SREDNJA STRUKOVNA KOLA FOJNICA U KISELJAKU umarstvo ( A )

SEMINARSKI RAD IZ UZGAJANJA UMA

Obini ( bijeli ) bor

Mentor: Prof. dr. Dalibor Ballian

Uenik: Daria imi

Kiseljak, sijeanj 2008.

SADRAJ
UVOD..............................................................................................................................................4 1. Stanini zahtjevi...........................................................................................................................6 ..........................................................................................................................................................6 2. Morfologija..................................................................................................................................7 3. Biologija.......................................................................................................................................9 4. Varijabilnost ..............................................................................................................................10 7. Ugroenost obinog (bijelog) bora............................................................................................13 9. iste sastojine obinog (bijelog) bora.......................................................................................17 9.1. Obnavljanje............................................................................................................................17 9.2. iste sjee...........................................................................................................................17 9.3. Oplodne sjee......................................................................................................................18 9.4. Njega gutika .....................................................................................................................19 10. ume smre i bijelog bora Piceo-Pinetum s.lat...................................................................20 ZAKLJUAK................................................................................................................................22

UVOD
Vrsta: Pinus Sylvestris L. Obini (bijeli) bor Kraljevstvo: Plantae Razred: Pinopsida Odjel: Pinophyta Porodica: Pinaceae Red: Pinales Rod: Pinus

Rasprostranjenost

Slika 1. Rasprostranjenost obinog (bijelog) bora Najrasprostranjeniji bor. Zauzima najvei areal u odnosu na sve domae vrste drvea. Dolazi u sjevernom dijelu Euro-Azije, i to od kotske i Skandinavije na sjeveru Europe do Pirinejskoga poluotoka s odijeljenim nalazitima na jugu i u centralnom dijelu panjolske, u panjolskim i francuskim Pirinejima, u junoj i srednjoj Europi (Centralni masiv, Vogezi, Alpe, Karpati, Rodopi), na jugu se prostire kroz sjevernu Grku. U Aziji dolazi do centralne Turske, gdje mu je kod 38 41' sjeverne geografske irine juna granica rasprostranjenosti i prostire se do sjeverne Mandurije i Ohotskog mora. U sjevernoj Skandinaviji obini bor ide do 70 20' sjeverne geografske irine. Podruje rasprostranjenosti pokriva gotovo 135 geografske duine i oko 30 geografske irine. Visinska rasprostranjenost ovisi o geografskoj irini. Na Pirinejskom poluotoku u Sierra Nevadi obino dolazi od 1600 do 2100 m, u Pirinejima od 970 do 1623 m, u Centralnom masivu od 600 do 1300, u Alpama od 1500 do 2200 m. U Tatrama se rasprostire do 1465 m, u junoj Norvekoj do 940 m, a na sjeveru Skandinavije do 220 m. na zapadu i Submediteranu ga nema. Na Balkanskom poluotoku rasprostire se u visinu do 2200 m, dok mu je u Maloj Aziji visinska rasprostranjenost sve do 2700 m. 4

Areal je uvjetovan konkurencijom, jer moe opstati samo izvan tipinih klimatskih zajednica vrsta sjena (npr. Centralnoalpska regija obinog bora). Optimalna podruja za rast obinog bora su istona Pruska, Baltike zemlje, Bavarska (Francken, Schwarzwald, sjevernoistonja Njemaka). Areal obinog bora u Bosni i Hercegovini opisao je detaljno STEFANOVI (1958). Gornja visinska granica rasprostranjenja u pojedinim podrujima se nalazi: Sjeverna Norveka Juna Norveka Mittelgebirge 100/200 m 630/700 m 750/950 m Sjeverni Alpi Unutarnji Alpi Sierra Nevada 1500 m 1500 m 2100 m

Areal obinog bora nije ogranien na izrazite regije, ali na jugu areala zauzima vie poloaje, a lokalni relikti se nalaze na razliitim nadmorskim visinama.

Slika 2. Rasprostranjenost obinog (bijelog) bora u SAD-u.

