir s pokrivenim dijelovima koe. Jednako tako se ona ivotinja koja proguta krastau nee ugodno osjeati i vjerojatno e povratiti ono to je progutala. Na drugom mjestu je spomenuto da putem koe naa krastaa lui halucinogenu tvar bufotenin, ali to nije razlog da je lovimo i koristimo radi zanimljivih svojstava bufotenina.

Sa abama u tropskim krajevima je stanje drugaije, jer su njihovi otrovi izlueni putem koe nekad izrazito opasni. Indijanci su u Junoj Americi znali trljati strjelice o kou takvih aba kako bi dobili smrtonosno oruje u bojevima s neprijateljskim plemenima. Takve abe je namudrije ne dirati. Zmije su najopasnije kopnene otrovnice u naim krajevima a i junije od nas, ali mi se ne moemo usporediti s tim krajevima prema otrovnosti zmija i njihovoj brojnosti. Zapravo veina zemaljskih zmija nisu otrovnice, a iznimka je jedino Australija u kojoj preteu otrovnice nad bezopasnim zmijama. Nae europske i hrvatske zmije uglavnom nisu otrovnice, a venom naih otrovnica je znaajno manje opasan od onih iz tropskih i suptropskih krajeva. Statistiki podaci govore da je broj ugriza otrovnica u Hrvatskoj zanemariv. Sjeam se vremena Domovinskog rata kad su nai branitelji dugo boravili na terenima gdje ima otrovnica, a one su bile nemirne zbog stalne pucnjave na linijama bojinice, pa su ih branitelji znali svakodnevno viati u toplim godinjim dobima. Stalno sam dobivao zahtjeve za isporukom antiseruma, a ve na poetku je bilo jasno kako nismo u stanju svakog lijenika opremiti zmijskim antiserumom. Hrvatski antiserum na zmijski otrov vrlo je cijenjen u Europi, ali ima nedostatak to ga se mora drati u hladnjaku i to ga ne moe primijeniti nitko osim strune zdravstvene osobe. Zapovjednik stoera je traio od mene prvenstveno dobar pregled literature o stradavanju vojnika od ugriza zmija i taj pregled mi je otvorio oi. Amerikanci su dali jako dobre izvjetaje o ugrizima jako opasnih zmija meu njihovim vojnicima na boravku u suptropskim i tropskim podrujima nae planete. Pokazalo se da je vie od 95% ugriza slijedilo nakon draenja ili hvatanja zmija. Vojnicima zna biti dosadno na bojitu, pa se onda pokuavaju zabaviti i sa zmijama. Onaj ostatak od 5% odnosio se na sluajne nesretne susrete sa zmijama ili na napade suprotne strane zmijama. Vijetnamci su

113

znali prireivati u praumi zamke Amerikancima tako da bi postavljali koare sa zmijama u kronje drvea, a ameriki vojnik bi kretanjem aktivirao primitivni mehanizam kojim su zmije po njima padale iz koara. Dakle, to je bilo nekakvo bioloko oruje, ali u konanici nije bilo jako uspjeno. Nakon proitanog sam zakljuio da nema nikakvog smisla opremati male vojne postrojbe skupim liofiliziranim vicarskim antiserumom i imao sam pravo. Znam iz druge ruke samo za jedan sluaj da je poskok na junom ratitu ugrizao nekog vojnika, ali ne znam nita o uvjetima pod kojima se taj neugodan susret ovjeka i zmije dogodio. Jedino znam da je hrvatski vojnik preivio ugriz zmije. Imamo samo dvije otrovnice iz roda vipera, tj. poskoka i riovku. ive u svim naim krajevima, ali na Jadranu preteu poskoci dok su u kopnenim krajevima ee riovke. Znalci ih lako razlikuju, a prosjean graanin ostaje zbunjen pri susretu s njima i najee nema pojma koga je sreo. Evo kako izgleda riovka u svoj kopnenom okoliu.

Riovka (Vipera berus)

A ovako izgleda poskok dok se odmara na podnevnom suncu.

Moja osobna iskustva sa zmijama su izrazito skromna i pri susretima sam se uvijek drao pravila da ih treba zaobii i ne smetati ih u njihovoj svakodnevici. Meutim, imam puno iskustava s dojavama o ugrizu tih ivotinja. Ljudi se jako uplae ve pri susretu sa zmijama, a ugriz je izrazito teko iskustvo, o emu e biti as kasnije rijei. Zmije obino grizu za noge ili ruke, ali ima i drugih sluajeva. Sjeam se jednog davnog iskustva s kraja sedamdesetih kad sam bio pitan za savjet u vezi ugriza poskoka u lea. Krajem srpnja neka ena je radila u

114

plantanom vinogradu tadanje tvrtke Poduh na lokaciji Jezero iznad Ploa. Bio je to krasan vinograd zasaen Vrancem i Plavcem, a vino je bilo izvrsno, to garantiram iz prve ruke. Poskok se sakrio u lozi na visini od nekih metar i pol uivajui hlad za najgore dnevne ege. Uznemiren nailaskom ene samo se malo ispruio i ugrizao ju za lea. Inae poskok ne skae nego se zna smjeten nagrani malo ispruiti i obraniti se ugrizom. enino stanje je brzo postalo izrazito zabrinjavajue, jer se otrov s takvog mjesta ugriza daleko bre iri krvotokom nego kod uobiajenog ugriza u nogu ili ruku. Prvo su je prevezli u Ploe gdje nije bilo protuotrova, a onda su ju ve u komatoznom stanju morali voziti u Mostar, gdje je konano dola u prave ruke. Jedva je preivjela unato davanju protuotrova i vrlo sloenom simptomatskom lijeenju. Nikad kasnije nisam sreo takav sluaj osim prije nekoliko godina pokraj Splita. Mlade obitelji s vrlo malom djecom bile su na nedjeljnom izletu u slobodnu prirodu, kad je jedan od gostiju opazio poskoka ispred svojih nogu. Instiktivno ga je nabio nogom i zmija je odletjela pravo u kolica s malim djetetom i ugrizla ga za vrat. Nikakva hitna pomo nije pomogla i dijete je umrlo jo prije dolaska u bolnicu. Ugriz je uslijedio na najgorem moguem mjestu to se tie brzine irenja otrova krvotokom. Svi ostali nama dojavljeni rijetki ugrizi zmija dogaali su se na nogama ili prstima ruku, a zavrili su dobro. Evo kako izgleda venomni aparat naih vipera:

Graa venomnog aparata ljutice (jamniarke)

Venom vipere je vrlo sloene grae. Sastoji se iz brojnih enzima i vrlo toksinih peptida (npr. neuropeptidi i kardiotoksini peptidi). Ima on i drugih sastojaka namijenjenih uglavnom probavi. Zmija ima jednostavan probavni sustav i njezina probava poinje u ugrienoj rtvi djelovanjem razliitih enzima. Peptidi pak imaju zadatak to prije usmrtiti ugrienu ivotinju kako ne bi pobjegla relativno nespretnoj i sporoj zmiji. Enzimi poinju brzo razgradnju tkiva ubrzavajui na taj nain apsorpciju otrovnih peptida u organizam rtve i poinjui razgradnju njezina tkiva da bi kasnije zmija imala manje problema s probavom. Inae su toksini peptidi vrlo jaki otrovi i LD50 otrova poskoka za mia iznosi svega 0,2 mg/kg kod intramuskularne primjene. Meutim, kod ljudi je uinkovitost zmijskog otrova daleko manja i veina ugrienih preivljava otrovanje. Najosjetljivija su naravno djeca i bolesne osobe, ali odrastao ovjek e preivjeti unato brojnih muka i neugodnosti nakon ugriza. Simptomi otrovanja su: bol, edem plavkast, iri se, mjehuri oko ugriza, 30-tak min nakon sistemski simptomi - vrtoglavica, povraanje, abdominalna bol, hipotenzija, tahikardija, ok, panika, poremeaji disanja. Najvanije je sprijeiti paniku i postupati prema

115

uputama danim na kraju ovog poglavlja. Lijenici se uasavaju nad metodama i postupcima iz tradicionalne medicine. Nemojte sluati narodne strunjake o potrebi rezanja rane u kri ili njezinog spaljivanja uarenim eljezom. Sve to je posve neuinkovito i ostavlja teke posljedice. Otrov zmije nije termolabilan i uareno eljezo e samo izazvati teke opekotine bez ikakvog uinka na zmijski otrov. Rezanje ivog mesa u kri e izazvati teke rane, koje e jednom netko s mukom sanirati. Postoji miljenje da treba to prije isisati otrov iz rane, ali nikad nigdje nije dokazano da bi to moglo imati uspjeha u lijeenju od zmijskog ugriza. Nemojte to ni pokuati, jer bi se otrov preko ranica u ustima ili pokvarenih zubi mogao apsorbirati u organizam spasitelja. Treba postupiti prema uputama s kraja ovog poglavlja. Najvanije je da se ugriena osoba ne kree nego eka hitnu pomo, a onda lijenicima treba prepustiti daljnji postupak s pacijentom. Evo pravila ponaanja na kopnu kad odlazite u poznate ili nepoznate krajeve: 1. Prije puta upoznajte kraj u koji odlazite (pitajte domoroce gdje su zmijinjaci, legla crne udovice ili mjesta gdje se nakupljaju opasni kukci). 2. Nikad nemojte ii sami na bilo kakav izlet u prirodu, pogotovo u malo poznat kraj. 3. U prirodi hodajte prikladno odjeveni i obuveni. To znai odjea s dugim rukavima, hlae kroz koje vas mogu teko ugristi ili ubosti te vrstu obuu za noge. Neka boje odjee ne budu kriave nego umirujue bijele ili sive boje. 4. Gledajte gdje stavljate noge i ruke, pogotovo kad se penjete ili se odmarate sjedei ili leei. 5. Ne ulazite u jame ili ispod stijena. 6. Pazite kod branja razliitih plodova. Prvo provjerite ima li tamo neka ivotinja kojoj se ne svia va boravak. 7. Prije kampiranja provjerite mjesto gdje se elite odmarati (tlo, kamenje, pilje). Oprez kod prevrtanja kamenja. 8. Prikupite drva za vatru po danu, a posebno pazite dok uzimate vee komade drveta. 9. Ne eite bosonogi, posebno ne nou ili ujutro. Opasne ivotinje se tijekom noi mogu pribliiti vaem boravitu u potrazi za besplatnom hranom. 10. Dobro pogledajte odjeu i obuu prije nego ih obuete nakon to je odmor zavren. Opasne ivotinje se znaju uvui u vau odjeu ili obuu. 11. Ako ugledate zmiju ili drugu opasnu ivotinju zadrati razmak i nemojte je uznemirivati. Zaobiite ju u irokom krugu. 12. Ne lovite i ne dirajte ni mrtvu zmiju. Ona vas i mrtva moe ugristi. 13. Mobitel uvijek nosite sa sobom da moete traiti hitnu pomo! Zovite to prije hitnu pomo ili Gorsku slubu spaavanja, jer sami malo moete napraviti. 14. Ako je netko ugrien ili uboden prvo ga smirite i stavite u poluleei poloaj na sigurnom mjestu. Oekujte da e paniariti, pogotovo kad zaponu djelovanja otrova. Imobilizirajte udove na kojima se javio ugriz ili ubod. 15. Skinite mu sve prstenje, narukvice ili predmete odnosno obuu/odjeu koji steu. 16. Dajte ugroenom to vie vode ili bezalkoholnih pia, a nikako ne dopustite uzimanje alkohola, kave ili puenje. 17. Pomozite lijenikoj ekipi u otkrivanju uzroka stradanja, ali nemojte ni za ivu glavu loviti npr. zmiju kako bi pruili jasan dokaz. Dobar lijenik zna prepoznati ugriz ili ubod te simptome otrovanja.

116

Na moru i pod morem

Na Jadranu nema previe otrovnica ili otrovnih ivotinja i zapravo ovjek moe mirno ljetovati osim nekih godina i osim ako se ne ponaa suvie bezbrino. Nije loe znati da se morski organizmi takoer ponaaju po svojim pravilima i da ih ovjek mora potivati. Rijetke su godine kad se s mora javlja o otrovanjima ljudi toksinima ili venomima, a mnogo ea su jednako kao na kopnu otrovanja hranom zatrovanom bakterijama.

Otrovne ivotinje
Povijesno gledano najvei broj otrovanja javlja se zbog koljki, ali ne tako jako esto. Za njih je karakteristino da filtriraju goleme koliine vode kroz svoj organizam i jako su osjetljive na stanje okolia glede oneienja. Zato su najea otrovanja koljkama zbog u vodi prisutnih mikroorganizama ili bi bolje bilo govoriti o zaraznim bolestima. Nas meutim zanimaju morski toksini, koje lue razliite alge, planktoni i drugi sitni organizmi. koljke to sve skupa nakupljaju u svojim organizmima i onda stradaju oni koji jedu koljke, jednako ivotinje poput morskih sisavaca ili ptica kao i ljudi. Evo na slici pokraj ovog teksta rtava neurotoksine domoike kiseline (aminokiselina) iz koljki. U naim krajevima davno nisu zabiljeena teka otrovanja koljkama zbog morskih toksina. Negdje izmeu dva svjetska rata biljei se jedno takvo masovno otrovanje zbog neurotoksina iz koljki. Poueni loim iskustvima danas zapadnjaci trae redoviti nadzor uzgajanih i onih drugih koljki prije stavljanja u promet. Kod nas se na tome izrazito malo radi, valjda zato to smo jo uvijek dovoljno veliko trite za potronju ono malo koljki to ih uzgajamo. Ve Talijani trae redovite rutinske kontrole na morske otrove kad su koljke u pitanju. Obino se obavlja ekstrakcija otrova iz koljki i onda se s ekstraktom rade bioloki pokusi obino na bakterijskom ili nekom drugom modelu. Treba rei da ljudi nisu jednako osjetljivi na morske toksine u to sam se jednom i sam uvjerio. Bili smo pozvani na krasan ruak u Ston gdje smo izabrali kao predjelo i glavno jelo kamenice. Jeli smo i riblje mliko kao predjelo i bila je to zaista sjajna gozba s kamenicama na sve mogue naine, ba kao na ovoj slici pokraj teksta. Onda je doao trenutak odlaska na dubrovaki aerodrom i ja sam se blago opustio drijemajui. Tek to smo stigli na aerodrom ja sam osjetio znakove otrovanja. Povraanje i proljev! Postao sam stalni posjetitelj aerodromskog toaleta i srea to je avion kasnio cijelih 3 sata, jer ja ne bih bio u stanju ui u zrakoplov. Moja suradnica je moda manje prodrljivo jela koljke na sveanom objedu, ali nije pokazivala nikakve znakove da joj je objed kodio, a slino je bilo s ostalim gostima proslave. Ja sam se otrovao morskim otrovima, a simptomi su prestali kad se konano avion spustio u Zagreb. Od onda se ne usudim jesti koljke, a pogotovo ne prijesne, to je najbolji nain uivanja kamenica. Dobro sam proao to nisam naletio na opasnije morske otrove. Moram spomenuti jo jedno otrovanje iz poetka 21. stoljea kad su tijekom nekog kongresa hrvatski epidemiolozi na veeri zavrili takoer u 117

Stonu kao moja malenkost koju godinu ranije. Pola njih se otrovalo morskim toksinima, to je bila pomalo sramota za kongres te struke, ali nitko nije bio kriv za sluaj. Nisu se otrovali bakterijama nego morskim otrovima. A njih zaista ima i koljke ih vole nakupljati. Najopasnije je svakako neurotoksino otrovanje s paralizom. Moe biti uzrokovano saksitoksinom ili aminokiselinom pod nazivom demoina kiselina. Kod nas je ei saksitoksin, barem prema starim podacima. Taj toksin izluuju alge dinoflagelate, koje su hrana za koljke. Nekih godina se razmnoe ove alge ili zbog odreenih razloga poraste koncentracija saksitoksina u njima pa se javljaju masovna otrovanja. Izazivaju paralizu ivaca i miia, ali se otrov moe izravno unijeti u organizam preko dinih putova kad nastupe ekstremna cvjetanja mora tim vrstama algi. Domoina kiselina u drugim krajevima inae uzrokuje neurotoksina otrovanja s amnezijom, a izvor su joj alge zvane diatome. Na sreu kod nas nema opisa ovakvih otrovanja, a moda su ljudi zbog amnezije zaboravili da su bili otrovani. Morske ivotinje znaju doivjeti neurotoksino otrovanje toksinima iz dinoflagelate Ptychiodiscus brevis, a ono nije karakteristino za ljude. Konano, najee otrovanje koljkama je praeno proljevom i/ili povraanjem zbog unoenja okadaine kiseline u organizam. Ne mora zavriti jednostavno kao u mojem sluaju, jer se mogu javiti alergijske reakcije poput erimateoznog dermatitisa i sl. Problem je u tome to veina ljudi vole jesti sirove koljke, a toplinskom obradom se neki toksini ipak uspiju degradirati. Teko je dati bilo kakav drugi savjet osim onoga da se jedu koljke s mjesta gdje ih love drugi graani, a pogotovo koljke iz dobro nadziranih uzgajalita. Dobro ih je jesti na poznatom mjestu gdje su sigurno svjee i zdrave, a takvih mjesta na Jadranu jo uvijek ima puno. Na kraju, otrovanja morskim toksinima iz koljki su neusporedivo rjea nego bakterijska otrovanja zbog uzgoja na mjestima blizu izvora bakterijskog oneienja. Ciguatera toksin nije na izravni hrvatski niti europski problem. Moe se nai u brojnim organizmima koraljnih grebena i tamo se otrovanja najee dogaaju. Meutim, niti ostatak svijeta vie nije siguran od njega. Tono je da ga proizvode samo alge i slini organizmi na tom podruju te da se nakuplja u viim organizmima. Zapravo ga ima to vie to je riba na vioj razini hranidbenog lanca. Zbog toga su glavni izvor otrovanja barakuda, tuna i sline ribe. Sam ciguatera toksin je lipofilan i nakuplja se u masnom tkivu riba, a onda ljudi jedu ribe i stradavaju. ak je opisan sluaj otrovanja osoba koje su filetirale ribe ulovljene na koraljnim grebenima. Problem je u tome to se ciguatera toksin skladiti takoer u masnom tkivu ljudi i onda je lijeenje esto jako dugo. Ima odreenu slinost s okadoinom kiselinom s moguim teratogenim i karcinogenim uincima. Prvi simptomi su nespecifini poput povraanja, proljeva i abdominalnih bolova, ali kljuni su neuroloki simptomi. Specifian je bolni osjeaj kad je koa u kontaktu s hladnom vodom ili zrakom, a brojni drugi simptomi poput vrtoglavice, tremora, ataksije, tonikih greva miine muskulature i drugi ostaju trajati dugo. udite se zato vam piem o tim ciguatera toksinima, kad su topla mora tako daleko od nas. Tono je da su daleko, ali nai mornari njima plove. Za prvo otrovanje nekolicine

118

mornara su mi javili negdje polovicom devedesetih prolog stoljea. Poslije veere u nekom indokineskom restoranu cijela mornarska druina se otrovala i teko trpjela sve do dolaska u Rijeku. Tamo su primljeni u bolnicu a da nitko od lijenika nije nita znao o ciguatera toksinu. Nisam znao ni ja, ali sam pregledao literaturu i onda javio lijenicima da nemaju to drugo uiniti nego simptomatski lijeiti jadne mornare. To je vrlo ruan osjeaj kad ne moe nikako pomoi nego tek davati glupe komentare. Onda je dolo nae najtee otrovanje tono na samom kraju milenija. Javili su mi o 21. mornaru otrovanom nakon to su jeli gofove ulovljene u Meksikom zaljevu. Ljudima je dosadilo meso i zabacili su s uspjehom udice ba na toplim morima, a ulov gofova je bio velianstven. Ja potpuno razumijem mornare, koji su jedva doekali jesti neto svjeega, a gof (orhan po dubrovaki) je vrhunska riba. Cijeli brod se potrovao i u Rijeku su stigli jedva doekavi primanje u bolnicu. Mene je taj dogaaj nadahnuo na ozbiljno pismo ministarstvu nadlenom za pomorstvo s molbom da izvijeste mornare o opasnim ribama s koraljnih grebena, ali od toga nije bilo nikakve koristi. Tijekom 2007. godine javila mi se oajna supruga mornara iz Splita, koji je na stranom brodu uivajui u tuni s koraljnih grebena zaradio otrovanje ciguatera toksinom. Gospoa se bojala teratogenih uinaka tog toksina, a namjeravala je tijekom muevog boravka zatrudnjeti. Savjetovao sam joj da ipak prieka koju godinu s oplodnjom, a inae da ne bi bilo loe mua odvesti na pregled u splitsku bolnicu barem radi suzbijanja neurotoksinih simptoma otrovanja. Zato piem toliko o ciguatera toksinu kad ga u naem Jadranu nema. Uostalom, Japanci ne kupuju tunu tamo kod koraljnih grebena nego kod nas, gdje nema tog nezgodnog ni drugih gadnih toksina. Problem je u globalizaciji. S jedne strane, jeftina riba iz junih krajeva rado se kupuje u Europi za pripravu konzervi. Takve su konzerve znatno jeftinije od europskih. Dobre europske tvrtke kad i kupuju ribu iz junih krajeva odmah obavljaju analize na morske otrove. Zato su i skuplje od konzervi junih krajeva. Pogledajte i sami u duanima. Tu ne zavrava problem. Danas se za uzgoj farmskih ivotinja puno koristi riblje brano. Ono se pak radi od ribljih otpadaka posebnom obradom. Treba naglasiti da ti otpaci kod nekih riba poput tune sadre izrazito visoke koncentracije ciguatera toksina (npr. oni crni dijelovi tune koji se inae ne jedu). To znai da mi hranimo piceke i pajceke ribljim branom mogue kontaminiranim ciguatera toksinom, jer on se rado nakuplja u masnom tkivu uzgajanih ivotinja. Onda mi jedemo piceke moda nakrcane ciguatera toksinom i nemamo pojma da se trujemo. Simptomi su relativno nespecifini i lako je mogue da otrovani uope ne sumnja kako njegovi problemi

119

potjeu od mesa farmski uzgajanih ivotinja. Vidite kako je svijet mali i kako nas ne moe biti briga jesu li ribe iz koraljnih grebena oneiene ciguatera toksinom ili nisu. Nisu ni nae ribe sasvim bezazlene. U krvi jegulje, murine i ugora postoji proteinski toksin ihtiokemitoksin, koji je otrovan dok je riba svjea. U dodiru sa sluznicama i krvlju on moe izazvati odreene znakove otrovanja, kao to su munine, povraanje, pojaana salivacija i opa slabost. Meutim, prema literaturnim podacima moe dovesti kod izrazito visokih koncentracija do dinih smetnji, paralize pa ak i smrti. Zauujue? Budite oprezni dok istite te ribe iako su uobiajeni simptomi otrovanja slabi i beznaajni. Bitno je da su termiki labilni i inaktiviraju se kuhanjem ili peenjem. Nemojte izbjegavati uivat u jegulji. Iz mojeg iskustva najbolja je na ranju. Jedino ne bi trebalo jesti takve ribe sirove, to danas postaje sve popularnije. Da, murina je vrlo runa i neugodna riba, koja kad je u opasnosti moe ugristi. Navodno je rimska aristokracija jako voljela jesti murine, posebno ako su prije toga bile hranjene mesom robova. Danas su murine rijetke ribe i ja nikad nisam kuao njihovo meso, ali ronioci ih sreu, posebno kad se upute u podvodne peine. Njezin ugriz nije otrovan, ali zbog prljavih zubi (ne zna to je higijena zubi) mogu se javiti nezgodne infekcije. Reene otrovne ribe vjerojatno ne bi trebale predstavljati znaajniji problem u vaem ivotu, ali ipak pripazite kod njihova ienja prije pripreme obroka da se ne poreete noem.

Paralitiki otrovi riba

U morima ekvatorijalnog i subekvatorijalnog pojasa obitavaju brojne ribe, ije je meso otrovno zbog visokog sadraja paralitikih otrova poput tetrodotoksina (tetrodoksin), saksitoksina ili konotoksina. To su uglavnom ribe iz roda tetrodontida (nema prijevoda za njih u hrvatskom jeziku, ali dolje je prikazana jedna od njih 170 uz strukturnu formulu tetradotoksina) te drugi organizmi koji se hrane takvim ribama poput nekih vrsta hobotnica. Inae je taj otrov i sintetski prireen, a danas se obavljaju brojna istraivanja njegove mogue primjene kao snanog analgetika kod tekih bolesti poput raka. Ribe same po sebi ne proizvode ove otrove, ali su im se prilagodile. Najvie je istraen tetradotoksin, kojeg proizvode odreene bakterije prisutne u tipinoj hrani riba iz roda tetrodontida. Otrov se nakuplja u mesu takvih riba bez ikakvog utjecaja na njihovo zdravlje, ali kuai njihova mesa imaju veliku ansu otrovati se. Ribe koje nisu dole u doticaj s kontaminiranom hranom naravno da ne posjeduju u svojem mesu otrov, pa tu nastupaju problemi. Japanci i Koreanci smatraju npr. neke od tih riba vrhunskim delicijama i rado ih uivaju u sirovom obliku (sushi), pa je u tim zemljama najvie otrovanja ovim otrovima. Nikada ovjek ne zna koja riba sadri tetradotoksin ili njemu sline otrove a koja ne sadri, pa se ovjek izlae riziku kod uivanja u hrani. Postoje naravno metode dokazivanja ovog otrova, npr. pokus na miu ili

120

kromatografske metode detekcije u tkivu riba, ali u veini sluajeva se prije uivanja hrane ona ne analizira ovim metodama. Tetradotoksin se vee na ionskim kanaliima vrlo vrsto i ne postoji mogunost njegova potiskivanja nekim protuotrovom. Simptomi otrovanja su na poetku (2-5 h nakon unoenja u organizam) dijelom neoubiajeni i sastoje se u trnjenju usnica i jezika, ali se brzo nakon toga u prvoj fazi javljaju nespecifini simptomi poput glavobolje, munine i povraanja. U drugoj fazi nastupa brzo paraliza, ubrzanje pulsa i oteano disanje. U treoj fazi javlja se koma uz snanu depresiju disanja i gotovo potpun prestanak rada srca. Kroz to vrijeme otrovani je potpuno svjestan svega oko sebe, kako su izvjeivali brojni otrovani. Dogaaji se odvijaju kroz 24 h i oni koji preive izgleda da nemaju teih posljedica po zdravlje, ali smrtnost je priblino 50%. U Japanu je zabiljeeno do sada nekoliko tisua otrovanja ovim otrovima. Posebno se uz tetrodotoksin veu prie o zombijima iz vudu tradicije na Haitiju. Nitko do sada nije pruio siguran dokaz da su zombiji postojali ili da postoje, ali mnogi ljudi u njih vjeruju. Smatra se da vraevi daju ljudima otrove koji ih umrtve tako da svi smatraju kako je takav ovjek stvarno mrtav. Obavi se pokop, a onda mrtvac najednom ustane iz groba s unitenom psihom. Nije sposoban samostalno ivjeti i zapravo je idealan rob bez svijesti o sebi i svijetu oko sebe. On zapravo vegetira i slua svog gospodara vraa. Fiziki je snaan i sasvim neosjetljiv na bol ili ljudske emocije, pa e izvravati sve zapovijedi svog gospodara ukljuujui samounitenje. Zombi uope nije svjestan onoga to ini niti posjeduje savjest. On je idealan ubojica ili izvritelj bilo kojeg zadatka. To su naravno legende, jer iskustva iz japanskih otrovanja pokazuju da se preivjeli od otrovanja s tetradotoksinom normalno vraaju u ivot, ali pria o zombijima je zanimljiva.

Morske otrovnice
Nae morske otrovnice nisu jako opasne, ali ih se ipak treba uvati. Najvie loih iskustava kod nas ljudi imaju sa arnjacima. Negdje u periodu izmeu 1977. i 1979. godine kod nas kau da je bilo oko 250.000 osoba opeeno meduzom morska mjeseina. Od tada nije bilo velikih najezda ovih morskih organizama na hrvatskom Jadranu, ali e se one neminovno pojaviti u

Pelagia noctiluca

121

velikom broju. Srea je da ih nema svake godine nego se javljaju u ciklusima od nepoznatog broja godina. Venomni aparat im se sastoji iz mjehurastih arnica u kojima je otrov, koji se izbacuje kroz duguljastu cjevicu. Sastavljen je od toksinih proteina visoke molekularne mase 50.000 i vie, a smatra se kardiotoksinim. Vjerojatno veina starijih jadranskih kupaa ima neugodno iskustvo s meduzama. Doticajem s njezinim arnjacima osjeti se jaka bol, a javljaju se crvenilo i otekline. Vrlo brzo moete vidjeti na koi otisak kontakta s tom otrovnicom. Kasnije se mogu javiti mjehuri, kraste i oiljci, a jo dugo nosite uspomenu zbog hiperpigmentacije koe na mjestu dodira. Opasno je kad vam je vei dio tijela zahvaen otrovom meduze, a posebno su osjetljive prepone. Nemojte se kupati goli kad ima u moru puno meduza. Kod preosjetljivih ljudi se razvijaju brojni simptomi kao suenje zjenica, vrtoglavica, pospanost, grevi miia, itd. U junim krajevima opisani su ak smrtni zavreci ozlijeenih osoba zbog prestanka disanja i oka te utapanja. Kad vas dohvati meduza trebate to prije izai iz mora i isprati mjesto dodira morskom vodom da se uklone preostali arnjaci. Dobro je staviti hladni oblog na mjesto kontakta ili obraditi ranu alkoholom. Pripremite se u godinama pojave meduza kupovanjem lijekova. Najbolje je uzeti pripravke s anestetikom (npr. lidokain), koritokisteroidima ili antihistaminicima. Traite savjet svog ljekarnika kad se pripremate za putovanje na more. Ima jo jedan arnjak pod imenom smea vlasulja, ali on nije ni iz daleka tako opasan kao meduza. Vlasulja ivi privrena na kamen blizu obale. Venomni aparat ine lovke pune mjehurastih tvorbi s otrovom u kojem su prisutni proteini, neurotoksini i citotoksini. Opasno je sjesti na nju golom stranjicom, na to upozoravam golae. Pri dodiru s vlasuljom se osjeti ubod koji nije jako bolan. Nakon nekoliko minuta pojave se na koi crvenoruiasti krugovi (hemoliza), koji se zadravaju do dan nakon izlaganja. U teim sluajevima nastaju mjehuri, nekroza tkiva i stvaranje oiljaka. Kad je zahvaena vea povrina i kod djece mogu se pojaviti miina bol, povraanje i nesvjestica. Upozoravam na to da ljudi postanu nakon prvog iskustva alergini na vlasulju. Kad naletite na jadransku vlasulju treba to prije izai iz mora i temeljito isprati mjesto dodira morskom vodom. Neki predlau kuni vinski ocat. Nakon toga treba ekati razvoj situacije. Kod lijenika moete traiti samo simptomatsku terapiju. Postupite jednako kao u sluaju meduze, pa se pripremite za ljetovanje posjetom svom ljekarniku uzimajui iste preparate kao za sluaj doticaja s meduzom. to se tie riba stanje je kod nas ve ozbiljnije. Najee kupai nagaze na pauka, koji se upravo za ljetnih mjeseci seli iz dubokog mora u plitko radi mrijeenja, a najvie voli pjeane obale. Tamo se zakopa u pijesak i kad na njega stanete utisne vam bodlju u stopalo. Bodlja mu je na vrhu glave odmah iza oiju odnosno iznad krga i ja obvezno traim od ribara da je odreu prije nego je kupim. Inae pauk ba i nije neka delikatesa, ali je svje peen na gradelama dosta dobar. Otrov se sastoji iz kratkih termolabilnih proteina i tvari slinih histaminu, koje su odgovorne za snanu bol na mjestu uboda. Odmah nakon uboda javlja se snana bol, koja se pojaava vremenom irei se od mjesta uboda koncentrino na druge dijelove oko uboda.

122

Bol se moe zadrati do 24 h nakon uboda i zna biti gotovo nepodnoljiva. Rana na poetku moe krvariti, ali to brzo prestane i javlja se otok. Otok (edem) moe se zadrati i nekoliko dana nakon uboda. Kao simptomi mogu se pojaviti opa slabost, znojenje, munina, porast tjelesne temperature, itd. Na mjestima uboda se zna pojaviti i nekroza, pa je nerijetko potrebno dugo nakon bolnog iskustva ii na fizikalnu terapiju. O prvoj pomoi postoje brojne kontradikcije, kao i kod uboda ostalih riba otrovnica naeg Jadrana. Svakako prvo treba ukloniti iz rane otrovnu bodlju, a zatim bi je trebalo termiki obraditi, ma to to znailo na nekoj plai. Lijenici savjetuju iskljuivo vruu vodu u koju treba uranjati mjesto uboda, kao npr. stopalo. Voda treba biti toliko vrua da je gotovo nepodnoljivo drati npr. nogu u njoj. Ribari postupaju drugaije. Oni se obino ubodu kod razvrstavanja ulova na brodu, a mogue je ubod i kod ienja ribe. Kod nas je uobiajeno prisloniti mjesto uboda na neki vreli dio brodskog motora tako da se izazove opekotine. Neki preporuuju paljenje mjesta uboda plamenom upaljaa za cigarete. Dobar dio lijenika ne prihvaa takve postupke smatrajui da komplikacije zbog tekih opekotina mogu biti tee nego od otrova pauka ili druge ribe otrovnice. Meutim, oni koji su iskusili bolove nakon uboda ribe otrovnice smatraju kako je opekotina manji problem i manje smeta. Jako je teko biti pametan u slinim situacijama, pogotovo zato to negdje na osamljenoj plai ili brodu ovjek naprosto ima izrazito mali izbor postupanja. Nije ni svaki pauk isti to se tie koliine i jaine otrova u svom venomnom aparatu. Sjeam se iskustva iz 2006. godine kad me nazvala lijenica iz Delnica traei od mene dodatno miljenje o svom pacijentu, koji se prilikom skidanja pauka s udice ubo u prst. Prvo mi nije bilo jasno od kud pauk u Delnicama, ali mi je ona objasnila da se dogaaj zbio u Crikvenici, a pacijenta su prijatelji hitno prevezli njegovoj dobroj doktorici u Delnice. Ona mu je odmah uronila ozlijeeni prst u vruu vodu i mene je zapravo zvala zbog toga to nigdje nije proitala koliko dugo ta terapija treba trajati. Ispostavilo se da pacijent ve vie od dva sata dri prst u vodi, koju ona stalno mijenja da bi bila vrua. Mene je prvenstveno zanimalo osjea li pacijent jake bolove, ali mi na to pitanje nije mogla odgovoriti budui je njezin pacijent poznati disimulant, a izgleda da kao pravi Goranin nije ba bio spreman priznati da ga neto boli. Smatrao sam da je besmisleno due drati prst u vruoj vodi, jer termolabilni otrov se morao ve davno raspasti i sad je bilo vrijeme za simptomatsko lijeenje. Obzirom na injenicu da je ozlijeeni pacijent ve i onako potroio puno vremena za putovanje od Crikvenice do Delnica (uope nije jasno zato nije traio lijeniku pomo u Crikvenici) smatrao sam da je imao sree naletjevi na pauka s nekvalitetnim otrovom. Nemojte raunati na to da ete vi naii na takvog pauka. Pogledajte malo upute na kraju ovog odlomka o tome kako se zatititi od neugodnog susreta s ovom ribom. Naa najopasnija riba otrovnica sasvim sigurno je karpina. Neete na nju tako lako naii dok se kupate, jer se ona dri stjenovita dna i odbija ju buka s plaa. Jedino moete stradati kao ronilac, ako je dirate ili lovite golim rukama. Najee od nje stradaju ribari ili ljudi koji iste (filetiraju) ribe. Moe stradati i domain dok priprema karpinu za goste. Meni je to jedna od najboljih riba, pa ma kako ju ovjek prireivao. Izvrsna je na leo, jo moda bolja na brudet, a jesti karpinu s gradela pravi je neponovljivi uitak. Jedino su problem te vraje otrovne bodlje na sve strane. Otrovne su lene peraje, prsne i one analne. Otrov je slian paukovom, ali iskusni tvrde da su bolovi nakon uboda na otrovne peraje ove ribe najgore to moete doivjeti. Kau da je esto potrebno za suzbijanje bola primijeniti morfij. Bez obzira na postupke prve pomoi zagrijavanjem mjesta

123

uboda na ovaj ili onaj nain, preporuuje se nakon iskustva sa karpinom prebaciti ozlijeenog u bolnicu radi simptomatskog lijeenja. Australci su razvili antiserum na otrov njihove karpine, ali taj je daleko ei nego od nae jadranske. Uostalom, taj antiserum vjerojatno nije ni prikladan za primjenu kod uboda nae karpine. Golub je riba otrovnica iz velikih dubina i neugodna iskustva s njim su kod nas izrazito rijetka. Jedino mogu s njim imati problema ribari tijekom razvrstavanja. Na golub ne prelazi duinu od 30 cm iako se koji put ulove vei primjerci. Na lenoj stani repa ima bodlju

s venomom. Kad se osjeti ugroen naprosto savije rep i ubode napadaa. Zanimljivo je da mu se bodlja moe regenerirati, jer je on ostavi u tijelu rtve. Otrovi su slini kao u ostalih naih riba otrovnica, ali su im uinci slabiji. To ne znai da se treba nemarno odnositi prema ovoj ribi, koja nije po mojem ukusu. Moe se staviti u brudet, a ni na leo nije loa. uo sam od nekih ljudi da se moe staviti na gradele, ali ja je nisam isprobao na taj nain. I na kraju malo uputa, kako sam obeavao u cijelom tekstu. PRAVILA PONAANJA NA MORU 1. Ne plivajte i ne ronite sami na osamljenim i nepoznatim mjestima. 2. Ne plivajte i ne ronite nou ako je ikako mogue. 3. Po pjeanom pliaku hodajte u obui. 4. Ne ronite uz samo dno. 5. Ne dirajte nita to ne poznajete dok ronite ili plivate. 6. Kad ronite u pilje ili jame dajte priliku ribama da pobjegnu, a pametnije je da u njih ne ulazite (murina!). 7. Ne uznemirujte ribe i ne hvatajte ih golim rukama. 8. Gledajte uvijek u smjeru kojim se kreete. 9. Kada pecate ili lovite ostima skinite ribu na suhom uz veliku pozornost. 10. Prouite upute o ponaanju u sluaju uboda na otrovnu bodlju riba. 11. Mobitel uvijek nosite sa sobom za sluaj da treba zvati pomo. 12. Razmislite vie puta o nainu unitavanja termolabilnog otrova ribe otrovnice nakon to vas je ubola.

Biljke i njihovi otrovi/lijekovi

Povijest koritenja biljaka kao lijekova, otrova ili sredstava ovisnosti izrazito je duga. Vjerojatno je ve praovjek znao razlikovati biljke prema dobru ili loem koje moe oekivati kad iz uzme. Postoje naravno brojni prastari recepti, a ja sam se najvie iznenadio kad su nam u Kini pokazali recept na bazi biljki star preko 4.000 godina. Jo uvijek su ga koristili njihovi travari ili bosonogi lijenici. Na kraju krajeva, sve do poetka 20. stoljea biljni preparati su se koristili jednako uspjeno kao lijekovi i otrovi. Onda su se vremena promijenila i sve do nedavno rijetko je kojem lijeniku padalo napamet propisivati biljne lijekove kad je imao na 124

raspolaganju brojne sintetski prireene i dobro nadzirane preparate. Meutim, biljni lijekovi se vraaju na mala vrata osobito u mlaoj populaciji. Ve to je dovoljan razlog da se vie govori o tetnim uincima biljaka, a dodatno zbog injenice da jo uvijek ima sluajnih ili ak namjernih otrovanja biljnim otrovima. Podjelu biljnih otrova je prilino teko obaviti zbog injenice da biljke obino sadre vie aktivnih komponenti i vjerojatno nije isto uzeti istu djelatnu tvar i biljni pripravak (npr. zbog brojnih moguih interakcija). U ovom poglavlju u slijediti uobiajenu podjelu iz toksikolokih udbenika.

Atropinska skupina
U ovu skupinu se ubrajaju djelatne tvari poput atropina, skopolamina i solanina te brojni njihovi derivati kao npr. bojni otrov BZ (benznuklidin). Atropin kao najpoznatiji nalazi se u korijenu velebilja (Atropa belladona), a sadraj mu ovisi o brojnim initeljima (npr. dobu godine, podneblju, stanitu, itd.). Moete ga vidjeti posjetom botanikom vrtu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Nalazi se naravno u bobicama, listovima i korijenu biljke. U prosjeku ve nekoliko bobica moe izazvati smrt djeteta, a za odraslu zdravu osobu treba ih 15 do 20. Ne treba zaboraviti da djeca vole jesti razliite bobice grmolikih biljaka, pa se onda dogodi da uzmu i ove otrovne. Inae se velebilje koristilo sasvim sigurno znatno prije Krista, a njegove tinkture su silno voljele Rimljanke. Sluilo im je u kozmetike svrhe radi proirenja zjenica. Naprosto bi ukapale tinkturu u oi prije izlaska na gozbu ili prije susreta s mukarcem kojeg su osvajale. Zjenice bi im se rairile do kraja, to se smatralo silno zavodljivim. Istina je da bi takva dama imala puno problema s orijentacijom u prostoru, pogotovo ako nije bila no, ali za ljepotu e ovjek pretrpjeti i puno vie. Prvi znakovi otrovanja atropinom su suhoa usta i drijela te promuklost, a zbog proirenja zjenica esti su poremeaji akomodacije. Osobno sam jednom neposluno nakon pregleda one pozadine, kad se u oko kapa otopina atropina, krenuo pjeice kui. Na kraju sam odustao od hodanja i sjeo u prvi kafi ekajui da konano normalno progledam, jer se naprosto nisam snalazio na ulici s potpuno proirenim zjenicama. Kod malo viih doza javlja se tipino crvenilo lica, a puls se ubrzava. Kod visokih doza nastupa delirij i

jaki motoriki nemir, koji prelazi kod visokih doza u komu. Osobito su zanimljivi uinci atropina na sredinji ivani sustav. Zanimljivo je da postoje i antidoti na atropin, kao npr.

125

pilokarpin i prostigmin. U sluaju otrovanja velebiljem najbolje je to prije zatraiti lijeniku pomo, a u pravilu se obavlja lavaa uz primjenu aktivnog ugljena. Skopolamin zajedno s atropinom nalazi se u sjemenkama bunike (Hyosciamus niger) i korijenu mandragore (Mandragora officinarum). Zanimljivo je da su sjemenke bunike prije nekoliko godina otkrili neki zagrebaki osnovnokolci i vakali ih radi postizanja posebnih uinaka, pa je iz toga izbio skandal. Bunika se u oblinjem parku nalazila kao ukrasno bilje, a nitko ne zna kako su djeca dola na to da koriste sjemenke za uivanje. Na slici lijevo je bunika, a desno mandragora. Ne izgledaju jako opasno, ali mogu donijeti teke probleme pa i smrt. Skopolamin ima neke znakove otrovanja sline atropinu (npr. suhoa drijela), ali neke sline morfiju. Kljuni simptom slian morfiju odnosi se na usporeno i povrinsko disanje, pa ljudi umiru zbog prestanka disanja. Oni drugi uinci morfija zanimljivi ovisnicima vrlo su slabo izraeni, ali izgleda da e se uvijek nai poklonici takvih sredstava. Posebno je zanimljiv solanin, kojeg se moe nai u krumpiru, rajici i drugim srodnim biljkama. Dokazan je u svim dijelovima reenih biljaka, a posebno u listovima, cvjetovima i zelenim plodovima. Kod krumpira su opasne klice i kora gomolja. Mene je osobito razveselio jedan lanak s kraja osamdesetih godina o utjecaju stresa na koncentracije solanina u kori gomolja. Istraivao se utjecaj promjena temperature skladitenja te izmjene svjetlosti i tmine na koncentracije solanina u kori krumpira. Nalo se da gomolji jako loe reagiraju kad ih se dri na svijetlu ili kad se dogaaju nagle temperaturne promjene njihova okolia, pa koncentracija solanina u njima raste. Dobra vijest je to da solanin nije termostabilan i moete ga unititi kuhanjem ili peenjem. ak moete slobodno jesti krumpir s korom nakon peenja polovica u dobro zagrijanoj penici. Jedino nemojte jesti sirovu koru krumpira. Zelene rajice i listovi te biljke takoer sadre solanin i ne bih vam preporuio da ih jedete. Meutim, termiki obraene zelene rajice ne predstavljaju problem, pa slobodno jedite pekmez napravljen od zelenih rajica. Niste znali da je taj pekmez u nekim krajevima bio cijenjen? Osobno mogu rei da ima poseban okus i nemam nita protiv njega. Kod solanina se naravno javljaju slini uinci kao kod ostalih roaka (npr. suho drijelo i grebanje u grlu), ali to se dogaa kod niskih doza. Kod visokih doza simptomi poinju s glavoboljom i malaksalou, a onda se javljaju grevi, konfuzija i koma uz edem mozga. Posebno kod solanina treba spomenuti hemolizu krvnih stanica. Meutim, nema puno izvjetaja o otrovanju ljudi solaninom. Ja u Hrvatskoj nikad nisam uo za takvo otrovanje, ali sam itao o otrovanju ivotinja. Nemojte pustiti svinje na polje s nedavno zasaenim krumpirom (tek to je isklijao), jer bi mogli ostati bez dijela opora. Nije se to dogodilo kod nas nego u jednoj od susjednih drava poznatoj po uzgoju svinja. Puite li? Naravno da ne puite i skoro da ne bi trebalo pisati o nikotinu. Uostalom, duhan se tradicionalno nije puio nego vakao ili se umrkivala njegova praina. Tek kasnije se pojavila lula za puenje, a onda svi ostali proizvodi poput cigareta, cigara, cigarilosa, itd. Moda niste znali da se nikotin koristio i kao pesticid u vrtlarstvu o emu svjedoi ak i literatura. Mislim na krimie. U jednoj knjizi Agathe Christi opisano je ubojstvo starog bogatog ovjeka, kojeg je netko od rodbine ubio upravo nikotinom u vinu da bi se konano domogao nasljedstva. To je biljka koju se u naim krajevima uzgaja na veliko, posebno u sjevernim krajevima nae domovine, ali svi kau da je duhan iz junih krajeva bolji. uli ste za kiju iz Hercegovine? Duhan su uvijek nadzirale drave nastojei sprijeiti verc. Na duhanu su drave uvijek zaraivale i zarauju jednako danas, ali i trpe

126

tete zbog lijeenja oboljelih puaa. Kod lakih otrovanja kad popuite tijekom dana dvije do tri kutije cigareta javljaju se glavobolja, munina i vrtoglavica, a mogui su povraanje, tremor u rukama i opa slabost. Ti simptomi su znak da morate znaajno smanjiti broj popuenih cigareta. Sjeam se jednom mog roaka, koji je doao oajan lijeniku zbog slinih simptoma. Lijenik je pogledom na njegov uti kaiprst odmah posumnjao u okorjelog puaa i pitao ga koliko je cigareta popuio tog dana. Kad mu je roak priznao tri kutije do kasnog poslijepodneva lijenik je skoio i izbacio ga iz ambulante uz galamu. Nakon toga je moj roak prestao puiti. Kod viih doza nikotina nastupa kolaps, puls se usporava, javlja se hladni znoj, trzanje miia cijelog tijela, itd. Moete i umrijeti zbog akutnog otrovanja nikotinom, ali to nije povezano s puenjem nego uzimanjem istog nikotina. Slian mu je po strukturi i djelovanju citizin iz biljke zanovjeta (Laburnum anagyroides). Lijepa biljka, kako se to vidi na slici pokraj teksta! Opisana su rijetka otrovanja ovom biljkom, ali danas se najvie koristi u terapiji odvikavanja od puenja. Nikotin sa citizinom ima sinergistiko djelovanje u pojavi onih runih simptoma otrovanja. Ako popijete tabletu sa citizinom i onda zapalite cigaretu jao si ga vama. Prvo se javlja snana munina, salivacija, grebanje u ustima i grlu, a bome se moe javiti i krvavi proljev. Kod viih koncentracija mogu se javiti grevi i delirino ponaanje, a opasno je kad se jave nuspojave vezane uz disanje. Smrt obino nastupa zbog zastoja disanja, ali meu stotinjak opisanih samo su bila dva smrtna sluaja. Moram priznati da nisam nikad u Hrvatskoj uo za otrovanje citizinom ili pak teku interakciju izmeu nikotina i citizina.

Mrazovac
Sadri alkaloid kolhicin, koji se u nekim zemljama poput Indije koristi kao lijek za ublaavanje bolova kod gihta. Moe se nabaviti i kod nas u obliku razliitih krema, a u Indiji se javlja o otrovanjima takvim pripravcima, posebno u djece. Inae otrovanja mogu nastupiti zbog uzimanja sjemena biljke (Colhicum autumnale). Zadnjih desetljea je koriten u znanosti zbog svog specifinog vezanja na tubulin. To svojstvo se koristi u nekim analitikim metodama mjerenja tubulina, koji se na poetku zvao colchicine binding protein. Eto kako jedna otrovna tvar moe biti dobro dola u znanosti za druge svrhe. Ta injenica to su ga mnogi koristili dovela je do vrlo opsenih ispitivanja njegovih razliitih opasnih svojstava. U tim istraivanjima nedvojbeno je dokazana njegova teratogenost i citotoksinost, pa lijenici ne preporuuju koritenje tradicionalnih indijskih pripravaka za tretiranje bolesti poput gihta. Zbog visoke citotoksinosti neko vrijeme je istraivana mogunost koritenja istog kolhicina u tretiranju nekih tumora, ali se odustalo zbog njegove visoke otrovnosti i spore eliminacije iz organizma. Kod otrovanja se prvo javlja snana abdominalna bol uz krvave proljeve, a visoke doze mogu izazvati paralizu, hematoloke poremeaje, zatajenje bubrega, cijanozu i kolaps. Smrt nastupa 2-3 dana nakon otrovanja visokim dozama, a nema nikakvih antidota ili uinkovitih tehnika uklanjanja iz organizma. Zato je najpametnije da se uvate mrazovca bez obzira to su mu cvjetovi stvarno lijepi.

127

Jedi
Latinsko ime mu je Aconitum napellus, a glavni otrovni sastojak naravno akonitin. Najstarija izvjea govore o tome da se koristio za namakanje strjelica u njegove tinkture, pa bi se mogao svrstati u bojne otrove za posebne svrhe. Mora se priznati da dobro izgleda na slici pokraj ovog teksta. Krasni cvjetovi! Opisani su sluajevi djece koja su jela cvjetove ili sjemenje. Preparati na bazi akonitina koriste se u indijskoj tradicionalnoj medicini kao antireumatici i antiinflamatorna sredstva u obliku krema. U posljednje vrijeme prodire i na europsko trite, pa se ne mogu iskljuiti otrovanja. Akonitin je zapravo neurotoksin i zbog toga ga se treba uvati. Prvi znakovi otrovanja su osjeaj drhtanja miia i koe, parestezija usana i jezika, munina i povraanje, itd. iri se osjeaj hladnoe u tijelu jer stvarno dolazi do pada tjelesne temperature, javljaju se problemi s vidom s tipinim osjeajem da je sve uto-zeleno. Umire se zbog prestanka disanja i paralize miia. Nema uinkovite tehnika uklanjanja tog otrova iz organizma niti postoje protuotrovi.

Strihnin
Radi se o starom monom otrovu, koji je mogao ve nekoliko minuta nakon visoke doze izazvati smrt. Nalazi se u kod nas neuobiajenoj biljci Strychnos nux vomica s prekrasnim bobicama, koje su neki zvali bobice sv. Ignacija. Otrovati se moe najee bobicama, a prije ga se moglo nai u razliitim lijekovima ili tzv. pomonim ljekovitim sredstvima (npr. davno povueni Vital namijenjen starijim osobama). Danas ga se moe nai samo sluajno u laboratorijskim zbirkama kemikalija ili prastarim kunim ljekarnama. Ve nekoliko bobica moe izazvati smrt, jer ima nizak LD50. Doza od 10-20 mg moe izazvati brzu pojavu tremora, usporenja disanja i razvijanja snanog osjeaja straha. Brzo nakon toga se pojavljuju tetaniki grevi, cijanoza, prestanak disanja, snaan porast krvnog tlaka i smrt. Nema nikakvih antidota niti ima podataka o tehnikama eliminacije iz organizma, pa je pacijent preputen samom sebi to se tie mogunosti preivljavanja.

Glikozidi digitalisa
Srani glikozidi su velika skupina tvari od kojih se neki koriste vrlo uspjeno kao lijekovi kod sranih bolesti (npr. digoksin, digitoksin, itd). Problem s tim tvarima je uglavnom vezan uz strmu krivulju doza/uinak, pa se za as doe iz podruja nedjelotvornosti u podruje intoksikacija. Evo nekoliko slika razliitih biljaka s glikozidima digitalisa.

128

Digitalis purpurea

Convalaria majalis

Gratiola officinalis, milica

Crveni naprstak (Digitalis purpurea), sadri digoksin, urica (Convalaria majalis) konvalarin, milica (Gratiola officinalis) gratitoksin, kukurijek (Helleborus officinalis) helebrin, oleander (nerium oleander) olidandrin, itd. Sve divni i krasni cvjetovi, a digitalis glikozide sadri lie, bobice, cvijetovi, itd. Kod otrovanja prvo se pojavljuju kardiovaskularni uinci, koji mogu dovesti do zastoja srca. Zanimljiva pojava kod nekih otrovanih je zeleno vidno polje. Imali smo jedno takvo otrovanje s digoksinom gdje pacijentica nije imala nekih znaajnijih nuspojava lijeka osim tog zelenog vidnog polja. Inae se znaju javiti halucinacije i delirina stanja. Meni su u sjeanju ostali neki sluajevi otrovanja biljkama koje sadre ove glikozide. Prvo otrovanje se dogodilo krajem sedamdesetih godina i bilo je zanimljivo zbog okolnosti. Mlada maarska obitelj je vraajui se s mora odluila provesti koji dan u Zagrebu, jer je otac obitelji elio malo pogledati grad mladosti svoga djeda. Djed je u onim austrougarskim vremenima bio asnik na slubi nekoliko godina u Zagrebu, pa je svom unuku sa sjetom priao o lijepom malom austrougarskom gradu. Obitelj se zaustavila u kampu Mladost pokraj Save, ali izgleda da nisu imali vremena za bezbrino razgledavanje grada. Njihov jedinac star nekih 4-5 godina dohvatio se bobica urica i uivao u njima kad ga je pronaao otac. Maar je ipak poneto znao o opasnostima urica i istog asa odvezao je dijete u djeju bolnicu u Klaievoj, gdje su tada imali mali odjel za intoksikacije. Nazvali su s odjela naravno i mene s molbom da pomognem kako znam i mogu. Nije se moglo dopustiti da jedan maarski turist traei korjene svog djeda po Zagrebu strada pri tome. Oni su odmah obavili ispiranje eluca djeaku nalazei prilinu koliinu tek malo naetih bobica otrovne biljke. Ja sam pak dobio kako lavaat tako i krv djeaka na analizu digitalisa. Bila je to metoda prilino nespecifina i moglo se detektirati s njom bilo koji glikozid digitalisa. Naravno da su u lavaatu naene visoke koncentracije digitalisa, a u krvi vrlo niske ili jedva mjerljive. Svi su nakon mojih nalaza bili oduevljeni kao i ja osobno. Jedino mi je ao to nisam pitao je li maarska obitelj obavila svoj zadatak hodanja Zagrebom ili su nakon loeg iskustva brzo otili kui.

129

Imali smo i barem dva otrovanja oleandrinom iz lia oleandra od kojih je jedno bilo izrazito zanimljivo. Pozvali su me hitno zbog otrovanja esnaestogodinje djevojke oleandrom i trebalo je mjeriti koncentracije u njezinoj krvi. Prvi as smo sumnjali da se moda radi o neeljenoj trudnoi i da je zato djevojka popila aj od 3 lista oleandra. Naime, oleandrin je poznat kao sredstvo za izazivanje pobaaja i nije se dogodilo prvi put da ga netko koristi u naim krajevima. On izaziva teke kontrakcije maternice i na taj nain se obavljao pobaaj. Djevojka je bila u vrlo tekom stanju i jedino rjeenje bilo je obaviti hemoperfuziju. Koncentracije oleandrina u krvi bile su vrlo visoke, a djevojka je bila u komatoznom stanju s tekim kardiotoksinim uincima oleandrina. Obavljene su ak dvije hemoperfuzije. Nakon prve hemoperfuzije pale su koncentracije oleandrina u krvi, ali je za njega poznato da se raspodjeljuje u tkiva, pa se brzo nakon zavrenog postupka i privremenog oporavka on poeo preraspodjeljivati uz porast koncentracija u krvi. Tek drugom hemoperfuzijom uspjelo se spustiti koncentracije oleandrina na prihvatljivu razinu i mlada djevojka je preivjela to izrazito teko otrovanje. Kasnije smo od nje saznali da je ona koji dan ranije skuhala aj od tri lista, ali se onda predomislila i privremeno odustala od samoubojstva. Onda je drugi dan ponovo odluila popiti aj, pa ga je zagrijala i opet odustala. Tako je ona nekoliko puta podgrijavala aj i na taj nain stalno poboljavala ekstrakciju oelandrina iz lia te se njegova koncentracija iz dana u dan poveavala u aju. Pogrijeili smo to se tie razloga ispijanja aja od oleandra, jer djevojka nije bila trudna. Ona je pokuala samoubojstvo zbog izrazito nesreenih odnosa u obitelji. Tada sam nauio kako se ene ne ubijaju samo zbog nesretne ljubavi ili slinih gluposti, a da su obiteljski razlozi najei uzrok pokuaja samoubojstva.

Stari otrov iz kukute

Kukuta (Conium maculatum) je dugo poznata biljka. Posebno su joj opasne sjemenke, a poznata je po tome to je njome otrovan Sokrat. Glavni i odgovorni alkaloid iz kukute je konin. Osim u sjemenkama moe ga se nai u drugim dijelovima biljke, poput npr. korijena. Nezgodno kod konina je to to mu djelovanje moe biti odgoeno tako da se tetni uinci znaju pojaviti 312 h nakon ingestije otrovnog dijela biljke. Znakovi otrovanja su opisani jo u vrijeme kad su otrovali Sokrata. Prvo se javlja paraliza nogu, a onda se iri kroz tijelo prema glavi. Usput se javljaju i nespecifini simptomi poput snanih bolova u trbuhu, povraanja i proljeva. Umire se zbog prestanka disanja, a moderna medicina poznaje tek simptomatsko lijeenje bolesti.

130

Cikutoksin i rodbina

Sam cikutoksin nalazi se u biljci trubeljika (Cicuta virosa) i to posebno u gomolju. Roaci su mu buksin iz imira (Buxus sempervirens) i taksin iz tise (Taxus baccata). Na lijevoj slici je imir, a na desno je tisa. U narodu se od iglica tise kuhao aj kao dobar abortiv, a kod djece su opisana otrovanja zbog vakanja iglica. Kod imira su pak najopasnije bobice dok kod trubetljike (cikutoksin) najvie otrova sadri gomolj. Ipak valja rei da se kod svih javljaju simptomi gastroenteritisa uz grenja, vrtoglavice, tahikardije, itd. Nema opisa o tome da su smrtonosni, a srea je da se raspadaju u gornjem dijelu probavnog sustava, pa i ne dolazi do njihove znaajne apsorpcije u krvotok.

Cijanogeni biljni plodovi

Odmah treba naglasiti kako se cijanogenih tvari iz razliitih biljaka ne treba uope plaiti iako je injenica da se njihovi alkaloidi pod nazivom amigdalini metaboliziraju u cijanide. Danas je poznato vie od 150 biljaka, koje uglavnom u svojim plodovima sadre amigdaline. To su praktiki sve kotice naih voaka, a osobito puno amigdalina ima u gorkim bademima i u koticama kajsija.

131

Naravno da nitko zbog amigdalina nije prestao jesti gorke bademe ili kolae u koje ih se obilno stavlja, jer u normalnim stanjima metabolizam ide relativno sporo, a organizam je uvijek u stanju te male koliine cijanida naprosto biotransformirati u izocijanate. Iz mojeg sjeanja ipak izdvajam jedan sluaj iz Makedonije polovicom ezdesetih godina prolog stoljea, jer smo o njemu puno raspravljali meu toksikolozima. Dvojica brae su ostala sama kod kue u zabaenom selu nekog kolovoza dok su roditelji obavljali poslove na polju. Stariji brat je malom dvogodinjaku marljivo razbijao kotice od kajsija i hranio ga tom delikatesom. Onda su se pojavili znakovi otrovanja, a dok su roditelji stigli kui i dok se pojavila i malo obrazovanija sestra djeak je umro. Nikad zapravo nisu otkriveni toni i pravi razlozi tog traginog dogaaja, jer gotovo nikakve analize nisu bile uinjene niti je bilo mogue napraviti ih. Moda se ak nije ni radilo o otrovanju amigdalinom, ali drugog tumaenja nagle smrti nije bilo.

Atentatorski otrovi
Znam da moram pisati o ricinu naprosto zato to se to od toksikologa oekuje, pogotovo od nekog tko se bavio i vojnom toksikologijom odnosno sprjeavanjem diverzija ili slinih dogaaja. To je ona pria o bugarskom disidentu i kiobranu puki iz koje je u politikog protivnika socijalistika vlast na jednom londonskom stajalitu autobusa pogodila siunim projektilom napunjenim ricinom. On je osjetio runi ubod i tog se sjetio kad su ga dva dana kasnije prebacili u bolnicu zbog zakazivanja jetara i bubrega te tekih neurotoksinih uinaka. Nakon njegove smrti obavljena je razudba i navodno je naen mali projektil u njegovu bedru, a navodno je dokazan i ricin. Neko vrijeme sedamdesetih godina smatralo se ricin i njemu slini proteinski otrov abrin idealnim atentatorskim sredstvima. Ricin se nalazi u bobicama biljke ricinus (Ricinus communis), ali je naravno kao protein netopljiv u ricinusovom ulju i ne oneiava ga. Ima izvjea o slabim otrovanjima djece, koja su jela bobice ricinusa, ali nikada se nita strano nije dogodilo zbog toga to se on izrazito slabo apsorbira iz probavnog sustava. Uostalom, nije iskljueno da su djeca imala tipine simptome koji se javljaju kod gutanja ricinusova ulja. U kasnijim godinama prialo se o primjeni ricina i na drugim mjestima u atentatorske svrhe, ali nikad te prie nisu potvrene. Tek nakon upada Amerikanaca u Afganistan pojavile su se vijesti o velikim koliinama ricina naenog u planinskim sklonitima talibana, a ak je tih godina u Londonu zaplijenjena u stanu sumnjivca odreena koliina te tvari. Raspravljalo se o mogunostima primjene ricina u obliku kapljinog aerosola (dakle otopljenog u vodi ili slinoj tekuini). Smatralo se da bi sitni aerosol mogao donijeti ricin u alveole, a tamo bi se vjerojatno onda lako apsorbirao i izazvao teka otrovanja. Moda i ima rezultata tajnih ispitivanja primjene ricina u obliku aerosola, ali struna javnost do takvih podataka ne moe doi. Kod otrovanja ricinom lijenik praktiki nema to napraviti, pogotovo zato to pacijent dolazi kad je ve sve gotovo i kad se teka oteenja ne mogu popraviti. Obzirom na njegovu proteinsku strukturu misli se da bi za lijeenje doli u ozbir ili potpuna viestruka izmjena krvi ili pak plazmafereza (uklanjanje ukupne plazme), ali i to je dvojbeno budui se ricin vrsto vee za limfocite i moda jo neke

Ricinus communis

132

druge stanice u krvi. Ponavljam da je pouzdanih podataka o primjeni ricina ili abrina jako malo te da je prosjenom toksikologu nemogue procijeniti kakva nam opasnost od njega prijeti u nemirnim vremenima svjetskog terorizma.

Antihelminici
Radi se o velikoj skupini biljaka sa slabim otrovima slinog djelovanja ili s nespecifinim simptomima. Tako se henopodium nalazi u lobodi (Olleum chenopodii), santonin u biljci Flores cinae itd. Henopodium izaziva tipine simptome poput glavobolje, vrtoglavice i munine. Samo u rijetkim sluajevima kod visokih

doza pojavljuju se grevi, ali nema podataka o smrtnim zavrecima. Santonin je slian, ali ima dodatnih zanimljivih uinaka to se tie vidnog polja. U poetku otrovani vidi sve ljubiasto da bi se onda promijenilo u uto. Kod visokih doza moe doi do grenja i ak smrti zbog prestanka disanja. Treba spomenuti jo jednu zanimljivu biljku, kad se govori o promjeni vidnog polja iako se ne moe razvrstati strogo uz antihelminike. Radi se o biljci pod nazivom artemisia absinthium (pelin, pelinkovci, itd). Ona je bila jako popularna negdje na prijelazu iz 19. u 20. stoljee budui se stavljala u liker pod nazivom absint. Proirio se Europom, a osobito u umjetnikim krugovima. Ne znam je li euforine uinke davao alkohol ili razliiti alkaloidi iz biljke, ali zbog drugih uinaka su ga ranih godina dvadesetog stoljea zabranili za stavljanje u promet. Osobito je u absintu volio uivati van Gogh u vrijeme svoje zeleno-ute faze. Upravo takvo vidno polje daje absint kod blagih otrovanja. S jedne strane, nastale su velianstvene slike tog majstora, koje se danas prodaju po basnoslovnim svotama novca, a s druge strane izgleda da je absint puno kotao umjetnika. Sjea uha se dogodila u toj fazi neumjerenog pijenja absinta. Biljka se inae vidi s lijeve strane uz ovaj tekst.

Eterina ulja i drugi otrovi

Tu se ubrajaju ekstrakti razliitih biljaka, ije je jedino zajedniko svojstvo da ne predstavljaju znaajniju opasnost za ljudsko zdravlje, ali se otrovanja javljaju. Obzirom da se koriste i kao lijekovi i kao dodatak kozmetikim preparatima do njih nije teko doi. Jedan od poznatih destilata biljke Cinnamonum camphora je kamfor rado koriten kao miris. Moe biti opasan za djecu i doza od 1 g moe ak izazvati smrt, a kod odraslih do deset puta vea doza. Nakon gutanja javljaju se nemir, nesanica, tremor i halucinacije, a prema literaturi 133

moe nastupiti smrt. Sjeam se tek jednog otrovanja uljem kamfora, kad je neki ovjek povukao dobar gutljaj iz boce s uljem. Tvrdio je kako je mislio da se radi o nekom alkoholnom piu, naravno bez ikakve etikete na boci, pa je zato pio. Savjetovali smo mu da povrati ono to je popio te da se javi svom lijeniku radi konzultacija. Kasnije je nazvao i lijenik sumnjajui u to da nas je sve pacijent prevario zbog tko zna kojih razloga. Usta su mu mirisala na kamfor, ali nije bilo nikakvih probavnih potekoa. Tako smo zapravo zaboravili ovaj sluaj i nikad nisam dobio povratnu informaciju kako se otrovani oporavio. Po mirisu je poznat i mentol, koji se izolira iz biljke menta i koristi onda za poboljanje mirisa razliitih proizvoda, od cigareta i alkoholnih pia do vakaih guma. Inae se uglavnom ne bere po poljima nego se uzgaja kao industrijska biljka i sije na velikim povrinama. Opasan moe biti jedino kad se uzima u koncentriranom obliku, dakle kao ulje, a od uivanja same biljke nee biti ba nikakve tete. Uostalom, od lia mente se prave ajevi. Osobno ne volim miris mentola, a neko vrijeme ga nisam mogao podnositi. To se dogodilo kad se poslije velike mature moje gimnazijsko drutvo ukljuujui mene napilo likera kune proizvodnje na bazi ekstrakta mentola. Ono to sam doivio poslije tog bolnog iskustva pobudilo je kod mene stranu odbojnost prema mentolu i meni je godinama postajalo muno kad bi tek iz daleka osjetio njegov miris. Terpentinsko ulje pod nazivom pinen ekstrahira se iz etinjaa i ima vrlo usku uporabnu vrijednost, a u starim vremenima se koristio kao slabi abortiv. Tipine etinjae prikazane su na lijevoj slici. Inae je otrovnost pinena vrlo niska i za odraslog ovjeka je proraunata smrtonosna doza od oko 100 g. Uinci se estoko javljaju u probavnom sustavu uz greve i povraanje, a apsorpcija u organizam je izrazito mala. Meutim, i ta mala apsorbirana koliina moe izazvati oteenja bubrega, a uz to se javlja oteano disanje. Na drugoj slici gore prikazana je borovnica (Juniperus), koja sadri alkaloid sabinol. Njegov ekstrak se takoer u prolosti koristio kao abortiv. Uinci su mu inae slini kao kod pinena. U prirodi je puno biljaka, koje mogu sadravati opasne kemikalije u niskim dozama. Tako npr. afran (Crocus sativus) sadri alkaloid safran, a u perinu se nalazi alkaloid miristizin poznat po svom fototoksinom djelovanju.

Osobno imam vrlo zanimljivo iskustvo s perinom iz kolovoza 1991. godine kad sam zapovijedao Toksikolokom slubom. Dola mi je panina dojava iz Velike Gorice o djeci

134

otrovanoj plikavcima, a uz dojavu su donijeli video disketu sa snimkama djece. Zaista su to bila krasna djeica u dobi od 14 godina, koji su po licu, vratu i rukama imali vee ili manje plikove (mjehure) i bojali su se plikavaca. Naime, oni su na nekom polju smjetenom tik uz ogradu vojnog radara trgali perin. Tada su ve svi vojni objekti bili barem pod nadzorom ako ne i opkoljeni i djeci ba nije bilo svejedno gledati nagazne mine postavljene oko cijelog vojnog objekta. Cijeli dan su za deparac trgali perin, a bilo je vrue i sunano. Oni jesu povremeno radoznalo obilazili ograeni vojni objekt ali nisu nita dirali niti su imali kontakte s vojnom posadom. Onda su se pojavili ti plikovi, a strano ih je sve svrbjelo na mjestu pojave plikova. Novinari su se dohvatili teme optuujui JNA da je primijenila plikavce na djeci, a dobivao sam od nekih kolega sugestije da bi se moglo raditi o trihotecenima. Moji suradnici i ja sumnjali smo da bi moralo biti neto drugo uzrok bulama, pogotovo zato to se nisu razvijali nikakvi pravi znakovi otrovanja plikavcima. Poslao sam ekipu na teren i oni su se vratili sa sumnjom da bi moglo biti neto u vezi s biljkama na tom polju, budui je perin bio jako zarastao u korov. Obratio sam se predstojnici dermatologije na alati traei razgovor, a ona me doekala s nekoliko kopija svojih radova o uincima miristina na kou uz prisustvo UV zraenja. Hrvatski dermatolozi su ve davno imali takvih iskustava. Tijekom trganja perina prskaju male kapljice soka po koi ruku, a onda su ih djeca prenosila na vrat i lice briui znoj. Tako se sok perina razmazao po velikoj povrini koe, a snane suneve zrake su pojaale uinak miristina tzv. potencijskom interakcijom i javile su se bule na koi. Predstojnica je zatraila da joj dovedu djecu na pregled kako bi im mogla propisati uinkovitu terapiju, pa je nekoliko dana nakon toga prestalo uzbuenje zbog stradale djece. Naravno da se ovakva interakcija moe dogoditi samo kod profesionalnog rada s perinom i da inae perin slui kao izrazito vaan zain pri kuhanju u svakom domainstvu. Ne trebate se bojati kad vam serviraju ribu s gradela posutu sitno isjeckanim perinom i enjakom.

Ukrasne biljke
Zapravo treba naglasiti kako kune biljke nisu jako opasne, ali se ne preporuuje niti jednu od njih jesti ukljuujui njihove cvijetove ili sjemenke. Uvijek se mogu javiti nekakvi neugodni uinci, kako e biti pokazano u tekstu koji slijedi. Naravno da ljudi danas dre u kui i zainsko bilje poput npr. majine duice, ali ovdje e biti rijei samo o ukrasnom. Diffenbachia je kod nas uobiajena ukrasna biljka, koja podrijetlo vue iz Brazila, a kod nas se dobro odrava u stanovima sa stalnim i dobrim grijanjem. Otrovanja s ovom biljkom zabiljeena su jo u 17. stoljeu. Problem je sok ove biljke, koji djeluje nadraujue na sve sluznice ovjeka i ivotinje. Ne bi vjerovali, ali opisani su sluajevi vakanja listova ove biljke uz prilino snane uinke na usnu upljinu, jezik i grlo. Opisuju ih kao goruu bol. Pojaava se snano salivacija i javljaju se potekoe s gutanjem, a mogu se zadrati nekoliko dana. Osobito su osjetljiva djeca. Nema hrvatskih podataka, ali u Njemakoj se godinje za pomo obraa oko 200 ljudi zbog problema s diffenbachiom. Takoer je sluznica oka jako osjetljiva na sok ove biljke. Javlja se snana bol i pacijenti vrsto stiu kapke tako da ih se mora otvarati na silu radi dijagnostike i lijeenja. Obvezno se preporuuje prati ruke nakon bilo kakvih intervencija na biljci, npr. otkidanje listova ili podrezivanje biljke kad previe naraste. Nisam to naao za ovu biljku nego za filodendron, da se poslije pranja listova mora oprati ruke, jer se sok na njima moe zadrati i onda ga se lako prenese na oi ili usnice. Roaci po djelovanju naprijed opisanoj biljci su filodendron i rododedron.

135

Opasne tvari su sline kao kod diffenbachie, ali s filodendronom na slici gore lijevo postoje tea iskustva, ak smrtonosna. Opisan je sluaj etvromjesenog djeteta, koje je umrlo s tekim grevima i s dijagnozom encefalitisa bez jasnih uzroka. Onda su na patologiji pronali u probavnom sustavu komadi lista filodendrona i zakljuak je bio kako je puzajue dijete odgrizlo komad lista ili vie njih te ih progutalo. Kao to je ve naprijed reeno opisan je sluaj mlade djevojke, koja se javila lijeniku zbog tekih dermatitisa na rukama. Otkriveno je da je jednom tjedno prala listove filodendrona i postala alergina na sokove, pa je dermatitis bio posljedica tog dogaaja. to se tie rododendrona njegovi su uinci na zdravlje ljudi slabiji nego kod prva dva opisana, ali takoer ima slinu vrstu djelovanja. Ciklama (Cyclamen persicum) sadra otrov ciklamin, koji se preteno nalazi u cvijetovima biljke i mora se priznati da su otrovanja izrazito rijetka. Prikazana je na slici lijevo dolje. Prvenstveno se javljaju gastrointestinalni poremeaji uz bolove i snane proljeve. Uz vie doze mogu se pojaviti miine konvulzije i ak paraliza u djece ve nakon malih koliina provakane i progutane stapke.

136

Druga esta europska ukrasna biljka su tulipani inae podrijetlom iz Irana i Turske, a prikazani su na slici gore desno. Problem predstavljaju njegove lukovice, koje sadre alkaloide tulipalin A i tulipozid A. Najvanije djelovanje su im dermatitisi kao profesionalno oboljenje vrtlara, a nisam saznao niti za jedan sluaj da bi netko pojeo lukovicu. Zanimljivo je da postoji i sindrom tulipanski prsti, a karakterizirani su dermatitisom na jagodicama prstiju i dlanovima. Asparagus (Asparagus officinalis) sa svojim toksinom sarsasapogeninom ne predstavlja neku znaajniju opasnost za ljude. (Vidi sliku dolje lijevo.) ak je opisano da su njegove suene plodove ljudi u nekim siromanijim krajevima koristili kao nadomjestak kave. Gutanje crvenih bobica moe izazvati blage gastroinetstinalne poremeaje i terapija je tek simptomatska. Meutim, dodir s asparagusom moe izazvati alergijske reakcije i kasnije razvijanje dermatitisa. O veini naih ukrasnih biljaka zapravo malo znademo i mene su iznenadili podaci o biljkama roda Euphoriaceae meu koje se uvrtava i kod nas u zadnje vrijeme tako popularna boina zvijezda prikazana na slici dolje desno. Ove biljke sadre razliite toksine diterpene uglavnom sa snanim nadraujuim djelovanjem, posebno na sluznice. Dodir sluznica sa sokom izaziva dermatitis, a u nekim sluajevima se radi o pojavi mjehura na mjestu kontakta. Osobito je neugodno nakon gutanja provakanih dijelova biljke uz napomenu da im je okus odvratan i da nitko normalan nee to jesti. Javljaju se naravno munina i povraanje uz snane kolike, a opisana je pojava hemolizirane krvi u mokrai otrovanih osoba.

137

Sve naprijed reeno nalae nam oprez s biljkama u tom smislu da ih ne vaemo ili postupamo bezbrino s njihovim sokovima. injenica je da dananja gradska populacija skoro nita ne zna o biljkama iz prirode, pa sam vidio da ne razlikuju npr. ljivu od jabuke. Onda je bolje da ne diraju nita u prirodi makar to zavrilo benigno. Za ilustraciju na kraju ovog poglavlja dajem opis sluaja iz poetka osamdesetih godina prolog stoljea. Te ljetne nedjelje pozvan sam zbog otrovanja veeg broja djece bobicama neke biljke. Nekoliko mladih obitelji s djeicom uputilo se do jedne zagrebake oderice na rotiljanje i bilo im je jedino paziti da djeca u vodi ne prave gluposti. Onda se neka od majki zabrinula zbog prevelike tiine, koja nije svojstvena djeci u dobi izmeu 3 i 7 godina, pa ih je pola traiti. Ugledala je djecu pokraj nekog grma s kojeg su visjele bobice tamne boje, a djeca su ih bezbrino jela. Vriskom je dozvala ostale roditelje traei da se neto uini s moda otrovanom djecom. Svi su zaboravili na rotilj i samo su se urili odvesti djecu to prije u djeju bolnicu. Na sreu, jedan od oeva sjetio se otrgnuti granu te biljke i ponio ju je sa sobom. Dolaskom u bolnicu roditelji su zahtijevali hitno ispiranje eludaca svoje otrovane djeice, a iskusan lijenik je stigao kad su ve polovica od njih proli torturu. On je odmah zatraio prekid te ludosti, jer djeca su jela obine kukinje (Alchemila vulgaris). Zelene kukinje ba nisu jako jestive zbog trpkog okusa, ali kad potpuno sazriju onda su jako dobre i znam da su neki znali od njih raditi pekmez. Nita se u ovom sluaju stranoga nije dogodilo osim to su djeca patila za vrijeme ispiranja eluca. Zbog toga treba gradskim ljudima glasno rei da ne beru nikakve plodove u prirodi osim ako netko iskusan sa sela ne garantira da je takav plod jestiv.

Gljive
Gljive su zaista svud prisutne, ali su sezonski plodovi uma i polja. Izrazito mali broj ljudi poznaje ove potencijalne gastronomske delicije, a veina graana poput mene ne zna skoro nita o njima. Osobno sam samo dva puta odluio da vie nikad neu brati gljive radi vlastitog koritenja. Prvi put se to dogodilo na kraju pedesetih godina prolog stoljea kad sam imao nekih 14 godina i mislio da sam silno pametan i obrazovan. O gljivama sam naravno kao seosko dijete poneto znao i brao sam ih u pratnji starijih osoba. Jednom sam koju godinu ranije u kolovozu mjesecu sa sestrinom naiao u slavonskoj umi na polja brestovaa i nabrao ih u golemim koliinama. 138

To mi je davalo prilinu sigurnost budui sam ranije brao vrganje i lisiarke. Tog srpanjskog dana me pozvala lijepa Seka da idemo u umu brati gljive iako ba nije bilo vrijeme kad se gljive javljaju u zamjetnim koliinama, a kljuno je bilo to da je nakon sunog razdoblja koji dan ranije pala tanka kiica. Krenuli smo tako Seka i ja u umicu po gljivice i zaista je ona traila gljive, jer ba nije bila zainteresirana za moje nespretne pokuaje dodira. Lutali smo prekrasnom umom ne nalazei nikakvih gljiva ili drugih umskih plodova, a onda smo ispod jednog drveta ugledali veliku koloniju lisiarki. Bili smo sigurni da su to lisiarke, kako po bojama tako i po onom posebnom mirisu tih gljiva. Jest da su bile malo vee od uobiajenih lisiarki, ali smo zakljuili da su naprosto malo bolje narasle nego inae. Dvije pune koare lisiarki su bile napunjene i nas dvoje smo zadovoljno krenuli natrag u selo. Moja mama je bila oduevljena koliinama lisiarki i ve je izradila plan potronje. Onda je s polja doao moj otac i odmah rekao materi da baci sve te gljive, jer su one otrovne. Nastupila je mala prepirka, koju je zakljuio stari gljivar otac da on nee taknuti te gljive, a da mi radimo s njima to god nas je volja. I moj stariji brat je stao na oevu stranu i odluio da e jesti radije bilo to nego sporne gljive. Uz gljive smo pristali majka, svinjar i ja. Moja obitelj je bila relativno bogata drei opor od preko sto svinja pa smo onda unajmljivali svinjara. Taj svinjar Ivo je volio dobro pojesti i radovao se veeri s gljivama. Jedva sat nakon veere jurnuli smo svi u jedini WC zbog snanih proljeva i povraanja. Smirilo se to iza ponoi, ali bili smo teko dehidrirani i osramoeni zbog svojeg nepoznavanja gljiva. Kasnije su mi seoski znalci objasnili da smo zapravo ubrali urijske gljive, koje stari koari koriste za bojanje koe. Samo sam jednom negdje polovicom sedamedesetih brao sunanice na Sljemenu i sve je prolo jako dobro, ali tada sam se zaposlio na Rebru i nakon vienih tekih otrovanja odustao sam zauvijek brati bilo kakve gljive u slobodnoj prirodi. Jo sam neko vrijeme znao kupiti vrganje od poznatih, ali sam i s time prestao kad me u okviru pokuaja suradnje krajem osamdesetih prolog stoljea pozvao na gljivarsku izlobu na poznati znanstvenik i prvi hrvatski strunjak za gljive prof. dr. Romano Boac. Tada sam se uvjerio da otrovne gljive znaju izgledati za mene potpuno jednako kao one jestive i od tad kupujem samo uzgajane gljive. Kod nas ljudi beru svakakve vrste gljiva i u veini sluajeva greke dovode do gastrointestinalnih poremeaja poput proljeva i povraanja. Samo je nekoliko izrazito opasnih gljiva poput zelene pupavke (amanita phaloides), amanita virosa te poznate ludare ili muhare (amanita muscaria). Zbog toga e u daljnjem tekstu biti govora samo o njima, a kod gljiva s gastroinestinalnim sindromom neka se brinu oni koji nepaljivo hodaju umama sa slikama gljiva u ruci da bi izabrali prave. Neu ovdje davati ni slike jestivih gljiva, jer slike ne znae puno za potpunog neznalicu.

Zelena pupavka
Najgore su svakako amanita phaloides i amanita virosa, inae roakinje po zlu koje mogu napraviti. Ljudi ih esto zamjenjuju za peurke, ali imao sam iskustvo otrovanja obitelji, koja je berui tako prepoznatljive sunanice napunila koaru s nekoliko zelenih pupavki. Navodno su to bile sasvim male gljive i navodno se zaista mlade pupavke mogu zamijeniti za mlade sunanice. Obino nam otrovanja zelenom pupavkom stiu u ranu jesen kad brojni gladni graani poslije kia krenu traiti dodatne proteine u vidu umskih gljiva. Zanimljivo je da nisu sve godine jednake. Nekih godina uope nema otrovanja, a onda se pojavi nekakva luda godina kad su bolnice opsjednute otrovanim bolesnicima. Moj laboratorij je jo krajem osamdesetih prolog stoljea uveo metodu detekcije amanitina kao najgoreg predstavnika otrova zelene pupavke i skoro svake godine smo pogrijeili pri nabavi setove reagencija. Jedne godine smo ih imali premalo, a druge bi sve ostalo neiskoriteno i propalo,

139

pa su nam znali prigovarati da rasipamo novce budui je set reagencija imao trajnost od samo nekoliko mjeseci. Evo kako izgledaju te uasne gljive.

Lijevo je amanita phaloides a desno amanita virosa. Nekakva razlika oito postoji meu njima, ali ja se ne bih mogao zakleti da onu s desne strane ne bih zamijenio za ampinjone. Ponavljam da samo iskusni gljivari opaaju one male razlike izmeu jestivih i otrovnih gljiva. Strunjaci mogu prepoznati ovakve otrovne gljive i prema analizi eluanog sadraja nakon povraanja otrovanog, ali moja skupina nikad nije ni pokuala to nauiti. Jedno vrijeme smo bili zainteresirani za nekakve kemijske bojene reakcije s razliitim dijelovima gljiva. Meutim, razgovor sa strunjacima iz eke, koji takoer imaju puno otrovanja zelenom pupavkom, uvjerio nas je da krivo razmiljamo. Bio je to nesiguran put prepoznavanja gljiva. Neki njihovi strunjaci su ak poeli proizvodnju koveia s reagensima i priali su o samoukim gljivarima koji u umi izvode kemijske pokuse pokuavajui prepoznati koja gljiva je opasna a koja pak jestiva. Nemojte ni sluajno nasjedati takvim strunjacima, jer je kemijsko prepoznavanje na terenu doivjelo svoj potpuni neuspjeh. Ja sam onih ratnih godina morao brinuti i o zatiti VIP-ova (Very Important Person), pa sam predvidio i mogunost atentata stavljanjem ekstrakta zelene pupavke u hranu dunosnika. U to vrijeme smo pokuali razviti testove s kulturama stanica i bakterija. Nekako mi se uinilo da bi se na kulturama stanica jetara moglo otkriti amanitin u hrani. Inae je test trajao 15 do 60 min i smatrali smo da je to dovoljno vrijeme da visoki dunosnik prieka s konzumiranjem hrane prije nego to ona bude ispitana. Bioloki model u takvom sluaju nije dolazio u obzir, pa bio kua hrane ovjek ili neka pokusna ivotinja. Doivjeli smo potpuni neuspjeh na primjeru amanitina, jer je njegovo djelovanje specifino i mogli bi do rezultata doi biolokim pokusom tek nakon dan ili dva, a to je bilo predugo vrijeme ekanja za one koji ele uivati u obroku od gljiva. Amanitin se koliko toliko brzo moe dokazati tek kromatografskim metodama za to danas postoji mogunost i u Zagrebu. Zato su zelena pupavka i njezina rodbina tako opasne? Zato to imaju podmukle otrove. Iz njih su izolirani razliiti cikliki peptidi poput faloidina, viroidina i amanitina, ali najopasniji je amanitin. To je cikliki oktapeptid sastavljen od uglavnom neuobiajenih aminokiselina, a znaajka mu je velika termostabilnost. Kuhanje na temperaturi iznad 100 oC kroz dugo vrijeme nee mu skoro nita nakoditi. Ne apsorbira se on znaajno iz probavnog sustav osim kod male djece, ali dovoljno je i to to se apsorbira da uivatelju gljive uini velike tete. Openito kod gljiva treba snano naglasiti, uz galamu ako treba, da su na njihove otrove posebno osjetljiva mala djeca. Gledao sam otrovanu djecu na Rebru i ne mogu to zaboraviti. Meni su u sjeanju ostala krvarenja iz svih moguih otvora na tijelu, a takoer se ne moe zaboraviti visoka smrtnost. Mudri ljudi kau da djeci do dobi od nekih 16 godina

140

uope ne bi trebalo dati gljive, posebno ako su ih roditelji ubrali u slobodnoj prirodi. Simptomi otrovanja su teko prepoznatljivi, barem u prvim satima nakon otrovanja. Stvar se razvija na slijedei nain: 1. Gastrointestinalna faza: 6-24 h nakon ingestije, mogu biti slabi ili izostati (bol, povraanje, proljev-krvav, hipoglikemija, tahikardija, dehidracija, gubitak elektrolita) 2. Latencija: Rastu transaminaze. Amanitin se vee na enzime i makromolekule. ini se kao da je sve u redu i da je pacijent prebrodio opasnosti. 3. Hepatorenalna faza: 3-4 dana do tjedan nakon ingestije: konfuzija, delirij, hipoglikemija, koma, vidljiva oteenja...hepatorenalni sindrom s metabolikom acidozom, sepsa, poremeaj zgruavanja-krvarenja 4. Smrt ili zapoinje oporavak: Tjedan ili due nakon otrovanja. Ne moe se ovjek ba ni za to uhvatiti dok ne bude kasno i zato su lijenici oprezni pri dijagnostici otrovanja ovim gljivama. Najbolje je kod svake i najmanje sumnje traiti analizu amanitina. Naravno da se uz otrovanja uvijek javljaju nesporazumi i pacijenti daju krive podatke. Sjeam se jednog mog sluaja otrovanja gljivama na dalekom otoku. Stari prijatelj je tamo uzeo u najam duan i gostionu negdje krajem devedesetih godina prolog stoljea raunajui da bi mogao dobro zaraditi na turistima jediliarima iz Italije, kojima je taj otok izvrsno mjesto za odmor prije upuivanja na hrvatski jug. Polovicom rujna dola mu je u posjete sestra iz Zagreba poznata kao stari iskusni gljivar. ekajui brod etala je okolicom i nala u oblinjem umarku veliku koloniju vrganja. Nabrala je gljive i odmah pri dolasku na otok traila da se napravi bogati ruak od njezinih gljiva. Nita ne sumnjajui svi zaposlenici tvrtke slasno su uivali u neoekivanom ruku. Negdje oko 19 h nazvao me prijatelj s otoka traei pomo. Teko sam ga mogao razumjeti, jer je razgovor prekidao barem tri do etiri puta odlazei povraati. Shvatio sam da su ruali negdje izmeu 12 i 14 h, pa mi se kasna pojava simptoma otrovanja inila udnom. Od purgativnih gljiva povraa se negdje sat ili dva nakon uivanja u njihovom lijepom okusu. Ovo mi je mirisalo na amanitu faloides, pogotovo kad sam uo da se radi mediteranskim vrganjima. Ne treba brati gljive na stranom podruju, jer one mogu biti sasvim drugaije nego u vaem poznatom okoliu. Predloio sam da ih netko od mjetana prebaci na kopno, ali to nije dolazilo u obzir zbog snane bure. Na reenom podruju moe se govoriti o otvorenom moru i tamo se po buri ne plovi s malim plovilom. Konano sam zatraio da se pozove upomo policijski brod iz velikog mjesta. To je bio velik i vrst brod s iskusnom posadom, a moda se radilo o ivotu i smrti otrovanih osoba s otoka. Policija je shvatila opasnost i pod izrazito tekim uvjetima uputila se na otok. Glavni problem bilo je malo pristanite unato pjeanom dnu. Brod je negdje oko 22 h konano uspio pristati u maloj luci i onda su poeli problemi sa stradalnicima. Jedino je moj prijatelj bio u stanju teturati do broda, a sve ostale morali su prenositi nosilima. Meni je to bio dodatni razlog uznemirenosti i traio sam da ih se preveze u veliki grad. Meutim, policija je u suradnji s lijenicima zakljuila da to nije pametno po onako loem moru. Lijenici su ipak imali iskustva s otrovanjem gljivama s njihova podruja tvrdei da tamo zelene pupavke nema. Prihvatili su ih u stacionar na susjednom velikom otoku i dali otrovanima obilnu infuziju. Do podneva slijedeeg dana svi su se oporavili i time je sluaj zavren. Naravno da uzrok otrovanja nije bila zelena pupavka, a kasnije se ispostavilo kako se prijatelj i ja nismo razumjeli glede vremena proteklog od uivanja u gljivama do povraanja. Otrovanja zelenom pupavkom ne zavravaju dobro. Smrtnost u odraslih je via od 10%, a kod male djece iznad 40%. Bez namjere ulaenja u kliniku struku moram naglasiti kako je vano to prije prepoznati uzrok otrovanja i zapoeti s lijeenjem. Jedno i drugo je izrazito sloeno, jer je broj tetnih uinaka jako velik. Prvi na udaru su jetra i bubreg, pa esto za otrovanje zelenom pupavkom kaemo da je karakterizirano hepatorenalnim sindromom. Zakau u veoj ili manjoj mjeri oba organa. Mehanizmi oteenja nisu jednaki za jetra i

141

bubreg, ali u konanici je vaan krajnji rezultat. Dakako, stradaju i probavni organi zbog snane toksinosti amanitina, pa su krvarenja iz dvanaesnika i crijeva uobiajena pojava. Istina je da se to moe dijelom povezati s utjecajem amanitina na zgruavanje krvi, pa osobito djeca umiru od tekih unutranjih krvarenja. Nije to kraj djelovanja amanitina, jer su s takvim otrovanjima npr. povezana teka oteenja sredinjeg ivanog sustava, itd. Jedino donekle je dobro to amanitin navodno ne prolazi posteljicu, pa onda nema ni tekih tetnih uinaka na plod i ak sam itao jedan rad o trudnici otrovanoj amanitinom, koja je kasnije rodila zdravo i neoteeno dijete. Zapravo je otrov izrazito opasan i prognoza kod otrovanja nikad nije optimistika. to se pak moe poduzeti kod otrovanja zelenom pupavkom? Jako malo ako se na vrijeme ne prepozna i ne pone s lijeenjem. Ostaje na dragom Bogu i snazi organizma da obrane to mogu obraniti. Ve nekoliko desetljea trae se dobri protuotrovi, ali ni jedan se nije pokazao dobrim. esi su kroz desetljea ispitivali tioktinu kiselinu s nadom da bi ona mogla na sebe vezati amanitin ili ga sprijeiti da se vee na vane tjelesne molekule poput RNA polimeraze iz jetara. Meutim, ona je naputena kao lijek spasa jo u prolom stoljeu. Onda se pojavio silimarin ili silibin izoliran iz Sylibum marianum s nadom da bi on mogao sprijeiti ulazak amanitina u hepatocite. Laboratorijski pokusi su budili nadu, ali u praksi se pokazao neuinkovitim. to se tie tehnika izvantjelesnog uklanjanja amanitina rezultati takoer nisu sigurni pri traenju prave tehnike. Moda bi u prvim satima nakon otrovanja ak pomogla forsirana diureza, ali je to brzo odbaeno zbog nefrotoksinog djelovanja te tvari (bubreg strada meu prvima). Hemodijaliza ba nije prikladna tehnika zato to se amanitin snano vee na makromolekule. Hemoperfuzija je davala neke nade u sluaju primjene unutar 24 h nakon otrovanja, ali njezini rezultati nikad nisu sasvim pozitivno ocijenjeni. Danas se rutinski primjenjuje plazmafereza, tj. uklanjanje ukupne plazme gdje se nalazi najvei dio amanitina vezan za albumine. Meutim, njezina uspjenost je koliko toliko prihvatljiva samo unutar 24 h nakon otrovanja. Nema dakle sasvim sigurne i pouzdane tehnike za lijeenje otrovanja amanitinom. Prije nekih petnaest godina prvi put je primijenjena transplatacija jetara, a od onda se to smatra jedinim prikladnim rjeenjem kod otrovanja s tekim posljedicama. Na kraju ostaje zakljuiti da je najbolje i najsigurnije rjeenje sprjeavanje otrovanja. Sve je ostalo manje ili vie upitno. Zato valja pozorno proitati upute koje dajemo na kraju ovog odlomka.

142

Ludara
O ludari ili amaniti muscaria govori se neto vie u poglavlju o sredstvima ovisnosti, a ovdje emo pisati tek o njezinim toksinim uincima. Ludara i njezine roake su vrlo karakteristina izgleda i meni je zapravo nejasno kako je ljudi ne prepoznaju u prirodi. Ne kaem da nije lijepa, ali ve svojim bojama upozorava na opasnosti. Ne zaboravljam na njezine velianstvene

psihodelike uinke i da je rado koriste kao halucinogen, posebno u nekim krajevima svijeta. Meutim, simptomi ne zavravaju samo na halucinacijama. Muscimol nije halucinogena tvar i ima svoje uinke znatno drugaije nego ibotenska kiselina. Trideset minuta nakon ingestije javlja se euforija i psihostimulativno djelovanje, a kasnije nastupaju pospanost, konfuzija, midrijaza, grevi, koma; nekoliko dana ostaje glavobolja ako ovjek preivi otrovanje. Muscimol i ibotenska kiselina su termostabilni i kuhanje nita ne pomae u njihovoj inaktivaciji. Treba jako naglasiti da ni halucinogeni uinci nisu uvijek jako lijepi, o emu svjedoi naslikana vizija jednog od stradalih. Nema nikakvog antidota niti na muscimol niti na ibotensku kiselinu i uglavnom se lijenici odluuju na simptomatsku terapiju. Nije sigurno niti kako pomau tehnike ekstrakorporalne eliminacije otrova. Moda bi obzirom na strukturu otrova mogle doi u obzir hemodijaliza ili hemoperfuzija, ali dovoljno iskustava nema kao to nema niti dovoljno podataka o njihovoj toksikokinetici. Izgleda da se ovom gljivom ljudi ipak rijetko truju osim tamo u sjevernim krajevima velike Rusije. Ja se u vrijeme mojeg rada na dijagnosticiranju otrovanja nisam nikad susreo s ludarom nego poneto znam tek iz pria starijih ljudi. Nadam se da e tako ostati i u budunosti, jer sezonski gljivari poetnici unato svojem neznanju vjerojatno ipak znaju prepoznati ovu gljivu lijepa izgleda. Umjesto zakljuka dajem savjete: 1. Ne skupljajte gljive u prirodi ako niste njihov vrsni poznavatelj, a nemojte to initi niti ako ste poznavatelj gljiva u podrujima koja ne poznajete. Ako ve elite gljivariti ulanite se u neku od udruga gljivara i uite uz iskusnije. 2. Iskoristite priliku da odnesete ubrane gljive strunjacima na pregled. Svake godine u vrijeme sezone gljiva oni organiziraju skupine strunjaka za pomo neznalicama. Nemojte aliti truda i vremena da ih pitate za savjet.

143

3. Ako kupujete gljive na trnici zatraite od prodavaa kopiju atesta da je bera ispitani i iskusni gljivar. Udruge takve ateste dijele svojim iskusnim lanovima, a za vas to ipak znai nekakvu poveanu sigurnost. 4. Gljive drite uvijek prije uporabe samo u prirodnoj ambalai (npr. koarice od iblja), a nikako u plastinim vreicama, jer se tako mogu pokvariti i prirediti vam brojne neugodnosti nakon konzumiranja. 5. Djeci nikad nemojte davati gljive prije nego to ste ih vi sami kuali. Zapravo je najbolje da djeci uope ne dajete gljive, koje ste sami ubrali. Ako se i otrujete neete proi tako loe kao to prolaze djeca kod otrovanja gljivama. 6. im osjetite najmanju potekou nakon uivanja u obroku s gljivama odmah se javite u najbliu bolniku ustanovu, a sa sobom ponesite sirove i kuhanjem obraene gljive.

Tako mali a opasni

Ovdje mislim govoriti o otrovima mikroorganizama, koji su stariji od viih organizama i sigurno je ovjek s njima bio u kontaktu od svojih poela. Naravno da do devetnaestog stoljea nije znao nita o tim otrovima, a jedva je neto vanijeg znao o onima koji proizvode takve otrove. To to su mikroorganizmi izrazito sitni ne znai da su njihovi otrovi manje opasni od onih drugih. Dapae, injenica je da o botulinu govorimo kao o najopasnijoj tvari na tom svijetu, a proizvodi ga obina bakterija. Bez obzira da li govorimo o bakterijama ili plijesnima kao proizvoaima otrova injenica je da su izazvali najtee i najbrojnije epidemije uz stradavanje golemog broja ljudi i ivotinja. Nije li to razlog da se o njima napie pokoja rije uz ograde o kojima e kasnije biti rijei. Pisati u o otrovima bakterija i plijesni, a tek spominjem kako postoje otrovi drugih sitnih organizama poput algi ili planktona, ali o njima se poneto moe proitati u drugim tekstovima.

Bakterije
Toksikolog zapravo nerado pie o bakterijama i produktima njihova metabolizma, jer je to podruje danas potpuno u nadlenosti infektologa i epidemiologa. Znali su strunjaci reenih profila da je svaka bakterijska infekcija u biti otrovanje, kao to su znali i drugi zdravstveni djelatnici, pa su vjerojatno tradicionalno prije tridesetak godina sva otrovanja slali na infektoloke odjele u bolnicama naih i europskih gradova. Oni su jako davno shvatili kako je sprjeavati zarazne bolesti jednako ili jo vanije nego ih dijagnosticirati i lijeiti, pa vie ni jednom toksikologu nije padalo napamet mijeati se u infektologiju ili epidemiologiju. Imaju oni brojnih problema zbog toga to se bakterije mijenjaju i prilagoavaju, pa se stalno vode bitke. Mora se priznati da na tom podruju lijeenje otrovanih osoba ne tee uobiajenim smjerom u toksikologiji, tj. prepoznati otrov i onda ga ubrzano eliminirati uz naravno simptomatsko lijeenje u pogledu uinaka. Epidemiolozi i infektolozi idu istovremeno u bitku protiv bakterije, koja proizvodi otrove, a sigurno je ta bitka vanija nego inaktivacija ili uklanjanje otrova. Zbog toga u ovdje pisati tek o vrstama otrova i njihovim uincima uz skromne priloge iz vlastitog iskustva toksikologa, pogotovo u vremenima Domovinskog rata. Do Domovinskog rata mene zapravo bakterijski otrovi uope nisu zanimali osim onoliko koliko svaki toksikolog mora minimalno nauiti tijekom svojeg kolovanja. Potpuno sam se pouzdavao u epidemiologe i infektologe, a nisam do danas promijenio miljenje u tome kako je to bilo u redu. Za vrijeme rata kao pomonik zapovjednika GSS morao sam naravno biti nazoan svim vanim sastancima tog tijela i sasluati izvjea predstavnika razliitih slubi. Osobito su bili aktivni epidemiolozi iju ja struku zapravo nisam dobro poznavao i smatrao sam kako oni tu postoje zbog nekakvih cijepljenja i suradnje kod zatvaranja loih 144

slastiarnica. Meutim, tijekom rata i kasnije shvatio sam koliko je njihova uloga iroka, prvenstveno u sprjeavanju pojave epidemija (dakle masovnih otrovanja). Unato svih mojih manjkavih znanja bilo mi je jasno da svaka kriza poput npr. poplave ili potresa i posebno rata donosi brojne epidemije zaraznih bolesti. Bilo je oekivano da e se i tijekom naeg Domovinskog rata pojaviti brojne epidemije svakakvih zaraznih bolesti te brojna bakterijska otrovanja. Toga su se bojali i epidemiolozi, pa su se vrsto organizirali jo krajem 1990. godine, a i ja sam uskoro bio pozivan na njihove sastanke. Zaista su organizirali velianstvenu slubu, koja je preventivno djelovala na svim podrujima drave. Ubrzano su ak kolovali nove epidemiologe dok je rat trajao, a znaajan broj njih je zapravo prva iskustva stjecao na bojinici. Skoro nam nitko u svijetu ne vjeruje da smo rat proli bez i jedne ozbiljnije epidemije neuobiajene za normalan civilni mirnodopski ivot. Zbog te i takve uspjene epidemiologije ja kao toksikolog zapravo nemam dovoljno tema iz vlastitog hrvatskog iskustva. Prenosim podjelu bakterija prema vrstama otrova kojima ugroavaju ljude i ivotinje. PODJELA BAKTERIJSKIH OTROVA

SKUPINA OTROVA ENTEROTOKSINI

BAKTERIJE

Vibrio

cholerae,

Escherichia

coli,

Bacillus

cereus,

Clostridium perfringens, Salmonella sp., Staphylococcus aureus, Shigella sp. HEMOLITICI Streptococcus sp., Staphylococcus sp., C. perfringens, Vibrio parahaemolyticus, B. cereus ENDOTOKSINI EKSOENZIMI NEUROTOKSINI CITOTOKSINE TVARI sve skupine gram negativnih bakterija invazivni patogeni

Clostridium botulinum, C. tetani, Shigella dysenteriae Streptococcus sp., Staphylococcus sp., S. dysenteriae, Clostridium difficile, V. parahaemolyticus, Legionella sp.

INHIBITORI SINTEZE BJELANEVINA

Corynebacterium diphtheriae, Bacillus thuringiensis, Yersinia pestis, Pseudomonas sp., V. cholerae, E. coli

145

Enterotoksini su svakako najraireniji i najei uzroci otrovanja ili zaraza. Najpoznatiji otrovi su vezani uz E. coli, a najugroeniji su ljudi u podrujima sa slabom epidemiolokom slubom. Naravno, slabom osobnom higijenom onih koji pripremaju hranu takoer. Zato se uz E. coli vee bolest putovanja. Smatra se da su otrovi te skupine bili uzronici velike smrtnosti djece do XIX. stoljea, osobito djece u prvim mjesecima ivota, kad je infekcija ovom bakterijom uzrokovala teke dehidracije i smrti. Veina peptidskih otrova ove skupine bakterija su termolabilni iako ih ima takvih koji se raspadaju tek polusatnim zagrijavanjem na 125 oC. Danas je dobro poznata struktura tih peptida, zna se kako ih detektirati, zna se njihov mehanizam djelovanja, poznati su simptomi, a poznato je i kako treba lijeiti. Gledano sa strane otrovane osobe najgori su proljevi uz koje su mogu gubiti enormne koliine vode. Ostali simptomi za pacijenta su gotovo nevani, kao npr. strana suhoa u ustima, smanjena elastinost koe, itd,. ali za epidemiologa ti i drugi simptomi su vani. Vano je to prije se javiti na bolniko lijeenje iako neki svjetski putnici preventivno uzimaju antidiaroike (sredstva protiv proljeva). Ni jedan pametan lijenik nee vam to preporuiti. Kod nas se najee javljaju ipak otrovanja uzrokovana salmonelom. Opet je u pitanju uzimanje zaraene hrane. Danas se jo uvijek moramo najvie uvati jaja i proizvoda od termiki nedovoljno obraenih jaja. Naravno da mislim na kolae. Tijekom rada u razliitim zdravstvenim stoerima uo sam brojna izvjea o vie ili manje masovnim otrovanjima salmonelama. Najee itamo u novinama o tome da je neka slastiarna zatvorena zbog otrovanja njihovih posjetitelja salmonelom zaraenim kolaima. Mene su najvie iznenadila otrovanja uzrokovana kunom izradom razliitih namirnica na bazi kolaa. Jednom prilikom su skoro svi svatovi s neke svadbe zavrili u zaraznoj bolnici zbog otrovanja krempitama iz domae proizvodnje. Neko vrijeme je bio obiaj da ak u gostionama svatovi jedu kolae proizvedene kod rodbine ili prijatelja. Poznato je da su nam jaja do prije nekoliko godina esto bila zaraena salmonelama, pa se preporuivalo ne praviti nikakvu hranu koja nije termiki dobro obraena, a brojni kolai se rade iz sirovih jaja ili tek lagano termiki obraenih. Salmonela je pak dola u jaja preko infektivne hrane za ivad. Najgori primjer je onaj iz Britanije od prije nekih trideset godina. Netko je utvrdio da koko i pilii iskoriste tek 30% od progutane hrane i doao na ideju da izmet vraa natrag u ivotinjsku hranu uz minimalnu termiku obradu. To je dovelo do toga da jedno vrijeme u Britaniji nije bilo mogue nai jaje bez salmonele. Naravno da i kuhari ili konobari mogu biti kliconoe, ali ta pojava je u dananjoj Hrvatskoj vrlo rijetka zbog stalnog nadzora sanitarne inspekcije nad djelatnicima u ugostiteljskim objektima. Inae je peptidski otrov slian onom kod E. coli i nai strunjaci ga lako prepoznaju, a jednako dobro prepoznaju i simptome salmoneloze. Simptomi u obliku abdominalnih greva i proljeva javljaju se 8-24 h nakon uzimanja hrane i neugodni su, ali samo mali broj pacijenata zahtijeva bolniko lijeenje. Najgori od svih enterotoksina je kolargen izoliran kod strane kolere, koja je u povijesti Europe i svijeta odnijela golem broj ivota, a odnosi ih i danas u nerazvijenim zemljama svijeta. Pojavljuje se i iri iznenada zahvaajui golem broj ljudi tako da bolnice nisu u stanju primiti sve zaraene, kao to je to sluaj prikazan na slici pored ovog teksta. Zbog globalne trgovine i estih putovanja diljem svijeta moe se ova bolest pojaviti u manjim omjerima takoer u Europi.

146

Zabiljeeni su sluajevi obolijevanja manjeg broja ljudi i kod naih susjeda, npr. Talijana. Sjeam se sluaja kad su otpadne vode broda iz Afrike sadravale bakterije kolere i one su se naselile u koljkama pokraj jednog talijanskog grada, a posljedice su se brzo osjetile. U to vrijeme pred kraj Domovinskog rata i mi smo uveli posebne mjere prevencije na naem Jadranu. Inae se nema to drugo rei nego za ostale enterotoksine. Proljevi i amdominalni grevi su snani i vode tekoj dehidraciji te esto smrti. Zbog straha od ove bolesti danas se prije odlaska u rizine krajeve zna preporuivati davanje antiseruma, ali doktori smatraju kako je mudrije paziti to se jede ili pije. Ne jesti nita izvan sigurnih hotelskih restorana i ne piti nita osim flairanih proizvoda. Sa stanovita jednog toksikologa mislim da treba pisati jo o botulinu kao najgorem meni poznatom otrovu, jer naalost imamo negativnih iskustava s njim. To je veliki proteinski otrov sloene ali poznate strukture. Dobro se apsorbira iz probavnog sustava i rijetko je povezan s infekcijama bakterijom pod nazivom Clostridium botulinum, a u pravilu s otrovanjem hranom zaraenom tom bakterijom. On izaziva paralizu skeletnih miia i prestanak disanja. Smrtonosna doza za ovjeka je 1 ng/kg tjelesne teine ovjeka, to je milijun puta manje od miligrama. Simptomi se poinju javljati 12-36 h nakon uzimanja kontaminirane hrane. Poinju s muninom i povraanjem, a zatim se javljaju opa slabost te suhoa usta. Neuromuskularni simptomi poinju s poremeajima vida, a nastavljaju se s tekoama disanja i slabljenjem miia te konano paralizom. Smrt nastupa zbog respiratornog aresta. Terapija je simptomatska, ali postoji antibotulinski serum, koji je uspjean ako ga se na vrijeme primijeni, tj. ako se na vrijeme obavi dijagnostika. Kod nas kao i u drugim razvijenim zemljama postoje izvrsni laboratoriji za dokazivanje botulizma, bilo u hrani bilo u ljudskoj krvi, ali mora se naglasiti da smrtnost nije mala. Inae se otrovanja botulinom biljee barem kroz pisanu povijest ovjeanstva, pa su prvi sluajevi opisani u carskom Rimu, a Europa je imala velikih epidemija te bolesti. Naravno, ima i opisa sluajeva infekcije tom stranom bakterijom s posljedicama kakve su vidljive na slici pokraj ovog teksta. Moje prvo iskustvo s botulizmom see iz lipnja 1991. godine kad mi je dojavljeno da su u veleprometu naene napuhnute konzerve tvornice Gavrilovi iz Petrinje. Ja nisam bio kljuni initelj reakcije na taj dogaaj, ali sam sudjelovao i pratio zbivanja. Odmah je zabranjeno stavljanje tih konzervi u maloprodaju, a analizom u naim laboratorijima brzo se ustanovilo da se radi o hrani zaraenoj botulizmom. Ne ulazei u razloge zbog ega se nije promidbeno izilo u svijet s informacijom da je vodstvo jedne tvornice pokualo kemijskobiolokim ratom napasti hrvatsko puanstvo na mene je dogaaj ostavio velikog traga. Oito se radilo o vrlo nestrunom kemijsko-biolokom ratu, jer nije trebalo doi do napuhivanja konzervi. Vjerojatno su stavili previe kulture Clostridium botulinum u svoj proizvod i razvilo se previe produkata njezinog metabolizma. Analitiari su mi govorili da je sadraj konzervi nepodnoljivo smrdio i da naravno nije bio prikladan za ljudsku ishranu. Sluaj nikad nije procesuiran, a vjerojatno niti nee zbog nedostatka dokaza o namjernom zatrovanju. ak i u razvijenim dravama poput Italije mogua je pojava hrane zaraene botulinom, npr. unki ili sireva. Krajem dvadesetog stoljea bili smo uzbunjeni pojavom botulizma u Splitskodalmatinskoj upaniji. Radilo se tek o nekoliko ljudi, ali epidemiolozi su odmah ustvrdili da je uzrok talijanski botulizmom oneieni mascarpone i svi otrovani su izlijeeni, a Talijani su takoer u istom siru nali botulin. Dakako, botulin se povremeno nalazi u razliitoj hrani rutinskim kontrolama i ja znam barem nekoliko sluajeva kad su cijele serije nekih proizvoda

147

kod nas zbog toga bile unitene. Mislim da se moemo pouzdati u nae sanitarne inspektore i javno zdravstvo, barem danas. Meutim, ne treba nikad zaboraviti da opasnost postoji i da na nju ne smijemo zaboraviti. Sredinom devedesetih godina dvadesetog stoljea sjetio sam se Paracelzusa i njegove izjave da je razlika izmeu otrova i lijeka samo doza, kad me nazvao kolega traei protekciju na Rebru. Od nekud je saznao da se jedna vrlo ugledna neurologica s Rebra bavi primjenom botulina kao lijeka kod osoba s preboljenom djejom paralizom. Ona je zapoela projekt primjene izrazito malih doza botulina za olakanje tegoba paralitiara u smislu malih poboljanja reaktivnosti miia terapijskom primjenom botulina. im su ljudi za to saznali poeli su traiti da se njihovu djecu ukljui u projekt, pa je moj kolega znajui moje prijateljske veze s uglednom gospoom zamolio za protekciju. Njegov sin je bio ukljuen u jedan vrlo uspjeni projekt, koji naravno da nije donio izljeenje, ali je barem omoguio bolesnicima bolji osjeaj svojih miia i ak odreenu kontrolu nad njima. Bilo je to za oboljele osobe mnogo i ja sam bio sretan to sam pomogao da se djeak ukljui u projekt. Botulin je i dalje ostao sredstvo olakanja tegoba paraliziranih bolesnika, ali je onda naglo istih godina uao u uporabu kao kozmetiko sredstvo. Netko je shvatio da botulin moe pomoi u uklanjanju bora s lica, ako se vrlo male doze injiciraju na mjestima gdje elimo ukloniti neugodne bore i vratiti nategnutu mladenaku kou. Vremenom se pojavio preparat Botox, koji je u desetak godina postao izrazito traeno sredstvo za medicinsku kozmetiku. Na zapadu se javila pomama za Botoxom, a ona nije zaobila niti nae krajeve. Meutim, nita nije idealno niti bez zamjerke. Uinci Botoxa na uklanjaju bora nisu bili vjeni nego su se zadravali nekih 6 mjeseci, pa se s lijeenjem moralo nastavljati. Siguran sam da mnogima ne bi bilo teko ni skupo svakih 6 mjeseci odlaziti na tretman kako bi zadrali mladenaki izgled, ali to nije funkcioniralo u beskonanost. Poslije nekoliko takvih terapijskih zahvata uinak je poinjao izostajati, a godine su inile svoje i lice je izgledalo gore nego prije prvog zahvata Botoxom, to i nije udno. Nije bilo teih posljedica terapije, ali i to je bio neugodan udarac ljudima s prevelikom nadom u botulin.

Otrovi gljivica (mikotoksini)

E, to je pravo podruje kojim se bave toksikolozi. Mikotoksini (otrovi gljivica) ulaze u organizam praktiki iskljuivo preko namirnica. Nisu ni priblino tako estoki kod akutnog unosa, ali kao otrovi dugotrajno unoeni u organizam mogu uzrokovati brojne tetne uinke pa i smrt. Jednako kao bakterijski otrovi prate ovjeka od prvih dana njegova ivota na zemlji, kao to prate druga iva bia usmjerena na prehranu namirnicama koje vole gljivice. Odmah na poetku mora se rei da su otrovi gljivica donijeli revoluciju u lijeenju tekih bakterijskih infekcija kao antibiotici i nikako ne smijemo zaboraviti njihovo dobro. Sjetite se Fleminga i svega onoga to je slijedilo nakon njegovog otkria penicilina. Mikotoksini su opasni i blagotvorni! I nisu oni samo antibiotici nego slue ovjeku na stotine drugih mjesta. Spominjem samo primjer neuspjenog antibiotika ciklosporina, koji je vrlo brzo odbaen zbog svojih tekih nuspojava na bazi imunosupresije (unitavanja imunolokog sustava), a onda se pokazao kao revolucionarni lijek kod transplatacije organa. Organizam primatelja e naravno stvarati protutijela na organ (npr. bubreg ili srce) davatelja, ali zato se uzimaju imunosupresivi poput ciklosporina ili takrolimusa, koji sprjeavaju stvaranje antitijela i ovjek s presaenim

148

organom ivi uz primjenu takovog lijeka duge godine. Neu ovdje pisati o lijekovima na bazi mikotoksina nego o onim proizvodima pljesni koji prvenstveno truju organizam, a koji puta ga i lijee. Nije problem s plijesnima to to vole istu hranu koja treba ljudima, jer takmaca za hranu je izrazito mnogo. Kljuni problem je u tome to oni tu hranu zagauju svojim produktima metabolizma ili mikotoksinima. Zato one lue mikotoksine u vlastitu hranu nitko ne zna pouzdano odgovoriti, ali moda je na taj nain rezerviraju za sebe. Njima hrana oneiena mikotoksinima ne smeta i dalje je mogu bezbrino uivati, ali svakom takmacu za istu hranu ona je opasna. injenica je da ni jedna ivotinja nee bez prijeke potrebe jesti pljesnivu hranu, jer joj je odbojna i sumnjiva. To se ne odnosi na ovjeka, koji rado jede hranu zaraenu tzv. plemenitim plijesnima (npr. brojni sirevi, kulen i drugi proizvodi). Ovaj komad gorgonzole ne predstavlja nikakvu opasnost za vae zdravlje osim ako nemate problema s visokim trigliceridima ili kolesterolom. Gorgonzola je mastan sir i nije prikladan za ishranu starijim ljudima s problemima metabolizma masti. Meutim, za normalne zdrave osobe on predstavlja delikatesu. Isto je s kulenom, koji nije dobar dok ne sazrije obuhvaen plemenitim plijesnima. Najbolji je negdje u srpnju mjesecu ili oko sedam do osam mjeseci nakon to je tijekom neke svinjokolje prireen. Vidite kako je na odnos prema plijesnima relativan. Nekad je dobra ili ak izrazito plemenita, a nekad nam predstavlja veliki ivotni problem. Mnogo je plijesni koje proizvode opasne mikotoksine i vjerojatno jo uvijek ne znamo sve opasne plijesni i njihove produkte metabolizma, pa u u ovom tekstu dati osvrt samo na one kojih se danas bojimo. Biti e rijei o: -ergot alkaloidima, -ohratoksinima, -afla toksinima, -trihotecenima, -ohratoksinima, -zerazolenima, -drugima koliko dospijem napisati.
Ergot alkaloidi

Mi u srednjoj Europi imamo povijesno najgora iskustva s ergot alkaloidima ili produktima snijeti raene glavnice (Claviceps purpurea). To je plijesan, koja se javlja na itaricama, a najbolje je prouena na rai. Harala je srednjom Europom pod razliitim nazivima kao npr. crvena vatra ili vatra sv. Antuna. Uzrok bolesti bio je u loem skladitenju itarica u velikim naseljima, gdje su se stvarali uvjeti za razvoj pljesni proizvoaa ergot alkaloida. Jedno vrijeme se pojavljivala kao epidemija nepoznata uzroka, a karakterizirana je bila suhom gangrenom. Obino se

149

pojavljivala na udovima (noge) koji su se suili i otpadali. Vremenom se ispostavilo da pokajnici koji odlaze u jedan od vicarskih samostana sv. Antuna ipak uspijevaju svladati svoju teku bolest i zbog toga je ona bila vezana uz tog sveca. Razlog zbog ega se bolest povlaila boravkom u vicarskim planinama danas je sasvim jasan. Tamo gljivica Claviceps purpurea nije mogla preivjeti i hrana koju su uzimali isposnici bila je zdrava. Mora se rei da ni danas nismo rijeili problem pojavnosti te bolesti, pogotovo kod ivotinja. Kukuruz je dobar cilj gljivice koja proizvodi ergot alkaloide i esto imamo masovna otrovanja kod ivotinja, posebno kad su zime blage i vlane, a ivotinjska hrana se skladiti u tipinim ardacima, kojih se nae u svakom hrvatskom selu. Ergot alkaloidi su izrazito zanimljive tvari i sirovina za sintezu brojnih lijekova. Moja istraivaka skupina je obavljala brojne pokuse na derivatima ergot alkaloida traei prikladne lijekove za razliite bolesti. Meni su u sjeanju ostale nuspojave na te lijekove, jer smo na zdravim dragovoljcima obavljali pokuse bioloke ekvivalencije, a bilo ih je iz faze I. klinikih ispitivanja. Kljune nuspojave na ergot alkaloide bile su munina i povraanje. Sjeam se pokusa u kojima su se sudionici natjecali za laboratorijski sudoper radi povraanja, ali neki od lijekova su ipak registrirani. Jedan od zanimljivih dogaaja vezan uz lijek protiv visokog tlaka u fazi I. klinikih pokusa ostao mi je u posebnom sjeanju. Jedan od ispitanika, inae specijalizant klinike farmakologije, doivio je nakon veernje doze posebno stanje uznemirenosti. Ne mogavi vie izdrati napetost skoio je kroz prozor iz prizemlja odjela i trao oko Rebra dok se nije uspio malo smiriti. Nije to prvi sluaj opaanja posebnih uinaka ergot alkaloida. Na kraju krajeva, iz ergot alkaloida se moe izraditi LSD relativno jednostavnim sintetskim postupcima. Halucinacije kod otrovanja ergot alkaloidima relativno su este. Na mene je ostavila utjecaja pria o jednoj ruskoj vojni protiv Turaka, kad se vojska raspala i povukla bez i jedne bitke. Otrovali su se ergot alkaloidima iz zaraenih itarica i doivjeli masovne halucinacije. Moda e mi jako religiozni ljudi zamjeriti, ali ja mislim da se radilo o masovnoj psihozi, kad su ratnici na nebu ugledali Bogomater, koja je na njih utjecala na neoekivan nain da napuste vojnu i da se preivjeli povuku na slobodan ruski teritorij. Danas vie nema otrovanja ljudi ergot alkaloidima, ali se javljaju kod ivotinja, koje nemaju drugog izbora hrane osim one koju im daju vlasnici. Pogledajte sa strane sliku nogu piceka otrovanih ergot alkaloidima. Negdje poetkom devedesetih godina prolog stoljea netko je ustanovio da se ivotinjama moe davati zaraena hrana ako se pomijea sa zeolitima, koji na sebe adsorbiraju veinu mikotoksina. Zapravo je cijel pria poela s namjerom uklanjanja neugodnih mirisa sa ivotinjskih farmi. Graani se uvijek bune na smrad s modernih ivotinjskih farmi i vlasnici su pokuavali rijeiti taj problem na razne naine. Jedan od naina je bio u stelju dodavati zeolite (gline), koje na sebe barem dijelom adsorbiraju neugodne mirise. Onda su farmeri opazili da npr. svinje jako rado jedu takve gline i da im to koristi u napredovanju. Nakon toga su uslijedila istraivanja u kojima se dokazalo da ti sorbensi sprjeavaju apsorpciju mikotoksina i drugih otrova u organizme ivotinja, pa ivotinje bre i bolje napreduju te ne sadre u svojem tkivu opasne tvari. To je ponukalo neke nae poduzetnike da pokuaju primjenu zeolita na ljudima, ali u sasvim druge svrhe nego za to su oni sluili na njemakim farmama svinja i slinih ivotinja. Tako se pojavio Megamin kao

150

lijek za sve, a osobito protiv tekih kroninih bolesti poput karcinoma. S prilinom sigurnou se moe rei da zeoliti zaista adsorbiraju na sebe veinu mikotoksina i na taj nain tite ivotinje, ali nema nikakvih dokaza da bi oni bili korisni kod lijeenja tekih zloudnih bolesti u ovjeka. Inae valja poteno priznati da je lijeenje od otrovanja ergot alkaloidima mukotrpno i dugo, a kljuno je iskljuiti iz prehrane bilo koju hranu koja ih sadri. To danas nije teko, a mora se priznati da na sreu ve dugo desetljea nemamo u Europi otrovanja ovom skupinom mikotoksina.
Afla toksini

Proizvoa aflatoksina Aspergillus flavus uope nije udomaen u naim krajevima nego ima dobre uvjete razvoja u toplim i vlanim junim dravama. Meutim, ta se plijesan rado naseljava na uljaricama poput kikirikija ili slinih masnih plodova, a oni dospijevaju meunarodnom trgovinom u nae krajeve. Prvo otkrie otrovanja afla toksinima dogodilo se estdesetih godina prolog stoljea na farmi purana u Britaniji, kada je farma bila desetkovana i trebalo je dugo vremena da se otkrije uzronik. Bio je to jedan od aflatoksina iz plodova junih krajeva (orasi, brazilski oraii, pistacio, kikiriki, badem, kopar, sjeme pamuka, itarice). Istraivanja su pokazala da problem nije tako jednostavan kako se mislilo u prvi mah nakon akutnog otrovanja purana. Afla Aflatoksin B1 toksin se intenzivno metabolizira u ivotinjskim organizmima dajui nove opasne produkte uz one postojee brojne afla toksine, koji se unose u organizam ivotinja. Tako se npr. pokazalo da se aflatoksin M1 kao Mikotoksikoze metabolit izluuje mlijekom krava, koje su dobivale hranu bogatu afla toksinom. Kljuni problem unosa razliitih afla toksina je poveana uestalost karcinoma jetara. Danas se sasvim pouzdano moe rei da je za hepatocelularni karcinom stanovnika junih krajeva poput Afrike kriv upravo afla toksin. Kod nas je mjerenje afla toksina u hrani uvedeno kao rutinska pretraga sjemenja iz junih krajeva u svrhu zatite puanstva od tih opasnih kemikalija. Nema rezultata istraivanja pojavnosti karcinoma uzrokovanog afla toksinom u Hrvatskoj, ali oprez nikad nije suvian i sanitarna inspekcija povlai iz prometa sve proizvode s nedoputenim koncentracijama tog karcinogena. Inae, u Hrvatskoj nije zabiljeen niti jedan sluaj akutnog ili kroninog otrovanja ovom skupinom otrova.
Ohratoksin

Kao produkt plijesni Aspergilus ochraceus i srodnih organizama izazvao je zdanja dva desetljea golemu pozornost hrvatskih znanstvenika. Prije dvadesetak godina zabiljeeno je teko otrovanje svinja na jednoj nizozemskoj farmi svinja zbog kukuruza oneienog ohratoksinima. Bolest se ogledala u akutnom zatajenju bubrega, a zabiljeena je i pojava tumora urinarnog trakta. Vrlo brzo su strunjaci pretpostavili da bi Balkanska endemska nefropatija mogla biti povezana s unosom ovog otrova u organizam. Tim tekim sindromom bave se hrvatsko zdravstvo ve gotovo 50 godina nastojei pronai uzroke teke endemske bolesti. Kod nas su na udaru neka naselja u Slavoniji poput Slavonskog Kobaa, gdje je bolest zatajenja bubrega uobiajena. Zanimljivo je da u Bosanskom Kobau s druge strane Save te

151

bolesti nema, kao to je nema ni u susjednim slavonskim naseljima. Obavljena su brojna istraivanja vode, hrane, zraka i drugih initelja, ali uzrok bolesti nije pronaen. Ohratoksin se prije dvadesetak godina uinio dobar uzrok teke bolesti i nekoliko institucija se poelo intenzivno baviti tim otrovom. Otkriveno je da se on ne nalazi samo na itaricama nego i na suhomesnatim proizvodima iz tih i drugih krajeva (npr. unka, kobasice, kulen, itd.). Istraivanja su obuhvatila proizvodnju i skladitenje namirnica te prehrambene navike puanstva, ali nikad nije dokazana veza ohratoksina s endemskom nefropatijom. Jo uvijek ne znamo razlog pojave reene bolesti unato brojnim istraivanjima hrvatskih i svjetskih strunjaka. injenica je samo to da ljudi iz odreenih krajeva obolijevaju od nje a da nitko ne zna zato je to tako.
Trihoteceni

Kau da je to najvea skupina mikotoksina, koje proizvode razliite vrste Fusariuma, a javljaju se preteno u sjevernim krajevima Europe, dakle ne kod nas. Prvi put je jedan trihotecen izoliran jo 1949. godine u potrazi za novim antibioticima, ali je odbaen zbog njegovih toksinih svojstava. Meutim, iskustva s trihotecenima su stara i bolna. Tako je u Rusiji opaeno masovno otrovanje konja kukuruzom kontaminiranim trihotecenima. Kasnijih godina poeli su se javljati lanci o trihotecenima kao izvrsnim bojnim otrovima, a optuivani su Rusi za njihovu primjenu na ratitima. Nikada nisu prikupljeni pouzdani dokazi o primjeni trihotecena kao bojnih otrova. Jedini trag koji upuuje u primjenu trihotecena kao bojnih otrova je filtar zatitne maske britanskog agenta iz Afganistana u kojoj su navodno dokazani trihoteceni. Trihoteceni su vrlo prilkadni bojni otrovi protiv logistike, koja je Rusima bila problem u Kamboi i Afganistanu. Borci su se kretali po planinskim gudurama i napadali iznenada ruske konvoje i vojnike, a oni do njih nisu mogli doi. Onda je po miljenju analitiara bilo najmudrije napasti sela trihotecenima i na taj nain unititi logistiku borcima. Trihoteceni djeluju u etiri faze. Prva faza traje 3-4 dana uz simptome peenja koe uz moguu pojavu bula ili mjehura, slabost, glavobolja, munina, proljev, abdominalna bol, tahikardija i cijanoza. Dakle, nita jako specifino. U drugoj fazi (2-4 tjedna) javljaju se leukopenija, agranulocitoza, trombocitopenija i anemija opet kao nejasni simptomi. U treoj fazi javljaju se nekrotinne lezije koe, hemoragije, progresivne hematoloke abnormalnsti i eventualno smrt. Bolesnici koji preive prva tri tjedna mogu se oporavljati mjesecima ili umrijeti, a to je idealno sredstvo protiv logistike. Ogroman broj ljudi se mora brinuti za otrovane osobe i time slabe logistiku ranih postrojbi. Inae je zanimljivo su da simptomi otrovanja trihotecenima slini radiacijskoj bolesti. Lijeenje je naravno samo simtpomatsko, ali podataka o otrovanjima nema u slubenoj literaturi. Ja osobno sam se susreo sa sumnjom na otrovanje trihotecenima poetkom kolovoza 1991. godine. U novinama su osvanuli lanci o djeci u dobi od 14 godina, koji su stradali od bojnih otrova JNA. Oni su nastojali zaraditi branjem perina na polju smjetenom odmah pokraj radara JNA. Opazili su da je teren oko radara miniran i nisu se usudili krenuti nikud dalje od svog polja perina zaraslog u travu. Meutim, nakon dva do tri dana branja perina pojavile su im se bule po rukama, vratu i licu. Novinari su se dohvatili sluaja smatrajui da se radi o primjeni bojnih otrova plikavaca. Javili su mi se i lijenici sumnjajui u primjenu

152

trihotecena. Naime, simptomi nisu odgovarali djelovanju plikavaca, a dosta su se dobro podudarali s djelovanjem trihotecena. Nismo prenaglili nego smo se obratili na dermatologiju smjetenu na alati. Tamo nas je predstojnica klinike doekala sa svojim starim radovima o fitofoto toksinosti perina na ljudsku kou. Ona je imala stara iskustva s reenom pojavom i lako nam je dokazala da JNA nije umijeana u sluaj. Djeci je tijekom trganja perina sok prskao po rukama, a onda su ga briui znoj razmazivali po licu i vratu. Priroda u vidu jakog sunca je uinila svoje i djeci su se zbog fitotokinosti pojavile bule po rukama, vratu i licu. Bili smo izrazito zadovoljni s dijagnozom, koja se pokazala tonom ve nakon nekoliko dana nakon pojave runih bula na koi djeice.
Drugi mikotoksini

Ima ih puno, ali njihove posljedice nisu znaajne, barem prema sadanjim naim znanjima. To su fumonizini (vidi sliku pokraj), zeralenoni, laktoni rezorcinolske kiseline, itd. Uglavnom ih proizvode Fusarium pljesni karakteristine za nae srednjeeuropske krajeve. Njihova proizvodnja je najvea u proljee pri temperaturama 12-14 oC u loe kkontroliranim skladitima. Zbog toga se preporuuje sve itarice predavati u nadzirane silose, jer klasina seoska skladita pogoduju razvoju razliitih plijesni. Treba rei da klasina seoska proizvodnja i skladitenje sjemenja nisu sigurni upravo zbog mogunosti naseljavanja razliitih plijesni, pa prie o tzv. ekolokoj proizvodnji u uvanju usjeva dolaze u pitanje. Ne treba pod svaku cijenu vjerovati klasinoj proizvodnji i skladitenju u hambarima ili ardacima, jer se time poveava vjerojatnost zaraze mikotoksinima. Treba vjerovati u napredak struke na podruju proizvodnje i skladitenja namirnica, jer je potpuno besmisleno proizvoditi namirnice bez primjene pesticida, ako se uvaju na nain koji pogoduje razvoju mikotoksina. Normalan ovjek e radije kusati tragove nekog sasvim bezazlenog sredstva za zatitu bilja nego opasni mikotoksi nastalog loim skladitenjem namirnice. Budimo razumni!

SAVJETI
1. Pazite gdje jedete! Nemojte ni sluajno jesti u sumnjivim restoranima sa oito slabom higijenom (nedostatak tekue vode, neprofesionalno i nenadzirano osoblje, poljski uvjeti rada, itd.). 2. Proizvode od termiki neobraenih jaja izbjegavajte na svaki nain bez obzira nude li vam se u uglednim restoranima ili u kui provjerenih prijatelja. Oni u pravilu nisu proizveli ta jaja nego su ih nabavili od drugoga. 3. Ne spremajte poslije gozbe lako pokvarljive namirnice za drugi dan, jer bi vam moglo koditi. To nije nain tednje. Radije ih bacite u smee ili ih kompostirajte. 4. Kupujte namirnice od poznatih osoba, jer na trnici vam mogu svata podvaliti, pa i proizvode oneiene mikroorganizmima. Posebno budite oprezni pri kupovanju navodno ekoloki istih proizvoda. Bez slubenog certifikata to mirii na prevaru. 5. Ako se nakon obroka pojave eluane smetnje potraite pomo u bolnici.

153

PESTICIDI
Vjerojatno se osim kod lijekova ne moe pronai tolike raznolikosti kao kod pesticida. Namijenjeni su unitavanju tetoina, to znai svakog ivog bia koje ovjeku smeta na ovaj ili onaj nain, odnosno koje mu radi tete ove ili one vrste. Po kemijskoj strukturi mogu biti svata, od anorganskih tvari i plinova do malih ili velikih organskim molekula. ak mogu biti nekakvi drugi ivi organizmi, koji unitavaju nama mrskog tetoinu. Koristilo se i koristi svata s trendom izbacivanja posebno opasnih kemikalija ili ivih bia. Onda se dijele prema vrstama tetoina protiv kojih su namijenjeni i tu zaista teko moete nai i jedno ivo bie protiv koga netko nema neto protiv. Dijele se podruja primjene i o tome e ovdje biti govora, jer nije svejedno da li je to sredstvo za profesionalnu uporabu ili ga koriste amateri, je li mu primjena preteita u poljoprivredi ili npr. brodarstvu, itd. Teko je zapravo biti openit kad se govori o pesticidima i zato e ovaj tekst sigurno imati brojne manjkavosti. Pogledajmo prvo protiv koga se koriste pesticidi. Evo tek nekoliko primjera primjene:
INSEKTICIDI (protiv kukaca) LARVICIDI (protiv larvi) HERBICIDI (protiv biljaka) FUNGICIDI (protiv gljivica) BAKTERICIDI (protiv bakterija) RODENTICIDI (protiv glodavaca) LIMACIDI (protiv pueva) AKARICIDI (protiv grinja, crvi) NEMATOCIDI (protiv parazita) DRUGI (protiv algi, lupara, riba, ptica, crva, virusa, itd. itd., a indirektno ili ak direktno protiv ljudi).

Ima naravno toga jo u izobilju. Jeste li ikad pomislili da na vaem podruju ivi puno zmija otrovnica? Ako niste pomislili vi onda je pomislio netko drugi i odmah poeo traiti sredstvo s kojim bi im mogao barem malo smanjiti populaciju. U nekim dravama se legalno ili ilegalno moe nabaviti takva sredstva. Teko je uope pronai neku ivu vrstu protiv koje netko nije s otvorenom namjerom primjenjivao otrove, od vaeg psa kunog ljubimca do algi u balastnim tankovima nekog prekooceanskog broda ili bakterija koje vam iz znoja proizvode smrdljive produkte zbog kojih vas ljudi mogu izbjegavati. Dakle, teko je uope obuhvatiti tako iroko podruje i ovdje e biti govora samo o najvanijim pesticidima prema tetoinama protiv kojih su namijenjeni. Nemojte se uditi ovoj slici lijevo, jer i naftni derivati su se prije nekoliko desetljea znali koristiti protiv tetoina, kao npr. totalni herbicidi, a protiv raznih nametnika na drvu (npr. eljezniki pragovi ili bandere) se moe koristiti kreozotno ulje s viim ili manjim sadrajem karcinogenog benz(a)pirena. Istina, zadnjih godina se postavljaju sve stroi zahtjevi u pogledu sadraja tog karcinogena u ovakvim uljima, ali ono to se koristilo u prolosti jo uvijek se nalazi u nekom dijelu okolia. Slijedee pitanje je mjesto primjene. Pitanje je na kolikim se povrinama koristi, jesu li primjenom i koliko iroko ugroeni ljudsko zdravlje i/ili okoli, obavlja li se koritenje u gusto naseljenim podrujima ili iskljuivo u domainstvima, itd. Vrlo rano su ljudi shvatili da neka podruja primjene treba odvojeno nadzirati zbog brojnih razloga.

154

Prvo su mudri ljudi kao posebno podruje odvojili poljoprivredu i openito proizvodnju te preradu hrane. Kod nas je Zakon o zatiti bilja star nekoliko desetljea, jer primjena pesticida na tom podruju predstavlja velik rizik, ako se ne obavlja na propisani nain. Kod toga se ne odvaja samo zatita bilja od nametnika od uzgoja stoke do skladitenja hrane ili njezine prerade odnosno transporta. Istina, dolazi do razliitih preklapanja djelatnosti, ali o tome za koji as vie. Primjena pesticida u poljoprivredi skopana je s mnogim problemima od kojih se na neke jo uvijek ne obraa pozornost, kao npr. na stradavanje nevinih odnosno kolateralne tete. Tek spominjem da su brojne vrste praktiki istrijebljene zbog primjene pesticida u poljoprivredi. ak kad bi agronomi, kako je to propisano, oznaavali jasno i itko povrine na kojima se primjenjivao pesticid, to nema nikakvog utjecaja na brojne ivotinje, koje ne znaju itati i tako nisu obavijetene da se na njima zanimljivom polju nalaze otrovi. U sijenju 2008. godine otkriveno je cijelo stado otrovanih srna na slavonskim poljima, a razlog je vjerojatno bio u tome to su pasle travu na otrovanom podruju. Tijekom 2007. godine traio je od nas pomo ovar, koji je bespravno pustio stado ovaca da pase u tuem vonjaku, koji je vlasnik upravo poprskao s insekticidom. Pastiru je uginula etvrtina stada, a ostale ovce su se teko oporavljale, pa je traio odtetu od krivca za svoje zlo. Dobra poljoprivredna praksa zahtijeva obavjeivanje o primjeni pesticida na poljima, ali nitko to ne radi i zakonom ba nije takva praksa propisana. S druge strane, postoji pojam radna karenca za skoro svaki pesticid. To je zapravo vremenski period kroz koji ljudsko ili drugo bie ne bi smjelo stupiti na tretirano podruje. Tjedan dana ili ak cijeli mjesec! Naalost, tu karencu ne potuju ak ni poljoprivrednici na svojim poljima, pa ulaze na njih dok su jo izloeni opasnostima za naruavanje vlastita zdravlja. Drugi znaajan problem u poljoprivredi je u tome to se ne bi smjelo jesti nikakve plodove dok god se u njima ili na njima primijenjeni otrov dovoljno ne razgradi da vie ne predstavlja opasnost za zdravlje ovjeka ili ivotinja. To je uporabna karenca, koja bi se morala potivati. Za svaki pesticid je propisana MDK u razliitim plodovima, pa ne mora biti isti za mrkvu ili soju. Karenca je period u kojem koncentracije pesticida u odreenoj hrani moraju pasti ispod MDK, ali se mnogi toga ne pridravaju. Ipak je napravljeno jako puno na reenom podruju, a zadnjih godina su nam propisi usklaeni s europskim direktivama koje se odnose na zatitu bilja. Sad bi nam trebalo jo samo poboljanje nadzora i bolje kolovanje poljoprivrednika. Inae nemamo dobru kontrolu nad tragovima sredstava za zatitu bilja na malim poljoprivrednim imanjima. Ono to sanitarna inspekcija alje na analize odnosi se na velike poiljke, posebno iz inozemstva, a kad ovjek kupuje na placu nema pojma to zapravo trpa u svoju vreicu. I pria s tzv. zdravom hranom ili hranom proizvedenom na tradicionalni nain je esto zapravo prevara. Tko vam garantira da kumica na placu govori istinu kad pria o svojoj ekolokoj proizvodnji? Sad dolazi posebno podruje u poljoprivredi, koje se odnosi na zatitu stoke, proizvodnih procesa ili skladita. I to je poljoprivreda ili barem prehrambena industrija. Zakon o zatiti bilja se naravno bavi i pesticidima protiv tetoina u tim procesima. Stoku treba zatititi od kukaca poput muha, koje tako rado borave u stajama. Onda postoje nametnici na poljima poput krpelja ili se javljaju gljivice poput nepodnoljivog svraba. To je veterinarski DDD (Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija), a teko je nai granicu izmeu zatite ivotinja uzgajanih za klanje od zatite kunih ljubimaca. Uz sve ostalo ovaj poljoprivredni DDD se jako preklapa s onim koritenim u odravanju komunalne higijene, preteno zbog sprjeavanja irenja zaraznih bolesti. I onda konano zatita robe na skladitima, kako od kukaca ili gljivica tako jo i vie od napasnika poput takora i mieva. Opet krianje s odravanjem komunalne higijene. Ne treba osporavati da je poljoprivredni DDD drugaiji od onog komunalnog barem prema kljunim razlozima primjene opasnih sredstava, ali e se ovdje o DDD govoriti jedinstveno. Meutim, DDD se ne obavlja samo u naprijed reenim podrujima ili barem neki njegovi dijelovi poput dezinfekcije. Dezinficijensi se koriste izrazito mnogo u zdravstvenim ustanovama, u razliitim industrijskim procesima, kod obrade

155

vode za pie te naravno u svakom domainstvu. Moe li se stvar dodatno zakomplicirati? Moe! Strunjaci koji se bave DDD-om esto kau da to nije tono, jer se oni bave barem DDDDD-om. Ona dva dodatna D su po nekima deodorizacija i dekontaminacija, a moda bi se moglo pronai jo neto. Kuda da strpamo te djelatnosti? Onda se naravno pokazalo da se razliiti pesticidi koriste u zatiti prometala (npr. brodova od lupara), prometnica (npr. iskorijenjivanje korova na prugama) ili u graevinarstvu (npr. unitavanje korova na gradilitima), dezinfekcija tijela (npr. koritenje posebnih tekuih preparata nakon brijanja) ili unitavanje tetoina na umjetnikim djelima (npr. rjeavanje crvotoine u oltaru crkve iz 1600. godine). I tome nije kraj na ovim reenim primjerima, ali nema smisla dalje nastavljati. Mislilo se da e se sve rijeiti direktivom o biocidima iz 1997. godine, koju smo mi u Hrvatskoj pretoili u Zakon o biocidima iz 2007. godine. Meutim, time nije puno toga rijeeno. Potpuno je jasno da mora postojati nekakvo posebno podruje profesionalnog DDDa i on se kod nas formirao okupljanjem tvrtki i ljudi iz reene djelatnosti. Industrija, energetika i promet imaju svoje posebnosti i treba ih tretirati na poseban nain, to se pomalo i radi. Nee o tome biti puno rijei, jer su to esto poslovi daleko od oiju javnosti i odigravaju se na usko ogranienim podrujima. Meutim, na tom podruju je puno zabrana i ogranienja, pa se u slijedeim godinama mogu oekivati brojne promjene. to se tie primjene pesticida (preteno dezinficijensi) u zdravstvu ovdje nee o tome biti govora, iako je podruje vano i iroko. Nee u ovom poglavlju biti rijei niti o pesticidima u domainstvu i osobnoj higijeni, jer se radi o kunim kemikalijama, koje e biti obraene u posebnom poglavlju. Eto, kako smo jednostavno rijeili problem pesticida i vjerojatno skratili duine tekstova ovog poglavlja. Izrazito velika pozornost pridaje se odravanju komunalne higijene u smislu sprjeavanja irenja zaraznih bolesti, ali takoer radi poboljanja opih uvjeta ivota (npr. unitavanje komaraca). Komunalni DDD je vrlo dobro ureen u Hrvatskoj ve godinama. Epidemiolozi iz javnog zdravstva prate stanje u naseljenim podrujima zbog nadzora glodavaca, kukaca i drugih bia koja mogu oteavati ivot puanstvu ili mu biti prijetnja zbog irenja zaraznih bolesti (npr. takori, buhe, stjenice, itd.). Temeljem svojih nalaza predviaju nain i intenzitet obavljanja odreene mjere DDD na nekom podruju. Nadlene lokalne vlasti raspisuju prema tom programu natjeaj za obavljanje DDD, a javljaju se tvrtke koje su za djelatnost registrirane. Oni moraju obaviti posao prema programu, a nadzor obavlja sanitarna inspekcija, pratei rad na terenu i po potrebi provjeravajui kakva sredstva tvrtka koristi. Radi specifinog posla i opasnosti za graane postoje dodatne kontrole. Tvrtke moraju voditi oevidnike o utroenim sredstvima po raznim mjestima, a godinje oevidnike su dune slati u HZT i HZZJZ, kako bi se mogao voditi dravni i lokalni nadzor. U ovom podruju su sve obveze tvrtki jasno propisane kao i procedure rada. Smiju se koristiti samo odobrena sredstva s dokazanom uinkovitosti. Graani moraju biti izvjeteni o dogaaju bilo usmenim razgovorom bilo pismenim upozorenjima ili ak preko radio valova. Sredstva se moraju koristiti tako da ne ugroavaju niti ljudsko zdravlje niti okoli, odnosno iva bia iz okolia naseljenih mjesta. Svako mjesto gdje je otrov primijenjen mora biti jasno obiljeeno, a trebalo bi ostatke otrova nakon zavretka posla pokupiti te zbrinuti na propisani nain. Takvi poslovi su vrlo zahtjevni i moraju takvi biti, jer npr. nema nikakvog smisla unititi glodavce samo u jednoj ulici, a u drugoj ih ostaviti netaknute, jer e se oni preostali brzo proiriti na slobodno podruje. I graani moraju biti sudionici takvih dogaaja unitavanja tetoina u naseljenim mjestima te dobro suraivati titei tako sebe. Naravno da ima i zloporaba, ali teko je sve drati pod nadzorom. Pesticidi se esto primjenjuju za sasvim krive svrhe, kao npr. trovanje susjedovog psa i slino. Teko je to sprijeiti, jer zapravo nije niiji posao dok se zbog nekih razloga u sve ne ukljui policija, npr. zbog tube protiv nepoznate ili poznate osobe zbog priinjenje materijalne tete, ili ne daj Boe oteenja zdravlja nekog graanina.

156

Insekticidi
Moram priznati da, iako dijete sa sela, nisam nikad shvaao koliko kukaca i njihovih larve ivi u slobodnoj prirodi, ali i u naseljima. To sam shvatio tek kad sam se tijekom rata morao koristiti savjetima biologa, a posebno onih koji se bave kukcima. Prilikom jednog izvida u zapadnu Slavoniju, kad je trebalo pomoi ljudima koji su vjerovali da se iz poznate srpske pauine mogu izlei opasni pauci, shvatio sam kako sam do tada hodao slijep kroz ovaj svijet. Poznata profesorica biologije me pratila kako bi obavila determinaciju tih udovinih pauka i onda je dokazala da se radi o naim domaim normalnim paucima, ije je gnijezdo prilijepljeno na list ljive 1991. godine domaica spremila u staklenku zbog pauine omotane oko lista. Prvih dana svibnja izlegli su se mali sitni pauci za koje je moja prijateljica tvrdila da su ih prepune livade oko prigradskog naselja. Kako joj mjetani predvoeni seoskom uiteljicom nisu vjerovali, ona nas je sve povela do oblinje livade i svojom mreicom u nekoliko spretnih zamaha pokupila golemu koliinu raznovrsnih i raznobojnih kukaca. Svi su bili zaueni ukljuujui mene, a bilo mi je jasno da se meu njima nalaze kako nai neprijatelji tako i oni kukci koji su prema nama potpuno indiferentni. Zaista je tih kukaca silno mnogo oko nas i mnogi su nam predstavljali moru u bivim vremenima. Mlae generacije uope ne mogu shvatiti koliko su u prolosti ljudi patili zbog kukaca osim onih kojima komarci ne daju ivjeti. Ja na sreu nisam nikad upoznao stjenice, ali se s nelagodom sjeam buha, ui, tekutova i drugih neugodnih kukaca iz kunog okolia naih mjesta nakon II. Svjetskog rata. Kroz cijelu svoju povijest ljudi su ivjeli s kukcima nametnicima i drugim kukcima s polja, koji su im znali unititi svu ljetinu i otjerati ih u glad. Negdje u mojoj mladosti pojavila se krumpirova zlatica, koja je pravila goleme tete u vrtovima sve dok nisu do nas stigli insekticidi. Jasno je da su se ljudi morali boriti protiv kukaca unato tome to su koji puta znali stvari okrenuti na alu ili su se znali naprosto priviknuti. Uvijek se trailo nekakva sredstva protiv kukaca i ne bi trebalo zaboraviti narodna iskustva. Pogledajte ove lijepe cvjetove, koji pripadaju dalmatinskoj biljci buhau. Svi njezini sastojci se mogu svrstati u insekticide i to prilino uinkovite. I danas mnogi koriste suene dijelove te biljke po svim dijelovima kua, a samo joj ime govori da je dobra protiv buha. I lavanda ima insekticidna svojstva, a iri oko sebe tako ugodan miris, koji se uvlai i u odjeu smjetenu o ormarima. U onim starim zaostalim vremenima ljudi su kao insekticid (posebno protiv groznih moljaca) koristili naftalin, ali odjea iz ormara s naftalinom ba nije ugodno mirisala. Tjeralo se kukce poput komaraca dimom. Ja se sjeam movarne biljke zvane u Slavoniji bambus, koju se palilo jer je njezin dim tjerao komarce. Dakle, nije bila insekticid nego tzv. repelent ili sredstvo koje odbija neku vrstu kukaca. Treba snano naglasiti da su kukci prenosnici tekih bolesti. Komarci su u ona stara vremena bili prijenosnici malarije i npr. nai ljudi iz Metkovia su umirali zbog toga. Stjenice su prenosile trbuni tifus, koji je nekih godina znao odnijeti brojne ljudske ivote na raznim stranama svijeta, a kod nas je posebno u ratnim godinama dobro uspijevao. Buhe su prenosile kugu i druge strane bolesti, posebno zato to su jednako rado boravile na ivotinjama poput takora kao i na ljudima. Prvi pravi sintetski insekticidi iskorijenili su brojne zarazne bolesti prenoene preko kukaca. Zadnji sluajevi malarije su zabiljeeni u dolini Neretve prije skoro 50 godina, a 157

Napulj zahvaen trbunim tifusom 1944. godine spaen je zahvaljujui insekticidu DDT. Jest istina da su se tih godina jeftini insekticidi koristili neumjereno i neznalaki izazivajui brojne teke posljedice, ali su oni i promijenili ivot svih ljudi na cijelom svijetu. Naravno da e biti puno govora i o tetama, ali danas smo puno pametniji (kao svi generali poslije bitke) i vjerojatno neemo ponavljati one greke iz povijesti, a za nove greke imamo bezgranine mogunosti. Danas je tih insekticida i larvicida jako puno. Neki vie nemaju vanosti, ali dobro je o njima pisati radi greaka koje smo uinili, a neki zapravo i nemaju openito neku veliku vanost. Dajem popis insekticida (neki su ujedno larvicidi, akaricidi, nematocidi i otrovi openito gledajui) tek kako bi se vidjelo da je tu bilo i da ima svaega, kako prema kemijskim strukturama tako prema opasnostima kojima nam prijete. Nema nikakve anse da o svima njima piem niti u ih sve navesti, ali vrijedno je pogledati ega tu sve ima:
-antibiotski, -anorganski (npr. diatomejske zemlje, boraks), -arsenovi (uglavnom soli arsenati), -diamidski (zaboravimo ih), -fosfonati (moda sam mogao spomenuti i druge jednako malo vane), -karbamatni (njih zapamtite), -nikotinoidni (eto predstavnik je obini nikotin o kojem se pisalo drugdje), -nitrati (biti e rijei o DNOC-u), -organofosforni (o roacima bojnih otrova svakako treba pisati), -organoklorni (s njima poinjemo), -organotiofosfatni, -plinoviti fumiganti (o njima je ve bilo rijei, ali ih neemo zaobii), -piretroidi (o njima moramo pisati zbog male toksinosti za ljude), -regulatori rasta insekata (danas jo uvijek pomalo skupi).

Naglaavam da sam spomenuo samo one po mojoj ocjeni vanije, a o svima nema smisla pisati nego tek o onima koji se ee pojavljuju kod nas kao uzroci otrovanja ili koji su predstavljali i predstavljaju golemo optereenje na na okoli. Ne kaem da ih se moramo panino uvati, ali je injenica da golem broj naih graana niti ima pojma ita o njihovoj opasnosti niti ih se uva. To to ne tite svoje zdravlje zapravo je njihov osobni problem, ali kad ponu trovati druge nevine graane i unitavati okoli treba se jako estoko pobuniti. Drave se brinu, istina uvijek s odreenim zakanjenjem, ali na podruju insekticida najvie je zabrana ili ogranienja stavljanja u promet, to nije ni udo obzirom da je ovjeanstvo s primjenom insekticida doivjelo najgora iskustva. Blagoslov i prokletstvo! To su nai insekticidi. Ja sam osobno dug dio svoje strune prakse sudjelovao u odlukama o zabranama ili barem bio njihovim svjedokom. Moda zbog toga malo emocionalno gledam na problem zbog brojnih podataka prouenih o tekim tetnim esto globalnim uincima tih tvari, ali pokuavam ipak realistino gledati na problem ili barem mislim da realno gledam. Sad konano nekoliko rijei o nekima od njih.

158

Organoklorni insekticidi

Pria je poela s legendarnim od Boga danim i od njega prokletim DDT (DikloroDifenil-Trikloroetan). Nahrupio je zavretkom II. Svjetskog rata na svjetsku scenu kao blagoslov, a ve 1968. godine naveliko poeli su ga povlaiti kao prokletstvo. Evo prvo njegovih svojstava.
T
N

DDT CAS:50-29-3)
OTROVNO
OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R25-40-48/25-50/53 (otrovno ako se proguta, ograniena saznanja o karcinogenim uincima, otrovno: Opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju gutanjem, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi).
Ne bi se moglo rei da je bezopasan prema svojim toksikolokim svojstvima, ali u vrijeme njegove primjene nismo imali pojma da bi mogao imati uope bilo kakve opasnosti. O razlozima kasnije. Primjenjivao se on akom i kapom. Ja se sjeam da je moja mama prije spavanja sve krevete obilno zapraivala tom kemikalijom u prahu i mi smo mirno spavali ne strahujui od buha ili drugih napasnika. Meutim, znanstvenici nisu spavali nego su zapisivali svoja zapaanja i uskoro poeli gunati. Zapravo su prvo ljudi u praksi opazili da neki kukci postaju otporni na DDT, a to se kasnije dogaalo i s drugim insekticidima. To zapravo nije bio problem budui je kemikalija bila jako jeftina i trebalo ju se samo primijeniti u veim koliinama, pa se sve bijelilo poslije njegove primjene. Znanstvenici su upozoravali jo ranih ezdesetih godina na injenicu da ptice izumiru, ali to je bilo razumljivo budui se one hrane otrovanim kukcima i tako bivaju same otrovane. Tko jo mari za dosadne ptice? U drugoj polovici ezdesetih godina znanstvenici su zabiljeili da ptice nesu jaja s tankom ljuskom, koja naprosto puca dok ptice na njima sjede. Ni to nije pokolebalo pristae primjene ove kemikalije, ali su znanstvenici upozoravali da se DDT mijea u metabolizam barem kod ptica. Najvanije je bilo da ljudi prolaze dobro unato tome to su znali biti impregnirani prahom DDT u svojim aktivnostima unitavanja kukaca. Bilo je nekakvih znanstvenih radova o njegovom neurotoksinom djelovanju, ali nita se nije znalo o uincima kroninog 159

izlaganja. Prvo ozbiljno otrovanje dogodilo se takoer tih ezdesetih godina na jednom ribarskom brodu u Junoj Americi. Kuhar je pripremajui neko nacionalno izrazito masno jelo umjesto brana stavio u hranu DDT, to nije bilo ni udno obzirom da su jedno i drugo stajali u kuhinji u istovrsnim posudama. Polovica ribara je umrla, a ostatak njih je jedva vratio brod u luku. Strunjaci su odmah rekli kako je to sve normalno i jasno, jer DDT se ne otapa u vodi nego u mastima, pa se zato dogodilo otrovanje. Moe ovjek progutati nekoliko lica DDT i nita mu se nee dogoditi, jer DDT se u probavnim sokovima ne otapa i onda se ne moe apsorbitati u krvotok. U asu kad je bio otopljen u obilnoj koliini masti postao je nakon gutanja obroka raspoloiv za apsorpciju i zato je napravio tako teke tete. Mislim da je najtei ok izazvao jedan rad s kraja ezdesetih u kojem su autori prikazali koncentracije DDT u masnom tkivu umrlih osoba iz razliitih zemalja svijeta. Pokazali su da se najvie DDT nalazi u masnom tkivu idova iz Izraela, to zapravo i nije bilo udo obzirom da su za uzgoj voa koristili goleme koliine DDT. Austrijanci su imali znatno nie koncentracije DDT budui se nisu tako intenzivno bavili voarstvom kao Izraelci. Iznenaenje su bili Eskimi. Imali su oni manje DDT u mastima nego Izraelci, ali znatno vie nego Austrijanci i drugi europski narodi. Pretpostavljam da je svakom jasno kako u postojbini Eskima nema kukaca, pa ak ni buha. Od kud onda DDT u njihovom masnom tkivu? Odgovor se brzo naao i bio je logian. Eskimi jedu puno masti raznih ivotinja, koje su velikim dijelom sezonske selice. Morski sisavci npr. stalno krue izmeu ekvatorijalnih voda i dalekog sjevera u potrazi za hranom, a tamo na jugu je nastupilo teko oneienje okolia ovom kemikalijom. Obzirom na to to je DDT izrazito lipofilna tvar on se dobro skladiti u masnom tkivu ljudi odnosno u plodovima biljaka. Gotovo se uope ne metabolizira niti se moe izluiti mokraom iz organizma. Stalno se nakuplja u mastima i tamo ostaje izrazito dugo. Misli se da treba proi dvadeset godina da se koliina DDT u mastima smanji na polovicu poetne vrijednosti uz pretpostavku da ga se prestane unositi u organizam. Meutim, DDT spada u POP-ove (Postojani Organski Polutanti) i izrazito se slabo raspada u okoliu, a biljke ga u svom neznanju uzimaju iz tla i odlau u plodove. Ljudi pak te plodove jedu i nadalje unose DDT u organizam, a on se naravno i dalje skladiti u njihovim mastima. Neka istraivanja pokazuju da se koncentracije DDT nisu bitno promijenile u ljudskim mastima kroz taj period od 30 godina nakon zabrane stavljanja insekticida u promet. Posebno rado se DDT raspodjeljuje izmeu masti i mlijeka, pa ena normalno svoje dijete hrani tim insekticidom. Nakon zabrane od 1968. godine vie se ne unosi DDT u okoli, barem u Hrvatskoj i europskim zemljama, ali nije prestao biti problem. Nismo sasvim sigurni niti u njegove tetne uinke. injenica je da nema mjesta na zemlji koje nije oneieno s kemikalijom DDT, kao to nema ni jednog ivog bia na kopnu koje nije spremilo u svoje masti tu kemikaliju, a istraivanja se ne mogu obavljati bez kontrolne skupine koja nema ni trunke DDT u svom organizmu. Jedino dobro koje smo dobili iz tih dogaaja je strah. Ljudi su se poeli bojati oneienja okolia i takvih postojanih tvari poput DDT. Nakon zabrane DDT dolo je do zabrana brojnih drugih kemikalija, a strunjaci su postali oprezni. Meutim, i tu postoji jedan veliki ALI. DDT je jeftin i neke velike zemlje ga se ne ele odrei. Mogli bi rei da je to njihov problem kad bi oneienje stajalo na mjestu gdje su ga ljudi ostavili. I nije samo u tome problem. Liberalni kapitalizam tei prema profitu i jasno je da e neki tvorniar rado proizvoditi DDT ili sline tvari kako bi ih prodao onome koji ih eli kupiti. Problem je bio u tome to su nailazili na zabrane prijevoza kroz zemlje u

160

kojima su takve kemikalije zabranjene. Nita ne smije stati na put trgovini i tako se rodila Rotterdamska konvencija prema tzv. PIC (Prior Informed Consent) proceduri. Sve zemlje konvencije ukljuujui odnedavno i Hrvatsku doputaju prijevoz takvih opasnih tvari preko svojeg teritorija uz potivanje procedure o prethodnom obavjeivanju (PIC) uz pravo da svaka postavi pravila o uvjetima takvog prijevoza. Ta je konvencija u skladu s drugim meunarodnim ugovorima o prijevozu opasnih tvari i naprosto je nije mogue osporiti. Isto tako nije mogue osporiti pravo bilo kojoj naciji da se truje opasnim kemikalijama, ali ostaje nekako gorak okus u ustima.

Lindan
Iako ima puno tih zabranjenih organoklornih insekticida meni se pria o lindanu jako svia iako je kod nas zadnji zabranjen u Hrvatskoj. Opet jedan vrlo uinkoviti insekticid i bolje kontroliran nego njegov prethodnik DDT. Meutim, po svojstvima nije ni malo bolji od DDT nego moda jo gori, kako se to vidi dolje.
T
N

LINDAN (CAS 58-89-9)

OTROVNO
OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R20/21-25-48/22-64-50/53 (tetno ako se udie i u dodiru s koom, otrovno ako se proguta, opasnost od tekih oteenja pri duljem izlaganju gutanjem, moe tetno djelovati na dojenad preko mlijeka, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)
Ako nita drugo onda ima oznaku R64, koja kae da moe tetno djelovati na dojenad koja sisa enino mlijeko. Naravno da je to svojstvo imao i DDT samo to mu nije nikad slubeno dodijeljeno u razvrstavanju i oznaavanju. Lindan je zabranjen tek poetkom treeg milenija i to gotovo istovremeno u EZ i kod nas. Ja sam osobno davao izvjetaj o opasnostima lindana na sastanku tadanjeg Povjerenstva za otrove na kojem se odluivalo o sudbini tog vanog insekticida. Glavni dio rasprave odnosio se na to gdje se zabranjuje njegova primjena, jer smo se ravnali prema direktivi o sredstvima za zatitu bilja i bilo je jasno da se vie nigdje u Hrvatskoj ne moe primjenjivati u poljoprivredi ili npr. kuanstvu kao insekticid. Meutim, ostalo je nepokriveno podruje lijekova. Zakon o kemikalijama jednako kao i propisi o sredstvima za zatitu bilja ne odnose se na lijekove, a pripravci lindana su bili koriteni kao lijekovi u veterini. Bili su oni koriteni i kao sredstva za primjenu na ovjeku, kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Negdje sedamdesetih i osamdesetih godina pripravci lindana su bili esto koriteni u obliku ampona protiv ui. Naravno uglavnom kod djece. Moja ki je ak dva puta kao curica donijela ui doma i svi smo morali koristiti apmone za unitavanje tih

161

kukaca. Jedino rjeenje je bio lindan, jer drugaije naprosto nije bilo mogue ukloniti tu napast osim ianjem do gole koe, a to ipak roditelji jo uvijek ne ele priutiti svojim princezama. Tako je cijela obitelj prala kosu barem dva puta u lindanskom amponu kupljenom normalno u najblioj apoteci. Nitko u to vrijeme nije uope sumnjao da bi lindan mogao biti opasan za ljudsko zdravlje, a nisu se opaale vee tetne posljedice uporabe osim nadraivanja oiju. Kad su poele rasprave o zabrani lindana sjetio sam se svojih iskustava podsjeajui se na injenicu da je lindan po svojim fizikalno-kemijskim osobinama slian DDT-u i da se rado nakuplja u masnom tkivu svih moguih organizama. Nisu svi jednako lako prihvatili stavljanje lindana na liste zabrana i ogranienja. Najvie smo imali problema s veterinarima, koji se svog lijeka nisu eljeli odrei. Najvie se lindan koristio za zatitu ovaca od nametnika poput svraba ili krpelja, kojih je po nekim naim krajevima stvarno previe. Ovce s krpeljima ili svrabom sporo napreduju, a janjad moe ak uginuti zbog tih napasti. Rjeenje je naravno zimsko kupanje ovaca u suspenziji ili otopini nekog dobrog insekticida. Ovo lijevo je stara slika iz Australije i ne odnosi se na lindan, ali u naim krajevima se za kupanje ovaca koristio upravo taj insekticid. To su zapravo od betona nainjene kupke u koje se gura ovce i prisiljava ih da izau na drugu stranu van. Ovce vjerojatno ne vole tu vrstu kupanja, ali je injenica da do ljeta vie ne stradavaju zbog bilo kakvih nametnika. ak i janjci nemaju problema s nametnicima ako su se doli na svijet poslije dobre lindanske kupke. To pak znai da se lindan apsorbira kroz kou u organizam ovce, a onda se to zatitno sredstvo prenosi preko posteljice u plod. Nai veterinari su tvrdili da nema ni malo istine u tim naim pretpostavkama o apsorpciji lindana u organizam ovce te da janjci nemaju u svojem organizmu nikakvih opasnih tvari, pogotovo u krajevima poput Krka i Cresa gdje su se takve kupke uobiavale svake zime. Uz to su svoje imali za rei i veterinari za kune ljubimce poput pasa. Oni su takoer obiavali svoje pacijente tretirati lindanom barem po glavi, jer su ih na taj nain titili od krpelja i buha. inilo se da smo izgubili bitku, jer se nismo imali pravo mijeati u veterinarsku politiku registracije i primjene lijekova. Meutim, dravna administracija ima svoja pravila i na tome smo moda tek privremeno dobili bitku. Da bi se proizveo lijek mora se uvesti sirovina, a sirovina je kemikalija na listi zabrana i mi smo rekli da ne doputamo uvoz takve kemikalije. Tako je prestala proizvodnja lindanskih preparata za zatitu ovaca i kunih ljubimaca, ali nismo mogli zabraniti uvoz lijekova. Vrlo dobro znamo da barem veterinari za kune ljubimce jo uvijek izdaju recepte za lindanske preparate, a onda ih se kupuje u inozemstvu. Postoji i mogunost verca iz nama istonih zemalja, pa vjerujem da neki pastiri zahvaljujui dobrim vezama u Srbiji i dalje zatiuju svoje ovce potapanjem u

162

lindanskim kupkama. Jedino je pitanje koliko prilikom uivanja janjetine unosimo lindana u svoje organizme. Moram na kraju istaknuti injenicu da su za sudbinu lindana zasluni ili odgovorni graani EZ okupljeni u brojne nevladine udruge.

Oni su diljem Europe estoko protestirali protive uporabe lindana, kao na slici gore. Vjerojatno je i njihov glas imao utjecaja na donoenje odluke o zabrani. Mislim da je to prvi sluaj protesta zbog primjene insekticida, a vjerojatno su stekli iskustvo protestima protiv drugih kemikalija poput npr. dioksina. Postoji jo jedan problem vezan uz organoklorne insekticide, a to su skladita sa starima kemikalijama (npr. DDT) ili nezanimljivim derivatima (npr. gama izomer lindana koji nikad nije bio upotrebljiv i predstavljao je samo opasni otpad). Na mjestima proizvodnje lindana gomilale su se sve vee koliine neupotrebljivog i vrlo opasnog gama izomera. Valjda se smatralo da e se problem rijeiti sam od sebe. Meutim, kroz godine je postajalo sve vie jasno da rjeavanje takvog otpada nee biti jednostavo. Lindan sadri ak 6 klorovih atoma po molekuli, to predstavlja prepreku spaljivanju. Naime, iz takvih kemikalija nastaju prilikom spaljivanja dioksini u velikom iskoritenju. Jedini nain je mijeanje takvog otpada s kemikalijama koje uope ne sadre klor tako da sirovina za spaljivanje na kraju nema vie od 1% ukupnih halogena. To strano poskupljuje proces i cijena spaljivanja takvog otpada lindana ili DDT raste enormno. Tko e to platiti? Tvrtke za sintezu lindana su propale u istonim zemljama poput Albanije ili Makedonije i otpad je postao vlasnitvo drave, a ona pak nema u proraunu sredstava za niiji opasni otpad. Vjerojatno e jednog dana problem biti rijeen, a do tada e vree s opasnim kemikalijama stajati u nenadziranim skladitima i prijetiti kako ljudskom zdravlju tako i okoliu. Treba ipak rei na kraju da Hrvatska po mojem znanju nema nikakvih skladita zaboravljenog lindana, a njegovih opasnih derivata nikad nije ni imala. Nadam se da vam je sad ipak malo lake pri dui.

163

Endosulfan
On je zapravo jedini halogenirani insekticid ili fungicid koji se zadrao na naem tritu, ali je pitanje koliko dugo e ostati. I protiv njega se bune mnogi ukljuujui ljubitelje divljih ivotinja. Evo njegovih svojstava.

ENDOSULFAN CAS 115-29-7

OZNAKE UPOZORENJA R: 24/25,36,50/53 (otrovno u dodiru s koom i ako se proguta, nadrauje oi, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi) OZNAKE OBAVIJESTI S: ,28,36/37,45,60,61 (uvati pod kljuem i izvan dohvata djece, nakon dodira s koom odmah isprati s dovoljno vode, nositi odgovarajuu zatitnu odjeu i zatitne rukavice, u sluaju nesree ili zdravstvenih tegoba zatraiti savjet lijenika ako je mogue pokazati naljepnicu, ostaci i ambalaa moraju se odloiti kao opasan otpad, izbjegavati isputanje u okoli pridravati se posebnih uputa sigurnosno tehniki list).

Usporediv je s drugim organoklornim insekticidima, ali oito je izrazito vaan i nema za njega dostojne zamjene. Barem ne ovaj as. Izgleda da predstavlja poseban problem u nerazvijenim zemljama, gdje se koristi naveliko i bez dobre kontrole, pa onda teke posljedice za zdravlje ljudi i okoli nisu neoekivane. Ovdje je izabrana tek jedna slika stradalog djeteta, a ilustracija o tetnom djelovanju endosulfana je izrazito mnogo. U nerazvijenim zemljama se esto biljee otrovanja radnika zbog nepotivanja radne karence s ovim insekticidom. ini se ipak da se moe s njim prilino sigurno raditi u koliko se potuju sve propisane mjere. Preparati koji dolaze k nama uglavnom se u ovisnosti o koncentraciji endosulfana razvrstavaju u otrove ili tetne tvari, a koristi ga se esto u vinogradima. Od brojnih sluajeva otrovanja izabrao bih jedan iz poetka milenija u sjevernom dijelu nae zemlje kod kojeg sam morao sudjelovati na sudu kao vjetak. Ljubavnici su zaeljeli na osami doekati Novu godinu i nekako su uspjeli dogovoriti sa susjedom da im da kljueve svoje kleti. Par je bio dugo u vezi i imali su dijete, a dekova obitelj je bila protiv braka. Dama je tvrdila da im je to trebao biti zadnji doek Nove u divljem odnosu i da je njezin dragi ve pronaao stan u kojem e ivjeti nakon skorog vjenanja, a obitelj je tvrdila da to nije tono. Oni su u veernjim satim doli u klet nosei sa sobom talijanete, neto vina i bezalkoholnih pia. Ona nije uspijevala nai nikakvu posudu za kuhanje talijanete i onda se uputila u podrum. Tamo je nala runi stari lonac, koji oito nije bio namijenjen kuhanju hrane, ali ona ga je donijela gore. Isplahnula ga je prema svojoj izjavi donijetom vodom, jer tamo u kleti voda iz cisterne nije bila za pie, a onda je stavila u njega 164

kuhati talijanete. Ona navodno ba i nije puno jela, a onda je odluila otii po dijete ostavljeno kod neke prijateljice da ga odvede roditeljima na spavanje. Meutim, pozlilo joj je im je stigla u prijateljiinu kuu i ispovraala je cijelu kupaonu. Obzirom na to da se osjeala slabo odvezli su je na hitni prijem u grad da bi lijenik ustanovio kako se vjerojatno radi o histeriji. Navodno joj je dao injekciju fenobarbitona i poslao je kui. Legla je spavati i tek iza podneva se probudila i shvatila kako joj je dragi ostao tamo u kleti. Nije ga uspijevala dobiti mobitelom, jer je on tu spravu ostavio u autu da im ne smeta. Konano je odluila otii do kleti i nala tamo dragog mrtvog u ispovraanim talijenatama na podu kleti. Onda su doli policija i vlasnik kleti, koji je pred policajcima dao kljunu izjavu za daljnji tijek istrage i procesa. udio se kako je mogla za kuhanje koristiti lonac u kojem on razrjeuje pesticide prije primjene u vinogradu. Nekako je shvaeno da je lonac kriv za sve i da dama zaista nije namjerno ubila svog ljubavnika nego je sve igra sluaja. Zato sam ja bio pozvan kao vjetak i morao sam pregledati opsenu dokumentaciju ukljuujui brojne fotografije. Nisam gadljiv, ali od tada mi sam pogled na tjesteninu izaziva blagu muninu zbog sjeanja na slike stradalog mukarca na podu dobro kleti. Moj zadatak je bio procijeniti je li bilo mogue da zaostali endosulfan iz lonca izazove smrt mladog ovjeka, koji je navodno pojeo ak dvije pune porcije talijaneta, dakle skoro sve iz lonca. U sluaju da je vlasnik nakon razrijeivanja ostavio malu koliinu razrijeenog preparata u loncu, to nije moglo izazvati znaajnije posljedice kod onog tko bi to sve pojeo. Jedino je preostao sluaj da je vlasnik ostavio sadraj cijele boice u loncu i zaboravio na to zbog ovog ili onog razloga. U tom sluaju bi se tekuina isparila i u loncu bio ostao prah. Vjerojatno bi se on kod isplahnjivanja lonca veim dijelom uklonio, ali moda dama i nije ispahnula lonac urei se to prije uivati u seksu. U takvom sluaju bi se u loncu nale dovoljne koliine endosulfana da ubiju i vie od jednog ovjeka. Vlasnik vikendice je odbijao mogunost da je on makar indirektno kriv i tvrdio je da nikako endosulfan nije mogao ostati u loncu, ali sud je zbog nedostatka dokaza oslobodio okrivljenu. Naravno da je tuitelj podnio albu i sluaj je upuen na vii sud te jo ne znam kako e zavriti. Ponavljam da ne znam kako e zavriti stvar s endosulfanom. To to izaziva nespecifine simptome poput povaanja i proljeva nije toliko bitno nego je vano da je on neurotoksian. Izaziva konvulzije, potekoe s disanjem, gubitak koordinacije i naravno komu sa smru. Stvar se zakoplicirala kad su znanstvenici pronali da je on endokrini disruptor, a toga se danas mnogi boje. Istina, dokazi su naeni na nekim ivotinjama. Meutim, epidimioloka istraivanja pokazuju da mukarci izloeni endosulfanu imaju sniene koncentracije testosterona u odnosu na neizloene ljude. To ve nije za zanemariti, posebno u krajevima gdje ljudi puno dre do muke potencije. Postoje nepotvrene sumnje da bi mogao biti reproduktivno otrovan ili ak karcinogen, ali ve naprijed opisani uinci svrstavaju ga na listu tvari ija se zabrana oekuje u bliskoj budunosti.

Organofosforni insekticidi
Ime su dobili po tome to su derivati fosforne kiseline, a najblii su roaci ivanim (neurotoskinim) bojnim otrovima. Izrazito mnogo su se koristili sedemdesetih i osamdesetih godina prolog stoljea, ali im je onda uporaba snano opala zbog brojnih otrovanja, koja su nerijetko zavravala smru. Kod nas je danas ostao ogranien broj ovih tvari na tritu s vrlo razliitim znaajkama, kako pokazuje tablica ispod teksta.

165

fosalon; S-(6-kloro-2-oksobenzoksazolin-3-ilmetil)-OO-dietil-fosforoditioat diazinon (ISO); O,O-dietil-O-2-izopropil-6-metilpirimidin-4-il-fosforotioat dimetoat (ISO); O,O-dimetil-metil-karbamoil-metilfosforoditioat klorpirifos (ISO); O,O-dietil-O-3,5,6-trikloro-2-piridilfosforotioat S-tert-butil-tiometil-O,O-dietilfosforoditioat; terbufos (ISO) ometoat (ISO); O,O-dimetil-S-metil-karbamoil-metilfosforotioat diklorvos (ISO); 2,2-diklorovinil-dimetil-fosfat fention (ISO); O,O-dimetil-O-(4-metiltion-m-tolil)fosforotioat malation (ISO); 1,2-bis(etoksikarbonil)-etil-O,O-dimetilfosforoditioat paration (ISO); O,O-dietil-O-4-nitro-feniltiofosfat (kod nas nije vie registriran)

T; N R: 21-25-50/53 S: (1/2-)36/37-45-60-61 Xn; N R: 22-50/53 S: (2-)24/25-60-61 Xn R: 21/22 S: (2-)36/37 T; N R: 25-50/53 S: (1/2-)45-60-61 T+; N R: 27/28-50/53 S: (1/2-)36/37-45-60-61 T; N R: 21-25-50 S: (1/2-)23-36/37-45-61 T+; N R: 24/25-26-43-50 S: (1/2-)28-36/37-45-61 T; N R: 21/22-23-48/25-50/5368 S: (1/2-)36/37-45-60-61 Xn; N R: 22-50/53 S: (2-)24-60-61 T+; N R: 24-26/28-48/25-50/53 S: (2-)28-36/37-45-60-61

Neki od njih su vrlo jaki otrovi a neki tek tetne tvari. Srea je da se jako puno koriste malation, dimetoat i slini. Naalost, oni koji su vrlo opasni esto su i najuinkovitiji, pa ih se naprosto ne moe iskljuiti iz uporabe. Otrovanja s organofosfatima smatraju se vrlo ozbiljnima bez obzira na jainu i upornost simptoma. Hrvatski lijenici su osamdesetih godina stekli dragocjena iskustva, kako na dijagnostici ovih otrovanja tako i u lijeenju. Moda je razlog i u tome to se puno toksikologa bavilo i bavi ivanim bojnim otrovima. Glavna znaajka organofosfata je da se veu na enzim acetilkolin-esterazu, koja je zaduena na sinapsama hidrolizirati acetil-kolin. Taj je pak izrazito vani glasnik u komunikaciji izmeu ivanih stanica i njegovo nakupljanje vodi pravoj zbrci, a u sluaju nepravovremenog lijeenja vodi u smrt. Vano je znati znakove otrovanja budui su oni prilino specifini.

166

MUSKARINSKI: Nespecifini GI. Pojaano luenje svih sluzi i ekskretornih tekuina. Stezanje u grudima, bronhospazam, kaalj i edem plua. Usporen rad srca, pad krvnog tlaka. Uske zjenice, ponekad nejednake i smetnje vida. NIKOTINSKI: Trzanje i treperenje miia, grevi, slabost miia ukljuujui miie za disanje. Bljedilo, ubrzan rad srca.

Pogledajte kako se zjenice suuju nakon otrovanja organofosfatima, ali od toga se ne umire nego samo ne vidi. Umire se od prestanka disanja, a ni teki grevi nisu za zanemariti. Sjeam se jednog izvjea iz June Amerike o pilotu poljoprivrednog aviona kojemu je prsnula u oko kap koncentrata organofosfata. Nije na to obraao pozornost, ali je uzletjevi s avionom opazio da vie skoro nita ne vidi, da se oajno osjea i da mu curi slina iz usta. Uspio je prisilno sletjeti bez ozljeda, a nakon toga su ga prebacili na bolniko lijeenje. Obino taj primjer spominjem kad tumaim kako se apsorpcija otrova moe odvijati na bilo kom mjestu. Kod otrovanja organofosfatima vano je to prije primijeniti antidote i reaktivatore acetilkolin-esteraze. Antidot je atropin, koji ima djelovanja suprotna acetil-kolinu i mora ga se primjenjivati dokle god postoji i jedan znak otrovanja. Nai lijenici su u vrijeme dok smo imali esta otrovanja (danas su jako rijetka) savjetovali da ga se primjenjuje toliko da se postigne otrovanje atropinom Za to su potrebne visoke doze atropina i mi smo poetkom rata naruili od Belupa velike koliine ampula s visokim dozama atropina, ali ga nismo trebali. Atropin nije dovoljan nego valja primjenjivati i reaktivatore acetilkolin-esteraze kao npr. pralidoksim ili toksokogin. Oni se daju naprosto zbog toga da se ubrza prekidanje kovalentne veze izmeu enzima i organofosfata. Predlau se naravno i druge metode, kao npr. davanje otopina enzima ili transfuzija krvi uz uklanjanje organofosfata prikladnom izvantjelesnom tehnikom, ali to sve skupa nije dovoljno provjereno. Dobro je suraivati s vojnim toksikolozima, jer oni imaju barem teoretsko iskustvo sa strukturno slinim ivanim bojnim otrovima.

167

Naravno da je i moja grupa puno radila na otrovanjima ovom skupinom insekticida i rutinski smo mjerili aktivnost acetilkolin-esteraze u laboratoriju na Rebru. Osamdesetih smo mogli u bilo koje doba dana na brzinu izmjeriti aktivnost tog enzima radi olakanja dijagnostike otrovanja. Naravno da su u sluajevima otrovanja inhibicije enzima bile izrazito visoke, ak do 80%, a u suradnji s Institutom za medicinska istraivanja (IMI) moglo se mjeriti koncentrcije pojedinih organofosfata i njihovih metabolita u krvi ili mokrai. Tako smo kolegica s IMI i ja od strane Hrvatske poslani 1990. godine na Kosovo zbog sumnje na otrovanje ogromnog broja djece organofosfatima. Albanci su tvrdili da ih srpska vojska i policija masovno truju ivanim bojnim otrovima i mi smo oekivali vidjeti svata. Oekivali smo slike poput onih iz Halabje u irakom dijelu Kurdistana i bili smo pomalo zaplaeni. Istina, Kosovari su mi koji dan prije naglog slanja na mjesto dogaaja potajno kurirskom potom poslali brojne uzorke uzete od djece, ali mi u suradnji s IMI nismo nali nita drugo osim nikotina, atropina i nekih metabolita organofosfata, pa smo mogli sigurniji otii. Za atropin smo znali objanjenje, jer su lijenici masovno davali atropin djeci s grevima muskulature, a za metabolite organofosfornih insekticida se davalo objanjenje kako se radi ili o kontaminiranoj hrani ili o posljedicama lijeenja svraba malationom ili drugim organofosfatima, koje se uglavnom mazalo po koi radi uklanjanja svraba. Doavi na Kosovo bili smo zgranuti silnom policijskom silom u Pritini i Podujevu, gdje smo trebali obaviti glavninu posla u srednjoj koli uro akovi, gdje je prijavljeno najvie otrovane djece. Obavili smo pregled uionica i razgovarali prvo s nastavnicima i medicinskim osobljem, a onda smo smatrali potrebnim razgovarati i s djecom. Roditelji su neku djecu doveli a neku praktiki donijeli i svi su bili stravino uplaeni tako da ste im strah mogli vidjeti u oima. Zatraio sam da roditelji napuste uionicu, jer se nije moglo micati od mnoine tijela i oni su to uinili. Onog asa kad je kljocnula brava pri zatvaranju vrata sva djeca iz uinonice su se poela griti, vritati i padati na pod sa stolica. Tu scenu neu nikad zaboraviti, a pogotovo mrnju roditelja koji su nakon toga nahrupili izvoditi djecu van vjerojatno nas optuujui da smo suraivali sa Srbima u trovanju njihove djece. Taj i slini dogaaji te negativni nalazi naih analiza uvjerili su nas da se radi o masovnoj histeriji. Bez namjere da detaljnije objanjavam stanje na Kosovu mogu samo rei, da je bilo stravino. Srpski teror je bio toliko snaan da su djeca pronala spas u induciranoj psihozi. Kasnije sam u literaturi vidio kako se to uestalo dogaa ne samo djeci nego i odraslima u tekim vremenima, pogotovo kad netko ljude teko terorizira. Tada sam jednom od srpskih strunjaka rekao da oni zapravo novae male Albance za borce protiv Srbije, to se i pokazalo tonim desetak godina kasnije, kad su ti klinci dorasli za puku. Postoji jo jedan problem vezan uz koritenje organofosfata, a to je kontaminacija hrane. Ona moe divno izgledati, a da bude oneiena insekticidima. Obino je to podnoljivo oneienje, ali se sjeam maka prodavanog u jednom velikom duanu koji je doveo negdje sredinom osamdesetih do otrovanja nekoliko ljudi u Zagrebu. Na sreu brzo se ustanovilo da je kod ljudi dolo do inhibicije acetilkolin-esteraze, a onda su epidemiolozi brzo otkrili da je zajedniki initelj kod svih otrovanih mak iz istog duana. Sanitarna inspekcija je reagirala brzo, ali smo si svi poeli postavljati pitanja o sigurnosti naih namirnica ak i na takvim mjestima gdje bi se moralo oekivati provjerenu hranu. Mak je bio iz uvoza i cijela

168

serija je unitena. Ne oekuju se zabrane stavljanja veine organofosfornih insekticida i ostaje nam samo poboljavati nadzor njihova koritenja na svim moguim mjestima. Treba li posebno naglatavati da se neki od njih koriste i u kuanstvima, naravno u vrlo niskim koncentracijama, ali ipak ....

Karbamatni insekticidi
Ova skupina tvari prikladna je ne samo za unitavanje insekata, larvi i nematoda nego takoer pueva kako se to vidi iz slika dolje, pa im je primjena izrazito iroka.