1. Stanini zahtjevi
Raste na vrlo razliitim stanitima i raste u razliitim klimatskim regijama, te je ekoloki vrlo izdiferenciran. Dolazi na razliitim geolokim podlogama kao npr. vapnenci, serpentini, pjeenjaci, kriljci i dr. Ekoloki optimum postie u vlanim i kiselim, suhim i kiselim te suhim i bazinim tlima. Najee dolazi u mjeovitim sastojinama, gdje je pomijean s drugim etinjaama, i to sa smrekom, jelom i crnim borom. Obrazuje iste i mjeovite sastojine od montanog do subalpinskog pojasa. U prirodnom arealu javlja se na karbonatima i silikatnim vritinama te na stepskim vritinama, borovo-smreve ume na tresetu, u bukovim umama sa Carex-om. Potrebno je naglasiti da su mnogobrojne ume obinog bora nastale u konkurenciji sa vrstama sjene. U podruju liarskih terena zastupljen je na ekstremnim, stjenovitim, ljunkovitim, tresetnim i pjeskovitim tlima. O irenju arealna obinog bora odluuju prije svega ekstremni uslovi klime i tla i konkurencija sa bioloki jaim vrstama drvea. Obinog bora nema u subatlanskom, reliktnom stanitu, vjerojatno iz patlokih razloga, osipom iglica ( Lophodermium pinastri). Stanita obinog bora u Srednjoj Europi karakteriziraju suhoa, siromatvo u bazama, plitkoa tla ili kiselo-tresetna tla. Na ovim pionirskim stanitima od konkurencije zatienim populacijama forme i priraivanje su ispod prosjeka. Optimalni uvjeti za rast obinog bora su umjereno svjea, duboka, u sitnim esticama bogata tla. Trajna svjeina tla i bogatstvo u hranjivim tvarima stvaraju uvjete za natprosjeni rast, zakrivljenost, intenzivno priraivanje u debljinu, debele grane, ugroenost od gljivica, manje osrenog drveta. Korijenov sistem obinog bora je jako plastian. Do starosti od 10-20 godina prevladava sranica koja prodire do dubine od 150 cm, od 30-40 godina do dubine od 180-250 cm, a na pijesku i do dubine od 3-6 metara. Zbog horizontalnog grananja, korijenov sistem je nalik na mreu, pri emu se glavne horizontalne ile pruaju preko projekcije kroanja. Fine ilice su ravnomjerno rasporeene, nagomilane na hranjivim bogatim mjestima. Proimanje tla korijenovim sistemom je ekstenzivnije nego kod smre. Treba naglasiti da sa starou odumiru i vertikalne i horizontalne ile. Sa poveanim sadrajem klime zaostaje i rast sranice, a na tekim glinama obini bor se zakorijenjuje relativno plitko, ali jo uvijek dublje nego druge vrste drvea. Na pseudogleju, korijen se poinje rano ravati i zbog nedostatka kisika sranica odumire. Veliki sadraj skeleta ometa razvoj sranice tako da nastaju izrazite deformacije korijena. Plitko zakorijenjeni bor na suhim pijescima ima najee i lo oblik kronje, a melioracija tla intenzivira rast korijena i poveava prirast. I u pogledu formiranja korijenovog sistema postoje genetske razlike.

Slika 3. Bijeli bor na serpentinu i peridotitu (ranker)

2. Morfologija

Slika 4. Detalji : sjeme, krilca, cvjetovi, eeri ... Stablo do 30 (40) m visoko; deblo je ravno ili neto zakrivljeno, a kronja unjasta do iroko piramidalna ili kiobranasta; kora stabla u donjem dijelu izbrazdana i sivosmea, a u gornjem crvenkastosmea koja se ljuti u tankim ljuskama; izbojci u poetku zelenkastouti, kasnije sivosmei; pupovi duguljasto-jajasti, 6-12 mm dugi, crvenkastosmei, uglavnom nisu smolavi; iglice po 2 u uperku, duge 4-7 cm, iroke oko 2 mm, neto usukane, plavkastozelene ili sivozelene, fino napiljenog ruba, otpadaju nakon 2-3 godine; smolenice uz epidermu smjetene; rukavci iglica trajni; jednogodinji eerii na duljoj stapci, povinuti prema dolje, nalaze se pojedinano ili do 4 u prljenu; eeri su na stapci povinuti prema dolje, sivosmei, bez sjaja, jajastounjasti, 2,5-7 cm dugi, 2-3,5 cm iroki; titii na plodnim ljuskama rombini, s jedne strane eera obino jae razvijeni i piramidalno izboeni, a s druge vie ravni; grbica mala, sjajna i svijetlosmea, veinom bez iljka; sjeme jajastoduguljasto, tamnosmee ili sivo mrljavo, 3-5 mm dugo, krilce svijetlosmee, 3 puta dulje od sjemenke; kotiledona ima 4-8, koji su srpasto prema gore povinuti, nisu napiljeni, 2-2,5 cm dugi, trokutasti na poprenom prerezu.