Primjenjuju se u prilino velikim koliinama osobito za zatitu voaka ali i drugog bilja i to po cijelom svijetu. Toksikoloka svojstva nisu im bitno razliita i moe se rei da karbofuran fenoksikarb metomil; merkaptodimetur; metiokarb; propoksur T+; N R: 26/28-50/53 S: (1/2-)36/37-45-60-61 N R: 50/53 S: 60-61 T+; N R: 28-50/53 S: (1/2-)22-36/37-45-60-61 T; N R: 25-50/53 S: (1/2-)22-37-45-60-61 T; N R: 25-50/53 S: (1/2-)37-45-60-61

predstavljaju opasnost kako za ljudsko zdravlje tako i za okoli. Mehanizam otrovanja je praktiki isti kao kod organofosfornih insekticida budui se veu kovalentno na enzim acetilkolin-esterazu, pa su i simptomi otrovanja slini kao i terapija s antidotom atropinom. Kljuna razlika u odnosu na organofosfate je u tome to se enzim relativno brzo oporavlja zbog hidrolize spomenute kovalentne veze, pa se obino ne preporuuje primjena reaktivatora. Zbog te problematine veze u nekim sluajevima se ak dobiju analizom vrlo male inhibicije enzima uz sigurno dokazano otrovanje. Sjeam se jednog sluaja s poetka milenija kad je nazvao s Krka jedan pastir traei pomo. On se bavio uzgojem ovaca radi prodaje janjia i drao je stado dosta daleko u brdu na svojoj zemlji ograenoj suhozidima te odlazio svadodnevno tamo napojiti stoku i dati im zimi dodatnu hranu. Imao je i nekakvo kameno sklonite u kojem je drao one najvanije potreptine poput npr. boce travarice. Nju 169

je pak spremao u jednu udubinu na zidu. Obino bi dok je tamo boravio znao po koji puta posegnuti za bocom i povui koji gutljaj. Ne znam koliko je bio iskren, ali tvrdio je da mu je netko podvalio tamo krivu bocu s nekim otrovom, a vjerojatno je polupraznu bocu s rakijom ukrao. Tako je on zabunom popio nekoliko gutljaja tog otrova i simptomi su se brzo javili. Jedan od prvih simptoma je bio slabljenje vida, a uz to su se javili grevi miia, bolovi u elucu i slinjenje. Vrlo brzo je osjetio da teko die. Zakljuio je da treba brzo pobjei kui i tako je sjeo u svoj stari automobil. Vonja prema selu planinskom cestom bila je naravno rizina, a on nije dobro vidio i stalno se sudarao sa svakakvim preprekama. U kuu je jedva doteturao iz auta i legao na krevet. Posumnjao sam da se pastir otrovao karbofuranom, koji tamo pastiri uestalo koriste, kako e biti malo kasnije objanjeno. Zatraio sam hitno prebacivanje u bolnicu uz mjerenje aktivnosti acetilkolin-esteraze i primjenu atropina, pa je sluaj zavrio dobro. Karbamatni insekticidi su poznati po estim otrovanjima ptica, ali takoer drugih ivotinja poput pasa ili maaka. Naravno da je jako teko sprijeiti ivotinje da jedu otrovanu hranu u slobodnom prostoru i zapravo najee stradavaju ptice radi hranjenja otrovanim kukcima. Kod nas je glavni predstavnik karbofuran naao posebno mjesto primjene za namjerno ubijanje uglavnom divljih (npr. agalj, divlje svinje, podivljali psi, itd.) ili domaih ivotinja (uglavnom kuni ljubimci poput susjedovih pasa i maaka). Ilustrirati u problem mojim iskustvom sa supovima. Te ptice su kroz cijelu ljudsku povijest igrale izrazito vanu ulogu u sprijeavanju irenja zaraznih bolesti. One su istai, koji se hrane gotovo iskljuivo leinama ivotinja u prirodi. Gnijezde se na nepristupanim mjestima u brdima odakle izlijeu i iz visine osmatraju teren. U asu kad opaze uginulu ivotinju sletjet e tamo cijelo jato ovih ptica i do kraja pojesti leinu. Tako bi to vjerojatno bilo i danas da se nisu promijenili neki odnosi izmeu ljudi i ivotinja. Na nae otoke su prvo lovci dovezli divlja poput divljih svinja, kako bi mogli na lovitima zaraivati novce od stranih lovaca. Nekako istovremeno su graani pronali da su otoci izvrsna mjesta za ostavljanje svojih bivih kunih ljubimaca. Nita lake nego psa staviti u auto i onda s kopna prijei na otok poput npr. Ugljana i tamo onda u divljini izbaciti tu ivotinju iz auta. Pas se naravno mora snai i onda se sa slinima udruuje u opore divljih pasa lutajui po otoku. Najbolja hrana su naravno ovce stjerane meu nekakve suhozide. Onda se po noi pojave psi ili agljevi te naprosto zakolju ovcu dvije, a ni divlja svinja ne zazire od prehrane mladim janjiima. Pastir naravno trai pomo na sve strane, ali pomoi ni od kuda. Lovcima nije posao ubijati podivljale pse, a divlje svinje nitko ne ograuje uinkovitim ogradama. Dravni slubenici ne vole pjeaiti u brda da bi procijenili veliinu tete na stadu ovaca i onda se odtete pastirima ne daju pravino. Pastiri su onda poeli ostatke svojih zaklanih ovaca obilno tretirati pripravcima karbofurana namjeravajui na taj nain potrovati svoje neprijatelje. Naravno da su ti neprijatelji radije jeli svjee meso i uspjeh pastira je bio slab, ali zato su vrlo uinkovito poeli ubijati supove, jer supovi upravo trebaju ostatke ivotinjskih leeva. Tako je poelo izumiranje supova na kvarnerskim otocima, to nikako nije mogla prihvatiti skupina biologa zaljubljenih u sav ivi svijet na kopnu i moru. Grupa entuzijasta iz prekrasnog naselja Beli na Cresu izmeu ostalog se godinama bavila zatitom i lijeenjem supova, pa su digli galamu. Traili su da se nekako prekine taj krug smrti i uspjeli su pri Ministarstvu zatite okolia negdje 2001. godine ishodovati osnivanje Povjerenstva za

170

sprijeavanje ilegalne primjene otrova u prirodi, a mene su izabrali za predsjednika. Krenuli smo vrlo iroko traei suradnju veterinarske inspekcije i veterinarskih instituta, lovaca, sanitarnih inspektora i instituta. Suradnju su prihvatili jedino znanstveni instituti u Hrvatskoj i Beu, a svi drugi su smatrali da to nije njihov posao. Bio je problem ak prenijeti mrtvog supa npr. s Krka u Zagreb. Trebalo je prvo otkriti mrtve ptive, za to su bili idealni lovci, onda je nekakva inspekcija trebala tog supa staviti u rashladnu torbu i dostaviti u Zagreb. Kako nitko nije htio suraivati onda su zaljubljenici u supove sami obilazili otoke i traili mrtve supove. Zapravo su to obavljali usput bavei se nekim drugim poslovima prouavanja flore i faune otoka. Na tom pravom poslu su uspjeli i ja sam vidio dvije prekrasne knjige sa slikama svih moguih biljnih i ivotinjskih vrsta te posebnih prirodnih ljepota kraja. Uspjeli bi oni moda i sa supovima da je bilo podrke. Koristili su vlastite rashladne torve i automobile da bi dostavili prvih nekoliko leeva ptica u Zagreb. Obavljene su analize aktivnosti acetilkolin esteraze i tragova pesticida u mesu leeva, ali bez rezultata. Bilo je to i logino, jer su supovi ugibali nekoliko dana nakon otrovanja, kad je aktivnost nezgodnog enzima bila vraena u normalu i insekticid se ve uglavnom metabolizirao i izluio. Onda je doao raun s instituta i Ministarstvo je bilo bijesno na veliinu svote koju mora platiti. Oni su izgleda oekivali da e instituti besplatno obaviti analize. Povjerenstvo je naglo rasputeno i vie nikad nije bilo obnovljeno, a imali smo jo puno dobrih ideja. Koji mjesec dana nakon toga na jednom uskom podruju otoka Raba nali su graani ak 17 mrtvih supova. Tada se ukljuila u istragu i policija. Moj zavod je prema simptomima pretpostavio da bi se moglo raditi o karbofuranu i poslali smo lokalnu sanitarnu inspekciju da pronae kome je otrov prodan. Brzo se nalo pastira koji je u poljoapoteci kupio preparat na bazi tog insekticida pa ak i ostatke pakiranja, a iz laboratorija MUP-a i jednog privatnog forenzikog laboratorija dole su analize ptica, kojima je potvreno da su bijene karbofuranom. Naravno da se nakon toga nita drugo nije dogaalo u smislu zatite divljih ivotinja poput supova. One i dalje izumiru, jer nisu uklonjeni razlozi zbog kojih pastiri otrovima nastoje zatititi svoja stada. No, to je samo vrh ledene sante, a vrste i vrste s ove nae zemlje nestaju potrovane. Naravno da karbamatni insekticidi predstavljaju i vrlo neugodnog polutanta u okoliu. Dovoljno su dobro topljivi u vodi da ih oborine odnose u povrinske vode, a s ispiranjem u podzemne vodotokove situacija je bolja. Treba li ponovo naglaavati da su vrlo otrovni za vodene organizme? Relativno dugo se zadravaju u okoliu. Vrijeme njihova poluraspada u tlu iznosi oko 2 mjeseca, pa uz nestrunu primjenu mogu ostati dugo u okoliu. Nije bolja situacija niti s njihovim nalazima u biljnim plodovima, pa se u budunosti mora poboljati njihov inspekcijski nadzor, ali to naravno kota. Potpuno je jasno da se uz dobro nadziranu primjenu moe bezbrino uivati plodove tretiranih voaka i vjerojatno zbog toga ni jedan od ovih insekticida nee biti zabranjen za stavljanje u promet. Valja na kraju snano naglasiti da se karbamatni insekticidi iroko primjenjuju u domainstvima, posebno za zatitu vrtova i kunog ukrasnog bilja. Obino dolaze u niskim koncentracijama tako da se konani proizvodi razvrstavaju u tetne tvari. Takoer obino dolaze zapakirani kao sprejevi, a sprej se ne moe gutati. Vjerojatno ne predstavljaju akutnu opasnost pri koritenju u kuanstvu, ali bi ipak potroae trebalo uinkovitije upozoravati na oprez pri radu i na potrebu primjene mjera osobne zatite. No, o tome neto vie u poglavlju o kunim kemikalijama.

171

Piretroidni insekticidi
Radi se o relativno novoj skupini insekticida i zadnjih godina se poveava opseg njihove proizvodnje te koritenja. Moda i zato nema izvjetaja o njihovim opasnostima, ali ima zato puno oduevljenja. Evo svojstava veine registriranih piretroida na naem tritu. piretrini ukljuujui kinerine deltametrin Xn; N R: 20/21/22-50/53 S: (2-)13-60-61 T; N R: 23/25-50/53 S: (1/2-)24-28-36/37/39-38-4560-61 T; N R: 23/25-50/53 S: (1/2-)24-28-36/37/39-38-4560-61 Xi R:36/37/38 S: (2-)13-60-61 Xn; N R: 20/21/22-50/53 S: (2-)13-60-61

cipermetrin

permetrin lambda-cihalotrin

Prilino se razlikuju prema opasnim svojstvima za ovjeka, pa su neki tek tetne tvari a drugi otrovi. Veina su vrlo otrovni za vodene organizme, ali ima onih ija je ekotoksinost zanemariva. Ono to je jako bitno istaknuti jest mogunost primjene u vrlo niskim koncentracijama (npr. 0,02% opasnog deltametrina), kad se konani proizvod uope ne razvrstava meu opasne tvari. Preporuuju ih za unitavanje svih moguih kukaca, larvi, gusjenica, crvi, grinja, itd., pa su nali vrlo iroku primjenu na svim moguim mjestima.

Sasvim sigurno je dokazano da ne predstavljaju veliku opasnost za ptice, koje inae esto teko stradavaju zbog primjene drugih insekticida. Njihovo zadravanje u okoliu je umjereno i npr. za deltametrin kau da vrijeme polurazgradnje iznosi oko 2 tjedna u tlu, a u vodi uz prisutnost suneve svjetlosti je raspad i bri. Nisu naeni nikakvi dugotrjno tetni uinci poput mutagenosti, karcinogenosti ili reproduktivne otrovnosti kod sisavaca, pa i to ohrabruje njihovu primjenu. ak se brzo izluuju iz organizma pokusnih ivotinja, to je takoer ohrabrujue. Kod akutnih otrovanja spominje se srednja neurotoksinost, a nema nikakvih izvjetaja o teem stradanju rijetkih otrovanih osoba. To nas naravno ne treba zavarati, jer se

172

ova skupina insekticida ne primjenjuje dugo kao ranije spominjani predstavnici insekticida, pa pouzdanije rezultate treba jo ekati. Koristi ih se u zatiti bilja na njivama, u vrtovima ili na balkonima. Naravno da se mogu koristiti i protiv dosadnih mrava u vaoj kuhinji ili u talama protiv muha ili drugih nametnika. Vjerojatno se i pretjeruje u njihovu koritenju na svim moguim mjestima.

Pogledajte pozornije primjenu deltametrina na poljima gdje radnik praktiki nema nikakvu zatitnu opremu, a slika desno gore je jo rjeitija. Danas se naveliko piretroidi, a posebno deltametrin, koriste za impregnaciju platna, koje onda moe posluiti za razliite svrhe. Reklamira se posebno u siromanim zemljama da se koriste kao zatita od kukaca, od komaraca do nezgodnih pauka, a tvrdi se da nemaju utjecaja na ljudsko zdravlje. Kako e to zavriti u budunosti vidjeti e se.

Fungicidi
Velika je to obitelj raznoraznih tvari, koje se koriste protiv gljivica kao nametnika na stotinu razliitih mjesta. Nevjerojatno je gdje se sve gljivice mogu pojaviti i kolike tete mogu initi. Mene je posebno iznenadio dvodnevni seminar za restauratore umjetnikih djela na kojem sam i osobno imao predavanje o opasnim svojstvima kemikalija koritenih u tom zahtjevnom i osjetljivom poslu. Jedan od strunjaka je govorio o gljivicama (plijesnima) i pokazivao mjesta gdje se sve mogu nai. Da se mogu naseliti na drvenim predmetima, biljkama, svim

vrstama namirnica (sjetite se mikotoksina), pa i ljudskoj koi kao na slici gore desno znao sam i bez tog predavanja, ali nisam si mogao zamisliti da mogu u jednoj obinoj kui prolaziti kroz zidove. Nije to kao na slici gore lijevo i zato je zauujue. ovjek je uredio kuu jednokatnicu s podrumom i bez namjetaja je ostavio zakljuanu budui je morao otputovati na godinu dana. Kad se vratio zatekao je sve zidove od podruma do tavana obrasle velikim kolonijama neke tvrdokorne plijesni. Jedini izlaz bio je u potpunom renoviranju cijele 173

unutranjosti kue uz koritenje velikih koliina izrazito otrovnih fungicida. Meutim, ipak najvie o opasnostima od gljivica govori pria o peronospori. Naa Dalmacija je u prolosti ivjela od proizvodnje vina i maslinova ulja, naravno uz teak seljaki trud i muku, ali preivjeti se moglo. Onda je 1874. godine u Europu stigla iz Amerike strana peronospora, a ve 1882. godine pojavila se u naim krajevima. Nazvali su je plamenjaa, jer je unitavala lie, cvjetove i plodove vinove loze kao da su spaljeni. Na liu se prvo javljaju prozirne pjege zvane uljaste pjege, koje se za vlana vremena pretvaraju u bjeliaste paperjaste prevlake, kao na slici dolje lijevo. Kako prolazi groe vidi se desno.

Peronospora je donijela slom gospodarstva tamo gdje su ljudi ovisili o proizvodnji vina i nakon toga je poelo golemo iseljavanje naih seljaka u prekomorske zapadne krajeve. Trebalo je dugo vremena da se pronae uinkovit fungicid pod imenom bordoka juha u sprjeavanju pojave peronospore, ali tada je ve bilo kasno za propale vinograde i upropatene vinogradare. Bilo je to najtee iskustvo s gljivicama koje je Hrvatska doivjela kao i mnoge druge vinogradarske zemlje, ali ne moe se rei da gljivice i danas ne ine velike tete ovjeku na svakom moguem mjestu. Zbog toga se tijekom prolog stoljea pojavio izuzetno velik broj fungicida kao sredstava za sprjeavanje pojave ili unitavanje gljivica. I kod nas se na listi sredstava za zatitu bilja nalazi izrazito mnogo preparata na bazi gotovo stotinu fungicida. Evo glavnih skupina fungicida, koji su se prolog stoljea koristile u raznim preparatima, a valja rei da su neki danas izvan uporabe.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. SUPSTITUIRANI BENZEN (kloroneb, klorotalonil, dikloran, heksaklorbenzen) TIOKARBAMATI (metam natrij, tiram, ziram, ferbam) DITIOKARBAMATI (kaptan, kaptafol, folpet) BAKROVI SPOJEVI (bakrov sulfat ili modra galica ili bordoka juha, bakrov arsenat) ORGANOIVINI SPOJEVI (fenilivin acetat) ORGANOKISITRENI SPOJEVI (fentin ili tributilkositrove soli) KADMIJEVI SPOJEVI (soli poput acetata) DRUGI (anilazin, benomil, cikloheksimid, dodin, iprodion, metalaksil, etridiazol, tiabendazol, triadimefon)

Praktiki svi organometalni spojevi su na listama zabrana i smiju se koristiti tek na posebnim mjestima. Organoivini i kadmijevi spojevi vie nemaju nigdje primjene, a tributil kositrove soli imaju mjesta samo u industriji. Zadnja verzija nae liste zabranjenih tvari posebno iskljuuje kositrove organometalne tvari za zatitu bilo kojeg predmeta koji se uranja u vodu.

174

Do prije desetak godina doputalo se koritenje takvih kemikalija za zatitu brodova kraih od 20 m, ali danas je i to zabranjeno. Jedini metal kojemu primjena nikad nije ograniavana jest bakar, ije soli ili hidroksidi su i danas najee koriteni fungicidi, barem kad se govori o zatiti vinograda. Evo naih glavnih aktivnih tvari doputenih za uporabu u poljoprivredi.

IME bakrov sulfat azoksistrobin ciprokonazol ditianon epoksikonazol folpet heksakonazol kaptan

CAS BROJ 7758-98-7 1317-39-1 94361-06-5 3347-22-6 133855-98-8 133-07-3 79983-71-4 133-06-2

RAZVRSTAVANJE I OZNAAVANJE Xn; N R: 22-36/38-50/53 S: (2-)22-60-61 Xn; N R: 22-50/53 S: (2-)22-60-61 Xn; N R: 22-50/53-63 S: (2-)36/37-60-61 Xn; N R: 22-50/53 S: (2-)24-60-61 Xn; N R: 40-62-63-51/53 S: (2-)36/37-46-61 Xn; N R: 20-36-40-43-50 S: (2-)36/37-46-61 R: S: T; N R: 23-40-41-43-50 S: (1/2-)26-29-36/37/3945-61 T; N R: 46-60-61-50/53 S: 53-45-60-61 Xi R: 37-43 S: (2-)8-24/25-46 Xn; N R: 20/22-50/53 S: (2-)36/37-46-60-61 Xn; N R: 22-50/53

karbendazim mankozeb pirazofos prokloraz

10605-21-7 8018-01-7 13457-18-6 67747-09-5

175

tiabendazol tiram

148-79-8 137-26-8

triadimefon

43121-43-3

S: (2-)60-61 N R: 50/53 S: 60-61 Xn; N R: 20/22-36/38-4348/22-50/53 S: (2-)26-36/37-60-61 Xn; N R: 22-43-51/53 S: (2-)24-37-61

Puno ih je i nee u tekstu biti govora o svima, a svi nisu ni zasluili poseban osvrt zbog svojih relativno blagih uinaka na iva bia. Primjer je npr. tiabendazol, koji je tek tvar opasna za okoli i bez ikakvih znaajnih uinaka u ovjeka. Meutim, neki su od predstavnika ipak otrovi (npr. kaptan i karbendazim) iako se sasvim sigurno moe rei da skupina predstavlja najmanje opasne pesticide. Ovdje gore su navedena svojstva istih tvari, a pripravci fungicida dolaze u razrijeenim otopinama najee tek kao tetne tvari ili bez ikakvih opasnih atributa. To ne znai da ih se ne treba uvati pri radu, a posebno kad se primjenjuju u domainstvu, jer i u domainstvu ovjek esto treba fungicide. Naravno da ima puno fungicida koji se primjenjuju u uzgoju loze, ali vjerojatno je bordoka juha i najstariji i najkoriteniji od njih. Toksikoloka vojstva razrijeenih otopina bakrovih soli i nisu ba impresivna, a nema niti otrovanja, barem koliko se ja sjeam. I to sve usprkos tome to je zatita ljudi kod tretiranja izrazito slaba, kao na ovoj slici lijevo. Gospodin je toplog ljetnog dana stavio protuprainsku polumasku dobru kao zatitu od praine i krupnijih aerosola, a prska vinograd tekuim aerosolom. Naravno da nije tijelo zatitio na nikakav nain i jo je raskopao koulju da mu ne bude previe vrue. Tako se ne bi trebalo raditi. Ni u svijetu se ne biljee esta otrovanja bordokom juhom i slinim preparatima, ali neke stvari ipak treba znati. Najee se javljaju gastrointestinalni poremeaji, pogotovo kod gutanja. Doktori bi morali znati da je najvanije obaviti ispiranje eluca, a neki kau da su ak primjenjivali kod otrovanja antidote kao penicilamin. Njega se do nedavno moglo nabaviti u Hrvatskoj, ali nikad nisam uo da se koristio u nas zbog tretiranja otrovanja bordokom juhom. Ni kronina izloenost bakru kod vinogradarskih radnika nije vana niti donosi neke posljedice. Negdje u godinama prije Domovinskog rata bio sam mentor rada o izloenosti vinogradarskih radnika iz Poege pesticidima, pa smo tako mjerili i koncentracije bakra u krvi radnika u razna godinja doba. Neto su povienje koncentracije bile u ljeto, ali ispod razina koje bi mogle predstavljati opasnost za njih. Uz sve

176

mogue praene parametre odskakali su od normale jedino prema jetrenim probama, koje su ukazivale na kroninu izloenost alkoholu, a ta izloenost se nije mogla povezati s pesticidima nego s drugim initeljima. Uostalom, ne moe se oekivati da e vinogradari apstinirati od uivanja u vinu. U svakom sluaju ne moramo se jako bojati bakrovih soli zbog njihove iroke primjene u vinogradarskim krajevima. ak nije opaeno ni znaajnije oneienje okolia, posebno povrinskih voda unato tome to su bakrove soli jako dobro topive u vodi. Naalost, bordoka juha nije fungicid izbora za brojne gljivice i tu se mora traiti neko drugo rjeenje. Karbendazim je vrlo iroko koriteni fungicid na svim moguim poljoprivrednim kulturama. Unato tome to se koristi u preparatima s prilino niskim koncentracijama ne moe se rei za njega da je tako malo opasan kao npr. bordoka juha. Dakle, radi se o otrovu i ekotoksinoj tvari, a zabrinjavaju njegova mutagenost i reproduktivna otrovnost (R60-61). Zapravo se razvrstava u otrove uglavnom zbog reproduktivne otrovnosti.

Naravno da se na poljima esto primjenjuje bez potivanja osnovnih mjera osobne zatite, kao na slici lijevo gore. Slika je snimljena u Junoj Americi, ali ni kod nas nije bolja situacija. Ako malo bolje pogledate, radnik prska ispred sebe i stalno se nalazi u oblaku aerosola karbendazima. Kod nas nisam nikad sreo otrovanje ovim fungicidom, moda i zato to se primjenjuje u relativno niskim koncentracijama. Nije se vjerojatno ni trebalo oekivati teko akutno otrovanje, ali njegovi dugotrajni uinci (mutagenost i reproduktivna otrovnost) sasvim sigurno da nisu zanemarivi. On je danas neslubeno razvrstan i u endokrine disruptore, pa se nalazi na europskoj listi prioriteta. To znai da se mora slijedeih godina detaljno ispitati njegova opasna svojstva i prijeti mu stavljanje na liste zabrana. Poseban problem su njegovi ostaci u namirnicama te kretanje u okoliu. Prilino se snano adsorbira na tlo i tamo ostaje dugo vremena neraspadnut, pa onda nije udo to ga biljke mogu bioakumulirati. Na slici gore desno je prikazana krasna rajica kontaminirana karbendazimom. Otrovan je za vodene organizme, ali to je znaajka veine pesticida. Ciram je za razliku od svog prethodnika izrazito opasan kod akutnog unosa u organizam. Razvrstava se u vrlo jake otrove. Dugotrajni unos je povezan tek sa tetnim uincima, a svojstva nadraivanja su vana samo kod koncentrata. estok otrov jest, ali se primjenjuje u relativno niskim koncentracijama, pa se njegovi preparati razvrstavaju obino u tetne tvari. Zadnjih godina pozornost izazivaju znanstveni lanci o tome da bi mogao biti endokrini disruptor. To svakako nije dobra osobina, ali je sve skupa pod pitanjem i nema nekih najava da bi mogao doi na listu zabranjenih tvari. Unato tome to ga se moe nai kao ostatak u raznim namirnicama (npr. brojno voe poput jabuka) on ne predstavlja problem kao manje otrovni karbendazim budui nema tekih kroninih uinaka. Kod nas s njim nije bilo znaajnijih otrovanja ili primjera kojih bi se mogao sjetiti prilikom pisanja ovog teksta.

177

Herbicidi
Prema godinje potroenim koliinama na poljima za suzbijanje nepoudnih biljaka herbicidi prednjae pred svim drugim pesticidima. Za razliku od insekticida ili fungicida koriste se na mnogo manje podruja (poljoprivreda, promet i graevinarstvo), ali zato svim moguim tehnikim sredstvima. Na poljoprivrednim povrinama se koristi runo, kopnenim

vozilima, zrakoplovima, helikopterima ili na drugi nain. Hrvatske eljeznice imaju poseban kemijski vlak za unitavanje uglavnom korova na svojim prugama. Taj vlak cijele godine putuje hrvatskim prugama tretirajui ih protiv svih moguih biljaka, ali ljudi iz njega bave se i drugim poslovima unitavanja tetoina na eljeznikim prometalima i prometnicama. Jednako tako su vani za odravanje cestovnih prometnica ili na gradilitima, gdje treba ukloniti sve ivo kad se kree u velike pothvate. Meutim, ipak se herbicidi najvie koriste u poljoprivredi, uglavnom profesionalno. Nema ih se razloga koristiti u domainstvima, ak niti u zatiti vrtova ili kunih biljaka. To znai da se u zemljama s dobrim nadzorom poljoprivredne proizvodnje rijetko sreu otrovanja s ovom skupinom pesticida. ak i kod nas herbicidi ne predstavljaju takav problem kao npr. insekticidi to se tie otrovanja graana. Inae se prema brojnosti skupina kemikalija teko moe rei jesu li herbicidi najraznolikiji meu svim pesticidima, ali ja sam miljenja da zapravo jesu, jer u ovoj tablici dolje nisu dani mnogi od njih, kao npr. davno naputena mineralna ulja. SKUPINA cikloheksandioni fenil-pirazolini imidazolinoni sulfonil-ureje triazolpiramidini dinitroanilini benzojeva kiselina karboksilne kiseline fenoksi kiseline fenil-karbamati triazini triazinoni uracili benzotiazoli PREDSTAVNICI kletodim, setoksidim, tepraloksidim, itd. pinoksaden imazamoks, amazapir, imaetrapir klorsulfuron, metsulfuron, sulfsulfuron, triamsulfuron, itd. florasulam etalfluralin, trifluralin dikamba klopiralid, pikloram, triklopir 2,4-D, diklorprop, MCPA, MCPB, mekoprop desmedifam, fenmedifam atrazin, simazin heksazinon, metribuzin, pirazon bromacil bentazon

178

nitrili ureja derivati tiokarbamati inhibitori sinteze aminokiselina triazoli kloracetamidi benzofuranil alkilsulfonati nitrili bipiridilim soli

bromoksinil diuron, linuron EPTC, trialat glifosat, amitrol metolaklor, propizamid etofumesat diklobenil parakvat, dikvat

U gornjoj tablici dani su uglavnom herbicidi koji se danas koriste u svijetu. Kod nas se koristi veina od njih, ali se mora naglasiti kako vodimo jasnu politiku nadzora nastojei one opasnije drati pod strogim nadzorom. S uspjehom, kako e biti pokazano kasnije. Evo sad malo podataka o opasnostima od aktivnih tvari u naim herbicidima.

linuron alaklor acetoklor izoproturon; dikamba mekoprop amonijev glufosinat fenmedifam; etofumesat glifosat

330-55-2 15972-60-8 34256-82-1 34123-59-6 1918-00-9 7085-19-0 [1] 93-65-2 [2] 77182-82-2 13684-63-4 26225-79-6 1071-83-6

T; N R: 61-22-40-48/22-62-50/53 S: 53-45-60-61 Xn; N R: 22-40-43-50/53 S: (2-)36/37-46-60-61 Xn; N R: 20-37/38-43-50/53 S: (2-)36/37-60-61 Xn; N R: 40-50/53 S: (2-)36/37-60-61 Xn R: 22-41-52/53 S: (2-)26-61 Xn; N R: 22-38-41-50/53 S: (2-)13-26-37/39-60-61 Xn R: 22 S: (2-) N R: 50/53 S: 60-61 N R: 51/53 S: 61 Xi; N R: 41-51/53

179

mezotrion;

104206-82-8 1702-17-6

klopiralid 21087-64-9 2,4-D 94-75-7

diklorprop prosulfokarb klopiralid metamitron parakvat diklorid

120-36-5 52888-80-9 1702-17-6 41394-05-2 1910-42-5 [1] 2074-50-2 [2]

propizamid trifluralin mezotrion metribuzin

23950-58-5 1582-09-8 104206-82-8 21087-64-9

S: (2-)26-39-61 N R: 50/53 S: 60-61 X; N R: 41-51/53 S: (2-)26-39-61 Xn; N R: 22-50/53 S: (2-)60-61 Xn R: 22-37-41-43-52/53 S: (2-)24/25-26-36/37/3946-61 Xn R: 21/22-38-41 S: (2-)26-36/37 Xn; N R: 22-43-51/53 S: (2-)24-37-61 X; N R: 41-51/53 S: (2-)26-39-61 Xn; N R: 22-50 S: (2-)61 T+; N R: 24/25-26-36/37/3848/25-50/53 S: (1/2-)22-28-36/37/39-4560-61 Xn; N R: 40-50/53 S: (2-)36/37-60-61 Xi; N R: 36-43-50/53 S: (2-)24-37-60-61 N R: 50/53 S: 60-61 Xn; N R: 22-50/53 S: (2-)60-61

180

izoproturon simazin

34123-59-6 122-34-9

Xn; N R: 40-50/53 S: (2-)36/37-60-61 Xn; N R: 40-50/53 S: (2-)36/37-46-60-61

Kao to se moe iz gornje tablice vidjeti, koristimo tvari vrlo razliitih opasnih svojstava. Svi su herbicidi ekotoksini i veina ostavlja dugotrajne tetne posljedice u vodi, a takoer su opasni za biljne organizme. to se tie otrovnosti za ljude jako se razlikuju. Ima tu predstavnika vrlo otrovnih i gotovo sasvim neotrovnih tvari, ali injenica je da se nastoji proizvesti to manje opasne herbicide za ljude. To se dogaa zadnjih tridesetak godina u nastojanju da se sintetiziraju to specifiniji otrovi za biljke, ali naravno da se ne moe niti bez totalnih herbicida, koji unitavaju sve ivo na tom svijetu poput npr. parakvata. Ovdje e biti rijei samo o onim herbicidima s kojima imamo problema i iskustava u Hrvatskoj. Kod nas je jo uvijek najee koriteni herbicid atrazin, barem na poljima s kukuruzom. Jeftin je i do nedavno je proizvoen u Hrvatskoj (Herbos), a danas ga uvozimo bilo kao istu tvar bilo u obliku preparata. Gledajui njegova opasna svojstva ne predstavlja problem za zdravlje ljudi i ne sjeam se niti jednog fatalnog otrovanja njegovim preparatima u Hrvatskoj. Meutim, njegova sudbina je vrlo upitna zbog nekoliko razloga. Prvi je problem globalnog oneienja ovom tvari, koja je inae prilino nestabilna u okoliu. Brzo se raspada! Meutim, dobro je topiv u vodi i lako se procjeuje u podzemne vodotokove. Sjeam se jednog magistarskog rada iz sredine devedesetih prolog stoljea u kojem sam bio lan povjerenstva za obranu. Kolegica iz Maribora je pratila koncentracije atrazina u podzemnim vodama tog podruja, jer su koncentracije atrazina prelazile MDK u vodi za pie. Lokalne vlasti su odluile spasiti vodu za pie i uvele su program besplatnog davanja drugih herbicida seljacima, kako bi se smanjile koncentracije atrazina u podzemnim vodama. Uspjeh je bio nevjerojatan. Negdje do 1995. godine atrazin je prestao biti problem Maribora. Imamo i mi takvih podruja gdje koncentracije atrazina variraju oko MDK, kao npr. u Velikoj Gorici, ali se ne poduzimaju mjere sline onima u Sloveniji. Kljune zamjerke atrazinu su to je postao globalno oneienje i to je prva tvar proglaena endokrinim disruptorom, barem to se tie aba i drugih vodozemaca kao na slici gore. Neki radovi govore o tome da je on endokrini disruptor i za ribe u kopnenim vodama, ali na to gledam s malom sumnjom. To to je atrazin globalna neist dalo bi se rijeiti boljim nadzorom njegove primjene uvaavajui injenicu da je izvrstan herbicid bez tekih tetnih uinaka na ljudsko zdravlje. Pria o endokrinom disruptoru mogla bi ga kotati glave, jer mnoge europske zemlje poput Slovenije ve su zabranile njegovu uporabu. Nono kreketanje aba moda nije ugodno za uho, ali je dobro znati da one ive i obavljaju svoju vanu funkciju za nau planetu. Vjerujem da je atrazinu

181

odzvonilo i da e nakon njegove zabrane stavljanja na trite biti vie aba u naem okoliu. Ako volite abe onda e vas ovo predvianje razveseliti. Diklorfenoksi-octena kiselina (2,4-D) je herbicid koji pomalo sustie ili ak prestie atrazin po koliinama u primjeni. S toksikolokog stanovita to je prihvatljivo budui se radi o kemikaliji s relativno slabim opasnim svojstvima za ljudsko zdravlje. Ona je prihvatljivija od atrazina i zbog slabije ekotoksinosti. U istom stanju je tek tetna za vodene organizme, a u pripravcima se to svojstvo gubi. Meutim, ipak predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje zbog tipinog ljudskog nemara. Na slici lijevo je prikazano kako se za tretiranje s ovom kemikalijom pripremaju ljudi u nekim nerazvijenim zemljama, ali ni kod nas stanje nije bolje. Po mojem iskustvu najvie otrovanja herbicidima dogaa se kod nas s ovom kemikalijom. Otrovanja obino zavravaju dobro, ako se otrovani na vrijeme pojavi u bolnici. Dovoljno je primijeniti forsiranu alkalnu diurezu (dati to vie tekuine i zaluiti krv davanjem infuzija natrijeva bikarbonata), a u teim sluajevima pomae hemodijaliza. Poseban problem s ovom kemikalijom kao i s prethodno spominjanim atrazinom je oneienje hrane zbog nepotivanja karence. Seljaci sigurno nisu zloesti, ali preesto zaboravljaju da krajnje korisnike svojih proizvoda treba i tititi. Nevjerojatno je kako primjena herbicida moe imati utjecaja na kvalitetu nae prehrane. Mene je najvie iznenadio jedan izvjetaj o oneienju gljiva herbicidima. Nije mi uope jasno kako je ova kemikalija mogla dospjeti na mjesto za uzgoj ampinjona, ali injenica je da je sve mogue. Dokle god nema dobrog nadzora poljoprivredne proizvodnje mogue je oekivati svakakva iznenaenja. Moda e u budunosti pretvaranje seljaka u farmere donijeti dobrobit upravo u nadzoru primjene pesticida i posebno herbicida. Ipak se herbicidi primjenjuju iskljuivo profesionalno na poljoprivrednim imanjima ili drugim lako nadziranim mjestima, pa optimistiki oekujem da e s njima u budunosti biti manje problema nego danas. Najgora iskustva hrvatskih toksikologa vezana su uz parakvat. Negdje na prijelazu osamdesetih u devedesete godine prolog stoljea nali smo se u dilemi da li zabraniti za uporabu taj strani otrov. Istina je da u ono vrijeme nije bio razvrstan kao vrlo jaki otrov nego tek kao otrov, ali naa su iskustva pokazivala da je izrazito opasan. Od brojnih sluajeva otrovanja spomenuti u tek jedan, koji je na mene ostavio snaan utisak. Parakvat je totalni herbicid, koji unitava apsolutno sve na polju. Iza njegove primjene ne ostaje ni jedna biljka i idealan je za primjenu na prugama, cestama i gradilitima. Meutim, vole ga primjenjivati i na poljoprivrednim imanjima prije sjetve, jer uniti sve mogue korove, koji bi

182

mogli smanjiti urod izabrane monokulture. Ljudi su ga rado kupovali, a takoer su se esto trovali. Negdje poetkom devedesetih prolog stoljea asistent s poljoprivrednog fakulteta je dao svom bratu seljaku iz Jastrebarskog spremnik parakvata upozoravajui ga na opasna svojstva herbidica. Brat iz Jaske nije potroio cijelu koliinu parkavata i ostatak tekuine je prelio u pivsku bocu te ostavio u podrum do slijedee godine. Zapravo je zaboravio na svoj parakvat i tipino hrvatski je tijekom zime traei pie posegnuo za krivom bocom. Navodno nije progutao kemikaliju nego ju je ispljunuo i odmah otiao oprati usta. Meutim, parakvat je kvarterna amonijeva baza i nagrizajua tvar, pa mu je otetila sluznicu usne upljine. Uzalud je on prao usta svim i svaim, kad ga je boljelo i smetalo. Odmah ujutro otiao je svom lijeniku, koji ga je poslao na otorinolaringologiju u Zagreb. Brat s agronomskog fakulteta nije se slagao s izborom smatrajui da to nije dobro rjeenje. Na otorinolaringologiji su krenuli u lijeenje ozljeda usne upljine, a brat agronom je galamio da treba drugaije postupiti. Konano je doao do tada najuglednijeg toksikologa prof. Beritia i ishodio hitno prebacivanje na tadanji odjel za toksikologiju IMI-ja na Rebru. Bilo je prekasno. Parakvat je izazvao kemijske opekotine usne upljine i apsorbirao se u krvotok. Onda se uskladitio u pluima, gdje voli odlaziti i rezultat je bio jasan. On je katalizator peroksidacije lipida, koja pak vodi unitavanju stanica, a plua su posebno osjetljiva zato to tamo ima dovoljno kisika. Da je odmah onu no nakon otrovanja poduzeto lijeenje (npr. barem hemodijaliza) ovjek bi se spasio. Ovako je umro nakon mjesec dana leanja na odjelu. Nije bilo pomoi. Problema s parakvatom ima puno. Nepaljiva primjena parakvata moe posve unititi okoli, kao na slici lijevo. Seljaci ne znaju za njegova opasna svojstva i koriste ga gdje god stignu. Mi smo postigli barem to da seljak ne moe kupiti na bilo koji nain parakvat i od tada (ve petnaest godina) nemamo otrovanja s njim. Puno je primjera unitavanja voa i povra zbog nestrune primjene ove kemikalije, a vrlo je popularna u mnogim zemljama svijeta. Nikako ne treba zaboraviti njegovu ekotoskinost za vodene organizme. Tono je da su svi herbicidi po svojoj prirodi opasni za organizme iz vode, ali parakvat je posebno opasan. Pogledajte na slici lijevo kako izgledaju posljedice njegove nekontrolirane primjene. to e biti s parakvatom u budunosti nije jasno. S mojeg stanovita opasniji je nego atrazin o ijoj se sudbini na veliko raspravlja. Jasno je da se bez totalnih herbicida ne moe i da je parakvat dobar izbor za unitavanje cjelokupnog ivota u prirodi na nekom ogranienom podruju, ali tada treba znati i moi nadzirati strogo njegovu primjenu.

183

Rodenticidi
Ne moe se osporiti da su takori izrazito inteligentne ivotinje i da ak mogu biti privreni kuni ljubimci. ive u vrlo ureenim zajednicama s vrlo jasnom hijerarhijom. Alfe vladaju, bete obavljaju drutveno korisne i vane poslove, a delte su obini graani. Imaju jo i one obespravljenje game, koji u krajnjoj liniji mogu posluiti i kao hrana monicima ili cijelom plemenu kad su krizna vremena. Stalno prate ljude od vremena kad su stigli u ove nae krajeve, jer najee ovise o ovjeku i njegovim zalihama hrane. Dakle, natjeu se s ovjekom za istu hranu i zato se nikad nisu zbliili. ovjek je rado prihvatio sve domae ivotinje, jer mu na ovaj ili onaj nain slue, a takor mu nije mogao sluiti na bilo koji nain. takori i drugi glodavci nisu samo otimai ljudske hrane nego su poznati zbog irenja zaraznih bolesti, pa onda nije udo to ih ovjek progoni i unitava. Meutim, glodavci su izrazito ilava i plodna bia, pa ih naprosto nije mogue istrijebiti. Strunjaci za deratizaciju su jako zadovoljni kad mogu barem odravati takorsku populaciju na podnoljivoj razini. Protiv njih je ovjek jako rano poeo koristiti otrove s veim ili manjim uspjehom. Treba naglasiti injenicu da takori pamte i moda ak prenose iskustva na nove generacije, pa sigurno ni jedan takor nee jesti zatrovanu hranu od koje je pred njegovim oima uginuo neki predstavnik plemena. Zato ovjek trai i nalazi otrove koji e djelovati sporo tako da takor nee povezati uzimanje neke hrane sa smru svojeg roaka. Naravno da sam od djetinjstva znao koliki su problem nai takori, ali nisam se sve do Domovinskog rata bavio s njima osim to sam gledao kako slue kao laboratorijske ivotinje u znanstvenim istraivanjima mojih kolega. Onda sam poetkom srpnja 1992. godine bio poslan po nekom zadatku u Vinkovce i trebao sam usput obii Nutar. Cijelo podruje je bilo izrazito uniteno tijekom Domovinskog rata i ja sam uasnut stalno pogledavao u razruene kue pokraj kojih sam prolazio. I onda sam na dvoritu sruene kue ugledao usred bijela dana nekoliko mladih takora kako se igraju lovice ili nekakve druge njihove igre. Moj domain je samo odmahnuo rukom uz komentar da na svakog nutarskog branitelja dolazi stotinjak takora. Naprosto su se nakotili zbog silnih koliina rasute hrane i nedostatka bilo kakvih neprijatelja. Rekao mi je da je slina situacija na cijelom ratom zahvaenom podruju. Zgroen time i svjestan injenice da takori mogu prenijeti brojne zarazne bolesti odmah po povratku u Zagreb izvijestio sam na sastanku Stoera o vienom u Nutru. Naravno da su me odmah zaduili da pokuam nai rjeenje problema. Hitno sam sazvao sastanak predstavnika javnog zdravstva, zatite okolia, policije, civilne zatite i drugih shvativi ve na poetku sastanka 184

kako sam grdno pogrijeio. Prvi problem je bio u tome to nije bilo novca za nabavu otrova, a javno zdravstvo je bilo spremno obaviti deratizaciju. Onda su se javili neoekivani protesti predstavnika zatite prirode i okolia, koji su se histerino protivili masovnom trovanju, jer bi mogle stradati voluharice. I one su se namnoile u tom ratnom vremenu, ali nisu predstavljale problem zbog injenice to vie nitko tamo u istonoj Slavoniji nita nije sijao. Brzo sam shvatio da neu na taj nain rijeiti problem. Sjetio sam se prvo drage prijateljice Francuskinje udane za naeg uglednog znanstvenika, koja je radila u francuskom veleposlanstvu. Nazvao sam je i molio da trai od Francuza otrove protiv takora kao donaciju, a ona me povezala sa veanima takoer sklonima pomoi Hrvatskoj. I jedni i drugi su se brzo javili, ali sam bio okiran odgovorima. Francuzi su bili jako zainteresirani pomoi, jer su htjeli stei iskustva s deratizacijom u ratom razruenom podruju. Predloili su slanje svojih strunjaka radi prouavanja kulturnih i hranidbenih navika ratnih takora, a onda su nakon nekoliko mjeseci namjeravali predloiti nain deratizacije obzirom na stotine initelja. veani su pak bili spremni odmah doi sa svojim ekipama, ali su traili da se deratizacija obavi s obje strane crte bojinice uz punu suradnju nas i etnika na zahtjevnom poslu. Vrlo jasno su rekli da deratizacija samo s jedne strane crte bojinice nee dati nikakav rezultat, jer takori sa etnie strane e prei na nau im mi nae istrijebimo. Ni jedan ni drugi prijedlog mi se nije sviao, a posebno je onaj vedski o punoj suradnji dvije protivnike strane bio neprovediv. Izvijestio sam svoje nadreene da ne mogu uiniti nita na unitavanju takora, a osobno sam bio prilino uplaen razmiljajui o budunosti tog meni dragog kraja. Zamiljao sam opore takora, koji prijete braniteljima. Onda sam sreo jednog prijatelja biologa, koji se gromoglasno nasmijao mojim prognozama. Rekao mi je da tog asa nije potrebna nikakva deratizacija i da e se populacija takora desetkovati do slijedeeg proljea. Hrane vie nisu imali u izobilju, a populacija je postala prevelika. Oni se vie ne mogu razmnoavati zbog nedostatka hrane, a zima e ih silno prorijediti. Imao je naravno pravo, ali nakon osloboenja je ipak obavljena masovna deratizacija zbog velikog porasta uestalosti trihineloza. Kao to je ve reeno, stotinama godina se ovjek bori protiv glodavaca otrovnim mamcima. Do prije pedesetak godina najee su se koristili otrovi na bazi arsena ili razliiti fosfidi, ali nisu bili previe uinkoviti. Uvijek se dio takora mogao pobiti, ali njihovi najvaniji lanovi su pri takvim neorganiziranim deratizacijama ostajali netaknuti, a pleme je nepredovalo. Naravno da e gladan takor pojesti na to god naleti, a toga je bilo na sve strane u izobilju. Ne moete sprijeiti takora da ue u svinjac i tamo krade hranu ili oekivati da u velikom skladitu punom hrane izabere radije va otrovani mamak od kojeg e za sat ili dva uginuti. Trebalo je takoru ponuditi hranu dobra izgleda i mirisa od koje nee odmah uginuti nego e jo koji puta navratiti da se pogosti. Takvu zatrovanu hranu omoguili su kumarinski antikoagulansi. To su tvari koje sporo djeluju na K vitaminski ciklus u jetrama uz inhibiciju sinteze faktora zgruavanja krvi. Jednostavno reeno, kod rtve se krv vie ne moe zgruavati i svaka najmanja ranica vodi tekom krvarenju. Jedan nezgodan udarac e izazvati nekakve male unutranje povrede nebitne zdravom takoru, a otrovani takor e naprosto uginuti od unutranjeg krvarenja. Najvanije od svega je to to je proces spor i tek dva do tri tjedna nakon uivanja otrovane hrane kod takora se pojave simptomi otrovanja. Ni najpametniji takor nee povezati uzimanje otrovane hrane s neobjanjivom smru i tako e

185

mnogi uginuti. Tako su oralni antikoagulansi poput bromadilona, klorfacirona, brodifakuma, kumatetralila i drugih postali praktiki jedini otrovi za nadzor populacije svih glodavaca iz naeg okolia. Evo znaajki jednog od njih.
T+
N

BRODIFAKUM CAS 56073-10-0

VRLO OTROVNO
OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R27/28-48/24/25-50/53 (vrlo otrovno u dodiru s koom i ako se proguta, Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju putem koe i gutanjem, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i dugotrajno tetno djeluje u vodi).

Primjenjuju se na razliitim mjestima, ali danas najee u ouvanju komunalne higijene i vrlo iroko u poljoprivredi. U Hrvatskoj ima vie od 50 tvrtki koje se bave deratizacijom i dobro od toga ive. Na tritu se nalazi izrazito velik broj mamaka (itni mamci, parafinski blokovi, peleti, itd.). Naravno da i pojedinci izrauju svoje mamke i primjenjuju ih s veim ili manjim uspjehom kupujui uljne otopine pojedinih antikoagulansa. Neki od njih stvarno izgledaju privlano i za druge ivotinje osim takora i u tome je problem. Otrovanja drugih ivotinja nisu rijetka, bilo da se govori o iteljima polja ili gradova. Svaki as nam javljaju o uginuu pasa ljubimaca, divljih ivotinja iz gradskih parkova ili pak uma i polja. Krivci za stradavanje drugih ivotinja to ine uglavnom zbog nemara. Evo samo sluaja stradavanja srna zbog unitavanja poljskih mieva. Propis kae vrlo jasno da u vrijeme tretiranja treba prvo obii polja i nogom zatrpati sve rupice u tlu. Koji dan nakon toga treba ponovo izai u polje s mamcima i pogledati koje su rupice otrpane, to znai da u njima netko ivi. Tu treba istresti malo zatrovanog npr. itnog mamka i onda ponovo nogom zatrpati rupicu. Poljski mi ili voluharica e mirno pojesti poklonjeni obrok hrane i uginuti, a nikom drugom nee pasti napamet traiti po rupicama otrovano ito. Puno je lake istresti na male hrpice ito po polju i pustiti mieve da to pojedu. Meutim, takva e hrana biti privlana drugim biljoderima poput srna, jelena ili zeeva. Onda se dogaaju otrovanja takvih ivotinja u veem ili manjem obimu. Skoro svake godine se javlja o pomoru takvih divljih ivotinja negdje u doba kad seljaci obavljaju nepropisnu deratizaciju na svojim poljima. Neki kau da zeeva vie praktiki nema na naim prostorima, jer su se potrovali bilo insekticidima, bilo herbicidima bilo rodenticidima. I oni su na kraju krajeva glodavci. Takvo je stanje u slobodnoj prirodi, a kakvo je pak u naim naseljima? 186

U ljudskim naseljima stanje je sloenije, jer rtve mogu biti brojni itelji, od pasa do djece. Zbog toga su propisi o primjeni rodenticida puno stroi nego u poljoprivredi. Kao prvo, barem ljudi moraju biti obavijeteni o tome da se u njihovim kuama ili pokraj njih obavlja deratizacija, to se barem u gradovima dosta dobro potuje. Ja osobno uvijek naem na ulaznim vratima letak o tome da se obavlja deratizacija. Ono dalje nije ba uvijek obavljeno na zadovoljavajui nain. U podrumima se obino ostavljaju itni mamci na komadu papira prostrtom po podu, a to nije dobar nain. Trebalo bi barem iznad mamka staviti natpis da se dolje nalazi otrov i kakva su mu opasna svojstva. Svjetski standardi danas nalau stavljanje mamaka u posebne posude s prikladnim otvorom za ulazak glodavca. To mogu biti kutije poput ovih na slici lijevo, cijevi ili druge posude. Na taj nain se smanjuje vjerojatnost da

e do mamka doi pas ili npr. dijete. Po propisima bi mamke nakon odreenog vremena trebalo pokupiti i zbrinuti kao opasni otpad, jer nema nikakvog razloga da se on dri u podrumu ili drugom mjestu nakon to je obavio svoju ulogu. U praksi nije ba tako, a zna biti i daleko gore. Sjeam se jednog sluaja pred sam kraj dvadesetog stoljea u Slavoniji. DDD poduzee je zaposlilo mladog studenta prve godine da truje sve to treba po selima iz okolice sjedita tvrtke. Deko je dobio na uporabu kombi nakrcan svakakvim pesticidima i s njim je putovao od sela do sela viui preko razglasa: Trujemo, trujemo!. Na licu mjesta je prireivao mamke za takore ili je pak prskao tale insekticidima zadovoljno zbrajajui svoj utrak. Meutim, osjeao se iz dana u dan sve gore i gore, a nije bilo ni udo kad od osobne zatitne opreme nije imao nita. Pio je plivadone protiv glavobolje i nastavljao raditi svoj ljetni posao. Onda se jednog dana sruio pokraj svog kombija i seljaci su pozvali hitnu pomo da ga odveze u bolnicu. U velikom gradu su obavili pretrage kakve su im bile na raspolaganju i jedini sumnjiv nalaz su bili tragovi opijata u mokrai. Otpustili su ga s dijagnozom ovisnika o heroinu ili slinoj drogi. Deko nije bio s tim zadovoljan, a njegov obiteljski lijenik je bio pametan ovjek, pa je napravio analize protrombinskog vremena (vrijeme zgruavanja krvi) te posumnjao da se radi o otrovanju kumarinskim antikoagulansima. Neposredan razlog

187

nesvjestice na seoskoj ulici bio je otrovanje nekim od insekticida, a nalaz opijata je dolazio zbog velikog broja tableta Plivadona progutanih zbog suzbijanja glavobolje. Ja sam bio u sluaj ukljuen kao sudski vjetak zbog toga to je deko traio odtetu za svoje pretrpljene muke. I dobio ju ne. Poseban problem zadnjih godina predstavljaju namjerna otrovanja ivotinja u naim gradovima. Uope nisu vani razlozi zbog kojih pojedinci to rade nego se postavlja pitanje na koji to nain sprijeiti. injenica je da ostavljanje otrovane hrane (npr. kosti, meso i sl.) ne predstavlja opasnost samo za kune ljubimce nego i za djecu. Poetkom 2008. godine nazvala me policija zbog nalaza oko 60 zatrovanih meka na razliitim mjestima u Graanima. Povod za njihov poziv bilo je otrovanje jednog psa, koji je pojeo otrovane kosti, ali je preivio zbog primjene vitamina K, koji je antidot na oralne antikoagulanse. Ispostavilo se da nitko nije nadlean za taj sluaj. Policija je zbog privatne tube uzela uzorke mamaka i poslala ih u svoj laboratorij, ali nije imala s kim suraivati, jer se svatko smatrao nenadlenim za sluaj. Sanitarna inspekcija je smatrala da nema tu to raditi budui niti jedan ovjek nije stradao. Inspekcija zatite okolia se takoer smatrala nenadlenom budui okoli nije bio ugroen, a do inspekcije zatite prirode policajac nije uspijevao doi. Vjerojatno se niti on ne bi osjeao nadlenim budui pas ljubimac nije bio dio okolia nego stanovnik neijeg stana. Naravno da niti veterinarska inspekcija nije bila nadlena, a veterinari za kune ljubimce su tih dana primali brojne pse otrovane oralnim antikoagulansima. Jasno je da svaki vlasnik psa mora voditi brigu o svojem ljubimcu i da drava nema nikakvih posebnih sredstava iz prorauna za zatitu kunih ljubimaca. Meutim, u ovom sluaju se ipak radilo o kaznenom (ne)djelu ugroavanja zdravlja i ivota ljudi. Mislim da bi drutva za zatitu ivotinja trebala ipak malo vie poraditi na tome da se slini sluajevi ne dogaaju, jer za njih nema apsolutno nikakvog opravdanja.

Dezinficijensi
Ovu skupinu kemikalija koristimo protiv bakterija i virusa gdje god to ima smisla, a to znai praktiki na svakom moguem mjestu, od vlastite koe ili kupaonice do bolnice ili proizvodnje hrane.

188

Razlikuju se znaajno i prema kemijskom sastavu kao i prema opasnostima za ljudsko zdravlje i okoli. O kloru i etilendioksidu kao vrlo snanim dezificijensima bilo je govora u poglavlju o opasnim kemikalijam, pa ih ovdje tek spominjem. Dolje je dan izbor nekih koncentrata dezinficijensa koji se koriste jako iroko.

propan-1-ol; n-propanol etanol; etil-alkohol benzil-alkohol 1-metoksi-2-propanol; monopropilen-glikol metileter formaldehid ...%

71-23-8 64-17-5 100-51-6 107-98-2

F; Xi R: 11-41-67 S: (2-)7-16-24-26-39 F R: 11 S: (2-)7-16 Xn R: 20/22 S: (2-)26

gliokzal...%; etandial...% glutaral; glutaraldehid; 1,5-pentandial mravlja kiselina ... % peroctena kiselina . . . %

troklosen kalij; [1] troklosen natrij [2] natrijev hipoklorit, otopina ... % aktivnog Cl simklosen; trikloroizocianuronska

R: 10 S: (2-)24 50-00-0 T R: 23/24/25-34-40-43 S: (1/2-)26-36/37/39-4551 107-22-2 Xn R: 20-36/38-43-68 S: (2-)36/37 111-30-8 T; N R: 23/25-34-42/43-50 S: (1/2-)26-36/37/39-4561 64-18-6 C R: 35 S: (1/2-)23-26-45 79-21-0 O; C; N R: 7-10-20/21/22-35-50 S: (1/2-)3/7-14-36/37/3945-61 2244-21-5 [1] O; Xn; N 2893-78-9 [2] R: 8-22-31-36/37-50/53 S: (2-)8-26-41-60-61 7681-52-9 C; N R: 31-34-50 S: (1/2-)28-45-50-61 87-90-1 O; Xn; N R: 8-22-31-36/37-50/53

189

kiselina; trikloro-1,3,5-triazintrion tosilkloramid natrij

S: (2-)8-26-41-60-61 127-65-1 C R: 22-31-34-42 S: (1/2-)7-22-26-36/37/3945 Xi; N R: 36/37/38-50 S: (2-)22-61 Xn; N R: 21/22-41-43-50 S: (2-)26-36/37/39-61 Xn; N R: 22-36/38-40-50/53 S: (2-)36/37-60-61 Xi; N R: 36/38-50/53 S: 26-39-46-60-61 C; N R: 21/22-34-50 S: (2-)36/37/39-45-61 C; N R: 22-34-51/53 S: (1/2-)26-28-36/37/3945-61

bifenil-2-ol; 2-hidroksibifenil; 2-fenil-fenol (ISO) klorokrezol; 4-kloro-m-krezol; 4-kloro-3-metil-fenol 2,4,6-triklorofenol triklosan; 2,4,4'-trikloro-2'-hidroksidifenil-eter; 5-kloro-2-(2,4diklorofenoksi)fenol kvaternarni amonijevi spojevi;benzil-C8-18alkildimetil, kloridi timol

90-43-7 59-50-7 88-06-2 3380-34-5

63449-41-2 89-83-8

U praktinoj primjeni dolaze u snienim koncentracijama do 10%, a neki i ispod 1%, pa preparati uglavnom ne predstavljaju opasnosti ni za ljudsko zdravlje niti za okoli. To nije ni udo kad se tako esto koriste npr. za dezinfekciju posua za jelo ili npr. medicinskih instrumenata. Naravno da s njima treba oprezno postupati, posebno s koncentratima, ali bez panike. Nemamo s njima nikakvih loih iskustava, a tek kao primjer gdje se sve koriste opisujem sluaj iz 2007. godine. Nazvala je mlada majka prilino uplaena budui je svoje tromjeseno dijete nahranila mlijekom otopljenim u dezinficijesu za boice. Ona bi svako jutro pripremila lonac razrijeenog dezinficijensa i onda bi s njim nakon pranja isplahnula boice, a onda je u njima prireivala slijedei obrok. Taj dan je naprosto umjesto obine vode za otapanje mlijeka koristila onaj dezinficijens, jer se nalazio u loncu istog oblika u kojem je stajala prokuhana voda. Dijete je u slast pojelo svoj obrok, a tek nakon toga je mlada majka shvatila kako je pogrijeila. Pokuala je i sama piti mlijeko otopljeno u dezinficijensu i jedino je mogla rei da joj se ne svia. Dijete je mirno spavalo, a majka je pokuavala dobiti od nekog informaciju to se njezinom dijetetu moe dogoditi, a svi su je upuivali na toksikologe. Ja sam je smirio objasnivi da treba dijete pustiti na miru nek spava. Da mu je bilo loe ono bi povraalo ili dobilo proljev, a ovako je najbolje da sluaj zaboravi i ubudue malo bolje pripazi u kakvim posudama dri razliite potreptine za pripremu obroka svom

190

djetetu. Zaista je to tono da dezinficijensi ne predstavljaju niti akutnu niti kroninu opasnost za ljudsko zdravlje, a u kanalizaciju obvezno dospijevaju pri uporabi, pa niti oko toga ne treba praviti probleme. U krajnjem sluaju moda mogu pobiti neke bakterije iz fekalnih voda, ali sasvim sigurno tamo dolje u kanalizaciji brzo se potroe i sigurno nemaju nikakvog utjecaja na okoli. To bi trebali shvatiti i odreeni inspektori kao to shvaaju domaice i ne pada im napamet predavati praznu ambalau kunih dezinficijensa na zbrinjavanje kao opasni otpad. Dovoljno ju je isprati s vodom i nakon toga predati na zbrinjavanje skupa s bocama od mineralne vode.

Neki drugi
Zaista je teko odabrati koje jo pesticide ovdje obuhvatiti, ali prema vlastitom izboru dati u osnovne podatke o nekim limacidima, akaricidima i nematocidima. Koriste se dakle protiv pueva, grinja i nematoda, kakve se vidi na slikama dolje.

Evo i najee koritenih sredstava: vrsta pesticida limacid akaricid ime metaldehid kloheksetin CAS broj 108-62-3 33089-611 533-74-4 oznaavanje Xn R: 10-22 S: (2-)13-25-46 Xn, N R: 22-43-48/2250/53 S: (2)-13-25-46-61 Xn, N R:22-36-50/53 S: (2)-13-25-46-61

nematocid

diazomet

Zapravo se ne radi o vrlo opasnim kemikalijama i jedino je ve ranije spominjani metiokarb kao pravi otrov vaniji limacid. Narod se snalazi i na druge naine, pa se pueve vrlo uspjeno vabi posudama s pivom u kojem se ugue ili ih se posipa solju da dehidriraju i tako uginu. Eto, zavravam s ovim kratkim pregledom pesticida uz vrlo snanu napomenu da brojne nisam obuhvatio ovim poglavljem.

191

PLINOVITE PRIE
Ja osobno se najvie bojim otrova koji djeluju u obliku plina, para ili aerosola. Nije lako zadrati njihovo irenje kroz na okoli, a ire se u ovisnosti o lokalnim meteorolokim uvjetima. U veini sluajeva od njih se moe samo pobjei ili se sakriti u dobro zatvorene prostore ekajui dok opasnost mine. Otrovanja takvim kemikalijama u pravilu su teka i esto smrtonosna, a ni utjecaji dugotrajnog izlaganja nisu zanemarivi. esto su povezani s karcinogenou ili reproduktivnom otrovnou. No, najbolje je ove tvrdnje dokazati podacima iz prakse.

Ugljikov monoksid
U Hrvatskoj po slubenim podacima najvie ljudi umire zbog otrovanja ugljikovim monoksidom i to se ponavlja vee desetljeima iz godine u godinu. Najvie je otrovanja zimi, kad graani koriste neispravne pei za zagrijavanje svojih stanova. Meutim, od njega stradavaju i profesionalci, kao npr. vatrogasci tijekom cijele godine. I ona uasna katastrofa na Kornatima iz kolovoza 2007. godine moe se povezati s otrovanjem ovom kemikalijom. Analize karboksihemoglobina pokazale su njegovu prisutnost u koncentracijama iznad 40%, to je ve povezano s teim znakovima otrovanja. Nomogram ispod ovog teksta pokazuje o emu se radi.

Uz takve koncentracije karboksihemoglobina vatrogasci nisu bili sposobni nita uiniti na spaavanju svojih ivota, jer su bili omamljeni. Nitko ne kae da je otrovanje ugljikovim monoksidom u tom sluaju bilo glavni uzrok stradavanja, jer teke opekotine govore da su

192

zapravo bili spreni. Meutim, injenica je da vatrogasci obino stradavaju zbog otrovanja ugljikovim monoksidom. Stvar je prilino jednostavna. Karboksihemoglobin je oblik hemoglobina nastao vezanjem ugljikovog monoksida za njega i tako hemoglobin vie ne moe prenositi kisik kroz organizam. Ne vee se ugljikov monoksid samo na hemoglobin nego ometa brojne metabolike procese u organizmu i izloena osoba brzo umire ako joj se ne ukae medicinska pomo osposobljenih zdravstvenih djelatnika. Tko je i to je taj opasni ugljikov monoksid? Nastaje izgaranjem ugljikovih spojeva (drvo, ugljen, lo ulje, gradski plin, itd., itd.) uz nedovoljno kisika. Najee se razvija u neispravnim grijalicama ili bojlerima, kod neispravnih odvoda dimnih plinova u poarima itd. Podmukao je to plin bez mirisa, boje ili okusa, pa ovjek ne moe opaziti da je ivotno ugroen. Evo njegovih toksikolokih znaajki.

UGLJIKOV MONOKSID (CAS 630-08-00) Repro.kat. 1

F+

OTROVNO

VRLO LAKO ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA R12-23-48/23-61 (vrlo lako zapaljivo, otrovno ako se udie, opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, moe tetno djelovati na plod).

Nezgodan je kod akutnog izlaganja kao i kod dugotrajnog unoenja u niskim koncentracijama. Ne treba se uditi to lijenici trudnicama zabranjuju puenje, jer puaica truje svoj plod i moe oekivati da njezino dijete trpi posljedice njezine ovisnosti o cigaretama. No, nas zanimaju akutna otrovanja ugljikovim monoksidom i nain njihova sprjeavanja. Meni je u najrunijem sluaju ostao sluaj od prije dvadesetak godina, kad je stradalo dvoje djece bez roditelja. Dali su ih na skrbnitvo pouzdanoj gospoi, koja nije imala vlastite djece i ini se da su svi bili sretni u tom odnosu. Meutim, pe u djejoj sobi nije bila ispravna i jedne zimske noi se udomiteljica probudila zbog neugodnog mirisa iz djeje sobe. Smrdjela je plastina lego kocka ostavljana sluajno na pei, to sasvim sigurno nije bio uzrok otrovanja nego tek signal pomajki da neto u spavaonici nije u redu. Oba djeteta su bila u nesvijesti i ona je odmah nazvala hitnu pomo. Djelatnici hitne pomoi su stigli brzo i odmah su primijenili propisane mjere spaavanja dajui isti kisik djeci. Meutim, jedno od djece je ve bilo mrtvo, a drugo se uspjeno oporavilo dolaskom u bolnicu. Umrlo dijete je imalo koncentraciju karboksihemoglobina oko 65%, a ono preivjelo 40%. Kako je to bilo mogue? Bili su oboje u istoj prostoriji s istim koncentracijama ugljikovog monoksida u zraku i trebalo je oekivati kod oboje isti ishod, pogotovo zato to je razlika u dobi iznosila tek godinu dana. Meutim, oito dvoje djece nije troilo istu koliinu zraka pri disanju. Onaj nemirniji je disao 193

dublje i intenzivnije, pa je u svoj organizam unosio puno vie ugljikovog monoksida nego njegov supatnik, a moda mu je hemoglobin bio osjetljiviji budui je bi mlai. To nije bilo nita neoekivanog. Svi mi znamo da e apsorpcija bilo kojeg plinovitog otrova ovisiti o njegovoj koncentraciji u zraku, duini izloenosti i koliini udahnutog zraka (npr. fiziki napor znai vie udahnutog zraka). Uz to je naravno vano kakav je hemoglobin u izloene osobe. Djeji hemoglobin je osjetljiviji nego onaj u odraslih osoba i lake je otrovati dijete bilo kojom kemikalijom koja se vee na hemoglobin. Sluajeva otrovanja ugljikovim monoksidom tako je puno da teko moemo izdvojiti one posebne sluajeve. Navodim tek primjer vezan uz mladost i automobile. Pozivam se na sluaj dvoje mladih ljudi, koji su doli s nekog tuluma kui i parkirali se u garai. Naravno da je bilo hladno i ostavili su upaljen motor automobila u zatvorenoj garai, a oni su se u ugodnoj atmosferi nastavili ljubiti. Nali su ih ujutro mrtve na njihovim sjedalima, a motor automobila se ugasio zbog nedostatka kisika. to nam je initi da ne postanemo rtve? Dimnjaari nastoje upozoriti graane na opasnost, ali ih novinari citiraju kad nemaju drugih zanimljivih tema ili kad se dogodi nego njima zanimljivo smrtonosno otrovanje. Sustav sprjeavanja otrovanja ne djeluje dobro u praksi, to potvruju podaci o otrovanjima. Ne znam to treba tono uiniti, ali mislim da treba ii i s represijom, ako je to potrebno. Treba li iskljuiti gradski plin kuanstvu koje nema dobro ureene instalacije za grijanje ili im je bojler neispravan? Treba li zabraniti prodaju grijalica na petrolej ili drugi energent, ako se iz njih dimni plinovi isputaju izravno u prostoriju? Ja mislim da treba, pa ma kako nekima to bilo mrsko. Biti e manje otrovanja ugljikovim monoksidom. Moda pomae ugradnja detektora ugljikovog monoksida s alarmom, to na zapadu rade uestalo kao na slici gore. Ako ga nemate onda potraite dobrog strunjaka za gradski plin da vam ga ugradi.

Ugljikov dioksid
Ugljikov dioksid sasvim sigurno nije opasan za ljudsko zdravlje. I ne samo da nije opasan nego je neophodan za normalni ivot naeg organizma. Nastaje kao krajnji produkt oksidacije ugljika u organizmu i vei dio ga se izlui izdisanjem, ali ostatak igra izrazito vanu ulogu odravanja tzv. acido-bazne ravnotee. Zahvaljujui njemu i nekim bazama kroz cijeli ivot se odrava acido-bazna ravnotea u vrlo uskim granicama. To znai da je krv gotovo neutralna, tj. nije ni kisela ni lunata. Za poznavatelje kemije treba rei kako ugljikov dioksid igra vanu ulogu u odranju pH krvi na vrijednosti od priblino 7,4. Valja rei da ugljikov dioksid nastaje u svim procesima izgaranja ugljikovih tvari bez obzira odvijaju li se oni u plamenu ili uz enzimatsku katalizu u veini ivih organizama. Danas su koliine proizvedenog ugljikovog dioksida neumjereno velike i strunjaci se boje da to vodi globalnom zatopljenju na Zemlji, ali o tome ovdje nee biti rijei. injenica je da su i koliine ugljikovog dioksida proizvedene u brojnim biolokim procesima izrazito velike i da

194

u nekim sluajevima mogu predstavljati izravnu opasnost za ljude i druga iva stvorenja. Ta kemikalija je tea od zraka i lako se zadrava u zatvorenim prostorima, npr. rudnici, podrumi, podzemni kanali, itd. Odavno je poznata Pasja pilja pokraj Napulja upravo po tome to se u njoj zadrava ugljikov dioksid, koji se uslijed geolokih procesa stalno oslobaa u nju. Obzirom na to to ima relativno visok prag na ulazu ugljikov dioksid se zadrava na njezinu dnu u visokim koncentracijama. Posjetitelji pilje uope ne osjeaju nikakvu prisutnost te kemikalije, jer na visini njihove glave koncentracije su vrlo niske. Meutim, osrednji pas se ulaskom u pilju najednom nae u zoni visokih koncentracija ugljikovog dioksida i moe uginuti zbog hipoksije ili nedostatka kisika. Naime, kako raste koncentracija ugljikovog dioksida u nekom prostoru tako pada koncentracija kisika. Tako se kod koncentracije od 25% ugljikovog dioksida u zraku koncentracija kisika na spusti 18%, a kod koncentracije 35% kisik pada na 13,65%. Smatra se da opasnost od nedostatka kisika postaje ozbiljna ve kad padne ispod 17%, a 14% je vrlo kritina koncentracija. Naalost, imamo i mi puno iskustava sa stradanjem ljudi zbog poveanja koncentracije ugljikovog monoksida u zatvorenim prostorima. Najee se biljee takvi sluajevi u vinskim podrumima za vrijeme vrenja mota ili kod kopanja zdenaca, ali najpoznatiji sluaj je svakako stradavanje graanina sa stanom pokraj Karlovake pivovare. Gospodin je u veernjim satima jednog tmurnog ranoproljetnog dana (bio je petak) vodio svog psa u etnju pokraj potoka u koji se izlijevala oborinska kanalizacija pivovare. Kako je kasnio cijelih pola sata njegova ena se zabrinula i izila van potraiti mua. Nala ga je kako lei pokraj pojila s nogama u vodi, a pas je leao do njegovih nogu. Bilo je to mjesto udaljeno nekih 8 m od izlijevnog mjesta oborinske kanalizacije. Odmah je uzbunila susjede i pozvana je hitna pomo. ovjeka su izvukli iz potoka i ustanovili da su mu zakazale sve vitalne funkcije. Odmaknuli su ga dalje od potoka budui se odatle irio izrazito intenzivan neugodan miris od kojeg se nije moglo disati i obavili su tamo reanimaciju. Kad su se ovjeku vitalne funkcije vratile prevezli su ga u upanijsku bolnicu i tamo su nastavili s intenzivnom terapijom. Naalost, to nije pomoglo i

unato dobroj terapiji on nije nikad doao k svijesti i umro je nakon skoro mjesec dana. Drugi dan nakon izlaganja lokalna radio postaja pokrenula je vrlo snanu akciju prvo obavijestivi broj 112 o dogaaju, a zatim su izvjetaje o dogaaju poeli davati u eter. Oni su smatrali kako se ovjek otrovao amonijakom, a kao podloga tome bila je injenica da je pivovara deset ili vie dana prije toga zapoela remont strojarnice hladnjae i da se poetkom radova u zrak oslobodila nepoznata koliina amonijaka donosei uznemirenost meu graanima. Na lice

195

mjesta su poeli dolaziti razliiti inspektori, vatrogasci i policija. Ve u ponedjeljak u javnosti je stvoreno vrsto miljenje da je ovjek otrovan amonijakom i trailo se kako krivce tako i izvore oslobaanja amonijaka. Na slici gore je vatrogasac koji bezuspjeno pokuava dokazati amonijak na mjestu stradanja Karlovanina. Mene su kontaktirali s raznih strana ve u nedjelju, ali sam bio poslovno na putu u Osijek dva dana i tek u ponedjeljak sam se predvee vratio u Zagreb. Obeao sam Ministarstvu zdravstva da u odmah u utorak otputovati u Karlovac i izvidjeti o emu se zapravo radi, jer prema mojim podacima nije bilo nikakvih znakova otrovanja amonijakom. Moje sumnje su se potvrdile i ja sam u utorak odmah nakon izvida zakljuio kako amonijak nije uzrok stradavanju nego neki drugi plin. Pogledajte na slici gore kako su trava i potono raslinje bujni. Ne bi bili takvi da ih je ofurio amonijak. Ut to rtva nije imala nikakvih simptoma otrovanja amonijakom. Sumnjao sam na ugljikov dioksid znajui da ga se fermentacijom slada proizvodi u velikim koliinama, a pivovara jo kupuje dodatne koliine tog ukapljenog plina radi dodatnog gaziranja piva prije stavljanja u promet. To sam izjavio na sastanku upanijskog eko-stoera, a policija je odmah iskoristila moju nazonost i dobar dio poslijepodneva sam odgovarao na njihova pitanje u policijskoj postaji. Kasnije su se dogaaji razjanjavali prilino velikom brzinom uz velike proteste novinara to sam im oborio hipotezu o otrovanju amonijakom. Njima se nije sviala hipoksija, jer to zapravo na izravan nain nije otrovanje. Ispostavilo se da je pivovara zbog kvara na ureaju za rekuperiranje ugljikovog dioksida iz fermentacijih plinova naprosto ukupne plinove isputala u oborinsku kanalizaciju. Ugljikov dioksid se tamo nakupljao u koliinama ovisnim o proizvodnji fermentacijskih plinova tijekom vrenja i polako curio u potok zajedno se vodom. Tjedan dana nakon stradavanja izmjerene su koncentracije kisika od 4,5% na mjestu isputanja fermentacijskih plinova u kanalizaciju, a na izlasku u potok iznosila je neto vie od 14%. Dovoljno za smrt psa i ovjeka. Obdukcija ovjeka i psa je potvrdila da su umrli od hipoksije a ne od otrovanja amonijakom, a meu nama toksikolozima ostalo je uenje. Nikad do tada nismo uli za stradavanje bilo koga zbog ugljinog dioksida na otvorenom prostoru, ali ovdje se ipak radilo o relativno dubokom potoku i danu bez znatnijih kretanja zranih struja.

Cijanovodik i cijanidi
Cijanovodik je vrlo otrovan ako se udie, vrlo lako je zapaljiv i vrlo je otrovan za organizme koji ive u vodi. Kod cijanida (dakle soli) dodaje se jo svojstvo vrlo velike otrovnosti ako se proguta. To je vrlo jednostavna kemikalija i moe se nai svuda u nekom od oblika. Dokazani su kao sastavni dio svemirskih prostranstava, a na zemlji smo stalno izloeni njihovu unosu u organizam. Tako ih udiu puai, a oduvijek unosimo u organizam tzv. cijanogene biljke (obino kotice), koje sadre alkaloide iz kojih se metabolizmom razvijaju cijanidi. Cijanidi se vrlo esto koriste u gospodarstvu, npr. za fumigaciju skladita (nezamjenjivi za unitavanje nekih tetoina poput npr. stjenica), u organskoj sintezi, procesima galvanizacije, itd. Postoje cijanogene kemikalije (npr. acetonitril) ili ak lijekovi (natrijev nitroprusid). Cijanovodik su neuspjeno pokuavali primijeniti Francuzi kao bojni otrov u II. Svjetskom ratu, a Hitler je njime (Cyclon B) pobio milijune ljudi u svojim koncentracionim logorima smrti. Dakle, to je kemikalija koja je ubila najvei broj ljudi na ovom svijetu, a zbog njezine otrovnosti nastoji se izbaciti iz svih industrijskih procesa kad god je to mogue. Problem otrovanja cijanidima je u tome to je mala razlika u dozama uz koje se javljaju blagi simptomi od onih uz koje nastupa teko otrovanje ili smrt. Evo simptoma otrovanja.

196

ZNAKOVI OTROVANJA
SREDINJI IVANI SUSTAV Rani simptomi: vrtoglavica, glavobolja, munina i povraanje, guenje, konfuzija, nemir, tjeskoba, itd. Tei simptomi: stupor, koma, konvulzije, proirene zjenice, smrt (kod tee izloenosti smrt nastupa brzo) KARDIOVASKULARNI SUSTAV Poetna tahikardija prelazi u bradikardiju, a hipotenzija vodi do kolapsa. Tea izlaganja mogu brzo dovesti do edema plua.

OPI ZNAKOVI Koa je hladna, oputena i opaa se cijanoza

Postoje i protuotrovi (antidoti), ali njihova primjena uvijek je vezana uz primjenu od strane educiranog zdravstvenog osoblja. Neko vrijeme je na tritu postojao protuotrov amilnitrit za primjenu na mjestu nesree, ali ga vie nema navodno zbog slabe uinkovitosti kod jakih otrovanja. Uz velike doze cijanida praktiki se ne oekuje preivljavanje. Najstarije otrovanje kojeg se sjeam iz sedamdesetih godina dogodilo se zbog nepoznatih razloga. Moj kolega, inae izvrstan kemiar, zbog neeg je jednog dana doao do ostalih kolega koji su pili kavu i rekao da u ruci dri otopinu kalijevog cijanida, koju e popiti. I zaista je popio au s cijanidima i za kratko vrijeme su zapoeli simtomi. Oni su se razvijali izrazito brzo i dok je dola hitna pomo bio je mrtav. Nita nisu pomogli pokuaji oivljavanja. Drugi sluaj iz kasnih sedamdesetih godina dogodio se u Makedoniji i ja sam o njemu s nevjericom sluao na jednom tadanjem jugoslavenskom kongresu. Dvoje male djece ostalo je samo u svojoj seoskoj obiteljskoj kui. Stariji djeak je razbijao kotice od kajsija i davao mlaem jednogodinjem bratu da ih jede. Nedugo nakon zavrenog uitka u jedenju kotica kod malog djeaka su se poeli javljati simptomi otrovanja. Naravno da je prolo puno vremena dok je stariji djeak pozvao roditelje i dok se organizirao prijevoz u bolnicu. Mali djeak je dovezen u bolnicu mrtav. Drugih znaajnijih otrovanja cijanidima se ne sjeam u naim krajevima, ali jedno od njih moe biti jako pouno. Obavljala se fumigacija nekog silosa Cyclonom B. Radnik na fumigaciji je opremljen propisanom zatitnom opremom otvorio konzerve s fumigantom, iziao van i zapeatio vrata. Kako je bio na istoj atmosferi skinuo je zatitnu masku i ubrzo su poeli simptomi srednjeg otrovanja. Radilo se o tome da se cijanovodik adsorbirao na njegovu odjeu i na istom zraku se postupno otputao. Lagani plin se dizao s odjee i radnik ga je udisao punim pluima. Na sreu, u blizini je bio lijenik i radnik je uz pruanje prve pomoi zbrinut u bolnicu na sreu bez teih posljedica. Moj najupeatljiviji doivljaj s cijanovodikom dogodio se 1993. godine prilikom eksplozije streljiva u vojarni Duboki jarak. S prvim zvucima eksplozija pozvali su me da trenutno doem u Krizni stoer Ministarstva zdravstva smjeten tada u Klinikoj bolnici 197

Dubrava. Zaista sam unato svih blokada prometa stigao tamo u rekordno kratkom vremenu i uao u prostoriju iz koje se kao na dlanu vidjelo dim, plamene jezike i eksplozije u vojarni. Doekali su me s vijeu da se u vojarni nalazi skladite s nekih 1.200 kg cijanida te drugih kemikalija DDD-a (Dezinsekcija, Deratizacija, Dezinfekcija). Toni podaci se nisu znali, jer su dvojica zaduenih odgovornih osoba nestali netragom. Kasnije se ispostavilo da su reena gospoda odmah po prvoj dojavi o eksplozijama odjurili u Sesvete, ali ih je tamo odmah zaustavila policija i spremila u neki podrum ne sluajui to to oni imaju za rei. Meni je ostalo organiziranje za sluaj nesree, a nisam tono znao niti to se nalazi u skladitima. Vjetar je bio jugoistoni i nosio je dimne plinove prema Kaini. Kaina je bila potpuno odsjeena od juga, jer su po cesti padale granate, a bile su prekinute telefonske veze sa svim sjevernim naseljima. Raunao sam na to da bi se moglo raditi o cijanovodiku, to je bio za mene najbolji izlaz. Ako bi se oslobodio cijanovodik on bi se dizao u vis i sasvim bi sigurno bio zapaljen ili bi njegov oblak eksplodirao. Bojao sam se kalijevog cijanida, koji je barem dijelom mogao otii u zrak kao aerosol i onda se taloiti u sjevernim naseljima. Kad sam prvo dobio podatke iz sefa te malo kasnije od dvojice uhienih kolega laknulo mi je. Meutim, nije se mogla iskljuiti mogunost da je barem dio litarskih spremnika Cyclona B ipak ostao na skladitu i da su zbog visoke temperature oteeni te se iz njih moe osloboditi opasni plin. Zbog toga je asu kad se postigla kolika tolika sigurnost od neeksplodiranih granata organiziran izvid u bive skladite. Sve mjere osiguranja su poduzete ukljuujui uporabu samostalnih ureaja za disanje na stlaeni zrak i dvojica kolega su se oprezno uputili prema skladitu. Tamo nije ostalo praktiki nita osim iskrivljenih praznih konzervi Cyclona B. Iz tog smo dogaaja izvukli nakon svih strahova i neko pozitivno iskustvo. Ugradili smo u propise da se skladite ovakvih kemikalija mora raditi na temelju raunarske simulacije najgoreg mogueg dogaaja. To je ukljuivalo odreivanje udaljenosti skladita od najblieg stambenog objekta i najblie prometnice te ugradnju neutralizatora osloboenog cijanovodika ili drugog opasnog plina. Takva praksa se u Hrvatskoj primjenjuje desetak godina.

Vodikov sulfid (sumporovodik)

Studenti kemije su se vrlo rano upoznali s ovi plinom vanim u analitikoj kemiji kod kvalitativne analize kationa metala. Proizvodio se za potrebe analitike u Kipovom aparatu i nesnosno je smrdio, a asistenti su studente upozoravali kako je izrazito otrovan i opasan. Kruile su nikad provjerene prie o nekoj studentici koja se namjerno otrovala vodikovim sulfidom na jednoj od prvih vjebi iz analitike kemije. Zbog reenih razloga svaki student kemije je izrazito potivao ovaj plin, a niti slubeno razvrstavanje prema opasnostima nije kod njega blago, kako se to vidi iz slijedee slike.

198

T+

F+

VODIKOV SULFID CAS 7783-06-4

VRLO OTROVNO

VRLO LAKO ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA
R12-26-50 (vrlo lako zapaljivo, vrlo otrovno ako se udie, vrlo otrovno za vodene organizme)

To je plin iz prirode, koji nastaje u brojnim procesima bioloke razgradnje, a najpoznatiji je kao sastojak obinog muka (pokvarena jaja). Miris mu je izrazito poznat svakom kemiaru, a na nos je na njega silno osjetljiv kao niti jedan kemijski detektor opasnih plinova. Pri koncentracijama kod kojih ga osjeti ljudski nos sasvim je bezopasan. Prati on naftne derivate i svi se na njegov miris tue ako ive blizu rafinerija, ali kod koncentracija na tim mjestima nije opasan. Prisutan je i u plinovima iz vulkana, javlja se kao nusprodukt u industriji, itd. Na njega se esto nailazi, ali nikad nisam u ovim krajevima uo da bi netko od njega stradao. Moje prvo znaajnije iskustvo s njim dogodilo se negdje 1997. godine kad su mi jedne vrue ljetne subote novinari javili da je u jugozapadnoj Maarskoj dolo do isputanja vodikova sulfida na nekoj naputenoj plinskoj buotini te da je u susjednoj dravi uvedeno stanje pripravnosti. Puhao je sjeveroistoni vjetar i oekivali smo da e oblak vodikova sulfida prijei nae Meimurje te uiniti tko zna kakve sve velike tete. Trailo se podatke, ali do njih nije bilo mogue doi. U Operativnom deurstvu MUP-a nisu imali pojma o dogaaju, a slino su nam odgovorili deurni djelatnici u Ministarstvu vanjskih poslova. Oito nije funkcionirao sustav obavjeivanja o prekograninom prijenosu posljedica nesrea s kemikalijama. Bez ikakvih podataka izrazito teko se spremati za obranu od posljedica nesree s kemikalijama, ali ipak smo izraunali raunarskim programom tada na raspolaganju da niti u sluaju izrazito velikih isputanja ne bi bili ozbiljno ugroeni ljudsko zdravlje i ivoti na podruju Republike Hrvatske. Meutim, bilo je jasno da bi i intenzivni smrad vodikova sulfida izazvao barem teku uznemirenost naeg Meimurja i susjednih dijelova. Na brzinu je tog poslijepodneva odlueno da se poalju na granice prema Maarskoj barem dvije mobilne ekipe INA s detektorima na vodikov sulfid te da nas obavjetavaju o izmjerenim koncentracijama kako bi mogli dati upute graanima o ponaanju. Neposredno prije glavnog HTV dnevnika stigao sam kui ekajui kakve e mi vijesti dolaziti s terena. Onda sam na ekranu ugledao najavu o dogaajima u Maarskoj. Oko sporne buotine motali su se vatrogasci, novinari i brojni znatieljnici potpuno slobodno kao da se nita stranog ne dogaa. Nitko nije imao na licu niti najobiniju zatitnu masku s filtrom za vodikov sulfid. Tog asa sam se poeo smijati na sav glas zbog naih strahova, jer je sve to bila prazna puka. Sutradan oko podneva nazvali su me iz Ministarstva vanjskih poslova s obavijesti naeg 199

veleposlanika u Maarskoj da nam ne prijeti nikakva opasnost. Toliko o sustavu meunarodne razmjene podataka o prekograninom irenju posljedica nesree. Panike zbog smrada vodikova sulfida bilo je u proteklim godinama napretek, ali najzanimljivija je pria o Sisku sa slike lijevo. Rafinerija tijekom svog proizvodnog postupka emitira znaajne koliine vodikova sulfida u okoli, moda dijelom i zbog ruske nafte pune sumporovih spojeva. Naravno da je ivot uz takav objekt teko podnoljiv, posebno kad vjetar od rafinerije pue u smjeru vaeg stambenog objekta. Logino je i to da su se ljudi godinama bunili, ali nisu shvaali da odvratni smrad vodikova sulfida nije njihov kljuni problem oneienja okolia. Njihov najvaniji problem je bio i ostao benzen, koji ak ima vrlo ugodan miris, a moe ostaviti teke posljedice po zdravlje ljudi, ali o tome na drugom mjestu moete vie proitati. Zakljuno bi se moglo rei da nigdje kod nas u Hrvatskoj ne postoji prijetnja za zdravlje i okoli od vodikova sulfida. ak da se negdje i pojavi isti as e ljudi ve kod izrazito niskih koncentracija prepoznati da se radi o neemu nenormalnom i dii e se uzbuna. Hvala Bogu to tako intenzivno smrdi.

Amonijak
E, amonijak je ve neto sasvim drugo. Prisutan je u cjelokupnoj prirodi oko nas i u nama kao krajnji produkt bioloke razgradnje duikovih organskih spojeva. Tko je ikad bio u tali s konjima poznaje njegov neugodni miris. Nalazi se i u naem organizmu, a posebno su mu koncentracije poviene kod nekih bolesti i zato slui kao dijagnostiki parametar otkrivanja nekih bolesti. Amonijak se bakterijskom razgradnjom razvija i iz nae mokrae, pa zato hlae i donje rublje posebno u starijih mukaraca s boleu prostate mogu intenzivno smrdjeti po amonijaku. Meutim, on je izrazito vana industrijska kemikalija. U golemim koliinama koristi se pri proizvodnji mineralnih gnojiva (amonijev nitrat), a veina hladnjaa u Hrvatskoj koristi ga kao plin za hlaenje. Raunamo da ga se moe nai u koliinama od nekoliko tona do nekoliko desetaka tona u hladnjaama na oko 200 mjesta u Hrvatskoj. U Petrokemiji Kutina obino ga se nalazi u koliinama od 10.000 t ili vie u posebnim spremnicima ukapljenog amonijaka. Dakle, postoji odreeni rizik za graane i okoli budui nije bezazlena kemikalija u istom obliku kako se vidi iz slijedeih podataka:

200

AMONIJAK (CAS 7664-41-7)

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA
R10-23-34-50 (zapaljivo, otrovno ako se udie, izaziva opekotine, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi)
Znao sam za goleme koliine amonijaka u Petrokemiji iz Kutine znatno prije poetka rata, a tijekom onih ratnih godina predstavljao mi je nonu moru. Imao sam jasne simulacije kretanja oblaka amonijaka u razliitim scenarijima isputanja iz velike tvornice, ali nismo znali to uiniti. Jednom sam poetkom listopada 1991. boravio u Kutini prilikom napada srpskih zrakoplova na grad i panino sam se bojao to e se dogoditi ako pogode bilo koji od spremnika s amonijakom, pa sam sa strunjacima iz tvornice raspravljao za vrijeme uzbune to nam je initi ako se neto dogodi. Tada je netko od strunjaka iz tvornice vrlo autoritativno ustvrdio da Srbi nee samo tako napasti postrojenje zbog meteorologije. Naime, vjetrovi na tom podruju uglavnom puu sa sjeveroistoka i nosili bi amonijak na krajeve iz kojih su dolazili napadi. Imali su i Srbi simulacije iz Kutine i nisu bili glupi sebe izlagati opasnosti. Ja sam se s tim sloio, ali sam ustrajao u tome da se grad pripremi za napad. Oni u Petrokemiji su imali meteoroloki toranj stalno povezan s centrom za simulacije i mogli su u svakom asu predvidjeti to e se dogaati u kratkoronom razdoblju. Strahovi nisu nestajali i jednom smo krajem 1991. godine privremeno zaustavili proizvodnju mineralnih gnojiva u strahu od moguih srpskih napada. Onda je dola 1995. godina i nae trupe su se krajem kolovoza kretale kroz Bosnu prema Banja Luci. Svakog dana se oekivao pad tog grada i mi smo se veselili konanom uklanjanju opasnosti s juga za grad Kutinu. Onda su me naglo pozvali na ozbiljan sastanak u MORH gdje su ve ekali brojni hrvatski strunjaci. Jedna prijateljska strana zemlja nas je obavijestila da su Srbi uperili modificirane vedske rakete brod-brod upravo na Kutinu i prijete da e ih uporabiti ako nae trupe ne prestanu nadirati prema Banjoj Luci. Vojni strunjaci su bili sigurni da su reene rakete izrazito precizne i da bez potekoa mogu pogoditi bilo koji od dva spremnika napunjena ukapljenim amonijakom. Jedino se nisu slagali u tome moe li 201

raketa probiti armirano-betonski plat debljine 0,5 m na spremnicima. Neki su rekli da nije ni potrebno da probije bone stjenke spremnika nego ga moe pogoditi s gornje strane gdje je zatita slabija. Simulacije su pokazivale da bi u najgorem moguem sluaju curenja svih 10.000 t amonijaka to mogla biti katastrofa kakvu svijet nije vidio. Naravno da je puhao jugoistoni vjetar i da napada uope nije bio ugroen, a prognoza je bila stabilna za nekoliko dana. Iz simulacija se moglo zakljuiti da bi grad Kutina bio izgubljen, a oblak amonijaka bi dosezao do Maarske. Prekinule bi se sve komunikacije istoka Hrvatske sa zapadom. Prihvatilo se prijedlog o preventivnoj evakuaciji ena i djece iz Kutine, izabran je Voloder kao prihvatni centar za ozlijeene, pripremilo se eljeznike kompozicije za evakuaciju, sve hitne pomoi iz kruga od 100 km oko Kutine stavljene su u punu pripravnost, a nitko od ukljuenih u organizaciju nije mogao spavati. Onda smo saznali da su hrvatske trupe prestale napredovati prema Banja Luci i naa pripravnost je opozvana. Ne znam koliko je na razvoj dogaaja u Bosni imala utjecaja prijetnja Petrokemiji iz Kutine i je li to imalo ikakvog utjecaja na dogaaje u susjednoj dravi, ali ja osobno jo uvijek nosim oiljke reenih dogaaja. I jedno od mojih prvih ratnih iskustava odnosilo se na isputanje amonijaka u Gavriloviu. Tijekom napada na tu tvornicu oteena je hladnjaa i amonijak je poeo izlaziti irei se na podruju ratnog okraja. Priuvni policajac, inae straar u GSS, doao je po mene tog poslijepodneva kolovoza 1991. viui i histerizirajui. Poao sam s njim do Blata, ali je stoer bio evakuiran zbog oekivanog napada JNA. Voza me ostavio i ja sam s jednim starijim asnikom ostao sam ne znajui to mi je initi. Informacije su kao obino bile izrazito krte. etnici su napadom na Gavrilovia otetili hladnjau i nai su se morali povui. Ja zapravo nisam znao to bih mogao uiniti u tom sluaju i sa zebnjom sam oekivao vozaa za Petrinju. Onda je dola vijest da su nai napustili podruje, a netko od etnika je vjerojatno uspio zatvoriti kljune ventile, jer se amonijak vie nije irio okoliem. Rekao sam da se amonijak nalazi na vie od 200 mjesta u Hrvatskoj i to nerijetko u gusto naseljenim podrujima. Iskustava s takvim objektima imam izrazito mnogo i teko je izabrati sluajeve zanimljive itateljima. Najvei su problem zaboravljeni objekti budui ponekad nitko za njih i ne zna. Negdje u svibnju 2006. godine pozvani smo u Koprivnicu pomoi u uklanjanju amonijaka iz sasvim zaboravljene male hladnjae u okviru Muzeja hrane. Muzej hrane je bio prekrasan, ali zaboravljena mala hladnjaa s maksimalno 2 t ukapljenog amonijaka u gusto naseljenom podruju nam se nije dopala. Navodno nije radila barem deset a moda i vie godina i netko je tijekom inventure sluajno obiao pokrajnje zaputene prostore i otkrio je. Obavljeno je snimanje stanja u muzejskoj hladnjai i zakljueno da treba uz sve mjere opreza priekati ljeto kad su ljudi na moru i onda obaviti poslove pretakanja i odvoenja amonijaka. Izradili smo plan intervencija uz propisane mjere opreza i jasne propisane procedure, a posao pretakanja je obavila iskusna tvrtka. Nita se nije dogodilo tijekom opasne operacije, a jedino s ime smo bili nezadovoljni bila je odluka da se postrojenje proda u staro eljezo unato naim prijedlozima da se pretvori u muzej. Problem je kad takva postrojenja rade a da nitko od nadlenih ne zna za to. Poetkom prosinca 2007. jedne subote dogodilo se isputanje amonijaka u nelegalnoj hladnjai u Samoboru. Bili smo odmah obavijeteni o dogaaju uz traenje savjeta budui je gradonaelnik htio obaviti evakuaciju graana. Ja sam se suprotstavio evakuaciji, a moj suradnik je hitno otiao na mjesto dogaaja. Hladnjaa nije imala nikakve dozvole za rad niti ju je servisirala bilo koja ovlatena tvrtka, pa su je priueni radnici nastojali drati pod nadzorom. Trebalo je promijeniti neku brtvu, ali radnik je zaboravio iskljuiti ventile koji dovode do nje amonijak. Naravno da je prilikom odvrtanja vijaka pokraj brtve poeo izlaziti amonijak u slobodnu atmosferu, a svi su se razbjeali, to je bilo najmudrije uiniti. Suradnik naeg zavoda je preuzeo upravljanje dogaajima zabranjujui takoer evakuaciju. Vatrogascima je predloeno da vodenom zavjesom obaraju eventualne pare amonijaka, a

202

jedan od njih je zatien prema propisima zatvorio mjesto isparavanja amonijaka u atmosferu. Lijeniki pregledi izloenih osoba pokazali su da teih ozljeda nije bilo i mi smo zakljuili sluaj ostavljajui inspekcijama da stvar s nelegalnim objektom istjeraju naistac. Ne zavravaju stvari uvijek dobro unato tome da nesree ipak ne oekujemo u ureenim objektima. HZT je prilikom svih vanih dogaaja dobivao zadatak procijeniti toksikoloku opasnost i poduzeti sve mjere da se sprijee nesree ili diverzije. Tako je bilo i prilikom treeg obilaska Sv. Oca hrvatskih gradova. Trebao je obii 4 grada i mi smo izradili detaljnu procjenu rizika u svakom od njih. Obien je svaki rizini objekt, obavljene su procjene rizika te napisane jasne upute o postupcima u sluaju nesree. Na popisu je bila i hladnjaa Vir u Rijeci smjetena uzvodno na Rjeini. U najgorem moguem sluaju nisu bili ozbiljno ugroeni ivoti ljudi na Delti, ali kod istjecanja velikih koliina amonijaka za vrijeme Sv. Mise na tom mjestu moglo je doi do velike panike i do stradavanja brojnih ljudi. Zbog toga smo reenom objektu posvetili izrazitu pozornost. Uz mjere uvanja objekta i usporenog rada hladnjae podijelili smo plastificirane upute o ponaanju svih moguih sudionika poput radnika hladnjae, vatrogasaca, policije, hitne pomoi i drugih sudionika. Papa je otiao i svi su zaboravili na nae naputke. Onda se dogodila banalna nesrea u jednoj od komora hladnjae. Novi viliar je probio jednu od cijevi s pothlaenim amonijakom u obliku plina i on se poeo oslobaati u prostor komore. Ljudi su poeli panino bjeati ne samo iz komore nego i iz cijelog objekta. Nitko nije slijedio nae upute. U komori je ostao leati jedan od zaposlenika i njegov prijatelj ga je odluio spasiti. Meutim, nije koristio ni jedno sredstvo osobne zatite i naravno da je pao pored svog prijatelja dok ga je pokuao izvui van. Kasnije se pokazalo da je on proao u cijelom sluaju tragino. Prvo su mu presaena plua u Padovi, ali ona nisu izdrala i hrabri nepromiljeni spasilac je umro. Vatrogasci i hitna pomo su stigli brzo na mjesto dogaaja, ali nisu postupali prema pisanim procedurama nae ustanove. Vatrogasci su proli prilino dobro budui su ipak nabavili sredstva osobne zatite, a djelatnici hitne pomoi su nepromiljeno uli u zonu kontaminacije i nakon toga ih je polovica otila na bolovanje zbog izloenosti dinih putova amonijaku. Nisu slijedili upute niti o prebacivanju ozlijeenih radnika tvrtke. Trebalo je prvenstveno svui svu odjeu ozlijeenima i obaviti dekontaminaciju pranjem s vodom, ali to nitko nije uinio. Tako su kontaminirali ne samo vozila hitne pomoi nego i bolniki odjel gdje su prebacili kontaminirane. Sve u svemu, nesrea je zavrila s tekim posljedicama uglavnom zbog potpune nespremnosti svih sudionika njezina zbrinjavanja. Nikad nije napravljena analiza dogaaja niti su sudionici izvukli dobre poduke za budunost. To je hrvatska praksa. Naravno da ima mnogo suprotnih primjera racionalnog i opreznog postupanja s amonijakom. HZT je sudjelovao u brojnim objektima na smanjivanju rizika od nesrea i teko je izabrati o kome pisati. Ipak odluujem pisati o Krau, jer je zaista do savrenstva uredio svoj sustav sprjeavanja nesrea i djelovanja u sluaju njihove pojave. Kra se nalazi danas u gusto naseljenom podruju gdje su graani osjetljivi ve na nagovjetaje problema. Isputanje i najmanje koliine amonijaka u okoli izazvalo bi brojne proteste graana makar se tek kroz nekoliko minuta osjetio samo neugodan miris. U suradnji s HZT detaljno se o svemu razgovaralo i oni danas imaju gotovo idealan sustav. U strojarnici je smjeteno ak 14 sondi za detekciju isparavanja amonijaka i istog asa kad se oglasi alarm kree se na definirano mjesto intervenirati. Ne znam jesu li uveli sustav automatskog zatvaranja ventila, ali svaki radnik je morao uvjebati proceduru primjene sredstava osobne zatite i zatvaranja kljunih ventila na mjestu isparavanja. Naravno da to nije dovoljno i oni su postavili uz zgradu sustav za neutralizaciju amonijaka iz zraka u strojarnici. Osobno sam promatrao jednu od vjebi, koje oni odravaju u pravilnim vremenskim razmacima kako ljudi ne bi zaboravili svoje dunosti u sluaju nesree. Izrazito je mala vjerojatnost da bi graani iz okolice objekta osjetili bilo kakvu neugodnost da se u Krau dogodi isputanje amonijaka. Osobno sam ponosan to sam sudjelovao kao savjetnik u sprjeavanju nesrea u toj tvrtki, a jo vie zato

203

to to nije jedina tvrtka u Hrvatskoj s osjeajem za ope dobro. Spominjem tek Dom sportova s klizalitem, Petrokemiju iz Kutine ili Zagrebaku pivovaru kao primjere tvrtki koje se brinu za ope dobro i gdje je izrazito mala vjerojatnost da se dogodi neka nesrea. A, ako se dogodi postoje velike garancije da to nee osjetiti nitko izvan objekta. Takvu razinu sigurnosti moramo postii u cijeloj Hrvatskoj na svih 200 i vie objekata s amonijakom. Amonijak esto dolazi na trite kao vodena otopina (cca 25%), ali se ona po opasnostima ne moe usporediti s plinovitim amonijakom. Jest istina da ima nagrizajue djelovanje na kou i sve sluznice, pa ak moe otputati plinoviti amonijak, ali rizici s takvim otopinama su neusporedivo manji nego s plinovitim ili ukapljenim amonijakom. Treba jako naglasiti da otopine amonijaka nisu opasne, kao to nije opasan amonijak u niskim koncentracijama (npr. u stajama). U SAD farmeri jo uvijek prskaju svoja polja jako razrijeenim (5%) amonijevim hidroksidom kao na slici gore i jako su zadovoljni takvim nainom gnojidbe. Sve treba promatrati s mjerom.

Klor
Klor je najpoznatiji halogeni element, koji se koristi u razliite svrhe. Prema naim podacima nalazi se u manjim koliinama 50 kg do 5 t na vie od 300 mjesta u Hrvatskoj. Najvee koliine klora nalazile su se ranije u tvrtki DINA na Krku radi proizvodnje vinil klorid monomera, a ini se da e se proizvodnja obnoviti i oekujemo da e na tamonjem skladitu klora biti stotinjak ili vie tona ove kemikalije. Treba napomenuti da je klor prva kemikalija uporabljena u veim koliinama kao bojni otrov u I. Svjetskom ratu na francuskom ratitu, ali nije se pokazao dovoljno uinkovit. Naalost na nekim mjestima se dri nelegalno, a povremeno nailazimo na sasvim zaboravljene spremnike s klorom. Negdje poetkom devedesetih obavijeteni smo o vrlo nadraujuem plinu koji izlazi iz pokrajnje zgrade jednog zagrebakog doma zdravlja. Odmah smo se povezali s vatrogascima i policijom kako bi se otkrilo to se tamo dogaa. Nitko iz doma zdravlja nije imao kljueve reene zgrade niti je znao to bi se tamo moglo nalaziti. Toliko o gospodarenju gradskim objektima. Konano je u zgradu provaljeno da bi se otkrilo kako cijelu prizemnu prostoriju zauzima prazan bazen. Otar miris je dolazio iz susjedne prostorije zatvorene tekim metalnim vratima i takoer zakljuane. Konano smo uspjeli ui u tajanstvenu prostoriju i tamo ugledali dva zahrala spremnika klora od po 150 kg. Zatraena je specijalna ekipa da odveze spremnike s ukapljenim klorom na mjesto gdje se moe neto s njima uiniti. Onda se jedna umirovljena sestra prisjetila da su sedamdesetih godina prolog stoljea tamo izgradili bazen za terapijsko plivanje, ali sanitarna inspekcija objektu nikad nije dala rjeenje za rad unato tome to su ve nabavili klor za dezinfekciju vode. Nakon toga su svi zaboravili na reenu prostoriju i ona je preputena utjecaju vlage i korozije. Naalost, to nije jedino takvo mjestu u dravi. Klor je teak plin, koji se dri tla i rado zavlai u svakakve rupe ili udubine, pa se na to mora misliti. Ipak zbog sasvim tehnikih razloga obino ga smjetaju uz vodospreme, a one su graene iznad naselja, esto na vrh brda. To je neugodna okolnost za sluaj nesree, pa se na takvim mjestima moraju poduzeti brojne mjere sprjeavanja nesrea i djelovanja u sluaju njihove pojave. O opasnostima najbolje govore njegove toksikoloke znaajke.

204

KLOR (CAS 7782-50-5)

OTROVNO
OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA
R23-36/37/38-50 (otrovno ako se udie; nadrauje oi, dini sustav i kou; vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi)

Treba posebno naglasiti da se klor moe razvijati u svakom domainstvu prilikom koritenja sredstava za ienje na bazi hipoklorita. Posebno se to dogaa u malim kupaonicama kod rada uz zatvorena vrata i prozore. Ne dogaaju se tu teka otrovanja, ali uz oteenje zdravlja moe se razviti snana panika. Prije nekoliko godina nazvao me prijatelj s molbom da mu pomognem. Doao je neto ranije kui i zatekao dvorkinju na fotelji u dnevnom boravku kako kalje i plae u strahu za svoj ivot i od grdnje gazdarice. Ona je istila kupaonicu koristei jedno od sredstava na bazi hipoklorita sagnuta iznad kade. Navodno se skoro onesvijestila od munine, kalja i plakanja, ali je ipak shvatila kako bi bilo bolje da ode iz kupaonice van, a onda se vie nije usudila vratiti natrag i barem isprati kadu te prozraiti prostoriju. Predloio sam da odveze dvorkinju na lijeniki pregled u specijalistiku ustanovu, a tamo je utvreno tek snanije nadraivanje svih sluznica (crvenilo u oku, oteano disanje s kaljem). Vjerojatno se radilo o kombinaciji preosjetljivosti u gospoe dvorkinje i visokoj koncentraciji klora u prostoriji. Treba biti oprezan i s malom djecom u dobi do 4 godine, jer oni esto poseu za ovakvim sredstvima i piju ih. U pravilu ne treba oekivati neke tee posljedice njihove aktivnosti osim munine i povraanja. Dobro je znati kakva je veza koncentracija klora u zraku s uincima, pa dajem slijedeu tablicu.

205

KONCENTRACIJE KLORA U ZRAKU I UINCI NA LJUDSKO ZDRAVLJE

C (ppm) vrijeme izlaganja uinci 0,3 odmah donji prag osjeta njuhom 0,5 8h bez uinaka (MDK) 1,0 15 min bez uinaka (KDK) 15 odmah iritacija oiju, nosa i dinih puteva 30 kratko izlaganje kaalj, peenje svih sluznica 40-60 30-60 min edem plua 100 15-30 min edem plua 1000 trenutno smrt

Treba neto rei o nesreama s klorom, koje se povremeno dogaaju na mjestima gdje se on dri za potrebe dezinfekcije vode. Mora se priznati da se nakon 2000. godine one dogaaju vrlo rijetko i u malom opsegu. Prije toga su se dogaale prilino esto, barem one manjeg opsega s nekontroliranim istjecanjem klora kroz pokvareni ili ak otkinuti ventil. Njihove posljedice su se uvijek ograniavale na prostor u kojem se nalazi klor i vrlo uski krug oko objekta. Rijetko su se dogaale nesree raspada boce najee zbog otpadanja dna boce. Pred kraj prolog stoljea smo u suradnji sa sanitarnom inspekcijom pokrenuli veliku akciju nadzora objekata s klorom, a na ruku nam je iao i Zakon o otrovima, jer je za objekte s otrovima u obliku plina trai planove intervencija. Utvrdili smo da se nesree dogaaju u pravilu zbog loeg odravanja boca i ventila ili zbog loeg rukovanja bocama. Prilikom jednog izvida na vrlo nezgodno smjetenom mjestu pokraj samih slapova Krke upozoravao sam radnika da njihovo skladite nije u redu te da bi oni prvi mogli stradati u rupi na dnu kanjona. Pitao sam ga to bi uinio da klor pone isparavati, a on mi je odgovorio samo: Uza stube. Rekao je to na temelju iskustva nesree s klorom na tom istom mjestu zbog koje je bio primljen u bolnicu i ostao tamo nekoliko dana. Traili smo pojaan nadzor sanitarne inspekcije, posebno u pogledu redovitog servisiranja boca, ventila i klorinatora. To je urodilo dobrim plodom i veinu klornih stanica danas drimo pod dobrim nadzorom, a rezultat je izostanak nesrea. Moe se rei i to da smo uspjeli prisiliti posjednike klora da izrade planove intervencija, a sama naa ustanova je izradila takve planove za oko 70 objekata. Pri tome je uvijek najvanije dobro procijeniti razine opasnosti i velinu rizika te prema tome uvesti mjere sprjeavanja. Vjerojatno je i to pridonijelo smanjivanju uestalosti nesrea. Prvi korak je naravno simulacija dogaaja, kako je to prikazano na slici za jedan od objekata.

206

PRIMJER SIMULACIJE
Procjena broja mrtvih 100.

Je li povoljno za teroriste?

Smatram da su svi ovakvi objekti povoljno mjesto za teroristiki napad, pa se i tome mora posvetiti velika pozornost (npr. sprijeavanje pristupa, protuprovalni alarmi, alarmi kod porasta koncentracija klora, automatski sustavi za neutralizaciju, itd.). Zahvaljujui ovakvim mjerama brojna prekrasna mjesta su sasvim nedostupna pogledu graana i ja se mogu pohvaliti posjetom npr. izvoru ispod Duboke ljute, izvoru Obmle, izvoru Rjeine i mnogim drugim prekrasnim zabranjenim mjestima. To mi je valjda jedina korist od bavljena ovim poslom.

Klorov dioksid
Za uporabu klorovog dioksida u dezinfekciji vode zadnjih godina sve vie raste interes, jer se proizvodi in situ na mjestu gdje treba djelovati. Dobiva se iz kemikalija relativno male opasnosti poput klorovodine kiseline i kalijevog klorata u koliinama koje su potrebne za dezifekciju u vodovodnom sustavu. To znai da ga u dobrom procesu gotovo nije mogue osjetiti u prostoriji klorne stanice, ako se cijeli proces odvija prema propisima, kao to je to sluaj u ovom dobro nadziranom postrojenju. Danas vodovodi i bazeni sve ee preuzimaju tehnologiju dezinfekcije s klorovim dioksidom uglavnom zbog relativno slabo opasnih kemikalija za njegovu primjenu. Sve vie strunjaka zagovara izbacivanje klora i uvoenje ove kemikalije za dezinfekciju vode na raznim mjestima. Ipak brinu njegova opasna svojstva.

207

T+

KLORDIOKSID (CAS 10049-04-4)

VRLO OTROVNO
EKSPLOZIVNO

OZNAKE UPOZORENJA
R6-8-26-34-50 (eksplozivno u dodiru ili bez dodira sa zrakom, u dodiru sa zapaljivim materijalom moe izazvati poar, vrlo otrovno ako se udie, izaziva opekotine, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi)
Iskustava s tom kemikalijom kod nas nema dovoljno, ali zabrinjava to to je vrlo jaki otrov (gori od klora), eksplozivan je i moe izazvati poar zapaljivih materijala. Ni druga opasna svojstva nisu zanemariva, pa nije udo to ga s nelagodom primjenjuju na vodovodnim sustavima. Jedan od razloga je i nesrea na kninskom vodovodu pred kraj milenija. Radnik u klornoj stanici je zabunom u spremnik s klorovodinom kiselinom dodao natrijev klorat i dolo je do burne reakcije uz oslobaanje velike koliine klorovog dioksida. Izgleda da je u prvi as postupao na ispravan nain bijegom iz prostorije, ali se onda vratio ugasiti svijetlo. To je izazvalo eksploziju para klorovog dioksida i on je poginuo u toj eksploziji. Prije bi se oekivalo da e doi do tekog otrovanja uz opsene ozljede dinih putova, ali dogaaj je unio nemir meu korisnicima sredstava za dezinfekciju vode i vjerojatno e trebati vremena da se strahovi i predrasude pravladaju.

Fozgen
Jo jedna kemikalija koja je bila primijenjena kao bojni otrov u I. Svjetskom ratu. Bila je uspjenija nego klor, ali ratnici nisu s njom bili zadovoljni. Slika s lijeve strane je autentian primjer primjene granata s fozgenom. Tada se ve znalo da se od njega moe zatititi primjenom odgovarajuih maski za cijelo lice s filtrima, ali na terenu nije pokazivao veliku uspjenost protiv nerpijatelja. Zato je vrlo brzo naputen kao bojni otrov. Uostalom, njegova prvenstvena namjena je bila i ostala u organskoj sintezi. Opasniji je od klora budui se razvrstava u vrlo jake otrove kod udisanja, kako se vidi iz njegove karakterizacije.

208

FOZGEN (CAS 75-44-5)

T+

VRLO OTROVNO

OZNAKE UPOZORENJA
R: 26-34 (vrlo otrovan ako se udie, izaziva opekotine)

Hrvatski organski kemiari nisu ga rijetko koristili u svojim istraivanjima, pa su u jednom asu njegove preostale male koliine na nekoliko skladita postale znaajan problem. Jedan vrlo ugledni profesor koristio ga je u mlaim danima na barem dvije lokacije i pri odlasku u mirovinu elio je sreujui raune zbrinuti i tih nekoliko spremnika ukapljenog fozgena, naravno na propisani nain. Najjednostavnije rjeenje je bilo proglasiti taj fozgen sekundarnom sirovinom i ustupiti ga nekom drugom. Meutim, to se dogaalo poetkom milenija kad je organska sinteza u Hrvatskoj praktiki nestala i nikome fozgen nije bio potreban. Druga mogunost je bila proglasiti preostali fozgen otpadom i predati ga na zbrinjavanje ovlatenoj pravnoj osobi. Ni tu se nije nalazilo rjeenje. Oni koji su bili ovlateni za sakupljanje opasnog otpada nisu bili ni obueni ni sposobni ukloniti fozgen. Imali smo danas pokojnog strojara strunjaka za klor, koji je bio spreman i sposoban neutralizirati fozgen, ali on nije bio za takve poslove ovlaten. Tono smo znali na koji nain treba fozgen transportirati do Varadina i do kraja nam je bila jasna tehnologija njegove neutralizacije, ali propisi nam nisu doputali takav postupak. Onda su se javili Slovenci nudei slian postupak zbrinjavanja, ali oni nisu imali ovlatenje za zbrinjavanje u Hrvatskoj. Ipak se nalo rjeenje. Hrvatska tvrtka ovlatena za zbrinjavanje opasnog otpada preuzela je posao, a u podnajmu je povjerila Slovencima zbrinjavanje. Nisam siguran je li sve bilo sukladno hrvatskim propisima, ali posao je obavljen na prihvatljivi nain.

Fosfin
Fosfin je vrlo opasna kemikalija, ali je nezamjenjiv kao fumigant za sva mogua skladita. Koristi se i u proizvodnji mikroipova te solarnih elija. Moje prvo iskustvo s njim see u poetak srpnja 1991. godine. Bio sam zapovjednik Kriznog toksikolokog stoera grada Zagreba i na toj dunosti sam primio paninu dojavu o bojnim otrovima u RIZ-u, tvrtki u steaju. Dojavljiva je tvrdio da se u bunkeru te tvrtke nalaze bojni otrovi u obliku ukapljenih plinova. Izvidom je utvreno da se u tvornikom bunkeru zaista nalazi nekoliko boca ukapljenih fosfina i arsina. Oboje izrazito opasne tvari. Spremnici od po 150 kg bili su u izrazito loem stanju. Ventili su bili potpuno zahrali i nismo ih se usudili dirati. Povijest im

209

je bila jako zanimljiva. Kupila ih je JNA negdje poetkom sedamdesetih godina i predala RIZ-u kao sirovinu za njihove eksperimente u pripravi mikroipova. Kasnije se ispostavilo da se za te svrhe koriste mali spremnici od nekoliko kilograma. Da bi stvar bila gora, steajni upravitelj je nastojao spremnike vratiti prvotnim vlasnicima i pokuao je kontaktirati s tada omraenim generalom Raetom. Ovaj je odbio bilo kakav razgovor, ali je dobio podatak o tome da se u gusto naseljenom podruju grada Zagreba nalaze spremnici potencijalnih bojnih otrova. Jednostavnim izraunom moglo se zakljuiti da bi razaranje samo jednog spremnika fosfina ili arsina moglo uzrokovati veliku katastrofu na podruju u blizini RIZ-a. Oblak otrovnog plina mogao je obuhvatiti bolnicu na Rebru ili brojne stambene objekte u blizini, sve ovisno o smjeru puhanja vjetra. U strahu pred JNA odmah sam naredio da se sve boce s ukapljenim plinovima trenutno izmjeste na sigurno mjesto izvan Zagreba. Ve te veeri sam dobio izvjetaj od Civilne zatite da je moja naredba izvrena. U ratu sam posve zaboravio na fosfin i arsin, ali onda sam se jedne noi pred kraj rata probudio sav u znoju shvaajui da ne znam gdje su otrovi zavrili i prijete li moda nekom naselju. Drugi dan sam pokuao nazivati na sve strane, ali nitko u tadanjim strukturama nije se uope sjeao nekakvih opasnih kemikalija iz RIZ-a. Savjest mi nije bila mirna i ja sam ve napisao upute za graane i zdravstveno osoblje ako negdje na nepoznatom mjestu doe do istjecanja nekog od ovih plinova. Onda sam jedne lijepe nedjelje otiao na Sljeme u drutvu starih prijatelja. Jedan od njih je bio bivi djelatnik Hospitalije i naravno da su teme razgovora skretale i na kemikalije. U jednom asu mi je poeo priati o svojim mukama kad su ga u ljeto 1991. godine zgrabili oni iz policije i Civilne zatite sa zahtjevom da hitno i bezopasno zbrine nekoliko spremnika fosfina i arsina. Tvrdili su da je njegova tvrtka te kemikalije nabavila za potrebe JNA, pa ih onda oni moraju i zbrinuti. Vremena su bila nesigurna i stranci se nisu usudili ni prii granicama Hrvatske, a on je pod prisilom morao rjeavati tui problem. Ipak je na kraju zahvaljujui svojim vezama s Nizozemskom ve krajem kolovoza uspio poslati tamo na zbrinjavanje ove opasne plinove. Zadovoljan sam odahnuo i pun zahvalnosti zagrlio prijatelja. Zato sam se bojao fosfina? Zato to je izrazito opasan, kako se vidi iz slijedeih podataka.

FOSFIN (CAS 7803-51-2)

T+

F+

VRLO OTROVNO

VRLO LAKO ZAPALJIVO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA
R12-17-26-34-50 (vrlo lako zapaljivo, samozapaljivo u dodiru sa zrakom, vrlo otrovno ako se udie, izaziva opekotine, vrlo otrovno organizme koji ive u vodi)

210

Inae na tritu se rijetko javlja ukapljeni fosfin. Za fumigaciju se koristi aluminijev fosfid, koji u reakciji s vodom daje fosfin i aluminijev hidroksid. Aluminijev fosfid kod nas je najee koriteno sredstvo za fumigaciju i koristi se u koliinama od nekoliko desetaka tona godinje. S njim se obavlja fumigacija brodova, skladita hrane, silosa, kulturnih dobara zahvaenih tetnicima, ilegalno u fumigaciji staklenika, itd. Moje prvo iskustvo s aluminijevim fosfidom pod imenom Fostoksin see u ratne godine. Poiljatelj humanitarne poiljke ita je u vagone stavio Fostoksin da se fumigacija obavlja za vrijeme transporta raunajui na to da e primatelji dobiti garantirano istu hranu. Meutim, jedan eljezniar je ponukan priama o izvrsnom sredstvu protiv svih tetoina, uzeo je nekoliko peleta tog proizvoda i stavio ih u najlonsku vreicu s namjerom da ih primijeni u svom domu protiv mieva i takora, a nije nita znao o njegovim opasnim svojstvima. Rezultat njegovih aktivnosti je bila smrt voljenog unueta. Kad smo doznali za taj dogaaj Uredbom smo zabranili uporabu bilo kojeg fumiganta u transportu. Na to su se pobunili brodovlasnici budui oni esto obavljaju fumigaciju tijekom prijevoza, ali je trebalo dugo vremena da se naa Uredba stavi izvan snage. Jedan kolega iz DDD poduzea mi je u vrijeme zabrane primjene Fostoksina u prijevozu donio malu konzervu te kemikalije, kakve se polulegalno prodaju u nekim zemljama za fumigaciju staklenika. Imam je i danas u mojem oglednom skladitu opasnih kemikalija. Nije me uvjerio u to da svatko moe primjenjivati Fostoksin, a potvrda je brzo stigla iz jednog naeg naselja. Otac obitelji je ukrao neto peleta Fostoksina s namjerom da svoj pljesnivi kukuruz na tavanu njima obradi. Posve je zaboravio da u kui ivi njegova obitelj i da se fosfin kao plin iri u prostoru. Smrtno mu je stradala ki, koja je spavala u sobi odmah pokraj stubita za tavanske prostore. Od tada sam potpuno uvjeren da s ovako opasnim kemikalijama mogu raditi samo ovlatene i dobro obuene osobe. Najnapetiji doivljaj vezan uz Fostoksin dogodio se krajem milenija. Dola je dojava sanitarne inspekcije da je netko iz loe ureenog skladita DDD poduzea u carinskoj zoni ukrao 7 spremnika od po 1 kg Fostoksina. S tom koliinom otrova moglo se uiniti svata. Optimisti su smatrali da su Fostoksin ukrali radnici tvrtke s namjerom da na crno obave fumigaciju nekog broda. Pesimisti su pak sumnjali da su moda otrov ukrali teroristi, koji mogu napraviti teku diverziju u bilo kojem zatvorenom prostoru, npr. u kino dvorani ili crkvi. Bilo je dovoljno da terorist istrese pelete iz jedne konzerve u kantu s vodom i uinci u zatvorenom prostoru bi bili katastrofalni. Rijeka se poela pripremati za najgore. Zdravstvenim djelatnicima smo izradili upute o lijeenju otrovanih, vatrogascima i policiji o postupcima na mjestu diverzije, a graanima obavijesti o njihovu ponaanju u sluaju takvog stranog dogaaja. Onda je dola anonimna dojava o mjestu gdje su skrivena 4 spremnika Fostoksina i oni su hitnom policijskom akcijom uklonjeni.

211

Ona preostala 3 spremnika vjerojatno je netko iskoristio za poslove u fuu, ali nikad nije otkriveno tko je bio poinitelj tog tekog djela. Jo jedno zanimljivo iskustvo me vee uz fosfin. Kra je imao skladite ljenjaka u Ivani gradu uz sam ulaz na autocestu i tamo se obavljala redovita fumigacija. Nikom skladite nije smetalo, jer su najblii stambeni objekti bili daleko od njega. Meutim, uprava je eljela preseliti skladite u Ravnice, kako bi se skratio put izmeu skladita i proizvodnih pogona. Naravno da se u Ravnicama nije mogla samo tako obavljati fumigacija, jer bi fosfin nakon zavrene fumigacije irio nepodnoljiv miris po enjaku okolnim naseljima. Ja sam predloio da se po zavretku fumigacije sav zrak iz skladita vodi u neutralizator fosfina i tako zatiti graane i okoli od njega. Pokus je dogovoren i obavljen u Ivani gradu uz puni nadzor i brojna mjerenja, kako bi bili sigurni da je metoda dobra za uklanjanje ukupnog preostalog fosfina iz fumigiranog skladita. Tijek njegova izvoenja je prikazan na slici gore. Uspjeh pokusa je bio potpun, ali lanovi uprave su postavljali dodatna pitanja. to ako se npr. pokvari neutralizator? Na kraju je zavrilo tako da se potpuno odustalo od nabave ljenjaka i od tada Kra kupuje negdje vani gotovu smjesu kakao maslaca i ljenjaka, pa vie nema problema s fumigacijom.

Arsin
Red je da piem o arsinu odmah nakon fosfina zbog mojih ve opisanih ratnih iskustava s ta dva opasna plina u vremenima Domovinskog rata. Njega su svi uvijek spominjali kao potencijalni bojni otrov, koji nikad po mom znanju nigdje nije bio koriten. Izgleda da nije ba imao dobra fizikalno-kemijska svojstva za primjenu. Meutim, toksikoloka svojstva su mu svakako prilino dobra za sve zloeste namjene.
T+
F+

ARSIN (CAS 7784-42-1)

VRLO OTROVNO
VRLO LAKO ZAPALJIVO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA
R12-26-48/20-50/53 (vrlo lako zapaljivo, vrlo otrovno ako se udie, opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem-vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Arsin je jako vaan u proizvodnji solarnih elija i moje zanimljivo iskustvo vezano je uz tu primjenu. Jednog dana poetkom ovog milenija nazvao me bijesni privrednik urlajui u telefonsku slualicu tako da sam je morao odmaknuti daleko od uha. Prijetio se tubama na sve strane to mu ometam uspjeno poslovanje davanjem miljenja graninoj sanitarnoj

212

inspekciji da je njegova sirovina arsin vrlo jaki otrov. Radilo se o tome da su mu zaustavili robu na granici sumnjajui da je ilegalno uvozi. Naime, svatko tko uvozi opasne kemikalije mora i morao je uvijek imati posebna rjeenja ili dozvole za rad s njima. Ako nije imao takvu dozvolu nije smio niti uvoziti niti koristiti takve kemikalije. Vlasnik tvrtke bio je strojar i nitko ga nije upozorio da je ukapljeni arsin u spremnicima od 1 kg izrazito opasna kemikalija. Radio je s arsinom godinama i nikad se nikom od njegovih radnika nita nije dogodilo, a sad nekakav tamo toksikolog daje toksikoloko miljenje kojim zapravo njemu onemoguava rad. Ne samo da ne smije uvoziti taj arsin nego ga ne smije koristiti u radu zbog velikih rizika za zdravlje njegovih radnika, graana i okolia. Pustio sam ga da se ispue i onda objasnio da njegovo neznanje nije isprika za protuzakonito postupanje. Kad sam mu ponudio svu strunu pomo za ishoenje rjeenja o radu postao je mek kao pamuk i sluaj je zavren na ope zadovoljstvo. Spominjem ga zbog toga to brojni poduzetnici ne znaju s im rade i kakvu opasnost njihova djelatnost moe znaiti drugim ljudima i okoliu. Inae arsin danas predstavlja teak problem zbrinjavanja i dri se na skladitima u oekivanju rjeenja, kao na slici lijevo. Ne moe ga se ispustiti u okoli, a njegovim izgaranjem nastaju izrazito opasni arsenovi oksidi s kojima nitko ne zna to poeti. Mogu se jedino odloiti u rudnike soli u oekivanju da ova civilizacija nee nazadovati i da e opasna kemikalija do vijeka vjekova ostati pod punim nadzorom.

Metilbromid
Oko ove tvari mnogo je kontroverzi i nesigurnosti. Razvrstava se u otrove i po tome je prikaldniji za fumigaciju nego npr. fosfin ili cijanovodik, kako se vidi iz njegovih opasnih osobina. Prije desetljea ili vie koriten je izrazito esto na razliitim mjestima. Posebno esto bilo je koritenje u poljoprivredi kao na slici lijevo, npr. za tretiranje zemljita prije sijanja duhana

213

i drugih biljaka te posebno rado u staklenicima. Za restauratore je to bio fumigant izbora za koritenje protiv svih moguih nametnika u galerijama, crkvama ili drugim objektima od velikog umjetnikog ili povijesnog znaenja. Znatno manje je koriten kod fumigacije skladita hrane, ali bio je izrazito vaan fumigant unato njegovih opasnih svojstava. Evo njegovih znaajki.
T
N

METILBROMID CAS 74-83-9, Muta. kat. 3

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R68-23/25-48/20-36/37/38-50-59 (mogua opasnost od nepovratnih uinaka; otrovan ako se udie ili proguta; tetno:opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem; nadrauje oi, dini sustav i kou;vrlo otrovan za vodene organizme, opasno za ozonski sloj.

Mi smo imali s njim neugodnih iskustava zato to ima veliku molekulsku masu i rado se sputa na tlo i nakuplja se u rupama ili udubinama. Jedno od najgorih iskustava se dogodilo u Lovranu u prvoj polovici devedesetih godina. Obavljana je fumigacija jedne crkvice zbog crvotoine na drvenim oltarima i drugim umjetninama izraenima od drva. Izvritelji fumigacije su smatrali da su obavili izrazito dobru hermetizaciju prostorija, to su pokazivala i mjerenja koncentracija metilbromida pokraj svih zidova crkve. Meutim, on je naao nekakve pukotine u podu i temeljima crkvice te se kao mali potoi spustio na cestu i preao preko nje. Tamo si je naao prolaz kroz jedan podrumski prostor i poeo je puniti mali podrumski stan u kojem je stanovalo troje mladih ljudi. Dvoje se teko otrovalo, a trei koji ih je zatekao u tekom stanju zbog ranojutarnjeg povratka u stan imao je slabe simptome otrovanja i preivio je nesreu. Taj sluaj je izazvao veliko uzbuenje meu ljudima koji se bave DDD aktivnostima i od tada su metilbromid nerado primijenjivali. Potpuni prestanak koritenja metilbromida nastao je na samom kraju milenija kad su stigle preporuke o zabrani njegova koritenja zbog toga to uinkovito unitava ozonski omota. Nekoliko godina nitko ga u nas nije koristio, a onda su se razmnoili kukci ije larve unitavaju drvo. irenje se moglo zaustaviti samo zabranom koritenja drva koje nije tretirano uinkovitim sredstvom. Radilo se najvie o pakirnom drvu (za voe i povre, instrumente, itd.). Nakon toga je ponovo zapoelo uestalo njegovo koritenje, ali barem u strogo kontroliranim prostorima.

Sumporov dioksid
O sumporovom dioksidu veina ljudi zna samo kao o polutantu nastalom izgaranjem preteno fosilnih goriva poput ugljena i nafte. Zaista na mjestima velikih energana nastaje u golemim koliinama i s tim oneienjem se najee povezuje nastajanje kiselih kia kao 214

smrtonosne pojave za ume, posebno crnogorine. Na Gorski Kotar stradava zbog oneienja iz sjeverne Italije. Ne treba zaboraviti da se on u velikim koliinama oslobaa i podzemnim aktivnostim, posebno kod aktivnih vulkana. Smatra se da je uzronik bolesti dinih putova, posebno u djece u oneienim podrujima. Njegova opasna svojstva u malobrojna ali teka.

SO2 CAS 7446-09-5

OTROVNO

OZNAKE UPOZORENJA R23-34 (otrovno ako se udie, izaziva opekotine)

Naravno da sesumporov dioksid koristi u praksi kao isti ukapljeni plin, istina u nekim specifinim podrujima. Osobno sam bio najvie iznenaen kad su vinari poeli prije nekoliko godina uvoziti ukapljeni sumporov dioksid. Zapravo je to bio pokazatelj kako nai vinari na moderniji nain obavljaju dezinfekciju svojih bavi, ali se javlja problem uvanja takvih spremnika i sprjeavanja nesrea. Vinari ba nisu dobro obueni za baratanje ukapljenim plinovima, a posljedice mogu biti znaajne. Granina koliina za izradu plana intervencija je 50 kg, a te su teine boce sumporova dioksida. Jednostavnim simulacijama se dobije krajnja toka dometa za najgori mogui sluaj u ruralnom podruju 640 m te u urbanom oko 300 m. To znai da bi unutar vinarije svi izloeni radnici bili trenutno mrtvi, a teke posljedice bi se mogle oekivati barem 100 m uokolo takvih objekata. Nadam se da e nadlene inspekcije shvatiti o kakvom se problemu radi i da e poduzeti propisane mjere.

Skupo plaeno neznanje

Nikad nije bilo sporno da je nae nepoznavanje prirode kemikalija veliko. Prije nekoliko godina sam itao izvjetaj Chemical Abstract System (CAS) o njihovim bazama podataka. Imali su upisane osnovne podatke ukljuujui CAS brojeve za priblino 21 milijun tvari (uglavnom sintetizirane i manjim dijelom izolirane iz nekog prirodnog materijala), a sveukupno za oko 27 milijuna koliko toliko karakteriziranih kemikalija (onih 6 milijuna odnosi se uglavnom na smjese tvari izoliranih iz prirode poput razliitih ulja ili minerala). Od tih brojeva se ovjeku moe zavrtjeti u glavi, a zabrinjavajue je to to za samo beznaajan dio njih zna da li se koriste igdje i koja su njihova toksikoloka svojstva. Nas u Hrvatskoj je to

215

neznanje teko pogodilo katastrofom s filterima za hemodijalizu tvrtke Baxter u jesen 2002. godine i taj sluaj se naprosto ne moe zaboraviti. Mene je rano ujutro tog petka nazvao kolega i prijatelj ugledni kliniar s Rebra i zatraio da neodlono doem na sastanak u 11 h u zelenu zgradu, ali da mi telefonski ne moe nita vie rei. Shvatio sam da se dogaa neto izrazito vano i vjerojatno neugodno, pa sam odgodio sve poslove i uputio se na sastanak. Izvijestili su nas o tri sumnjive smrti pacijenata s hemodijalize. Poelo je u ponedjeljak kad je stari teko bolesni pacijent naglo umro za vrijeme hemodijalize s brzom i tekom pojavom simptoma te izrazito brzom smru. Prvi dio hemodijalize se obavljao uobiajenom mirnom rutinom, a onda je pacijent naglo i bez ikakvog uvoda uao u agoniju. Liilo je to na sranu kap, ali se razvijalo strahovito brzo i pacijent je do dolaska lijenika ve bio kliniki mrtav. Pokuaji oivljavanja bili su potpuno neuspjeni. Pacijenti umiru na hemodijalizi, istina ne tako burno kao reeni ovjek, ali se smatralo da se to dogodilo zbog starosti i tekih oteenja organizma izazvanih brojnim bolestima. Od razudbe se odustalo budui je pacijent imao hepatitis C, a za razudbu takvih bolesnika nije bilo uvjeta na patologiji. Onda su imali jedan miran dan da bi u srijedu na isti nain i s praktiki istom tekom agonijom umro drugi stari i bolesni pacijent. Bili su zabrinuti, ali su sve tumaili sluajem. Bolesnici ne umiru svaki drugi dan na hemodijalizi, ali ih umire barem desetak godinje, pa se istim sluajem dogodilo da u tri dana umre dvoje. Onda je doao crni etvrtak, kad je umro mlad ovjek s istim znakovima kao prethodnih dvoje. Hemodijaliza je odmah zatvorena zbog sumnje da se neto nepredvieno dogaa bilo s ureajima bilo s razliitim otopinama koritenima u postupku. Poelo se grevito tragati za uzrocima stradavanja bolesnika, pa je sve provjeravano, od dijalizatora do biokemijskih pretraga umrlih, ali bez rezultata. Nita se nije moglo nai to bi odudaralo od uobiajenog. U noi izmeu etvrtka i petka zakljueno je da treba zatraiti pomo ponajboljih hrvatskih strunjaka za hemodijalizu, toksikologiju, mikrobiologiju, vode, biokemiju, itd. Tako je sazvan taj sastanak na kojem su strunjaci pokuavali barem naslutiti to se moglo dogoditi. Nitko nikad nije naiao na slian sluaj i sastanak je zavrio zakljukom da smo nemoni i da svi trebaju obaviti pretraivanje literature sa svog podruja i u razgovoru sa svojim suradnicima dati barem neku teoriju od koje se moe krenuti u istraivanje. Otiao sam sa sastanka pod tekim dojmom nesretnih sluajeva na Rebru i posvetio se pretraivanju Interneta. Negdje uveer oko 19 h nazvala me predstojnica Slube za epidemiologiju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) traei od mene izvjetaj o sluajevima s Rebra, a bila je ponukana prijavom o stranoj i brzoj smrti pacijenata na hemodijalizi tog dana na hemodijalizi u Poegi. Takvo nakupljanje smrti moglo se smatrati epidemijom i naravno da je dravna epidemiologica morala reagirati. Nisam joj imao to rei osim potvrditi njezine podatke da se neto slino dogodilo kojih mjesec dana ranije u panjolskoj. Namjeravala je odmah krenuti u Poegu, ali ja sam joj savjetovao da u takvoj tekoj situaciji ostane u Zagrebu, jer nije iskljueno da se slini sluajevi nee dogoditi u drugim hrvatskim gradovima. Ona je pak odluila iskoristiti no za traenje zajednikog nazivnika svih tih sluajeva, to i jest pravi posao epidemiologa u takvim situacijama. Negdje prije 7 h drugog jutra nazvala me i izvijestila da su pronali to je zajedniko. Svi su pacijenti umrli na razliitim dijalizatorima, tekuine za hemodijalizu su bile kod veine razliite i brojni drugi initelji su bili razliiti, a jedino to im je bilo zajedniko odnosilo se na filtar za hemodijalizu. U svim sluajevima koriten je filtar P3 tvrtke Baxter. Zakljuak je bio jasan da treba odmah zabraniti uporabu tog filtra na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Ona nije uspijevala ostvariti kontakt s Ministarstvom zdravstva tijekom cijele noi, jer je ministrica bila nedostupna zbog nekog sastanka, a njezin zamjenik je bio na putovanju u Austriju. Nije bila sigurna to i kako treba uiniti, a niti ja nisam imao neke ideje. Bilo mi je jasno da tog asa manjka Krizni stoer Ministarstva zdravstva proiziao iz ratnog Glavnog stoera saniteta.

216

Tadanja ministrica zdravstva je Stoer ukinula odmah pri preuzimanju dunosti ne mislei na to da reena institucija ima bogato iskustvo u rjeavanju kriznih stanja te da je okupljala strunjake svih medicinskih grana. Tajnik stoera i nestrunjak za bilo koju granu medicine mi je te subote rekao da je trebalo ranom zorom nazvati Operativno deurstvo MUP-a i preko njega na dva dana prekinuti sve hemodijalize u Hrvatskoj. Meutim, ministrica zdravstva je tog jutra donijela kobnu odluku da epidemiolozi telefonski obavijeste svih etrdeset i vie centara za hemodijalizu o zabrani koritenja filtara P3. Cijelo prije podne te subote dobivao sam izvjetaje iz HZJZ, koji su poveavali moj ok. Iz sata u sat je broj umrlih pacijenata s hemodijalize diljem Hrvatske bio sve vei. Zakazao je sustav kad centri za hemodijalizu nisu tijekom tjedna izvjetavali HZJZ o sumnjivim sluajevima. Onda je negdje oko 15 h poslije podne doao onaj konani udar. Tog dana je na hemodijalizi u Puli umrlo etvero ljudi. Da su djelatnici centra bili obavijeteni o opasnosti u prijepodnevnim satima te su se tragedije mogle izbjei i to je u svima nama izazivalo osjeaj krivnje. Kod mene osobno zato to se nisam sjetio da sustav telefonskog obavjeivanja ne valja. Vjerojatno moje kritike nitko ne bi posluao, ali da je bilo u mene pameti mogao sam se suprotstaviti. Mudro ministarstvo bi odmah nakon sluaja u Puli obavijestilo graane o tragediji, a ovdje se pustilo novinarima da to naprave. Vijest je meu svim graanima Hrvatske izazvala teki ok, a Ministarstvo zdravstva se poelo buditi tek negdje u veernjim satima. Mene su pozvali negdje oko 23 h u ministarstvo, gdje je vladala atmosfera teke panike i nereda. Zatraeno je od mene da odmah dam odgovor to bi mogao biti uzrok smrti tih silnih ljudi, a ja nisam imao nikakve ideje i to sam otvoreno rekao. Zamjenik ministra me pitao da kakav sam ja toksikolog, koji odgovara na reeni nain, a ja sam odgovorio da sam takav kakav jesam i da naprosto ne znam dati odgovore. Dola je zapovijed da odmah okupim sve svoje suradnike te da cijelu no traimo po Internetu sline sluajeve, a da neizostavno moramo podnijeti izvjee na sastanku drugog dana u 9 h. Naravno da smo na jutarnji sastanak te nedjelje doli nita pametniji nego dan ranije i jedino smo bili umorni od besplodnog pretraivanja podataka na Internetu. Nije bilo ni potrebno govoriti o bilo emu budui se sastanak pretvorio u dokazivanje kako je ministarstvo postupili na jedini pravi korektni nain i da nitko nije kriv ni za to. Jedine dobre odluke odnosile su se na pokretanje potrage za uzrokom stradanja ljudi i za 16 h tog dana je zakazan pokus oponaanja hemodijalize na Rebru i uzimanja potrebnih uzoraka za kemijske analize. Tek to sam stigao kui uslijedio je hitni poziv u Ministarstvo bez ikakvog obrazloenja zbog ega me tamo zovu. Traili su od mene da napiem odmah izvjetaj o smrtima na hemodijalizi u Sisku iz godine 1995. Nisam htio sam pisati to izvjee budui je u ministarstvu jo uvijek boravio ugledni kolega iz HZJZ s kojim sam sudjelovao u rjeavanju sisakog sluaja. Zajedniki smo napisali kratko izvjee s podacima to se u Sisku dogaalo, to smo poduzeli na sprjeavanju i lijeenju otrovanih te to je odmah nakon toga poduzeto na cijelom hrvatskom teritoriju u svrhu sprjeavanja slinih dogaaja. Morali smo priekati odgovor ministrice, a on je bio vrlo odluan. Bila je u potpunosti nezadovoljna naim izvjeem i traila je konkretne podatke, ma to to znailo. Dopunili smo izvjee podacima da se sumnja na smrt troje pacijenata zbog otrovanja aluminijem, ali da dovoljnih dokaza za to nema, a ostali otrovani pacijenti da su uspjeno izlijeeni intervencijom centara za hemodijalizu u Zagrebu. Ni tim izvjeem ministrica nije bila zadovoljna i mi smo konano bili otputeni iz ministarstva. Tek te veeri smo shvatili to je zapravo traeno od nas. Ministrica je tvrdila da sluaj s Baxterovim filtrima nije ni prvi ni najgori u Hrvatskoj navodei sluaj etrdeset mrtvih na hemodijalizama u Sisku zbog otrovanja aluminijem. Posebno je naglaavala da za sluaj u Sisku nitko nije odgovarao i na taj nain si je vjerojatno spremala alibi. Istina je bila to da je u Sisku ukupno zaista umrlo 40 bolesnika kroz period od 5 godina, ali to su bile naalost oekivane smrti zbog komplikacija hemodijalize kod tekih bubrenih bolesnika.

217

to se tie analitike, ona je poela te nedjelje u 16 h, kad smo postavili pokus simulacije hemodijalize na nekoliko filtara. Smatralo se da se u filtrima morala nalaziti neka opasna tvar, koja je izazvala smrt pacijenata. Zbog toga je svaki ispirak iz filtara s jedne i druge strane membrane bio dragocjen i mi smo ih prikupljali kroz 2 h simulirane dijalize. Po mojem zahtjevu u istraivanje su uz HZJZ bili ukljueni Institut za medicinska istraivanja (IMI) s biolokim pokusom te policijski institut Faust Vrani, kojima sam osobno odnio uzorke na analizu. Tijekom tog tjedna odravali su se svakodnevni sastanci analitiara uz izvjea o dobivenim rezultatima. Kao stari iskusni toksikolog vidio sam da ti rezultati ne znae nita, a najvaniji su mi bili rezultati s IMI na biolokim pokusima. Nikakvih dobrih rezultata! Onda me u nedjelju tjedan dana nakon poetka pokusa nazvao kolega iz HZJZ i zatraio da se odmah i bez rasprave prekinu sva istraivanja, jer tako je naredio MUP. Nije mi znao rei zbog ega se pokusi moraju obustaviti, a ja nisam bio zadovoljan s takvom odlukom bez da znam razloge. Nazvao sam zamjenika ministra zdravstva i traio objanjenja, a on mi nije znao dati ali je rekao da sutra u ponedjeljak moram otii u 10 h na sastanak u Faust Vrani. Nazvao sam sve kolege s IMI i iz Imunolokog zavoda, koji se takoer ukljuio u istraivanja, i prenio zabrane iz MUP-a. Sastanak tog ponedjeljka u MUP-u donio je dramatine podatke. Kolegice iz MUP-a su uzele uzorke 6 filtara i pokuale na drugaiji nain imitirati hemodijalizu. U ispircima jednog od filtara nali su na dnu vodenog sloja tekuinu koja se nije mijeala s vodom, a ponaala se poput ive. Uspjele su je prebaciti u epruvetu i onda injicirati u vezani sustav plinski kromatograf-spektrometar masa. Dobile su nedvojbeni dokaz da se radi o nekom freonu i nakon toga su kao tipini kemiari pokuale saznati jo po koji podatak. Provukli su kroz sloj vode iznad udne tekuine jednu kapilaru i te pokuale pomirisati izoliranu tvar. Tog asa su nastupili problemi. Poelo je s vrtoglavicom i teturanjem, a onda su se javili gastrointestinalni problemi te problemi s mokranim mjehurom. Jedna je pala u nesvijest i druga ju je pokuavala izvui iz prostorije, ali je pri tim pokuajima i ona pala u nesvijest. Konano su se izvukle na hodnik i puzajui dole do porte. Prebaene su na Rebro, gdje su se vrlo brzo oporavile i vratile u normalno stanje. Obavljen je detaljan lijeniki pregled uz brojne biokemijske analize, ali nije se nalo nikakvog poremeaja. Svi pokusi su prekinuti, a od nas je zatraeno da u svojim bazama podataka provjerimo kakva su toksikoloka svojstva pojedinih freona. Odmah smo se svi uputili u HZT, gdje se pokuavalo doi do zakljuka. Kemiari su iz spektra masa zakljuili da se radi o perfluoro-izobutanu, a toksikolozi su otkrili da je ta tvar izrazito otrovna i da se ak namjeravalo koristiti je u obliku bojnog otrova. Tako se dolo do zakljuka to je krivo za smrt vie od dvadeset dijaliziranih bolesnika. Za ovu priu daljnji dogaaji nisu vani, ali treba naglasiti da je istraga naglo prekinuta. Ja sam samo u jednom susretu s istraiteljem razgovarao cijelih 4 sata iznosei podatke i odgovarajui na pitanja. Ne zna se pouzdano kako je otrov dospio u dijalizatore (glupim pokusom ispitivanja protonosti kapilara ili diverzijom), koje su pogreke napravljene od strane hrvatskog zdravstva, itd. elim samo naglasiti dvije stvari. Kao prvo, najgore je ne analizirati greke u takvim dogaajima, jer je vjerojatno da e se one opet ponoviti na nekom drugom sluaju. Kao drugo, ovo je upozorenje da su tragina iznenaenja mogua s kemikalijama i da e se ponovo ovdje ili ondje dogoditi. Treba naglasiti jo jednu injenicu. Slini smrtni sluajevi su zabiljeeni koji mjesec ranije u panjolskoj te u manjoj mjeru u SAD i Indiji, ali nitko osim nas Hrvata nije uspio otkriti uzrok stradanja ljudi na hemodijalizi. Treba li to komentirati?

218

INDUSTRIJSKE ORGANSKE KEMIKALIJE

Zapravo je naziv ove skupine kemikalija izrazito loe izabran, ali boljeg imena nije bilo. injenica je da su to organske kemikalije kao i brojni pesticidi, sredstva ovisnosti, lijekovi, otrovi ivih bia, itd. Od nabrojanih kemikalija razlikuju se po tome to se uglavnom proizvode u industrijskim postrojenjima, ali isto tako i u malim obrtima u daleko manjoj mjeri. A koriste se svuda i na svakom mjestu. Moglo bi se rei da ih zapravo koriste graani bilo izravno bilo ee neizravno, ali sve one postoje zbog graana. Proizvode se i koriste u zaista golemim koliinama. Eto, samo Hrvati uvezu godinje u zemlju skoro 7 milijuna tone nafte iz koje se onda proizvode razliiti derivati za koritenje ili ak izvoz u slinim koliinama u kojima se uveze nafte. Skoro 3 tone po Hrvatu. Samo iz Molva alje se u hrvaska domainstva i industriju vie od milijun tona zemnog plina. Ostale organske kemikalije dolaze u znatno manjim koliinama, ali zato znaju biti daleko opasnije nego to su nafta i naftni derivati. Veina ovakvih organskih kemikalija stalno se prevozi izmeu mjesta proizvodnje i koritenja, pa su nam razliiti prometni putovi (more, ceste, eljeznica, rijeke, naftovodi ili plinovodi, itd.) zapravo zakreni kemikalijama. Onda nije ni udo to se s ovakvim kemikalijama najee dogaaju nesree i to su ljudi na svom radnom mjestu ili ak

kod kue izloeni njihovu djelovanju. Ovo na slici bila je poznata nesrea s brodom Prestige i nije bila najvea koju pamtimo na tom svijetu. Izlila se nafta u more zbog havarije na brodu i vie nitko nije mogao ograniiti posljedice nesree. Istina je da u tom sluaju nisu stradali ljudi nego tek okoli u panjolskoj i Francuskoj na atlanskoj obali, koji mnogima uope nije vaan. to je s posljedicama dugotrajne izloenosti ljudi ovakvim kemikalijama, posebno na radnim mjestima? O tome u pokuati neto napisati u tekstu koji slijedi. Opet u se posluiti udbenikom podjelom organskih kemikalija prema fizikalnokemijskim, toksikolokim i ekotoksikolokim svojstvima, ali biti e dani i neki primjeri iz hrvatskog iskustva. Treba jako vrsto naglasiti da se veinu nesrea i stradavanja ljudi od kemikalija zatakava te da se zna za one sluajeve koji su procurili na ovaj ili onaj nain u

219

javnost, pa e sa stanovita istine ovaj tekst biti jako manjkav, jer e biti rijei samo o onome to znamo.

Alifatski ugljikovodici
Osnovna znaajka te skupine tvari je u tome da su sastavljeni iskljuivo iz ugljika i vodika. Ugljikovi atomi su meusobno spojeni najee jednostrukim vezama, ali one mogu biti izmeu pojedinih atoma dvostruke ili ak trostruke, a ostala slobodna mjesta na atomima ugljika zauzimaju atomi vodika. Mogu biti ravnolanani ili razgranati, ega se vjerojatno svaki itatelj sjea iz kolskog gradiva kemije. Naravno da se meusobno razlikuju po fizikalno kemijskim ali i opasnim svojstvima. Apsolutna veina nije otrovna, ali je zato veina lako ili vrlo lako zapaljiva. Za potrebe ovog odlomka biti e podijeljeni u plinovite, tekue i vrste tvari, a to ima logike i s toksikolokog stajalita.

Plinovi
Meu plinovite alifatske ugljikovodike spadaju prvenstveno oni zasieni ravnolanani od metana do butana, ali takoer nezasieni poput etilena, acetilena ili vrlo opasnog 1,3butadiena. Prvo o onima koji praktiki nemaju nikakvog utjecaja na ljudsko zdravlje, a to su svi osim spomenutog butadiena. Nalaze se u zemljinoj kori u golemim koliinama poput metana, koji naravno nastaje i u brojnim biolokim procesima razgradnje organskog materijala. Ima ga svud oko nas i koristimo ga u golemim koliinama, jer je jako dobar energent. Zapravo se sva etiri zasiena ravnolanana ugljikovodika koriste na brojnim mjestima. Danas kad se govori o krizi nafte jo uvijek se rauna da e zemnog plina i drugih izvora ovih ugljikovodika biti dugo ljudima na raspolaganju. Evo podataka o tipinom od tih ugljikovodika.

BUTAN CAS 106-97-8

R12 (vrlo lako zapaljivo); S9-16 (uvati spremnike na dobro provjetrenom mjestu, uvati odvojeno od izvora paljenja zabranjeno puiti) APSORPCIJA: preko plua RASPODJELA: prolazi barijere, ali nema nakupljanja ELIMINACIJA: preteno preko plua uz slabu biotransformaciju, a T1/2 oko 2 h. Nema otrovanja! Smrt moe nastupiti zbog hipoksije, ako prije toga ne odletite u zrak.

F+

VRLO LAKO ZAPALJIVO

Izrazito lako je zapaljiv, a u odreenim omjerima sa zrakom stvaraju se eksplozivne smjese. Jednako je i s ostalim ugljikovodicima, pa i s onim nezasienima poput etilena i acetilena.

220

Svaki as sluamo o eksplozijama ovakvih plinova u transportu ili koritenju. este su eksplozije plina u rudnicima ugljena gdje metan predstavlja stalnu prijetnju ivotima rudara upravo zbog mogue eksplozije. Rudari su u davnim vremenima nosili u okna kaveze s kanarincima i povremeno su gledali kako se ptica ponaa da bi mogli pobjei prije nego to doe do eksplozije. Kad bi vidjeli da je kanarinac klonuo ili uginuo znali su da treba hitno napustiti opasno podruje. Nedavno sam itao u dnevnim novinama (Vjesnik 09.01.2008.) o papigi ari, koja je spasila ivot svojoj gospodarici, a sama je uginula. Najednom je iz istog mira papigica poela kriati i onda je njezina gospodarica shvatila kako se uasno omamljeno osjea. Nije ni opazila da joj stan puni gradski plin, a papigica je dala signal da neto nije u redu. Gospoa je otvorila vrata i prozore te se tako spasila, ali pria je zavrila tuno uginuem papigice. Mogla je i gospoa umrijeti, ali ne od otrovanja nego zbog nedostatka kisika. Mogla je poginuti naravno i zbog eksplozije. To su sluajevi kad neki inertni plin ispuni zatvoreni prostor i na taj nain smanji koncentraciju kisika na toliko nisku razinu da ga je nedovoljno za ivot zbog hipoksije. Naalost, takvih sluajeva biljeimo puno, pogotovo u naim stanovima gdje se koristi plin kao energent. Plinoviti ugljikovodici ne ubijaju izravno nego na taj nain da ovjeku uskrate kisik. Dovoljno je da koncentracija kisika u zraku padne ispod 14% i svim ivim biima koja bez kisika ne mogu ivjeti prijete tetni uinci. Najvanije je shvatiti da vam prijeti hipoksija i odmah izjuriti na ist zrak. To jedino spaava ivot i zdravlje, jer posljedica hipoksije ne mora biti samo smrt nego teka oteenja stanica poput onih u mozgu. Zbog toga morate vie puta promisliti prije nego kupujete plinske grijalice ili bojlere. Vano je jednako zbog stvaranja ugljikovog monoksida koliko i zbog isputanja inertnog alifatskog ugljikovodika da osigurate stalni dotok istog zraka u svoj stan tijekom koritenja ovakvog energenta. Treba rei i koju rije o onim po zdravlje opasnim alifatskim ugljikovodicima. Evo jednog od njih.

221

F+

1,3-BUTADIEN CAS:106-99-0 Karc. kat. 1,Muta.kat. 3

OTROVNO

VRLO LAKO ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA R12-45-46 (vrlo lako zapaljivo, moe izazvati rak, moe izazvati nasljedna genetska oteenja)

Taj butadien se stvara prilikom rafiniranja nafte i nalazi se u tzv. naftnom plinu, koji nije namijenjen koritenju u domainstvu. Pretpostavljam da su razlozi za to jasni, pogotovo kad se njegova opasna svojstva usporede s onim toksikoloki inertnog butana. Butadien ne samo to je karcinogen i mutagen nego ima tetan utjecaj na okoli i zato mora biti pod profesionalnim nadzorom. Mi nemamo podataka o djelovanju te i slinih kemikalija na zdravlje ljudi ili na okoli, jer su istraivanja dugotrajna i skupa, ali ne moemo zanemariti injenicu da pripada u karcinogene kategorije 1, to pak znai kako je dokazano da moe izazvati karcinom u ljudi. Prisjeam se pri tome Siska u kojem su graani godinama protestirali zbog runih mirisa vodikova sulfida (sumporovodik ili H2S), a nitko se nije bunio zbog karcinogenog benzena. Sad su poeli mjeriti benzen u zraku, ali na 1,3-butadien nitko se nije sjetio, a on je sastojak naftnog plina, koji se velikim dijelom koristi u industriji kao energent. Zar nije trebalo poeti s mjerenjem tog plina u zraku potencijalno ugroenih dijelova grada Siska? Vjerojatno e s prilinim zakanjenjem u program praenja kvalitete zraka biti ukljuen i ovaj plin, ali tada e biti kasno zapoeti istraivanja o njegovom moebitnom negativnom utjecaju na zdravlje ljudi i na okoli.

Tekui ugljikovodici
Oni su nam danas najvaniji i bez njih ne bi mogli zamisliti ivot. Pokreu nae automobile, griju nae stanove, daju nam tako dragocjenu elektrinu struju i na stotine drugih mjesta su nezamjenjivi u ouvanju naeg standarda. Bez njih se ne moe ivjeti, barem ne na ovaj nain kako mi ivimo. Potronja tekuih goriva je izrazito velika u svakom dijelu ove nae kugle zemaljske, pa je tako stanje i u Hrvatskoj. Mi uglavnom koristimo smjese tekuih ugljikovodika o emu e biti rijei kasnije, a sad pogledajmo one najjednostavnije od njih. Kod alifatskih ugljikovodika govorimo o onima s 5 do 16 ugljikovih atoma u molekuli, a tipini predstavnik im je oktan. uli ste za oktanski broj? Evo njegovih znaajki.

222

Xn

OKTAN (predstavnik tekuih) CAS: 111-65-9

TETNO

LAKO ZAPALJIVO

R11-38-50/53-65-67 (lako zapaljivo, nadrauje kou, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi, tetno: moe izazvati oteenje plua ako se proguta, pare mogu izazvati pospanost ili vrtoglavicu) Nema otrovanja! Smrt moe nastupiti zbog hipoksije.

Rekli bi da to sve skupa nije nita naroito, bez obzira na oktanski broj. Meutim, moram upozoriti na injenicu da on ima oznaku R65 ili da moe izazvati oteenja plua ako se proguta. Tako je to kod veine ugljikovodika ili njihovih smjesa (naftni derivati male viskoznosti). Kad ih progutate oni snano nadrauju sluznice probavnog sustava i povraanje gotovo da je neizbjeno. Tijekom povraanja vjerojatno je da e dio sadraja eluca biti aspiriran (uvuen) u plua i onda nastupaju problemi. U veini sluajeva vi ete iskaljati ono to je dospjelo u plua, ali moete lako oekivati ozljede razliite veliine. U najgorem sluaju moete se uguiti zbog edema plua (plua se napune vodom), a nekakva upala dinih putova je oekivana bez obzira kako inae dobro proli nakon incidenta s gutanjem. Zadnjih godina se otkrilo da drugi slini tekui ugljikovodici imaju malo opasnija svojstva od oktana. Tako npr. heksan i heptan spadaju u tvari otrovne ili vrlo otrovne za organizme koji ive u vodi, a kod nekih od njih se sumnja na reproduktivnu otrovnost. Do prije koju godinu su ih smatrali sasvim bezopasnima, a danas se prema njima sumnje poveavaju, pogotovo zato to dolaze u golemim koliinama kao sastavni dio naftnih derivata.

vrsti alifatski ugljikovodici

Sami po sebi u istom obliku ovi ugljikovodici su praktiki bezopasni. Primjer su parafini za koje nitko do sad nije jo dokazao da bi mogli predstavljati neku opasnost za ljudsko zdravlje. ak ni njihova zapaljivost nije Bog zna kakva, ali se mogu koristiti npr. za izradu svijea. Meutim, rijetko ti vrsti ugljikovodici dolaze u istom stanju, a tipian primjer su razni katrani i ak obini bitumen. O karcinogenim katranima biti e rijei kasnije, a sad se posvetimo bitumenu. Valjda je svatko od nas bos hodao po asfaltu i nita mu se naroito nije dogodilo osim pri arkom ljetnom suncu, kad smo mogli opei osjetljive gradske tabane. Tono je da niti bitumen niti njegov proizvod asfalt nisu izravno opasni za 223

ljudsko zdravlje kad su hladni i nepokretni. Meutim, asfalt nije jednostavan nego zapravo vrlo sloena smjesa tekih ugljikovodika, ali sadri u svojoj strukturi neke opasne tvari. Veina ljudi upozorava na vodikov sulfid, koji ne osjetite pri normalnim temperaturama, ali se zbog njega bune graani sa stanom blizu asfaltnih baza ili drugih postrojenja za primjenu bitumena. Bitumen sadri male koliine karcinogenih policiklikih aromatskih ugljikovodika (npr. benz-a-piren), koji se grijanjem iz njega oslobaaju. ak ako nema utjecaja na ljudsko zdravlje, zagrijani bitumen jako smeta graanima. U izrazito dobrom sjeanju mi je ostao jedan izvid u Mu. To je lijepo selo iz Dalmatinske Zagore, ali bez perspektive zbog krte zemlje. Tamonji dunosnici odluili su otvoriti industrijsku zonu. Uselilo se nekoliko industrijskih postrojenja uglavnom vezanih za graditeljstvo, ali je stanovnike najvie zasmetala tvornica za proizvodnju izolacionih materijala na bazi bitumena. Od samog poetka rada postrojenja stanovnici navikli na svje i ist seoski zrak bunili su se kako su znali i mogli. Svi savjetnici i mjerai istoe zraka na tom podruju su zakazali, a jedan od rezultata bili su skupo plaeni neuinkoviti filtri za proiavanje emitiranih para iz postrojenja. Uznemirenost i potpuna nemo poticale su u stanovnika neracionalne reakcije. Mislim da se tamo dogodio jedan incident inducirane masovne histerije meu seljacima, kad je zbog brojnih zdravstvenih potekoa angairano ukupno zdravstvo iz blie i daljnje okolice do grada Splita. Sluaj jo uvijek nije zavrio i pitanje je kad e i kako zavriti, ali on govori da skoro ni jedna industrijska djelatnost ne zavrava bez utjecaja barem na kvalitetu ivota ljudi koji stanuju u blizini postrojenja. Javlja se naravno dilema izmeu industrijskog napretka i patnji potencijalno ugroenog puanstva.

Aromatski ugljikovodici
Misli se zapravo najee na benzen i njegove alkil derivate (npr. toluen, ksilen, etilbenzen, itd.) kao izrazito vana otapala koritena na brojnim mjestima, ali se ne moe zanemariti niti kondenzirane policiklike aromatske ugljikovodike zbog njihovih karcinogenih svojstava. Dolaze dakle u otapalima za boje i lakove, sredstvima za ienje, razrjeivaima i brojnim proizvodima za graditeljstvo i zatitu strojeva. Naravno da u malim pakiranjima ulaze u domainstva za razliite svrhe i potrebe. Zajedniko im je osim aromatskog karaktera, to to su sastavljeni iskljuivo iz ugljika i kisika, a svi u strukturi sadre barem tri dvostruke veze izmeu atoma ugljika. Stavljaju se u promet u golemim koliinama na podruju EZ, a ne smije se zanemariti injenica da veina tijekom uporabe zavrava u zraku ili okoliu. To je izrazito vaan jo uvijek zanemaren problem iako i mi u Hrvatskoj ve imamo odgovarajui pravilnik o hlapljivim organskim otapalima i nadzoru njihovih isparavanja (emisija) u zrak. injenica je da ih zrane struje raznose u razliitim smjerovima i da se veina razgradi pod utjecajem sunca i atmosfere, ali je isto tako injenica da nekakvo globalno oneienje takvim tvarima ipak postoji. Evo podataka o vanijim predstavnicima.

Benzen

224

BENZEN (CAS 71-43-2) Karc. Kat. 1,Muta.kat.2

OTROVNO

LAKO ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA R45-46-48/23/24/25-11-36/38-65, (moe izazvati rak, moe izazvati nasljedna genetska oteenja, opasnost od tekih ozljeda zdravlja udisanjem, u dodiru s koom i ako se proguta, lako zapaljiv, nadrauje oi i kou, tetno: moe izazvati oteenje plua ako se proguta)
Vjerojatno su ve i gore dani krti podaci dovoljni da se shvate opasnosti izlaganja, posebno dugotrajnog, ovoj tvari. Uinci trenutnog izlaganja su najmanji problem, jer se npr. kod udisanja javljaju vrtoglavica, glabovolja, pospanost i naravno mogua nesvjestica. Kod gutanja se javlja oznaka R65, pa se za njega moe rei isto to i za lako hlapljive alifatske ugljikovodike. Takoer moe nadraivati oi i kou uz izazivanje crvenila i arenja, ali problem su njegovi uinci dugotrajnog izlaganja. Najee se govori o moguem izazivanju leukemije, ali mogua je pojava raka i na drugim mjestima, kao npr. na pluima ili koi, kako se to vidi na slici pokraj teksta. Uznemiruje nas injenica to se on nalazi u nafti i tekuim naftnim derivatima, a to znai da esto dolazi u svim proizvodima u kojima se nalaze naftni derivati (razrjeivai, sredstva za ienje, boje, lakovi, emajli i konano automobilski benzin). Uzimajui u obzir njegova podmukla svojstva naao se na europskim i hrvatskim listama ogranienja i zabrana za stavljanje u promet. Prema tim propisima u maloprodaju se ne bi smjelo putati ni jedan proizvod sa sadrajem benzena viim od 0,1%, ali se to ne odnosi na benzin koji smije sadravati najvie 1% benzena. O tome neto vie u kasnijim tekstovima. Bez benzena je teko zamisliti modernu industriju i zato se on doputa za profesionalnu uporabu, ali uz sve propisane mjere zatite radnika i graana izvan industrijskog objekta. Moe se stavljati u promet jedino za profesionalnu uporabu u posebnim pakiranjima veima od 20 l i s obveznim natpisom: Samo za profesionalnu uporabu. Vrlo strogo su propisane maksimalno doputene koncentracije (MDK) u zraku na 5 ppm (part per million ili dio na milijun), a nije doputeno niti kratkotrajno njihovo prekoraenje (KDK). Za njega su propisane na radnom mjestu i tzv. BGV (bioloke granine vrijednosti), pa tako npr. u izdahnutom zraku radnika 16 h nakon zavretka radne smjene ne bi trebale njegove koncentracije biti vie od 0,12 ppm odnosno u mokrai na kraju radne smjene koncentracije fenola ne bi smjele biti vie od 15 mg/g kreatinina). Za okoli i namirnice ukljuujui vodu norme su jo otrije, ali se danas jo uvijek ne obavljaju dovoljno dobre kontrole. U vodi za pie koncentracije benzena ne smiju prei 0,5 g/l a za povrinske kopnene vode kategorije I. granica je 1,5 g/l.

225

Kod nas je po benzenu najpoznatiji sluaj grada Siska gdje se nalazi rafinerija, koja pak isputa u okoli izmeu ostalih benzen. Stanje se zaotrilo tijekom 2007. godine, kad je udruga oboljelih od raka zapoela s brojnim akcijama u smislu smanjivanja koncentracija benzena u zraku na podruju grada. Oni su izrazito senzibilizirali ne samo javnost nego i politike stranke upanije, pa je uslijedila ozbiljna tuba grada protiv rafinerije i njezinih odgovornih ljudi. Istovremeno su zavrena ve ranije zapoeta istraivanja upanijskog zavoda za javno zdravstvo o oneienju zraka u gradu, a sve u sklopu istraivanja pobola Siana od bolesti koje bi se mogle dovesti u vezu s oneienjem zraka. Rezultati su bili neoekivani, tj. kao najvei oneiivai zraka benzenom iskoile su dvije gradske benzinske postaje. Istina je da su tu radilo o lokalnom oneienju, ali su rezultati nagonili na razmiljanje. Nije uope sporno da je prema koliinama emitiranog benzena u Sisku apsolutno najvei oneiiva upravo rafinerija, ali postavlja se pitanje kakav je utjecaj na ljudsko zdravlje benzinskih postaja smjetenih u gusto naseljenim podrujima gradova. Ja sam na problem naiao poetkom novog milenija kad su traili pomo stanari iz kua smjetenih vrlo blizu tamonjoj staroj benzinskoj postaji. Problem je postao znaajan kad je nekoliko metara sjeverno od postaje izgraena visoka stambena zgrada, koja je ometala sjeverne vjetrove u prozraivanju prostora oko postaje. Posebno je postalo teko ljeti za vrijeme tiine bez vjetrova, kad stanari oblinjih kua istono i juno od postaje nisu mogli podnostiti smrad benzinskih para. Nadam se da e se ti problemi rijeiti u slijedeih nekoliko godina, kad e prema novim hrvatskim propisima emisije opasnih kemikalija iz razliitih objekata biti smanjene. Kod benzinskih para to se jednostavno moe rijeiti odvoenjem para iznad pitolja tijekom punjenja automobilskih rezervoara te njihovo odvoenje na rekuperaciju vjerojatno pothlaivanjem. To je uostalom praksa u europskim zemljama.

Toluen i slini alkilbenzeni

Danas je on uz ksilen najee otapalo koje se nalazi u razliitim proizvodima koritenima za zatitu materijala (razrjeivai, boje, lakovi, emajli, itd.). Praktiki se ne moe zamisliti graevinarstvo, strojogradnja i mnoge druge aktivnosti bez toluena kao sastavnog dijela brojnih proizvoda, pa naravno da ga esto nalazimo u proizvodima namijenjenima uporabi u kuanstvu. Njegova opasna svojstva su slijedea:

226

TOLUEN (CAS 108-88-3) Repro. kat. 3

Xn

TETNO

LAKO ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA R11-38-48/20-63-65-67 (lako zapaljivo, nadrauje kou, opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, mogua opasnost od tetnog djelovanja na plod, tetno: moe uzrokovati oteenje plua ako se proguta, pare mogu izazvati pospanost ili vrtoglavicu)

Mnogo je manje opasan od benzena i oznaka o reproduktivnoj otrovnosti je relativno blaga, pa je toluen sasvim sigurno kemikalija koja e slijedeih godina proi znaajna istraivanja toksikolokih svojstava. Manje je hlapljiv od benzena i lake je odravati ist zrak u radu s njim, a opet je zbog manje opasnih svojstava i njegov MDK za zrak u radnom prostoru znatno vii i iznosi 200 ppm (KDK iznosi cijelih 500 ppm). Obzirom na iroku uporabu javlja se kao oneienje okolia, a posebno se pazi na oneienje voda. U vodi za pie je kod nas MDK za toluen 1 g/l. Vjerojatno e se zadrati njegova iroka uporaba. Kod nas e toluen biti zapamen po sluaju oneienja vode za pie u jednog zgradi naselja Vrbani u Zagrebu. Stvar je poela jo 2006. godine nalazom mineralnih ulja u vodi za pie na pipama iz nekoliko stanova jedne zgrade, ali nisu poduzete nikakve mjere poput ustezanja izdavanja uporabne dozvole. Stanari su se poeli useljavati u stanove jo dok nije dobivena dozvola, a onda je bilo kasno za bilo to uiniti. Investitor je u prvoj polovici 2007. godine pokuao ak 3 ispiranja ukupnih cijevi cijele jedne zgrade, ali bez uspjeha. Onda se tijekom kolovoza 2007. godine u sluaj umijeala gradska vlast, moda zbog pritiska javnosti preko sredstava javnog priopavana. Mene su pozvali zadnjih dana kolovoza i ja sam pretpostavio kako se radi o sindromu bolesne zgrade. Savjetovao sam da se pozove iz vicarske vrsnog strunjaka za sindrom bolesnih zgrada, koji je roeni Zagrepanin i bio je voljan pomoi. Osobno sam se odmah vratio u Zagreb i kao toksikolog ukljuio u rjeavanje problema. Mineralna ulja su u vodi daleko premaivala MDK od 10 g/l i znala iznositi vie od 2.000 g/l. Mineralna ulja sama po sebi ne znae puno i sasvim su nespecifian pokazatelj da nekakvih naftnih derivata ima u vodi. Zatraene su specifine analize aromatskih ugljikovodika, koje su paralelno obavljene u Beu i Zagrebu dajui sline rezultate. Bilo nam je najvanije da nema u vodi benzena, a nisu nas suvie zabrinjavali nalazi etilbenzena i ksilena. Toluen je bio ipak neto drugo zbog svoje 227

reproduktivne otrovnosti, ali bio je povien samo u nekim uzorcima. Od toksikologa se trailo da daju preporuke stanarima za to se takva smrdljiva voda moe koristiti. Na sastanku smo jasno zakljuili kako ne moemo davati preporuke za nita osim koritenja vode u svrhu ispiranja WC kotlia. Bili smo sigurni da su rizici zbog dugogodinjeg gutanja takve oneiene vode izrazito mali, ali nikad se nije moglo iskljuiti da e se nekome od stanara neto dogoditi i da e to povezati s izloenou zdravstveno neispravnoj vodi za pie. Uostalom, ve sam neugodan miris i nalaz povienih mineralnih ulja iskljuivao je uporabu takve vode kao sanitarne. Graani su bili ogoreni, jer mi nismo preporuili ni kupanje s tom vodom ili pranje rublja. Nekako istovremeno su se poele javljati sumnje u zdravstvenu ispravnost vode iz mree zagrebakog vodovoda i obavljene su brojne analize u kojima je dokazano kako je voda u gradskoj mrei potpuno ispravna. Meutim, posijano je golemo nepovjerenje meu graanima i novinarima, pa je trebalo stalno i otro reagirati na lanke o opasnoj zagrebakoj vodi. Gore je prikazana slika kad je zagrebaki gradonaelnik obilazio vodocrpilita i sporne hidrante kako bi pred novinarima pio vodu dokazujui na taj nain njezinu zdravstvenu ispravnost. Meutim, uza sva obeanja i brigu ukupne hrvatske javnosti za graane Vrbana, oni su doekali otru zimu na prelazu iz 2008. u 2008. godinu bez zdravstveno ispravne tekue vode u svojim stanovima. Morali su odlaziti izvan zgrade do jednog hidranta i odatle kuama nositi kanistere vode za obavljanje svojih prijekih potreba. Nije se uspjelo naravno pronai primarni izvor oneienja i bilo je svakakvih teorija, a najpoznatija je o dospijevanju nekog razrjeivaa na bazi ove skupine tvari u kunu mreu.

Drugi manje opasni derivati benzena

Danas se najee koristi stiren kao sredstvo za umreavanja polimernih kompozita, ali i za pripremu vrlo vrijednog polimera polistirena. On je lako zapaljiv i tetan ako se udie, pa zapravo ne predstavlja neku veliku opasnosti. Meutim, njegov miris je vrlo intenzivan i ljudi ga lako osjete. Godinje se samo preko zadarske luke uveze do 50.000 t ove kemikalije i onda tranportira vlakom do Zagreba radi polimerizacije u toliko traeni polistiren. Pri tome se znaju dogaati i nesree uz prolijevanje manjih ili veih koliina stirena. On se naravno na zraku vrlo brzo polimerizira i postaje potpuno bezopasan i nepokretan u okoliu. Meutim, graani tome ne vjeruju, kako u naseljima uz prugu Zadar-Knin-Zagreb tako niti u kuama smjetenim pokraj uglavnom malih obrtnikih pogona za izradu predmeta od polimernih kompozita (npr. za izradu amaca koristi se smjesa stirena i nezasienih poliesterskih smola). Jasno je da se moraju na svakom takvom mjestu poduzimati izrazito stroge mjere sprjeavanja izlijevanja ove kemikalije, ali valja naglasiti kako za graane nema opasnosti od karcinogenosti ili drugih vrlo tekih uinaka. Moda bi trebalo spomenuti jo naftalen, koji se koristi u izrazito malim koliinama, ali nae se takoer u domainstvima gdje ga domaice stavljaju u ormare radi unitavanja moljaca. Najgori su mu kronini uinci karcinogenosti, ali nikad nije dokazana karcinogenost u ljudi nego tek na laboratorijskom modelu.

Policikliki aromatski ugljikovodici

Policikliki aromatski ugljikovodici ili PAH-ovi (Policyclic Aromatic Hydrocarbons) skupina su sloenih aromatskih tvari s dva ili vie kondenziranih benzenskih prstenova, a mogu i ne moraju imati supstituirane alifatske lance. Ima ih mnogo i nisu svi jednako otrovni za ovjeka i opasni za okoli. Ovdje je izabran njihov najpoznatiji opasni predstavnik benz(a)piren, ija su opasna svojstva dana odmah dolje.

228

BENZ (a) PIREN CAS:50-32-8 Karc.kat. 2; Muta.kat. 2. Repro.kat.2

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R45-46-50/53-6061 (moe izazvati rak, moe izazvati nasljedna genetska oteenja, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi, moe smanjiti plodnost, moe tetno djelovati na plod.

Glavni predstavnik je izrazito opasan za ljudsko zdravlje kod dugotrajnog izlaganja (karcinogenost, tetan utjecaj na plodnost, tetan utjecaj na plod i izaziva preosjetljivost koe), ali je isto tako vrlo otrovan za organizme koji ive u vodi. Toliko se o njemu za sad zna, a to e pokazati budunost vidjet e se. Prisutan je kao normalan sastojak nafte, izbacuju ga svojim ispunim plinovima automobilski motori i to posebno oni na naftu ili dizel, a stvara se na brojnim drugim mjestima, kao npr. kod rotiljanja koritenjem ugljena.

Proizvodimo ih svojim aktivnostima u velikim koliinama i naravno da se trae naini kako barem smanjiti njihove nove koliine emitirane u okoli. Istraivanjima su ih nali jako mnogo uz autoceste i do 100 m udaljenosti s obje strane prometnice. Danas se nastoji posaditi ukrasno bilje pokraj cesta, kako bi ono apsorbiralo iz zraka opasne tvari, jer inae e se nai u naim namirnicama. Automobilska industrija pak nastoji napraviti motore koji e emitirati to manje PAH-ova u okoli, a ne kao onaj kamion sa slike lijevo gore, koji riga u okoli opasne ispune plinove vjerojatno s visokim sadrajem tih opasnih tvari. I na one to rotiljaju se 229

pokuava ve desetljeima utjecati da izaberu neko drugo gorivo za pripremu obroka na otvorenom. Problem je u tome to se PAH-ovi ne javljaju samo kod termike obrade mesa na rotilju nego se ak iz biljnih namirnica mogu razviti takvi spojevi. Pogledajte kako dobro izgledaju klipovi kukuruza na rotilju sa pougljenjenom komuinom, koja vjerojatno sadri PAH-ove. Neki od njih su dobro topljivi u vodi i procjeuju se do podzemnih vodotokova odakle mi esto crpimo vodu za pie. Naravno da ih se moe nai u hrani, jer se rado nakupljaju u mastima biljaka i ivotinja. Radova o brojnim tetnim uincima PAH-ova je izrazito mnogo, a koji puta ih zbog pomodnih razloga zna biti ekstremno mnogo. Meutim, injenica je da PAH-ovi predstavljaju danas globalno oneienje i praktiki nema mjesta ni medija gdje ih ne moete nai. U sluajevima svih nesrea s naftnim derivatima ili u sluaju poara ja obvezno pitam jesu li mjereni PAH-ovi i tek nakon toga idem dalje u analizi. U ve spominjanom sluaju sindroma bolesnih zgrada u zagrebakim Vrbanima prvo sam postavio pitanje o mjerenju tih tvari i benzena, a onda smo mogli razgovarati o ostalom. Sjeam se sluaja izlijevanja dizela u Pazinsku jamu, kad je neka budala nakon krae goriva iz tvornikog rezervoara zaboravila zatvoriti ventil i dizel je nastavio slobodno curiti, a naao je najbolji put nizbrdo u tu velianstvenu kraku tvorevinu. im se opazilo oneienje krenulo se u sanaciju, jer Istra je u podzemlju uplja vie nego vicarski sir, pa se moglo oekivati da e oneienje stii u barem neke od istarskih vodocrpilita. Odmah je proglaeno stanje pripravnosti i na svim moguim mjestima se trailo tragove naftnih derivata, a ja sam kao obino ustrajao sa zahtjevima da se mjere PAH-ovi. Zaista su svi pokuavali pomoi koliko se moglo, pa se tako dolo do sasvim neoekivanih otkria. Tako su npr. ronioci detaljno istraivali sifon Pazinske jame utvrdivi da se na stijenama podzemnih pilja vide tragovi brojnih izlijevanja razliitih naftnih derivata u jamu. Analizom dizel ulja pokazalo se da nije sadravalo znatnije koliine PAH-ova i to nas je tjeilo. Onda je doao nalaz s jednog od istarskih izvora o povienim koncentracijama PAH-ova u sirovoj vodi. Zakljueno je da su ti PAH-ovi stari grijesi, a ba tada su ih podzemni vodotokovi isprali zbog tko zna kojih razloga. Oito je istarsko podzemlje oneieno svakakvim kemikalijama, ba kao i mnoga druga hrvatska podzemlja, a to predstavlja dobar razlog za stalni i bolji nadzor nad izvorima vode za pie. Treba na kraju rei da se PAH-ovi nalaze pri vrhu liste prioriteta EZ za istraivanje njihovih opasnih svojstava i da e vjerojatno slijedeih godina biti objavljene smjernice o tome kako smanjiti njihovu prisutnost u naem okoliu. Njih istina nitko ne proizvodi namjerno radi stavljanja u promet, ali i podruje oneienja mora se regulirati bolje nego danas.

Smjese ugljikovodika
Nafta

Kako godine prolaze nafte je sve manje na raspolaganju ljudima, a sve je vea potreba za njom. Uz naftu je prvenstveno vezana injenica da je ovjek razbojnik. Ono to se stvaralo duge milijune godina u zemljinoj utrobi ovjek je opljakao ili e opljakati u svega dvije do tri stotine godina. Mudri ljudi kau da je to bezgranina ludost i neki predviaju krah civilizacije zbog tog razbojnitva. Meutim, jo uvijek je ima i otkrivaju se novi izvori nafte u razliitim podrujima nae planete. Nafta iz jednog izvora nije jednaka nafti iz drugih izvora kako po sastavu temeljnih tvari tako i prema sadraju neistoa. Ljudi najvie vole iste (Slatke) nafte iz izvora u sjevernoj Africi ili iz Arabije, a ona iz Rusije je znatno manje cijenjena zbog visokog sadraja sumpora i zbog malog udjela posebno vrijednih lakih tekuih ugljikovodika. Meutim, bez obzira na sastav nafta u konanici obino ima slijedea opasna svojstva:

230

Nafta (CAS: 64741-67-9) Karc. kat. 2

OTROVNO

LAKO ZAPALJIVO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R11-38-45-51/53-65 (lako zapaljivo, nadrauje kou, moe izazvati rak, tetno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi, tetno: moe izazvati oteenja plua ako se proguta)

Siguran sam da niste znali ove podatke o nafti, ali naravno da to nije prava istina. Nafta je izrazito sloena smjesa razliitih kemikalija i danas se uglavnom ne zna tono za pojedine nafte kakva to sve opasna svojstva imaju. Nafta sadri brojne ugljikovodike i vjerojatno u nekima od njih ima tvari koje pridonose znaajno njezinim reproduktivno toksinim svojstvima. Sadri ona brojne heterociklike spojeve s duikom, sumporom i drugim elementima, a oni donose svoja opasna svojstva. Konano, ona sadri i anorganske tvari poput soli metala, nemetale u anorganskim oblicima, itd. Tek u slijedeih desetak godina primjena novih uredbi EZ omoguit e nam uvid u sva opasna svojstva razliitih nafti iz razliitih krajeva. Ve je naprijed reeno da se nesree s kemikalijama dogaaju najee u prometu, a posebno je to znaajka nafte, koja se prevozi razliitim transportnim sredstvima u golemim koliinama. Najee se nafta prevozi brodovima i naftovodima. I mi imamo jedan meunarodni naftovod, koji vodi od Omilja do granice s Maarskom odnosno drugi krak do granice sa Srbijom. Tijekom 2005. godine sudjelovao sam u ocjeni studije utjecaja na okoli preureenog naftovoda, koji bi naftu iz Rusije prebacivao u velikim koliinama do Omilja, kako bi se onda brodovima mogla slati na sve strane Europe. Veina lanova povjerenstva se usredotoila na prijevoz morem i probleme s balastnim vodama, a ja sam se vezao uz kopno nastojei iskoristiti iskustva s dotadanjom dopremom nafte iz Omilja na kopno. Osnovna mi je primjedba bila da je naftovod star i na nekim mjestima stradao zbog korozije tijekom Domovinskog rata, a slijedei da prolazi kroz europska strateka podruja vode za pie u Gorskom Kotaru. Koja e to budala zbog zarade od desetak milijuna dolara godinje rtvovati neprocjenjiva hrvatska prirodna bogatstva? I iskustvo me uilo da nikom ne treba vjerovati.

231

Gore je slika koja prikazuje kako se obavljala remediacija polja na koje je u podruju kraj Slavonskog Broda istekla nafta iz JANAF-ovog naftovoda na samom kraju dvadesetog stoljea. Zemlja oneiena naftom se mora vrlo paljivo ozdravljati primjenom skupih ali uinkovitih tehnologija (npr. bioremediacija bakterijama ili enzimima uz dodatak potrebnih hranjivih sastojaka). Strunjaci nae naftovodne kompanije odluili su problem rijeiti spaljivanjem oneienog tla. Kako razlivena nafta ba i nije htjela gorjeti, jer su lako hlapljivi i lako zapaljivi sastojci isparili, oni su brenerima potpaljivali vatru dok sve skupa nije poelo nevoljko gorjeti uz goleme oblake dima i relativno malo plamena. Na sreu se vatra ugasila sama od sebe zbog nedovoljnog dotoka zraka na veliko polje, ali sam Bog zna koliko i kakvih opasnih produkata se razvilo u toj reakciji i oslobodilo u okoli. Takvih i slinih primjera je bilo jo dosta, a simulacije o sadanjem stanju naftovoda su pokazivale da su mogue izuzetno teke nesree na svim dijelovima naftovoda. Naravno da zaposlenici nisu bili spremni reagirati u takvim sluajevima. Zato sam glasovao protiv prihvaanja studije i cijeli posao je naftaima propao. Nije mi naravno ao nego sam ponosan na svoj skromni doprinos u sprjeavanju daljnjeg unitavanja hrvatskog okolia. Vjerojatno e Hrvatska na kraju prihvatiti nekakav ugovor o gradnji novog naftovoda za svoje potrebe i za potrebe Europe. Potpisali smo konano meunarodne ugovore o neometanom prijevozu nafte i naftnih derivata, ali ipak moemo utjecati na to kakvim naftovodima e se nafta transportirati i kroz koje kopnene ili morske krajeve nae domovine. Benzin va, ideje nae (Iljf i Petrov, Zlatno tele)
Evo kao prvo osnovnih podataka o benzinu.

232

Benzin (sadri benzen>0,1%) (CAS: 86290-81-5) Karc. kat. 1

F+

OTROVNO

VRLO LAKO OPASNO ZA ZAPALJIVO OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R12-38-45-51/53-65 (vrlo lako zapaljivo, nadrauje kou, moe izazvati rak, tetno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi, tetno: moe izazvati oteenja plua ako se proguta)

Naravno da to nije sve. Benzin ovisno o sadraju heptana, heksana ili toluena moe dobiti i oznake o reproduktivnoj otrovnosti, i to u najmanju ruku R62 ili R63. Za benzin je, to se tie maloprodaje na benzinskim postajama, europski naftni lobi uspio ishoditi dozvolu za prodaju proizvoda s najviim sadrajem benzena od 1%, ali to ne znai da se smije zatajiti opasna svojstva tog goriva. U EZ na benzinskim postajama stoje jasna upozorenja o opasnostima, kao ovo na slici ispod.

Vidite li ono to vidim ja? Benzin ima na svakom mjestu gdje se toi u automobile plakat sa svojim osnovnim znaajkama. Pie da je karcinogen. Tajiti takve podatke pred korisnicima zapravo je teko kazneno djelo. Kod nas se stvari vrlo sporo razvijaju. Osobno sam traio od nae najvee naftne kompanije da prihvati injenice i razvrsta svoje proizvode prema europskim pravilima. Bilo mi je jasno da e se sve druge naftne kompanije prilagoditi naoj

233

tvrtki INA. Nisu uostalom lude postupati prema europskim standardima, ako njihov glavni konkurent to ne radi. Odbile bi kupce. Drugom polovicom 2007. zapuhali su u tvrtki INA neki novi vjetrovi i njezini mladi strunjaci su vrlo rado pristali izraditi dokumentaciju svojih proizvoda sukladno onome to Europa trai. Ponekad su znali biti i vei katolici od pape, ali krajem godine sve je sjelo na svoje mjesto i danas veina njihove dokumentacije slijedi europske standarde. Moram priznati da konkurenti kasne jako za njima, ali e se to vrlo brzo promijeniti. Oekujem da e ove godine poeti primjena europskih standarda i na benzinskim postajama, kako u smislu oznaavanja tako i sprjeavanja emisija lako hlapljivih tvari u okoli, a svi drugi e ih slijediti. Moda jo koja rije o dizelu. Zbog loih propisa, posebno s podruja zatite okolia, nekako je dizel izjednaen s benzinom. To se pogotovo vidjelo u naputcima za izradu interventnih planova zatite okolia. A dizel se jako razlikuje od benzina. On ima oznaku R40 (ograniene spoznaje o karcinogenim uincima) te moda R52/53 (tetno djeluje na organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi). to se tie zapaljivosti, neki mu dodaju oznaku upozorenja R10 (zapaljivo), a u veini sluajeva je uope ne daju. Uostalom, znamo da dizel ba nije lako zapaliti. To znaju oni koji se griju na lo ulje, a vlasnici dizel motora zimi psuju onoga tko im je savjetovao da kupe auto na tako slabo zapaljivo gorivo. Dizel gorivo se ne moe usporediti s benzinom na bilo koji nain. Meutim, administracija svojim grekama moe stvari postaviti na nemogue naine. Kad se radio dravni dokument pod nazivom Plan intervencija u zatiti okolia netko je sasvim krivo prevodio s engleskog na hrvatski. Tamo se predvialo obvezu izrade lokalnih interventnih planova za automotive petrol and other petrols, a na veliki lingvist je to preveo kao benzin i druga goriva. Ne treba kriviti sanitarne inspektore i druge dravne slubenike to su bukvalno shvatili ono to pie u nacionalnom dokumentu od posebne vanosti. Svakom pametnom i budalastom je jasno da je dizel gorivo i da se onda prema njemu treba ponaati jednako kao prema benzinu ili nafti. Njega se ne mora ticati istina o svojstvima razliitih kemikalija, jer je propis jasan i jednoznaan. Istina, to znai da sva goriva treba promatrati jednako kao benzin. Drvo bukovo je isto tako zapaljivo kao neka druga goriva, a mnogi ga vrlo rado koriste kao ogrjevno drvo. Meutim, postavlja se pitanje je li za 5 m3 po naim propisima potrebno raditi lokalni interventni plan? Ja mislim da jest potrebno ako slijedimo propis, ali ako slijedimo logiku zdrave pameti onda treba nabiti nogom u stranjicu onog tko je radio takav propis i izbaciti ga na ulicu da si trai novi posao. U krajnjoj liniji i moja krevetna posteljina ili kaput mogu biti gorivo, pa bi onda trebalo uvesti obvezu izrade interventnog plana za gae i haljine svake prosjene ene, jer one toga imaju puno u ormarima. Meutim, ne smije se zaboraviti prijevoz naftnih derivata i slinih spojeva. O problemima prijevoza morem pisano je na samom poetku ovog poglavlja, a o naftovodima neto ranije kad se pisalo o nafti. Meutim, najvei dio naftnih derivata prevozi se zapravo cestom i neto manje eljeznicom. Najvie nesrea se dogaa u cestovnom prijevozu iako eljeznica igra takoer vrlo vanu ulogu u njemu. Problem je u tome to je cestovni prijevoz bri i jednostavniji, ali je manje siguran. Svaki as se prevru cisterne na cestama, a nerijetko se znaju i zapaliti. To se zna dogoditi i u eljeznikom prijevozu s daleko teim posljedicama nego u cestovnom, ali mi na sreu nemamo iskustva s nesreama u eljeznikom prijevozu.

234

Od svih silnih sluajeva teko je izabrati neki za ilustraciju stanja, ali meni se inilo pounim opisati nesreu s izlijevanjem benzina iz cisterne u Ljubukom. Cisterna se zbog ljudske greke, kako to obino biva, prevrnula usred gradia i benzin je iz nje iscurio skoro u cijelosti. Za dogaaj je nekako saznala hrvatska vodopravna inspekcija i po nekoj samo njima znanoj logici zakljuila da bi kroz krko podzemlje taj benzin mogao doi do vanog hrvatskog vodocpilita Prud, koje je udaljeno tek nekoliko kilometara od slavnog sela Vid (biva Narona). Ne znam zato su tako razmiljali, ali posljedice su se osjetile ve tijekom tog dana 2002. ili 2003. godine. Odmah su zatraili da se vodocrpilite zatvori, a nama je ono bilo vano zbog toga to je opskrbljivalo june otoke vodom za pie. Mi iz zdravstva smo se usprotivili takvoj odluci dok se oneienje ne pojavi na vodocrpilitu. Vodoprivredni inspektori su bili odluni zatvoriti vodocrpilite i ak su dovezli svoj laboratorij istine na mjesto dogaaja i poeli s mjerenjima. Tvrdili su da mjere alifatske ugljikovodike i mi smo im u prvi as vjerovali dok nismo shvatili da zapravo lupetaju. Onaj tko i malo zna o analitici shvatiti e odmah o emu se radi. Oni su imali nekakav spektrofotometar i kod neke po volji izabrane valne duljine su u sirovoj vodi mjerili apsorpciju svjetlosnog zraenja. Te sasvim sirove i sasvim nepouzdane podatke proglasili su mjerenjem koncentracije ugljikovodika u vodi. Mi smo bili zgroeni takvim postupcima i odmah smo se pobunili. Pomonik ministra zdravstva se odmah uputio u Prud zaustaviti gluparenje, ali nije puno postigao svojim angamanom. On nije dopustio zatvaranje vodozahvata, ali se onda vodopravni inspektor dosjetio da ukine dozvolu crpljena vode i tako je vodovod zatvoren. Naravno da nije bilo oneienja vode benzinom iz dalekog Ljubukog, ali je dogaaj pokazao kako budale mogu initi tete ovoj zemlji samo zato to imaju nekakve inovnike kompetencije. elim rei da se odluke kod nesrea ne donose na temelju predosjeaja nego injenica. Jo jednu stvar na ovu temu elim spomenuti. Kad se dogodi izlijevanje kemikalija iz cisterni, nastane panika. Sjeam se jednog sluaja s Podravske magistrale kad se prevrnula cisterna s lo uljem na ulici jednog manje mjesta. Ba se nekako nezgodno prevrnula i ulje je niz blagu padinu poelo curiti u dvorite nekog seljaka. On i cijela obitelj dali su se u kuknjavu i zapomaganje u strahu da e im biti oneieno i dvorite i zdenac kemikalijom koja se vrlo sporo izlijevala iz cisterne. I susjedi su suosjeajno promatrali dogaaj vjerojatno sretni to se to nije dogodilo pred njihovom kuom. Moram priznati da sam bio zgroen reakcijama stanovnika jednako kao i reakcijama pridolih vatrogasaca. Oni su nemono promatrali kako to prokleto dizel ulje curi iz cisterne i tee kroz dvorite sirotog seljanina. Nitko se nije sjetio da bi se tijek dogaaja mogao izmijeniti. Bilo je dovoljno da netko samo prokopa kanal, kojim bi se razliveno ulje odvodilo u seoski kanal. Jo bi bilo pametnije da su suseljani donijeli sve plastine posude i bave, koje su sigurno drali u kuama zbog drugih potreba. Mogli su si natoiti dizela za godinje potrebe traktora ili pei na lo ulje. Oni su pustili da dragocjena tekuina slobodno otjee u okoli i oneiuje ga. Oito je naim graanima potrebna barem ona osnovna edukacija o ponaanju u sluaju slinih dogaaja. Jedino je problem to danas malo tko zna koristiti tihau ili lopatu.