Slika 5. Sjeme s krilcima

Slika 6. Granica s eerom.

Slika 7. Stablo obinog (bijelog) bora

Slika 8. Iglice na granici

Slika 9. Kora obinog (bijelog) bora

3. Biologija
Izraziti heliofit, jednodomna, anemofilna i kserofilna vrsta. Relativno dobro podnosi sol. Dostie visoku starost. Razmnoavanje je vegetativno i generativno. Vegetativno je razmnoavanje pomou reznica, to je vrlo teko, naroito ako je materijal sa starijih stabala. Zasad je jedino uspjean i praktian nain masovnoga vegetativnog razmnoavanja pomou cijepljenja. Kod generativnoga razmnoavanja muki, sumpornouti, i enski crvenosmei cvjetovi potpuno su razvijeni u V. i VI. mjesecu, ovisno o zemljopisnoj geografskoj irini i nadmorskoj visini lokaliteta, kada i dolazi do opraivanja. U tom stadiju enski cvjetovi stoje uspravno na duljim stapkama, a nakon opraivanja oni se povijaju prema dolje. Oplodnja se odvija sljedee godine u VI. mjesecu, tj. 13 mjeseci nakon opraivanja. Obino se iz oploene jajne stanice razvije jedan embrio. eeri sazrijevaju u IX. i X. mjesecu.

Slika 10. Muki cvijet obinog (bijelog) bora

Slika 11. enski cvijet obinog (bijelog) bora

4. Varijabilnost
S obzirom na to da dolazi na ogromnom prostranstvu, gdje postoje velike klimatske i stanine razlike, razumljivo je da je ova vrsta karakterizirana velikom amplitudom i da u nje postoji vei broj rasa, od kojih su mnoge opisane kao unutarvrsni taksoni. Meutim, postoje razliiti pristupi opisu pojedinih rasa, odnosno taksona i zbog toga su esto rase opisane pod raznim botanikim nazivima, kojima je dat razliit taksonomski status. To znai da postoji veliki broj sinonima u taksonomiji obinog bora. Osim toga problem kod unutarvrsne taksonomije obinog bora je i u tome to ova vrsta na cijelom tom velikom podruju rasprostranjenosti nije podjednako prouena ili, bolje reeno, to ne postoji jedan organiziran poduhvat sintetskog izuavanja taksona, na osnovi kojeg bi se dolo do boljeg uvida u taksonomiju cijele vrste. Postoji niz unutarvrsnih raspodjela na nie taksone, tako se npr. vrsta P. sylvestris dijeli u pet podvrsta: ssp. sylvestris - Europa i europski dio biveg SSSR-a juno od 62 sjeverne geogr. irine, izuzev Krima i Kavkaza; ssp. lapoonica Fies. - sjeverna Skandinavija i sjeverna podruja Rusije sjeverno od 62 sjeverne geogr. irine; ssp. hamata (Steven) Fomin - Krim i Kavkaz; ssp. sibirica Ledebour - centralni dio azijskog dijela biveg SSSR-a izmeu 52 i 62 sjeverne geogr. irine; ssp. kulundensis Sukaev - dolazi u stepskoj zoni u azijskom dijelu biveg SSSRa juno od 62 sjeverne geogr. irine. Usprkos injenici da se areal vrste P. sylvestris preklapa s arealom mnogih drugih vrsta borova veoma je malo dokaza o spontanom meuvrsnom krianju ove vrste. Postoji vrlo veliki broj varijeteta i hortikulturnih oblika. Preko 100 varijeteta je opisano u botanikoj literaturi, ali je samo 3-4 prihvaeno. Razlikuju se minimalno po morfologiji, dok su vee razlike primjetne u genetikom smislu (Pinus sylvestris var. hamata Steven.; Pinus sylvestris var. mongolica Litv.; Pinus sylvestris var. nevadensis D.H.Christ. i slino).