Organski spojevi koji sadre kisik u molekuli

Prvenstveno se misli na alifatske alkohole, aldehide i ketone te na aromatske fenole, a drugi nee biti obuhvaeni ovim tekstom. Oni se meusobno znaajno razlikuju prema tetnim uincima na ljudsko zdravlje kao i prema ekotoksinosti, pa ak i oni koji su vrlo sline struture (npr. metanol i etanol). Ipak e biti podijeljeni u alifatske alkohole, alifatske aldehide, fenole i druge tvari.

Alifatski alkoholi

235

Metanol

Najjednostavniji predstavnik metanol (samo jedan atom ugljika) je ujedno i najopasniji meu tvarima iz ove skupine, a svojstva su mu slijedea:

METANOL (CAS 67-56-1)

OTROVNO

LAKO ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA R11-23/24/25-39/23/24/25 (lako zapaljivo; otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta;-opasnost od vrlo tekih trajnih oteenja ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta)

ANTIDOT ETANOL

236

Jeftino je organsko otapalo i openito industrijska sirovina, koja se proizvodi i koristi u velikim koliinama. Nije mu mjesto u maloprodaji, ali opet ljudi dou do njega i onda ga krivo koriste. Treba naglasiti kako alkoholna pia koji puta sadre metanol nastao prirodnim

putem, a dogaa se da kriminalci plasiraju ilegalno na trite alkoholna pia na bazi metanola, to se najee dogaa u Rusiji. I kod nas se pria o navodnom dogaaju od prije gotovo 50 godina kad je neki ljekarnik zabunom prodao kupcu metanol umjesto etanola, a rezultat toga je bila katastrofa nekolicine ljudi. U tim vremenima su graani esto kupovali u ljekarnama etanol kako bi onda kod kue dodatkom razliitih ekstrakata i moda eera proizvodili alkoholna pia za vlastitu uporabu ili za dobro poznato drutvo. Taj se obiaj vremenom izgubio i pretpostavljam da bi svaki normalni ljekarnik sumnjiavo gledao kupca litre ili dvije istog alkohola. Danas ga sve vie koriste za pogon automobila s motorima na unutranje izgaranje, posebno u vozilima namijenjenima utrkama, kako se vidi na slici ispod. Zapravo ga gledaju openito kao alternativno gorivo uglavnom za pogon motornih vozila, ali mu je cijena bez posebnih poticajnih mjera znatno via nego benzinu. Prednost alkohola nad benzinima je u tome to izgara u istu vodu i ne moe se oekivati nastajanje opasnih produkata poput onih koji nastaju koritenjem naftnih derivata. Moda se metanol i bude primjenjivao kao alternativno gorivo za trkae automobile, ali je prema snazi i istoi izgaranja onda bolji vodik, pa ne znamo to e se i kako dogaati u budunosti. Metanol se kao jeftiniji od etanola znao dodavati u razliite razrjeivae, boje, lakove ili emajle. Tada je postojala opasnost apsorpcije metanola iz takvog proizvoda kroz kou u organizam. Danas proizvoai nerado stavljaju u promet takve proizvode sa znakovima opasnosti za otrove, pa e radije za mijeanje upotrijebiti neki drugi alkohol koji je jeftin ali manje opasan. Metanol se zapravo pojavljuje jedino u takvim proizvodima za profesionalnu uporabu, kad esto nije vano koliko je proizvod opasan nego koliko je jeftin. Glavni problem metanola su njegovi vrlo toksini produkti, koji imaju specifine uinke na oni ivac. Inae ostali uinci metanola slini su onima kod etanola. Kod niskih doza oekuju se euforija, problemi sa elucem, kasnija depresija sredinjeg ivanog sustava uz glavobolje, vrtoglavice i jasne znakove pijanstva. Moe doi do tipine alkoholne kome uz brojne pratee uinke poput teke acidoze. Dakle, sve jednako kao kod etanola. Posebni uinci metabolita metanola odnose se na oteenja onog ivca, esto uz pojavu sljepoe, ako

237

se na vrijeme ne poduzme ispravno i uinkovito lijeenje. Treba dobro zapamtiti da se svi alkoholi metaboliziraju primarno preko istog enzima uz oksidaciju u aldehide i zatim kiseline. Jedino je afinitet etanola za taj enzim znaajno vei nego to je to kod metanola ili npr. etilenglikola. Zbog toga se u sluaju otrovanja metanolom treba to prije uzeti etanol na usta, ako je to mogue ili infuzijom kad je pacijent u komi. Otrovanu osobu treba to prije podvrgnuti hemodijalizi uz stalno davanje etanola. Ako se tretiranje zapone na vrijeme onda je i nada u izlijeenje velika. Meutim, u veini sluajeva o kojima sam itao lijeenje je zapoinjalo kad je ve bilo kasno i kad je oni ivac ve bio nepovratno uniten.
Etanol

To je alkohol koji se najvie troi u domainstvima kao sredstvo ovisnosti ili tek kao sredstvo za postizanje boljeg raspoloenja. On se ne razvrstava u opasne tvari osim to je lako zapaljiv i moe u koncentriranom obliku nadraivati sluznice pa ak i kou. Meutim, injenica je da sve moe biti otrovom kad se postigne prikladna doza, pa je tako i s etanolom u razliitim alkoholnim piima. Posebno je opasna dugotrajna izloenost etanolu, kad doe do neprolaznih poremeaja, prvenstveno na jetrima ali takoer u sredinjem i perifernom ivanom sustavu. Kod nas kao i u drugim dijelovima svijeta ima puno alkoholiara i troe se ogromna sredstva na njihovo lijeenje. A silno lako ga je napraviti, pa se vrlo esto radi u domainstvima te na veliko u tvrtkama za proizvodnju razliitih vrsta alkoholnih pia. Evo na slici lijevo tipine seoske pecare na otvorenom s pokretnim ureajem za peenje rakije (kazan). Zapravo se ne zna koliko se alkoholnih pia proizvede u kunoj radinosti, a niti podaci vezani uz pravne osobe nisu sasvim pouzdani unato vrlo pozornog praenja potronje svake litre etanola u takvim tvrtkama. Uvijek se moe oekivati vee ili manje zaobilaenje zakona. Naime, drava ubire dobre poreze na alkoholna pia, to je zapravo jako dobar mehanizam osiguravanja nadzora. To znai da svakoj dravi odgovara povean promet alkoholnih pia, jer se time puni proraun. S druge pak strane, zdravstvo se stalno buni i trai ogranienja u prodaji alkohola zbog injenice da ima velike trokove lijeenja. ak strunjaci dokazuju kako su ukupni trokovi zajednice vei za lijeenje od alkoholizma i pada radne sposobnosti ovisnika nego to drava ubere porezima. Kao i u sluaju metanola pokuava se etanol koristiti kao energent prirodnog podrijetla. Probna priprava i koritenje etanola biljee se u nekim dravama poput npr. Brazila, gdje ve postoje etanolske postaje za punjenje rezervoara automobila. Meutim, strunjaci za prehranu bune se zbog toga to je sirovina za proizvodnju etanola obino neka itarica ili druga biljka prikladna za prehranu ljudi ili ivotinja. Zato vjerojatno taj pokus nee dovesti do stvarne opsene primjene u praksi, a posebno je razlog u visokoj cijeni te u

238

nemogunosti kontrole takvog goriva, koje se lako moe iskoristiti i za izradu alkoholnih pia. Otrovanja etanolom su vrlo esta u svim dobnim skupinama. Ve duge godine u nas je meu primljenima u bolnice zbog otrovanja najvie muke djece u dobi 12-15 godina. Moda se to moe objasniti i injenicom to su djeca osjetljivija na alkohol nego odrasle osobe, a i svaki roditelj e se jako zabrinuti kad mu dijete doe pijano kui. Uostalom, odrasli se uglavnom i ne javljaju lijenicima nakon to se dobro napiju. Drava ima brojnih problema s pijanim osobama, a osobito su uznemirujue statistike o alkoholu kao jednom od glavnih krivaca za prometne nesree. Zato je jedno vrijeme u Hrvatskoj bio na snazi zakon o nula promila alkohola u krvi vozaa, ali su se pobunili proizvoai alkoholnih pia i ugostitelji tvrdei da ih to unitava i smanjuje im prihode. Tko e ii s drutvom na veeru u restoran, ako zna da ga pri odlasku kui na cesti eka policija radi alkotesta. Formiranjem Vlade 2008. godine donijeta je odluka da s odredba o nula promila primjenjuje samo kod mladih vozaa, pa gospoa srednjih godina poput ove na slici moe biti mirna u budunosti kad je zaustavi policajac radi provjere alkohola u izdahnutom zraku. Naravno da vozai ne vole testiranje na alkohol i da se boje rezultata testiranja. Mnogi znaju da alkotest nije sasvim pouzdan i da se ne moe uvijek usporeivati koncentracije naene u krvi s onima u izdahnutom zraku. U praksi je korelacija koncentracija u krvi i izdahnutom zraku izvrsna. Koeficijent korelacije iznosi 0,95, to pokazuje da je slaganje rezultata u veini sluajeva jako dobro. Odstupanja se obino javljaju kod jako visokih ili jako niskih koncentracija, ali negdje na podruju 0,5 promila slaganje je jako dobro. Problem se ne javlja kod nesrea u kojima ima stradalih, jer policija obvezno kod takvih osoba trai mjerenje koncentracije alkohola u krvi i mokrai. Sporni mogu biti sluajevi kad se dogodi manja prometna nesrea bez ozlijeenih kad policija ne trai dodatnu provjeru koncentracija

239

alkohola u krvi, pogotovo ako su koncentracije negdje na razini oko 0,5 promila. Tu e vjerojatno u budunosti biti puno rasprava i pokuaja osporavanja dokaza na sudu (npr. kod spora s osiguravajuim drutvima ili kod albi zbog oduzimanja vozake dozvole radi pijanstva). Zato je najbolje da u sluaju kad ste sigurni u svoju nevinost sami traite mjerenje koncentracije alkohola u krvi.

Etilenglikol
To je najjednostavniji dialkohol, koji se vrlo esto koristi makar ni priblino ne kao metanol i etanol. Evo prvo njegovih opasnih svojstava.

ETILENGLIKOL (CAS: 107-21-1)

OZNAKE UPOZORENJA R: 22 (tetno ako se proguta) OZNAKE OBAVIJESTI S: 24/25,46 (sprijeiti dodir s koom i oima, ako se proguta hitno zatraiti pomo lijenika i pokazati spremnik i priloene upute)

Dakle, tek tetna tvar ako se proguta i to ne zbog njegovih opasnih osobina. Problem je njegov glavni metabolit oksalna kiselina, koja s ionima kalcija u krvi tvori netopljive kalcijeve oksalate, a oni se rado taloe u bubregu u obliku runih otrih oksalatnih kamenaca. Kamenci su problem, pogotovo kod visokih doza etilenglikola i izostanka pravovremene terapije. No, prvo nekoliko rijei o uporabnoj vrijednosti. Etilenglikol se koristio za razne svrhe u prolosti, a meni su neki ostali u dobrom sjeanju. Negdje izmeu dva svjetska rata jedna mala farmaceutska tvrtka u Americi izazvala je pravi pomor djece svojim sirupom protiv kalja. U sirup je zbog tehnolokih razloga stavljan etilenglikol a da nitko od odgovornih nije znao da je to opasna tvar. Dogaaj je imao velikog utjecaja na ponaanje proizvoaa lijekova i vie se takvi dogaaji nisu biljeili. Drugi sluaj dogodio se prije nekih 30 godina u Austriji kad je netko od vinara opazio da se dodatkom malih koliina etilenglikola u bijelo vino znaajno popravlja okus proizvoda. Slijedili su ga i neki drugi vinari i nikom se od pilaca nita nije dogodilo, ali nije zakazao dravni nadzor kvalitete vina. Nastao je straan kandal o kojem se jo godinama pisalo po novinama. Neka naim vinarima tako to ne padne napamet, jer se etilenglikol izrazito jednostavno dokazuje u vinu. Naravno da se etilenglikol najvie koristi kao antifriz uglavnom u motornim vozilima. U razliitim omjerima s vodom moe se postii da se smrzava na razliitim temperaturama, a dobri koncentrati mogu izdrati bez smrzavanja i ispod -20 oC. Praktiki svaki motor s unutranjim izgaranjem ima sustav hlaenja motora utemeljen na etilenglikolu. Antifriz moe ovjek kupiti na svakoj benzinskoj

240

postaji i u mnogim duanima. Zbog svojih opasnih svojstava dri se barem na potpuno odvojenim policama, a svakako daleko od hrane i pia. Naravno da je do njega izrazito lako doi, a reklamira se njegova prodaja posebno u jesenskim i zimskim danima svake godine. Ni jedan voza u naim krajevima nee doekati zimu bez antifriza. Kad ga je tako lako kupiti isto je tako logino da se mogu oekivati otrovanja. Ljudi vrlo esto kupe vee koliine koncentrata nego to im je potrebno i onda ostatak preliju u najbliu bocu od piva ili mineralne vode te je stave u garau ili podrum, a vrlo brzo na nju zaborave unato tome to su htjeli taj ostatak koristiti slijedee godine za dopunjavanje hladnjaka. Onda u potrazi za alkoholnim piem dohvate neobiljeenu bocu i popiju toga vie ili manje. U pravilu se etilenglikolom truju osobe koje si vole priutiti alkoholna pia, ali naravno i djeca koja gutaju sve na to naiu dok su u dobi ispod 4 godine. Da bi smanjili broj otrovanja danas proizvoai antifriza stavljaju u proizvod obvezno odbijajue kemikalije s odvratnim i vrlo gorkim okusom. Onaj tko uzme samo gutljaj takvog odvratnog antifriza sigurno e ga ispljunuti a ne popiti. Moda je zbog toga zadnjih desetljea sve manje otrovanja etilenglikolom, a prije 20-30 godina znali smo uestalo primati na lijeenje otrovane. to se dogaa kad se popije etilenglikol? U prvi as praktiki nita, a onda nastupaju kod viih doza tipini simptomi otrovanja alkoholom, od gastrointestinalnih tegoba do jakog pijanstva s acidozom i moda ak komom. Moda su gora otrovanja kod kojih se zapravo ne osjete neki tei simptomi pijanstva i otrovani se ne uznemiruje previe. Enzim pod imenom alkoholna dehidrogenaza pak obavlja valjano svoj posao oksidacije etilenglikola do oksalne kiseline, a da stradalnik nita loeg ne sluti i onda nastupa zatajenje bubrega ili barem njihovo oteenje. Lijenici preporuuju to prije popiti alkoholno pie na bazi etanola i to au od 200 ml 40% alkohola. Moe to biti vinjak ili rakija. Vano je to prije potraiti pomo u bolnici gdje e se vjerojatno nastaviti s davanjem estokog pia i obaviti barem jedan postupak hemodijalize uz ispijanje estokog alkoholnog pia za vrijeme postupka. Dobro je prije zapoinjanja hemodijalize obaviti analizu etilenglikola u krvi jednako kao to bi to trebalo napraviti nakon to hemodijaliza zavri. To je jedini sigurni nain utvrivanja je li potrebna jo neka dodatna terapija ili nije. Veina naih bolnica nema mogunosti mjerenja etilenglikola u krvi i onda se mora postupati prema proceduri: Obavljaj hemodijalizu im sumnja i nemoj aliti estoka alkoholna pia. Nedavno (10.01.2008) naiao sam na vijest iz Hine pod naslovom: Lijenici votkom spasili samoubojicu gdje se javlja o lijenicima u malom australskom gradu, koji su Talijana natoenog etilenglikolom lijeili iskljuivo mu dajui votku (tri standardna pia votke na sat kroz 3 dana) dok im se nije uinilo da je samoubojica izvan zdravstvene opasnosti. Ne vjerujem da su se stvari odvijale ba na taj nain, ali novinska vijest pokazuje da se i danas diljem svijeta dogaaju otrovanja s etilenglikolom. Meni je najvie u sjeanju ostao sluaj starog pijanca, kojeg je jedno jutro dovela vlastita ena zabrinuta za muevu sudbinu. Gospodin je dan ranije prilino mnogo pio ne birajui pia, a negdje oko ponoi mu je u stanu ponestalo alkohola, pa se uputio u podrum uzeti neto kao anestetik prije odlaska u krevet. Zaboravio je na to da je meu boce estice negdje pred zimu gurnuo neoznaenu bocu s ostacima koncentrata antifriza. Povukao je on

241

nekoliko gutljaja prije nego to je osjetio da mu to pie ne odgovara, ali nije se puno brinuo. Dohvatio je jednu bocu rakije isprobavi prije toga je li to pravo pie ili nije te ju je ponio sa sobom do stana. Mirno je otiao u krevet negdje oko ponoi i zaspao, ali se probudio negdje oko 3 h ujutro s muninom i neugodnim osjeajem u elucu. Brzo je dohvatio bocu s rakijom i otpio nekoliko gutljaja budui je ve davno nauio kako se mamurluk najbolje lijei gutanjem estokog pia. Otiao je ponovo spavati, ali se ponovo probudio negdje oko 6 h ujutro kad je ena poela ispitivanje o njegovim neobinim nonim aktivnostima. Sve joj je potanko opisao o svom odlasku u podrum po pie i slatkastom piu loa okusa, a ona je kao obino bila pametnija od mua i odmah je sve shvatila Negdje je ula kako je taj antifriz jako opasan i da bi mogla izgubiti mua, a to joj se nije svialo unato svih njegovih mana. Svog potovanog mua je hitno prebacila na Rebro i javila se na internu intenzivnu skrb. Tu je gospodina dohvatio moj dragi prijatelj i suradnik inae strunjak za otrovanja. Odmah mu je natoio veliku au nekog vinjaka i ponudio mu da popije. Gospon je bio oduevljen doekom, jer nikad do tada nije doivio da mu lijenici nude alkohol i to u tako velikim koliinama. U meuvremenu je lijenik organizirao i laboratorij i odjel za hemodijalizu. Otrovanom su izvaeni uzorci krvi i odmah je poslan na hemodijalizu uz povremeno ispijanje vinjaka, a mi smo mu u redovitim razmacima vadili krv za razne analize. Poslije hemodijalize su obavljene brojne pretrage funkcije bubrega i sve je bilo u najboljem redu. Iznenaenje su bili rezultati mjerenja etilenglikola u krvi. Prije hemodijalize su one bile zabrinjavajui visoke unato tome to se otrovani ba nije jako loe osjeao, ali su tijekom postupka padale sve do niskih nebitnih veliina. Posljedica otrovanja nije bilo osim to je gospoa supruga preivjela teke okove. Mi smo stvar objasnili time da etilenglikol zapravo i nije mogao negativno djelovati, jer je gospodin stalno bio pijan zbog nonih gutanja rakije. Sam sretno otrovani gospodin je zakljuio pri odlasku iz bolonice: Pijance Bog uva!.

Drugi alifatski alkoholi

Ima ih mnogo i esto se koriste kao otapala u razliitim privrednim podrujima, ali su znatno manje opasni nego npr. metanol ili etilenglikol. Misli se prvenstveno na propanol, izopropanol, butanol, itd. Oni su opasniji od etanola, ali obzirom da ih ljudi ne uobiavaju piti ne predstavljaju skoro nikakvu opasnost. Zanimljiv je propilenglikol za jedan ugljikov atom dui od etilenglikola. Istina je da se on takoer metabolizira u oksalnu kiselinu, ali u daleko manjoj mjeri nego etilenglikol. Zato se ak koristi kao otapalo u farmaceutici, a pripravke se moe primjenjivati ne samo na kou nego ak u obliku otopina za infuziju u vodi teko topljivih lijekova. Njemu se ak ne dodjeljuje niti jedan znak opasnosti. Slian mu je glicerin, koji unato tome to ima ak tri hidroksilne skupine ne predstavlja nikakvu opasnost za ljudsko zdravlje i ne moramo ga se uope bojati.

Alifatski aldehidi i ketoni

I ova skupina tvari se proizvodi i troi u velikim koliinama. Ne tako velikima kao to je to sluaj kod alkohola, ali bez njih teko da moe industrija, zatita materijala (npr. boje i lakovi) ili npr. proizvodnja namjetaja, , a bez nekih se ne moe zamisliti ni ivot u modernom domainstvu (npr. toliko vani aceton). Od aldehida su najvie u uporabi formaldehid i acetaldehid, a kod ketona ne moemo ne spomenuti barem aceton i etil-metilketon. Razlikuju se ponekad dramatino prema razini opasnih svojstava, a razlikuju se tek prema broju ugljikovih atoma u molekuli. Tako je npr. formaldehid otrov s jo nekim runim i sumnjivim osobinama, a za jedan ugljikov atom dui acetaldehid je tek tetna tvar. Sline razlike kao izmeu metanola i etanola. Treba ukazati na jo jednu razliku sa stanovita ljudskog nosa. Meu aldehide i ketone svrstavaju se tvari s krasnim mirisima pa bi ih se 242

moglo koristiti kao arome, a neki teko nadrauju sluznice nosa kao i druge sluznice i njihov miris je nepodnoljiv. Ovdje e biti spomenuti tek oni najvaniji predstavnici bez obzira koliko su opasni za ljudsko zdravlje i okoli.
Formaldehid

Najjednostavniji je i najopasniji od sviju, a tako je jednostavan i sagraen tek od jednog ugljikovog atoma te neto malo vodika i jednog atoma kisika. Evo mu svojstava:
T

FORMALDEHID CAS 50-00-0, Karc. Kat. 3

OTROVNO

OZNAKE UPOZORENJA R23/24/25-34-40-43 (otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta, izaziva opekotine, ograniena saznanja o karicinogenim uincima, u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost)

Ne bi se ba moglo rei da je bezopasan. Istina, takva svojstva ima kod koncentracija viih od 25%, ali ni u koncentracijam od nekih 5% ili vie nije ba sasvim bezopasan. Nosi slijedee oznake upozorenja: R20/21/22-36/37/38-40-43 (tetno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; nadrauje oi, dini sustav i kou; ograniena saznanja o karcinogenim uincima; u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost). Naravno da je onda i karcinogen kategorije 3. O uincima i simptomima e biti jo govora kasnije, a sad pogledajmo koliku nam on i kad opasnost predstavlja.

243

Najvie se formaldehid u obliku spoja uroforma (Schiffova baza izmeu formaldehida i uroforma) koristi u drvnoj industriji za proizvodnju iverice i drugih materijala. Koristi se takoer u razliitim proizvodima za zatitu materijala. Razrijeen na koncentracije 5-10% izvrstan je dezinficijens i konzervans. Nema te patologije koja ne uva ak desetljeima ili cijela tijela ili organe u formaldehidu, a da se o uvanju kroz krae periode ne govori. Danas se u SAD prodaju kitovi za konzerviranje razliitih organizama radi ovog ili onog razloga. Kad ulovite nekog vodozemca ili ribicu naprosto trebate postupati prema uputama i vaa e ivotinja biti konzervirana duge godine. Moete takvu ivotinju ak poslati na identifikaciju u neku od institucija koje se bave takvim poslom za ope dobro. Naravno da se i kod nas na nekim fakultetima dre ivotinje ili pojedini organi u formalinu. Imate ak muzej konzerviranih uda na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (npr. dijete s dvije glave, plod teko oteen neijim teratogenim uincima, itd.). Sjeam se jednog pokojnog kolege, koji je uivao konzervirati zanimljive organe, a obzirom da se bavio mozgom uvao je konzervirane mozgove ili njihove dijelove radi potreba edukacije). Koristio se formaldehid (a mislim da se jo uvijek koristi) za dezinfekciju svega i svaega. Kad sam sedamdesetih godina poeo raditi na Rebru i esto po prirodi posla zalazio na hemodijalizu stalno me tamo doekivao intenzivni nadraujui miris po formaldehidu. Tada je formaldehid bio izvrsno sredstvo za dezinfekciju ravnih povrina, infuzijskih sustava i ne znam ega sve ne, ali su ga na tom podruju potisnuli dezinficijensi boljih mirisa. Meutim, nikad nitko nije rekao da formaldehid nije dobar dezinficijens. Jedino je s njim problem to ima nezgodna opasna svojstva. Profesionalni rad s formaldehidom, makar bio u koncentracijama priblino 5% nije ni malo ugodan. Uz pretpostavku da ga neete gutati ostaje jo itav niz njegovih opasnih svojstava. Sasvim je sigurno da nadrauje i kou i sve sluznice. Izaziva kaalj kod udisanja, u najmanju ruku vam cure suze iz oiju i javlja se na njima crvenilo, a koa moe postati preosjetljiva na njega. Uz to se na njega javlja formaldehidsko crvenilo i kasniji dermatitisi. Ovi prsti zbog rada bez rukavica izgledaju loe, a vjerojatno nije lako s njima raditi. Ne mogu ne spomenuti jedan

244

sluaj iz davne 1990. godine kad su od nas zatraile pomo bankovne inovnice iz jedne nove ispostave ne znam koje banke u Zagrebu. One su se osjeale uasno nakon useljenja u nove prostore. Imale su stalno nadraene oi i dine putove tako da su neke zatraile detaljne lijenike preglede. Nekima od njih se javilo prvo crvenilo koe, a kasnije upale uz razvijanje dermatoza po rukama i licu. Zamislite mlade lijepe ene koje nagruju dermatitisi izazvani tko zna ime. Izvidom i razgovorom smo lako zakljuili da se radi zapravo o nadraivanju formaldehidom iz podnog grijanja. Moderna banka je uvela podno grijanje, a izvoa nije razmiljao kakve materijale stavlja na pod. Radilo se o nekakvim ivericama iz kojih se normalno oslobaa formaldehid budui su graene postupkom mijeanja pilovine i uroforma, koji uvijek sadri neizreagirani formaldehid. Taj se formaldehid i inae oslobaa iz iverice, npr. kad kupite novi namjetaj morate duge mjesece trpjeti nadraujui miris formaldehida. Mi smo dijagnosticirali o emu se radi i preporuili banci da napravi temeljite graevinske zahvate kako bi uklonili izvor oneienja. Meutim, onda je nastupio rat i ja sam zaboravio na banku, ali sam kasnije vidio da ona tamo vie ne postoji. to je s drugim uincima formaldehida? Ljudi se obino fiksiraju na njegovu karcinogenost i ja sam pisao nekoliko izvjetaja ili miljenja po narudbi tvrki i pojedinaca. Naalost, veina graana se uspanii kad se spomene izraz karcinogenost i vie ih nitko ne moe uvjeriti da nee dobiti rak ako su radili s formaldehidom. Mislim da su ak pokrenuti i sudski postupci traenja odtete radnika od poduzea u kojem su godinama bili prisiljeni raditi s tom opasnom tvari. Ne znaju da je formaldehid karcinogen kategorije 3. i da nema nikakvih dokaza o tome da moe izazvati rak u ivotinja, a pogotovo nema ni indicija da bi mogao to uiniti kod ovjeka. On je mutagen zbog svoje kemijske strukture. Aldehidi se rado veu na amine tvorei Schiffove baze, koje su esto nestabilne i raspadaju se spontano. Zato ni tete na DNK molekuli uslijed reakcije s formaldehidom nisu trajne i zato se formaldehid s ovog stanovita ne smatra opasnim. Moda je formaldehid dobar primjer za razmiljanja o looj zatiti na radnom mjestu. Dovoljno je to to djeluje nadraujue i to moe izazvati preosjetljivost koe da se zamisli svatko tko radi s takvom kemikalijom. Kod nas u pravilu radnici ne nose nikakvu zatitnu opremu, a prozraivanje je esto ispod svake kritike. Tijekom 2007. godine sanitarna inspekcija je zabranila rad s formaldehidom na jednom fakultetu zbog izrazito slabog prozraivanja prostora. Kad je prozraivanje prostora dobro uz proiavanje emitiranih plinova radi zatite graana gotovo da nije potrebna nikakva zatitna oprema. Dobre ustanove misle na zatitu svojih radnika, kako se to lijepo vidi na slici pokraj teksta. Radnica koristi osobnu zatitnu masku za cijelo lice s odgovarajuim filtrom, a ruke je zatitila prikladnim rukavicama. Ni skupo ni sloeno! Iz iskustva znam da se ne moe cijeli dan nositi zatitna maska, ali ne mora se raditi 8 h na dan u atmosferi zasienoj parama formaldehida. Posebno bi vanost zatite radnika morali shvatiti nai fakulteti, jer oni odgajaju nove generacije. Ako se njihovi nastavnici ne tite onda ni studenti nee shvatiti da je potrebno koristiti osobna zatitna sredstva pri njihovom kasnijem profesionalnom radu. U svim sluajevima kod kojih sam davao miljenja o tetama za zdravlje ljudi upozoravao sam da se ne treba bojati karcinogenosti, ali se treba bojati kroninih uinaka nadraivanja koe i svih sluznica te izazivanja preosjetljivosti, a to se sve skupa moe sprijeiti jednostavno paljivim radom s ovom

245

opasnom kemikalijom. Ne mislim da je formaldehid tako posebno opasan da mu moram posvetiti na zatiti toliku pozornost, ali mi se uinio kao dobar primjer na kojem se moe pokazati da svaka kemikalija moe biti rizina ako se s njom ne postupa uz puno potovanje. Moete isto primijeniti na svim drugim mjestima pri radu s kemikalijama, pa i u vaem domainstvu. Zavrio bih ovaj dugi odlomak s jednim mojim doivljajem iz 1997. godine. Zapamtio sam ak i da je to bilo 1. svibnja po vrlo neugodnom vremenu, jer je tog dana vlani snijeg na mjestu dogaaja napadao do visine od 70 cm. Po mene je dola policija negdje oko 23 h i naredila da se odmah spremim za izlazak na teren. Dok sam se oblaio nazvali su me iz Kriznog stoera Ministarstva zdravstva i rekli da se tamo na Plitvicama dogodila nekakva nesrea s nekom kemikalijom i da hitno odem s policijom tamo razrijeiti problem. Vonja po samo dijelom oienoj cesti nije bila ugodna, ali mi smo ve iza ponoi stigli na mjesto dogaaja. Promet na tom dijelu Like magistrale bio je potpuno prekinut i ilo se zaobilaznicom, a ue podruje oko hotela bilo je posve blokirano temeljnom i prometnom policijom. Tada hotel Jezero jo uvijek nije radio i mene su odveli do jedinog otvorenog hotela Bellevue. Tamo su u lobiju po podu i foteljama leali vatrogasci i predstavnici inspekcija ekajui na moj dolazak. Zapovjednik vatrogasne postrojbe iz Karlovca me izvijestio o tome dogaaju i dao ocjenu stanja. Neki voza je unato tekih meteorolokih uvjeta pokuao svoju cisternu odvesti iz Slovenije do odredita u Busovai, a izabrao je put Likom magistralom pa je onda namjeravao preko Dalmacije do Srednje Bosne. Prema dokumentaciji prevozio je formaldehid, a o tome su govorile i listice opasnosti na vozilu te UN broj kemikalije. Na Plitvicama ga je zaustavila prometna policija i potjerala na ono veliko parkiralite izmeu dva hotela. Voza je posluno parkirao i otiao u hotel gdje su ekali vozai ostalih teretnih vozila da se stanje na cestama popravi kako bi mogli odvesti svoje terete tamo kud su upueni. Izgleda da je ipak malo previe zavirio u aicu i onda mu se najednom hrabrost poveala, pa je odluio mimo zabrana okrenuti cisternu i vratiti se natrag u Karlovac. Nije raunao na vlaan i klizak snijeg i zato se dogodila nesrea. Kad je pokrenuo cisternu u namjeri da je okrene ona se naprosto odsklizala preko ceste u vrtau preko puta klorne stanice plitvikog vodovoda i naslonila na dvije bukve, od kojih je jedna bila dobro drea a druga prilino slabe grae i nekako tanka. Vatrogasci su naravno stigli brzo, ali nisu nita mogli uiniti po noi i nisu imali ak ni opremu za rjeavanje problema. U vrijeme naeg razgovora pojavila se i specijalna postrojba zagrebakih vatrogasaca obuena za djelovanje u sluaju kemijskih nesrea. Oni su se stavili pod zapovjednitvo karlovakog zapovjednika, a ja sam preuzeo dunost zapovijedanja u odnosu na ostale segmente zatite puanstva i malobrojnih francuskih turista od opasne kemikalije. Zakljuili smo u tim ranim jutarnjim satima da osobnu zatitnu opremu imamo, posjedujemo sisaljke i drugu opremu za pretakanje i da imamo volje neto uiniti, ali da nam puno toga manjka. Odmah smo od budnog MUP-a zatraili praznu cisternu za pretakanje, reflektore za osvjetljavanje mjesta dogaaja u mrano doba dana, neku amonijevu sol za neutralizaciju prolivenog formaldehida i dodatne podatke o formaldehidu. Neu dalje pisati o dogaaju, koji je vrvio iznenaenjima i sumnjama. Ja sam od prvog asa sumnjao da se u cisterni ne nalazi formaldehid nego neto drugo, a moji suradnici su sumnjali da bi to moglo biti neto u vezi s Vitezom, gdje se nalazila poznata tvornica eksploziva. Tijekom dana su stigli traena sredstva i oprema, ali je sve skupa ilo krivim putem, od toga da su svi ventili na cisterni bili nedostupni do potekoa s generatorom struje kad smo poeli pretakanje, ali tako je to esto

246

sluaj u praksi. Trebalo nam je 36 sati nakon mog dolaska na Plitvice da konano obavimo pretakanje i da se moemo opustiti ponosni na svoj dobro obavljeni posao spaavanja Kozjaka od tekog oneienja formaldehidom. Danima kasnije smo saznali da cisterna uope nije prevozila formaldehid nego bezopasni uroform. Meutim, sluaj je ipak zavrio pozitivno. Od tada je na moj zahtjev zabranjen promet kamionima preko Plitvikih jezera. Zanimljivo je da se odluci jedini protivio tadanji direktor hotela, jer su mu vozai kamiona bili izrazito vani i sigurni gosti. Meutim, kasnije se pokazalo kako je odluka o zabrani prometa bila jako dobra i korisna za turizam na Plitvicama. Danas oni imaju dovoljno turista bez obzira to ih je Dalmatina zaobila, a opasnosti za velianstvene prirodne ljepote jezera su dramatino smanjene, pa ja imam pravo biti ponosan na moju ulogu u zatiti te velianstvene prirodne ljepote.
Drugi aldehidi i ketoni

Mnogi kratkolanani aldehidi i ketoni koriste se na razliitim mjestima, a svoje mjesto imaju i oni sloeni, koje se koristi kao arome u razliitim kozmetikim proizvodima. Posebno mnogo se koriste aldehidi poput acetaldehida i butanona te mnogi ketoni poput acetona, etilmetil ketona i drugi. Uporaba im nije ograniena samo na kemijsku sitnezu ili izradu proizvoda poput razrjeivaa, sredstava za ienje, boja i lakova nego se neki ak koriste u domainstvu za razliite svrhe. Ni jedan od njih ne razvrstava se u vrlo opasne kemikalije nego im se u najgorem sluaju dodjeljuje svojstvo tetnosti (Xn), kao npr. acetaldehidu, a veina od njih imaju znak opasnosti za nadraljivost i rijetko kao tvari tetne za okoli. Ipak vrijedi o nekima od njih napisati koju rije, pogotovo zato to se iroko koriste i onda ipak predstavljaju odreeni relativno manji rizik pri uporabi ili kod nesrea. O svima od njih naravno da ovdje nee biti rijei nego samo o onima koje je autor po svom nahoenju izabrao. Najpoznatiji meu ovim tvarima je svakako aceton, jer se koristi na razliitim mjestima. ak se nalazi na popisu pretea sredstava ovisnosti i zbog toga uvoznici acetona moraju ispuniti posebne uvjete prije nego im se dopusti uvoz. Mislim da je to pretjerivanje, jer aceton slui tek kao otapalo u sintezi, a ako je i reaktant lako ga je zamijeniti s nekom drugom tvari. Njegova opasna svojstva su zanemariva. Naravno da je lako zapaljiv, a jedino drugo opasno svojstvo je nadraivanje sluznica kod ljudi kad je u istom stanju. Uostalom, on je normalni produkt metabolizma u ivih organizama, a kod ovjeka ga treba pratiti pri nadzoru zdravlja dijabetiara, jer se njegove koncentracije znaju poveati u krvi i mokrai kod loe nadzirane bolesti. Gotovo da ne bi trebalo o njemu pisati u ovoj knjizi o otrovima, ali uvodim ga u tekst samo kako bi pokazao da treba posvetiti koji puta pozornost i relativno neopasnim kemikalijama, koje se mogu nai u domainstvu. Naravno da velika veina ena i poneki mukarac koriste pripravke s acetonom. Njegova najvanija primjena je kod ureivanja noktiju, ali se moe nai i u drugim kozmetikim preparatima. Ne bih elio ulaziti u kvalitetu takvih pripravaka, jer oni osim acetona moraju sadravati jo brojne dodatke za njegu noktiju Aceton je bitan jedino za uklanjanje laka s noktiju. Aceton se nalazi takoer u brojnim preparatima za ienje povrina razliitih predmeta, jer dobro otapa brojne boje i druge nanose na predmetima iz kuanstva. Ne koristi se u industriji zbog relativno visoke cijene osim u nekim posebnim sluajevima. Meni i mojim suradnicima aceton je zadavao teke glavobolje sredinom prvog desetljea 21. stoljea. Podruje nadzora nad preteama sredstava ovisnosti ostalo je u nadlenosti ministarstva za gospodarstvo, a s njima smo imali neraiene raune oko nadlenosti za

247

gospodarenje kemikalijama. U jednom trenutnu su upravo na acetonu poeli maltretirati uvoznike, a nama nikad nisu bili jasni njihovi motivi. Bilo je to u prelaznom periodu stavljanja na snagu Zakona o kemikalijama, kad se sustav u zdravstvu jo nije stabilizirao niti je bilo mogue dati ovlatenja pravnim osobama za rad s kemikalijama, jer ih ukupno u Hrvatskoj po mojoj procjeni ima oko 30.000. Ministarstvo gospodarstva je odbijalo dati rjeenja o uvozu stranog acetona tvrtkama koje nisu ishodile nova rjeenja za rad s kemikalijama, a praktiki to nitko od pravnih osoba nije napravio. Uope mi nije jasno koga su muile inovnice iz tog ministarstva i protiv koga su zapravo ustrajale u uskrati rjeenja uvoza. Nama u zdravstvu nisu mogle nakoditi niti su mogle promijeniti slovo Zakona o kemikalijama, pa su onda u svom emocionalnom bijesu zapravo samo kodile privredi, koju su prema svojoj osnovnoj dunosti bile dune tititi. No, inovnici jo uvijek mogu svoje komplekse lijeiti na privredi i graanima. Nee biti dobro ovoj dravi dokle god se to bude toleriralo. O drugim predstavnicima alifatskih ketona i aldehida ovdje nee biti govora, jer nisu vani s toksikolokog stanovita. Oni se nalaze u razliitim sloenim proizvodima s ak do dvadeset razliitih komponenti i obino ne doprinose znaajno opasnim svojstvima proizvoda. Obino su drugi konstituenti takvih proizvoda znaajno opasniji od alifatskih aldehida ili ketona, pa na njih treba obratiti pozornost kod izbora mjera zatite ili prilikom lijeenja otrovanja. Podaci iz oevidnika HZT o otrovanjima praktiki niti ne spominju takve tvari, ali se prema njima ne treba nemarno ponaati kod uporabe.

Fenoli
Skupina fenola je izrazito velika, a toksikoloka svojstva predstavnika su izrazito razliita. Veina meu njima nema nikakve toksikoloke opasnosti, a mora se priznati da neki od tih vrlo sloenih aromatskih organskih tvari imaju vana ljekovita svojstva, posebno oni izolirani iz razliitih biljaka. Ovdje e biti govora samo o industrijski zanimljivim tvarima poput npr. fenola ili krezola. I jedan i drugi imaju sve manju vanost u ivotu modernog ovjeka, a ja sam zadnji put osjetio miris krezola (inae prirodni metabolit u organizmu ovjeka povien kod nekih posebnih stanja poput zatajenja bubrega) prilikom posjete Kineskom zidu za vrijeme jednog vanog meunarodnog kongresa 1996. godine. Svi toaleti pokraj Zida su intenzivno mirisali na krezol, koji se u davna vremena diljem svijeta koristio kao dobar dezinficijens. Moje osobno iskustvo s krezolom mogu povezati s Baxter katastrofom. Prvi nalazi u krvi stradalih osoba s Rebra govorili su o prisutnosti krezola u njihovoj krvi, ali krezol se mogao nai i u krvi svih drugih bolesnika koji su bili tada dijalizirani na Rebru. Odmah sam odbacio bilo kakvu mogunost da su troje stradalih osoba na rebarskoj hemodijalizi imali veze s povienim unosom krezola u organizam, ali je rasprava bila teka i dugotrajna, jer je barem jedan tamonji strunjak vidio jedinu mogunost stradanja bolesnika zbog relativno bezopasnog krezola. Ovdje e biti rijei samo o glavnom predstavniku tih tvari, tj. obinom fenolu. Evo njegovih opasnih svojstava.

248

FENOL, (CAS 108-95-2) Muta.kat. 3

OZNAKE UPOZORENJA R23/24/25-34-48/20/21/22-68 (vrlo otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; izaziva opekotine;tetno: opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, putem koe i ako se proguta; mogua opasnost od nepovratnih uinaka)

OTROVNO

Definitivno je jasno da u istom stanju on nije bezazlena kemikalija, jer je otrov i nagrizajua tvar, a posjeduje brojne druge tetne uinke kod dugog izlaganja. Nije bolje ni s njegovim otopinama. Kod koncentracija 10% ili viim zadrava ista opasna svojstva kakva su naznaena gore. Tek pri koncentracijama izmeu 3 i 10% dobiva oznake upozorenja R20/21/22-34-68 (tetno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; mogua opasnost od nepovratnih uinaka). Srea je da se fenol koristi sve manje, kako u industriji tako i u domainstvima, pa se ne moramo bojati njegovih uinaka. Postoji jedna znaajka fenola na koju ipak treba upozoriti, a to je da dekontaminaciju nakon polijevanja njegovim otopinama treba obavljati pranjem s vodom to je mogue due. Smatra se da je pranje kroz 1 sat minimum, ba kao kod anorganskih luina. Moje zanimljivo iskustvo s fenolom vezano je uz izgradnju Merkator centra na uglu Vukovarske i Heinzelove ulice. Tamo je neko imao svoje pogone Chromos, ali je nakon teke krize i raspada prodao zemljite sa svim objektima tvrtki Merkator iz Slovenije. Izgleda da Slovenci nisu dovoljno pozorno prouili to kupuju, jer su ih iznenadile goleme koliine razliitih kemikalija preostale u kupljenim objektima na buduem gradilitu. Najvie su ih iznenadila barem dva skladita fenola s proteklim rokom uporabe, a niti industrijske hale nisu bile prihvatljive zbog povienih koncentracija fenola u njihovoj buci. O ostalim kemikalijama po podrumima neu pisati. Ministarstvo nadleno za zatitu okolia trailo je zbrinjavanje opasnih kemikalija i graevinskog materijala oneienog kemikalijama prije nego se pone pripremati teren za izgradnju trgovakog centra. Tako je zatraena i moja pomo u izradi procedura zbrinjavanja opasnog otpada, jer sav fenol i graevinski materijal proglaeni su opasnim otpadom. Bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo, zbog toga to su u program izvritelji krenuli puni neznanja o opasnostima fenola. Naredio sam da se ukupan fenol mora zbrinuti spaljivanjem u postrojenju PUTO kao i buka oneiena fenolom, jer drugog naina zbrinjavanja opasnog graevinskog otpada nismo imali, kao to nemamo ni danas. Nadzor izvrenja zadataka bio je izrazito pozoran i sve se kontroliralo. Tako sam uspio spremiti u moju zbirku suludih uputa onu o postupanju u sluaju nesree tijekom prijevoza fenola iz njegovih skladita do mjesta za spaljivanje. Uputa je bila kratka i jezgrovita, kako se to moe vidjeti iz slijedeeg teksta. U sluaju polijevanja fenolom tijekom transporta odmah zaustaviti vozilo i stati pod tu. Koristiti sapun prilikom pranja. Nakon toga skinuti odjeu i zatraiti od vozila u prolazu prijevoz do najblie zdravstvene ustanove. Treba li komentar? 249

Kiselina ima raznih

Zaista je na svijet pun razliitih organskih kiselina ili njihovih spojeva s alkoholima. Nalaze se u brojnim biljkama, nastaju u procesima kontrolirane ili nekontrolirane biorazgradnje organskog materijala ili se pak proizvode u industrijskim procesima. Uglavnom su sline prema svojim toksikolokim svojstvima, ako nemaju nekih drugih posebnih supstituenata. Opet se mogu podijeliti na alifatske i aromatske organske kiseline, pa e tome biti podreena i rasprava ovdje s teitem na alifatskim kiselinama.
Alifatske kiseline

S toksikolokog stanovita ima smisla raspravljati jedino o kratkolananim alifatskim kiselinama, a ak i kod njih prilino znaajno opadaju razine opasnosti kako im se poveava duina lanca. Tako je najopasnija mravlja kiselina sa svojstvima kako slijedi:

MRAVLJA KISELINA (>90%) CAS 64-18-6

OZNAKE UPOZORENJA R: 35 (Izaziva teke opekotine) OZNAKE OBAVIJESTI S: 2-23-26-45 (uvati izvan dohvata, ne udisati pare, ako doe u dodir s oima odmah isprati s puno vode i zatraiti pomo lijenika, u sluaju nesree ili zdravstvenih tegoba potraiti savjet lijenika-ako je mogue pokazati naljepnicu)
Meutim, pri koncentracijama 25-90% ona nosi oznaku upozorenja R34 (izaziva opekotine) da bi pri koncentracijama 2-25% ostale samo oznake R36/38 (nadrauje oi i kou). U koncentriranom obliku dolazi samo u industrijskim procesima ili kao sirovina za silau (kiseljenje) hrane za stoku. Posebno se esto tako konzervira silani kukuruz i ivotinje takav proizvod vole. Mravlja kiselina se u niskim koncentracijama javlja u prirodi, pa tako nije pametno ii bos u koprive koje inae rastu na neobraenim tlima kao samonikla biljka. Tono je da e djelovati na pokrivene dijelove vae koe kao nadraljivac i moe se pojaviti crvenilo povezano sa arenjem. Jednako tako nije mudro sjesti u mravlje gnijezdo budui oni ugrizom povrate na ranu sadraj svojeg eluca s malim koliinama mravlje kiseline. Meutim, koprive nisu za odbaciti. One mogu biti vrlo korisna biljka. Prije puno godina seljanke su povremeno sjeckale koprive i 250

NAGRIZAJUE

davale ih ivadi, koja je inae slobodno hodala po dvoritu. Ja se sjeam da su se posebno patke veselile vitaminski bogatim komadiima lista koprive. Uostalom, neki rado mlado lie koprive koriste za pripravu prihvatljivog variva. Nisam nikad bio oduevljen s varivom od kopriva, ali moe se jesti. Naravno da se koprive koriste i u kozmetici, posebno kod pranja kose, a razlozi za to su brojni. Koncentrirana mravlja kiselina je neto sasvim drugo i trebate je se uvati, ako ve s njom dolazite u kontakt. Prije vie od 15 godina zvali u me hitno iz jedne nae klinike bolnice zbog tekog sluaja otrovanja mravljom kiselinom. Bio je petak poslije podne i u uglednog tvornici nije bilo na vidiku nekog iskusnog inenjera kad je puknuo spremnik s mravljom kiselinom i zalio mladu istaicu. Naravno da je vritala i zapomagala, pa je neiskusno osoblje zakljuilo da je jedino pravo rjeenje pozvati hitnu pomo. Hitna pomo je stigla vrlo brzo i mladu enu s odjeom natopljenom mravljom kiselinom prevezli su do najblie bolnice. Tamo su mogli samo ustanoviti teke opekotine koe na gotovo cijelom tijelu, potpunu hemolizu krvi te zatajenje jetara i bubrega. Obavljeno je nekoliko transfuzija krvi i nekoliho hemodijaliza, ali ena je ostala teki invalid (oteeni jetra i bubreg). Sluaj se nije smio odigravati tim smjerom. Trebalo je odmah na mjestu dogaaja polivenu enu potpuno svui i obaviti temeljitu dekontaminaciju pranjem tekuom vodom. U tom sluaju javile bi se tee opekotine koe, ali ne i ono ostalo to je sirotica proivjela. Kod nje je prvo dolo do tekih oteenja koe, a onda se iz natopljene odjee mravlja izuzetno brzo i dobro apsorbirala u krvotok. Druga vana karboksilna kiselina je octena sa slinim opasnim svojstvima kao mravlja. Razlika je jedino u tome to se octena smatra nadraujuom za oi i kou kod koncentracija 10-25%, a ispod tih koncentracija gube se sva njezina opasna svojstva. To naravno znade svaki graanin i koristi razrijeenu octenu kiselinu svakodnevno u kuhinji ili za stolom. Koritena je na zaista brojnim mjestima, a problemi su se ranije s njom javljali u kuanstvima jedino u vrijeme kiseljenja povra za zimnicu. Ljudi su vrlo esto kupovali

koncentriranu (ledenu) octenu kiselinu poznatu pod imenom esencija, pa su se otrovanja znala dogaati u kuanstvima. Danas vie nije tako lako kupiti koncentriranu octenu kiselinu i to se dobro osjeti. Osobno sam na samim poecima svog rada u toksikolokom laboratoriju

251

vidio mlade ene otrovane esencijom. Znale su popiti razliite ali uglavnom male koliine ove opake kemikalije i obino nisu preivljavale. Kod gutanja se javljaju teke erozije gornjih dijelova probavnog sustava uz krvarenja ili ak rupture jednjaka. Prognoza je u pravilu loa, jer naravno da osim tih tekih oteenja probavnog sustava ukljuujui usta dolazi do apsorpcije vodikovih iona u krvotok, pa su teke tete na organima poput jetara i bubrega neizbjene. Neu ovdje dati ni jednu sliku teko ozlijeenih osoba, jer stvarno uasno izgledaju. Reeno je da porastom duljine lanca kod alifatskih kiselina slabe njihova opasna svojstva. Tako je npr. maslana kiselina u koncentriranom obliku nosi oznaku upozorenja R34 (izaziva opekotine), ali u takvom obliku dolazi samo za posebne profesionalne svrhe. U koncentracijama izmeu 5 i 10% zadravaju joj se oznake upozorenja R36/38 (nadrauje oi i kou), a ispod tih koncentracija vie nema nikakvo opasno svojstvo. Naravo da u prirodi dolazi tek u vrlo niskim koncentracijama i da tada nema ba nikakvih opasnih svojstava osim to ima izrazito snaan miris po smrdljivim nogama. Meutim, taj miris je relativno neugodan samo u odreenim as ranije spomenutim okolnostima, a kod posebnih sireva se ljudima taj isti miris jako svia. Naravno da nikad nisam uo za otrovanje maslanom kiselinom, a pogotovo ne za otrovanja masnim kiselinama. One u istom stanju prema europskim direktivama imaju oznake upozorenja R38-51/53 (nadrauje kou, otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi). Svojstvo nadraivanja se gubi kod koncentracija ispod 20% kad doemo s njom u kontakt kao slobodnom kiselinom. U prirodi masne kiseline dolaze kao esteri s glicerolom (uobiajene ivotinjske ili biljne masti odnosno ulja koja jedemo svakodnevno), a hidrolizom tih masti nastaju soli (obino kalijeve) masnih kiselina praktiki bez ikakvih opasnih svojstava bez obzira na koncentraciju u kojoj se javljaju. To su zapravo osnove za izradu svakakvih sapuna bez kojih nam je teko zamisliti civilizirani ivot. Nema smisla spominjati sve mogue druge kiseline iz naeg okolia, ali moram dati jedan primjer neznanja kod prepoznavanja opasnosti. Pomo je od mene zatraila ugledna tvrtka, koja stavlja na trite razne vitaminske preparate u obliku praaka, koje se samo razmuti u vodi i popije kao osvjeavajui napitak. U svojoj proizvodnji koriste limunsku kiselinu, koja u istom obliku ima znak opasnosti R36 (nadrauje oi). Nabavljaju je u papirnatim vreama, koje se nakon toga smatralo sekundarnom sirovinom za recikliranje papira. Meutim, inspektorica zatite okolia je drugaije mislila i proglasila te vree s malo preostale limunske kiseline opasnim otpadom te naredila njihovo zbrinjavanje u spalionicama opasnog otpada. Ja sam u svojem miljenju napisao da takav otpad ne moe predstavljati ba nikakvu opasnost za radnike niti u jednom asu recikliranja papirnog otpada, a ne moe koditi niti procesu recikliranja. Meutim, inspektorica nije htjela prihvatiti moje miljenje i u jednom asu sam bijesno zakljuio da kad limun padne s grane nastaje oneienje okolia limunskom kiselinom. Naravno da ni to nije pomoglo i tvrtka je nastavila plaati Austrijancima 100.000 kuna godinje za zbrinjavanje opasnih papirnatih vrea.

Aromatske organske kiseline

To je izrazito velika skupina kemikalija, pogotovo ako se na aromatskom prstenu ili alifatskom dijelu nalaze specijalni supstituenti poput halogena, nitro skupina, itd., ali ovdje e biti spomenute tek one jednostavne. I njih je mnogo, a koriste se na brojnim mjestima i na

252

razne naine, od onih to se smatraju lijekovima (npr. acetil-salicilna kiselina) ili industrijskom sirovinom. Toksikoloke razlike meu njima su male i najbolje ih je pokazati na primjeru benzojeve kiselina. U istom obliku ona ima oznake upozorenja R22-36/38 (tetno ako se proguta, nadrauje oi i kou). Razrijeena ispod 20% gubi sva ova opasna svojstva i ne predstavlja nikakvu prijetnju za zdravlje radnika koji s njom rade. Slino je sa salicilnom, koja se koristi kao dobar konzervans kod spremanja zimnice. Moda neki ljudi ne vole ni uti da im se kemikalija poput salicilne kiseline stavi u hranu, ali sasvim sigurno kod tako niskih koncentracija nee donijeti nikakve tete uivateljima pekmeza od vianja ili ukiseljenih krastavaca.

Halogenirani ugljikovodici
Skupina je izuzetno zanimljiva zbog brojnih razloga. Neki su se koristili ili se koriste u golemim koliinama za razliite svrhe, od industrijskih otapala ili medija za rashladne ureaje do lijekova. Uz to se javljaju kao izrazito opasni polutanti za ljudsko zdravlje i okoli. Povijesno gledano, neki su proli dug put od hvaljenih kemikalija do dananjeg mjesta na listama zabrana ili ogranienja, a neki su jo uvijek nezamjenjivi unato svojim loim i opasnim svojstvima. I opet emo ih podijeliti na alifatske i aromatske, jer je to najjednostavniji nain njihova promatranja. Biti e o njima govora i na drugim mjestima, npr. kod rasprave o pesticidima.

Alifatski halogenirani ugljikovodici

Najei meu njima su oni kratkolanani sastavljeni iz jednog ili dva ugljikova atoma, a rijetko od tri ili vie. Ako posjeduju dva ili vie ugljikovih atoma mogu biti zasieni ili nezasieni, pa e i takva svojstva biti uzeta u obzir kod rasporeda iznoenja podataka.
Derivati metana

UGLJIKOV TETRAKLORID CAS: 56-23-5, Karc. Kat. 3

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

Oznake upozorenja:
R:23/24/25-40-48/23-59-52/53 (otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta, ograniena saznanja o karcinogenim uincima, Otrovno: opasnost od tekog oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, opasno za ozonski omota, tetno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

253

Svakako je najopasniji derivat metana ugljikov tetraklorid ili tetraklorometan. Ima svojstva izvrsnog otapala i sredstva za ienje, pa je u prolosti bio nezamjenjiv na brojnim mjestima, kako u industriji tako ak u domainstvu. Koristio se u servisima za ienje dijelova strojeva, u zatiti materijala za pripravu nanoenja boja, u kemijskim istionicama za pranje odjee, itd. Sve je s njim bilo u redu to se tie uporabne vrijednosti, ali malo po malo su se otkrivala njegova opasna svojstva. Prvi uinci su opaani na koi i sluznicama, kao to se moe vidjeti na slici iznad. On je snano odmaivao kou s kojom je bio u kontaktu, tako da su se uglavnom na rukama javljale teke kemijske rane, a produeni kontakt je dovodio do gangrenoznih promjena na prstima poput onih gore. Onda se prvo kod akutnih otrovanja otkrilo njegovu teku hepatotoksinost, neurotoksinost, pulmonarnu toksinost, itd. Metabolizmom tetraklor ugljika nastaju izrazito reaktivni radikali, koji se onda veu na stanice jetara i drugih organa izazivajui teka oteenja. Ve davno je preporueno kod akutnih otrovanja ovom kemikalijom obvezno obavljati hemodijalizu iako je svakom jasno da se ta kemikalija ne moe reenom metodom ukloniti iz organizma, ali se uklanjaju slobodni radikali. Problem je u tome to svoja vrlo opasna svojstva uinaka kronine izloenosti zadrava kod koncentracija iznad 0,2% (R20/21/22-48/20-59). Vjerojatno je na pootrenje njegovih zabrana koritenja utjecalo i to to unitava ozonski omota, ali mnogi i danas ale za njim kao izvrsnim otapalom za mnoge svrhe.

KLOROFORM (CAS 67-66-3) Karc. kat. 3

OZNAKE UPOZORENJA

Xn

TETNO

R22-38-40-48/20/22 (tetno ako se proguta, nadrauje kou, ograniena saznanja o karcinogenim uincima, tetno: opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem ili gutanjem) OZNAKE OBAVIJESTI S36/37 (nositi odgovarajuu zatitnu odjeu i zatitne rukavice)

Kao to je vidljivo iz podataka o razvrstavanju kloroform je znaajno manje opasna kemikalija nego njegov prethodnik, ali zato nema ona fizikalno kemijska svojstva zbog kojih su privrednici voljeli tetraklorometan. Zanimljivo je da on za razliku od prethodnika 254

ima oznaku karcinogena kategorije 3. i to esto stvara zabune meu laicima, o emu e biti rijei kasnije. Zanimljivo je da se on dugo vremena koristio kao anestetik pri operacijama, dakle za totalnu anesteziju. Na slici pored prikazana je tipina maska s poetka 20. stoljea koritena pri primjeni kloroformske anestezije. Prekinulo se s takvom praksom zbog estih tekih nuspojava oteenja jetara i drugih organa. On istina nije ni priblino tako opasan kao tetraklorometan, ali se njegova hepatotoksinost takoer vee uz tvorbu radikala nastalih metabolizmom. Naravno da se danas kloroform nigdje vie ne koristi kao anestetik, ali ostalo je mnogo prostora za njegovu uporabu u industriji i zatiti materijala (obrada metala smjesama otapala prije primjene boja i lakova). Moji susreti s njim odnose se uglavnom na zdravstvenu ispravnost vode za pie, koja je proizvedena iz povrinskih voda. Povrinske vode sadre razliite tvari nastale kao produkti ivih bia iz vode ili njihovih interakcija meusobno ili sa sedimentom. Ako se takve vode kloriraju radi dezinfekcije prije slanja u vodovodni sustav, mogu nastati halometani. To su razliiti klorirani ili bromirani derivati metana, a osobito se svi boje kloroforma zbog njegove oznake R40. Naravno da se voda za pie prije putanja u mreu kontrolira i da postoje MDK za ukupne i pojedinane halometane, pa e voda s viim koncentracijama biti proglaena zdravstveno neispravnom. Meutim, ljudi kod nas u pravilu ne shvaaju to znai zdravstvena ispravnost, a posebno ne mogu shvatiti da se dobrom analitikom metodom u vodi mogu pronai zaista sasvim nevani tragovi svakakvih tvari. Imali smo tijekom zadnjeg desetljea nekoliko velikih uzbuna od kojih bih spomenuo tek jednu iz gradia sredinje Hrvatske, koji ima lou sirovu vodu za pie i stalno se obeava da e to biti rijeeno prikljuivanjem na neki dobro kontrolirani regionalni vodovod. Prije neto vie od deset godina gradska skuptina je prilino loe funkcionirala zbog estih sukoba suprotstavljenih stranaka i nije bilo nita udno kad je jedan od vjenika iziao u javnost s tvrdnjom o opasnoj karcinogenoj vodi za pie iz njihovih vodovodnih cijevi. Njegovu izjavu su objavile brojne novine i ne provjeravajui je li tvrdnja istinita ili nije. Zapravo nije bila istinita budui su se koncentracije halometana zadravale ispod MDK. Mi smo bili uvueni u sluaj kad su neke kole zabranile djeci piti vodu iz kolskih slavina, a od nas su samo traili miljenje to se djeci sve moe dogoditi zbog viegodinje izloenosti uasnom kloroformu. Mi smo odgovorili da u prvom redu nema nikakvog razloga zabranjivati djeci zdravstveno ispravnu vodu, a da je pogotovo besmisleno zabranjivati im u koli a kod kue ih pustiti da piju istu vrstu vode. Trebalo je objanjavati i razuvjeravati ljude kako bi se smanjili strahovi i panika, a onda je veina zaboravila sluaj.

Nezasieni alifatski halogenirani ugljikovodici

255

TRIKLORETILEN
(CAS 79-01-6)

Karc. kat. 2; Muta. kat. 3

OTROVNO

OZNAKE UZPOZORENJA R45-67-36/38-52/53 (moe izazvati rak, pare mogu izazvati vrtoglavicu i pospanost, nadrauje oi i kou, tetno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Ovaj predstavnik je bio relativno dobra zamjena tetraklor ugljiku i iz godine u godinu se koristio sve vie i sve ee na svim moguim mjestima, od industrije i servisa do kemijskog ienja odjee. Dolazio je na trite u golemim koliinama i bio je u brojnim smjesama razrjeivaa, sredstava za ienje, boja, lakova, itd. Onda su prvo prije vie od 20 godina poeli protesti zelenih i ljudi koji su se bavili zatitom vodocrpilita.

I kod nas je prije petnaestak godina opaeno da se podzemnim vodama prema nekim vodocrpilitima iri trikloretilen, a prije deset godina je bilo i zatvoreno jedno vodocrpilite u zapadnoj Slavoniji zbog evidentnog oneienja ovom tvari. Problem je u tome to se on i dalje koristi za odmaivanje, kao npr. na slici gore lijevo, a mi nemamo ni sredstava niti opreme za obavljanje remediacije podzemnih voda ili tla, kao to se to radi na slici desno gore u nekoj od zapadnih drava. Problem s trikloetilenom je izrazito neugodan, jer dobre zamjene za njega nema na vidiku, pa ostaje jedino izmijeniti nain njegove uporabe. To bi znailo da ga se smije koristiti iskljuivo na taj nain da se ne ugroava niti ljudsko zdravlje niti okoli. To e zahtijevati velika ulaganja i potpunu promjenu radnih procedura, ali smatra se da je to mogue uiniti u slijedeih desetak godina.

256

TETRAKLOROETILEN (CAS 127-18-4) Karc. kat. 3

Xn

TETNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA

R40-51/53 (ograniena saznanja o karcinogenim uincima, otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Ovo esto koriteno otapala je skuplje od svog prethodnika, ali ga ne moe zamijeniti na svim potrebnim mjestima, a problem je u tome to i on ima nezgodne oznake R40 i R51/53. Meutim, valja jako naglasiti da su kemijske istionice danas graene sve sigurnije u pogledu gubitaka osnovne kemikalije koritene za ienje. Svjesni toga da se kemijske istionice nalaze obino u gusto naseljenim gradskim podrujima i da su nerijetko u istoj kui smjeteni stanovi i ureaj za ienje, zakonodavci su uveli posebne mjere rada s tom kemikalijom. To se prvenstveno odnosilo na razvijanje posebnih perilica iz kojih se ne doputa izlazak perkloretilena niti u jednoj fazi pranja. Sustav je potpuno hermetiki zatvoren nakon to se stavi u stroj odjea. Cijeli proces pranja se stalno kontrolira odvoenjem para perkloretilena u komoru za kondenzaciju i prevoenje u tekuinu. Kad pranje zavri posene detektorske sonde kontroliraju suenje kako se u odjei ne bi zadralo otapalo adsorbirano npr. u jastuiima na ramenima kaputa. Tek kad su sve pare odvedene na kondenzaciju moe se stroj otvoriti i odjea dalje obraivati. Naravno da se teko moe ba do kraja sprijeiti izlazak para u radnu atmosferu, ali dobrom ventilacijom se i taj problem moe rijeiti. Mi smo prije nekoliko godina na zahtjev udruge kemijskih istaa pomagali da se prilagode europski uvjetima rada. Mjerenja koncentracija perkloretilena u zraku takvih malih radionica pokazala su da se koritenjem dobrih (naalost i skupih) strojeva moe odravati koncentracije ispod MDK za radnu atmosferu. Meutim, iskustva iz zapadnih zemalja poput Njemake pokazala su da je skoro polovica njihovih kemijskih istionica propala zbog toga to se nekima naprosto nije isplatilo ulaganje u opremu. Vjerojatno e se to dogoditi i kod nas u Hrvatskoj.

257

VINIL-KLORID MONOMER CAS: 75-01-4; Karc. kat. 1.

F+

VRLO LAKO ZAPALJIVO

OTROVNO

Oznake upozorenja R12-45 (vrlo lako zapaljivo, moe izazvati rak.

Ova kemikalija koristi se u golemim koliinama za pripremu polimera PVC (polivinilklorid), koji je jedan od najjeftinijih na tritu, a koristi se na stotine mjesta, od izrade vreica za krvne preparate do vodovodnih cijevi. Glavni razlozi straha od njega proizlaze iz vrlo lake zapaljivosti i eksplozivnosti para te zbog karcinogenosti. Iskustva iz prolosti su bila jako loa i davno je shvaeno kako postrojenja za skladitenje vinil-klorida te za njegovu polimerizaciju moraju biti apsolutno nepropustljiva. Ne smije biti niti emisija u radnu atmosferu niti u okoli, jer u suprotnom drava mora reagirati. Kod nas smo imali jedno postrojenje za proizvodnju vinil-klorida te dvije tvornice za polimerizaciju i izradu uporabnih predmeta od PVC-a. Meutim, stjecajem nesretnih okolnosti propala su oba proizvoaa PVC-a i mi ve due od 10 godina uvozimo taj vani polimer za svoje potrebe. Ne treba zaboraviti injenicu da je vie radnika iz tih pogona umrlo od raka jetara i da je to imalo utjecaja na odluke o zatvaranju proizvodnje. Danas se poinje ponovo raspravljati i o proizvodnji vinil-klorida i o polimerizaciji na jednom mjestu, ali tada e se morati osigurati najvii standardi. Ja sam se ukljuio u problematiku preostalog vinilklorida u sferastim kuglama na dva mjesta u Dalmaciji. Problem je u tome to je proizvodnja u oba pogona bila zaustavljena prije nego se potroilo sve koliine sirovine. Oprema je razmontirana, a nije bilo jasno kako nakon toga ukloniti 60 odnosno 100 t kemikalije iz sfera. ak je na jednom mjestu bila razmontirana i eljeznika pruga, a brodovima se nije isplatilo dolaziti po tako male koliine kemikalije. Mi smo za oba sluaja izradili simulacije kretanja oblaka opasnog plina u sluaju da zbog teke greke na sferi ispari cijela koliina u okoli. Zapravo smo simulaciju na slici lijevo morali izraditi 258

prilikom posjete Sv. Oca tom gradu, kako bi se procijenili rizici za brojne graane u vrijeme tog vanog dogaaja. Naravno da su djelatnici HZT morali obavljati i nadzor za vrijeme dolaska Pape i utvrditi sve mjere sprjeavanja nesree odnosno ponaanja u sluaju da se ona dogodi. Nakon toga smo te nae simulacije ponudili u asu kad su osigurana financijska sredstva za njegovo prebacivanje na drugo mjesto. S Makedoncima je dogovoreno da im mi besplatno damo kemikaliju s tim da je na posao prebacivanje iz sfera u vagon cisterne, a sve ostale trokove transporta e oni sami platiti. Tako smo se rijeili jedne more, a kod druge u Katelima bilo je puno vie potekoa. Mi smo takoer izradili simulacije i propisali nain postupanja te sve poslali gradu Splita kao na doprinos rjeavanju problema. Meutim, nekako se to sve splelo da se pojavio drugi izvoa i obavio posao prema naim procedurama, a nama nitko nije rekao ak jedno malo Hvala!. No, bitno je da je opasna kemikalija izmjetena iz gusto naseljenog podruja.

Polihalogenirani aromatski ugljikovodici

Ovo je vrlo velika obitelj razliitih tvari svakakvih struktura, a mnoge od njih su zasluile poseban osvrt. Velik broj njih su pesticidi vrlo tmurne prolosti i svi pod zabranama, ali ovdje o njima nee biti rijei nego samo o industrijskim kemikalijama ili kemikalijama koje nastaju preteno u industrijskim procesima. Zadnjih desetljea su te kemikalije doivjele prokletstvo i preesto je strah od njih nadvladao razum u mnogih ljudi. Biti e dakle govora o skupinama PCB i roaka te o kemikalijama poznatim pod atrovakim nazivom dioksini i furani.

Polihalogenirani bifenili
Najpoznatiji meu njima su poliklorirani bifenili (PCB ili polichlorinated biphenyles) ali takoer polibromirani bifenili i razni polihalogenirani terfenili. Glavni im je predstavnik PCB s ne ba stranim toksikolokim svojstvima dok je ist i nekoriten.
Xn
N

POLIKLORIRANI BIFENILI CAS 1336-36-3

TETNO
OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA

R33-50/53 (opasnost od uinaka nakupljanja, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

259

Stvarno se mora priznati da gore navedena svojstva ba i nisu impresivna. Jest nezgodno to to se nakuplja u mastima ivotinja (ukljuujui ovjeka) i biljaka, a u okoliu je skoro sasvim nerazgradljiv, ali to sve skupa nije tako jako opasno. Uostalom, PCB se prema meunarodnim ugovorima o prijevozu opasnih kemikalija razvrstava u klasu 9 ili meu tvari s nejasno definiranim opasnostima. Meutim, PCB se kod povienih temperatura pregrauje u polihalogenirane dibenzo-dioksine i dibenzo-furane, o kojima e kasnije biti vie rijei. Uporaba PCB-a i srodnih tvari poela je negdje polovicom dvadesetog stoljea kad su upoznata njihova velianstvena fizikalno-kemijska svojstva. To su bila vrlo stabilna ulja s niskom dielektrinom konstantom i prvo su se poela koristiti u ureajima za prijenos i tednju energije. Bili su idealni kao rashladna ulja za transformatore, jer su podnosila izrazito visoke temperature bez vidljive razgradnje i imali su praktiki neogranieni vijek trajanja. Onda su poeli puniti s njima kondenzatorske baterije, pa su se pokazali takoer izvrsnima kao hidraulika ulja, a nisu bili za odbaciti niti u izmjenjivaima topline u razliitim tehnolokim procesima. Podaci o opasnim svojstvima su dolazili postupno. Jedan od prvih neugodnih sluajeva je bila Yusho bolest, koja se dogodila u Japanu. U jednom postrojenju za proizvodnju riinog ulja (niste znali da i to postoji?) dolo je do curenja na jednom izmjenjivau topline napunjenog PCB-ima i ono se polako mijealo s jestivim uljem. Naravno da su se posljedice nesree javile s odgodom, ali bolest je u smrt odnijela nekoliko ljudi zbog razliitih razloga (njih nekoliko zbog karcinoma), a drugi zbog ostalih razloga poput bolesti uzrokovanih imunodeficinencijom. Prvi znakovi otrovanja razvijali su se u obliku klorakni, koje znaju biti sasvim bezazlene, ali silno sporo prolaze i nisu dobre za ljepotu. Ove klorakne na slici gore su zapravo rune i u pravilu nisu tako izraene. One se lako inficiraju i ostavljaju dermatoze na koi, ali pravi problemi se javljaju zbog brojnih uinaka dioksina i furana u takvim uljima. Pogledajte o tome vie u tekstu koji slijedi. Kasnije je bilo brojnih drugih sluajeva oneienja produktima izgaranja dioksina, npr. brojni poari trafostanica, itd. Onda nije ni udo to su uslijedile zabrane njihovog novog koritenja jo krajem sedamdesetih godina. Ve desetljeima je u EU zabranjeno stavljati u bilo kakve ureaje PCB ulja, a nastoji se na ekoloki prihvatljiv nain zbrinuti sve ono to se jo uvijek nalazi u takvim ureajima. Mislim da je ipak poteno rei koju rije o stanju u Hrvatskoj. Prva uzbuna javila se zbog oneienja Kupe iz Slovenske tvrtke Semic (Semi). Ona je proizvodila trafostanice punjene PCB uljem, a tada kasnih sedamdesetih godina njezine odgovorne osobe ni radnici nisu puno znali o opasnosti te kemikalije. Moe se rei da su s njom nemarno postupali. ak su radnici koristili PCB za premazivanje radi zatite drvenih ograda oko svojih kuica, a naravno da ni tvrtka nije brinula o koliinama razlivenim u okoli. Kako pokraj naselja tee rijeka Kupa sve je skupa u njoj zavravalo kao sediment. PCB se izrazito teko tope u vodi a rado se adsorbiraju na tlo, pa je onda ispiranjem tla ta

260

kemikalija zavravala u Kupi. Sa sedimentom je vezana biosfera svake rijeke, pa su se tako PCB iz Kupe poeli skladititi u organizmima rijenih bia, od biljaka do riba, a onda su u osamdesetim godinama strunjaci shvatili da je ta prava hrvatska rijeka oneiena barem do Siska (dakle do ua) PCB-ima i njihovim produktima pregradnje dioksinima. Naravno da su poduzete brojne mjere to se tie prestanka oneienja, ali PCB se i danas nalazi u sedimentu rijeke. Vjerojatno je dogaaj s tvrtkom Semic potaknuto hrvatske strunjake na razmiljanje i jo kasnih osamdesetih su otro traene zabrane novog punjenja razliitih ureaja tim uljima, a uspjeh je bio prilino dobar. Jedino je bio problem u tome to su diljem Hrvatske stajali razliiti ureaji punjeni ukletom kemikalijom, ali veina graana o tome nije imala pojma. Ve tih godina poinje akcija postupnog uklanjanja postojeih ureaja punjenih PCB uljima i uvoenje u uporabu ulja s manjim opasnostima. ak je negdje na samom poetku devedesetih osnovana jedna posebna tvrtka zaduena za zbrinjavanje PCB ulja. Ne moe se ne pohvaliti taj trud, ali ni do danas nije posao zavren do kraja uglavnom zbog visoke cijene zbrinjavanja. PCB i sline tvari zbrinjava se danas spaljivanjem, ali u posebnim ureajima i u posebnim okolnostima. Danas se smatra da sirovina za spaljivanje na barem 1.200 oC ne smije sadravati vie od 1% klora zbog straha od stvaranja dioksina u visokom iskoritenju. Zato su se za posao specijalizirale posebne tvrtke. Neka francuska tvrtka spaljuje PCB (cijena 10-15 $/kg) ili cijeli ureaj (cijena 7-10 $/kg) na brodovima spalionicama, koje posao obavljaju na Atlantiku, a navodno to rade i Finci u Laponiji na kopnu. Nitko se naravno zbog toga ne buni, jer problem PCB treba rijeiti. Ja sam kao bos po trnju uletio u problem ve na poetku rata. Dobio sam prvo dojave o razaranju velikih trafostanica poput one u Ernestinovu, Konjskom i Komolcu, a nismo znali kakvo ulje su koristili za hlaenje. Onda su dole na red seoske trafostanice, koje su u velikom broju sluajeva sadravale PCB. Tada smo posumnjali da JNA i etnici zapravo upranjavaju ekoterorizam, jer nije imalo nikakvog smisla ruiti seoske trafo stanice ako su ve prije toga bili uniteni veliki sustavi poput Ernestinova. Nema struje u manjim naseljima kad se unite velike trafo stanice. Kasnije su se ti repovi unitenih trafo stanica i prolivenih PCB ulja vukli kroz duge godine i teko je izabrati sluaj zanimljiv za iroku publiku (npr. trafo stanica pokraj hotela eljezniar u Osijek, trafo stanica u Petrinji, nekoliko trafo stanica pokraj Zadra, itd.). O tom problemu i naporima strunjaka na rjeavanju problema mogla bi se napisati knjiga, ali ja sam izabrao sluaj brane na Perui. Krasna je Cetina sa svim svojim kanjonima, jezerima i naseljima uz obalu, a moe se rei da obiluje hidroelektranama, znai i branama. etnici su uz pomo JNA zauzeli hidroelektranu jo 1991. godine i tamo su stolovale njihove trupe. Zbog meni nepoznatih razloga oni su poetkom oujka 1992. godine digli u zrak jednu trafo stanicu na samoj brani i transformatorsko ulje se poelo izlijevati u rijeku. Prvi sigurni hrvatski poloaji bili su pored naselja Han, gdje su digli alarm zbog opaenog ulja u vodi. Ja sam bio odmah obavijeten i sa starim suradnikom Edom krenuo sam na jug. Informacije smo prikupljali usput. ekale su nas na mjestima naih zaustavljanja tijekom tog

261

puta. Prvo smo odluili otii u Rijeku potraiti Iliju kao vrhunskog strunjaka za uklanjanje ulja iz povrinskih voda. Imali smo njegovu knjigu o tom problemu, ali smo ga htjeli angairati da s nama odradi posao. Meutim, on se u meuvremenu odselio iz Rijeke u Zagreb i onda smo krenuli nesigurni prema Splitu. Tamo su nas doekali ljudi iz javnog zdravstva, zatite okolia, oceanografskog instituta, policije, itd. Jo uvijek nismo dobili podatke od HEP-a o tome kojeg je sastava transformatorsko ulje na Perui. Onda smo krenuli od Omia uz obalu Cetine prema Hanu usput provjeravajui dokle je stigla neist. Cetinska krajina je ve zabranila koritenje vode iz Cetine za bilo koje potrebe, a ispred svih brana sakupljale su se ekipe za uklanjanje transformatorskih ulja. Bile su postavljene plutajue brane i u pripremi su se nalazili sorbensi kojima e se obarati ulja na dno ili pak samo adsorbirati i uklanjati na taj nain iz rijeke. Sjeam se zaustavljanja iznad velianstvenog ivaljia kanjona u koji smo gledali sa strepnjom bojei se njegova oneienja. U Hanu smo s obale onog prekrasnog kamenog mosta promatrali vodu, koja je nosila trafo ulje. Izgledalo je poput sivih pahulja snijega i plutalo nekih 20 cm ispod povrine. Bila je to lijepa i zastraujua slika, ali smo odmah poeli intenzivno razmiljati. Naravno da smo obavili brojna uzorkovanja, ali smo i raspravljali. Znali smo da PCB imaju vrlo visoku specifinu teinu i da bi sasvim sigurno potonuli na dno, a ne bi plutali. To je pak vodilo prema zakljuku da se u Cetinu nisu izlila PCB ulja nego neka druga poput mineralnih ulja, koje se koriste zadnjih dvadeset i vie godina kao transformatorska ulja. Onda smo krenuli nizvodno zaustavljajui se i uzorkujui na svakom prikladnom mjestu. Mene je veselilo to to npr. u Trilju nisam mogao opaziti ni traga nekakvih plutajuih neistoa. Naravno da smo obili i omialjski vodozahvat smjeten nedaleko od prekrasnog kipa Mile Gojsalia s velianstvenim pogledom na Cetinu i Omi. Vodovod je bio u redu. Ako nikad niste proli kroz Gornja Poljica onda ste mnogo toga propustili u ivotu. Ja sam jo nekoliko puta prolazio tim krajem i svaki puta sam se ponovo oduevljavao, ali moram priznati da sam uvijek imao za vodia tadanjeg ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske upanije. Putovanje je zavrilo u Splitu gdje nas je ekao faks HEP-a da je ona nesretna trafo stanica bila napunjena mineralnim uljima a ne PCB-om. Bila je to velianstvena vijest i mi smo je proslavili ribljom veerom u jednom splitskom restoranu. Dogaaj mi nije ostao u tako divnom sjeanju niti zbog veere niti zbog beskrajno gostoljubivog djelatnika Oceanografskog instituta koji nas je primio na spavanje nego zbog atmosfere. Bojali smo se posljedica nesree, pomalo strahovali u Hanu zbog etnike pucnjave i prilino se izmorili (splitske dame su npr. gazile po kamenjaru u tiklama, jer nisu znale da e na teren), ali bila je to idila. Bili smo sloni na svakom koraku i spremni uiniti sve to moemo da pomognemo tom nevjerojatnom hrvatskom kraju, a to se teko danas moe ponoviti. Zato s dubokom nostalgijom gledam danas na taj zapravo beznaajni dogaaj.

Dioksini i furani

262

T+

DIOKSINI I FURANI
OZNAKE UPOZORENJA R26-27-28-33-45-50/53-60/61 (vrlo otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; opasnost od uinaka nakupljanja; moe izazvati rak; vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi; moe smanjiti plodnost; moe tetno djelovati na plod.
VRLO OTROVNO
OPASNO ZA OKOLI

Ova opasna svojstva su zaista impresivna. Dioksini i furani su karcinogeni kategorije 1. mutageni kategorije 1. i reproduktivno otrovne kemikalije kategorije 1. Ako vam ni to nije dosta onda spomenimo da su izrazito neurotoksini, da izazivaju teku imunodeficinenciju i da prema miljenju mnogih strunjaka mogu dovesti do promjene vrsta ivotinja (ukljuujui ljude), biljaka i mikroorganizama. Imaju i izrazito snanu akutnu otrovnost, pa im je pretpostavljeni LD50 na usta oko 50 g/kg. to su cijanidi prema toj otrovnosti? Mislim da se ne pretjeruje u naprijed reenim atributima, ali valja naglasiti da su moda panini strahovi od dioksina i furana vjerojatno ipak malo pretjerani. Ono tamo na slici gore je glavni predstavnik polikloriranih dibenzo-dioksina poznat kao tetrakloro-dibenzodioksin (TCDD) a ukupno je do danas sintetizirano i prepoznato vie od stotinu razliitih derivata, najveim dijelom s manje opasnim svojstvima (ak do 1.000 puta) od TCDD. Naravno da je prvo napravljena sinteza TCDD i to gotovo u isto vrijeme u dva razliita laboratorija. Nije bilo nikakve mogunosti otkrivanja nekog oneienja u prirodi bez poznavanja strukture kemikalije. Sintetski kemiari su u to vrijeme ranih ezdesetih bili jako oprezni u svom radu i naravno da su sintezu obavljali u digestorima, a ipak se jedan tehniar blago otrovao uz sve mjere zatite. Kod njega su dijagnosticirane klorakne i imao je odreene poremeaje u funkciji jetara, a kljuni su bili povieni trigliceridi.

263

Nije trebalo dugo ekati na otkrivanje tekih tetnih uinaka dioksina na ljude. Vijetnamski rat je donio prva uasna iskustva, koja se nisu mogla dugo drati u tajnosti. Amerikancima je vijetnamska ratna logistika bila neuhvatljiva. Transportirali su kroz praumu svakakva oruja poput topova i goleme koliine streljiva do svojih boraca. Snalazili su se na svakakve naine, a jedno od vanih transportnih sredstava bio je bicikl. Poznavali su praumske staze, koje Amerikanci nisu mogli vidjeti iz svojih zrakoplova zbog bujnog raslinja. Odluka o primjeni defolijanata bila je logina i s ratnikog stajalita potpuno razumljiva. Primjenom defolijanta unitavalo se ume i putovi kretanja logistike su se vidjeli kao na dlanu. Amerikanci su za unitavanje praumskog bilja koristili svoj herbicid 2,4,5-triklorfenoksi-octena kiselina (2,4,5-T), koji je besprijekorno obavljao svoj posao. Meutim, izgleda da su vojnicima davali loe are tog herbicida, kojeg su prozvali agent orange zato to je bio naranaste boje. Mora se priznati da nitko od Amerikanaca vjerojatno nije znao da je taj agent orange produkt loe voene sinteze i da sadri prilino visoke koncentracije dioksina i furana, a vjerojatno nisu ni znali kakve teke tetne uinke mogu prouzroiti ti dioksini. Vijetnamci su naravno prvi opazili da se u njihovim ivotima dogaaju dramatine promjene. Prvo je na scenu stupila imunodeficijencija i ljudi su najednom poeli uestalo i teko obolijevati od razliitih zaraznih bolesti. Oni teki uinci su opaeni kasnije ili ak znatno kasnije. Prvo su se pojavili teratogeni uinci i Vijetnamci su bili zgroeni onim to se dogaa. Naalost, odjeci te vijetnamske katastrofe su prekasno stigli u svijet zbog jasnih razloga. Vijetnamci uza sve svoje muke nisu imali vremena ni znanja plasirati u svijet istinu o dioksinima, a nisu ni znali koji je uzrok njihovih tekih stradanja. Pogledajte tek jednu neutralnu sliku pribjeita vijetnamske djece stradale zbog teratogenosti dioksina. One strane slike nisam imao snage ovdje pokazati. Amerikancima je bilo u interesu skrivati rune podatke, ali su vrlo rano shvatili to je uzrok vijetnamske tragedije. Oni su ak skrivali svoje rtve dioksinske katastrofe u Vijetnamu. Najvie su im stradali vojnici koji su prskali nesretni agent orange ili oni koji su poslije prskanja odlazili u akcije ienja po praumama. Kod njih su se tetni uinci pojavili negdje krajem osamdesetih godina prolog stoljea u vidu karcinoma. Toni podaci nisu poznati, ali negdje poetkom devedesetih prolog stoljea

264

pojavio se film o tajnoj bolnici amerikih vojnih veterana iz Vijetnamskog rata. Naalost zaboravio sam ime filma i molim itatelje da mi jave kako se zvao. Prikazana je dakle tajna amerika bolnica veterana oboljelih od raznih oblika raka. Svima je jasno da je bio rak uzrokovan preparatom agent orange i da veina od oboljelih nemaju nade. Meutim, nitko se nije u tom filmu sjetio na vijetnamske civilne rtve i na njihove patnje. Tako je poeo susret modernog ovjeka s dioksinima i furanima, a za kasnije dogaaje bilo je ovjeanstvo koliko toliko pripremljeno. To dokazuje iskustvo s nesreom u Sevesu, inae malom talijanskom naselju s nekih 1.800 stanovnika u doba kad se 1976. godine dogodila nesrea, koja je uvelike izmijenila Europu i njezin nain razmiljanja o kemikalijama. Zbog toga je vano barem ukratko opisati dogaaj. Nesrea se dogodila na rubu naselja Seveso

265

smjetenog u Lombardiji nedaleko od Milana kako se vidi iz slike pokraj ovog teksta. Tamo su u lokalnoj tvornici sintetizirali triklorofenol, koji se koristio slino roaku pentaklorofenolu kao insekticid. Zbog loe

nadzirane kemijske reakcije kloriranja dolo je do velikog porasta temperature i reakcija se otela nadzoru. Dolo je do eksplozije i poara u kojem nitko nije izravno stradao. Naravno da su odmah poslije nesree odgovorni iz tvornice davali izjave o tome da se nita opasno nije dogodilo i da puanstvo moe mirno spavati. Meutim, graanima je ubrzo prisjeo san, jer su prvo poele ugibati krave (otrovane akutno dioksinima istaloenima na travu), a zatim su se pojavile klorakne u lokalne djece, koja su pila mlijeko lokalnih krava. Priblino tjedan dana nakon obuzdavanja nesree shvatili su odgovorni da su se tijekom nesree oslobodile goleme koliine dioksina u okoli. Nastala je panika meu strunjacima i dunosnicima. Svi stanovnici Sevesa su iseljeni i smjeteni u specijalne kampove, kako bi bili stalno dostupni lijenikom nadzoru i znanstvenicima. Sve to je imalo mirisalo na oneienje dioksinima je uklonjeno i spaljeno u specijalnim spalionicama opasnog otpada na temperaturama viima od 1.110 oC. To znai da su uklonjeni graevni materijali, tlo u sloju od 5 cm, sve zateene biljke i ivotinje. Trebalo se rijeiti dioksina na svaki nain. Bivi graani Sevesa danas ne ive u posebnim kampovima nego imaju svoje obiteljske domove, ali su i dalje predmet istraivanja znanstvenika. Nesrea u Sevesu je ostavila izrazito dubok trag u Europi i obje direktive o nesreama s kemikalijama, njihovom sprjeavanju i uklanjanju posljedica zovu se prema naselju Seveso, odnosno Seveso I i Seveso II direktiva. Neemo dalje o Sevesu, ali moemo pisati o posljedicama te nesree. Nakon Sevesa poela su brojna istraivanja o dioksinima, a posebno je bilo vano dokuiti gdje, kada i zato oni nastaju. Tijekom osamdesetih godina prevladavalo je uvjerenje da su dioksini kazna Boja zbog potpuno nerazumnog ljudskog ponaanja. Iako tada nije bilo na raspolaganju vrlo specifinih metoda za otkrivanje razliitih dioksina i furana, moglo se prilino tono utvrditi koji su najvaniji izvori njihovih emisija u okoli. Na prvom mjestu je prema koliinama isputenih dioksina bila kemijska sinteza razliitih polihalogeniranih tvari. Meutim, sinteza u ukupnom isputanju dioksina nije igrala tako vanu ulogu kao drugi visokotemperaturni procesi obrade organskog materijala s viim sadrajem halogena. Najednom su kao najvei proizvoa dioksina krajem osamdesetih godina prolog stoljea izbile spaljivaonice komunalnog otpada. Nakon toga se otkrilo da u svim procesima na temperaturama izmeu 400 i 800 oC mogu nastati dioksini i furani. To se odnosilo na sve mogue energane, automobilske motore i na druge procese koji se odvijaju pri naprijed reenim temperaturama uz prisutnost halogena. Dakle, izgledalo je da su izrazito brojne

266

ljudske djelatnosti u kojima nastaju dioksini kao proizvod modernog ovjeka. Onda se pojavio lanak o tome da izgaranjem drva transportiranog iz unutranjosti Kanade do mora takoer nastaju dioksini, a vrhunac su bili rezultati ispitivanja produkata umskih poara iz sredine devedesetih godina, kad se dokazalo da dioksini nastaju u umskim poarima. Kasnija brojna istraivanja su nam otkrila da su dioksini pratitelj ovjeanstva iz predhistorije, ali ih nikad nije bilo u naem okoliu tako puno kao danas. Danas smo suoeni s globalnim oneienjem dioksinima uglavnom zbog naih ljudskih aktivnosti, a vjerojatno nema ni komadia planete koji ne poznaje oneienje dioksinima. Zemlje zapadne Europe shvatile su opasnost u sasvim ranim devedesetim godinama i zapoele vrlo opsene aktivnosti na smanjenju emisija dioksina u okoli. Rezultati pokazuju da su uspjeli i mi moramo slijediti njihova iskustva. Glavni problem je u tome to malo znamo o oneienju naeg okolia dioksinima i furanima. Bilo bi jako udno da se interes ljudi za dioksine i furane zaustavio samo na oneienju okolia, kad imaju tako upeatljiva toksikoloka svojstva. Bez sigurnog stajalita ipak moram spomenuti sluaj s tadanjim kandidatom za predsjednika Ukrajine na samom poetku milenija. U Ukrajini se vodila teka politika bitka za predsjednika drave kad je jedan od kandidata ustvrdio da je otrovan dioksinima i da je u to bila umijeana ruska ruka, kojoj nije odgovarao dolazak Juenka na vlast. On je govorio o ulijevanju dioksina u njegovo pie tijekom sastanka s ruskim agentom, a promjene na licu (vidi sliku pokraj) i drugi simptomi ukazivali su na mogue otrovanje dioksinima. Juenko je ipak izabran za predsjednika te prijateljske zemlje, ali ja nisam nikad vidio pouzdan dokaz iz nekog analitikog laboratorija o otrovanju dioksinima. Ne kaem da ne vjerujem, ali ima sumnjivih podataka. Npr., zato su se izrazito snane klorakne (ako to jesu klorakne) pojavile samo na licu. Bez obzira na to je li Juenko bio i kako otrovan dioksinima otvara se pitanje primjene takvih otrova za razliite svrhe, od atentatorskih napada na pojedince ili skupine do masovnog koritenja u obliku bojnih otrova. Naravno da obian toksikolog moe tek zamiljati kakve naine primjene dioksina pripremaju tajne slube raznih drava ili teroristike organizacije. Danas tek moemo rei kako se prema iskustvu takve i sline tvari moe najire primijeniti u obliku finog aerosola, jer se time moe brzo otrovati velik broj ljudi, a apsorpcija takvih preparata preko dinih putova je izrazito visoka. Primjena na usta ostaje kao dobar nain za otrovanje manjeg broja ljudi, kojima moete na jednom mjestu dati otrovanu hranu. Imam slutnju da e se za namjerna otrovanja dioksinima jo uti. Moje prvo traumatino iskustvo s dioksinima dogodilo se na samom kraju prolog stoljea na lokaciji ciglane u aini kod Siska. Pozvali su nas preko sanitarne inspekcije seljaci s kuama u blizini naputene i razruene ciglane, jer vie nisu mogli podnositi smrad iz nekih bavi, a bojali su se takoer za svoje zdravlje. Kod prvog izvida nali smo pola razruenu upravnu zgradu neko katnicu, a sama ciglana je bila puna rupa kao da su se tamo odigravale bitke. Na samom rubu betonirane povrine na prilazu bivoj upravnoj zgradi bile su razbacane brojne metalne bave. Bilo ih je vie od 50 i stvarno su smrdjele nekako po fenolima. Svud okolo po irokim livadama bio je divlje odloen vrlo raznoliki otpad. Bilo je tu nekoliko olupina autobusa, a broj starih autoguma, hladnjaka, tednjaka i drugog krupnog otpada nije imalo smisla razgledavati. Doli smo na divlje odlagalite. Prvi susjed je spremno priao objasniti o emu se radi, jer mu je bilo stalo da strunjaci iz Zagreba rijee njegov problem. Do Domovinskog rata tamo je radilo neko graevinsko poduzee, a zapravo mu je prostor sluio tek za skladitenje graevinskog materijala. Ciglana je davno ugaena. Onda su 1991. godine posjed zauzeli hrvatski domobrani. Tamo su smjestili i autobuse petrinjskog

267

prijevoznog poduzea i graevinski materijal namijenjen izgradnji doma zdravlja. Dok je tamo boravila hrvatska vojska uglavnom je cijelo podruje bilo dobro uvano i odravano. Zapovjednik postrojbe je moda gledao previe kaubojskih filmova i uinilo mu se da bi njegovim vojnicima kao grudobrani umjesto vrea s pijeskom bolje posluile bave napunjene vodom. Tako je preko svojih prijatelja uspio dobiti od Herbosa iz Siska mnotvo praznih bavi. Njih je smjestio u skladite od kojeg prilikom naeg dolaska nije ostalo nita. Iznad one betonske ravne povrine bilo je u ono vrijeme izgraeno skladite od valovitog lima za potrebe poduzea i zapovjednik postrojbe je tamo spremio svoje bave ekajui vrijeme kad e ih uporabiti. Nije doekao to vrijeme budui je umro prerano, a onda je nakon Oluje postrojba iz aine izgubila vanost. Rasputeni su negdje 1996. godine i tako je lokacija bive ciglane naputena. Hrvatski narod je izgleda jedva doekao da se izgube zadnji straari i ljudi su navalili krasti i odnositi to god su stigli. Prvo su oerupali autobuse, zatim su navalili na upravnu zgradu i onda konano na valoviti lim skladita s bavama iz Herbosa. Naravno da im je bila korisna i cigla s kojom je graena ciglana, pa je nje iz nae posjete u posjetu bivalo sve manje. Kod druge ili tree posjete lokaciji od upravne zgrade su ostali tek temelji. Valoviti lim su ljudi rado koristili za izgradnju razliitih nadstrenica, ali od bavi su zbog smrada vrlo brzo odustali. Ve na prvi pogled u meni se probudio crv sumnje. Iako su bave ve bile stare na njima se moglo vidjeti ruske iriline natpise. U bavama je bio dopremljena 2,4-D (2,4-diklorfenoksi-octena kiselina) inae poznati koncentrat za izradu herbicida. Nisam nikad vjerovao ruskoj sintezi i zatraio sam uzimanje uzoraka iz bavi radi analize sadraja. Naravno da sam sumnjao u dioksine. Vrlo brzo je stigao nalaz zagrebakog zavoda za javno zdravstvo u kojem je crno na bijelo pisalo da ima puno dioksina. Bilo je za oekivati da se sadraj bavi razlijevao u okoli te da je tlo barem u njihovoj blizini oneieno dioksinima. Opet smo obavili uzorkovanje tla na nekoliko izabranih mjesta, a sjeam se da nam nije bilo lako zbog vrsto smrznute zemlje. Analize su pokazale izrazito visoke koncentracije dioksina usporedive s onima iz slavnog Sevesa. Silno sam se uplaio i odmah zajedno s mojim kolegama uputio brojne dopise raznim dravnim nadletvima. Traio sam da MORH ogradi podruje i dri ga pod straom, da Herbos odmah preuzme opasne bave i zbrine ih na propisani nain, da zdravstvo hitno izradi plan nadzora zdravlja stanovnika, da ministarstvo nadleno za zatitu okolia hitno organizira uzorkovanje tla i biljaka s ueg i ireg podruja, itd. Nismo eljeli dizati paniku meu puanstvom nego samo natjerati nadlene da uine to mogu. Jo smo traili da se radi kontrole poalju uzorci tla i biljaka u neki od provjerenih europskih laboratorija kako bi se nae sumnje potvrdile ili opovrgle. Odgovora na nae zahtjeve gotovo da nije bilo. Svi su prali ruke, a nitko nije imao na raspolaganju novce za bilo kakav zahvat. Jedino je Herbos pokupio svoje bave i odnio ih na zbrinjavanje neznano kud. Vrijeme je prolazilo, a ja sam se grizao. Nisam se usudio izai s podacima u javnost, jer nisam ba bio sasvim siguran u rezultate analiza, a znao sam da u otkrivanjem moje istine pobuditi strahove meu graanima. Konano smo nakon silnih moljakanja i proenja uspjeli dobiti sitna sredstva od nekoliko tisua maraka i poslali smo uzorke tla na analizu u Njemaku. Kod tog zadnjeg uzorkovanja upravo na podruju najgoreg oneienja pasle su tri pitome kravice, a vlasnica je sjedila na nekom kamenu i spokojno trikala. Razmiljao sam o tome tko li pije mlijeko tih krava to su uivale u travi kontaminiranoj dioksinima. Rezultati analiza su doli relativno brzo i bili su ohrabrujui. Utvrdili su da se radi o tlu tipinom za industrijsko oneienje dioksinima, a to je bilo daleko bolje nego oneienje usporedivo s onim iz Sevesa. Nitko se nije bunio na nae analize, jer su Nijemci imali posebno dobru opremu kojom su mogli ustanoviti pojedinane koncentracije barem 14 razliitih dioksina, koji su razliito opasni za zdravlje. Na laboratorij je mogao mjeriti samo ukupne dioksine, a na nau sreu oni neotrovni ili slabo otrovni bili su glavni predstavnici oneienja. Sluaj aina je na taj nain zavren.

268

Drugi moj sluaj vezan je uz poar na postrojenju za spaljivanje opasnog otpada PUTO. Poar skladita opasnog otpada dogodio se u veernjim satima 1. kolovoza 2002. godine. ena i ja smo pakirali kofere za putovanje na more, ali po dunosti sam odmah nakon prve dojave krenuo na poarite. Usput sam pokupio tadanjeg pomonika ministra zdravstva i glavnu sanitarnu inspektoricu Grada Zagreba. Mogao bih o dogaaju napisati jednu dugu priu, ali u se ograniiti samo na dioksine. Vatrogasci i policajci su dobro obavljali svoj posao, a ja sam preuzeo dio zatite zdravlja puanstva kao lan Kriznog stoera zdravstva i Dravnog eko-stoera. Samoinicijativno! Bilo je to nuno budui se gradski eko-stoer sastao tek mjesec dana nakon dogaaja. Ovdje u opisati samo neuspjene aktivnosti oko utvrivanja glavnih opasnosti tog poara. Akutno su bile najopasnije raketirane bave, koje su mogle napraviti svakakvo zlo da ih nije zadravala u letu dobra metalna konstrukcija krova iznad skladita. Ona se tijekom veeri uruila zbog taljenja eljeznih stupova zbog previsoke temperature, ali tada je ve prestalo raketiranje bavi. Traio sam od pristiglih odgovornih ljudi spalionice podatke o vrstama i koliinama kemikalija na skladitu, ali oni nisu mogli dati nikakve odgovore budui je bilo nemogue skinuti bilo to s raunala. Svi podaci su bili na raunalu u administrativnom kontejneru, a vatrogasci su po dolasku prvo iskljuili elektrinu struju na cijeloj lokaciji. Logino! Meutim, u razgovoru s odgovornim osobama moglo se zakljuiti da tamo na skladitu nisu bila samo halogenirana organska otapala nego i odreene koliine PCB ulja. Najgore je bilo to to nitko nije znao u kojem dijelu skladita su smjetene te izrazito opasne kemikalije. Bilo je logino sve vatrogasne snage usmjeriti na taj dio gdje su PCB-i. Poar zapravo nije bilo mogue ugasiti i unato silnim naporima vatrogasaca sve na skladitu je izgorjelo i negdje oko ponoi su se svi poeli razilaziti, a ostavljena je samo mala vatrogasna postrojba da nastavi paziti na lokalizirano poarite. Ujutro smo shvatili da su sve koliine od nekih 1,5 t PCB izgorjele i poslale svoje produkte na sjeverozapad od objekta, jer je puhao jugoistoni vjetar. Ja sam napravio analizu dogaaja, jer nitko od nadlenih iz Grada nije htio organizirati rad skupine strunjaka s istim ciljem. Moja analiza je posluila jedino za svau izmeu oporbe i vlasti na prvom sastanku vijenika nekih mjesec dana nakon nesree, ali od toga nije bilo koristi. Bez obzira na oekivane greke razliitih slubi tijekom nesree smatrao sam da treba obaviti analizu posljedica. Prema podacima vatrogasaca o koliinama utroene vode i prema izgledu dimnih oblaka moglo se pretpostaviti da su se najvee koliine dioksina istaloile negdje na poljima izmeu PUTO i nadvonjaka na Radnikoj ulici, a tamo je dio gradskih vrtova za uzgoj povra. Zar nije bilo logino obaviti detaljno uzorkovanje na potencijalno ugroenom podruju? Nikad nisu istraene tetne posljedice poara na skladitu PUTO i ja se ponekad pitam jesam li kriv to nisam dovoljno ustrajno traio da se analize obave. S mnogim bivim prijateljima sam se posvaao u tijeku dokazivanja da treba neto poduzeti, a ve desetak dana nakon poara iskljuen sam iz svih strunih tijela, koja su trebala neto napraviti na analizi posljedica. Naravno da se ni danas ne zna je li bilo ikakvih posljedica opasnog poara na zdravlje graana ili na okoli. Pravo nam budi! Ja sam tada izrekao svoje miljenje na slijedei nain: Poznato je iz davne narodne mudrosti da mudri ue na tuim grekama, a budale na vlastitima. A to smo onda mi Hrvati kad ne samo da ne uimo na vlastitim grekama nego ih uestalo ponavljamo? Duikovi organski spojevi

269

Ne bi se moglo rei da je duik najvaniji sastojak organskih spojeva, jer to je svakako ugljik, ali ne bi bilo ivota na zemlji bez duika. Bez njega ne bi bilo proteina, peptida, polinukleotida i drugih za ivot iznimno vanih tvari. Vjerojatno to nije ni udno obzirom da ga atmosfera sadri nekih 79%. Jedino je za mene veliko udo da je taj inertni plin postao tako vaan initelj svekolikog ivota, a samo ga izrazito mali broj ivih organizama zna iskoristiti iz zraka i ukljuiti u ivotne cikluse. Njegovi spojevi su neophodni za normalan ivot, a takoer su produkti metabolizma duikovih spojeva izrazito vani kao osnova novog ivota ili njegova produetka. Meutim, nije duik u organskim spojevima samo plemenit sastojak. On moe biti sastavni dio vrlo opasnih tvari i toksikolozi imaju prema njemu veliko potovanje. Ne radi se samo o industrijskim kemikalijama nego o brojnim tvarima iz prirode, koje mogu biti izrazito opasne za ljudsko zdravlje ili okoli. Jako je teko napraviti neku podjelu organskih spojeva s duikom, jer svatko je moe obaviti na svoj nain. Ja u se drati organske kemije i pisat u posebno o aminima, hidrazinima, nitrozo tvarima, cijanidima, cijanatima, nitro spojevima, itd. Vjerojatno sam propustio spomenuti neke druge tvari poput onih heterociklikih, ali me zanimaju prvenstveno tvari zanimljive toksikologu, a ne organskom kemiaru.

Amini i hidrazini
Poteno reeno, ti amini i hidrazini ba i nisu jako vani s toksikolokog stajalita. Opet je meu njima najopasniji metilamin ali mu je po svojstvima slian meni blii trimetilamin, s kojim sam u prvim danima svog rada imao puno kontakta. Slini su, a ovdje dajem tek opasna svojstva metilamina.

METILAMIN F+, C

F+

VRLO LAKO ZAPALJIVO

NAGRIZAJUE

OZNAKE UPOZORENJA R12-20/22-34 (vrlo lako zapaljivo, tetno ako se udie ili proguta. izaziva opekotine)

Zapravo nita naroitog. Najvanije je to da se gotovo ne pojavljuju u proizvodima namijenjenima maloprodaji i zapravo po toj osnovi nisam ga trebao ni spominjati. Uvrstio sam ih u ovo poglavlje iskljuivo zato to spadaju u najjednostavnije duikove organske tvari i zato to sam s jednim od njih radio u mojim prvim znanstvenim koracima. Mislim na trietanolamin, koji je jako zgodan za neutralizaciju kiselina poput klorovodika kad radite organske sinteze u bezvodnim otapalima. Ja sam ga koristio u sintezi peptida i penicilinskih antibiotika, ali to nije pria o opasnostima nego tek o iskustvima mladog kemiara. Nemam s

270

tim tvarima nikakvih neugodnih iskustava budui se tih ranih sedemdesetih prolog stoljea ipak dralo do zatite zdravlja znanstvenika. Aromatski amini ve nisu tako bezopasni kao oni alifatski, o emu svjedoi anilin kao najjednostavniji meu njima.
T

ANILIN, CAS: 62-53-3 T, N; Karc. kat. 3, Muta. kat. 3.

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

Oznake upozorenja: R: 23/24/25-40-41-43-48/23/24/25-68-50 (otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; ograniena saznanja o karcinogenim uincima; opasnost od tekih ozljeda oiju; u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost; Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, putem koe i gutanjem; opasnost od nepovratnih oteenja zdravlja; vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi)

Tono je da je tek karcinogen kategorije 3, ali druga njegova opasna svojstva nisu za odbaciti. Problem je u tome to je izrazito vana sirovina u organskoj sintezi, ali obini graani s njim ne bi trebali imati potekoa. Danas se najvie koristi za proizvodnju anilinskih boja za kou, tekstil, drvo, itd. Zapravo je glavni problem s anilinom otpad i s time u vezi oneienje okolia. Obavljana su brojna istraivanja utjecaja anilina na ljudsko zdravlje, ali na sreu nema dokaza o njegovim tekim tetnim uincima. Postoje sumnje da bi mogao biti odgovoran za Hodgkin-ov sindrom kod nekih bolesnika (uestalost od 0,02%), ali vrstih dokaza za to nema. U svakom sluaju anilinske boje ipak ne predstavljaju takav rizik kao openito azo boje ili poznate anorganske. Zbog toga e se one vjerojatno i dalje koristiti na brojnim mjestima, a sam anilin je prava industrijska kemikalija i ne pojavljuje se u maloprodaji, pa ne predstavlja iri drutveni problem. ak se ne pojavljuje niti kao ire oneienje okolia, pa se ne oekuju nekakva posebna ogranienja za njega.

271

Nitrili (cijano spojevi)

Predstavnici skupine su razliiti po toksikolokim svojstvima kao i prema vanosti u naem svijetu. Obino su to zasieni ili nezasieni alifatski odnosno aromatski spojevi s razliitom uporabnom vrijednosti. Ono to je kod svih vrlo zanimljivo jest da njihovim metabolizmom u organizmu nastaju cijanidi. Uostalom, moglo bi se rei da su svi oni nekakvi alkil derivati cijanovodika i imaju kao glavnu znaajku CN skupinu u strukturi. Izabrao sam tri razliita predstavnika, koji su meni zanimljivi uglavnom zbog iskustva s njima ili zbog njihove stvarne vanosti.

ACETONITRIL CAS: 75-05-8

Xn

LAKO ZAPALJIVO

TETNO

OZNAKE UPOZORENJA R11-20/21/22-36 (lako zapaljivo; tetno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; nadrauje oi)

Mora se priznati da mu opasna svojstva ba nisu impresivna niti se koristi u velikim

koliinama. Koristi se najvie kao otapalo u industriji te kao vana kemikalija u analitikim laboratorijima. Duge godine sam se bavio tekuinskom kromatografijom u mojim

272

farmakokinetskim istraivanjima i zapravo sam se udio da veina analitiara nema pojma o opasnim svojstvima ovog vanog otapala u tekuinskoj kromatografiji. Mogu se sloiti da je taj najjednostavniji nitril (cijanometan) zaista na prvi pogled kemikalija s malim opasnostima, ali ne smije se zaboraviti da njegovim metabolizmom u organizmu nastaju cijanidi. Istina u malim koliinama kod kroninog izlaganja, ali ovjek nikad ne zna kakav je individualni metabolizam enzima rodanasa, koja prevodi cijanide u tiocijanate. Podsjeam tek toliko da se metabolizam ubrzava davanjem infuzija natrijevog tiosulfata, ali o tome as kasnije kod malononitrila.

AKRILONITRIL CAS: 107-13-1; Karc. kat. 2

T+

Oznake upozorenja:

VRLO OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

R45-11-23/24/25-37/38-41-43-51/53 (moe izazvati rak; vrlo lako zapaljivo, otrovno ako se udie, u dodiru s koom ako se proguta; nadrauje dine putove i kou; opasnost tekih ozljeda oiju; u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost; otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

E, to je prava kemikalija po ukusu toksikologa. Otrovna je sama po sebi ma kako joj bili izloeni, svrstava se u karcinogene kategorije 2 i uz to je otrovna za organizme koji ive u vodi. Koristi se u ogromnim koliinama i to najee za proizvodnju nitrilnih polimera (nitrilna guma). Danas su to rukavice za jednokratnu uporabu prikladne za zatitu od veine organskih otapala i drugih kemikalija i predstavljaju pravu blagodat.

273

Akrilonitril se zbog velikih koritenih koliina (vie od 4 milijuna tona godine) pojavljuje kao polutant u okoliu. Problem je u tome to je dobro topljiv u vodi i lako se iri kroz okoli. Naravno da mu svojstva karcinogena kategorije 2 nisu ba preporuka sa stanovita zatite okolia. Zbog toga su uloena velika sredstva u njegovo koritenje u zatvorenim sustavima te u recikliranju svake koliine otpada. Danas su usavrene metode njegove oporabe, dakle ponovog koritenja u procesima polimerizacije. Meutim, akrilonitril je primjer kemikalije koja bjei u nerazvijene zemlje gdje se ne poklanja prevelika pozornost zatiti okolia, pa su glavni proizvoai nitrilnih guma danas Tajvan i Kina. Eto kako se kineski narod ujedinjuje bez politike prisile bilo s koje strane. Ljudi trebaju nitrilnu gumu i ona e se dalje proizvoditi.

MALONONITRIL CAS: 109-77-3

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R23/24/25-50/53 (otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)
Ova kemikalija ima relativno ogranienu uporabu i ne proizvodi se u golemim koliinama. Svojstva su joj neugodna valjda zato to ima dvije nitrilne skupine. To bi se moglo nazvati dicijano-metanom i moda je zbog toga toliko opasnija od cijanometana ili acetonitrila. Nae iskustvo s tom kemikalijom vezano je uz njezinu uporabu za sintezu vrlo esto koritenog suzavca CS, koji osobito vole policajci, ali se takoer uestalo koristi i u sprejevima za samoobranu ena. Danas ga potiskuje ili paprika, ali jo uvijek ima veliku vanost kao policijsko sredstvo odvraanja. Na samom kraju prolog milenija izbio je skandal s policijskim skladitem u Soblincu. Policija je tko zna kad iznajmila jednu zgradu u tom naselju te je u podrum stavila sirovine za sintezu CS-a, a u prizemnoj hali su stavljali oruje i streljivo vraano poslije Domovinskog rata u velikoj akciji vrati oruje. Pobunili su se stanovnici susjednih kua zbog nepodnoljivog nagrizajueg mirisa, koji je dopirao iz podruma zgrade. Navodno je u jednoj od susjednih kua uginuo konj, a govorilo se takoer o nekoliko uginulih pasa. Moj suradnik 274

je na poziv policije pokuao ui u podrum sa zatitnom maskom za cijelo lice i univerzalnim filtrom, ali nije stigao dalje od vrata. Koncentracija nadraujuih tvari u podrumu bila je tako visoka da je filtar bio sasvim neuinkovit. Tek je posebna postrojba sa samostalnim ureajima za disanje uspjela ui u podrum i popisati kemikalije. Bilo je tamo puno malononitrila, ali takoer ve prireenog suzavca u metalnim bavama. Zbog dugog stajanja jo od vremena propale Jugoslavije bave su bile prilino oteene hrom i kemikalije su slobodno izlazile iz bavi u atmosferu podruma, a odatle na otvoreni zrak kroz prozore. Donijeta je odluka da se skladite mora hitno isprazniti, ali se to nije moglo uiniti bez ozbiljnih priprema. Novinski naslovi su vritali o uasu u Soblincu i prozivana je jednako policija kao i druge vlasti ili ustanove, koje ne poduzimaju nita na zatiti graana. Izradili smo ozbiljan plan preseljenja problematinih kemikalija i tono propisali procedure, kojih se svi moraju drati. Izvoa posla bila je jedna ugledna pirotehnika tvrtka s kojima smo proveli sate i sate u dogovaranju posla. Morali su imati kompletnu osobnu zatitu, sve bave su morale biti prije transporta posebno zatiene polimernim folijama, na mjestu dogaaja su morali doi policija, vatrogasci i hitna pomo. Transport do privremenog skladita na itnjaku morao se obavljati u vrijeme kad se smanji promet, a u njegovoj pratnji morali su biti hitna pomo, prometna policija i djelatnici nae ustanove. Objavili smo sve detalje o selidbi na naoj web stranici i jo pismeno obavijestili preko agencije HINA sve novinske kue o zahtjevnom dogaaju. Oekivali smo stranu guvu kad se pojave svi oni novinari, koji su do tada pisali o kemikalijama u Soblincu. Doao je samo jedan fotograf, ali je i njemu postalo dosadno gledati tako dobro nadzirani dogaaj i otiao je u najbliu gostionu niti sat vremena nakon poetka akcije. Tako su opasne kemikalije prevezene na itnjak u opoj tiini i nezainteresiranosti javnosti. ak niti jedne novine nisu objavile vijest o preseljenju malononitrila i CS-a iz Soblinca. ini se da novinari ne vole jasne dogaaje pod punim nadzorom ovlatenih institucija. Kasnije su nastali problemi zbog poara PUTO, gdje je trebalo zbrinuti sve te kemikalije, pa se konano stvar rijeila izvozom u austrijske spalionice opasnog otpada.

Izocijanati
Zajedniko im je da imaju u strukturi skupinu NCO vezanu na neku organsku molekulu alifatske ili aromatske strukture. Takve tvari mogu imati jednu ili vie izocijanatnih skupina, ali izgleda da se time ne poveava niti smanjuje njihova otrovnost. Uglavnom se koriste kao sirovina u kemijskoj industriji. Koriste se na razliitim mjestima, od sinteze karbamatnih insekticida do primjene kao katalizatora u izradi polimera. Poetkom treeg milenija godinja uporaba je iznosila 4,4 milijuna tona godinje za cijeli svijet. Toksikoloki su oni vrlo vane tvari i danas su mnogi pod posebnim reimom ograniavanja potronje.

275

METILIZOCIJANAT CAS: 624-83-9

T+

F+

VRLO OTROVNO

VRLO LAKO ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA R12-24/25-26-37/38-41-42/43-63 (vrlo lako zapaljivo, otrovno u dodiru s koom i ako se proguta, vrlo otrovno ako se udie, nadrauje dine putove i kou, opasnost od tekih ozljeda oiju, moe izazvati preosjetljivost udisanjem i u dodiru s koom, mogua opasnost tetnog djelovanja na plod)

276

Opasna svojstva prvog predstavnika su stvarno uznemirujua, a na poetku koritenja smatran je samo nadraljivcem. Stara je to kemikalija, koju su sintetizirali jo 1888. godine i tek kasnije je dobila uporabnu vrijednost. Najvanije mjesto mu je u sintezi karbamatnih insekticida poput karbarila, karbofurana i aldikarba, a najvea nesrea se i dogodila u jednoj takvoj sintezi. Inae je to relativno lako hlapljiva tekuina, koja je pridonijela katastrofi u Bophalu. Na primjeru te katastrofe e se vidjeti i njegova opasna toksikoloka svojstva. Dogaaj se zbio 3. prosinca 1984 u mirnom indijskom gradu napuenom tada s nekih 800.000 graana. Grad je smjeten nekih 50 km od Delhija, a na njegovom rubu se nalazila tvornica Down Co. za proizvodnju karbamatnih insekticida. Bila je to relativno topla i mirna

no sa slabim vjetrom, koji je puhao od tvornice prema gradu i pomalo mijenjao smjer. Nitko ne zna tono kako je dolo do prodora vode u spremnik metilizocijanata s nekih 43 t kemikalije, ali zapoela je egzotermna reakcija i uslijed isparavanja kemikalije napuknuo je spremnik, a kemikalija se poela izlijevati iz njega. Niti mladi inenjeri niti radnici nisu bili spremni za dogaaj i radili su samo greke. Nisu obavijestili starije inenjere niti gradske vlasti, a kemikalija se isparavala i vjetar ju je nosio na usnuli grad prekrivajui ga plinovima opasnog metilizocijanata. Naravno da je lako biti general poslije bitke, ali moglo se puno toga napraviti u smislu smanjivanja posljedica nesree. Primjenom pjene moglo se usporiti isparavanje metilizocijanata, pravovremenim obavjeivanjem gradskih vlasti moglo se obaviti koliko toliko uinkovitu evakuaciju graana. Ovako su se graani probudili kaljui i suzei, a nisu znali to im je initi. Na koju stranu bjeati i to uope uiniti da smanje posljedice nesree? Oblak kemikalije je preao tijekom noi preko grada i ostavio stravine posljedice. Izbrojano je 3.828 mrtvih graana, a njih ak 50.000 panino je ujutro trailo lijeniku pomo, koja im je naravno pruana gdje god se stiglo. Dolazili su sa simptomima tekog kalja, prsne boli, astme tekog nadraivanja sluznica oiju, nosa i grla, ozljedama koe, itd. Mnogi su umrli od edema plua, jer im nitko nije mogao pomoi u tim tekim trenucima. Nitko ne zna koliko je ljudi kasnije umrlo od posljedica nesrea u Bophalu, ali slijepih kao ena na slici gore bilo je na tisue. O kroninim posljedicama oteenja dinih putova tek se nasluuje, ali se smatra da su desetine tisua zaradili teke bolesti dinih

277

putova. Velika internacionalna kompanija je morala priznati greku, ali su nastojali proi to jeftinije. I danas se vode sudski procesi traenja nadoknade tete oboljelih i potomaka umrlih. Naravno da Indijci nisu ni priblino obeteeni i vjerojatno nee ni biti. Uspjeli su podii spomenik nevjerojatnim rtvama Bophala, kako se vidi na slici lijevo. Moda spomenik nije suvie vrijedan i vjerojatno e u budunosti tamo stajati neko vrijedno umjetniko djelo u sjeanje na prosinake rtve, ali on podsjea na beutnost liberalnog kapitalizma i zato je dobro da ostane. Europa je od svojeg sluaja Seveso napravila legendu, a rtve tog dogaaja su potpuno neusporedive s onim to se dogodilo u Bophalu. Meutim, to je Indija i njezine rtve ne nailaze na zanimanje u zapadnom svijetu. Ipak se mora priznati da je na razini UN zapamen taj strani dogaaj i da se daju preporuke o izradi interventnih planova za sva rizina postrojenja u svijetu. I mi smo prihvatili taj program, ali ja osobno nisam zadovoljan njegovom primjenom u praksi. O tome moda u nekom drugom poglavlju.

TOLUEN DIIZOCIJANAT CAS: 26471-62-5; Karc. kat. 3

T+

Oznake upozorenja:

VRLO OTROVNO

R26-36/37/38-40-42/43-52/53 (vrlo otrovno ako se udie nadrauje oi, dine putove i kou; ograniena saznanja o karcinogenim uincima; moe izazvati preosjetljivost udisanjem i u doticaju s koom: tetno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Tipian je primjer brojnih izocijanata, koji se koriste u industriji polimera kao katalizatori. Openito su izocijanati danas kemikalije kojih se ljudi boje. Naravno da su vrlo otrovni, ali izgleda da glavni problem predstavlja injenica to izazivaju preosjetljivost koe i dinih putova. Zbog toga se i najmanje koliine izocijanata u raznim proizvodima moraju deklarirati ve na naljepnicama pakiranja. Problem postaje sve znaajniji. Drugi problem s izocijanatima je u oneienju okolia. I opet se oni masovno koriste u nerazvijenim zemljama bez dovoljno dobre regulative i onda esto zavravaju 278

spremnici s takvim kemikalijama na divljim odlagalitima. Slika lijevo prikazuje divlje odlaganje u jednoj od zemalja u razvoju, a mi ne znamo kakvo je pravo stanje u nas. Znaajan broj proizvoda na hrvatskom tritu sadri izocijanate poput toluen diizocijanata, ali se ini da nadlene inspekcija nisu dobro educirane. One e privrednika gnjaviti zbog praznih vrea limunske kiseline, a nemaju pojma da se taj ambalani otpad ne moe usporediti s onim od izocijanata. No, valjda e vrijeme donijeti svoje i nadlene slube e doivjeti edukaciju.

Amidi
Nazivaju je i peptidskom vezom, jer se aminokiseline veu meusobno stvaranjem amida. Dakle, mogli bi u amide strpati proteine, brojne tvari iz prirode, ali emo se zadrati samo na jednostavnim industrijskim kemikalijama. I njih ima jako puno, ali e ovdje pozornost biti usmjerena iskljuivo na one kemikalije koje se esto koriste i imaju problematina svojstva.

DIMETILFORMAMID CAS:68-12-2; Repro.kat.1

OZNAKE UPOZORENJA R: 2/21-36-61 (tetno ako se udie i u dodiru s koom, nadrauje oi, opasnost od tetnog djelovanja na plod) OZNAKE OBAVIJESTI S: 28, 36, 53 (nakon dodira s koom odmah isprati s dovoljno vode, nositi odgovarajuu zatitnu odjeu, izbjegavati izloenost-prije uporabe potraiti posebne upute)

279

DIMETILFORMAMID (CAS 68-12-2) Repro. kat. 2

OTROVNO

OZNAKE UPOZORENJA R61-20/21-36 (moe tetno djelovati na plod, tetno ako se udie i u dodiru s koom, nadrauje oi)

Dimetilformamid je vjerojatno jedan od najjednostavnijih amida mravlje kiseline i koristi se na mnogim mjestima kao izvrsno otapalo. Njegova prednost je u tome to se jednako dobro mijea s vodom i lipofilnim organskim otapalima, pa se onda moe koristiti na razliitim mjestima. ak se pojavljuje u komercijalno dostupnim bojama i lakovima uz ogradu da se takvi preparati smiju koristiti samo profesionalno. Problem je njegova teratogenost zbog koje se ne preporuuje enama u plodnim godinama da s njim rade. Tono je da se ne nakuplja u organizmu nego se vrlo brzo izluuje iz njega, pa je opasan za ene samo kad zatrudne u barem prva tri mjeseca trudnoe. On je na listi tvari sa zabranama i ogranienjima, pa se kod nas ne smije nai u maloprodaji pri koncentracijama viima od 0,5%. Neki znanstveni radovi su pokazali njegovu mutagenost (karcinogen kategorije 3), ali to nije potvreno u ustanovama s dobrom laboratorijskom praksom. 280

Ovog asa najpoznatiji i najopasniji amid je akrilamid. To je kemikalija koja se iroko koristi u sintezi poliakrilamidnih smola, a one nalaze uporabu na brojnim podrujima, od proiavanja otpadnih voda do analitikih laboratorija (npr. gel elektroforeza). Koristi se i u proizvodnji boja, ali ne spada u kemikalije koje se javljaju na tritu u koliinama od milijuna tona. Problemi s njim su zapoeli 2002. godine, kad su vedski znanstvenici otkrili da on nastaje prenjem mnogih namirnica poput npr. krumpira ili mesa. Nakon toga su se razmahala istraivanja na drugim mjestima i u drugim zemljama, jer osobito mlada populacija voli jesti radije preno nego kuhano, a navodno se kod kuhanja na javlja akrilamid kao produkt. Zabrinutost je bila logina zbog izrazito opasnih svojstava ove kemikalije.

AKRILAMID
CAS:79-06-1; Karc.kat.2, Muta. kat 2., Repro. kat. 3.

OZNAKE UPOZORENJA
R: 45-46-20/21-25-36/38-43-48/23/24/25-62 (moe izazvati rak; moe izazvati nasljedna genetska oteenja; tetno ako se udie i u dodiru s koom; otrovno ako se proguta; nadrauje oi i kou; u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost; Otrovno: opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, preko koe i gutanjem; mogua opasnost tetnog djelovanja na plod)
Naravno da ne treba brkati izloenost akrilamidu na radnom mjestu ili kod nesrea s izloenou preko hrane. Problem je u tome to on u hrani nije povezan s nikakvim pesticidima ili slinim tvarima nego iskljuivo s nainom priprave. To ne znai da se ovjek potpuno mora odrei peenog mesa ili krumpiria, jer bi si na taj nain sasvim promijenili ivot bez jasnog dokaza da smo si time popravili anse za izbjegavanje raka. Tono je da peenje, pa na koji god se nain obavljalo, poveava koncentracije PAH-ova ili nitrozamina u gotovim obrocima, ali nema garancije da sutra netko nee otkriti kako se i kuhanjem iz normalnih namirnica stvaraju neki jako opasni produkti. Uostalom, ovjek je kroz cijelu svoju civilizaciju esto jeo suho termiki obraenu hranu (raanj, rotilj, peka, tavica, itd.), pa zasad nema dokaza da je zbog toga poveana uestalost raznih karcinoma. Dodatno treba rei kako je akrilamid ipak jo uvijek karcinogen kategorije 2 i da nema dokaza kako bi mogao izazvati rak u ovjeka. Treba biti oprezan kod preuzimanja podataka i ne vjerovati im pod svaku cijenu, ali nije loe za svaki sluaj smanjiti unoenje namirnica za koje se tvrdi da nakon peenja sadre poveane koncentracije akrilamida.

Azo spojevi i njihove pretee

Brojne su organske tvari s diazo strukturom u molekuli (R-N=N-R), ali ovdje e biti govora samo o onima koje predstavljaju danas najvei problem. Inae je red spomenuti i najjednostavniju takvu tvar pod nazivom diazometan. On nije zlato po opasnim svojstvima i

281

ima oznake R12-19-22-36-66-67 (vrlo lako zapaljivo, mogu nastati eksplozivni peroksidi, tetno ako se proguta, nadrauje oi, dugotrajno izlaganje moe izazvati suenje i pucanje koe, moe izazvati vrtoglavicu ili pospanost). Kad sam bio mlad inenjer na samom poetku sedamdesetih godina govorili su mi iskusni kemiari kako je to karcinogena tvar i da pazim na sebe dok s njim radim, jer ne samo to mogu odletjeti u zrak zbog njegove eksplozivnosti nego mogu za koju godinu dobiti rak. Moram priznati da sam se bojao diazometana, koji se koristio za pripravu metil estera razliitih organskih kiselina. Puno godina kasnije nakon to nisam imao s njim nikakve veze pogledao sam slubeno razvrstavanje i shvatio da nije istina nita od onoga to su mi priali starije kolege. Vrlo esto meu kemiarima se ire sasvim neprovjerene vijesti o opasnostima kemikalija s kojima rade. Prije nekoliko godina su mi se obratili neki kemiari traei savjet kako da se zatite od stranog etidijum bromida. Moram priznati da nisam znao nita o toj kemikaliji, pa sam potraio slubene podatke. Sam etidijum bromid je u istom stanju vrlo jaki otrov i to mu je najgore svojstvo. Ima uz to oznaku R68, ali se ona odnosi na sasvim nedokazane podatke o mutagenosti. Kod koncentracija 0,5% u kojima kupuju reagens zadrava se samo svojstvo tetnosti za zdravlje kod udisanja, dodira s koom ili gutanja. Ni govora o bilo kakvim karcinogenim ili mutagenim uincima zbog kojih su kemiari traili od mene savjet. Obzirom da je teko zamisliti kako e se takva otopina raspriti po zraku prijetila je jedino imaginarna opasnost da e neka budala progutati reagens ili da nee oprati ruke nakon to ga je koristio bez rukavica. Tako je i s diazometanom. Ne treba bezuvjetno vjerovati iskusnim kolegama nego valja pogledati to pie u slubenoj literaturi, a treba uzeti u obzir da se s vremenom saznaju novi podaci o opasnostima pojedinih kemikalija i da to valja pratiti. Nije takva situacija s drugim azo spojevima ili njihovim preteama Pogledajte samo ovoga.
T
N

2-NAFTILAMIN CAS: 91-59-8; Karc. kat. 1.

OTROVNO
OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R45-22-51/53 (moe uzrokovati rak, tetno ako proguta, Otrovno za organizma koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Nije naravno jedini. Danas je sva sila zabranjenih azo boja i njihovih pretea. Glavni problem im je karcinogenost kategorije 1 ili 2. Kao to se vidi na slici pokraj teksta to su prekrasne boje. Koristile su se za bojanje tekstila, koe, predmeta ope uporabe pa ak i namirnica ili pripravaka lijekova. Zamislite krasnu crvenu boju vae tablete za spavanje! Onda su se postupno poela otkrivati njihova opasna svojstva i samo su slijedile zabrane njihova koritenja na oaj proizvoaa, koji nisu znali nai tako lijepe boje bez opasnih svojstava. Prvo su uslijedile zabrane bojanja lijekova i namirnica, a onda se postupno prelo na razliite predmete ope uporabe. Danas su sve takve boje pod znakom sumnje, pa ak ako se 282

razvrstavaju u kategoriju karcinogena 3. Naravno da ni bojenje odjee takvim tvarima nije bezazleno, jer se moe oekivati da e se boje apsorbirati preko koe i ui u krvotok. Naravno da smo i mi uveli zabrane. Evo samo nekih izvadaka iz liste kemikalija sa zabranama i ogranienjima: Zabranjuju se: a. Azo boje kod kojih moe redukcijom nastupiti oslobaanje jednog ili vie aromatskih amina. Ne smiju se u koncentracijama iznad 30 ppm koristiti u finalnom proizvodu za obradu tekstilnih ili konih proizvoda koji bi mogli doi u kontakt s ljudskom koom ili usnom upljinom, kao npr.: -odjevni predmeti, posteljina, runici, higijenski uloci, vlasulje, eiri, pelene i drugi sanitarni predmeti, -obua, rukavice, remeni, runi satovi, rune torbice, novarke, aktovke, -tekstilni predmeti poput navlaka za stolice, igrake od tekstila ili koe, -prea i materijali predvieni za uporabu od strane krajnjih korisnika. b. Tekstilni ili koni proizvodi iz prethodne toke ne smiju se stavljati u promet. c. Navedene azo boje ne smiju se stavljati u promet niti koristiti u obliku dodataka za bojenje tekstila ili koe ako im je maseni sadraj vii od 0,1%. Dakle, radi se o tekim zabranama i ogranienjima. Ne moe se odmah baciti anatema na sve azo boje ili njihove pretee, jer nisu svi karcinogeni ili opasni za zdravlje pri koncentracijama u kojima se koriste. Istraivanja opasnih svojstava azo boja i pretea vrlo su intenzivna i odvijaju se u najboljim laboratorijima, pa danas ve prilino dobro znamo to je opasno a to nije. Iako sam daltonist vrsto stojim na stanovitu da normalnim ljudima treba pruiti mogunost uivanja u bojama oko sebe. Zadnjih desetljea su zabranjene brojne anorganske, anilinske i azo boje, a nema dobre zamjene za njih. U redu! Neka su te boje zabranjene, ali ne treba dizati galamu na svaku boju koja samo podsjea na one opasne. Tu je i openito pitanje aditiva, na koje su se neki hrvatski laici zadnjih godina obruili svom snagom u tiskovinama ili ak knjigama. Ja sam s njima polemizirao u sredstvima javnog priopavanja, jer ne pristajem vratiti se u peinu kao prvobitni ovjek i koristiti samo ono to je garantirano prirodno. Tako bih mogao pokupiti razliite otrove bakterija, plijesni ili biljaka, a to naprosto ne mogu prihvatiti.

Nitrati
Nitrati nisu jako velika skupina organskih tvari, ali su obavijeni velikim tajnama. Za veinu nema podataka o obimu proizvodnje, a u slubenim bazama podataka nalaze se uglavnom prazna polja (npr. IUCLID). Nije to ni udno obzirom da su znatan broj meu njima eksplozivi ili propelanti, ali ima takoer sirovina za kemijsku industriju ili ak pesticida (npr. DNOK) o kojima e biti rijei u drugom odlomku. Ono to silno zauuje jest potpuno nepoznavanje njihovih opasnih uinaka za ljudsko zdravlje i okoli. Ljudima je dosta da neto djeluje u obliku eksploziva i ne zanimaju se za druga njegova opasna svojstva. A injenica je da su veina 283

ekploziva (dinamit, TNT, DNB, RDX, TETRIL, itd.) ili propelanata (npr. DNT, EDGN, 2,6DNT, PDGN, itd.) otrovi ili vrlo jaki otrovi te da su gotovo svi ekotoksini. To potkrjepljuje negativno iskustvo na sve strane kugle zemaljske. Strano je i to to su njihovi produkti razgradnje (eksplozije) takoer opasne tvari, kako za ljudsko zdravlje tako i za okoli. Tek u posljednje vrijeme kod nas se javljaju protesti zbog vojnih poligona, a u svijetu je ta tema stara ve vie od 25 godina. Zbog toga je potrebno o njima rei barem onoliko koliko danas znademo.

NITROGLICERIN CAS: 55-63-0

T+

EKSPLOZIVNO

VRLO OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

Oznake upozorenja:
R3-26/27/28-33-51/53 (udarac, trenje, vatra ili drugi izvori zapaljenja mogu vrlo lako izazvati eksploziju; vrlo otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; opasnost od uinaka nakupljanja; otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Evo najjednostavnijeg meu njima, a opet moda najopasnijeg. Izrazito je snaan eksploziv i tehnologija njegove proizvodnje je izrazito sloena upravo zbog toga to svaka sitnica moe uzrokovati njegovu eksploziju. Inae su njegovi pripravci poznati pod nazivom dinamit, a donio je otkrivau Nobelu tolike novce da se kasnije mogao iskupiti pred ljudima zakladom za najveu svjetsku nagradu znanstvenicima i umjetnicima. Najotrovniji je predstavnik organskih nitro spojeva, a apsorbira se u organizam svim putovima. Istina, to je znaajka svih nitro spojeva, ali treba je ve ovdje naglasiti. Kljuni uinci na ljudski organizam su methemoglobinemija i razliita djelovanja na srce. Methemoglobinemija je openito vezana uz djelovanje svih nitrata i znai zapravo sprjeavanje prijenosa kisika do stanica, ali najvaniji su mu uinci na srce. Iako je kardiotoksian, ipak ima i korisnih uinaka, pa je odavno poznat kao antianginalik. Obino se na trite daje u obliku lingvlaleta, dakle za primjenu ispod jezika) i djeluje gotovo trenutno protiv anginalne boli. Nisam mjerodavan rei je li bolji od drugih antianginalika, ali je injenica da ga ljudi jo uvijek naveliko koriste kao dobar lijek. Ono to se ne zna dovoljno jest injenica da je nitroglicerin poput drugih eksploziva i propelanata poznati oneiiva okolia. Otrovan je za vodene i druge organizme iz okolia i 284

moda je na njegovu primjeru dobro progovoriti o tom problemu. Oneienje okolia je naravno vezano uglavnom uz mjesta proizvodnje i irokog koritenja eksploziva i propelanata. Javnost se poela buniti prije gotovo trideset godina tamo gdje su se mogli i smjeli buniti, a najvea oneienja su se nalazila u dravama gdje nije bilo doputeno pisnuti protiv vojske i njezinih aktivnosti. Tako su eksplozivima i propelantima najvie oneiene drave biveg sovjetskog bloka, Kine i zemalja treeg svijeta gdje su Amerikanci imali svoje vojne baze. Amerikanci su oneistili i svoju dravu jednako kao zemlje Europe, ali tamo se dosta davno poelo raditi na remediaciji (ozdravljenju) tla i voda. Ja sam prvi puta uo neto vie o problemu kad sam 1993. godine poslan u Luksemburg kao predstavnik Hrvatske na sastanak NATO-a o remediaciji tla i voda oneienih vojnim aktivnostima. Imao sam referat o oneienju kemikalijama u Hrvatskoj uzrokovano ratnim dogaajima. Svaka vojska oneiuje okoli svojim aktivnostima u miru ili ratu, ali ovdje e biti govora samo o oneienju eksplozivima. Da sam bio malo mudriji ve ranije sam mogao shvatiti da kod eksplozije nee sva koliina eksploziva biti unitena i da e tijekom takvog dogaaja nastajati brojni produkti. Znaajka eksplozije je da se dogaaj odvija bez prisutnosti kisika iz atmosfere, pa se zapravo moe govoriti o procesima djelominog izgaranja na povienim temperaturama uz nedovoljno kisika. Zapravo se dijelom odigravaju pirolitiki procesi u kojima mogu nastati svakakvi novi opasni produkti. Nema dovoljno dokaza, ali ima indicija da se uz mjesta odvijanja vojnih vjebi poveava uestalost karcinoma plua i drugih organa u graana sa stanom u blizini vjebalita. Posebno su se zbog toga bunili graani Filipina pokraj amerikih baza. Te 1993. godine izali su Nijemci s podacima o vie od 80 teko oneienih mjesta bivih ruskih vojnih baza, a predstavnik Ukrajine je tvrdio kako na cijelom Krimu vie nema zdravstveno ispravne vode za pie. Sve su zalihe vode unitili Rusi naftnim derivatima, eksplozivima i propelantima. Kod nas se graani najvie bune zbog vojnog vjebalita pokraj Slunja, ali nema niti jednog pouzdanog podatka na temelju kojeg bi se moglo raspravljati o oneienju. Nema podataka zato to nadleni nisu mjerili ono to su trebali mjeriti.
T
N

NITROBENZEN CAS:98-95-3; karc.kat.3.; Repro.kat.3

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R23/24/25-40-48/23/24-51/53-62 (otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; ograniena saznanja o karcinogenim uincima; Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i preko koe; otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi; mogua opasnost smanjenja plodnosti)
Ubacujem podatak o tvari koja nije eksploziv ne zato da razbijem monotoniju izlaganja nego zato to sam s alifatskih preao na aromatske nitro spojeve. Najjednostavniji aromatski 285

nitrobenzen naprosto nije eksploziv. Da ima dvije ili vie nitro skupina bio bi eksploziv, ali mora se poneto rei i o tvarima koje nisu eksplozivi. Nitrobenzen je poznat kao vano otapalo i sirovina u sintezi anilina, azobenzena, nitrozobenzena i fenilhidroksilamina. Koliine nitrobenzena u proizvodnji i prometu nisu izrazito velike i ne prelaze nekoliko stotina tisua tona na godinu u svijetu. Meutim, zanimljivo je da se sve vie proizvodi u zemljama treeg svijeta, jer bogate zapadne drave nemaju razumijevanja za tete koje ini za ljudsko zdravlje i okoli. On je u svakom sluaju kemikalija koju bi bilo mudro zamijeniti s nekom manje opasnom, ali to ne ide lako. Onda je najbolje prepustiti sintezu nitrobenzena i njegovih derivata dravama koje ne zanima zatita okolia poput Kine, a posljedice u toj dravi se mogu vidjeti na slici pokraj teksta. Openito me zanima kuda idu te drave i to ih eka u budunosti uz toliki nemar za ljudsko zdravlje i okoli. Nitrobenzen je po djelovanju na ljudsko zdravlje slian svim drugim nitro spojevima. Dakle, javlja se methemoglobinemija ali jo jedan dodatni uinak vaan za veinu aromatskih nitrata. On ubrzava oksidativnu fosforilaciju, a to je jedan od kljunih procesa pri razgradnji hranjivih sastojaka. To znai da se poveano razvija toplinska energija u organizmu i otrovani se naprosto pregrijava. Nije nitrobenzen jedini koji ima takav uinak, ali je problem u tome to se jako dobro apsorbira preko koe i vrlo brzo postie taj uinak. itao sam jedan rad o ovjeku koji se polio nitrobenzenom i nije na vrijeme skinuo odjeu te obavio dekontaminaciju. Umro je od pregrijavanja do dolaska lijenike pomoi. Osobno imam iskustvo s nitrobenzenom iz sredine osamdesetih prolog stoljea. Na Rebro je primljen u noi portir kome je netko iz ale podvalio au nitrobenzena uvjeravajui ga da se radi o nekom estokom alkoholnom piu. Gospodin je naivno popio pie i vrlo brzo nakon toga poeo osjeati posljedice. Za nespecifine znakove otrovanja poput munine i povraanja te glavobolje i vrtoglavice manje vie. Poeo se zagrijavati i pao je u komu. Kad je stigao na Rebro vie nije bilo mogue izmjeriti njegovu tjelesnu temperaturu, jer je bila via od 41 oC, a znamo da normalni termometar ne mjeri vie temperature. Uzaludni su bili moja toksikoloka analiza i simptomatske mjere spaavanja ivota pacijenta. On je umro na stolu za opservaciju naprosto izgorjevi iznutra. Moda se neto moglo uiniti da je bilo dovoljno leda, jer neki radovi opisuju tretman u ledenim kupeljima dok se otrov barem djelomice ne eliminira iz organizma, a tada nije ni bilo ledomata. Vratimo se natrag eksplozivima i propelantima. Dolje su dane osnovne znaajke najpoznatijeg meu njima, tj. trinitrotoluola ili TNT. Nije on najgori meu njima, jer je injenica da su neki predstavnici karcinogeni kategorije 2 (npr. propelant DNT) ili da su reproduktivno toksine tvari kategorije 2 (npr. DNB), ali je zgodan predstavnik zbog vrlo irokog i estog koritenja za razliite svrhe. Pri tome uope ne mislim da se TNT ili drugi eksplozivi koriste iskljuivo u ratu ili ratnim pripremama (vojne vjebe) nego su izrazito vani kao industrijski eksplozivi i u graevinarstvu (npr. gradnja cesta) bez njih se ne moe zamisliti posao. Naravno da ih koriste uestalo teroristi razliitih boja i namjera, a osobito su zanimljivi moderniji snaniji eksplozivi (npr. plastini). Valja naglasiti kako se na podruju razvijanja novih eksploziva radi izrazito mnogo, bilo da se izmiljaju nove tvari bilo da se ispituju kombinacije razliitih eksploziva s razliitim tvarima. Tako su danas jako cijenjene smjese TNT s anorganskim

286

nitratima (npr. amonijev nitrat), koji mu daju toliko potrebni kisik za to bolju eksploziju. Hrvati imaju puno iskustava s izradom takvih eksploziva kakav je npr. vitezit.

TRINITROTOLUEN CAS:118-96-7

EKSPLOZIVNO

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R2-23/24/25-33-51/53 (udarac, trenje, vatra ili drugi izvori zapaljenja mogu uzrokovati eksploziju; otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; opasnost od uinaka nakupljanja; otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)
to ja to imam jo dodati specijalno o eksplozivima kao toksikolog? Nekih iskustava ipak imam. Prvi puta sam se postidio zbog svojih ogranienja u razmiljanju krajem 1991. godine. Jednog mog suradnika je Stoer poslao u Izrael zbog tek ostvarenih veza s Mosadom zbog pauine, koju sam vjerojatno ve spominjao u drugim tekstovima. Mosad se zanimao za sve pa i za neke dogaaje, koje smo mi smatrali rijeenima. Tijekom rujna mjeseca te godine zabiljeili smo padanje praine TNT-a u barem dva sluaja na slavonskom ratitu. Dobili smo uzorke praine i nedvojbeno dokazali da je u pitanju bio TNT. Zakljuili smo da se u oba dogaaja radilo o neuspjeloj primjeni aerosolne bombe. Vojnici jako vole aerosolne bombe, jer s malim koliinama eksploziva naprave velike tete. Eksploziv samo treba u obliku aerosola primijeniti na velikom volumenu zraka i onda izazvati eksploziju sa stravinim posljedicama. Mi smo smatrali kako Srbi nisu uspjeli aktivirati svoj aerosol i tako je praina padala po tlu. Izraelci su imali drugo miljenje. Smatrali su kako su Srbi pokuali primijeniti TNT u obliku aerosola kao svojevrsni bojni otrov za kratkorono ili dugorono djelovanje. Govorili su o karcinogenosti TNT-a (leukemija) na duge staze i traili da istraimo vrlo detaljno koji su ljudi bili izloeni aerosolu, kako bi ih mogli pratiti u budunosti. Meu mojim suradnicima idovska teza je naila na veliko razumijevanje, jer su mnogi smatrali kako nam Srbi u nemoi da nas poraze pokuavaju ostaviti dugorone tetne posljedice na zdravlje. Svi nai istraivaki pokuaji su propali, jer su postrojbe esto mijenjale boravite i bilo je u ono vrijeme gotovo nemogue otkriti tko je bio kontaminiran prahom TNT-a. Naravno da TNT i druge eksplozive i propelante moemo smatrati izrazito opasnima za okoli, ali na tome jo nitko u Hrvatskoj nije radio. Jo samo jedan primjer iz prakse. Imao sam podatke o tome da je tijekom II. Svjetskog rata umrlo oko 600 Engleskinja zbog neadekvatne zatite prilikom punjenja eksplozivnih sredstava preparatima TNT-a i drugih eksploziva. Ve je ranije reeno da se oni apsorbiraju preko koe, a veina ena je stradala zbog hepatotoksinosti te tvari. Nismo ni mi u Hrvatskoj proli bez rtava. Tijekom 1005. godine zatraila je skupina graana od nas miljenje jesu li teka oteenja jetre u njih mogla nastati zbog toga to su tijekom rata punili eksplozivne naprave TNT-om. Bili su to nai malo stariji iseljenici koji su doli pomoi svojoj 287

pradomovini, a dali su im taj posao. Radili su portvovno i uporno, a onda su se poele osjeati posljedice. Javili su se kad su dvojica ve umrli, a druga dvojica ili trojica imala su dijagnozu tekih oteenja jetre. Naravno da sam dao pozitivno miljenje, ali teko je bilo nekoga optuiti, jer ljudi nisu znali da su eksplozivi otrovni i hepatotoksini. Ne vjerujem da e opet biti rata u ovim naim krajevima, ali eksplozivi se koriste na mnogim mjestima u privredi i trebalo bi educirati ljude da oni nisu opasni samo zbog eksplozivnosti nego i zbog otrovnosti.

Sumpor u organskim tvarima

Nezaobilazan je element u organskim tvarima poput proteina ili polinukleotida, a i inae se javlja u malim molekulama koje tvore ivot ili su produkt njegova metabolizma. Naravno da je vaan sastojak i u brojnim industrijskim kemikalijama. Obino i ne bez razloga ne vole njegove spojeve zbog ovjeku neugodna mirisa i moja prva struna iskustva s njegovim spojevima bila su povezana s neugodom. Na samo poetku karijere u Institutu Ruer Bokovi sintetizirao sam tioestere aminokiselina s tiofenolom zbog dobivanja sirovina za sintezu peptida. Iako sam radio u digestoru skoro bez ikakve veze s tiofenolom uvukao mi se njegov odvratni miris u kou aka, pa su me nadaleko ljudi izbjegavali. Na poetku me taj miris odbijao i ja sam nerijetko osjeao muninu, ali sam s brzo na njega privikao. Nisu se privikli drugi, pa se nisam usudio sjesti u tramvaj ili se nai s ljudima u zatvorenom prostoru. Oko mene bi se stvarao krug praznog prostora, jer sam svima nepodnoljivo smrdio. Tako sam se nauio na injenicu da sumporovi organski spojevi nemaju ugodan miris i mislio da im je to glavna osobina. A nije ba tako. Alkil merkaptani (alkil tioli)
F+
T

METANTIOL CAS:74-93-1
VRLO LAKO ZAPALJIVO
OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R12-23-50/53 (vrlo lako zapaljivo, otrovno ako se udie, otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Najjednostavniji alkil-merkaptan je ujedno i najopasniji, a svi oni s vie ugljikovih atoma u molekuli su manje opasni. Tako su propil-merkaptan ili tert-butil-merkaptan tek tetne vrlo lako zapaljive tvari, a po ekotoksikolokim svojstvima su ravni prvom predstavniku. Na prvi pogled to moe djelovati runo, pogotovo zato to barem glavni predstavnik nastaje kao

288

produkt brojnih procesa bioloke razgradnje. Gdje god se neto bakterijski razgrauje moete osjetiti intenzivni miris merkaptana i pogotovo metil-merkaptana. Njegov miris dopire iz kanalizacije i s drugih mjesta gdje se razgrauju izmet ili drugi bioloki otpaci. Meutim, merkaptani se proizvode sintetskim putem i koriste na mnogim mjestima u privredi. Najvanije mjesto im je u odoriranju opasnih plinova. Istina, nije ba metil-merkaptan glavni sastojak odoransa za npr. gradski plin nego su to vii merkaptani poput npr. propilmerkaptana. Oni se namjerno stavljaju u gradski plin da bi se znalo prepoznati istjecanje. Inae gradski plin (zemni plin) nema mirisa i ovjek ne bi mogao nikako dokuiti da mu negdje u kui instalacija proputa plin u stan, ali tome pomau merkaptani. Oni imaju tako snaan neugodan miris da e i prehlaena osoba u stanu opaziti da neto nije u redu upravo zbog neugodna mirisa merkaptana. Taj neugodni miris e natjerati svakog normalnog ovjeka da potrai spas na istom zraku. On e otvoriti prozore stana ili e iz njega pobjei. Imali smo mnogo iskustava s industrijskim merkaptanima, ali ovdje e biti govora tek o jednom. Zemni plin se odorira merkaptanima, koji dolaze u bocama slinima onoj na slici pokraj teksta, a radnici plinara ih onda odnose na mjesta odoriranja i spajaju na stanice za odoriranje. Jedno od vanih mjesta pretakanja viih merkaptana je bilo u plinari na lokaciji Radnike ceste. Tog dana na prijelazu milenija radnici su pretakali tekui merkaptan iz bave u manji spremnik kako bi ga mogli poslati na stanicu za odoriranje. To se obavlja posebnim sisaljkama koje sprjeavaju izlazak para merkaptana u slobodnu atmosferu. Meutim, taj puta je dolo do malog kvara na sisaljki, to radnici nisu ni opazili budui su ve navikli na odvratni miris, a ni koliine isputenog merkaptana nisu bile po niemu osim po mirisu znaajne. Imali su nesreu da je puhao slabi jugoistoni vjetar i nosio je oblak vrlo razrijeenog merkaptana prema gusto naseljenim sjevernim podrujima. U dananje vrijeme ljudi ne trpe takva maltretiranja i graani su poeli nazivati Radio 101, koji je zaista bio zatrpan pozivima. Odmah su nazvali mene s pitanjem o emu se radi i kako e dogaaj utjecati na zdravlje graana. Nisam mogao odmah dati odgovor dok ne saznam od radnika plinare to se stvarno dogodilo, a taj razmak je bio dovoljan da se pone razvijati panika. Ljudi su bjeali iz podruja grada sjeverno od plinare i ve se trailo Pedra odgovornog za ugroavanje zdravlja graana. Trebalo nam je nekoliko dana da smirimo graane i dokaemo kako opasnosti za njihovo zdravlje nije bilo. Najee se ipak pojava merkaptana i roaka sulfida, disulfida ili trisulfida javlja u prirodnim mikrobiolokim procesima razgradnje organskih materijala. Imali smo u prolosti zaista brojne intervencije zbog neugodnih mirisa iz kanalizacije ili iz otpadnih voda razliitih tvornica tako da je dobre primjere teko izabrati. Ipak vrijedi opisati barem neke od sluajeva. Poetkom novog milenija banuo mi je iznenada zamjenik ravnatelja klinike bolnice iz naeg vanog grada kao izaslanik ravnatelja traei hitnu pomo. Nije se usudio ii slubenim putem da netko ne sazna za neugodni dogaaj, a osobito se bojao novinara. Dan ranije je dvadesetak djelatnika odjela za

289

transfuziologiju smjetenog na dva razliita mjesta u podrumskim prostorima bolnice osjetilo simptome otrovanja. Glavobolja, munina, povraanje i brojni drugi simptomi poput suzenja, arenja svih sluznica, bolova u kriima i opeg osjeaja slabosti bili su razlog bijega svih zaposlenika na otvoreni prostor. Polovica od njih je otila na bolovanje i transfuziologija je prestala s radom To je katastrofalan dogaaj za bilo koju bolnicu koja obavlja operacije. Traili su da u tiini pronaemo razlog stradanja tih ljudi i da ga uklonimo. Odmah sam reagirao vjerojatno i zato to sam za taj grad bio emocionalno vezan pozivajui tadanjeg pomonika ministra zdravstva i suradnika za mjerenje oneienja zraka. Ranom zorom drugog dana uputili smo se sa svom opremom u bolnicu i poeli istraivanje. Od prvog asa mi je na temelju ranijih iskustava bilo jasno da je za sve kriva loa kanalizacija iz koje su se oslobaali merkaptani. Pomonik ministra je ak naruio robotsku sondu za snimanje kanalizacije, koja je bila stara jednako kao bolnica u gradu i bila je izgraena od cigala. Kanalizacija je naprosto propala na mnogim mjestima tijekom dugih godina i stvorile su se kaverne u kojima se nakupljala neist. Robotska sonda je pronala u kavernama i posteljno rublje, a da se ne govori o izmetu, krvi i drugim organskim materijalima. Kanalizacija nije bila izvedena ispravno s oducima iznad krovova zgrada i onda su se neugodni mirisi probijali kroz kanalizacijske cijevi do podrumskih prostora. Meteoroloki podaci su pokazali da se spornog dana javila tiina uz inverziju i snienje temperature na tlu, pa su se plinovi iz kanalizacije to bolje uzdizali kroz cijevi do podruma. Sluaj je rijeen i vie nikad nije bilo pritubi od bilo koga. Drugi zanimljiv sluaj je vezan uz potok Gorjak (meu narodom poznat kao Smrdljivka) u Zapreiu. Taj skromni potok prihvaa otpadne vode industrijske zone Zapreia i ulijeva se u Savu. Ve desetljeima se graani bune na nepodnoljive mirise, koji se ire iz potoka sasvim neujednaeno. Neke dane se uz njega dade ivjeti a neke druge dane tako nepodnoljivo smrdi da se ne da izdrati. Vremenom su se ljudi poeli organizirati u obrani svojih ustavnih prava i osnovane su razliite udruge za zatitu zdravlja ljudi i okolia, pa je bilo samo pitanje vremena kad e se javiti ee reakcije. Tog proljetnog dana 2007. godine odluila se jedna obitelj proetati pokraj pristanita skele koja povezuje Samobor sa Zapreiem preko rijeke Save. Otac obitelji je najee reagirao na smrad iz potoka Gorjak s muninom, opom slabosti i panikom, a razumna gospoa je nazvala broj 112. Oni su pak nazvali mene sa zahtjevom da odmah organiziram izvid strunjaka na sporno mjesto i ja sam takvu ekipu poslao na teren odravajui s njima stalnu vezu. Mjerenjem polutanata u zraku nisu postali nita pametniji, jer nije bilo ni jednog od onih za koje postoje rutinske metode mjerenja. Zakljuili smo da mirisi potjeu iz potoka Gorjak i zato je obavljeno uzorkovanje vode na nekoliko mjesta. Naravno da sam prvo izvijestio graane da se u zraku ne nalaze nikakve tvari koje bi mogle odmah djelovati na njihovo zdravlje, a do rezultata analiza je trebalo priekati nekoliko dana. Pokazalo se da su se u vodi potoka nalazili merkaptani, sulfidi, disulfidi, trisulfidi i druge tvari karakterizirane snanim i neugodnim mirisima. Njihova su toksikoloka svojstva bila beznaajna, ali smrad je bio vrlo snaan i svatko ga je mogao osjetiti. Nakon slijedeeg incidenta u ljeto te godine inspekcija zatite okolia je naredila prestanak rada barem dvije tvornice dok ne rijee problem isputanja otpadnih voda u okoli. U ovom sluaju nije bilo ugroeno zdravlje ljudi niti okoli, ali se mora priznati da je graanima bila ozbiljno naruena kvaliteta ivota. Ne moe se odvijati niti jedna ljudska aktivnost uz neugodne mirise. Ne moete poteno uivati u bilo kojem dnevnom obroku, ne moete pozvati goste, ne moete ljubiti dok vam sve uokolo smrdi, a ne moete ni mirno spavati. Glavni problem je u tome to ne postoji nikakav zakon o neugodnim mirisima, pa moete samo graanskom pobunom traiti izmjene. Izgleda da je to u ovom sluaju uspjelo i da e potok Gorjak uskoro prestati nositi naziv Smrdljivka.

290

Tiofenoli
Tiofenol nije ba jako vana tvar u kemijskoj industriji, a ne javljaju se ovakvi spojevi esto ni kao produkti bioloke razgradnje. Istina, javljaju se u razliitim industrijskim procesima kao oneienje, npr. u energanama. To to ja imam osobno iskustvo iz dana kad sam bio mladi kemiar ne bi trebao biti razlog za njegovo uvrtavanje u ovu knjigu. Uinio sam to da pokaem kako su opasna svojstva kod tiola opasnija kad se radi o aromatskim tvarima.

TIOFENOL CAS:108-98-5

T+

VRLO OTROVNO

OZNAKE UPOZORENJA R10-24/25-26-36/38 (zapaljivo, otrovno u dodiru s koom i ako se proguta, vrlo otrovno ako se udie, nadrauje oi i kou)

Kao to je bilo reeno on zaista uz svoja opasna svojstva ima taj izrazito neugodni miris, to je vjerojatno signal ljudima da se maknu s mjesta gdje se njegov miris osjeti. Sjeam se sluaja jedne nae cementare, koja je imala sve isprave za rad i koritenje odreenih vrsta otpada za dobivanje energije. Meu njima su bile i automobilske gume, kako je sluaj s drugim cementarama u Europi. Meutim, ovdje su se graani s pravom bunili na izrazito neugodan miris, koji se irio od cementare prema njihovom naselju kad je vjetar puhao od cementare prema njima. Rutinska mjerenja nisu pokazivala nita neobino ili protupropisno, ali se moralo ipak nai razlog loeg mirisa, jer ga je svatko s normalnim nosom mogao osjetiti pri dolasku na teren. Moji kolege su odluili obaviti uzorkovanje zraka iz emisija dimnjaka kroz 24 sata, kako bi mogli dokazati i sasvim niske koncentracije nekih produkata izgaranja. Bili su to tiofenoli. Nema za njih jasnih ogranienja to se tie emisija, ne postoji ni MDK (maksimalno doputena koncentracija), ali ipak s civilizacijskog stanovita nije bilo u redu da graani trpe taj neugodni miris im vjetar puhne od cementare

291

prema njima. U dobroj vjeri je dogovoreno sa cementarom da postavi filtre za uklanjanje tog loeg mirisa, a izgleda da je to i uinjeno. Nisu uvijek propisi ono to treba upravljati postupcima ljudi, jer postoji i nekakav ope prihvaeni moral kao mjerilo za ponaanje. Ne moramo se u Hrvatskoj bojati otrovanja tiofenolima, ali nam mogu zagoriti ivot svojim neugodnim mirisima. Mnogo je drugih organskih spojeva sa sumporom od kojih su neki imali vanu ulogu u industriji, kao npr. klorsulfonska kiselina. Meutim, propau kemijske sinteze u Hrvatskoj ta je kemikalija postala samo problem zbrinjavanja. Negdje 2006. godine zatraili su od mene da pomognem savjetom u zbrinjavanju ostataka te kemikalije u jednoj naoj uglednoj tvrtki. Mislim da su se bez velikog razloga bojali te kemikalije i traili su nekoga tko e je u gusto naseljenom podruju neutralizirati. Radi se zapravo o nagrizajuoj vrlo reaktivnoj kemikaliji, koju se naravno moglo zbrinuti, ali su onda odluili njezine ostatke iskoristiti za sintezu sulfonamida koji nisu bili nikome potrebni. Meutim, problem zbrinjavanje je bio rijeen. Zanimljivo je spomenuti sulfate, jer oni su inae izuzetni vani barem u metabolizmu. Organizam se rijeava brojnih fenola i slinih tvari tvorbom O-sulfata. To su inertne tvari dobro topljive u vodi i zbog toga se dobro izluuju preko bubrega. Meutim, sulfati nekih tvari mogu biti izrazito opasni kao to je npr. dimetil sulfat.

DIMETIL SULFAT CAS:77-78-1

T+

VRLO OTROVNO

OZNAKE UPOZORENJA R45-25-26-34-43-68 (moe izazvati rak, otrovno ako se proguta, vrlo otrovno ako se udie, izaziva opekotine, u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost, mogua opasnost od neprolaznih uinaka.
Zapravo je to izrazito jednostavna i izrazito opasna kemikalija. Inae se koristi kod metiliranja fenola, amina i tiola, pa zapravo u Hrvatskoj vie ne predstavlja nikakav problem budui praktiki u zemlji vie nema sinteze novih tvari. U stara davna vremena sam susretao dimetilsulfat ne znajui uope da je on opasna kemikalija. Takvo miljenje o njemu je imala veina kemiara i onda je jasno da ga se nitko nije bojao, a sigurno je karcinogena kemikalija. Openito mislim da kemiarima ne treba vjerovati kad rangiraju kemikalije prema opasnostima za ljudsko zdravlje.

Organskih kemikalija ima raznih

Zaista ima mnogo organskih tvari koje se ak koriste u golemim koliinama, a teko ih je podijeliti u skupine. Prema godinjim koliinama na tritu najvie je svakako tenzida ili surfaktanata od kojih se izrauju razliiti detergenti i openito kemikalije za ienje. To su

292

kationski, anionski, neionski ili kvarterni amonijevi tenzidi, soli masnih zasienih i nezasienih kiselina, itd. Najgori od njih su moda neki kationski i neionski tenzidi s oznakom R34 (izaziva opekotine), a uz druge se veu oznake o nadraivanju koe i sluznica dok neki mogu biti ekotoksini. Zapravo nita naroito. Jedino to se vee znaajnije uz ta sredstva je pjenjenje. U kontaktu s vodom oni rade pjenu i mnogi se toga boje. Naime, kod gutanja takvih sredstava moe se u elucu stvoriti pjena, koja onda trai svoj put izlaska probijajui se prema gornjim dijelovima probavnog sustava tj. prema ustima. U takvom sluaju mogue je udisanje pjene i u krajnjoj liniji guenje. Ima opisa takvih sluajeva, pogotovo kod male djece. Jedino rjeenje je zapravo progutati sredstva protiv pjenjenja. Jedno od takvih sredstava je polidimetilsiloksan (registriran pod nazivom Simetikon), ali kod nas nema nikakvih iskustava s njim. Poteno reeno nema iskustva niti s tekim ishodom otrovanja detergentima i ja tek prema usmenoj predaji znam kako se navodno jedno dijete u Zagrebu uguilo nakon gutanja detergenta za pranje posua. ak se ne moemo sloiti treba li rei detergent ili deterdent, a oba izraza su doputena prema pravopisu. Posebno podruje je ono koje obuhvaa polimere. Veina polimera su potpuno inertne tvari ak kad sadre opasne male molekule. Moete progutati nekakav predmet od PVC-a ili bilo kojeg drugog polimera bez straha da e nastupiti akutno otrovanje, a jedino probleme moe u probavnom sustavu praviti taj vrsti progutani predmet. Meutim, polimeri ipak predstavljaju problem zbog oneienja okolia. Naime, te male molekule poput omekivaa (npr. reproduktivno toksikni ftalati), sredstva koja gase plamen ili anorganske boje mogu se sporo oslobaati iz polimera i ispirati se u okoli. Zbog toga danas moemo govoriti o globalnom oneienju dodacima u polimere. Moe ih se nai u povrinskim i podzemnim vodama ili u tlu, ali zasad u koncentracijama koje ne predstavljaju neku opasnost za zdravlje ovjeka ili organizama iz okolia. Istina, mnogi zloguki proroci plae graane s tim tvarima, koje se mogu oslobaati iz plastine ambalae u sve mogue prehrambene proizvode i pia, ali nema nikakvog pouzdanog dokaza da bi npr. voni sok iz PET ambalae mogao biti opasan za zdravlje ljudi. S druge strane, tono je da je okoli pun proizvoda od polimernih materijala. Do nedavno su prevladavale boce, a danas jo uvijek imamo problem s vreicama, koje se nalaze na dnu povrinskih voda i ometaju tamo ivot. Meutim, nisu krive plastine vreice to su se nale na dnu mora, jer same tamo nisu dole nego ih je ovjek morao baciti. Vjerojatno ovim tekstom nisu obuhvaene neke vane organske tvari, ali treba shvatiti da je izbor bio isto autorov i da se greka moe popraviti upravo savjetom itatelja.

293

MAJICA ZEMLJICA
U davnim vremenima su ih nazivali mineralni otrovi, jer su ih uzimali iz tla te koristili izravno ili tek uz minimalnu primitivnu kemijsku obradu. Bilo je naravno sluajnih otrovanja koritenjem razliitih predmeta poput npr. amfora obraenih iznutra olovnom glei. Tada jo nije bilo toliko uinkovitih mineralnih otrova kakve se nalazilo u biljkama ili ivotinjama, ali napretkom kemije/alkemije dobivali su sve vee znaenje u namjernim otrovanjima. Cijelo 19. stoljee bilo je obiljeeno otrovima na bazi arsena i zapravo forenzika toksikologija poinje svoj razvoj traenjem analitikih metoda za otkrivanje ovih otrova u biolokom i drugim materijalima. Kako se razvijala kemijska industrija tako im je vanost postajala sve vea, a danas relativno esto biljeimo otrovanja s takvim kemikalijama, kao npr. mineralnim kiselinama i luinama. Evo malo vlastitih i tuih iskustava s otrovanjima anorganskim kemikalijama.

Aluminij
Sve do prije tridesetak godina praktiki nije bilo otrovanja aluminijem, jer su njegove soli izrazito slabo topljive u vodi i zapravo se gotovo uope ne apsorbira iz probavnog sustava. Zabiljeeni su istina tetni uinci na pluima kod udisanja praine aluminijevih oksida ili soli (aluminoze), ali one nisu povezivane nikad s teim uincima poput karcinoma kod azbesta. Uostalom, na bazi aluminijevih hidroksida radili su se i rade se vrlo uspjeni antacidi. Bolesnici ih esto uzimaju u velikim dnevnim dozama i vrlo rijetko se biljee blagi znakovi otrovanja, ako je vjerovati radovima. Naime, do apsorpcije izgleda ipak dolazi kod tekih oteenja sluznica probavnog sustava, kad su kapilare u punom kontaktu sa sadrajem eluca ili crijeva. Prvi radovi o kroninom unosu aluminija u organizam ovjeka s blagim oblicima tzv. aluminijske encefalopatije javili su se ranih osamdesetih godina vezano uz zakiseljavanje podzemnih voda u Engleskoj. Uzrok su bile kisele kie, a radovi su javljali o kiseloj vodi u zdencima nekih ruralnih podruja i poveanoj koncentraciji aluminija u takvim vodama. Meutim, rezultati istraivanja tetnih uinaka u graana bili su prilino neuvjerljivi i nikad nisu naeni pouzdani dokazi o povezanosti aluminija u vodi za pie s pojavom blagih znakova otrovanja tim metalom. irenjem primjene hemodijalize kao umjetnog bubrega poeli su izvjetaji o otrovanjima aluminijem. Aluminij se inae skladiti u mozgu i kostima izazivajui pojavu aluminijske encefalopatije i osteoporoze. Hemodijaliza je proces uravnoteenja izmeu krvi i dijalizacijske tekuine preko polupropusne membrane (vidi sliku lijevo kako izgleda jedan dijalizacijski filtar), koja proputa dobro molekule mase do 300. Obzirom na jednostavnost dijalizacijske tekuine gradijent prelaska malih molekula je vrlo visok u smislu njihova prelaska iz krvi u dijalizacijsku tekuinu i dugo se smatralo da prelazak malih molekula suprotnim smjerom zapravo ne postoji. Meutim, u sluaju kad se neka mala molekula nalazi samo u dijalizacijskoj tekuini a ne i u krvi gradijent je povoljan za njihov prelazak u krv. Ako dijalizacijska tekuina nije dovoljno ista i sadri npr. katione metala onda e oni ulaziti u krv, a to e biti posebno izraeno kod kroninog procesa kao to je hemodijaliza (npr. 3 puta tjedno po 6 h). Tako su se sredinom osamdesetih godina javili prvi izvjetaji o otrovanjima na hemodijalizi.

294

Moje osobno iskustvo s otrovanjima aluminijem see u 1995. godinu, kada se posumnjalo da su pacijenti na sisakoj dizalizi otrovani aluminijem. Osim klinikih opaanja (sumnjiva smrt barem tri pacijenta te pojava aluminijske encefalopatije kod nekoliko njih) bile su vane analize dijalizacijske tekuine. injenica je da je voda za pripravu dijalizacijske tekuine bila neispravna i imala vrlo visoku elektrinu vodljivost. Analizom je otkriveno da sadri visoke koncentracije aluminija. Razlog je otkriven ve prvim izvidima. Bilo je to jo uvijek vrijeme rata, kad je Sisak bio odjsjeen od velikog vodovoda u Petrinji i koristio je vodu iz Kupe za proizvodnju vode za pie. Jedan od procesa prerade vode je bila flokulacija, koja je obavljana aluminijevim sulfatom i na taj nain se voda za pie obogaivala aluminijem, kao na postrojenju iznad. Nita se ne bi dogodilo da je proces priprave vode za dijalizacijsku tekuinu bio korektan, ali to nije bio sluaj. Deionizacija je bila u redu, ali slijedei stupanj proiavanja reverznom osmozom nije uope bio proveden, jer je ureaj bio u kvaru. Tako se zapravo za dijalizu koristila tek deionizirana voda s nedopustivo visokim koncentracijama aluminija. Ministarstvo je osnovalo povjerenstvo za rjeavanje sluaja i vrlo brzo je objektivnim pregledima (kliniki pregledi i mjerenje koncentracija aluminija u krvi) ustanovljeno da se kod vie od deset pacijenata moe govoriti o otrovanju aluminijem. Jedna pacijentica je imala uznapredovalu aluminijsku encefalopatiju i niti je znala govoriti niti se mogla sjetiti kako se zove. Uznapredovala osteoporoza u nekoliko pacijenata nije bila siguran dokaz u otrovanje pacijenata, ali kod onih mlae dobi se moglo s prilinom sigurnou optuiti za tu pojavu aluminij. Nakon toga je problem rijeen u roku od nekoliko mjeseci. Pacijenti su prebaeni u zagrebake centre za hemodijalizu, gdje su uz primanje desferoksima bili podrvrgnuti produenim hemodijalizama. Problem je bio u tome to se kelati aluminija i desferoksima ak ni kod ljudi sa zdravim bubrezima teko izluuju iz organizma i jedino rjeenje je bila hemodijaliza. Detoksikacija je obavljena uspjeno, a sisaka hemodijaliza je renovirana i kasnije je voda za pripravu dijalizacijske tekuine uvijek bila dobra. Sluaj je potaknulo Ministarstvo zdravstva na pokretanje projekta kontrole svih dizalizacijskih centara u Hrvatskoj. Posebna radna skupina obila je sve centre za hemodijalizu u Hrvatskoj (njih oko 50) i svuda uvela mjere stalne kontrole vode tako da danas nema niti jednog u kojem bi se moglo dati bilo kakve primjedbe.

Arsen
Arsen i njegovi spojevi svakako su zasluili podui osvrt kad se pie o otrovima, jer su negativna iskustva s njima izrazito brojna. Ve u vrijeme renesanse i brojnih aristokratskih bitaka za vlast ili bogatstvo on se pokazao uinkovitim otrovom, pa je i literatura bogata opisima trovanja arsenovim oksidima ili solima. ak se smatralo da se na arsen moe donekle naviknuti, pa su uglednici nerijetko uzimali preventivno svakodnevno male doze arsena kako bi se na njega navikli i bili manje osjetljivi u sluaju ako ih netko pokua otrovati veim dozama. Tipini gastrointestinali simptomi otrovanja arsenom (povraanje, krvavi proljev, abdominalna bol) bili su sasvim nespecifini i esto su pratili uobiajena otrovanja hranom tako esta u onim vremenima ak i na plemikim 295

dvorovima. ak niti pojave na koi poput hiperpigmentacije ili keratoza nisu nuno ukazivali na otrovanje arsenom, a isto se odnosilo na gangrenozne promjene na udovima ili pojavu karcinoma. Vjerojatno kronino trovani nisu ni doekali pojavu karcinoma, jer bi prije toga umrli bilo od otrovanja bilo zbog nekih drugih tada estih razloga umiranja. Piu da je Katarina Medii jako voljela arsen kao otrov, a najpoznatiji nedokazani sluaj otrovanja arsenom vee se uz Napoleona, koji je umro u izgnanstvu od karcinoma eluca (vidi sliku lijevo kako se dri za eludac). Izvjetaji razliitih skupina analitiara potpuno su suprotni u pogledu nalaza arsena u carevoj kosi, pa je njegovo trovanje vjerojatno tek legenda. Evo osnovnih znaajki jednog od estih arsenovih spojeva.

ARSENOV TRIOKSID (CAS 1327-53-3) Karc. Kat. 1

T+

VRLO OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA
R28-34-45-50/53 (vrlo otrovno ako se proguta, izaziva opekotine, moe izazvati rak, vrlo otrovno za oraganizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Najvie otrovanja arsenom krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljea vee se uz preparat Miomor raen na bazi arsena. Vjerojatno su zato krajem 19. stoljea razvijene dobre analitike metode za dokazivanje arsena u biolokom materijalu, a posebno u kostima mrtvih. Miomor je bio omiljen i u hrvatskim krajevima, posebno u 20. stoljeu, kada je i dokazan u nekim sluajevima. Potpuno je potisnut s trita pedesetih godina 20. stoljea i od tada nema poznatih sluajeva otrovanja u naoj zemlji. Zanimljivo je spomenuti sluajeve otrovanja arsenom iz zidnih tapeta, koje su se zbog svoje ljepote i visoke cijene dobro trile krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Zabiljeena su i kronina otrovanja arsenom iz tapeta, ali ne u Hrvatskoj. Arsenovi oksidi su se koristili za razliite svrhe, kao npr. kod prepariranja divljih ivotinja. Imam vrlo zanimljivo iskustvo s koritenjem arsena u te svrhe. U proljee 296

1999. godine prvo je nazvala neka gospoa sva u panici, jer je nala uasni arsen na tavanu i hoe ga se rijeiti. Moja suradnica joj je predloila da donese taj vraji arsen u HZT, a mi emo ga onda zbrinuti. Raunalo se da bi se moglo nekom pokloniti kemikaliju, ako je imalo u redu. Gospoa na drugoj strani linije je panino protestirala tvrdei da ona nema auto i morala bi taj uasni otrov nositi prvo autobusom i onda tramvajem, a mogao bi joj zbog uzbuenja ispasti iz ruke i razbiti se, to bi izazvalo teku pogibelj za nju i druge putnike. Kako mi nismo servis za prikupljanje otrova predloeno je gospoi da nazove policiji i njima se obrati za pomo. U zao as je to predloeno, jer policija je smatrala da to nikako nije njihov posao i slijedei telefonski poziv je stigao od policije. Oni su ultimativno traili da netko od nas doe po otrov, a oni e obavljati nau zatitu. Ja sam odluno odbijao i traio da gospoa sama donese bocu s kemikalijom, ali me moja suradnica molila da pomognem staroj gospoi, koja se tako jako boji i uz to joj je teko hodati. Gospoa je stanovala u jednoj od obiteljskih kuica odmah pokraj estinskog lagvia i stvarno mi se inilo da za jednu baku put do HZT moe biti dug i naporan. Pristao sam konano otii po stranu kemikaliju i obavijestio sam policiju da stiem. Tamo ispod breuljka ekala su dvoja policijska kola i nekoliko policajaca. Nemarno su se drali, ali se osjetilo da se boje, pogotovo kad su vidjeli da ja nemam na sebi ili uzase nikakvu zatitnu opremu za sebe i njih. Nevoljko su se njih trojica uputili samnom prema kui isped koje je glasno lajao pas uvar. Tog asa su poeli izlaziti ljudi iz drugih kua uznemireno gledajui operaciju uklanjanja otrova. Onda se pojavila i gospoa na vratima svoje kue pozivajui me da uem. Prilino sam se razbijesnio shvativi kako to zapravo nije nikakva bakica nego krasna ena u dobi od 35 godina, koja nije bila ni slaba ni nemona. U kui nas je na stolu ve ekala mala drvena krinjica u kojoj se nalazio alat za prepariranje ptica i boca od pola kilograma natrijevog arsenita. Evo gore jedne takve preparirane ptice iz nekog muzeja. Policajci su stajali zatitniki oko stola, a onda je poelo pisanje zapisnika na koji su se morali potpisati svi policajci, lijepa gospoa i moja malenkost. Poseban zapisnik je pisao jedan od policajaca za svoju policijsku stanicu. Nakon sat ili vie vremena bili su zavreni svi papirnati poslovi i ja sam se konano mogao uputiti u zavod. Naravno da smo donijeli krivu procjenu o tome to se moe uiniti s otrovom. Nitko iz brojnih laboratorija nije trebao tu trajnu kemikaliju, nismo je mogli predati na spaljivanje u tadanju spalionicu PUTO, a nismo imali niti osigurana sredstva za zbrinjavanje kemikalije na nekom od zapadnih odlagalita opasnog anorganskog otpada, pa boca jo uvijek stoji u naem malom skladitu pokaznih opasnih kemikalija. Arsen danas predstavlja poseban problem u krajevima gdje je prisutan u tlu i ispire se podzemnim vodama. Ima u svijetu vie takvih podruja, poput onog u Bangladeu, USA ili u dijelu Panonske nizine. Izvjetaji iz Bangladea o pojavi razliitih bolesti (karcinom, gangrenozne promjene, itd.) u ljudi koji kronino piju vodu bogatu arsenom uvijek su izazivali moju pozornost. Pogledajte kakve se to posljedice uz karcinom mogu javiti u zemljama kao to je Banglade. Meutim, znao sam da taj problem ima i naa istona Slavonija jednako kao susjedi u Maarskoj i Vojvodini. Na kljunim vodovodima se ve duge godine voda tehnoloki obrauje kako bi se uklonio arsen prije putanja u vodovodne sustave. Naravno da se iz seoskih zdenaca pila neobraena voda i vjerojatno bi se tako i nastavilo da jedna tadanja specijalizantica nije otila na nekakav meunarodni kongres. Ona je tamo izvijestila o mjerenjima koncentracije arsena u podzemnim vodama s podruja izmeu Vinkovaca i Osijeka uz komentar o potrebi epidemiolokih istraivanja na tom podruju. Saetke je organizator objavio na Internetu i tako je do njih doao jedan

297

hrvatski novinar. Malo je krivo shvatio taj saetak i odluio kao novinar istraiva iskoristiti zanimljivu temu. Potkovao se podacima iz literature i krenuo u razgovore sa strunjacima. Kolegica iz Osijeka je naslutila da bi to moglo loe zaavriti i nije htjela razgovarati s novinarom, a jednako je proao i kod drugih sugovornika. Napisao je opiran lanak o opasnoj istonoj Slavoniji, gdje zbog arsena u vodi za pie prijete brojne teke i neizljeive bolesti. lanak je izazvao veliko uzbuenje i u roku od nekih tjedan dana sve vanije novine su ga prenijele ili preradile. U opasnim krajevima su se ljudi uzbunili ili uplaili. Negdje tijekom te faze su novinari poeli opsjedati i nas, a nerijetko su se javljali uplaeni graani. Znatan broj njih je prestao piti vodu iz zdenaca ili ak vodovoda i okrenuli su se flairanoj vodi. Mi smo smirivali novinare i graane tumaei im da voda u mnogim sluajevima nije zdravstveno ispravna ali isto tako nije ni opasna. Uostalom, koncentracije arsena u naoj vodi su barem desetak puta nie nego one u Bangladeu, a nema niti jednog pokazatelja da bi se kod nas pojavljivali tetni uinici poput onih u dalekoj istonoj zemlji. Nazvali su me moji roaci iz Rokovaca traei od mene da im istinito kaem kakva zla oekuju njih i njihove potomke koji su do tada pili vodu iz zdenca obiteljske kue, a koju sam esto pio i ja osobno. Podsjetio sam ih da njihova obitelj tamo boravi iz predturskih vremena i da su svi pili vodu iz istog zdenca, a nema nikakvih izvjetaja o tome da bi netko dobio rak ili gangrenu kroz tih nekoliko stoljea. Mislim da sam ih utjeio i od onda sam novinarima govorio isto to roacima. Naravno da je tema prestala biti zanimljivom novinarima i ubrzo vie nije bilo novinskih lanaka i slavonskom arsenu, ali sumnja meu graanima ni do danas nije uklonjena. Inae je arsen geoloki prisutan u razliitim koliinama na raznim zemljopisnim lokacijama, ali na Mediteranu ga ima dosta u rudama. Zbog toga se npr. u naem Jadranskom moru nalaze koncentracije arsena vee nego u drugim morima, a neki organizmi poput npr. kampa rado ga bioakumuliraju. Tako hrvatski kampi sadre vee koliine arsena nego oni uvozni, ali to nas ne treba zabrinjavati budui kampe jedemo prilino rijetko.

Kadmij
Danas je kadmij svudprisutan, a ranije su otrovanja njime bila razmjerno rijetka i ograniavala su se na koritenje boja. injenica je da se vee uz baterijske uloke (kao na slici dolje), proizvodnju i koritenje legura (npr. nehrajui elik), koritenje ili zbrinjavanje predmeta od plastinih masa, proizvodnju boja, itd. Posebno se o kadmiju raspravlja u vezi kiselih kia, koje ga otapaju iz tla, spalionice otpada su optuene za prekomjerno oneienje okolia kadmijem a unosimo ga u organizma brojnim aktivnostima ukljuujui puenje. Najpoznatiji sluaj masovnog otrovanja kadmijem je Itai-Itai bolest u Japanu. Dogodilo se da se na jednom podruju ria navodnjavala vodom oneienom efluentima lokalne industrije koji su sadravali kadmij. Pokazalo se da ria rado bioakumulira kadmij, ali do tog saznanja se dolo prekasno nakon to je velik broj ljudi obolio. Kod 298

kroninog uzimanja kljuni uinci su oteenje bubrega i plua. Problem je u tome to je praktiki nezamijenjiv na mnogim mjestima. Nauili smo se na baterijske uloke nikal-kadmij I vie bez njih ne moemo zamisliti ivot. Meutim, njihovo prikupljanje i oporaba predstavljaju velik problem. Jeftini su i ne mogu se tako lako uvoditi nekakve kaucije ili slini mehanizmi za zbrinjavanje takvog otpada. Uglavnom graani baterije vraaju dragovoljno, kao to ih trgovci dragovoljno prikupljaju. Onda sve ovisi o dobroj volji i svijesti za ouvanje okolia, a to nije dovoljno. Tijekom 2005. godine obavio sam za Grad Zagreb procjene prikupljanja opasnog otpada i stanje je svuda bilo nezadovoljavajue. Osobito je otpad iz kuanstava bio nepropisno zbrinjavan, tj. ili kao komunalni otpad ili se odbacivao u prirodu. S baterijskim ulocima je stanje jo bilo reltivno prihvatljivo, jer ga se sakupljalo oko 15%. Logino je da e se kod loe odloenih baterijskih uloaka kadmij i nikal vremenom osloboditi iz svoje vrste ahure i oneistiti okoli. Slino je s elektronikim otpadom, ali takoer sa starim predmetima koji su sadravali boje na bazi kadmija (posebno plastini materijali). Njih se danas dijelom zbrinjava spaljivanjem u ureenim spalionicama otpada, ali sasvim sigurno dio dospije u okoli kao vrsti sediment. Trebalo bi uvesti vie reda budui su mu opasna svojstva vrlo nezgodna.

KADMIJEV SULFAT (CAS 10124-36-4) Karc. Kat. 2; Muta. kat.2; Repro kat. 2

T+

VRLO OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R45-46-60-61-25-26-48/23/25-50/53 (moe izazvati rak, moe izazvati nasljedna genetska oteenja, moe smanjiti plodnost, moe tetno djelovati na plod, otrovno ako se proguta i vrlo otrovno ako se udie, opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju preko plua ili preko probavnog sustava, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe ostaviti dugotrajne tetne posljedice u vodi)

Krom
Krom dolazi u vie valentnih stanja i takvi spojevi (Cr(VI), Cr (IV), Cr(III)) se meusobno dramatino razlikuju, kako prema fizikalno-kemijskim tako jo vie prema toksikolokim ili ektotoksikolokim svojstvima. Obzirom na to da je samo krom(VI) vrlo opasan ovdje nee biti govora o drugima. Koristio se izrazito mnogo na raznim mjestima zbog svojih vrlo vrijednih svojstava. U prvom redu su kromati davali s razliitim metalima prekrasne boje, koje su se koristile na brojnim mjestima, od slikarstva do bojenja metalnih ili drugih predmeta. Zatim je bio nezaobilazan kao oksidans, npr. kod tavljenja koe. Mnogi i danas u koarstvu plau za njim, jer njegove zamjene nisu tako dobre kakav je bio on. Analitiki laboratoriji jo uvijek u nekim sluajevima ne mogu bez njega, a sluio je kao

299

kljuna kemikalija kod pranja staklenog laboratorijskog pribora (poznata kromsumporna kiselina), posebno u nekim podrujima poput analize metala. Meutim, njegova opasna svojstva dana as kasnije dovela su do brojnih zabrana i ogranienja njegovog stavljanja u promet i koritenja. Tako se i u Hrvatskoj nalazi na listi zabrana i ogranienja te ga vie nije lako nabaviti bez jakog argumenta da je zaista nezamjenjiv u nekom poslu, ali ga je sve manje. Evo slubenog razvrstavanja jednog od kromata.
T+

KROMATI(VI); (CAS 1333-82-0) Karc.kat 1;Muta.kat 2; Repro.kat 3

OKOLI OZNAKE UPOZORENJA R45-46-49-24/25-26-35-42/43-48/23-62-50/53 (moe izazvati rak, moe izazvati nasljedna genetska oteenja, eksplozivno u smjesi sa zapaljivim materijalom, otrovno u dodiru s koom i ako se proguta, vrlo otrovno ako se udie, izaziva teke opekotine, udisanjem i u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost-opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, moe smanjiti plodnost, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)
VRLO OTROVNO
OKSIDIRAJUE

OPASNO ZA

Znaajan broj graana zna za njegova opasna svojstva i na prvi spomen kromata se uplai zbog jasno dokazane karcinogenosti, mutagenosti i reproduktivne otrovnosti. Na njega se razvija preosjetljivost, a vrlo je otrovan za vodeni okoli. Istina, treba naglasiti kako se kromati u prirodi vrlo brzo reduciraju u oblik Cr(III) reagirajui sa svud prisutnim organskim materijalom, ali takoer valja priznati da je izrazito dobro topljiv u vodi i lako se iri okoliem. Graani su vrlo osjetljivi na nagovjetaj o tome da bi okoli mogao biti oneien kromatima. Moje prvo iskustvo s kromatima see u 1997. godinu kad su me pozvali varadinski sanitarni inspektori upomo. Netko je uz jednu obalu Dravskog kanala na duini od 200-300 m ostavio hrpice konih otpadaka izmjeane s rasutim kalijevim bikromatom. ak smo uspjeli pronai spremnike u kojima je kupljen od talijanskog proizvoaa, a radilo se o robi kupljenoj prije mnogo godina. Ja sam savjetovao hitno uklanjanje svih koliina kromata na raun grada i spremanje na privremeno odlagalite dok se ne nae kako zbrinuti taj mijeani otpad. Kromate se jedino moglo kemijski reducirati do Cr(III) oksida, jer bi se tako lake mogao zbrinuti nastali produkt. Druga mogunost je bila izvoz otpada na neko od ureenih europskih odlagalita opasnog anorganskog otpada, ali se svima inilo da je to vrlo skupa solucija (minimalno 10 DM po kilogramu bez prijevoza). U meuvremenu nam se prikljuila kriminalistika policija i zapoela je istragu. Javili su mi nekoliko dana kasnije da su lako uvhatili jednog koara, koji je tek tada shvatio kakvo je zlo uinio i ne samo da je platio sve dotadanje trokove i kazne nego je platio za izvoz opasnog otpada u inozemstvo. Drugi sluaj je bio puno zanimljiviji. Dogodio se u Karlovcu negdje 2005. godine. Direktor komunalnog odlagalita je ugovorio posao deponiranja konih otpadaka jedne 300

hrvatske tvornice koe. Tvornica je dovezla velike koliine konih otpadaka i pohranila ih na odlagalite, a izgleda da su oba partnera bili zadovoljni. Nisu raunali na to da su ve tada u Karlovcu zeleni bili izuzetno dobro organizirani i da je u njihovim redovima bilo mnogo izrazito dobro kolovanih ekologa. Bojali su se kromata i ukazivali su koje se sve posljedice te rabote mogu oekivati. Nije to bilo ureeno odlagalite i procjedne vode su iz njega odlazile u okoli. Bio je u blizini i nekakav potok, to u Karlovcu gradu na 4 rijeke i brojnim potocima nije ni udo. Zeleni su uspjeli na svoju stranu pridobiti brojne novinare te ljude iz politike, a javljali su se i strunjaci za financije sumnjajui u mogui kriminal velikog posla s konim otpacima. U meuvremenu su obavljene brojne analize kako samog otpada tako i procjednih voda s odlagalita te voda u potoku. Mene su pozvali kao sasvim nezavisnog strunjaka da na jednoj tribini kaem istinu i samo istinu o otpacima koe na njihovu odlagalitu komunalnog otpada. Nakon to sam prouio svu prikupljenu dokumentaciju ukljuujui i pregled literature otiao sam odrati predavanje na tribini. Nikad nisam govorio pred toliko osoba zainteresiranih za zatitu okolia. Dvorana je bila toliko puna da je znaajan broj ljudi stajao na sve strane, a bilo ih je svih ivotnih dobi, od srednjokolaca do penzionera. U kasnijim godinama se nikad vie nisam udio to su u Karlovakoj upaniji graani izuzetno osjetljivi ve na najmanji nagovjetaj oneienja okolia. Meutim, ja sam ih teko razoarao otkrivi im da u otpadu gotovo da nema kromata ili ih ima u tragovima i daleko ispod MDK. Koar je koristio nove tehnologije i otpad je sadravao iskljuivo spojeve kroma(III). Taj je pak krom bio potpuno netopljiv u vodi i nije oneistio niti podzemne niti povrinske vode, a bio je sasvim inertna tvar to se tie toksinosti i ekotoksinosti. Ipak sam mogao rei barem jednu stvar na tetu onih koji su se odluili na odlaganje. Prema propisima se taj otpad nije smio odloiti na neureenom karlovakom odlagalitu i bilo je logino da e nadlena inspekcija narediti njegovo uklanjanje. Jo jedan sluaj karakteristian za vremena propasti brojnih hrvatskih poduzea u vremenima devedesetih godina. Propala je vinkovaka koara, to je obradovalo veinu Vinkovana, jer im je ta tvrtka desetljeima zagaivala njihovu rijeku stajaicu Bosut. Steajni upravitelj je pokuavao zavriti svoj posao i osloboditi zgrade od strojeva, sirovina i nepotrebnih predmeta, jer je lokacija tvornice bila izvrsna. Na obali Bosuta s druge strane od centra grada. Nastojalo se prodati to se prodati dade, pa je tako jedan poduzetnik iz nedalekog sela Ivankova te 2004. godine iao dogovoriti kupovinu nekog stroja, koji mu je bio prijeko potreban. Steajni upravitelj mu je ponudio stroj besplatno uz uvjet da on prihvati uz to sve kemikalije iz tvornikog skladita, a da e ih se ve lako rijeiti. Ivankovanin je odmah prihvatio ponudu i tijekom mjeseca srpnja prebacio sve u neku upu iza svoje kue. Nije ni obraao pozornost to je to sve donio u nju, ali su pozornost obratili njegovi susjedi. upa je ve bila dotrajala i svatko je mogao vidjeti da se u njoj nalaze svakakve kemikalije, ali su susjede najvie uplaile ve poderane papirnate vree ukraene slikama mrtvake glave s prekrienim kostima i natpisima o velikoj otrovnosti. Bio je kraj srpnja i veliki seoski poslovi su bili zavreni, pa su suseljani imali vremena za reakciju. Poela je otvorena pobuna uz demonstracije i verbalne napade na vlasnika opasnog otpada, pa je morao unajmiti zatitare kako bi uvali kuu, otpad i njegovu obitelj. Mene je pozvao glavni sanitarni inspektor upanije smatrajui da ja kao ovjek podrijetlom ba iz tog kraja moram pomoi u rjeavanju problema. Ja sam pak obavijestio pomonika ministra zaduenog za sanitarnu inspekciju kako bi zajedniki mogli pokrenuti akciju. Bilo je najjednostavnije pronai u upaniji neko skladite na kome se smiju drati vrlo jaki otrovi i prevesti sav onaj otpad iz Ivankova u njega dok se ne nae konano rjeenje. Meutim, takvih skladita nije bilo u cijeloj upaniji, a u susjednima nisu inspekcije htjele razgovarati o mogunosti privremenog skladitenja. Savjetovali smo da se pozove neko poduzee ovlateno za zbrinjavanje opasnog otpada, pa su Vinkovani odmah reagirali pritisnuti bijesom Ivankovana. Kolegica iz ovlatene tvrtke me nazvala iz Ivankova sva uplaena, jer su seljaci mislila da je ona jedna on onih zloestih, pa su

301

napali njezin auto kad se parkirala ispred kue stradalog poduzetnika. Na brzinu je dogovoren posao izvoza ukupnog opasnog otpada u inozemstvo i sve je bilo zavreno u jednom danu. Inspekcije su odahnule, ali tek tada je poeo cirkus. Poduzetniku nije padalo napamet platiti zbrinjavanje budui se smatrao prevarenim. Sluaj je zavrio na sudu, a jo tijekom prve polovice 2007. godine javljali su mi da e se prema svemu sudei poduzetnik izvui od plaanja trokova.