Slika 12. Sjeme obinog (bijelog) bora. Usporedba s veliinom olovke.

10

5. Genetska diferencijacija
U veoma irokom arealu postoje znaajne razlike u klimi. Ranija disjunkcija areala imala je za posljedicu i genetske izolacione efekte. Veliki morfoloki varijabilitet ukazuje da se moe zakljuiti na veliku genetsku labilnost. Kako je pitanje rasa za uzgajanje uma veoma znaajno, ve odavno se zapoelo sa istraivanjima lokalnih rasa obinog bora u odnosu na oblik kronje, pravost debla, zahtjeve na uvjete tla i drugo. Uglavnom moemo razlikovati: 1. Usko-kronjasti tip koji je zastupljen u borealno-kontinentalnoj klimi (Finska, te sjeverni dijelovi vedske i Norveke). 2. Pravoshodno usko-granati ekotip montane visinske oblasti. 3. Uglavnom iroko-kronjasti tip niih podruja: borovi jugozapadne i srednje Njemake. Najee su krivi, imaju debele grane i iroke kronje. Vie stradaju od snjegoloma nego borovi sa uskim kronjama i tankim granama. Posebne lokalne rase razlikuju se po obliku kronje, kvalitetu drveta, pravosti stabla, priraivanju, ugroenosti od snijega, bolesti iglica i dr. Zato pri prirodnom obnavljanju treba strogo voditi rauna da prilikom obnove, u matinoj sastojini postoje samo ona stabla od kojih moemo oekivati najpogodnije potomstvo u pogledu postavljenog cilja budueg gospodarenja, a kod podizanja kultura, mora se strogo voditi rauna o provenijenciji sjemena i nasljednim svojstvima tih provenijencija. Provenijencije otporne na tete od snijega nalaze se uglavnom u sjevernom dijelu areala i u visokim planinskim podrujima, pri tome su to stabla sa uskim kronjama i tankim granama, te su po lokalitetu gdje su najzastupljenije dobile i ime (obini bor sa Laplanda, Engadina i vicarskoj itd). Prema tome, to ime pored provenijencije oznaava i odreeni kvalitet te provenijencije. iroko granati obini borovi potiu uglavnom iz zapadnih i junih podruja areala ( Belgija, juna Francuska, panjolska, dolina rijeke Po u Italiji, Maarska). Iako se Bosna nalazi na junoj granici areala obinog bora, na mnogim podrujima prevladavaju borovi sa uskim kronjama i tankim granama (Bos. Petrovac, Glamo, Bugojno, Romanija, Rogatica). SARVAS na osnovu rezultata svojih istraivanja, koja se uglavnom odnose na oblik kroanja konstatira da se kvalitetnije provenijencije obinog bora nalaze na sjevernom i junom graninom podruju, dok se nekvalitetnije populacije nalaze u centralnom dijelu areala.

Slika 13. Lokacija: Trebevi. Jako loe sjeme-kriva stabla.

11

6. Ekologija
Obzirom na velike razlike koje postoje u prirodnom arealu obinog bora, te obzirom na nadmorsku visinu, geografsku irinu te karakteristike klime i tla, kod obinog bora postoje izvanredne mogunosti prilagoavanja (Ljetna temperatura od 9C do 20C, a godinja koliina oborina od 400 mm do 2500 mm. zimske temperature od 0 do -20 i drugo). Obini (bijeli) bor se karakterizira kao heliofitna vrsta, vrsta svjetla. Meutim, zahtjevi na istoku i sjeveru areala za svjetlou su manji, tako da se u tom podruju ne moe smatrati izrazitom vrstom svjetla. Naime, pri smanjenom prilivu svjetla ne stvara izrazite iglice sjene ali je proizvodnja suhe supstance znatno smanjena.