Olovo
Ako hrvatski toksikolozi imaju iskustva s nekim metalom onda je to bez sumnje olovo. Zahvaljujui sluajevima otrovanja danas se npr. na IMI olovom bave barem dvije skupine vrsnih znanstvenika, naravno na znatno vioj razini nego u vrijeme kada su se odigravali sluajevi zbog kojih su istraivanja zapoela. Olovo je stari pratitelj ovjeanstva, jer se dalo relativno lako dobiti kao metal ak i primitivnim tehnologijama. Oito je u povijesti bilo otrovanja olovom, a postoji ak sasvim neprovjerena ali zgodna teorija da je Rimsko carstvo propalo zbog kronine izloenosti aristokracije olovu. Kreu od injenice da je to bilo najmonije dugovjeno carstvo u trajanju od skoro pola milenija. Bilo je puno padova i uspona, ali trajalo je u svoj svojoj veliini kroz izrazito dugo razdoblje. U prvom stoljeu prije Krista uzdiglo se Rimsko carstvo svojom vojnom nadmoi nad europskim, afrikim i azijskim narodima. Ta vojna sila se stalno usavravala i uspjela je pobijediti mnoge relativno dobro obuene vojske, jer je donijela nove vojne vjetine i tehnike. I onda su u etvrtom stoljeu prije Krista nagrnuli divlji narodi iz Azije probijajui se kroz Vrata naroda. Nisu bili znaajno bolje opremljeni ili obueni od Gala ili Egipana, a ipak su slomili rimsku obranu skoro 5 stoljea nakon prvih velikih rimskih pobjeda. Zato? Znanstvenici daju razliite odgovore o tome, ali nije zanemariva teorija da se rimska aristokracija degenerirala zbog otrovanja olovom. Rimljani su voljeli dobro pojesti i popiti, a esto se uivanje u iu i piu pretvaralo u orgije. Sjetite se Trimalhionove gozbe. Uivali su u vinu iz prekomorskih ili drugih dalekih krajeva, a to se vino transportiralo u amforama kao na slici gore. Amfore su pak bile keramike posude premazane iznutra olovnom glei iz koje su peenjem nastajali oksidi olova, ali je ostajalo puno u vodi topivih olovovih soli zbog relativno niske temperature peenja gline (oko 700 oC). Te soli su se dobro otapale u vinskim kiselinama i tako je olovo postalo biodostupno za apsorpciju. Treba li posebno isticati da su Rimljani mogli puno popiti? Olovo je poznato kao reproduktivno otrovna tvar, koja se duboko skladiti u kostima onih koji su mu izloeni. Iz generacije u generaciju su se poveavale koliine olova u kostima rimske aristokracije i kolale njihovim krvotokom, pa su se djelovanja umnoavala i obiteljske loze su degenerirale iz generacije u generaciju. Kad su krenuli barbari iz Azije u osvajanje novih krajeva rimski aristokrati vie nisu bili u stanju voditi bitke i tako je Rimsko carstvo propalo zbog nesposobnosti njegovih voa. To je naravno samo nedokaziva teorija, ali je jako zanimljiva kao ilustracija prii o otrovnom olovu. Danas mi prilino dobro znamo i kakve nam opasnosti nose razliiti spojevi olova, kako se to vidi u daljem tekstu.

302

OLOVOV ACETAT CAS:301-04-2 Repro.kat 1

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R61-33-48/22-50/53-62 (moe tetno djelovati na plod -opasnost od uinaka nakupljanja, tetno:opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju gutanjem, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi, mogua opasnost od smanjenja plodnosti)

TETRAMETIL OLOVO (CAS 75-74-1) Repro.kat. 1

T+

VRLO OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R26/27/28-33-61-62-50/53 (vrlo otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; opasnost od efekata nakupljanja, opasnost od tetnog djelovanja na plod, moe dovesti do smanjenja plodnosti, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i ostavlja dugotrajne tetne posljedice u vodi)

Runa su to svojstva! Dananje stanje glede izloenosti olovu neusporedivo je gore nego to je to bilo u antici ili srednjem vijeku. Mjerenjem koncentracija olova u razliitim slojevima leda na Grenlandu pokazalo se da su koncentracije od 1780. do danas porasle 20 puta. Smatra se da se najmanje 100 m s obje strane vanih prometnica ne bi smjelo uzgajati nikakve biljne kulture

303

zbog previsokih koncentracija olova u tlu i biljkama. Nije to ni udo, jer je potronja olovovih spojeva rasla iz dana u dan kroz zadnjih dvije stotine godina, a posebno u drugoj polovici dvadesetog stoljea. Teko je uope nai mjesto gdje se spojevi olova nisu koristili ili se ne koriste. Sluili su kao izvrsne rado viene boje koritene kako u umjetnosti (slikarstvu) tako i u privredi za zatitu materijala. Najbolja prva zatita metala nakon uklanjanja organskih i anorganskih neistoa s njegove povrine bila je uporabom minija, a i mnoge druge boje za sekundarnu zatitu metala bile su na bazi olova. Dvadeseto stoljee je donijelo antidetonatore benzina poput tetraetil- i tetrametil-olova. Te vrlo opasne tvari koristile su se irom svijeta u ogromnim koliinama i dovele do globalnog golemog oneienja okolia olovom. Elementarno olovo se koristilo na stotine mjesta zbog svoje mekoe i lakoe kovanja. Iako to nije znaajna koliina olova, ona je nezamjenjiva pecaroima za sputanje udice ispod povrine, ronioci ne mogu zamisliti svoj sport bez olovnih utega, razliite inspekcije za peaenje koriste jo uvijek najee olovne plombe, itd., itd. Onda valja znati da je olovo u obliku razliitih minerala prisutno na sve strane u tlu i na je stalni pratitelj u ivotu. Ako mislite da se ne pojavljuju problemi slini kao u Rimskom carstvu onda mislite krivo. A kakvo je stanje kod nas i kakva su nam iskustva? Interes za olovo se razbuktao meu hrvatskim malobrojnim strunjacima slavnim dogaajem s babom Katom iz Osijeka negdje pedesetih godina. Poelo je s time da se razvila epidemija otrovanja olovom meu ivljem Osijeka i susjednih naselja, a trebalo je neko vrijeme dok se utvrdilo da se radi o otrovanju tim metalom. U prvi as nije bilo jasno kako je do otrovanja dolo dok pokojni akademik Beriti nije u svojim razmiljanjima o Slavoniji zakljuio da je ona slina Meksiku po tome to narod voli ljuto i papreno. Tog asa je posumnjao u papriku, a detaljna epidemioloka istraivanja su pokazala da se veina otrovala slavonskim ljutim kobasice koje su sami pripremali za vlastite potrebe. Onda se otkrilo da su svi kupovali crvenu papriku na gradskoj trnici od simpatine babe Kate. Do nje nije bilo teko doi budui se i sam otrovala olovom i lijeila se u Osijeku. Vrlo brzo se ispostavilo da je baba Kata elei poboljati boju svoje paprike dodavala u nju Minij ne znajui da bi on mogao koditi ljudskom zdravlju. Uostalom, i sama je koristila tu crvenu papriku i otrovala se njome. Taj dogaaj je silno unaprijedio hrvatsku toksikologiju, jer je rekordan broj ljudi doktorirao na temi otrovanja olovom, objavljeno je mnogo znanstvenih i strunih radova, a takoer je poboljana oprema analitikih laboratorija. Posebno je od sluaja koristi imao IMI. Drugi sluaj glupog masovnog otrovanja dogodio se poetkom devedesetih dvadesetog stoljea dok je rat jo uvijek trajao. Roditelji su doveli malo dijete s grevima u trbuhu i s crvenom mokraom, pa su ve iskusni kliniari posumnjali da se radi o otrovanju olovom. Epidemiolokim istraivanjem pozornost je usmjerena na ajurvedske kapsule samoborskog nadriljenika, koji je prodavao razliite herbalne pripravke po cijeloj Hrvatskoj, a koju godinu prije otrovanja oduevio se ajurvedskom medicinom i poeo ju je primjenjivati u svom radu. Naivni roditelji otrovanog djeteta kupili su boicu takvih kapsula kako bi popravili djetetu apetit i omoguili bolje napredovanje, a sve je zavrilo otrovanjem. Analizom sadraja kapsula naene su izrazito visoke koncentracije olova i onda su se znanstvenici uputili sasvim krivim smjerom. Umjesto da predaju sluaj policiji ili sanitarnoj inspekciji oni su izili u javnost sa svojim otkriima. Naravno da je proizvoa kapsula istog asa povukao sve koliine iz apoteka i drugih prodavaonica te ih uinkovito unitio na nepoznat nain. U meuvremenu su se poeli javljati brojni otrovani graani, a i sam proizvoa je uvjeren u ljekovitost olova uzimao svoje kapsule i otrovao se. Meutim, nije vie bilo valjanog dokaza da je on krivac za otrovanja brojnih ljudi, jer njihove otvorene boice nisu se mogle iskoristiti za pouzdanu analizu. Uzorci nisu bili uzeti na propisan nain i onda je rezultat analize sasvim nepouzdan i besmislen. Ve je naprijed reeno da je nedovoljno peena keramika obraena prije toga olovovom glei dobar izvor otrovanja olovom. U Hrvatskoj su mi priali da su pedesetih

304

godina dvadesetog stoljea mogli tono pratiti putovanja lonara kroz zagorska sela prema otrovanjima olovom. Zagorci su voljeli piti vineko iz bilikuma, trilikuma ili jednostavnih keramikih vreva. Koji puta bi zimi vr s natoenim kiseliem drali na pei da se vino malo zagrije, a olovo se slobodno otapalo. Slino je stanje bilo, a valjda danas nije, s peenjem rakije. Cijevi i hladila na kazanu su se radili s puno olova da dijelovi vanog ureaja budu tei i skuplji. Onda nije udo to se olovo otapalo u kondenziranim parama rakije i u nekim sluajevima je ak dolo do otrovanja. Sjeam se lijenika s Rebra, koji je rado kupovao domau rakiju od nekog svog kumeka i uivao u njoj dnevno. Kad se prijavio na pregled na IMI zbog tekih greva u probavnom sustavu, izrazito loe krvne slike i hemolize ve je bio kronino otrovan olovom i slijedila mu je duga terapija kelirajuim sredstvima. Moje najrunije iskustvo s otrovanjem olovom dogodilo se poetkom devedesetih godina dvadesetog stoljea. Nazvao me lijenik iz Zarazne bolnice pitajui za savjet to uiniti s jednogodinjim djetetom, koje je u izrazito tekom stanju, a posebno je naglaavao crvenkastu mokrau, nizak hemoglobin i izrazito lou krvnu sliku. Ja sam predloio hitnu analizu na otrovanje olovom. Takva analiza ne znai praenje koncentracije olova u krvi, nego su od dijagnostike vrijednosti parametri koji prate sintezu hemoglobina. Prvenstveno je to deltaaminolevulinska kiselina ili njezin enzim dehidrataza te kiseline odnosno protoporfirin ili enzim mitohondrijska ferokelataza. Ispostavilo se da je dijete teko otrovano olovom i da su oteenja vrlo teka. Dijete je umrlo, a pokazalo se da su krivi neoprezni roditelji. Oni su u nekom duanu kupili prekrasan keramiki vr za koji su im rekli da je umjetniko djelo a ne uporabni predmet. Meutim, oni su u tom vru drali nekakve sokove i toili sebi, djeci i prijateljima. Svi su se otrovali, ali najtee je stradalo malo dijete. Inae je u ne tako davnoj prolosti bilo puno otrovanja olovom iz keramikog tradicionalnog posua poput bilikuma ili trilikuma na slici gore. Elementarno olovo se smatra takoer otrovom kao i njegovi spojevi, pa se prema ranijim propisima svaki olovni predmet mogao proglasiti otrovom. Najvie smo se bojali problema s automobilskim akumulatorima, jer je neki nadobudni inspektor takav akumulator mogao proglasiti otrovom, to zbog olovnih ploa u njemu to zbog sumporne kiseline devedesetih godina razvrstane u otrove. Bilo je ak situacija kad su trgovci sami izbacivali akumulatore iz svojih duana smatrajui ih otrovom, ali inspektori su bili mudriji i pravili se da ne vide akumulatore. Bilo im je jasno da ne mogu kod nas akumulatori biti otrovi, a u susjednim zapadnim zemljama se prodaju bez potekoa. Tek kad smo pripremali nove propise usklaene s direktivom 67/548/EEZ nali smo da se odredbe u vezi prometa ne odnose na opasne metale u vrstom obliku te na opasne tvari u potpuno zatvorenim sustavima poput dananjih akumulatora.

Talij
Danas o taliju gotovo da ne treba pisati budui su njegovi spojevi davno doli na liste zabrana i ogranienja. Nema vie koritenja talijevih spojeva niti u jednoj ljudskoj djelatnosti. Ostao je jedino vaan u proizvodnji homeopatskih pripravaka i specijalnih termometara, pa gotovo da o njemu ne bi trebalo raspravljati. Meutim, imao je u prolosti vanost preteno kao pesticid, 305

a bilo je i zanimljivih sluajeva otrovanja s njegovim solima. Evo za poetak njegovih opasnih svojstava.

SOLI TALIJA

T+

OZNAKE UPOZORENJA R: 26/28-33-51/53 (vrlo otrovan ako se udie ili proguta, opasnost od uinka nakupljanja, otrovno za organizme koji ive u vodi, moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

OPASNO ZA OKOLI

VRLO OTROVNO

Zabranjen je za upotrebu u Hrvatskoj ve prije petnaestak godina kao pesticid iako se ipak povremeno nelegalno koristio o emu koju rije kasnije. Talijeve soli su zabranjene za uporabu zbog njegove visoke akutne otrovnosti i zbog injenice da praktiki nema protuotrova na njega. Jedino se moete uzdati u Boga, a takve otrove se ne puta na trite tek tako. Pria o otrovanjima je jako puno i teko ih je sve nabrojati. Meni se osobno najvie dopala literaturna zgoda o njegovoj uporabi u romanu Kod bijelog konja slavne Agate Christie. Vie se ne sjeam radnje romana, ali cijela pria s talijem je poela kad su se dvije dame dograbile u otmjenom kafiu, vjerojatno zbog nekog glupog mukarca. Jedna dama je drugu uhvatila za kosu i iupala joj sve to je zgrabila. Od toga poinje pria potrage za trovaem, koji je za svoje podle svrhe uporabio neku od talijevih soli, moda tako popularni talijev acetat. Moje prvo iskustvo s njim see u rane osamdesete godine kad su Rijeani na Grobnikom polju pokuavali s talijevim acetatom zaustaviti irenje bjesnila meu lisicama. Postavljali su pluica natopljena talijevim acetatom po Grobnikom polju i ne shvaajui da ih slijedi jedan Cigo i skuplja ta pluica. On je jako volio jesti pluica na kiselo i zato ih je trpao u svoju torbu koliko je stalo. Doavi kui naredio je eni da ih skuha na njegov omiljeni nain s dosta octa i onda je s uitkom kusao ukusno prireeni objed. Izgleda da je bio prilino lakom, pa su ena i djeca proli prilino loe pri diobi njegove delicije, a moda lanovi njegove obitelji nisu imali isti ukus kao otac. Simptomi su se pojavili koji dan kasnije u takvom obimu da su prvo oca obitelji i onda ostatak lanova primili u rijeku bolnicu. Iako nisu imali iskustva s otrovanjem talijem brzo su shvatili da bi to mogao biti uzrok otrovanja i cijela obitelj je prebaena u stacionar IMI na Rebru. Na brzinu se razvijala metoda za mjerenje talija u biolokom materijalu otrovanih, a ocu obitelji je bilo sve gore. Nije stigao razviti simptome kroninog otrovanja talija (npr. opadanje kose ili hiperpigmentacija nokata), a nije pomagalo ni davanje desferoksamina. Otac obitelji je umro, a ostatak lanova je preivio iskljuivo uz Boju pomo. Zadnji sluaj s talijem dogodio se sredinom devedesetih prolog stoljea kad se turizam ve poeo oporavljati na sjevernom Jadranu. Nitko ne zna zato su gradski oci Cresa 306

odluili ba tijekom lipnja mjeseca obaviti deratizaciju, a pogotovo nije jasno zato su izvoau dopustili to initi s talijevim acetatom, kad je danas optimalni rodenticid zapravo neki od antikoagulansa. Uzbuna je nastala kad je jedan talijanski pas u grevima i s pjenom na ustima uginuo usred kafia u centru Cresa. Onda se ispostavilo da se u okoliu mogu nai mrtvi takori. Kod primjene antikoagulansa takori ugibaju u svojim stanitima, a ovaj estoki otrov ih je pogodio dok su bili u potrazi za hranom na otvorenom podruju. Odmah su se uzbunili i skrbnici nad divljim ivotinjama otoka Cresa, prvenstveno oni koji tite supove. Prilino uzrujana nazvala me dobra kolegica kliniki farmakolog, kojoj je bilo dosta Zagreba i atmosfere u njemu i povukla se kao internist na Cres. Jasno je da se tamo zainteresirala za skupinu entuzijasta, koja brine o dupinima i supovima, pa je onda traila pomo. Znala je da e supovi vrlo rado pojesti svaku mrtvu ivotinju ukljuujui takore, a oni su bili otrovani. Kako onda sprijeiti da stradaju istai otoka i glavni uvari dobre epidemioloke slike nadaleko i nairoko. Predloio sam joj da aktivira sve zelene iz svog podruja u potrazi za mrtvim takorima te da ih na nekom sigurnom mjestu duboko zakopaju i osiguraju podruje od gladnih supova. Naravno da je primjena talijevog acetata bila potpuno protuzakonita i da onaj tko ga je primjenjivao nije dovoljno razmiljao o posljedicama, ali supovi ovaj puta nisu stradali.

iva i njezini spojevi

iva je jedini metal koji je opasan u svim svojim oblicima, a dolazi izrazito esto u dodir s ljudima. Opasna je u elementarnom obliku, jer je hlapljiva i udisanje njezinih para moe izazvati otrovanja. Takoer je opasna u obliku anorganskih soli, koje se pojavljuju jo uvijek na tritu za razliite svrhe. Moda je jo najopasnija u organometalnom obliku i najtea masovna otrovanja vezana su uz taj oblik. Moemo je nai svuda u prirodi, a posebno se zbog geolokih razloga nalazi esto na Mediteranu. Poznati rudnik ive je bio u Idriji (Slovenija), ali niti mi u Hrvatskoj joj ne moemo izbjei. U Molvama na plinskim poljima muku mue to s njom. Izlazi s plinovima dijelom u istom obliku kao 99.99% tekuina, a pravi probleme zbog svoje hlapljivosti i u proiavanju zemnog plina. O problemima zbog prisutnosti ive na naem tlu biti e jo rijei kasnije. Koristila se na stotine mjesta bilo ista, u obliku amalgama, u obliku soli ili organometalnih tvari, a slijedi svoje prirodne procese u ivim biima mora i jezera. Koliko god je bila dobra toliko je bila jo i vie opasna i danas se malo po malo zabranjuju razliiti spojevi ive za promet. Tijekom 2007. godine posebnom direktivom EZ je zabranila koritenje elementarne ive za izradu termometara, tlakomjera, barometara i drugih vrlo korisnih sprava. Kau da imaju dobru zamjenu da te tradicionalne instrumente. Jednako tako se povlae iz prometa njezine soli ili oksidi, a jo znatno ranije su povueni iz prometa brojni organometalni spojevi ive, kao npr. neki pesticidi. Problem se usloava zbog injenice da ne znamo to s ivinim otpadom. On je vjean kao to je i sama iva uvijek iva i prema tome vjena. Pogledajmo svojstva tek jednog ivinog derivata.

307

IVA ORGANOMETALNA

T+

VRLO OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R26/27/28-33-50/53 (vrlo otrovno ako se udie, u doticaju s koom i ako se proguta; opasnost od uinaka nakupljanja, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Prva strana iskustva vezana su uz primjenu ive za amalgiranje zlata. Ispirai zlata iz rijeka i potoka davno su shvatili da ne mogu dohvatiti ni prepoznati one sitne estice zlata u ispircima pijeska, a svaki atom zlata je bio dragocjen. Iskoristili su svojstvo ive da rado radi amalgame s drugim metalima. Koristili su je i nai ispirai zlata na Dravi. Dragocjeni pijesak s nepoznatim sadrajem sitnih estica zlata prelili bi ivom i nakon dobrog mijeanja otopinu izlili na iroku tavu ispod koje su palili vatru, a pijesak bi bacili. Onda bi sjedili gledajui kako se iva pod utjecajem topline isparava, a usput su znali jesti i piti udiui bezbrino pare ive s tave. Kad bi se sva iva isparila pokupili bi ono malo izoliranog zlata i stavili u svoje kese s dragocjenostima. I bili su zadovoljni barem neko vrijeme. Nema podatak o sudbinama naih ispiraa zlata s Drave, ali svjetska literatura je puna podataka. Meutim, mene je najvie dojmila pria Stepa ruskog autora A. P. ehova koji opisuje putovanje karavane kroz rusku stepu. U 19. stoljeu su individualno putovali samo vrlo hrabri ljudi ili razbojnici, a graani su putovali s nepreglednom karavanom. U takvoj karavani nalazili su se na zajednikom putu bogatai, pustolovi, prosjaci, sluge i svakakvi drugi namjernici. Pria je prekrasna i ao mi je to o njoj ne mogu vie govoriti. Na mene je dojam u ranoj mladosti ostavio bivi ispira zlata, koji putuje u svoje selo umrijeti. Siromaan je jednako onako kao to je bio kad je otiao u rudnike zlata, ali je iako relativno mlad teko bolestan. Ide kao prosjak za karavanom oekujui da mu se bogati smiluju davanjem otpadaka, ali ne moe jesti. Zubi su mu poispadali i eljusti mu se gnoje tako da uope ne moe vakati. Umoran je na smrt i tetura za karavanom, a vie nije siguran ni tko je ni to je, jer ga pamenje izdaje. Slina mu nekontrolirano curi iz usta, a povremeno halucinira. Hrana za njega nema okusa, jer prevladava nekakav metalni osjeaj u ustima. Izvrstan opis osobe kronino otrovane ivom. Mislim da je Bog uz stradalnika i da ga na tom putu uzima k sebi.

308

Kad smo ve kod ivinih amalgama treba spomenuti aktualne rasprave o zubnim amalgamima te kemikalije. lanci o moguem otrovanju ivom iz plombi pojavili su se ve davno, ali u zadnje vrijeme ima sve vie izvjea o problemu kroninog unosa ive u organizam iz plombi. S druge strane, jednako tako su ustrajni znanstvenici, koji tvrde suprotno. Posebno se naglaava to da su ivni amalgami trajni i kvalitetniji nego njihovi nadomjesci. Jedini problem je u tome to ne izgledaju tako lijepo kao nadomjesci. Sve u svemu, nema pouzdanih dokaza da su ivine plombe zaista opasne i vjerojatno e drugi razlozi odluivati hoe li oni biti zamijenjeni u budunosti drugim skupljim kemikalijama. Moda ne izgledaju lijepo poput ovih na slici gore, ali nema dokaza da su vlasnici plomba na bazi ivinih amalgama posebno ugroeni zbog mogueg otrovanja ivom. Organometalni spojevi ive su se pojavili na tritu kao pesticidi polovicom prolog stoljea i odmah su bili prihvaeni kao uinkoviti fungicidi za obradu sjemenskog ita. Bili su to aril ivini spojevi crvenkaste boje i lako se moglo uoiti da je zrnje njima tretirano. Znalo se da su otrovni i da nema nikakvog specifinog antidota na njih. Otrovanja su se javljala sporadino kod poljoprivrednih radnika, kao to je sluaj s drugim sredstvima za zatitu bilja. Meutim, onda se iznenada javilo masovno otrovanje u Iraku ranih esdesetih godina prolog stoljea. Iraani su trebali ito kao namirnicu zbog gladi i poela je dolaziti pomo sa zapada. Jedan od donatora je vjerojatno sluajno poslao sjemensku penicu tretiranu aril ivinim spojevima. Bilo je i tumaenja da je penica zaista poslana kao sjemenska, a da u Iraku primatelji to nisu shvatili. Kako bilo da bilo, netko je penicu poslao u mlin i od nje je nastalo brano, koje je otilo pekarima i tako je dolo do masovnog otrovanja. Aril iva je vrlo lipofilna i apsorbira se izvrsno preko probavnog sustava, pa se otrovanje veih razmjera moglo i oekivati. Otrovano je nekoliko tisua ljudi, a u poetku se nije znalo to je uzrok otrovanja. Na sreu nisu se pokazali najtei uinci ive, tj. smrtnost je bila izrazito mala i to u djece. Meutim, zanimljivo opaanje tog masovnog otrovanja jesu posebni uinci na sredinji ivani sustav. Histerija i sukobi vjerojatno su ili uz uinke promjene linosti i razdraljivosti.

309

Mnogo poznatiji sluaj je bolest Minamata u Japanu sedamdesetih godina prolog stoljea. Radi se o zaljevu Minamata na obali kojeg je bila koncentrirana industrija, a naravno da je zaljev bio mjesto lovljenja ribe. Japanci jedu puno ribe, a more je bogato njome.

Industrija je svoje otpadne vode izlijevala u zaljev i kvaliteta vode je stalno opadala, ali to nitko nije opaao. Najvei problem bilo je isputanje ive iz tamonje industrije proizvodnje plastinih masa. Tek nakon tekih dogaaja se ispostavilo da morski organizmi elementarnu ivu prerauju u metilivu, a ona je izrazito opasna zbog svoje lipofilnosti i dobre apsorpcije preko probavnog sustava. Ribe, mekuci i koljke postupno su akumulirali metilivu u svoje organizme, a ljudi su te morske plodove jeli i kronino se trovali. Tko zna koliko dugo je to sve skupa trajalo dok se graani nisu uznemirili zbog pojave udne bolesti nazvane Minamata. Simptomi su bili razliiti, ali moe se sve skupa u veini sluajeva podvesti pod slijedee. Metalni okus u ustima, hipersalivacija, bolovi u usnoj upljini, propast desni, ispadanje zubi, kronini umor, razdraljivost, gubitak pamenja, ivin tremor, promjena linosti, halucinacije, oteenja bubrega. Dio teko otrovanih graana su postali teki invalidi, a smrtnost takoer nije bila zanemariva. Mene je najvie dojmila slika majke pokraj otrovanog djeteta, koja je prikazana iznad teksta. Ona me podsjea na tako poznate slike iz Sv. Pisma uglavnom zbog tragedije o kojoj govori. Relativno brzo su vrsni japanski strunjaci otkrili o emu se radi, ali industrija se opirala pokuavajui dokazati da nije kriva. Duge godine su trajali sudski postupci i preivjeli su dobili odtete. Osnovani su institut i fond za Minamata bolest i jo danas se drava brine za rtve. Kod nas se nekoliko godina nakon dokazivanja Minamata bolesti uznemirila struna javnost zbog Katelanskog zaljeva. Na obalama Katelanskog zaljeva se nakon II. Svjetskog rata razvila snana kemijska industrija i bilo je jasno vidljivo kako teko oneiuje zaljev. Moglo se to vidjeti ve prostim okom, a kljuni svjedok oneienja bilo je izumiranje organizama koji ive u vodi. Strunjaci su tada poetkom osamdesetih najvie strahovali od

310

oneienja ivom iz tadanjeg Jugovinila, koji je u svom procesu proizvodnje vinil-klorida koristio ivine elektrode za pripravu nuno potrebnog klora. Zaista su mjerenja ive u morskoj vodi te posebno u ribama i mekucima pokazivala da su koncentracije ukupne ive vie od MDK. Bilo je to zabrinjavajue, ali i onako se vie iz prljavog Katelanskog zaljeva riba nije koristila za hranu. Onda je dolo do velikog iznenaenja. Mjerenja metilive u ribama ulovljenim pokraj Rogoznice pokazala su tek neto nie koncentracije nego u Katelanskom zaljevu. Bilo je to okantno, jer pokraj Rogoznice nije bilo nikakvih industrijskih objekata koji bi isputali ivu u more. Pokrenut je meunarodni jugoslavenski projekt na istraivanju ive u morskim organizmima Jadrana. Za ciljno mjesto istraivanja izabrano je staro ribarsko mjesto Komia, gdje ribarske obitelji skoro svakodnevno jedu ribe, mekuce ili koljke. Sudjelovali su razliiti instituti i brojni znanstvenici da bi se na kraju pokazalo mnogo toga nama do tada nepoznato. injenica je da voda Jadranskog mora sadri vie ive nego ona na oceanima i da ju akumuliraju razliiti morski organizmi. to je organizam nie u hranidbenom lancu to je sadravao manje ive (npr. srdelice ili inuni), a to je vie na ljestvici sadravao je vie metilive. Naravno da je to bilo daleko ispod razina izmjerenih u Minamata zaljevu. Istraivanja kod ljudi koji esto jedu ribu pokazala su da nema nikakvih naznaka bilo akumulacije ive u njihovim organizmima (preteno kosa), ni bilo kakvih simptoma tetnih uinaka ive na ispitivanoj populaciji. Tako je u strunim krugovima sruena teorija o opasnoj ivi u Jadranskom moru. Ve barem desetak godina u Hrvatskoj se izbacuje iva iz uporabe na svim moguim mjestima, pa danas onaj tko ima u vlasnitvu ivu ili ivine spojeve ne zna to bi s njima. Naravno da neki pojedinci znaju to bi s njom i koriste je zbog svojih razloga. Tako je kod nas uobiajeno bacati ivu u septike jama radi proboja putova prema podzemnim vodama. Nekim ljudima se ne da plaati za pranjenje septikih jama i onda bace malo ive, koja se raspadne u kapljice. Kako su te kapljice izrazito teke to one tonu na dno jame i stalno si produbljuju put kroz omekalu zemlju radei tako sitne kanalie za pranjenje jame. Meutim, poteni ljudi kad shvate da je imaju u posjedu pokuavaju je nekako zbrinuti. U strahu su velike oi i vrlo esto oni zovu policiju upomo. Policajci ne znaju o ivi puno vie nego nesretni vlasnik opasne kemikalije i onda se obraaju u HZT. Imali smo barem pet takvih sluajeva kad se moralo aktivno pomagati da vlasnik ive i policija stupe u kontakt s ovlatenom pravnom osobom za zbrinjavanje opasnog otpada. U pravilu se iva izvozi van i deponira u naputenim rudnicima soli u Njemakoj ili kojoj drugoj zemlji. No, problem ive i dalje ostaje nerijeen, jer je neunitiva i opasna u svakom svom obliku, a valja biti svjestan injenice da je geoloki sveprisutna i da je jednako bilo kroz milijune godina, pa smo opet svi uz nju preivjeli.

Azbest
U zadnjih stotinjak godina azbest je proao put od blagoslovljene do proklete kemikalije. Ni jedna druga kemikalija nema tako dobra izolacijska svojstva kao ovaj mineral i zato se koristio na svim moguim i nemoguim mjestima, od graevinarstva i brodogradnje do velianstvenog izolatora u vatrogasnim vatrootpornim odijelima ili laboratorijskog pomagala na vie naina. Posebno mu je esta bila uporaba u graditeljstvu. Kod nas se ugraivao u jeftine i trajne ploe za pokrivanje krovova (poznate Salonit ploe), kao dodatak betonima i bukama , za izradu vodovodnih ili kanalizacijskih cijevi, kao izolator u klimatskim sustavima velikih zgrada, kao obloga za konice u motornim vozilima, itd., itd. Azbest je izvrstan izolator, koji je nezapaljiv i netopljiv u vodi, a to zapravo znai da je vjean. Slina dobra svojstva imali su brojni azbesti poput krocidolita, krizotila, amfizolita, itd. Onda se sredinom dvadesetog stoljea dokazalo da on posjeduje i izrazito opasna svojstva. Sitna vlakna svih azbesta se mogu kod razliitih poslova s njim javiti u zraku kao aerosoli, a 311

njihovim dugotrajnim udisanjem dogaaju se teke tete za ljudsko zdravlje. Sitna vlakna se zabijaju u pluno tkivo i tamo ostaju bez mogunosti da ih se izbaci zbog njihove potpune netopljivosti u vodi. Javlja se bolest plua zvana azbestoza, a ona u nekim sluajevima moe dalje prei u rak plua. Kad je to nedvojbeno utvreno poele su zabrane koritenja azbesta u jednom po jednom podruju ivota, a dana je potpuno zabranjena nova proizvodnja bilo kakvih uporabnih predmeta od azbesta. Ni jedna druga kemikalija ga nije uspjela do sada ni priblino zamijeniti i vjerojatno nikad nee. Evo njegovih opasnih svojstava.
T

AZBEST (CAS 1332-21-4) Karc. kat. 1

OTROVNO

OZNAKE UPOZORENJA R45-48/23 (moe izazvati rak, opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem) ZABRANJENI PROMET I UPORABA

Kod nas je koriten ak manje uestalo nego u drugim europskim dravama i manje je tete napravio nego u svijetu. Meutim, mi smo poeli rad na njegovoj zabrani krajem dvadesetog stoljea oponaajui europske direktive. HZT je tek 2004. uspio progurati prvu listu zabrana i ogranienja, gdje su azbestna vlakna bila meu prvima. Otpor privrednika je bio izrazito snaan, posebno zbog toga to graevinari nisu imali za njega zamjenu, a glavni proizvoa graevinskog materijala na bazi azbesta smatrao je kako mogu zatvoriti sve svoje pogone i otpustiti radnike u sluaju da se lista zabrana ne povue. Zapravo smo s njima imali teak sukob jo u srpnju 2003. godine kad je granina sanitarna inspekcija zaustavila na granici sa Slovenijom cijelu eljezniku kompoziciju natovarenu azbestom iz Afrike. Teret je dolazio iz luke Koper i trebao je preko Zagreba biti poslan u Vranjic kraj Splita. Na zahtjev inspektora dali smo toksikoloko miljenje o azbestu kao otrovu, a jasno smo naveli njegovu karcinogenost. Tvrtka Salonit nije imala nikakve dozvole za rad s opasnim tvarima niti je do tada traila od nadlenog ministarstva bilo kakve dozvole uvoza, pa nisu imali pravo na uvoz otrova i teret je vraen s granice. Vodstvo tvrtke je onda pretovarilo azbest iz vagona u kamione pokuavajui uvesti azbest preko cestovnih graninih prijelaza, ali nisu raunali na to da granini sanitarni inspektori komuniciraju meusobno i da su oekivali ovakvu podvalu. Opet su ih zaustavili na granici i vratili kamione u Sloveniju. Tek tada je direktor tvrtke nazvao u HZT i odmah poeo urlati na telefon prijetei se banditima i dravnim neprijateljima, koji hoe unititi staru i slavnu tvornicu. Pokuao sam spustiti njegov ton i objasniti mu njegove obveze, ali on kao da nije sluao nego je samo urlao tako glasno da sam telefonsku slualicu drao nekih 10 cm udaljenu od uha. Konano sam spustio slualicu i prekinuo besmisleni razgovor. On je pokuao s mojom malenkou razgovarati jo dva ili tri puta, ali tajnica nas nije spajala. Drugi dan ranom zorom su tiho i mirno u zavod dola trojica 312

visokih i krnih Dalmatinaca predstavljajui se kao rukovodstvo Salonita koje hoe razgovarati s ravnateljem. Tajnica je u prvi mah mislila pozvati policiju, ali su krni Dalmatinci izgledali toliko pitomo da ih je pripustila na razgovor. Nije im trebalo ni objanjavati, jer su oito prikupili sve mogue informacije o propisima i tog asa su samo molili pomo da to prije dobiju dozvole uvoza i rada s opasnim kemikalijama. Naravno da smo im izali u susret na svaki nain, ali sam im snano naglasio da e svaki as biti objavljena lista otrova sa zabranama i ogranienjima te da e im nakon toga biti potpuno zabranjeno stavljanje bilo kakvih azbestnih proizvoda u promet. Oni su s razumijevanjem klimali glavama tvrdei da su pri kraju pregovora s nekim Amerikancem, koji e im dati novu tehnologiju baziranu na neopasnom izolatoru i tako su u rekordnom roku od nekih 15 dana dobili sve dozvole za rad. Kad je 2004. godine izila Lista zabranjenih tvari opet su se ogoreno javili traei njezinu odgodu za barem godinu dana kad je azbest u pitanju, jer taj propis za njih znai potpunu propast. Objasnio sam im da sam nenadlean za ono to trae od mene i da kao strunjak i ovjek ne prihvaam njihove zahtjeve, a da im u susret moe izai jedino Ministarstvo zdravstva. Oito je njihov lobi bio izrazito snaan budui je primjena Liste brzim izmjenama bila za azbest odgoena daljnjih godinu dana. Oni to vrijeme nisu iskoristili za preustroj tvrtke nego su i dalje uvozili oko 2.000 t azbesta godinje i ugraivali ga u brojne predmete ope uporabe. Posebno im je dobro iao posao u cestogradnji i nikome nije padalo napamet bilo to mijenjati. Onda je u veljai 2005. godine objavljen prijevod europske liste tvari sa zabranama i ogranienjima prema kojoj se odmah potpuno zabranjuje stavljanje u promet azbestnih proizvoda na teritoriju Republike Hrvatske. Opet su zaredali telefonski pozivi i posjete kljunih ljudi iz Salonita, ali ja vie s njima nisam imao o emu razgovarati. Odran je sastanak u Ministarstvu zdravstva gdje je zakljueno da Salonit moe pod propisanim uvjetima proizvoditi azbestne proizvode, pogotovo zato to su imali na skladitima oko 1.500 t istog azbesta, ali proizvode ne mogu plasirati na hrvatsko trite nego iskljuivo izvoziti u druge zemlje u kojima je koritenje azbesta doputeno. Ljudi iz Salonita su bili jako zadovoljni i tvrdili su da e sve svoje proizvode plasirati na strano trite, posebno u Bosnu i Srbiju. Meutim, koju godinu ranije su se udruili njihovi bivi radnici s azbestozom ili ve uznapredovalim rakom te su poeli s protestima. Oni su traili trenutni prestanak prerade azbesta, a pridruili su im se splitski strunjaci podastirui dokaze da je golemo podruje oko Vranjica oneieno azbestnim vlaknima i da je puanstvo u krugu polumjera od ak 5 km ozbiljno ugroeno. Protesti su jaali iz dana u dan, a polemike su se vodile u veini dnevnih hrvatskih listova. Ispostavilo se da od izvoza nema nita budui su slini proizvodi s azbestom iz Ukrajine i nekih drugih zemalja znatno jeftiniji od onih iz Salonita. Meutim, Salonit je tvrdio da on izvozi sve svoje proizvode, a lako je bilo dokazati kako ih zapravo alje na hrvatsko trite. I takvo stanje je potrajalo do pred kraj

313

2006. godine kad je Ministarstvo zdravstva zabranilo rad Salonitu. E, sad nastupa zadnja faza tog sluaja kao uvod u budue probleme s azbestom. Azbestni otpad na zapadu danas predstavlja moru dravama, jer je azbest ugraen na izrazito puno mjesta i dolazi vrijeme naplate grijeha. to mislite koliko je krovova u nas pokriveno azbestnim ploama, kao to se to radilo i na Zapadu. Oni danas uklanjaju azbestne pokrovne ploe s krovova i s drugih mjesta, a nas to tek eka. Vijesti sa zapada o nainu zbrinjavanja takvog otpada i slike radnika u skafanderima kako uklanjaju azbestni otpad iz zgrada obile su svijet. Naravno da su to vidjeli hrvatski graani i negdje 2005. godine poeli su nas uestalo nazivati traei miljenje ili savjet. Sjeam se sluaja prolupalog dragovoljca, koji je sve svoje strahove usmjerio prema salonit ploama na svojoj blok zgradi. On je opazio kako te salonitne ploe propadaju i mrve se pod utjecajem atmosferilija. To je pak znailo da vjetar azbestnu prainu raznosi s krova u okoli, a time je i njegov ivot ugroen. Pokuavali smo mu objasniti da isprane azbestne niti odlaze u kanalizaciju neotopljene i da ne predstavljaju za njega nikakvu opasnosti, jer gutanje azbesta ne predstavlja opasnost nego samo ako se dugotrajno takva vlakna udiu. Smirili smo ga ali su se pojavili brojni novi sluajevi, a u meuvremenu je donijeta u ministarstvu nadlenom za zatitu okolia odluka da se Salonit potpuno oisti od azbesta i azbestnih proizvoda. Donijet je program deponiranja ukupnog azbesta i proizvoda u Mravinaku kavu gdje je Salonit i onako kroz desetljea deponirao svoj azbestni otpad nastao u proizvodnju. Meni se projekt uinio prihvatljivim, ali graani nisu tako mislili i tijekom 2007. godine su na svaki nain nastojali onemoguiti odlaganje azbesta u Mravinaku kavu iako je odlagalite projektirano prema svim pravilima struke. Bilo je zaustavljanja kamiona natovarenih azbestom, zapreavanja cesta i demonstracija, ali posao je ipak na kraju iao naprijed. Pitanje je to e biti u budunosti sa silnim tisuama tona azbestnog otpada iz graevinarstva. Nema tvrtke osposobljene za zbrinjavanje, a samo jedan mali laboratorij je u stanju dokazati azbest u graevinskom otpadu. To znai da e godine koje dolaze biti zanimljive. Jo jedan problem vezan uz azbest odnosi se na odtete oboljelim radnicima, kako u Vranjicu tako i na drugim mjestima gdje je azbest naveliko koriten. Udruga oboljelih je pritiskala od 2004. godine traei svoja prava i zatitu drugih graana od azbesta, a vlasti su bile izrazito trome. Trebala su se udruiti barem dva ministarstva u izradi propisa, a to obino u slinim sluajevima ide sporo ili nikako. Iako su svi propisi morali biti objavljeni u Narodnim novinama do kraja 2006. godine to se nije dogodilo nego su propisi djelomino objavljeni tek tijekom 2007. godine. Kljuni promaaj je bio u iznosima odteta za oboljele radnike. Predviene su odtete u iznosu od 20.000 do 200.000 kuna, a ukupno je u fonda za nadoknade unijeto neto vie od 5.000.000 kuna. Znai da su sredstva bila sasvim nedostatna, a posebno u vidu injenice da su hrvatski sudovi jednom radniku s karcinomom plua zbog rada s azbestom u elektronikoj industriji dodijelili 800.000 kuna. Taj radnik je bio izmeu ostalog teki pua, ali je prije pojave karcinoma imao dokazanu azbestozu. Sudski presedan je pravilo, koje se mora potivati na kasnijim suenjima i teko je predvidjeti to e se dogaati u brojnim buduim sudskim procesima radnika Salonita i drugih tvrtki protiv drave. Ja mislim da burni dogaaji u vezi s azbestom i njegovim zbrinjavanjem te istraivanjem teta koje je napravio tek predstoje u bliskoj budunosti.

Fosfor
Tema o bijelom fosforu u nekoj mirnoj zapadnoj zemlji je vjerojatno sasvim nezanimljiva, ali naa iskustva (Ne ponovila se!) trae da se o njemu veli pokoja rije. Danas ga se koristi samo u rijetkim industrijskim pogonima, a kod nas nema skoro nikakvu uporabnu vrijednost. Njegova opasna svojstva su slijedea:

314

BIJELI FOSFOR (CAS 12185-10-3)

T+

VRLO OTROVNO

OPASNO ZA LAKO OKOLI ZAPALJIVO

OZNAKE UPOZORENJA R: 17-26/28-35-50 (samozapaljivo u dodiru sa zrakom, vrlo otrovno ako se udie ili proguta, izaziva teke opekotine vrlo otrovan za organizme koji ive u vodi)

Zaista je tvar izrazito opasna na razliite naine, a mi smo u poecima njegove primjene sreli tek svojstvo zapaljivosti. Bijeli fosfor je samozapaljiv u kontaktu sa zrakom i zato se uva u posebnim uvjetima. Male koliine bijelog fosfora dre se obino u staklenkama s vodom tako da se sprijei njegov kontakt sa zrakom. im ga se izvadi iz vode slijedi zapaljenje. Nemamo pouzdanih dokaza, ali sumnjamo da je bio koriten u ljeto 1990. godine i u nekim drugim godinama za izazivanje umskih poara. Nain izazivanja poara bio je krajnje jednostavan. Praznu konzervu bi se postavilo u umi te nalilo vodu i iza toga stavilo u nju komad bijelog fosfora. Trebalo je jo konzervu natkriti zapaljivim granicama i diverzija je bila pripremljena. Nakon toga se moglo sjesti u auto i otputovati 500 km dalje, a priroda je radila svoje. Voda bi na ljetnim temperaturama isparavala iz konzerve sve dok komad bijelog fosfora ne bi doao u dodir sa zrakom. Onda bi se zapalio uzrokujui isparavanje ostatka vode i brzo izgaranje ogoljelog ostatka. Time bi se zapalile granice poslagane iznad konzerve i poar bi se u asu proirio. Mogao je diverzant u nekoliko sati rada postaviti svoje konzerve na desetak ili vie mjesta, a uspjeh je bio siguran. Nikad nije dokazano da su na ovaj nain izazivani poari uoi Dominskog rata, ali sumnje su ostale. Tijekom Domovinskog rata bili smo obasuti vijestima o primjeni fosfornih granata na bojinici, posebno u ravnici istone Slavonije. U ravnici nije lako popraviti topniku vatru, jer napada ne vidi gdje je tono njegov projektil zavrio. Za provjeru kakvoe gaanja koriste se fosforne granate. Tamo gdje ona padne pojave se plamen i dim, pa se onda moe izraunati kolika su odstupanja u gaanju. Naravno da su takve granate esto pogaale zapaljive objekte i izazivale poare. U istonoj Slavoniji su izgorjele mnoge kue pogoene fosfornim granatama. Meutim, znaajka oruja primijenjenog u Domovinskom ratu bila je loa kvaliteta. ak do 30% projektila nije eksplodiralo pri udaru u ciljano mjesto, a razlozi su bili to u starosti to u looj kvaliteti izrade. Tako su padale i fosforne granate ne uspijevajui obaviti svoju ulogu. Sjeam se jedne takve granate upuene na selo Privlaka pokraj Vinkovaca, koja je pala u blato pokraj artekog bunara smjetenog u najstroem centru sela. Nije eksplodirala do kraja, ali je fosfor doao u kontakt s blatom i danima se dimilo dok se konano bijeli fosfor nije potroio do kraja. Drugo iskustvo je bilo naizgled manje opasno, ali je imalo zanimljive posljedice. Fosforna granata je pala posred ceste izmeu Vinkovaca i Ivankova, a odmah nakon njezina pada naila su trojica gardista svojim autom. Malo se 315

dimilo i bilo je zanimljivo vidjeti o emu se radi. Kad su poeli kaljati i plakati odluili su prekinuti izvid i odjurili dalje prema Vinkovcima, a granata se nakon toga zapalila i izgorjela. Javili su se u bolnicu, ali osim iritacije svih sluznica nita drugo nije naeno.

Hidrazin i njegovi derivati

Hidrazin sam za sebe koristi se danas u vrlo uskom podruju ljudskih aktivnosti kao i njegovi derivati. Sam hidrazin vaan je kod pripreme tehnolokih voda u termoelektranama i slinim objektima, jer u deiozniziranoj vodi uklanja kisik poguban kao oksidans. Veina ljudi i ne zna kakva su njegova opasna svojstva. to se tie njegovih derivata, koriste se na mnogim mjestima, ali meni su ostali u sjeanju kao raketna goriva, posebno u ruskim bojnim raketama, kakve je JNA kupovala kroz duge godine i onda za vrijeme Domovinskog rata i primjenjivala. Lune! Mlai ne znaju, ali Lune su bile prijetnja naim gradovima i industrijskim postrojenjima tijekom Domovinskog rata i puno smo se njima bavili, ali o tome kasnije. Idemo prvo na opasna svojstva hidrazina.

HIDRAZIN; (CAS 302-01-2) Karc.kat. 2

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R10-23/24/25-34-43-45-50/53 (zapaljivo, otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta, izaziva opekotine, u dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost, moe izazvati rak, otrovno za organizme koji ive u vodi i moe dugotrajno tetno djelovati u vodi)

Karcinogeni su, istina kategorije 2., ali to ne mijenja puno na stvari. ovjek ih se boji, ako zna za njihova svojstva. A, u zadnje vrijeme i obini ljudi dou do podataka, pa onda postavljaju pitanja. U Hrvatsku se ne uvoze velike koliine hidrazina, jer su ini se tehnolozi nali druga rjeenja u obradi tehnolokih voda termoelektrana. Meutim, uvozi ih se nekoliko desetaka tona godinje i radnici pitaju koliko je to opasno za njih. Uvijek odgovaramo na isti nain da je bitno koliko ih se uva onaj koji s njima radi.

316

Iskustva s derivatim hidrazina u vojne svrhe ipak su malo drugaija. Glavno skladite raketa u Hrvatskoj prije Domovinskog rata bilo je smjeteno u Kerestincu, ali bilo je manjih skladita poput onog u blizini Drnia. Imali su oni iz JNA i drugih lokacija na raspolaganju, pa je tako u aini bila baza za primjenu raketa protiv mrskog neprijatelja sa zapada. Moje neugodno iskustvo s hidrazinom kao gorivom i duinom kiselinom kao oksidansom za ruske rakete see iz jeseni 1991. godine. Nae snage su opkolile sve vojarne i vojna skladita, pa je tako bila opkoljena i raketna baza u Kerestincu. Nije se pucalo nego pregovaralo, a mora se priznati da su zrakoplovne snage u koje su pripadali i oni s raketama bile vrlo pristojne. Meutim, Beograd nije ostajao miran i nikako mu se nije svialo da mi ovladamo raketnom bazom. Jednog dana je po svim naim novinama osvanuo lanak s prijetnjom SIV-a (Savezno izvrno vijee) iz Beograda da e dignuti u zrak cijelu raketnu bazu u Kerestincu, ako Ustae ne prestanu napadati na taj vani objekt. Moram priznati da tog asa nismo znali nita o pogonu slavnih raketa Luna i panino smo traili podatke. Naravno da smo iako u neureenom sustavu uspjeli doi do brojnih podataka i shvatili smo kako je akutni problem dimea duina kiselina, a kronini je pak derivat hidrazina kao gorivo. Te rakete su bile jednostavne to se tie pogona. Spajanjem goriva kao to je neki derivat hidrazina i oksidansa poput dimee duine kiseline stvarao se snaan potisak dovoljan da raketu ponese na mjesto gdje treba neto razruiti. Bilo je tamo priblino osamdeset raketa s pripadajuim brojem rezervoara dvije opasne kemikalije. Priblino po 2 tone svake opasne kemikalije po rezervoaru. Odmah su uinjene simulacije, prvenstveno za dimeu duinu kiselinu i shvatilo se kako bi u najgorem sluaju pare duikovih oksida mogle dosei opasne koncentracije na udaljenosti oko 5 km u smjeru vjetra od mjesta nesree. Hidrazinski tekui derivat vjerojatno ne bi izgorio u potpunosti nego bi oneistio tlo i vode na vrlo irokom podruju oko Kerestinca. Zbog svoje karcinogenosti ostavio bi dugotrajne tetne posljedice na izrazito vanom poljoprivrednom podruju oko Kerestinca. S turistikog stanovia bilo je to prekrasno podruje breuljaka i svi smo ga nastojali zatiti. U to vrijeme se stvarala Hrvatska vojska i nekolicina mladih ljudi su osnovali na Borongaju prvu RBK postrojbu Republike Hrvatske. Imali su neto opreme, ali je najvanije to su imali nos i nunu osobnu zatitnu opremu. Postavili smo ih uokrug raketne baze sa zadatkom da sve motre i dojavljuju u sredinjicu Toksikoloke slube. Pripremili smo obavijesti za puanstvo u sluaju teke diverzije u raketnoj bazi, ali smo takoer obavijestili Vladu o opasnostima. Moda je i to utjecalo na tijek pregovora, jer niti tjedan dana nakon toga je postignut sporazum o naputanju baze i prebacivanju svih raketa u Bosnu i Hercegovinu. Tako je zavrio reeni sluaj, a mi smo ostali bez tako potrebnih raketa za obranu drave.

Sumporna kiselina
Njezina vanost je izrazito velika u naem svijetu. Proizvodi se i stavlja na trite u golemim koliinama, jer ju ljudi trae i koriste zbog stotine razloga. Evo njezinih opasnih svojstava.

317

SUMPORNA KISELINA (CAS 7664-93-9)

NAGRIZAJUE

OZNAKE UPOZORENJA R35 (izaziva teke opekotine)

Reklo bi se da nije to nita stranog, ali u praksi se stvari mijenjaju zbog irine njezine uporabe i izrazito snanih svojstava nagrizanja. To je kemikalija s kojom se najee dogaaju nesree ili su joj svojstva takva da se o nesreama najee pie. U Hrvatskoj se esto pisalo o razlijevanju sumporne kiseline u industrijskim skladitima, ali nikada posljedice nisu bile onako teke kako su to predviali zloguki proroci. Meni je u sjeanju ostala nesrea iznad Slunjice kod naselja Slunica nedaleko Slunja iz proljea 2001. godine. Voza poluprazne cisterne sa sumpornom kiselinom nepaljivo je zakoio na jednoj okuci po vlanoj cesti i cisterna se zbog razumljivih fizikalnih razloga prevrnula, a sumporna kiselina je poela iz nje polako curiti. Odmah su obavijeteni lokalni vatrogasci i gradonaelnik Slunja, ali nisu puno znali ni mogli uiniti. Vatrogasci su bili opremljeni za gaenje poara i im su zagazili u mlaku osjetili su djelovanje sumporne kiseline na svoje kone cipele. Naravno da je sustav obavjeivanja zakazao i zatraili su pomo od nadlenih slubi kad se ve sumporna kiselina polako slijevala padinom prema Slunjici i nedalekom vodozahvatu grada Slunja. Nastala je panika i nitko se nije snalazio niti imao ideje to treba napraviti. Poslije rata je lako biti general, ali jedino to je gradonaelnik trebao uiniti bilo je slanje dva ili tri kamiona s pijeskom, koji bi ogradio mjesto nesree i upio razlivenu sumpornu kiselinu. Oni su meutim traili pomo iz dalekog Zagreba, a tamo nitko nije znao to se dogaa na terenu. Dok su stigli nadleni inspektori iz Hrvatskih voda i dunosnik iz ministarstva nadlenog za zatitu okolia ve je iz cisterne iscurila sva sumporna kiselina i razlila se po padini. U tom asu se nije dalo nita vie uiniti nego uklanjati posljedice nesree, a mi smo tek u tom asu bili obavijeteni o dogaaju. Ja sam bio na nekom kongresu u Puli i odmah sam poslao djelatnika HZT na mjesto dogaaja, a on se tamo tek mogao sloiti da treba sanirati mjesto dogaaja tehnologijama koje su na raspolaganju i zapoeti praenje kvaliteta vode u Slunjici. Meutim, vodopravna inspekcija je bila jako brza i nepromiljena te je zatvorila vodocrpilite. Bila je to besmislena odluka, budui je mjesto nesree bilo nekih 200 m iznad Slunjice, a zbog padine je udaljenost bila vea od 350 m. Nije se moglo niti u najgorem sluaju oekivati da e sumporna kiselina doi do Slunjice u slijedeih nekoliko mjeseci. Uostalom, ona se morala neutralizirati s karbonatima iz tla, pa je tako mogla do potoka stii izrazito razrijeena. Tono 318

je da se sumporna kiselina na mjestu izlijevanja prvo neutralizirala s karbonatima tla, ali je nakon toga mogla otapati okside ili silikate te na taj nain oslobaati teke metale poput kadmija. Time je prijetila nepoznata opasnost za vode bistre Slunjice. Pozvana je ovlatena tvrtka za ovakve sluajeve i ona je upotrijebila goleme koliine kalcijeva hidroksida za neutralizaciju razlivene sumporne kiseline, a mi smo se kasnije danima prepirali oko potrebe otvaranja vodozahvata. Nakon brojnih obavljenih analiza vode u Slunjici zakljueno je da opasnosti za vodozahvat nema i Slunj je ponovo dobio vodu. U meuvremenu je donijeta odluka da se tlo natopljeno sumpornom kiselinom ukloni s mjesta dogaaja, jer neutralizacija kalcijevih hidroksidom nije znaajno podigla pH. Bilo je impresivno vidjeti golem broj bavi napunjenih kiselim likim tlom, a sve skupa je kotalo tadanjih 600.000 kuna, a da problem nije bio rijeen. Ne znam ni do danas to je uinjeno s tim silnim bavama, ali pretpostavljam da je ipak neutralizacija obavljena do kraja. Sumpornu kiselinu inae se esto koristilo u domainstvima, npr. kao akumulatorsku kiselinu. U doba dok sam bio mlaan toksikolog ja, sumporna kiselina se nerijetko pod imenom vitriol koristila za osobne obraune kod ljubavnih problema. Moda je to bio razlog to su neki od mojih kolega godinama ustrajali u tome da se posve zabrani maloprodaja sumporne kiseline u koncentracijama viim od 50%. Naime, bacanjem vitriola u lice osveivale su se ostavljene ljubavnice u ovim krajevima, a posljedice su znale biti strane. itam da to danas ine mukarci enama u nekim bliskoistonim zemljama, a pogled na unakaena lica je stravian. Ja se sjeam jednog sluaja iz 1999. godine gdje se nije radilo o osveti ostavljenih ljubavnika nego o ljudskom neznanju i nemaru onoga tko je stavio proizvod u promet. Ve dugo prije stranog dogaaja na jugoslavenskom tritu se nalazio preparat Disolvo namijenjen odepljivanju kanalizacijskih cijevi, a sastojao se iz tehnike 80% sumporne kiseline. U sluaju zaepljenja kanalizacijskih odvoda na sudoperu ili lavabou trebalo je uliti u njega jednu aicu tog preparata i pustiti da djeluje. Sumporna kiselina je hidrolizirala masti i dlake, pa je znalo nepodnoljivo smrdjeti po vodikovom sulfidu, ali sredstvo je bilo vrlo uinkovito, kako u uklanjanju organskih tvari tako i unitavanju cijevi. Bilo je namijenjeno cijelom bivem jugoslavenskom tritu i imalo je upute na svim jezicima naroda i narodnosti bive drave. Jedino je bio problem u tome to su se te upute uglavnom odnosile na nain primjene i reklamu proizvoda. Tek stidljivo se sitnim slovima davalo upute o tome to valja uiniti ako se polijete ili vam prsne po koi ili u oi. Nije bio dan niti CAS broj niti neki drugi jasni podatak, koji bi vam objanjavao od ega se proizvod sastoji. Neki mladi brani par iz Dubrave je odluio konano oistiti svoj zaepljeni lavabo u kupaonici. Navodno su ulili propisanu koliinu sredstva u lavabo. Jako ih je zanimalo kako e to sredstvo obaviti ienje njihova lavaboa i nagnuli su se nad njega, a sitna djeca su promatrala dogaaj iz pozadine. Onda je u jednom asu sumporna kiselina briznula iz lavaboa poput nekog vodoskoka i poteno zalila oboje roditelja. Otac obitelji je poprskan po licu, a majci se veina sumporne kiseline zaustavila na prsima. Silno su se uplaili i poeli zazivati upomo, pa su uz pomo djeice dozvali brojne susjede. Ni susjedi nisu znali to treba initi, a nitko se nije sjetio pogledati bijednu uputu uz proizvod. Nazvali su hitnu pomo i ona je dola u rekordno brzom vremenu te bez suvinih pitanja utrpala oba roditelja u vozilo i uputila se njima u traumatoloku bolnicu. Tamo se moglo zakljuiti da otac ima teke opekotine po licu, a majka je prola znatno gore. Njoj su stradala prsa tako da joj je na dojkama tkivo bilo djelomino krabonizirano. Obavljeni su brojni zahvati, ali dva ili tri presaivanja koe s bedara na dojke dala su slabe rezultate. Da bi stvar bila gora, lijenik je u otpusnom pismu napisao za stradalnike da su se polili nekom luinom, to je svakako rezultat slabe edukacije lijenika u kemiji. Stradali su tuili proizvoaa kemikalije i tvrtku koja im ga je prodala, jer se takav proizvod nije smio staviti u maloprodaju a duan nije bio ovlaten za prodaju proizvoda tada I. skupine otrova. Sud je predlagao dogovor, ali su sukobljene strane nastojale spor razrijeiti na sudu. Ja sam bio pozvan kao sudski vjetak, ali shvatio sam da e se to odugovlaiti u

319

beskonanost. Danas 2008. godine sudski spor jo nije zavren ili je moda sve skupa zavreno izvan raspravnom nagodbom o kojoj mene nitko nije obavijestio. Eto kako je rizino stavljati opasne kemikalije u maloprodaju.

Klorovodina kiselina (HCl)

Ako se izuzmu nafta i naftni derivati onda je kod nas klorovodina kiselina (sinonim kloridna kiselina) meu 5 najvie koritenih kemikalija. Moe ju se nai svugdje. Kao jeftina kemikalija koristi se u razne svrhe pri industrijskim procesima, dolazi u kuanstvima bilo kao razrijeena otopina bilo kao sastavni dio nekih preparata, a moemo je takoer nai i u prirodi. Jedan od vanih sastojaka naeg eluca je upravo klorovodina kiselina, koja eluanim sokovima daje nizak pH. ovjeanstvo ju zna odavno, a otkrio ju je slavni arapski alkemiar Jabir (Geber, aka Abu Musa Jabir ibn Hayam) prikazan na slici lijevo. Proizveo ju je destilacijom vodikova klorida (sinonim klorovodik) u istu vodu. I danas se proizvodi na isti nain, jer se vodikov klorid moe dobiti u vrlo istom stanju i onda otopiti u vodi. Inae je klorovodik prisutan u mnogim procesima bilo da su kontrolirani ili ne. Opasniji je od klorovodine kiseline i nosi oznake opasnosti T (otrov) i C (nagrizajue), a dodjeljuju mu se oznake upozorenja R23-35 (otrovan ako se udie, izaziva vrlo jake opekotine). On se naravno isparava i iz 35-36 postotne klorovodine kiseline i zapravo kod svih nesrea s klorovodinom kiselinom moramo raunati na opasne uinke vodikova klorida, ali o tome moda neto kasnije. Evo njezinih opasnih svojstava na slici dolje. Jako je vano upozoriti da se njezina opasna svojstva gube vrlo brzo padom koncentracije u vodi. Koncentracije vie od 20% nalaze se samo u industrijskim procesima, ali takoer valja upozoriti da se zbog uteda trokova klorovodina kiselina obino prodaje i transportira kao 35-36 postotna otopina. To ima odraza na posljedice nesrea u prijevozu. U domainstvima dolazi u koncentracijama oko 10%. Ako su koncentracije vie od 10% onda joj se dodjeljuju oznake upozorenja R36/37/38 i znak opasnosti Xi. Meutim, ona esto i u industriji i u opoj uporabi dolazi s koncentracijama ispod 10 % i tada zapravo ne predstavlja znaajan problem. Samo kod osjetljivih osoba mogu se javiti tetni uinci nadraivanja sluznica.

320

KLOROVODINA KISELINA (CAS ZA HCl 7647-01-0)

OZNAKE UPOZORENJA R34-37 (izaziva opekotine, nadrauje oi)

NAGRIZAJUE

KLOROVODINA NEMA CAS BROJ

Mi iskustava s teim akutnim otrovanjima klorovodinom kiselinom zapravo nemamo. U domainstvu se najee dogaa gutanje, a u industriji polijevanje ili prskanje u oi. Na sreu, nemamo niti tekih iskustava s nesreama. Inae je u svijetu nesrea s klorovodinom kiselinom u prijevozu uobiajena. Svaki as se prevru autocisterne ili vagoni zagaujui okoli. Klorovodina kiselina se ne ubraja u tvari opasne za okoli, ali lokalno moe napraviti velike tete snienjem pH okolia gdje se prolila, kao na slici lijevo. Vano je to prije ograniiti razlijevanje klorovodine kiseline (npr. branama od pijeska ili zemlje). U ovom sluaju na slici se dobro vidi kako iskusni ljudi rade. Imali su sree da se cisterna prevrnula u jarak, a onda su oni s nekoliko lopata zemlje zaustavili daljnje razlijevanje. Nai ljudi se u pravilu ne snalaze kad se npr. prevrne cisterna s kemikalijom. Oni zapomau i uasnuti gledaju kako se opasna tekuina razlijeva u njihovo dvorite, a s nekoliko lopata su mogli opasnu tekuinu preusmjeriti ili ograniiti njezino razlijevanje, kao na ovoj slici.

Spojevi duikovih oksida

Ta skupina anorganskih spojeva izrazito se iroko primjenjuje na razliitim mjestima. Mislim da im je najvanija uporaba u poljoprivredi kao mineralnih gnojiva, npr. amonijev

321

nitrat, ali je zanimljivo da se ista tvar koristi u smjesama eksploziva. Svi duikovi oksidi su jai ili slabiji oksidansi i na to svojstvo treba misliti, a poznaju ga jako dobro ilegalni laboratoriji za proizvodnju kunih eksploziva. Moda je najbolje krenuti od ne tako esto koritene ali vane duine kiseline (sinonim nitratna kiselina). Evo njezinih svojstava:

DUINA KISELINA (CAS:7697-37-2)

NAGRIZAJUE

OKSIDIRAJUE

OZNAKE UPOZORENJA R8-35 (U dodiru sa zapaljivim materijalima moeizazvati poar, izaziva teke opekotine)

Dolazi na trite u razliitim koncentracijama. Dimea duina kiselina se javlja rijetko i opasna je na brojne naine, a to je jedini pripravak, koji predstavlja opasnost zbog udisanja para. Duikov dioksid je vrlo jaki otrov sa znakom T+ i oznakama upozorenja R2634 (vrlo otrovno ako se udie, izaziva opekotine). Ja sam s njom dolazio u doticaj tijekom svojih mladenakih istraivanja u laboratoriju, jer ima izvrsna svojstva demineralizacije. Pomijeana sa sumpornom kiselinom moe razoriti svaki materijal, pa se jedna kombinacija te dvije kiseline zove zlatotopka, jer uspijeva otopiti inae sasvim inertno zlato. Jo samo jedno iskustvo s koncentriranom nitratnom kiselinom, dakle ne dimeom. Jedne ljetne veeri pred kraj prolog stoljea nazvali su me iz Operativnog deurstva da hitno odem na alatu pomoi u razrjeavanju posljedica poara zaboravljenih kemikalija. Kad od Schlosserovih stuba ulazite na plato sa zgradama Medicinskog fakulteta ne moete ne vidjeti protuavionsko sklonite iz II. Svjetskog rata. Tamo se dogodio poar. Tko zna tko je iskoristio to sklonite (bunker) za skladitenje kemikalija i kada se to dogodilo. Ja sam prema ambalai pretpostavljao da je skladitenje poelo najkasnije ranih ezdesetih godina. Do tada su se opasne kemikalije obavezno pakirale u staklene boce volumena 25 do 50 l, a kasnije je staklo istisnula plastika. Prema svemu sudei malo tko je znao da skladite uope postoji i nitko u njega nije zalazio. Nije to nikakvo iznenaenje, jer Hrvatska je prepuna zaboravljenih kemikalija po vie ili manje zaboravljenim skladitima. Brojni stakleni baloni s razliitim kemikalijama bili su poslagani po drvenim policama, a nalo se tu puno pilovine, koja je sluila za osiguranje staklenih spremnika prilikom prijevoza. Balon sa duinom kiselinom se nalazio na samom rubu jedne trule police, koja u jednom asu vie nije mogla izdrati teret kemikalije i tako se uruila. Boca s duinom kiselinom je pala s visine od metra na zemljani pod i razbila se. Duina kiselina u koncentracijama iznad 70% snani je oksidans i u kontaktu s pilovinom izazvala je poar. Vatrogasci su vrlo brzo stigli na poarite i obavili

322

uspjeno svoj posao, ali ostalo je pitanje koliko takvih zaboravljenih bombi imamo diljem zemlje. Soli duikovih kiselina se koriste koji puta u ogromnim koliinama i vano je poznavati njihova svojstva. Naravno da prvo moramo obratiti pozornost na okside iz kojih otapanjem u vodi mogu nastati razne kiseline. Duikovih oksida je mnogo i nema vremena ni prostora obraivati ih sve. Ja sam se struno najranije sreo s oksidulom ili rajskim plinom. Dobro sam ga zapamtio jo s predavanja iz anorganske kemije prije vie od etrdeset godina, jer je profesor tumaio da kod niskih koncentracija izaziva nezadrivi smijeh. Kod viih vodi u vrlo uinkovitu totalnu anesteziju. U tim starim vremenima moglo se kupiti spremnike s ukapljenim rajskim plinom ili duikovim oksidulom radi podizanja raspoloenja na zabavama, ali to je brzo postalo zabranjeno. Meutim, taj se plin jo uvijek koristi povremeno za postizanje ope anestezije. Krajem prolog stoljea bio sam hitno pozvan na Rebro da pomognem u odgonetavanju udnih dogaaja na jednoj od kirurgija. Sve je zapoelo time da su se pacijenti sporo budili iz anestezije i osjeale potekoe u disanju te openitu slabost. Kljune su bile ispiralice postavljene izmeu boce s plinom i pacijenta. One su bile punjene vodom i namijenjene ovlaivanju anestetika prije dovoenja do plua pacijenta. Anesteziolog je opazio da su tekuine u ispiralicama bile obojene naranasto i traio je hitnu analizu. Mi smo naravno nali visoke koncentracije nitrata i zakljuili da je anestetiki plin bio oneien drugim oksidima duika. Vjerojatno je duikov dioksid bio odgovoran za oteenja plua i methemoglobinemiju pacijenata. Rezultat dogaaja je bio pootrenje propisa o nadzoru medicinskih plinova i od tada se nije zbio ni jedan neugodan dogaaj s takvim tvarima. Natrijev nitrit nije kemikalija koja se koristi u velikim koliinama, ali nalazi svoju uporabu na brojnim mjestima. Posebno je vana u prehrambenoj industriji za zatitu namirnica od bakterija. Nema bolje zaite od botulizma nego to je dodavanje nitrita u suhomesnate proizvode, barem one industrijski proizvedene. Nai seljaci jo uvijek nerado koriste nitrite kao dodatke u unke, kobasice, kulene ili krvavice. Meutim, kad kupujete industrijske suhomesnate proizvode ili iste takve proizvode od mesara raunajte na nitrite u njima. Iskustva s loom primjenom nitrita su brojna. Ali, pogledajmo prvo njihova toksikoloka svojstva. Nitriti su istovremeno oksidansi, otrovi i vrlo opasni za okoli. Ta svojstva su nekad izrazito loa, a nekad i nekom jako dobra. Oni ne samo da izvrsno konzerviraju suhomesnate proizvode nego im daju i krasnu smeu boju. Zbog nitrita svako mesnato smee moe dobiti izvrsnu smeu boju, od koje vam cure sline. Ja svaki put kad gledam hrenovke razmiljam koliko njihovoj privlanoj boji doprinosi kvaliteta mesa a koliko natrijev nitrit. Natrijev nitrit poboljava i okus suhomesnatog proizvoda. Moglo bi se rei da slui i kao zain. Gotovo da ne trebate kuhinjsku sol ako koristite natrijev nitrit. Meutim, kemikalija nije ba bezopasna. Ona je najpoznatija tvar koja prevodi hemoglobin u methemoglobin. Ne elei ulaziti u detalje tek napominjem da methemoglobin nije u stanju prenositi kisik do stanica i tako dolazi do hipoksije (manjak kisika u svim stanicama organizma). To u najgorem sluaju moe voditi u smrt, a u blaim okolnostima javljaju se glavobolja, vrtoglavica, pospanost, pad krvnog tlaka, i slini neugodni uinci. Ljudi i umiru

323

zbog methemoglobinemije. Istina je da postoji antidot (protuotrov), ali njega nema u ljekarnama bolnica. Radi se o metilenskom modrilu, kojeg smo mi po kratkom postupku priredili na poetku Domovinskog rata bojei se otrovanja nitritima i slinim spojevima. Na kraju su sve zalihe propale, jer smo krivo predviali, ali nije nam ao.

NATRIJEV NITRIT CAS:7632-00-0

OKSIDIRAJUE

OTROVNO

OPASNO ZA OKOLI

OZNAKE UPOZORENJA R:8-25-50 (u dodiru sa zapaljivim materijalom moe izazvati poar, otrovno ako se proguta, vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi)

Iako se radi o relativno snanom otrovu zapravo tekih akutnih otrovanja nema. Ja znam za jedno iz literature s poetka dvadesetog stoljea na jednom Oktoberfesu u Minhenu. Mesar je priredio izvrsne kobasice natopljene natrijevim nitratom, to zbog postizanja izvrsne boje a to zbog dobrog okusa. Uslijedilo je masovno otrovanje, a dok se ustanovio uzrok umrlo je nekoliko ljudi Tada toksikolozi jo uvijek nisu znali da je izvrstan antidot metilensko modrilo. Kod nas se dogodilo masovno otrovanje bez smrtnih posljedica polovicom osamdesetih godina prolog stoljea u Petrinji. U doba kolinja jedan radnik je ukrao vreu s natrijevim nitritom iz Gavrilovia mislei da se radi o kuhinjskoj soli. Zapravo glupa kraa obzirom na nisku cijenu kuhinjske soli. Podijelio je sadraj vree s prijateljima i obavio klanje svinja. Problemi su poeli ve koji dan nakon prvog kolinja, a lijenici su bili dovoljno iskusni da prepoznaju uzroke otrovanja. Danas se nitrita strunjaci boje zbog karcinogenosti produkata reakcije nitrita i razliitih amina u probavnom sustavu. Definitivno je jasno da u toj reakciji nastaju nitrozamini, a oni su prema sudei karcinogeni barem kategorije 2. Struni radovi ak pokazuju neku povezanosti uivanja u suhomesnatim proizvodima i pojave karcinoma debelog crijeva, ali apsolutni dokazi jo uvijek nisu podastrijeti strunoj javnosti. Zavrimo ovo poglavlje s nitratima. Najpoznatiji je svakako amonijev nitrat kao mineralno gnojivo i dodatak eksplozivnim smjesama. Kod nas se kao eksploziv koristio i koristi Vitezit, koji izmeu ostalih nama nepoznatih tvari sadri TNT i amonijev nitrat. Kljuno je da on sadri u sebi puno kisika i na taj nain poboljava uinkovitost pravog eskpoloziva poput TNT. Izuzetno je zanimljivo da EZ nikad nije slubeno razvrstala amonijev nitrat prema opasnostima i ostaje nam vjerovati proizvoaima ili neutralnim toksikolozima. Meutim, podaci se dramatino razlikuju. Tako npr. na web stranici Oxford University moete nai da se radi o oksidansu, tetnoj i nadraujuoj tvari s oznakama upozorenja R821/22/23-36/37/38 (u dodiru sa zapaljivim materijalom moe izazvati poar; tetno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta; nadrauje oi, dine putove i probavni sustav). Proizvoai u pravilu zadravaju oznaku R8 i veina njih dodaju R36/37/38. Sklon sam 324

povjerovati razvrstanju proizvoaa, jer imam i nekog osobnog iskustva s primjenom mineralnih gnojiva, istina iz mladosti. Najvie se amonijev nitrat koristi upravo kao mineralno gnojivo i dolazi na nae i druga trita u golemim godinjim koliinama. Nema vie moderne poljoprivreda bez uinkovitih sintetskih gnojiva, pa to o tome mislili tradicionalisti. Kukuruz kao na slici gore moe tako dobro izgledati samo ako je dobio dovoljno mineralnih gnojiva i ako su herbicidima uniteni svi korovi. Vidite li na slici i jedne nepoeljne travke? Ne ulazei u to da li je moderna proizvodnja biljnih kultura ispravna ili bi se radije trebalo vratiti motici i stajskom gnojivu moram upozoriti na posljedice primjene amonijevog nitrata na poljima. To je dobro topljiva kemikalija u vodi i ne ostaje samo na polju radi dobrobiti nae monokulture. Kemikalija se ispire oborinskim vodama odlazei u povrinske vodotokove ili se procjeujui u podzemne vode. U mnogim krajevima su podzemne vode oneiene nitratima i ne tako esto se barem privremeno zatvaraju vodocrpilita zbog visokog sadraja nitrata u vodi. Ne mogu ne spomenuti dogaaje iz prolosti na podruju sela oko upanje. To je nisko podruje pokraj Save, a bilo je ranije gusto naseljeno. Prije trideset godina najvee selo u tadanjoj Jugoslaviji bila je Babina greda sa svojih 15.000 stanovnika. Ljudi su se bavili poljoprivredom i svaki seljak je negdje u dvoritu imao stajnjak. Tamo su biolokim procesima nastajali nitrati i amini, koji su se procjeivali u podzemne vode. Nekoliko metara od stajnjaka obino je bio iskopan bunar na eram i vode u bunarima su bile oneiene nitratima i nitritima (produkt bakterijskog metabolizma). Tamo se pojavila dojenaka methemoglobinemija. To su otkrili uenici velikog Andrijetampara. Problemi su nastajali kad je dijete sa eninog mlijeka prelazilo na kravlje. Kravlje mlijeko je trebalo razrijediti s vodom, a ona je sadravala nitrate i nitrite. Onda je logino da se pojavljivala methemoglobinemija, koju su seljaci nazivali fraze. Toga vie nema, ali nije loe sakupljati podatke o prolosti, jer mudar ovjek iz toga izvue pametne zakljuke. Zavravam s anorganskim kemikalijama svjestan da mnogo zanimljivih nisam obuhvatio. to je npr. s cementom, kalcijevim hidroksidom ili drugim kemikalijama? Kakav utjecaj na vae zdravlje mogu proizvesti kamena ili staklena vuna? Nema smisla pisati o svemu. HZT gradi informacijski sustav dostupan javnosti preko Interneta i svaki e graanin imati mogunost saznati koliko je opasan koji proizvod.

325

OPTUENI, PRIZNAJETE LI KRIVICU

Pred licem pravde optuujem vas i sebe za teke zloine protiv ovjeka i prirode. Vi ste oneistili na zrak, tlo i vode. Zbog vaih nedjela nestaju biljne i ivotinjske vrste, a u pitanju je cijela ljudska budunost. Nai potomci e patiti zbog naih nedjela. Osjeate li se krivima graani republike Hrvatske i ire? Vjeni sudac je mogao to pitanje postaviti bilo kojem graaninu svijeta, a vjerojatno su oni sa zapada od nas najvei krivci, ali to ne osjeaju. Nemojte prebacivati krivicu na drugog, jer vi ste zaista onaj kojeg treba optuiti pred Bogom i jednom e nas stii osuda buduih generacija. Hoete li da krenem od vas i sebe? Apsolutno najvei izravni proizvoai ugljikovog dioksida su graani sa svojim smrdljivim automobilima, kunim grijanjem ili klimatizacijom, otpadom i tko zna im drugim. Nisu ni industrija ili promet tvrki puno manji zagaivai, ali oni postoje zbog nas graana i u krajnjoj liniji zbog nas alju u zrak silnu neist, jer mi smo krajnji korisnik njihovih usluga. to je s onim silnim koliinama opasnih tvari, koje se emitiraju u okoli? Policikliki aromatski ugljikovodici, dioksini i furani i razliite druge kemikalije aljemo u okoli mi, jer sve se to radi zbog nas ili radimo izravno mi.

Tko je to kriv za pojavu kisele kie i propadanje uma kao na slici lijevo gore? Tko je kriv to nam se vode oneiuju kanalizacijskim izljevima kao na slici gore desno gore? Mi! Mi smo krivi za sve to se dogaa s planetom Zemljom! Opljakali smo svoju planetu i unitili brojne ivotinjske i biljne vrste. Jeste li svjesni da se nafta u utrobi Zemlje stvarala milijardu godina, a mi smo je nerazumno potroili u roku od 150 godina. Razbojnici! A bilo je svetaca, koji su upozoravali poput sv. Franje Asikog ili poglavice Seattlea. Problem je u tome to ih nitko nije razumio niti posluao. Dobar dio vas ne razumije ni danas da ini veliko zlo. Kau da se odvija globalno zagrijavanje i da e nastupiti izrazito teka vremena za ovjeanstvo i sav nevini ivi svijet. Moda ak uz unitenje veeg dijela svijeta? A mi i dalje radimo po svom. 326

Prije su ljudi nastojali svoje potomke osigurati da mogu normalno ivjeti, a mi radimo sve na tetu svojih potomaka. Oekujem da e nas proklinjati sve generacije koje dolaze iza nas i biti e u pravu. Osjeate li i malo krivice za to? Onaj tko je i malo razuman e shvatiti, a budalama ne vrijedi govoriti.

Otpad
Neu ii na iroko i drati u se samo jedne teme o otpadu. Poglavica Seattle napisao je poglavici u Washington pismo, koje je za mnoge ljude postalo Sv. Pismo dananjice. Puno je velikih misli i proroanstava, ali na mene je ostavila poseban utisak jedna reenica. Kae poglavica da e se jedan dan bijeli ovjek probuditi u postelji zatrpan vlastitim smeem. Kako je to uspio predvidjeti? Zato jer je bio svet i genijalan unato tome to nije znao pisati i pismo je diktirao nekom pismenom ovjeku. Jeste li shvatili da nam je Bog poslao proroka u vidu Seattlea, a mi ga naravno nismo posluali kao to ni nai preci nisu sluali to govore proroci. Znali su ih i kamenovati, jer im se nije svialo ono to ti ljudi govore. Uostalom, Krista su razapeli na kri, ali su ga neki ljudi ipak shvatili. Naravno da ni njegov nauk nije naao odaziv u ljudskim glavama, a zato bi onda glas ovjeka poput Poglavice Seattlea naao kod nas odaziva. Tu smo gdje smo i nije jasno kako se izvui iz nemogueg poloaja. Prvi puta su valjda moderni ljudi djelomino postali svjesni problema zbog tekih posljedica odlaganja opasnog otpada u Love kanalu odmah pokraj vodopada Nijagare. Negdje krajem 19. stoljea poelo se graditi hidroelektrane istosmjerne struje i uz njih brojne industrijske objekte. Vodopadi Nijagare bili su moni i mogli su proizvesti goleme koliine elektrine energije, pa nije ni udo to su poduzetnici traili nove lokacije za gradnju hidroelektrana. Netko je doao na ideju da se od gornjih jezera prokopa kanal Love kojim e se dovoditi voda do nove hidroelektrane iznad donjih jezera i naravno da je moni ameriki duh ideju proveo u djelo. Meutim, najednom se pojavio Nikola Tesla sa svojim brojnim izumima, a najvei je bio izum izmjenine struje. Ona se mogla bez znaajnih gubitaka prenositi na daljinu i postalo je besmisleno graditi uz hidroelektrane industrijske objekte. Tako je kanal ostao raskopan i neupotrebljiv, to ameriki duh nije mogao trpjeti. U asu se netko sjetio da bi se u taj kanal moglo pohranjivati opasni otpad iz tamonje industrije. To se svima inilo normalnim i loginim, jer ovjek je vrlo esto zakopavao svoju neist u zemlju. Vie ne znam o kojem dijelu Biblije se radi, ali pie u uputama vojsci na taboritu priblino ovako: Kad odlazi nou po sili odi izvan tabora nosei sa sobom lopaticu da svoju neist moe zakopati u zemlju. Jedna je stvar s izmetom a druga s opasnim kemikalijama, jer one se ne raspadaju tako lako kao izmet i ne raspadaju se u korisne sastojke. U kanal Love se odlagalo godinje nekih 20.000 tona opasnog otpada kroz barem deset godina i uredno zatrpavalo. Onda je neki poduzetnik 327

pedesetih godina prolog stoljea ugledavi tu zaravnjenu povrinu doao na ideju da tamo sagradi naselje i pun amerikog duha to je i ostvario. Bilo je to krasno naselje s obiteljskim kuama u divnim vrtovima, crkvom, kolom, vrtiem, brojnim duanima i restoranima. Pravi ameriki raj! Kue su brzo rasprodane i ljudi su uivali u blagodatima svojih domova i blizini Nijagarinih vodopada. Moete li zamisliti raj zemaljski? Prvi dogaaji su izgledali bezazleni, poput fantomskih vatri, koje su se iznenada pojavljivale u raznim dijelovima naselja. Najednom bi se usred vrta pojavila iz zemlje baklja ili bi u zraku iznad kafia odjeknula eksplozija kako je izgledalo iz niega. Onda su ljudi poeli opaati da se raaju mrtva ili defektna djeca, a pojavljivale su se uestalo i neke teke bolesti. Ljudi su brzo shvatili da je za sve krivo mjesto gdje ive i poele su pobune. Na slici gore je tipian plakat iz tih vremena. Na gornjem dijelu slike vidite normalan ameriki mladi brani par, a na donjem dijelu slike su njihovi potomci s razliitim defektima. Vlasti nisu reagirale sve dok nisu iz tla poele izbijati svakakve opasne kemikalije, a uslijedilo je i rasjedanje tla. Trebalo je puno godina dok se stvari nisu raistile. Naselje je naputeno ranih sedamdesetih godina, a tek osamdesetih su poeli zavravati odtetni sudski procesi. Amerika je bila uasnuta i na kratko se stvorila kritina masa graana za donoenje propisa protiv ilegalnog odlaganja opasnog otpada. U prvi as su poduzetnici shvatili da je rjeenje problema jednostavno. Ni Amerika ni zapadna Europa nee opasni otpad u svom dvoritu i onda ga je najjednostavnije poslati nekome kome nee smetati. Naravno da je uz to ila novana nadoknada onome tko otpad preuzme. Afrika je bila u to vrijeme osamdesetih godina prolog stoljea Bogom dana za odlaganje opasnog otpada sa svih strana razvijenog svijeta. Naravno da se dio opasnog otpada zbrinjavao naprosto bacanjem u oceane, jer se smatralo da oni mogu progutati svu ljudsku neist i zlo. Meutim, nisu ni Afrikanci budale zato to su siromani i moda veim dijelom nepismeni. Poeli su se buniti zbog rtava meu svojim graanima i svijet je morao reagirati. Dogaalo se to sporo, ali poetkom devedesetih godina prolog stoljea ipak je usvojena Bazelska konvencija o prekograninom prometu opasnog otpada. Bio je to krasan dokument, kojim su zemlje svijeta odluile prestati s izvozom opasnog otpada u siromana i nerazvijena podruja svijeta. Trailo se nadzor prijevoza opasnih kemikalija, a uvedeno je takoer pravilo reciprociteta izmeu drava. Pravilo reciprociteta je utvrivalo da se u neku zemlju moe izvesti toliko opasnog otpada koliko se iz nje uvozi u vlastitu zemlju. Ideja je bila jako dobra. Nema nikakvog smisla da svaka drava razvija sve mogue tehnologije za zbrinjavanje razliitih opasnih otpada, kad se moglo suraivati. Jedna zemlja e graditi spalionice opasnog organskog otpada, a druga e pak opasni anorganski otpad odlagati u svojim naputenim rudnicima soli. Izvrsno! Obje drave se mogu suradnjom rijeiti praktiki svih koliina svojih opasnih otpada, a optereivati e samo dio okolia produktima tog zbrinjavanja. Stanje se popravilo u odnosu na ono prije dvadesetak godina, ali crni liberalni kapitalizam uvijek nalazi naine kako zaobii konvencije i propise. Ne znam jeste li shvatili da je otpad uvijek bio blago. Onaj tko je znao, izvlaio je iz prikupljanja i razvrstavanja otpada profit, a u dananje vrijeme je to posebno izraeno. Svatko tko stvara otpad mora platiti njegovo zbrinjavanje, a otpada je sve vie. U prvom broju hrvatskog izdanja National Geographic iz 2008. godine

328

iziao je lanak o zbrinjavanju opasnog elektronikog otpada, a ja sam bio njegov recenzent. Ne mislim pisati o opasnostima zbrinjavanja te vrste otpada nego o tome kako je svijet brzo naao putove kako ga se rijeiti. Prvo su ga slali u neke kineske pokrajine, gdje su tisue ljudi ivjeli od toga, a kasnije se broj destinacija proirio po drugim dravama istone Azije. Taj otpad sadri brojne vrijedne materijale poput zlata ili bakra, pa su ga ljudi primitivnim tehnologijama obraivali. I kod nas se npr. ice iz elektrinih instalacija kua ili automobila rjeavaju na jednostavan nain. Polimerna izolacija je naravno problem, a najlake ju je ukloniti spaljivanjem na otvorenom prostoru. Pri tome nastaju svakakvi opasni produkti poput npr. dioksina ili policiklikih aromatskih ugljikovodika, ali nitko za to previe ne mari. Imao sam vie izvida na mjesta ilegalnog obraivanja takve vrste otpada, ali nikad se nije ulovilo krivce niti se uspjelo sprijeiti takvu rabotu. Za taj dio su krivi drugi, a ne ja ili vi, ali to nas ne opravdava od naih zloina. Srodili smo se s otpadom oko sebe i gotovo da ne primjeujemo to mi iz svojih kua bacamo u komunalni otpad. Meni se svia ova slika lijevo, jer govori o tome gdje smo mi danas. Ne mui nas niti sudbina naih najmilijih kad na djejem igralitu postavljamo kontejnere za smee. Vjerojatno je netko ale radi postavio kraj tobogana u kontejner za smee, ali poslao je glasnu i jasnu poruku. Slaete li se da je ona u skladu s optubom s poetka ovog teksta? Iz godine u godinu podaci variraju, ali npr. Grad Zagreb proizvodi oko 350.000 tona komunalnog otpada godinje. Priblino pola tone po graaninu. To je prilina koliina u usporedbi s prolou kad otpad praktiki nije predstavljao nikakav problem, posebno u ruralnim podrujima. Kao seosko dijete ja nisam znao to je to otpad, jer ga uope nije bilo. Sve se iskoritavalo na ovaj ili onaj nain. to se sve nalazi u tih 350.000 tona otpada godinje u Zagrebu? Ovo na slici lijevo su zapravo podaci za grad Osijek prije nekoliko godina, ali stanje je slino u svim drugim hrvatskim mjestima. Pogledajte i procijenite o emu se radi. Najvie je u nekim mjestima biootpada, a on se moe iskoristiti na stotine naina. Najbolje je od njega prirediti kompost, a mi ga bacamo na neureena smetlita. Sramotno je da na drugom mjestu stoje papir i karton, jer oni se u potpunosti mogu reciklirati. I to da dalje komentiram? Veina otpada moe postati korisna sirovina, ali mi graani kod toga moramo pomoi. Naravno da je najvanije kako e reagirati lokalne vlasti, jer one graanima moraju osigurati uvjete za razumno gospodarenje sekundarnim sirovinama. Oprostite ako vas vrijeam, ali samo glup ovjek e vrijednu sirovinu baciti u komunalni otpad. Pria poinje ve prilikom kupovanja. Moderan pristup gospodarenja otpadom kae da je prvi korak u izbjegavanju kupovanja predmeta koji e postati otpad. Zato koristiti plastine vreice za noenje kupljenih predmeta u trgovini kad e one postati otpad? Zar nije bolja koara od vrbovih granica ili od platna, koju nosimo na trnicu ili duan godinama nego vreica od PVC, koja e zavriti u komunalnom otpadu ili negdje u okoliu? Zato kupovati proizvode u problematinoj ambalai (npr. tetrapak), kad postoje pakiranja od povratne ambalae? O vama

329

graanine ovisi hoe li vaom kupovinom nastati komunalni otpad ili nee. Onda dolazi drugi korak razvrstavanja komunalnog otpada. Drava je ve stvorila uvjete za zbrinjavanje brojnih ambalanih otpada. Svaki svjestan graanin e danas vratiti ambalau izraenu od stakla, raznih plastinih materijala, metala, itd. Imate na svakom uglu spremnike za stari papir ili karton, pa je sasvim nelogino da se takav materijal nae u komunalnom otpadu. Pogledajte sliku gore. Veina materijala iz komunalnog otpada se moe danas propisno zbrinuti, ako vi graanine u tome sudjelujete. Ostaju samo problematine tvari i ostatak otpada od nekih 15%. Tih 15% teko da moemo izbjei u kratkom vremenu, ali i za njega postoje rjeenja. Radi se o treem koraku zbrinjavanja komunalnog otpada, ali o toj temi je bolje ne raspravljati, jer niti jedna tehnologija nee naii na ope odobravanje (npr. odlaganje, spaljivanje, kompostiranje, zbrinjavanje u stanju plazme, itd.). Pokuajmo se usmjeriti na ono to zovu opasni otpad iz kuanstava ili problematine tvari. Ja sam zadnjih dvadeset godina bio na brojnim izvidima radi prepoznavanja opasnosti divlje odloenog otpada. Teko mi je izabrati poseban sluaj, jer to u pravilu izgleda kao na slici lijevo. Ne znam zato kriminalci odlau opasni otpad najradije uz rijeke ili jezera. Trebate samo proetati uz obale Save na mjestima gdje se ljudi esto ne kreu, bilo uzvodno ili nizvodno, i moete nai golema odlagalita svakakvog otpada. Nai ete ga i uz brojne zagrebake oderice, a da ne govorimo o dnu jezera ili mora. Svuda je otpad, a najgore je kad se radi o onom opasnom. Drava zadnjih desetak godina usmjerava snage na zbrinjavanje otpada iz tvrtki i mnogi se s pravom bune zbog krivih odluka inspektora o nainu zbrinjavanja njihova otpada, ali o tome nema smisla pisati. Mene mui opasni otpad iz domainstava. Iz razliitih izvora u svijetu i kod nas proizlazi da domainstva u ukupnom komunalnom otpadu imaju oko 10% opasnih produkata. Za Zagreb bi to znailo oko 35.000 tona. Gdje zavrava taj otpad? Grad je od mene traio negdje 2005. godine analizu opasnog otpada iz kuanstava i prijedloge o tome kako da se on zbrine. Stanje je bilo katastrofalno, jer veina opasnog otpada iz kuanstava bacalo se 6.000,0 prijavljeno u komunalni otpad. procjena trenutnog stanja Tko je kriv? Radi se o 5.000,0 procjena buduih koliina ogromnim koliinama 4.000,0 opasnih tvari ili 3.000,0 njihove ambalae. Zar 2.000,0 je mogue da se samo 1.000,0 15% baterijskih 0,0 uloaka zbrinjava na propisani nain, a sve ostalo zavrava u komunalnom otpadu? Zar je mogue da isto toliki postotak motornih ulja zavrava tko zna gdje, a ne na
tone ANORGANSKI OTPAD IZ TERMIKIH PROCESA ORGANSKI KEMIJSKI PROCESI FOTOGRAFSKA INDUSTRIJA ANORGANSKI OTPAD OD ZATITE MATERIJALA NIKAL-KADMIJEVE BATERIJE IENJE SPREMNIKA BOJE, LAKOVI, EMAJLI, LJEPILA OPASNI GRAEVINSKI OTPAD OTPAD IZ DOMAINSTVA OLOVNE BATERIJE OTPADNA ULJA OTAPALA

330

mjestima za njihovo propisno zbrinjavanje? Za neke stvari je kriv Grad. Reciklana dvorita su do prije poara na skladitu spalionice PUTO primala ostatke i ambalau boja, lakova, emajla i razrjeivaa, ali od tada ih ne primaju. Onda je logino da takav otpad zavrava u vaoj kanti za komunalni otpad. To ne samo da nije racionalno nego je opasno. Nemam namjere pisati o tome to se dogaa na odlagalitu komunalnog otpada zbog naih opasnih tvari ubaenih u kante za komunalni otpad. Meutim, moram upozoriti da je to sve skupa neodrivo, a graani ute. Moda nema smisla ni galamiti, to zakljuujem prema vlastitom iskustvu. Napisao sam brojne predstavke i prijedloge nadlenima, a uglavnom mi nisu stigli odgovoriti ili su smatrali da budalu treba ignorirati. Ne znam to nam je initi, ali prokleta savjest radi svoj posao i optereuje ovjeka. Kako objasniti ljudima da su oni najvei krivci za sve zlo proisteklo zbog nemara za okoli? Kako objasniti da ova kuica u cvijeu s psom pokraj svoje kuice nije prava istina o stanju svijeta? To je sve skupa velika la!