Slika 14. Bijeli bor, ponik. Rasadnik, Olovo.

12

7. Ugroenost obinog (bijelog) bora

Snijeg i kitine u guticima i letvenjacima (savijanje stabala) i snijegolomi su esta pojava kod populacija sa irokim kronjama dok su forme obinog bora sa uskim kronjama i tankim granama manje ugroene. Obini bor je otporan na zimski i kasni mraz i na tete od vjetra. Nizinske provenijencije su otpornije na suu i do starosti od oko 60 godina jako je ugroen od poara (niska kronja, suhe grane). Kod napada gljivice Peridermium pini suenje nastupa od vrha, a napadnuta su najee starija stabla. Napadnuta stabla treba postepeno uklanjati. Trametes pini napada najee u sjeveroistonom dijelu areala Europe, to se manifestira obilnim izljevom smole, te se na taj nain smanjuje i vrijednost drveta. Mjere borbe je teko provesti, jer se bolest javlja na svim visinama. Lophodermium pinastri u kulturama u podrujima sa visokom zranom vlagom poslije toplog ljeta i pri subatlanskoj klimi moe priiniti velike tete. Zapadne i june provenijencije su vie izloene ovoj bolesti nego sjeverne provenijencije.

Slika 15. Peridermium pini

Slika 16. Trametes pini

13

Slika 17. Lophodermium pinastri Fomes anosus = Trametes radiciperda napada korijen i unitava ga. irenjem bolesti dolazi do ugibanja stabla. Obini bor napada mnotvo tetnika kao borov prelac, surlai, Blastofagus minor, Blastofagus piniperda, Evetria buoliana, Evetria turionana, Lymantria monacha, Taumatopea pytiocampa. Masovnim razmnoavanjem tetnika u znatnoj mjeri doprinose i iste sastojine obinog bora. U zapadnoj Europi, izvan prirodnog areala obinog bora konstatirano je njegovo odumiranje. Vjerovatni uzrok su jaa kolebanja temperature i vlage koje reduciraju vitalnost obinog bora, to se kasnije odraava pojavom mednjae. Na tekim glinovitim tlima, u jako vlanim godinama uslijed nedostatka prozrake ugiba stablo. U sunim godinama je virulentan Fomes anosus.

Slika 18. Fomes anosus.

8. Priraivanje
14

Obini bor moe doivjeti veoma visoku starost od 150-300 godina, a prema HEGI-u i do 600 godina. Kod Olova u Bosni i Hercegovini na panjevima prosjenih stabala konstatirana je starost od 250-300 godina, dosee visinu 40-45 metara (kod Olova je izmjerena visina 42 metra). Najbolje raste na stanitima izvan prirodnog areala na ranijim bukovim stanitima. Sa 90 godina dosee visinu od 30-35 metara. Pojedinana stabla mogu imati visinu od 45 metara i prsni promjer od preko 100 cm. Ukupna proizvodnja krupnog drveta u starosti od 90 godina je oko 700 m/ha, sa 120 godina oko 900m/ha, i sa 150 godina oko 1000m/ha. U svojim prinosnim tablicama SCHOBER (1987) daje slijedee podatke o prinosima obinog bora u Njemakoj:
Starost godina 100 120 140 100 120 140 gornja visina m 30.0 32.0 33.6 25.5 27.1 28.7 broj stabala kom/ha 247 189 153 312 231 182 temeljnica m/ha Bonitet I 26.8 26.4 25.8 Bonitet II 28.8 25.2 24.4 drvna masa gl. sastojine m/ha 345 362 372 288 302 308 ukupna drvna masa m/ha 776 881 966 608 699 773 zapreminski prirast m/ha 7.8 7.3 6.9 6.1 5.8 5.5

Drvo obinog bora ima veoma iroku upotrebljivost, kao jela i smra. Gustoa je u prosjeku 0.25, neto via nego kod jele i smre. No i pored vee vrstoe, vee lomljivosti i manje nosivosti, kvalitetno drvo ovog bora dostie visoku cijenu i najvrijedniji sortimenti su za oko 10 puta skuplji nego prosjena cijena duge oblovine. Da bi se postigle tako visoke cijene, produkcijski period mora biti dui od 120 godina. Drvo se upotrebljava za furnir, za namjetaj, okvire za prozore i drugo. Kvalitetni sortimenti iznad srednjeg promjera od 25 cm su traeni i dobro plaeni. Drugi sortimenti koriste se kao ogrijev, za sulfatnu celulozu, drvenu vunu i drugo. Obzirom na zahtjeve stanita koji nisu veliki i na proizvodnju drvne mase, obini bor treba unositi na siromanija i sunija stanita, zatim na stanita koja su ugroena mrazom. Koristi se kao predkultura na stanitima ekstremnih uvjeta. I na loijim staninim uvjetima mogua je proizvodnja vrijednijih sortimenata i uz due produkcijske periode. Pogodan je za zadravanje za namjenu kao priuvci (40 do 50 stabala po hektaru) koji je koriste tek u drugoj ili treoj generaciji. Primjenom uzgojnih mjera njege vrijednosti proizvedene drvne mase moe se poveati za oko 3 puta u odnosu na njegovanu sastojinu, a ako se blagovremeno reu grane na najkvalitetnijim ravnomjerno rasporeenim stablima, vrijednost na njima se moe poveati za daljih 60-70%. Tretman sa sastojinama obinog bora moe biti razliit i ovisi od glavnog cilja proizvodnje. Na nekadanjim umama liara prednost treba dati masovnoj proizvodnji i kraim produkcijskim periodima od 90-100 godina. Na takvim stanitima ve od 110 godina dolazi do pojave trulenice korijena. Moe se unositi u iste smrine sastojine radi poveanja stabilnosti. Ako kod obinog bora imamo za cilj najvrijedniju proizvodnju neophodne su mjere njege ukljuujui rezanje grana. U fazi mladika neophodno je uklanjati nadrasla stabla bez obzira na njihovu kvalitetu (za razliku od smre) a posebno tzv. vukove koji mogu znatno utjecati na smanjenje kvalitete budue sastojine.

15

U fazi gutika treba nastaviti sa uklanjanjem nadraslih stabala i nekvalitetnih stabala u gornjoj etai i postepeno otpoeti sa pozitivnim odabiranjem (princip SHADELIN-ove selektivne prorijede). Od faze letvenjaka treba primijenjivati iskljuivo pozitivnu selekciju (pomaganje najkvalitetnijih jedinki u gornjoj etai i uklanjanje njihovih konkurenata bez obzira da li su konkurenti dobri ili loi.

Slika 19. Lokacija: Bentwaters, Suffolk

Slika 20. Lokacija: Witton Moor, Yorkshire Dales

16

9. iste sastojine obinog (bijelog) bora

Za pravilno prirodno obnavljanje sastojina obinog bora trebamo imati u vidu slijedea bioloka svojstva i ekoloke zahtjeve obinog bora: - izrazita je vrsta svijetla - podnosi ekstremne visoke i niske temperature - zadovoljava se manjom koliinom vlage u tlu i zraku - uslijed dubokog zakorijenjivanja, otporan je na tete od vjetra i snijega - ne tete mu otrovni gasovi - ima veoma plastian korijenov sistem, to znai da se lako prilagoava fizikoj i fiziolokoj dubini tla - na dubokim i plodnijim tlima podnosi bolje zasjenu nego na plitkim i u hranjivim tvarima siromanim tlima - dobro raste na silikatnim i karbonatnim matinim supstratima - ima veoma male zahtjeve za hranjive tvari u tlu - zbog nepovoljnog odnosa C/N u iglicama ( C/N=65) sadraja smole, voska i tanina iglice se razlau teko - dobro uspijeva na suhim sunanim stranama - sa uspjehom raste od sjeverne i visinske granice ume do pojasa uma hrasta kitnjaka - napadaju ga razni tetnici, posebno potkornjaci, savijai, zolje itd. - u sastojini poinje obilno plodonositi oko 30 godine, a plodonoenje je obilno svake ili gotovo svake godine - razmnoava se samo generativnim putem.