Ja osobno nisam optimist. Ne vjerujem da se mogu napraviti ikakvi pomaci na bolje dok ljudi ne shvate da su oni sami krivi za sve zlo koje ih prati. Tko je kriv za porast uestalosti CMR (karcinogenost, mutagenost, reproduktivna toksinost)? Tko je kriv za porast uestalosti alergija od 70% u zadnjih 50 godina? Tko je kriv zbog izumiranja brojnih biljnih i ivotinjskih vrsta? Tko je kriv zbog globalnog zatopljenja s nepredvidivim posljedicama za cijeli ivi svijet ukljuujui ovjeka? Tko je kriv za nepoznate tete na svim moguim mjestima? Mi smo krivi! Iskljuivo mi! Dok to shvatimo moda e biti prekasno.

Nesree
Svi se bojimo nesrea s kemikalijama, jer nije uvijek vana koliina nego i opasna svojstva neke kemikalije. HZT vodi evidencije opasnih kemikalija u dravi i raspolae s podacima o njima. Povremeno se od nas trae izvjea o rizicima, pa onda piemo tajne izvjetaje za nadlena tijela dravne vlasti. Ja nemam pravo pisati o tim podacima, ali neke od njih imam pravo iznijeti. Prema zadnjem izvjeu nabrojali smo u Hrvatskoj da se npr. ukapljeni klor nalazi na vie od 300 mjesta, amonijak na oko 200, itd. Zbog nedostataka u propisima nemamo jasne podatke o broju skladita i koliinama kemikalija poput naftnih 331

derivata, zemnog plina i drugih slinih kemikalija. Stanje se mijenja na bolje, ali je injenica da se opasne kemikalije nalaze na tisue mjesta diljem nae drave. Naravno da se uz skladitenje i koritenje takvih kemikalija javljaju rizici od nesrea, a nesree se i dogaaju. Duni smo voditi oevidnike o nesreama, ali smo svjesni da oni nisu toni, jer oni koji su ih prouzrokovali nastoje zatajiti dogaaj. Zato je kod nas najvie nesrea u prijevozu kemikalija ili vezanih uz oneienje povrinskih voda, jer to graani lako opaze. Kad se dogodi nesrea u nekom skladitu ili proizvodnom pogonu to se rijetko opazi, a u veini sluajeva se moe zatajiti. Prema slubenim podacima u Hrvatskoj se dogaa oko 100 nesrea godinje, ali su veina od njih bez teih posljedica. Stvarno rizinih dogaaja je manje od 10 godinje, ali naravno da brojnost nesrea oscilira iz godine u godinu. Najvie ih je bilo za vrijeme Domovinskog rata, kad su bile rezultat napada etnika ili JNA na vane logistike objekte. Kau da je opravdano u ratu napadati na logistiku unitavajui rafinerije nafte, termoelektrane, trafo-stanice, skladita eksploziva i druge objekte. Toga smo imali napretek tijekom 1991. godine i moji su ljudi iz Toksikoloke slube zbog reenog bili skoro svakodnevno na terenu radi procjene teta za ljudsko zdravlje i okoli. O tome poneto pie u drugim tekstovima ove knjige. U kasnijim godinama velikih nesrea s kemikalijama nije bilo mnogo, a i o njima sam takoer pisao u knjizi. Ne otkrivam toplu vodu kad naglaavam da je za nesree najee kriv ovjek. Ljudski faktor! To je tako svuda u svijetu. Pokazao sam u ranijim tekstovima da se to dogaa najee zbog ljudskog neznanja i nepoznavanje procesa koji ovjek vodi, zbog privremene nesposobnosti poput pijanstva na slici lijevo ili bolesti te zbog drugih razloga. Razaranje brojnih objekata s kemikalijama u vrijeme Domovinskog rata kau da je bilo logistike naravi, ali ja sam pokazao npr. na sluaju Perue iz 1992. godine da se radilo o ekocidu. Slian primjer su brojne trafo stanice po manjim naseljima kad se stvarno radilo o ekocidu, jer njihovo unitavanje nita nije doprinosilo ratnom uspjehu protivnika. Drugi razlog nesrea s kemikalijama je navodno tehnike prirode i sastoji se u razlozima kao to je zamor materijala. Meutim, smatram da je zamor materijala rijetko uzrok nesree s kemikalijama. U biti se i opet radi o ljudskom initelju. Sredinom devedesetih godina prolog stoljea imali smo este nesree s bocama ukapljenog klora. Obino su se kvarovi dogaali na ventilima, ali bilo je nekoliko sluajeva otpadanja dna boce. Vrlo brzo smo shvatili da je razlog tih nesrea neodravanje spremnika s klorom. U jednoj nesrei otpadanja dna boce razlog je bio u tome to je boca bila stara ak 15 godina, a nikad za cijelo vrijeme koritenja nije bila na servisu. U meuvremenu je vlasnik boce kupovao svakakav klor (esto s visokim sadrajem vode) i naravno da je uslijedila korozija. Zbog korozije je metal na dnu boce propao i nije udo da je dno otpalo. Nakon toga smo uveli vrlo stroge uvjete nadzora nad spremnicima s klorom, pa nije bilo mogue kupiti klor ako ventili i boca nisu bili garantirano ispravni, a garanciju je davalo nekoliko dobrih serviserskih kua. Od tada nismo imali niti jednu nesreu s klorom na naih oko 300 mjesta gdje se on koristi. Kakav zamor materijala? Ljudski initelj je bio i biti e kljuan. Radi se o pripravnosti za nesree. Treba biti pripravan u svakom trenutku i uvijek razmiljati o tome to bi moglo krenuti krivim

332

smjerom zbog ovih ili onih razloga te initi sve kako se kritini uvjeti ne bi stvorili. Mogue je raditi s kemikalijom najgorih moguih svojstava s malim rizicima, kad se osiguraju svi mogui uvjeti za sprjeavanje zla, a rad s moda bezazlenom kemikalijom moe biti izrazito rizian kad se ne potuju uvjeti njezinog sigurnog koritenja. Kad se dogodi nesrea u pravilu nastaje zbrka. Ne zna se to je iji zadatak, a podaci su nepouzdani. Dok ne doete tamo na teren niste sigurni to se tono dogodilo, koja kemikalija je uzrokovala nesreu i u kojim koliinama, a ni drugi kljuni podaci nisu na raspolaganju. Unato tome to mi prikupljamo podatke o kemikalijama vrlo esto na terenu nailazimo na iznenaenja. Puno je skladita zaboravljenih kemikalija o kojima ne znate ni osnovne podatke i onda se mora improvizirati. Dio kljunih ljudi paniari, kao na slici lijevo i donosi krive odluke. Imali smo sluajeve da nitko ne eli preuzeti odgovornost za nadzor dogaaja, kao npr. u sluaju poara na skladitu PUTO, kad je gradonaelnica bila na moru, a njezin zamjenik je iz svog terenskog vozila na odlagalitu Prudinec (neki ga zovu Jakuevec) zadivljen gledao velianstveni poar. to treba zapravo initi kad se dogodi nesrea s kemikalijama? Graani su naravno jako radoznali i nastoje kao i kod svake druge nesree to vie vidjeti, kako bi mogli priati prijateljima u birtiji o svojim iskustvima. Kad sam pola sata nakon poetka poara u PUTO stigao na mjesto dogaaja odmah sam uoio brojne radoznalce naslagane na savskom nasipu na udaljenosti o oko 250 m od poarita. Odmah sam zatraio od policije da ih makne na udaljenost 500 m ili vie uz ustro protivljenje graana. Jedan od njih je na vratu nosio svog potomka starog oko 4 godine, jer je htio djetetu pokazati neto to moda vie nikad nee doivjeti. Trebalo je pozvati jo jednu postrojbu temeljne policije da izvri moju zapovijed. Radilo se o tome to su bave s opasnim kemikalijama s poarita bile raketirane i samo zahvaljujui vrstoj konstrukciji eljezne nadstrenice nisu letjele po slobodnom okoliu. Odbijale su se od eljeznih greda. Meutim, nije bilo iskljueno da e neka od raketiranih bavi proi kroz zapreke i odletjeti u tko zna kojem pravcu. Znao sam iz literature da bave mogu dosegnuti na taj nain udaljenost od 250 ili vie metara. Mogle su odletjeti na smetlite i tamo uzrokovati novu eksploziju deponijskog plina sa sasvim neprocjenjivim posljedicama, a mogle su sluajno ba pasti na savski nasip gdje su radoznalci promatrali velianstveni poar i golemi oblak dima iznad njega. Ja sam preko radio postaja te veeri davao upute o sklanjanju

333

graana u zatvorene stanove (zatvoriti sva vrata i prozore vrueg 1. kolovoza za neke je zapravo znailo mazohizam) i sklanjanje s otvorenih prostora na udaljenosti u promjeru 500 m oko poarita. Naravno da me veina nije posluala. Zapravo bi u sluaju nesrea s kemikalijama morali nastupiti pred javnou brojni strunjaci. Vatrogasci i policajci znaju dobro svoj posao i na njihove postupke ja nakon tih skoro 30 godina djelovanja imam rijetke primjedbe. Mi se slaemo i volimo. Meutim, imam primjedbe na ono to se zove logistika te na graane. Za logistiku su zadueni razliiti stoeri (npr. upanijski eko-stoeri), ali oni u praksi ne funkcioniraju. Sastavljeni su od politiara svih moguih usmjerenja ovisno o rezultatima izbora i nemaju pojma o tome to treba initi kod nesree. U vicarskoj izabrani gradonaelnik ne moe preuzeti dunost dok nije s uspjehom poloio ispite o postupcima u sluajevima krize pred slubenicima Civilne zatite. Kod nas politiari olako preuzimaju dunosti zapovjednika upanijskih ili gradskih stoera bez ikakvih predznanja o opasnim stanjima. Uvjerio sam se stotinu puta u njihovu nekompetenciju i srea je to u veini sluajeva ne ine nita kad se dogodi nesrea. Naravno da ni graani ne znaju kako se treba ponaati. Njima bi preko sredstava javnog priopavanja neki autoritet trebao davati upute, ali je problem u tome to se u prvo vrijeme nitko ne snalazi. Amerikanci ve kod samog nagovjetaja da bi moglo doi do nesree pristupaju evakuaciji graana. Meutim, to je izrazito rizina operacija kod koje moete teko ugroziti zdravlje i ivote graana ako niste poteno pripremili operaciju. Evakuacijom izvodite graane u moguu zonu opasnosti na otvorenom i zato mora sve funkcionirati besprijekorno. Mora se osigurati sredstva masovnog transporta, a zabraniti u potpunosti koritenje sredstava osobnog prijevoza. Sjeam se 1995. godine, kad je postojala realna prijetnja da e Srbi iz Bosne napasti postrojenja Petrokemije u Kutini i otetiti spremnike s amonijakom. Simulacije irenja amonijaka davale su stravina predvianja i nama je bilo jasno da ne smijemo dopustiti evakuaciju osobnim automobilima, jer bi na taj nain stvorili strana zakrenja na kutinskim ulicama i izazvali potpuni zastoj prometa. Time bi naravno omoguili stradavanje golemog broja ljudi na otvorenom prostoru. Zato smo predvidjeli sklanjanje graana u djelomice hermetizirane domove i eventualnu evakuaciju vlakovima iz grada ako drugaije ne ide. to se tie evakuacije pjeice (ona je uvijek najbolja) treba graane educirati kako se ona obavlja. Ako ste niz vjetar od mjesta nesree treba to prije pobjei kreui se okomito na smjer vjetra i bez velikih napora. Koliko god voljeli svoju krhku enicu slinu onoj na slici gore ne smijete je nositi troei time puno oneienog zraka. Graane treba poduiti kako se valja ponaati u sluaju nesree s kemikalijama, a tome se daje mala vanost. Svaka tvrtka koja posjeduje opasne kemikalije treba prema naim propisima izraditi lokalne interventne planove, ali ti dokumenti izgledaju svakako. HZT je izrazito nezadovoljan kvalitetom tih planova i stalno brundamo i prigovaramo, a najvie se bunimo zbog loih simulacija razvoja dogaaja i jo loijih uputa o ponaanju u sluaju nesree. Upute koje e se davati preko lokalnih sredstava javnog priopavanja moraju biti krajnje jednostavne i logine, a u pravilu ili ne postoje ili su loe. Zadnjih godinu ili dvije Grad Zagreb je shvatio da ne moe prihvatiti glupe interventne planove i vraa sve to strunjaci smatraju da nije u redu. Na na prijedlog i uz na veliki

334

angaman izraeni su naputci za izradu interventnih planova, ali se oni i dalje ne potuju, pogotovo ne u podrujima izvan metropole. U sluajevima kemikalija koje djeluju u obliku plina nadleni smo ocjenjivati interventne planove i mi ih u veini sluajeva odbijamo. Mnogi takve dokumente piu s ciljem da budu to deblji i sloeniji mislei da su time uspjeli ostvariti svoj honorar. To u praksi znai da su planovi neprimjenjivi. Najvie se razbjesnim kad vidim sasvim neprimjenjiv hodogram dogaaja u sluaju nesree kao na slici lijevo od teksta. Plan komunikacije mora biti krajnje jednostavan, a ne sastavljen iz stotine kuica kao na slici. Sjeam se poara na skladitu PUTO kad su nam zaposlenici predali svoj interventni plan, ija je shema komunikacije izgledala kao na slici. Rekao sam im da slobodno s tim dokumentom obriu stranjicu, jer od njega nitko nee imati koristi nego samo tete. U dananje vrijeme je tijek komunikacije jasan. Oevidac zove izravno 112 i trai pomo, a oni postupaju prema pisanim procedurama. To znai da e prvo pozvati vatrogasce, policiju i HZT, a dalje e se dogaaji odvijati tko zna kako. Moda e biti potrebno pozvati upanijski ili gradski eko-stoer radi pruanja logistike pomoi, a sve ostalo mora tei prema procedurama. Jedini je problem u tome to jo uvijek do danas nisu izraene jasne pisane procedure. Na sreu, strunjaci se ipak snalaze. Kakva je logika u tome da se prema lokalnom planu prvo zove efa smjene, onda on zove efa odjela, taj pak naziva tehnikog direktora, a reeni gospodin generalnog direktora. Suludo! Vatrogasci i drugi strunjaci uspjeli su ograniiti irenje posljedica nesree i obuzdali su je na uinkovit nain. to dalje? Problem je u tome to malo tko zna to dalje treba initi. Sjeam se jedne banalne nesree prolijevanja kemikalije nepoznata sastava negdje kod gostionice Vilibald na staroj Karlovakoj cesti. Pozvali su nas na intervenciju, jer je mlaka crvene tekuine naena na jednoj strani ceste i ljudi su se bojali posljedica. Suradnik HZT je bio poslan na teren i odmah je zatraio da se tekuina prvo pokupi. Za to su trebali pijesak, lopate i spremnici u koje e se natopljeni pijesak prebaciti. Iako se radi o ruralnom podruju i svaka kua ima hrpu pijeska u dvoritu

335

nadlene slube se nisu znale snai. Gdje nabaviti pijesak i lopate? Nakon cijelih 5 h nazivanja uz zatvoren promet na cesti konano su cestari uspjeli dostaviti mali kamion s pijeskom i nekoliko lopata. Tada je nastupio kritian trenutak, jer nije bilo jasno tko treba obaviti posao posipanja mrlje pijeskom i prebacivanje namoenog pijeska u plastine bave. Vatrogasci su smatrali da to nije njihov posao, a slinog miljenja su bili temeljni i prometni policajci. Uz sve ostalo, bojali su se da se ne otruju tijekom obavljanja zahtjevnog zadatka. Moj suradnik je pak bio lijenik i tako su se svi ponaali kao radnici na slici iznad ovog teksta. To nije njihov posao unato tome to su moda bili ugroeni. Sluaj je na kraju rijeen time to je ef cestovnog poduzea naredio svojim radnicima da postupe prema proceduri HZT. Kasnije se ispostavilo da je za oneienje kriv seljak, kojemu je iz cisterne istekla manja koliina nekog herbicida, ali je za dogaaj prekasno saznao i pojavio se na mjestu nesree kad je posao remediacije ve zavren. On je bio spreman sam rijeiti problem i pokrio je sve trokove intervencije, ali dogaaj je pokazao nau nespremnost za sline sluajeve. Taj zadnji dio ili remediacija okolia te ispitivanje priinjenih teta naa je najslabija toka. to initi nakon nesree? Trebalo bi ukloniti posljedice nesree, kao npr. na slici pokraj, gdje se radi o tekom oneienju tla. To je izrazito skup posao i obino nije jasno tko ga treba platiti. Zadnjih godina prolog stoljea prevrnula se cisterna sa sumpornom kiselinom kod sela Slunica pokraj Slunja i sumporna kiselina se izlila iz nje u okoli. Napravljene su brojne gluposti u intervenciji, jer lokalne slube nisu bile spremne za intervencije. Nakon to je curenje prestalo donijeta je odluka o remediaciji oneienog tla, a donijeli su je sasvim nekompetentni strunjaci iz Hrvatskih voda. Usput su bez ikakve potrebe i razloga zatvorili slunjski vodovod inei goleme tete graanima. Na kraju su neutralizacija vapnom i prikupljanje oneienog tla zavrili izravnim trokovima od oko 600.000 kuna a da problem nije bio ni izdaleka rijeen, jer je prikupljeno tlo imalo i dalje pH oko 2 i moralo se dalje nastaviti s njegovim zbrinjavanjem. Ne znam to su veliki strunjaci dalje napravili sa stotinjak bavi kiselog tla, ali elim upozoriti da je remediacija oneienog tla i voda izrazito skupa. Mi na tome jo nismo ni poeli raditi. U sluaju poara na skladitu postrojenja PUTO moji suradnici i ja smo se posvaali s predstavnicima gradskih vlasti, jer su oni htjeli zabauriti posljedice nesree i u tome su uspjeli. Mi smo traili analizu dogaaja i remediaciju tla sjeveroistono od poara zbog sumnje u oneienje dioksinima. Oni su imali svoje ideje i ja sam na kraju rekao priblino slijedee: Mudri ue na tuim grekama, a budale na vlastitima. Tko smo onda mi koji ne samo da ne uimo na vlastitim grekama nego ih ponavljamo?. Naravno da mi nitko nije odgovorio na pitanje, a nastavilo se i dalje po starom. Izgleda da smo mi vie od budala i tako e to ostati dokle god politiari ne shvate da ovako dalje ne ide. Ima li nade da e oni to shvatiti? I tko je na kraju krajeva kriv ako ne mi graani Republike Hrvatske. Optuba i dalje stoji protiv svih nas.

336

Globalno oneienje i njegove mogue posljedice

Nee biti rijei o ugljikovom dioksidu, jer on nije otrov i uvijek ga je bilo na svakom mjestu nae planete, a jedino su sad prirodne ravnotee znaajno poremeene i njegove poveane koliine emitirane u zrak naom krivicom prijete klimatskim poremeajima. Biti e rijei zapravo o raznim kemikalijama, koje su se zbog goleme uporabe rairile kuglom zemaljskom i strunjaci ih nalaze na svakom moguem mjestu. Do globalnog oneienja dolazi kad se neka kemikalija koristi u golemim koliinama (npr. pola milijuna tona ili vie kroz godinu dana) te se proizvodi na njezinoj osnovi koriste u svakom dijelu svijeta. Postoji i druga mogunost da opasna kemikalija nastaje kao nusprodukt nekih procesa (npr. izgaranje naftnih derivata daje policiklike aromatske ugljikovodike) na stotine milijuna mjesta diljem planete. Teko je to sve skupa sistematizirati, a nemogue je predvidjeti rizike za ljudsko zdravlje i okoli ak ni od zagaenja samo jednom od takvih kemikalija. Zar se ak oko ugljikovog dioksida jo uvijek ne vode rasprave oko toga hoe li doi do globalnog zatopljenja ili zahlaenja. Uostalom, razvojem analitikih metoda stalno se otkrivaju nova globalna oneienja tvarima za koje nitko do objavljivanja rezultata istraivanja nije mogao ni pomisliti da bi mogle predstavljati globalno oneienje. Vremenom se rue i neke dogme, kao npr. da su se dioksini pojavili tek nedavno iskljuivo djelovanjem ljudskog demona. Tako je vrsto dokazano da npr. dioksini nastaju u umskim poarima, ali naravno u izrazito manjim koliinama nego to se to dogaa u raznim ljudskim aktivnostima. Zbog svih naprijed nabrojanih i nespomenutih razloga dajem si pravo izabrati po mom sudu vane globalne neisti. Treba jo dodati da oneienje nije jednako rasprostranjeno u svim dijelovima svijeta. Postoje mjesta kao ovo na slici u Pakistanu gdje je oneienje takvo da na poljima vie ne uspijeva apsolutno nita. U ovom sluaju radi se o tekoj kontaminaciji velikih povrina s DDT. To je neusporedivo vee oneienje nego ono prosjeno. Naravno da i u Hrvatskoj postoje mjesta s oneienjima, ali zbog slabe razvijenosti industrije i prometa nismo nikad dostigli niti na jednom mjestu one razine polutanata koje se nalaze u zapadnim bogatim zemljama. Na nama je da tako i ostane. Hajdemo prvo na POP-ove (Postojani Organski Polutanti) o kojima svi mislimo da znamo skoro sve, a ne znamo kako ih se rijeiti iz okolia. Radi se uglavnom o organoklornim tvarima i detalje moete proitati u poglavljima o pesticidima i industrijskim kemikalijama. Primjer su DDT, PCB-i, dioksini i furani, a predstavnika na europskim listama ima ve dvadesetak. Potraite na internetu prema pojmu PCB i biti ete zatrpani podacima. Mora se priznati da su POP-ovi svijetom proireni u neznanju, pa je teko optuiti ve ostarjele generacije ili one u grobovima da su svijetu donijeli zlo. A jesu! Veina POP-ova su bili insekticidi ili su imali vano mjesto u prijenosu i tednji elektrine energije poput PCB-a (poliklorirani bifenili). Proizvodili su se godinama u izrazito velikim koliinama i svud koristili na ope zadovoljstvo ljudske civilizacije. Danas su zabranjeni, ali zbog svoje stabilnosti u okoliu traju i traju, a naravno da se preko hrane stalno unose u ljudske organizme. Mora se priznati da je DDT zabranjen jo davne 1968. godine, a lista POP kemikalija je sastavljena i prihvaena ve krajem osamdesetih godina prolog stoljea. Dobro je to i daje nadu da e u slijedeih sto godina uz potpunu zabranu koritenja ovih kemikalija doi do nekakvog oporavka okolia. Problem s reenim kemikalijama je u tome da nismo do kraja sigurni niti u njihove tetne uinke za ljudsko zdravlje, jer nema kontrolne skupine 337

potpuno istih ljudi ili ivotinja, koja bi nam mogla posluiti kao usporedba s onima izloenim opasnim kemikalijama. Tono je da svi POP-ovi nisu jednako opasni, as su dapae po sadanjim naim saznanjima neki sasvim bezopasni a oni drugi su meu najgorim otrovima. Nema nikakvog smisla raspravljati o tome to je opasnije a to manje opasno, jer nismo sigurni da smo ba dobro istraili opasna svojstva svih tih kemikalija. Biti e najbolje da postojane opasne tvari u potpunosti izbacimo iz uporabe i tako barem smanjimo optereenje okolia s njima. To se uspjeno radi npr. s dioksinima u zapadnim zemljama, gdje ve skoro dvadeset godina traje smanjivanje njihovih emisija i rezultati su izvrsni. Nisu ni graani bez krivice npr. za porast emisija dioksina u okoli. Proitajte jo jednom paljivo odlomak o otpadu i shvatit ete da va doprinos smanjivanju njihovih emisija moe biti znaajan, ako slijedite osnovna pravila dobrog gospodarenja otpadom. Kako lijepo izgleda autocesta na slici! Izgradili smo brojne autoceste i na njima se promet poveava, a da ne razmiljamo ima li od toga kakvih teta. Na ovoj slici lijevo poloprivredne povrine ipak nisu odmah prokraj cest, ali nisu ni daleko. Prijeratna istraivanja koncentracije olova u tlu pokraj opterenih cesta u Hrvatskoj pokazala su znaajno oneienje olovom i PAH-ovima 50-100 m s jedne i druge strane ceste. Radi se o globalnim polutantima, a posebno su se nakupljali upravo uz ceste. Kod nas je tek nedavno poelo smanjivanje potronje benzina s antidetonatorima poput tetraetilodnosno tetrametil-olova, pa e trebati dugo vremena da se koncentracije olova uz ceste smanje na prihvatljive veliine. Slino je s karcinogenim PAH-ovima na zemljitima uz ceste. Te su kemikalije u okoli dospjele bilo kao dimovi iz ispunih cijevi automobila, koji se deponiraju uz cestu, bilo kao ispirci s asfalta noeni u okoli oborinskim vodama. Nema se tu ovaj as to naroito napraviti, jer svatko eli imati svoj auto i njime putovati svojom domovinom i svijetom. Meutim, moda bi ipak trebalo upozoriti na posljedice nae ljubavi za putovanjima i onda o tome razmisliti. Oekivano je da e biljke uz ceste biti oneiene naprijed reenim kemikalijama u ovisnosti o tome koliko je cesta prometna, a ljudi i dalje podruja uz ceste koriste kao poljoprivredno zemljite ili barem pobiru na takvim mjestima biljke odnosno njihove plodove. Viao sam graane koji se zaustave uz prometnu brdsku cestu i onda pobiru velebilje na udaljenosti samo koji metar od ceste. Svatko zna da je npr. vrtove za uzgoj povra dobro obraivati tik uz cestu, jer je lako prii i lako je obaviti transport plodova do trnice ili svoje kue. Vjerojatno takve osobe i ne shvaaju da im povre ili voe mogu biti oneieni karcinogenim PAH-ovima ili reproduktivno toksinim olovom. Naravno da ni kupac na trnici ne zna nita o problemu oneienja uz autoceste i s povjerenjem kupuje garantirano domae zelje ili jagode. Ni jedan kupac nije u stanju prepoznati koje povre ili voe je uzgajano uz prometnu cestu, jer se polutanti otkrivaju samo sloenim i skupim analitikim postupcima. to onda uiniti da se zatitimo? Zapravo je teko dati mudar savjet. Najjednostavnije je problem zaboraviti, jer veina poljoprivrednog zemljita nije smjetena uz ceste i tako e samo u nekim sluajevima kupljeno povre ili voe biti oneieno olovom ili PAH-ovima. Statistiki gledano, u veini sluajeva graanin kupuje zdravstveno ispravne namirnice obzirom na sadraj reenih polutanata, pa je moda pametnije o problemu i ne raspravljati previe. Meutim, onaj tko za sebe uzgaja voe i povre treba to raditi na zemljitu dovoljno udaljenom od prometnice. Samo budala bi za sebe uzgajala jabuke tik pokraj ceste. Bilo bi poteno da na isti nain razmiljaju i proizvoai namirnica, ali emo jo dugo ekati na to da shvate te onda da im se probudi savjest.

338

U poglavlju o pesticidima upozoreno je na stalni problem globalnog oneienja posebno na primjeru atrazina, ali on nije jedini globalni polutant u toj skupini kemikalija. Zbog toga je EZ i donijela direktive s kojima se nastoji iskljuiti iz uporabe ili barem smanjiti uestalost uporabe takvih kemikalija, a Hrvatska je tu direktivu prenijela u svoje propise i poela ju primjenjivati na podruju zatite bilja prvim danom 2008. godine. To donosi mnoge promjene u budunosti i vjerojatno e se mnoga sredstva za zatitu bilja nai na listama zabrana, a isto se odnosi na biocide. Jo uvijek nije jasno kako e koji od njih zavriti, pa moda ni atrazin nee biti zabranjen unato tome to su ga mnoge zemlje EZ ve zabranile. Hrvatski graani danas kre i mnoge postojee zakone na podruju primjene pesticida, pa e trebati jo dugo vremena da se postigne zadovoljavajue stanje. Npr., jo uvijek pojedinci uvoze davno zabranjene pesticide (npr. dinitro-o-krezol, lindan, itd.) prenosei ih ilegalno preko granice iz drava u kojima takve zabrane ne vrijede (npr. BIH ili Srbija), pa bi mogli znaajno doprinijeti ouvanju svog okolia da prekinu s takvom rabotom. Postoji velika skupina sumnjivih kemikalija, koje do nedavno nisu bile razvrstane u posebno opasne za ljudsko zdravlje i okoli, pa ak niti kad bi bile razvrstane ne bi trebale predstavljati opasnost zbog svojeg niskog sadraja u razliitim predmetima. Meutim, one dolaze na trite u velikim koliinama i primjenjuju se globalno na milijardu mjesta, pa je to bilo dovoljno za uznemirenost meu strunjacima. Posebno treba istaknuti da je okoli u mnogim zemljama svijeta teko oneien plastinim predmetima poput boca na slici ili vreicama. Naravno da se moglo oekivati ispiranje plastifikatora. To su tvari koje se dodaju u plastiku zbog razliitih razloga, kao npr. ftalati kao omekivai ili bisfenol A kao sredstvo za usporavanje gorenja. Kad su se onda poeli nalaziti kao globalno oneienje zabrinutost je jo vie porasla i zadnjih deset godina literatura je puna podataka o njihovim opasnostima. Najbolje e to biti prikazano na primjeru plastifikatora ili tvari koje se dodaju u plastiku kod izrade razliitih dobara, od predmeta ope uporabe poput boca do posebnih dijelova nekih strojeva. Polemike izmeu onih koji zvone na uzbunu i drugih koji smatraju da se nita ne moe dogoditi izrazito su estoke, pa je teko izabrati stranu ili spoznati istinu. Moda se stanje najbolje moe objasniti upravo s naprijed spomenutim kemikalijama. O njima je pisano u poglavlju o industrijskim kemikalijama i ovdje e tek biti govora o problemu globalnog oneienja. Krenimo prvo s ftalatima, jer se zapravo o njima prvo poelo pisati i prvi su se nali na udaru zabrana ili preporuka za izbor drugih materijala kod izrade predmeta poput boca. U sluaju ftalata stvar je krenula od male djece ija nam je sigurnost svima izrazito vana. Pokazalo se da se kod nekih polimernih materijala dodaju ftalati u manjim ili veim koliinama, kako bi se postigla odreena svojstva elastinosti i tvrdoe. Drugaija je plastika za izradu PVC vrea nego npr. za izradu djejih igraaka, jer su u njih dodane razliite koliine raznih ftalata. Nitko ranije nije razmiljao o tome da bi se male molekule poput ftalata mogle oslobaati iz plastike i izlaziti na njezinu povrinu, ali su onda istraivanja pokazala da je ispiranje mogue unato tome to smo uvijek smatrali takve plastine predmete inertnima. Istina je da se ispiranje malih molekula iz

339

plastike odvija izrazito sporo i da brzina ovisi o razliitim initeljima poput npr. temperature i utjecaja UV zraenja (npr. plastine boce razbacane po naem okoliu), ali ipak se dokazalo kako je svijet globalno oneien ftalatima. Oni su se nalazili uglavnom u povrinskim vodama, ali takoer u podzemnima. Prije petnaest godina slubeno se smatralo da su ftalati zapravo gotovo neopasne tvari, pa nisu bile utvrene niti njihove maksimalno dopustive koncentracije u okoliu niti u vodi za pie. Znanstveni radovi su javljali o njihovoj karcinogenosti i nije bilo svejedno mogu li se ispirati npr. iz djejih igraaka izraenih iz plastike poput PVC-a. Poznato je da mala djeca sve guraju u usta, a posebno radu grickaju svoje igrake. Zato je Komisija EZ prije desetak godina postavila zabrane koritenja predmeta izraenih od plastike u koju su dodani ftalati i naredila detaljna istraivanja. Kao prvo je otkriveno da ftalati nisu karcinogeni, ali da su neki od njih reproduktivno otrovni (npr. dibutilftalat i diheksil-ftalat). Zbog toga je uslijedila konana zabrana stavljanja tih ftalata u djeje igrake ili npr. boice za mlijeko. Meutim, ljudi su poeli postavljati pitanje o tome to se dogaa s ftalatima u drugim predmetima ope uporabe, od boca za osvjeavajua pie ili razliite mineralne vode do vodovodnih cijevi. Pokazalo se naravno da postoji mogunost ispiranja ftalata u vodu, posebno u sluajevima kad voda u njima dugo stoji. Naravno da se to odnosi i na druga pia poput npr. vina. Zamislite uasa dobrog vinopije kad sazna da se u njegovo vino smjeteno u plastini kanister moda ispiru ftalati ili nekakva druga kemikalija? Onda se krenulo i dalje. Danas npr. veina ljudi koristi za kune vodovodne instlacije plastine cijevi od razliitih materijala, esto s visokim sadrajem onih zabranjenih ftalata. Moe li se otrovati vodom koja protjee kroz takve plastine cijevi? Broj radova o rezultatima razliitih ispitivanja dramatino je porastao i na internetu se moe nai svakakve savjete, kao npr. da se potpuno odbace sve plastine boce i vrati se staklenima. Nema smisla ulaziti u detalje otrih polemika, ali treba istaknuti da nema nikakvih dokaza da bi ftalati u toliko niskim koncentracijama mogli imati nekakvo zamjetno tetno djelovanje. Onda se pojavio problem s bisfenolom A kao usporivaem gorenja. Prvo su uznemirenje donijeli podaci o globalnom oneienju tom tvari. Nalazili su ga u povrinskim i podzemnim vodama diljem svijeta, a osobito mnogo u industrijski razvijenim zemljama (npr. podruje uz rijeku Po u Italiji). Iznenaujui su takoer bili podaci o nalazu bisfenola A u oborinama u Norvekoj. Do sad nisu naeni nikakvi podaci o posebno opasnim svojstvima bisfenola na ljudsko zdravlje, ali se ini da bi mogli biti reproduktivno otrovni. Prema mnogim znanstvenim istraivanjima moglo bi se zakljuiti da je on endokrini disruptor za vodozemce slino kao naprijed spominjani atrazin. Ve sama sumnja da bi se neto loeg moglo dogoditi ponukala je zabrinute ljude da predloe zabranu koritenja plastinih materijala s bisfenolom A za izradu boica za malu djecu. Pogledajte na internet i moete nai svega, a najbolje su se snali proizvoai boica bez bisfenola A ili onih koji izrauju staklene boice. Teko je rei kako e ta cijela pria zavriti, ali sasvim sigurno se javlja prilina uznemirenost meu ljudima. injenica da nedvojbeno postoji globalno oneienje takvim i slinim tvarima nije dobra unato tome to nisu kod pronaenih koncentracija u vodi opaeni niti se predviaju opasni uinci na ljudsko zdravlje. Meutim, zrno sumnje je posijano i danas se ljudi boje svega. Nedavno sam primio e-mail poruku o opasnostima grijanja hrane u plastinim posudama zbog ispiranja dioksina iz njih u hranu. Glupo je svakom tko zna ita o dioksinima i plastici, ali veina mojih poznanika je povjerovala. ekaju nas zanimljiva vremena.

340

Bojite li se terorizma?
Naravno da se svi boje terorizma, a kemikalije teroristi vole. Mogu udariti tamo gdje ne oekujete i mene udi to ee ne koriste kemikalije. Moda i zato to kemikalije treba znati uporabiti. Najpoznatija primjena bojnih otrova u diverzantske svrhe dogodila se 1995. godine u tokijskoj podzemnoj eljeznici. Nekakva japanska sekta je od svojih sljedbenika iz Sibira dobila odreene koliine sarina, poznatog ivanog bojnog otrova. Na prilino primitivan nain su ga primijenili u podzemnoj eljeznici velikog grada Tokija i prouzroili smrt vie od deset ljudi, a vie od tisuu osoba je primljeno u tokijske bolnice na lijeenje. Japanci su reagirali izrazito uinkovito, to je sa stajalita prosjenog graanina bilo oekivano, jer se radi o izvrsno ureenoj zemlji. Mi nemamo podzemnu eljeznicu, ali imamo mjesta okupljanja velikog broja ljudi (npr. nogometni stadioni, crkve, kazalita i koncertne dvorane, itd.). Osnovno je pitanje jesmo li mi spremni za sluaj kakav se odigrao u Tokiju prije vie od deset godina. Nismo spremni! Mislim da je primjena sarina u Tokiju bio sasvim neoekivan dogaaj. Kako god su zemlje posjednici klasinih bojnih otrova brojne ipak sve obavljaju izrazito strog nadzor nad svojim orujima, a Tokio se dogodio u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza i gubljenja nadzora nad mnogo ime. Teroristi nemaju uvjete za sintezu bojnih otrova nego tek moda za krau, ali ih onda nisu u stanju uinkovito uporabiti, to dokazuje tokijska katastrofa. Da su znali uporabiti kako treba taj sarin imali bi sasvim sigurno vie od tisuu mrtvih u zatvorenoj podzemnoj eljeznici. Ta injenica nas moe tjeiti i davati nam nadu. Botulin je najopasnija tvar na kugli zemaljskoj, barem prema sadanjim naim znanjima, a opet otrovanja s botulinom ima na sreu malo. Nije ga lako primijeniti niti u teroristike svrhe. Ja osobno sam krajem 1990. godine puno razmiljao i raspravljao sa strunjacima o mogunosti primjene bojnih otrova od strane JNA. Ve tada sam od prijatelja civilnih osoba u JNA primio iscrpne podatke o sintezi i zalihama bojnih otrova u skladitima JNA. Prijatelji su mi dali brojne podatke iz kojih sam mogao zakljuiti da primjena bojnih otrova u nadolazeem ratu nije vjerojatna. Razloga za to je bilo mnogo i nemam ih namjere ovdje iznositi dijelom i zbog razloga tajnosti. Meutim, nisam iskljuivao mogunost diverzija bilo bojnim otrovima (malo vjerojatno) bilo kemikalijama na skladitima diljem Hrvatske (vrlo vjerojatno). Svijet je danas globalno selo i na svakom moguem mjestu primjena opasnih kemikalija protiv graana moe izazvati pozornost cijelog svijeta, a to je danas vaan cilj terorista. Prisutnost TV kamera je kod toga izrazito vana, jer slika stradanja ostavlja utisak na svakoga. O tome treba raspravljati, a moram priznati da se i raspravlja. Ja sam bio nazoan na barem desetak meunarodnih sastanaka ili radionica na tu temu. Vano je znati kako sprijeiti diverzije i jo vie kako se ponaati kad se one dogode. Graani su u takvim sluajevima sasvim pasivna strana i mogu se samo Bogu moliti da nadlene slube obave svoj zadatak ili da su teroristi napravili velike pogreke u diverziji. Problem je u tome to su 341

teroristima na raspolaganju brojne kemikalije na hrvatskim skladitima, koje ak ne moraju biti opasne. I tijekom rata i poslije njega imali smo brojne sluajeve uznemiravanja puanstva sasvim bezopasnim kemikalijama, a primjenu pravih bojnih otrova u ratu nikad nismo dokazali. Meutim, ljudi su osjetljivi i esto uplaeni. Ve neugodan miris moe izazvati paniku meu graanima, to smo iskusili vie puta. Kako se onda pripremiti za takve dogaaje? Naa iskustva pokazuju da uvijek treba sauvati hladnu glavu. Evo nekoliko savjeta za kraj:
1. Maknite se mirno to prije iz sumnjivog podruja i potraite za svaki sluaj pomo medicinskog osoblja bez obzira imate li ili nemate nekih simptoma otrovanja, 2. Ako se nalazite u svojim domovima onda ih je najbolje ne naputati osim ako vam to nadlene slube ne savjetuju. Zatvorite vrsto sva vrata i prozore, a biti e korisno ako na mogue otvore (npr. izmeu prozora ili vrata i tokova) prilijepite ljepljivu traku poput selotejpa. Ukljuite radio sluajui lokalnu radio postaju i lezite na krevet ili fotelju diui to je mogue plie. Izlazak na otvorenu atmosferu moe biti izrazito rizian. 3. Sluajte savjete dane preko lokalne radio postaje (u takvim sluajevima strunjaci imaju dunost i pravo potpuno preuzeti lokalna sredstva priopavanja radi komunikacije s graanima) i radite ono to vam predlau. 4. Kad opasnost mine provjerite u kakvom su stanju vai susjedi i pozovite hitnu pomo ako vi ili vai susjedi osjeate bilo kakve potekoe sa zdravljem. 5. Zapamtite da barem dva dana nakon takvog nesretnog dogaaja morate biti oprezni. Ne smijete se fiziki naprezati, ne smijete puiti niti piti alkohol, a morate stalno biti u blizini lijenika ili barem osigurati brzi prijevoz u nadlenu medicinsku ustanovu. 6. Nikad nemojte paniariti. Diverzantu je dovoljno izazvati strahove primjenom sasvim neopasnih ali smrdljivih kemikalija. Imajte povjerenje u dravne slube nadlene za nesree s kemikalijama i sluajte iskljuivo njih a ne lane proroke ili budale, kakvi se obvezno javljaju poslije svakog kritinog dogaaja.

342

OPI SAVJETI
Nabava kemikalija 1. Nikad ne kupujte kemikalije od neovlatene osobe. 2. Ne kupujte kemikalije bez ispravne deklaracije. Povrina znakova opasnosti na malim pakiranjima mora iznositi najmanje 1 cm2, a slova moraju biti itljiva s udaljenosti 45 cm od oka. Moraju biti navedeni svi podaci koje propisuje zakon. Evo primjera dobre deklaracije, koju smo ovjerili u HZT.

SLUGAVA
Sredstvo za pranje i dezinfekciju posua
Sadri: natrijev hipoklorit kalijev hidroksid kalijev silikat

NAGRIZAJUE

R: 22-31-35-51 (tetno ako se proguta; u dodiru s kiselinama oslobaa otrovni plin; izaziva teke opekotine; otrovno za organizme koji ive u vodi) S: 2-37/39-26-27/28-45 (uvati izvan dohvata djece; nositi zatitne rukavice i zatitna sredstva za oi/lice; ako doe u dodir s oima odmah isprati s puno vode i zatraiti savjet lijenika; nakon dodira s koom, odmah skinuti svu zagaenu odjeu i odmah isprati s dovoljno vode; u sluaju nesree ili zdravstvenih tegoba hitno zatraiti savjet lijenika (ako je mogue pokazati naljepnicu)
Oprez! Ne koristiti s drugim sredstvima. Moe se osloboditi opasni klor. PROIZVOA: TELER CHEMIE GmbH Bachstrasse 87-89, 33215 Unterberge, Njemaka UVOZNIK: Blistavo d.o.o. Gospodska 12, 10 020 Zagreb, tel.: 0800 432 000

3. Kad se radi o ovakvim kemikalijama kao u deklaraciji iznad teksta kupujte samo proizvod sa sigurnosnim zatvaraem, koji ne moe odviti dijete. 4. Ne kupujte nikad velike zalihe opasnog proizvoda.

Koritenje opasnih kemikalija

1. Prije uporabe pozorno proitajte deklaraciju i uputu, ako je ona priloena uz proizvod.

343

2. Uporabite sva sredstva osobne zatite navedena u deklaraciji (npr. rukavice, pregau, naoale, zatovrenu obuu, itd.) prije nego zaponete rad s opasnom kemikalijom. 3. Izrazito preporuujem da ne radite s opasnim kemikalijama ako u vaoj blizini nije netko tko vam moe pomoi u sluaju nesree. 4. Ako osjetite bilo koji znak tetnog djelovanja (npr. nadraivanje plua, kaalj ili oteano disanje kao kod proizvoda iz gornje deklaracije) odmah prekinite posao i udaljite se od opasnosti. 5. Drite negdje u blizini sredstva za dekontaminaciju, a lo sandui prve pomoi moe biti opasan. 6. Nakon zavretka rada pohranite spremnik s ostatkom kemikalija izvan dohvata djece i ako je mogue u zakljuani prostor.

Odravanje vitalnih funkcija

Vi ste vjerojatno vie puta uili o pruanju prve pomoi i uvijek se tamo govorilo o naslovnoj temi. ovjek je prestao disati ili mu je srce stalo, pa treba brzo djelovati. Mnogi se boje i pomisliti na metodu umjetnog disanja usta na usta ili usta na nos u sluajevima otrovanja. Mora se odmah rei da se kod akutnih otrovanja rijetko naete u situaciji da morate spaavati vitalne funkcije, ali nikad se ne zna. Prijeti li vama neka opasnost kad poduzimate tako ozbiljne zahvate kao to je primjena umjetnog disanja? to ako je recimo stradali udisao pare ili aerosol neke opasne kemikalije? Najvanije je da ne napravite neku tetu otrovanoj osobi kao na slici lijevo, a za sebe se ne trebate bojati. U pluima otrovane osobe ostalo je izrazito malo otrova, a kljuno je to da vi ne udiete zrak iz njegovih plua nego ga upuhujete iz svojih. Na taj nain ne moe doi do unosa otrova u va organizam. Neto je drugaija situacija ako je stradalnik progutao otrov, ali valja rei da se zbog toga ne gase vitalne funkcije brzo. Uzmimo u obzir da ste doli do njega kasno a da morate neto uiniti. Problemi nastaju kod gutanja koroziva, prvenstveno zato to je dolo do tekih ozljeda usnica i usne upljine i nije iskljueno da stradali krvari iz svih gornjih dijelova dinih putova. Onda jednostavno moete primijeniti tehniku usta na nos i za vas ne prijeti nikakva naroita opasnost. Ako se i dogodi da pacijent refleksno pone povraati za vrijeme vaeg zahvata moete as priekati i onda nastaviti s poslom. O masiranju srca kod njegovog zastoja ne treba gotovo troiti rijei, jer vam ne prijeti nikakva opasnost od kemikalija s kojima se rtva otrovala. Uvijek vrijede sve ostale upute, koje ste uili na vozakom ispitu. Stradaloj osobi treba oistiti usnu upljinu i povui jezik. Ako je u nesvjesnom stanju treba ga postaviti u desni boni poloaj i ekati transport u 344

bolnicu. Zato ba desni? Ima vie razloga za to. Prvi je to to mu je srce na lijevoj strani (osim rijetkih iznimaka), a njega treba rasteretiti na svaki mogui nain. Drugi razlog je u poloaju eluca. On je tako postavljen u veine graana da u lijevom bonom poloaju lako dolazi do povraanja, a to je prilino opasno kod svake osobe u nesvijesti, jer moe doi do udisanja povraanog sadraja u plua. O tome e biti vie rijei kasnije. Jo jedna vana stvar se ne smije zaboraviti u ovim opim uputama. im posumnjate, a uvijek treba sumnjati, da se stradala osoba polila kemikalijom treba hitro svui s nje svu odjeu i obaviti dekontaminaciju. To je vano zbog brojnih razloga. Natopljena odjea dobar je rezervoar za dugotrajnu apsorpciju otrova preko koe i zbog toga ju je potrebno odmah ukloniti. S druge strane, moete li zamisliti dekontaminaciju pranjem u odjei? Mnogi su stradali zbog toga to im odjea nije bila uklonjena hitno. Nema blaga do oinjeg vida (Mak Dizdar ima prekrasnu ljubavnu pjesmu gdje tako pie u jednom stihu. Proitajte je, jer je drugi dio stiha krasan.) Ozljede oka zbog djelovanja nagrizajuih kemikalija mogu biti strane kao na slici, ali ne treba zaboraviti niti injenicu da se otrovi mogu apsorbirati preko sluznice one upljine. Brojni su izvjetaji u strunoj literaturi o takvim dogaajima, ali meni je u najdubljem sjeanju ostala neka stara pria o ozlijeenom bijelom lovcu u Africi. Iao je on s karavanom crnih slugu traiti nekakvu divlja u savani. Onda se u jednom asu pojavila kobra koja pljuje otrov. Pljunula ga je u oi hrabrom lovcu i on se jo nije ni snaao, a crnci su ga oborili na zemlju i svaki od njih mu je mokrio u oi. Postupili su na najbolji mogui nain podueni iskustvom svojih predaka. Obavili su uinkovito i brzo uklanjanje zmijskog otrova iz oiju lovca. Da to nisu uinili on bi sigurno umro zbog apsorpcije otrova preko sluznica one upljine. Oni su znali da treba obaviti dekontaminaciju, a danas moderan ovjek preesto ne zna koliko je to vano. Mokraa je bila izvrsna tekuina za dekontaminaciju budui je bila sterilna i kemijski bezopasna. Pustimo sad sterilnost, jer je oekivano da e i onako doi do infekcije ako vam u oko prsne nekakva kiselina i oteti vie ili manje sluznice. Vana je kemijska istoa. Ono to valja ve ovdje rei i biti e ponavljano stalno. Nemojte ni sluajno pomisliti na kemijsku neutralizaciju otrova u neijem oku. Jo uvijek nalazimo upute u kojima pie da osobi kojoj je prsnula u oko kiselina treba nakapati na ozlijeeno i bolno mjesto nekakvu luinu. To je sulud i zloinaki in. Zapamtite da je najvea dobrota u vodi. Samo voda! Evo kako izgleda uputa o uklanjanju (dekontaminaciji) otrova iz oka za osobu kojoj je neto opasnog u njega prsnulo.
1. Operite prvo ruke jer su vam isti prsti kod dekontaminacije od izuzetne vanosti. 2. Usmjerite tekuu vodu izravno u oko irei kapke prstima. Umivanje je potpuno neuinkovito i besmisleno, jer voda mora stii u oko a ne na obraze. 3. Perite izmjenino oba oka barem po15 minuta, a nee koditi ni due.

345

4. Niti ne pomiljajte na primjenu bilo kakvih lijekova (npr. anestetici) ili mazanje oiju s ovakvim ili onakvim kremama, jer na taj nain onemoguujete daljnju dekontaminaciju u zdravstvenoj ustanovi. 5. Opet ponavljam da je sasvim nedopustiva neutralizacija kiselina luinama ili luina kiselinama. Zbog takve uasne greke uinjene nekoj osobi s pravom vas treba strpati u zatvor ili traiti odtetu od vas. 6. Ako imate nekakve gaze pokrijte si oi njima i hitno zatraite prijevoz do okuliste. Posebno je to vano ako osjeate bilo kakve potekoe s oima (arenje, suzenje, crvenilo, potekoe s vidom, itd.). Ponesite podatke o kemikaliji.

Vi u kui a ni na poslu nemate spravicu kao na slici lijevo gore iako bi na poslu s kemikalijama neto slino trebali imati. To se zovu fontane i za nudu mogu posluiti ak one fontante iz kojih pijete vodu na nekim javnim mjestima. Kod kue je problem kako obaviti dekontaminaciju oiju. Kljuno je da oko bude otvoreno i da voda curi izravno na njega, kao na slici desno gore. Znam da to nije lako, ali se mora isprati oko a ne nos. Umivanje vam nita ne pomae. Posebno je teka situacija u terenskim uvjetima, kao u onoj prii iz savane. Na terenu obino nema vode ili je nema dovoljno, ali bitno je obaviti barem privremenu dekontaminaciju oiju s onim koliinama vode koje imate na raspolaganju. Traei po Internetu nali smo zgodnu tehniku dekontaminacije oiju u terenskim uvjetima. Stavite vodu u neku posudu poput lonca ili vjedra i onda uronite u nju glavu tako da oi budu u vodi. Koliko toliko istim prstima razmiite i skupljajte kapke da se barem malo odstrani opasna kemikalija iz oka. To nije prava dekontaminacija, ali je bolje ita nego nita. Mudri ljudi kau da je svaka voda dobra za dekontaminaciju oka u terenskim uvjetima. Vojnici su opisali metode dekontaminacije u terenskim uvjetima s minimalnim koliinama vode. Stradalnik se postavi na lea i onda mu se naizmjenino ispiru oi tako da se prstima raire kapci i voda polako u malim koliinama ulijeva u oko odmah pokraj nosa te pusti da se cijedi na drugoj strani. To je zato da ne bi dekontaminacijom jednog oka kontaminirali drugo. Ta je tehnika prikazana u naem prvom videu o obrani od bojnih otrova, koji je snimljen poetkom kolovoza 1991. godine u Glavnom stoeru saniteta. Ja sam naalost izgubio tu kasetu, ali mislim da je bila izvrsna upravo za one uvjete potpune neimatine sredstava obrane od bojnih otrova. Ako osjeate bilo kakve simptome na oima (suzenje, arenje, crvenilo ili bol) ne ekajte nego se uputite najbliem lijeniku. Moda e biti potrebno i primanje u bolnicu na neki od oftamolokih odjela, a bolje je da se lijeenje zapone to prije. Zapamtite da ozljede oka kemikalijama mogu biti izrazito teke i da je ak mogue izgubiti vid.

346

uvajte svoju kou

Koa je jako osjetljiva na djelovanje brojnih kemikalija, a osobito na pokrivenim dijelovima tijela. Zato s opasnim kemikalijama treba raditi koristei barem rukavice. Istina je da za razliite kemikalije dolaze rukavice od razliitih materijala i da guma npr. nije prikladna za rad s brojnim kemikalijama. Prodava bi trebao napisati u deklaraciji ili drugom dokumentu kemikalije od kojeg materijala trebaju biti vae rukavice. Meutim, treba tititi i druge dijelove koe, od stopala do lica. Pogledajte na slici lijevo tipinu kemijsku opekotinu nastalu zbog loe obue. Nikad ne radite s opasnim kemikalijama ako nemate obuu koja obuhvaa cijelo stopalo (npr. nikad ne japanke ili natikae). Nemojte raditi niti odjeveni u kratke hlae i majice kratkih rukava. Sve su to osjetljivi dijelovi koe i mogu ih otetiti ak kemikalije s nadraujuim djelovanjem, a da se o onima nagrizajuim i ne govori. Organska otapala su problem zbog toga to jo dodatno mogu odmaivati kou i mnoge od njih se kroz nju apsorbiraju dolazei tako u krvotok. uvajte se kemikalija s oznakom upozorenja R43, jer to znai da se kod dueg rada na njih moe javiti preosjetljivost koe, a onda se razvijaju alergije i takva osoba postane preosjetljiva na najmanju koliinu takve kemikalije. Kod takvih proizvoda (npr. izocijanati) obvezno se na deklaraciji mora dati obavijest o moguem razvijanju preosjetljivosti. Kako se ponaati kod polijevanja opasnom kemikalijom?
1. Odmah napustiti mjesto gdje se nalazi razlivena tekuina i odjuriti do najblieg mjesta s tekuom vodom. Dobro je ako je voda mlaka, ali u nudi e dobro doi i hladna voda. 2. Skinite sa sebe apsolutno svu odjeu i obuu bez obzira gledaju li vas ljudi ili ne. Tu nema mjesta stidu. 3. Nikad nemojte koristiti za dekontaminaciju bilo kakve kemikalije (npr. kod polijevanja kiselinama luine ili kod nekih organskih tvari organska otapala poput benzina). To se smatra izuzetno opasnim za zdravlje onoga koga se dekontaminira. 4. Usmjerite tekuu vodu (npr. tuem) na tijelo ispirui se to je due mogue. U nekim sluajevima moete koristiti i sapun, ali kod polijevanja nagrizajuim kemikalijama svako trljanje ozlijeenog mjesta moe biti izrazito bolno. Ne mora to nuno biti tuiranje ili pranje pod tekuom vodom kao na slici ispod ovog teksta. Kako se npr. snai u slobodnoj prirodi bez tekue vode. Biti e dobra

347

5.

6. 7. 8.

9.

svaka voda ako nije oneiena kemikalijama. Ne obazirite se na bakterioloku ispravnost vode, jer ete vjerojatno u svakom sluaju kasnije dobiti infekciju. Uite goli u nabliu povrinsku vodu (potok, baru, more ili slino). Vano je da obavite barem onu nunu dekontaminaciju, a kasnije se ona moe zavriti na prvom mjestu gdje ima dovoljno tekue vode. Moete i improvizirati polijevajui se vodom iz nekakve posude. Nisam pristaa drugih tehnika dekontaminacije, ali u poljskim uvjetima bez ikakve vode ipak se nekako morate snai. Neki preporuuju upijanje kemikalije s koe papirnatim maramicama ili neijom istom odjeom. Kau da nije lo ni suhi pijesak ili slian materijal, ali to je slaba dekontaminacija i ubrzo mora slijediti pravo pranje dovoljnim koliinama vode. Mnogi postavljaju pitanje o tome koliko dugo se polivena osoba mora prati vodom i kolikim koliinama. Nikad neete pretjerati s koliinama vode ili duinom pranja. Meutim, kod nekih kemikalija poput npr. anorganskih luina ili kiselina koje prodiru u kou ili npr. kod fenola smatra se da dekontaminacija treba trajati sat vremena. U jednoj uputi o polijevanju otopinom natrijevog hidroksida pisalo je da se dekontaminacija mora obavljati barem sat vremena, a ako doe hitna pomo ona mora ekati dok se dekontaminacija ne zavri. Nakon zavrene dekontaminacije nemojte se brisati runikom nego vodu s tijela pokupite upijanjem. Ne smijete mazati po ozlijeenoj koi nikakve kreme ili lijekove, jer time onemoguujete daljnju dekontaminaciju. Oneienu odjeu zaboravite, jer ona se ne smije oblaiti. Ako osobe iz vaeg drutva nemaju nikakvu prikladnu odjeu i obuu onda ostanite goli i bosi do dolaska hitne pomoi. U vozilo spasa se ne ulazi kontaminiran. Kad ete zvati hitnu pomo ili kad e vas netko prebaciti u bolnicu? Naravno u sluaju crvenila, kemijskih rana, jakog arenja ili ak boli. Trait ete lijeniku pomo i u sluaju kad se sumnja da vam je kemikalija ula kroz kou u krvotok i tamo zapoela sistemske uinke. Uvijek je vano ponijeti lijeniku podatke o kemikaliji.

Gutanje kemikalija

Ako mislite da se kemikalije mogu progutati samo tako da bocu s opasnim proizvodom prinesete ustima i onda gutate onda ste jako u krivu. Jedan je od najeih naina unosa kemikalija preko probavnog sustava zbog prljavih ruku. Pravilo je da se poslije svakog rada s kemikalijama prvo mora oprati ruke, pa makar ste imali na njima rukavice. Opasno je i otii na WC s prljavim rukama, jer se otrov moe prenijeti na spolne organe i preko njih apsorbirati u krvotok. Vi moda mislite da prljavim rukama unosite u organizam male bezopasne koliine kemikalija, a u pravu ste tek da unosite male koliine. Kod kemikalija 348

koje izazivaju teke tetne uinke poput npr. nastanka tumora upravo su male koliine bitne, ako ih unosite kroz dugo vrijeme na bilo koji nain. Ako se zaista elite zatititi od kemikalija onda morate odravati osobnu higijenu dekontaminacijom. Naravno da vas puno vie zanima to e se dogoditi kad progutate zbog ovih ili onih razloga odreenu koliinu kemikalije. U pravilu su to tekuine, ali nije iskljueno da netko proguta i vrste kemikalije. Osnovno je pitanje to vam se moe dogoditi nakon toga, a na njega je jako teko odgovoriti. Kod nagrizajuih kemikalija moe doi do tekih ozljeda usta, jednjaka i eluca uz krvarenja i probijanje stijenke jednjaka. Takva otrovanja esto zavravaju sa smrtnim ishodom, a kod preivjelih ostavljaju teke tete kroz cijeli ostatak ivota. Zamislite ivot u kojem se morate hraniti preko sonde. Ima naravno kemikalija s tako snanim djelovanjem (npr. kalijev cijanid) kod kojih gotovo da nema anse za preivljavanje iako ne izazivaju nikakve ozljede sluznica probavnog sustava. Organska otapala na bazi naftnih derivata e vjerojatno izazvati muninu i povraanje, a onda tijekom povraanja moe doi do udisanja povraanog sadraja u plua. U najboljem sluaju to e zavriti tekim kaljem uz oteano disanje te mogue kasnije upale dinih putova, a uz lou sreu mogua je smrt zbog guenja (zapravo edem plua). I detergenti mogu biti opasni zbog pjenjenja. Progutate dobro pjenei detergent i onda on u elucu pone stvarati pjenu. Ova pak trai svoj izlazak iz skuenog prostora diui se jednjakom prema gore. U takvom sluaju nije neoekivano njezino udisanje u plua i izazivanje razliitih potekoa slinih onima kao kod udisanja povraanog sadraja nakon gutanja nekih organskih otapala. Naravno da bi podaci o naprijed navedenim opasnostima morali biti navedeni u dobroj deklaraciji, pa je zato i u ovakvom sluaju vano dobro proitati taj dokument sa spremnika opasne kemikalije. Osnovno pitanje se odnosi na to to vam je initi ako ste vi ili netko drugi progutali opasnu kemikaliju. Nije lako odgovoriti na to pitanje, jer se kemikalije meusobno jako razlikuju. Najjednostavniji nain je dekontaminacija ili izazivanje povraanja, ako kemikalija zbog svojih opasnih svojstava sama ne izazove povraanje. Povraanje je samoobrana organizma, kao i proljev. Organizam shvati da treba to prije iz probavnog sustava izbaciti opasnu kemikaliju i onda je izbacuje. Meutim, va probavni sustav nije jako pametan nego slijedi neke reflekse, a povraanje ba nije najbolje rjeenje u svim sluajevima otrovanja preko probavnog sustava. Nije dobro kod nagrizajuih kemikalija, organskih otapala na bazi naftnih derivata i kod pjeneih detergenata. Razlozi su opisani as ranije. To znai da ni vi ne smijete izazivati povraanje guranjem prsta u usta do korijena jezika, ako zbog povraanja kemikalija moe napraviti daleko veu tetu nego kad reagirate na ispravan nain. Izazivanje povraanja je prihvatljivo jedino u sluaju kad to izriito pie u dokumentaciji opasne kemikalije (Obino se piju male koliine tople vode ili malo zasoljene vode i onda se guranjem prsta do korijena jezika obavi taj prljavi posao). Ako nita ne pie ili ako pie da povraanje moe biti opasno odustanite od toga i traite pomo lijenika. Oni znaju isprati eludac (nazivaju taj postupak lavaa), a vama kako bude.

349

Kako sprijeiti otrovanje kemikalija gutanjem i to uiniti ako se takvo zlo dogodi?
1. Nikada nemojte drati opasne kemikalije na istom mjestu s predmetima ope uporabe, hranom ili kozmetikom. Nikada! Nikada! Nikada! 2. Nikada nemojte pretakati ili presipati opasne kemikalije iz njihovih originalnih spremnika u neoznaene spremnike poput praznih boca od piva, vina ili mineralne vode. Vrlo brzo ete zaboraviti da ste to uinili i nije iskljueno da ete misliti kako se u boci nalaze rakija ili vino, pa ete onda kemikaliju popiti. 3. Nikada nemojte pretakati kemikalije obinim crijevom kao to to inite s vinom. Uronite crijevo u vei spremnik i onda na drugom njegovom kraju usisavanjem stvarate podtlak da bi tekuina krenula smjerom koji vam odgovara. U tom sluaju nerijetko vam neka koliina kemikalija dospije u usta i vi je nesvjesno progutate. 4. Kad ste ve progutali opasnu kemikaliju nemojte paniariti, pa makar osjeate goruu bol u ustima i jednjaku. Zastanite i sjetite se deklaracije ili slinog dokumenta poput STL-a. Zapamtite da vam je voda najvei prijatelj, ali niti s njom ne smijete pretjerivati. aa dvije su dovoljne za sve vae prijeke potrebe. 5. U svakom sluaju prvo treba vodom isprati usta. Uzimajte vodu i s njome isperite usta, a naravno da ete ispirke ispljunuti gdje ve stignete. To je zapravo dekontaminacija i spaavanje usne upljine. Jedino nemojte tu vodu gutati, jer je oneiena.

350

6. to dalje? To bi moralo pisati u deklaraciji proizvoda. Kod relativno rijetkih kemikalija treba izazvati povraanje guranjem prsta u usta. Naravno da uz to treba piti vodu. Meutim, kod dobrog dijela kemikalija povraanje nije doputeno zbog naprijed reenih razloga. Vi bi opet trebali osnovne upute nai u deklaraciji proizvoda, ali takvi dokumenti nisu uvijek dobri i ispravni. U sluaju nagrizajuih kemikalija treba popiti au ili dvije vode da se barem malim dijelom isperu gornji dijelovi probavnog sustava kao to je jednjak, a eludac e trpjeti svoje. 7. Nikad ne pokuavajte obavljati neutralizaciju kemikalije u probavnom sustavu. Nikad! Ako je netko progutao kiselinu ne smijete mu davati na usta luinu, jer to vodi poveanju teta. Rijetki su sluajevi kad se tako neto doputa, a nisam siguran niti da je u takvim sluajevima postupak opravdan. Tako se npr. kod gutanja bijelog fosfora (ne vjerujem da je to kod nas vie mogue) treba navodno gutati 5% otopina kalijevog permanganata, ali to je toliko stara uputa da ja u nju uope ne vjerujem. 8. U pravilu ovdje zavravaju vae nadlenosti. U veini sluajeva potrebno je ozlijeenog prebaciti u najbliu bolniku ustanovu i prepustiti ga brizi medicinskog osoblja. Transport se u pravilu obavlja u poluleeem poloaju uz smirivanje otrovanog (ne zaboravite da moda trpi teke bolove) i utopljavanje. Doktori nisu sveznajui i nuno im je potrebno u bolnicu ponijeti sve dostupne podatke o opasnoj kemikaliji. To je u prvom redu deklaracija sa spremnika, a dobro je ako moete osigurati Sigurnosno-tehniki list ili uputu jo uvijek esto priloenu uz proizvod. 9. U nekim sluajevima je dobro primijeniti sredstva za vezanje otrova i onemoguavanje njegove apsorpcije. Najpoznatije takvo sredstvo je aktivni ugljen (medicinski ugljen ili carbo animalis). Njega mnogi ljudi dre u kunim apotekama i zapravo je nekodljiv za ljudski organizam. Ako u deklaraciji ili uputi izriito stoji da ga treba primijeniti i ako je takav dokument odobrio HZT onda posluajte. Nemojte ga uzimati na nain prikazan na slici. Njega treba razmutiti u vodi i piti kao suspenziju. Sasvim sigurno je neuinkovit kod nagrizajuih kemikalija, ali znaajan je broj kemikalija kod kojih ima dobre uinke. Nije aktivni ugljen jedino sredstvo za vezanje opasne kemikalije. Kod

351

nekih otrova postoje prilino specifini sorbensi, kao npr. kod vrlo opasnog herbicida parakvata (preparat pod imenom Gramoxon) gdje je izbor Fullerova zemlja, ali e dobro posluiti i bilo koja druga zemlja.

Eto to bi bilo ono najvanije o gutanju opasnih ili drugih kemikalija. Tek treba naglasiti da se ljudi kod nas najee truju upravo gutanjem tekuih kemikalija i da su otrovanja najea u kui. Iz toga bi mogli zakljuiti da je najvanije podii svijest hrvatskih graana kolovanjem o opasnostima iz njihovih kunih zaliha. Ako ovi tekstovi pomognu u tome barem malo imamo razloga za slavlje.

Disati se mora
Ba tako! Moete izdrati bez hrane mjesec ili vie dana, bez vode je teko izdrati i jedan tjedan, a bez zraka ne moete ni nekoliko minuta. Uz to valja rei da se preko dinih putova odvija najuinkovitija apsorpcija otrova u krvotok i onda oni kod ozbiljnog izlaganja dovode do brze smrti. Kad govorimo o agregatnom stanju kemikalija moete biti izloeni plinovitim otrovima, praini i aerosolima. Plinovi i fini aerosoli prodiru sve do alveola, a praine se zaustavljaju ranije. Praina se velikim dijelom zadrava u nosu i tamo djeluje ili se apsorbira. S druge strane treba jasno razdvojiti one kemikalije koje djeluju lokalno izazivajui nadraivanje ili ak nagrizanje od kemikalija koje imaju djelovanje tek nakon to se apsorbiraju i uu u krvotok. Teko je rei koje su gore, jer i jedne i druge mogu izazvati teka oteenja zdravlja ili ak smrt. Istina, kod snano nagrizajuih kemikalija organizam se brani prestankom disanja (npr. grenje bronha) i vjerojatno brzom smru. To se dogaa kod tekih nesrea oslobaanja opasnih kemikalija u okoli (npr. klor ili amonijak) te kod primjene bojnih otrova poput ovog stranog sluaja u Halabji na slici lijevo, kad je Sadam Husein protiv Kurda primijenio plikavce. Inae se kod veine nadraljivaca i nagrizajuih kemikalija moe oekivati kaalj, oteano disanje i guenje. Ono to je jako vano naglasiti kod takvih kemikalija jest mogua odgoda pojave najgorih uinaka. Mislite da ste kroz incident proli dobro uz malo kalja, a onda se dan do dva nakon izlaganja pojavi edem plua i vi se bez brze lijenike pomoi moete uguiti zbog plua ispunjenih vodom. One druge kemikalije sa sustavnim djelovanjem nee vjerojatno ostaviti nikakve tete na dinim putovima (npr. cijanovodik ili ugljikov monoksid) nego e tek dolaskom u krvotok zapoeti svoje vie ili manje pogubno djelovanje. Kod as ranije spomenutih kemikalija ovjek osjeti opasnost i moe reagirati npr. bijegom, a kod kemikalija sa sistemskim djelovanjem vrlo esto uope nije svjestan da se nalazi u oneienom podruju. Ovdje nema smisla pisati o velikim nesreama s kemikalijama, jer ovisite o drugom. Biti e rijei samo o kemikalijama s kojima vi dolazite u kontakt i morali bi znati njihova opasna svojstva. to ako se neto dogodi? 352

1. Prije nego ponete raditi bilo to s kemikalijom koja djeluje preko zraka dobro prouite deklaraciju i druge njezine dokumente (npr. uputu o radu ili Sigurnosno-tehniki list). 2. Nemojte zapoeti s radom dok niste osigurali dobru ventilaciju. Ako je to pak kemikalija poput ugljikovog monoksida nemojte kupovati ili ugraivati nesigurne ureaje poput bojlera ili grijalica. Kupujte ureaje koji imaju detektor tog plina i koji automatski iskljuuju ureaj kad koncentracija ugljikova monoksida u zraku poraste iznad doputene. 3. im osjetite bilo kakav simptom djelovanja opasne kemikalije (kaalj, oteano disanje, vrtoglavica, glavobolja, munina, itd.) napustite opasno podruje. Nemojte panino bjeati, jer na taj nain poveavate unos opasne kemikalije u organizam. Kljuno je prvo otii na mjesto s istim zrakom ili na otvoreni prostor. 4. Ako opasnost dolazi izvana (npr. nesrea u oblinjoj hladnjai) najpametnije je ukljuiti radio i sluati upute s lokalne radio stanice. Zatvorite sve prozore i vrata, jer je ponekad bolje to nego izlaziti na otvoreni prostor kontaminiran opasnom kemikalijom. Kad vam kau da treba obaviti evakuaciju jer vjetar prema vaem domu nosi kemikaliju, sluajui savjete lokalne radio postaje napustite podruje kreui se okomito na smjer vjetra. 5. Kad ste uspjeli pobjei na sigurno podruje obavijestite o dogaaju broj 112 bez obzira radi li se o nesrei u vaem objektu ili nekom drugom. 6. U pravilu se nakon izlaganja kemikalijama koje djeluju u obliku plina, aerosola ili praine treba potraiti lijeniki savjet. ak ako ne osjeate nikakve potekoe morate raunati na to da se simptomi mogu pojaviti s odgodom do dva dana. Moete dobiti edem plua, kao na slici pokraj teksta, i umrijeti. 7. Ako ste bili izloeni opasnoj kemikaliji preko zraka ne smijete puiti, teko raditi ili se udaljavati od mjesta s lijenikom barem dva dana. 8. Kod ovakvih dogaaja postavljaju se teke moralne dileme oko pomoi drugome. U pravilu se u kontaminirano podruje ne smije ulaziti bez osobne zatitne opreme, a vi je nemate. Svaki vei napor u kontaminiranom podruju poveava tete u vaem organizmu i nije rijedak sluaj da onaj koji prua pomo proe loije od onoga kome je pomo pruana. Pokuajte razmisliti trezveno moete li i kako pomoi. Kad se radi o zatvorenim prostorima rjeenje je u prozraivanju. Otvorite sve prozore i vrata prije nego to se odluite na izvlaenje ozlijeenog na otvoreni prostor s istim zrakom. Kad se nesrea dogodila na otvorenom prostoru teko da ita moete uiniti osim eventualno pomoi drugima sposobnima za hodanje da napuste kontaminirano podruje. U svakom sluaju morate misliti na to da nikom ne moete pruiti pomo, ako ste sami stradali ili prijeti velika opasnost da ete prilikom pruanja pomoi stradati.

353

Bez nekih stvari se ne ide u svatove

Hajdemo prvo raistiti stvar oko ormaria prve pomoi u kui ili poduzeu. Svata moete nai u literaturi pa ak i u propisima. Stari propisi su predlagali kiseline (npr. bornu), slavni natrijev bikarbonat, razne kreme i vazeline, itd. Nita od toga ne smijete drati u ormariu prve pomoi. Zapravo ne smijete drati nita to primjenjuje iskljuivo zdravstveno osoblje. Kad je o protuotrovima rije onda pria zavrava na autoinjektorima za ivane bojne otrove i amilnitritu za sluaj otrovanja cijanidima. Moda bi oni koji rade s organofosfornim insekticidima trebali imati autoinjektore, ali za cijanide su davno prestali proizvoditi jednostavne antidote poput amilnitrita. Pokazali su se neuinkovitima kod pravih otrovanja, a ona ostala bolje rjeava medicinsko osoblje. Ostaje jedino aktivni ugljen kao tipini kuni pomoni lijek za raznorazne probleme s proljevima. Meutim, njega takoer valja primijeniti kod kemikalija kad to izriito pie na deklaraciji ili u uputi. Nee nita smetati ako ga drite u svojoj kunoj apoteci ili u ormariu prve pomoi. Ono to svakako treba drati ima vie veze s drugim vrstama ozljeda, ali nee koditi sterilne gaze za prekrivanje kemikalijom opeene koe nakon obavljene dekontaminacije. Zapravo ne znam to vie, a mogu sasvim sigurno rei da ormari prve pomoi u veini sluajeva nije stvar na koju treba misliti prilikom otrovanja. Na kraju vam dajem za svaki sluaj znaenja znakova opasnosti i oznaka upozorenja.

Znakovi opasnosti
E
F+

EKSPLOZIVNO

VRLO LAKO ZAPALJIVO

LAKO ZAPALJIVO

OKSIDIRAJUE

T+

Xn

VRLO OTROVNO

OTROVNO

TETNO

NAGRIZAJUE

Xi

NADRAUJUE

OPASNO ZA OKOLI

354

OZNAKE UPOZORENJA R ZA OZNAAVANJE OPASNIH TVARI I PRIPRAVAKA

R1 R2 R3 Eksplozivno u suhom stanju Udarac, trenje, vatra ili drugi izvori zapaljenja mogu uzrokovati eksploziju Udarac, trenje, vatra ili drugi izvori zapaljenja mogu vrlo lako uzrokovati eksploziju R4 R5 R6 R7 R8 R9 R 10 R 11 R 12 R 13 R 14 R 15 R 16 R 17 R 18 Gradi vrlo osjetljive eksplozivne spojeve s metalima Zagrijavanje moe uzrokovati eksploziju Eksplozivno u dodiru ili bez dodira sa zrakom Moe uzrokovati poar U dodiru sa zapaljivim materijalom moe uzrokovati poar Eksplozivno u smjesi sa zapaljivim materijalom Zapaljivo Lako zapaljivo Vrlo lako zapaljivo Vrlo lako zapaljiv ukapljeni plin Burno reagira s vodom U dodiru s vodom oslobaa vrlo lako zapaljive plinove Eksplozivno u smjesi s oksidirajuim kemikalijama Samozapaljivo u dodiru sa zrakom Pri uporabi moe nastati eksplozivna ili zapaljiva smjesa para-zrak

355

R 19 R 20 R 21 R 22 R 23 R 24 R 25 R 26 R 27 R 28 R 29 R 30 R 31 R 32 R 33 R 34 R 35 R 36 R 37 R 38 R 39 R 40 R 41 R 42 R 43

Mogu nastati eksplozivni peroksidi tetno ako se udie tetno u dodiru s koom tetno ako se proguta Otrovno ako se udie Otrovno u dodiru s koom Otrovno ako se proguta Vrlo otrovno ako se udie Vrlo otrovno u dodiru s koom Vrlo otrovno ako se proguta U dodiru s vodom oslobaa opasno tvarni plin Pri uporabi moe postati lako zapaljivo U dodiru s kiselinama oslobaa otrovni plin U dodiru s kiselinama oslobaa vrlo otrovni plin Opasnost od uinka nakupljanja Izaziva opekotine Izaziva teke opekotine Nadrauje oi Nadrauje dini sustav Nadrauje kou Opasnost od vrlo tekih trajnih oteenja Ograniena saznanja o kancerogenim uincima Opasnost od tekih ozljeda oiju Udisanje moe izazvati preosjetljivost U dodiru s koom moe izazvati preosjetljivost

356

R 44 R 45 R 46 R 47 R 48 R 49 R 50 R 51 R 52 R 53 R 54 R 55 R 56 R 57 R 58 R 59 R 60 R 61 R 62 R 63 R 64 R 65 R 66 R 67 R 68

Opasnost od eksplozije ako se grije u zatvorenom prostoru Moe izazvati rak Moe izazvati nasljedna genetska oteenja Moe izazvati oteenja ploda kod sisavaca Opasnost od tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju Moe izazvati rak ako se udie Vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi Otrovno za organizme koji ive u vodi tetno za organizme koji ive u vodi Moe dugotrajno tetno djelovati u vodi Otrovno za biljke Otrovno za ivotinje Otrovno za organizme u tlu Otrovno za pele Moe dugotrajno tetno djelovati na okoli Opasno za ozonski sloj Moe smanjiti plodnost Moe tetno djelovati na plod Mogua opasnost smanjenja plodnosti Mogua opasnost tetnog djelovanja na plod Moe tetno djelovati na dojenad preko mlijeka Moe izazvati oteenje plua ako se proguta Uestalo izlaganje moe prouzroiti suenje ili pucanje koe Pare mogu izazvati pospanost ili vrtoglavicu Mogua opasnost od nepovratnih uinaka

357

R 90 preradi.

Nakon uporabe otapalo mora biti reciklirano ili podvrgnuto uinkovitoj Nepravilno odlaganje ugroava okoli. Svako dodavanje drugih kemikalija ili otapala nakon uporabe je zabranjeno.

R 14/15 R 15/29 R 20/21 R 20/22 R 20/21/22 R 21/22 R 23/24 R 23/25 R 23/24/25 R 24/25 R 26/27 R 26/28 R 26/27/28 R 27/28 R 36/37 R 36/38 R 36/37/38 R 37/38 R 39/23 R 39/24 R 39/25 R 39/23/24

Burno reagira s vodom i razvijaju se vrlo lako zapaljivi plinovi U dodiru s vodom razvijaju se otrovni vrlo lako zapaljivi plinovi tetno ako se udie i u dodiru s koom tetno ako se udie i ako se proguta tetno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta tetno u dodiru s koom i ako se proguta Otrovno ako se udie i u dodiru s koom Otrovno ako se udie i ako se proguta Otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta Otrovno u dodiru s koom i ako se proguta Vrlo otrovno ako se udie i u dodiru s koom Vrlo otrovno ako se udie i ako se proguta Vrlo otrovno ako se udie, u dodiru s koom i ako se proguta Vrlo otrovno u dodiru s koom i ako se proguta Nadrauje oi i dini sustav Nadrauje oi i kou Nadrauje oi, dini sustav i kou Nadrauje dini sustav i kou Otrovno: ako se udie opasnost vrlo tekih trajnih oteenja Otrovno: u dodiru s koom opasnost vrlo tekih trajnih oteenja Otrovno: ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih oteenja Otrovno: udisanjem i u dodiru s koom opasnost vrlo tekih trajnih oteenja 358

R 39/24/25 oteenja R 39/23/25

Otrovno: u dodiru s koom i ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih Otrovno: udisanjem i ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih oteenja

R 39/23/24/25 Otrovno: udisanjem, u dodiru s koom i ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih oteenja R 39/26 R 39/27 R 39/28 R 39/26/27 Vrlo otrovno: udisanjem opasnost vrlo tekih trajnih oteenja Vrlo otrovno: u dodiru s koom opasnost vrlo tekih trajnih oteenja Vrlo otrovno: ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih oteenja Vrlo otrovno: udisanjem i u dodiru s koom opasnost vrlo tekih trajnih oteenja R 39/26/28 R 39/27/28 Vrlo otrovno: udisanjem i ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih oteenja Vrlo otrovno: u dodiru s koom i ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih oteenja R 39/26/27/28 Vrlo otrovno: udisanjem, u dodiru s koom i ako se proguta opasnost vrlo tekih trajnih oteenja R 68/20 R 68/21 R 68/22 R 68/20/21 R 68/20/22 R 68/21/22 tetno: udisanjem mogua opasnost trajnih oteenja tetno: u dodiru s koom mogua opasnost trajnih oteenja tetno: ako se proguta mogua opasnost trajnih oteenja tetno: udisanjem i u dodiru s koom mogua opasnost trajnih oteenja tetno: udisanjem i ako se proguta mogua opasnost trajnih oteenja tetno: u dodiru s koom i ako se proguta mogua opasnost trajnih oteenja

R 68/20/21/22 tetno: udisanjem, u dodiru s koom i ako se proguta mogua opasnost trajnih oteenja R 42/43 R 48/20 R 48/21 Moe izazvati preosjetljivost udisanjem i u dodiru s koom tetno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem tetno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju putem koe 359

R 48/22 R 48/20/21

tetno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju gutanjem tetno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i putem koe

R 48/20/22

tetno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i gutanjem

R 48/21/22

tetno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju putem koe i gutanjem

R 48/20/21/22 tetno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, putem koe i gutanjem R 48/23 R 48/24 R 48/25 R 48/23/24 Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem Otrovno: opasnost tekih oteenja pri duljem izlaganju putem koe Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju gutanjem Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i putem koe R 48/23/25 Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i gutanjem R 48/24/25 Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju putem koe i gutanjem R 48/23/24/25 Otrovno: opasnost tekih oteenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, putem koe i gutanjem R 50/53 u R 51/53 vodi R 52/53 Vrlo otrovno za organizme koji ive u vodi, moe dugotrajno tetno djelovati vodi Otrovno za organizme koji ive u vodi, moe dugotrajno tetno djelovati u tetno za organizme koji ive u vodi, moe dugotrajno tetno djelovati u vodi

360

OZNAKE OBAVIJESTI S ZA OZNAAVANJE OPASNIH TVARI I PRIPRAVAKA

S1 S2 S3 S4 S5 S6 S7 S8 S9 S 12 S 13 S 14 S 15 S 16 S 17 S 18 S 20 S 21 S 22 S 23 S 24 S 25 uvati pod kljuem uvati izvan dohvata djece uvati na hladnom mjestu uvati izvan naseljenih mjesta uvati uz ove uvjete... (tekuinu propisuje proizvoa) uvati uz ove uvjete... (inertni plin propisuje proizvoa) uvati u dobro zatvorenim spremnicima uvati spremnike na suhom uvati spremnike na dobro provjetrenom mjestu Ne smije biti hermetiki zatvoren uvati odvojeno od hrane, pia i stone hrane uvati odvojeno od... (inkompatibilni materijal navodi proizvoa) uvati od topline uvati odvojeno od izvora paljenja - zabranjeno puenje uvati odvojeno od zapaljivog materijala Paljivo rukovati i paljivo otvarati spremnike Pri rukovanju ne jesti i ne piti Pri rukovanju ne puiti Ne udisati prainu Ne udisati plin/dim/pare/aerosol Sprijeiti dodir s koom Sprijeiti dodir s oima

361

S 26 S 27 S 28 proizvoa) S 29 S 30 S 33 S 35 S 36 S 37 S 38 sustav S 39 S 40 proizvoa) S 41 S 42 dini sustav S 43 vodom

Ako doe u dodir s oima odmah isprati s puno vode i zatraiti savjet lijenika Odmah skinuti svu zagaenu odjeu Nakon dodira s koom odmah isprati s dovoljno... (sredstvo propisuje Ne izlijevati u kanalizaciju Ni u kojem sluaju proizvodu ne dodavati vodu Poduzeti mjere protiv pojave statikog elektriciteta Ostaci kemikalije i spremnici moraju biti odloeni na siguran nain Nositi odgovarajuu zatitnu odjeu Nositi zatitne rukavice U sluaju nedovoljne ventilacije nositi odgovarajua zatitna sredstva za dini Nositi zatitna sredstva za oi/lice Pod i sve druge oneiene predmete oistiti... (sredstvo za ienje propisuje U sluaju poara i/ili eksplozije ne udisati dim Za vrijeme fumigacije ili prskanja nositi odgovarajue zatitno sredstva za Za gaenje poara koristiti... (navesti toan tip aparata za gaenje. Ako gaenje poveava opasnost dodati ne gasiti vodom)

S 45 U sluaju nesree ili zdravstvenih tegoba hitno zatraiti savjet lijenika (ako je mogue pokazati naljepnicu) S 46 spremnik S 47 S 48 S 49 S 50 Ako se proguta hitno zatraiti savjet lijenika i pokazati naljepnicu ili Ne skladititi na temperaturi vioj od...C (propisuje proizvoa) uvati navlaeno s... (odgovarajui materijal propisuje proizvoa) uvati samo u originalnom pakovanju Ne mijeati s... (propisuje proizvoa)

362

S 51 S 52 S 53 S 56 otpada S 57 S 59 S 60 S 61 S 62 naljepnicu S 63 mu odmor. S 64 S 90 sisati. S 1/2 S 3/7 S 3/9/14 kemikalije

Koristiti samo u dobro prozraenim prostorijama Ne koristiti na velikim povrinama u zatvorenom prostoru Sprijeiti izloenost - prije uporabe traiti Posebne upute Kemikalije i ambalaa moraju biti odloeni na posebna odlagalita opasnog Koristiti odgovarajuu ambalau kako bi se sprijeilo zagaivanje okolia Od proizvoaa/dobavljaa zatraiti podatke o recikliranju/preradi Ostaci kemikalije i ambalaa moraju se odloiti kao opasan otpad Izbjegavati isputanje u okoli. Pridravati se posebnih uputa - sigurnosni list Ako se proguta ne izazivati povraanje, hitno zatraiti pomo lijenika i pokazati ili ovaj spremnik U sluaju nesree udisanjem: iznijeti unesreenog na svje zrak i omoguiti Ako se proguta, isprati usta vodom (samo ako je osoba pri svijesti) Sadri olovo. Ne smije se koristiti na povrinama koje mogu djeca vakati ili uvati pod kljuem i izvan dohvata djece uvati u dobro zatvorenim spremnicima na hladnom mjestu uvati na hladnom i dobro prozraenom mjestu odvojeno od... (inkompatibilne navodi proizvoa)

S 3/9/14/49 uvati samo u originalnom pakovanju na hladnom i dobro prozraenom mjestu odvojeno od... (inkompatibilne kemikalije navodi proizvoa) S 3/9/49 S 3/14 uvati samo u originalnom pakovanju na hladnom i dobro prozranom mjestu uvati na hladnom mjestu odvojeno od... (inkompatibilne kemikalije navodi proizvoa) S 7/8 S 7/9 uvati u dobro zatvorenim spremnicima na suhom mjestu uvati u dobro zatvorenim spremnicima na dobro prozraenom mjestu 363

S 7/47

uvati u dobro zatvorenim spremnicima pri temperaturi koja ne prelazi... C (propisuje proizvoa)

S 20/21 S 24/25 S27/28

Pri rukovanju ne jesti, piti niti puiti Sprijeiti dodir s koom i oima Nakon dodira s koom, odmah skinuti svu zagaenu odjeu i odmah isprati s dovoljno..(propisuje proizvoa)

S29/35

Ne izlijevati u kanalizaciju; ostaci tvari i spremnici moraju biti odloeni na siguran nain

S 29/56 S 36/37 S 36/37/39 S 36/39 S 37/39 S 47/49

Ne isputati u kanalizaciju, odloiti kao opasni otpad Nositi odgovarajuu zatitnu odjeu i rukavice Nositi odgovarajuu zatitnu odjeu, rukavice i zatitna sredstva za oi-lice Nositi odgovarajuu zatitnu odjeu i zatitna sredstva za oi-lice Nositi zatitne rukavice i zatitna sredstva za oi-lice uvati samo u originalnim spremnicima pri temperaturi koja ne prelazi... C (propisuje proizvoa)

Ako se opasna tvar prema svojoj namjeni moe rabiti u domainstvu, uputa mora sadravati pisanu poruku: Ne smije doi u ruke djece, a za opasnu tvar u tekuem stanju jo dodatnu poruku: Ne smije se prelijevati u drugu ambalau ili u posude iz kojih se jede i pije, ili u kojima se dri hrana.

Za poduzetnije
Krenite na Internet, ako vas neto vie zanima o otrovima, ali nemojte srljati bezglavo. Koristite samo pouzdane adrese kao: 1. ESIS 2. EPA 3. wikipedia 4. Oxford Univerity 5. www.hzt.hr Mi rado odgovaramo na vaa pitanja, ali stalno upozoravamo da na internetu ima puno smea. Ako niste u stanju sami zakljuiti koliko su prikupljeni podaci pouzdani javite nam se za savjet. 364

KAZALO
PREDGOVOR O OPASNIM KEMIKALIJAMA ONO OPE OPI POJMOVI VRSTE TETNIH UINAKA OPA ORGANSKA OTROVNOST MUTAGENOST I KARCINOGENOST REPRODUKTIVNO TOKSINI UINCI EKOTOKSINOST RIZIK I SIGURNOST KOD KUE JE NAJGORE KUHINJA JE POSVEENO MJESTO PROSTOR SUKOVA INTERESA PROSTORI MALOG RIZIKA TERAPIJSKI PROSTORI TO REI NA KRAJU? NIKUD BEZ LIJEKOVA RAT PROTIV MIKROORGANIZAMA. NAJVANIJE JE SAUVATI IVCE OVISNOSTI OTROVI IVIH BIA PESTICIDI PLINOVITE PRIE INDUSTRIJSKE ORGANSKE KEMIKALIJE MAJICA ZEMLJICA OPTUENI, PRIZNAJETE LI KRIVICU OPI SAVJETI 3 4 4 13 15 17 21 23 24 26 28 38 46 48 54 55 56 60 89 106 153 191 218 293 325 342

365

Roen 1946. u selu Privlaka kod Vinkovaca. Zavrio Tehnoloki fakultet 1970., magistrirao 1972. i doktorirao 1982. Izabran 1990. u zvanje redovitog sveuilinog profesora toksikologije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Za proelnika Zavoda za kliniku farmakokinetiku i toksikologiju KBC izabran 1989. Dragovoljac Domovinskog rata kao lan Glavnog stoera saniteta i zapovjednik Toksikoloke slube od srpnja 1991. do lipnja 1996. Od 1993. do 1997. predstojnik Centra za biomedicinska istraivanja KBC, a od 1997. do danas ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju. Objavio 10 strunih knjiga, 23 poglavlja u drugim knjigama, 170 znanstvenih ili strunih radova od ega 50 u asopisima koje citira SCI. Sudjelovao na vie od 300 kongresa, objavio 3 patenta i vei broj strunih izvjea ili elaborata. Obnaao brojne strune dunosti na dravnoj razini. Dobitnik dva reda Reda Danice, Reda Hrvatskog trolista, vie ratnih medalja, pohvala i spomenica te dravnih nagrada za zatitu okoli. Zbog bavljenja knjievniu primljen u Drutvo hrvatskih knjievnika.

366