9.1. Obnavljanje
Zbog svojih biolokih svojstava i ekolokih zahtjeva sastojine obinog bora se obnavljaju istom i oplodnom sjeom. Preborne sjee dolaze u obzir samo ako se provodi grupimian prebor i to u veim skupinama.

9.2. iste sjee

iste sjee na velikim povrinama ne dolaze u obzir jer nisu garancija da e se sastojina prirodno obnoviti. Umjesto njih koriste se sjee na golim povrinama uz ostavljanje sjemenjaka. Ako primjenjujemo ovaj nain obnavljanja, ostavlja se 40-50 stabala po hektaru koja su na pomladnoj povrini ravnomjerno rasporeena (razmak 18-20 metara). To su najkvalitetnija stabla sa pravilnom i dobro razvijenom kronjom te dobro razvijenim korijenovim sistemom. Poto se sastojine obinog bora nalaze u neobino razliitim ekolokim uvjetima. I stanje tla je razliito. Na sjeveru i na veim nadmorskim visinama moemo nai i deblje naslage nerazloene mrtve umske prostirke, a u nizinama i manjim geografskim irinama tlo je pokriveno prizemnom florom. Zato, kada je potrebna priprema tla prije opadanja sjemena, provodit e se na razne naine. Korisno bi bilo da se poslije sjee sjeina oisti od otpadaka, kako bi se mogle provoditi lake njege. Poto je sjeina oiena, pristupa se obradi tla i to najee ne na cijeloj povrini nego u prugama ili na malim povrinama. Obrada tla se moe vriti runo ili mehaniziranim sredstvima ovisno o konfiguraciji terena i to u godini punog uroda, prije opadanja sjemena, u toku jeseni ili rane zime. Kad se javi prirodno podmladak, sjemenjaci koji su izvrili svoj zadatak se uklanjaju najkasnije nakon 10 godina. Uobiajeno je ponekad da se ovi sjemenjaci ostavljaju jo due vremena na sjeini, jer upravo kod bora kasnije dolazi do veoma visokog prirasta vrijednosti. 17

ista sjea u obliku pruga daje zadovoljavajue rezultate ako pruge nisu previe uske. irina pruge iznosi oko dvije visine zrelih stabala ( 50-60 metara ). Previe uske pruge ometaju normalni rast obinog bora, dolazi do deformacija kod mladih biljaka, tako da su za buduu sastojinu, koja treba da proizvodi kvalitetnu drvnu masu izgubljena. Sjea se provodi prije ispadanja sjemena iz eera tj. u godini kada eeri sazrijevaju (druge godine poslije cvjetanja) u jesen ili u toku zime. Ovo iz razloga to sjeme iz eera obinog bora ispada u proljee. Do ispadanja sjemena, posjeena drvna masa se mora izvui. Kod obinog bora godina punog uroda moe se utvrditi godinu dana prije sazrijevanja iarica, jer kao to znamo, iarice obinog bora sazrijevaju tek druge godine nakon cvjetanja. U povoljnim uvjetima stanita, zadovoljavajui prirodni podmladak javlja se 2-3 godine poslije provedene sjee. ista sjea na malim povrinama, krugovima je est nain prirodne obnove istih sastojina obinog bora. Primjer poetnog kruga iznosi oko 2 visine zrelog stabla tj. oko 60 metara (povrina kruga oko 0,3 ha). Ukoliko se ukae potreba poslije provedene sjee se otpaci od sjee uklanjaju, slau u gomile ili spaljuju, a tlo se obradi runo. Obnavljanje se nastavlja ili otvaranjem novih krugova ili istom sjeom oko ve obnovljenih povrina. U tom sluaju provodi se prstenasta ista sjea sa irinom prstena od oko 30 metara.

9.3. Oplodne sjee

Mogu se primjenjivati oplodne sjee na velikim povrinama, u prugama i na malim povrinama. Poto je obini bor izrazita vrsta svjetla ne provodi se pripremni sijek nego samo naplodni i dovrni, uz eventualno jedan naknadni sijek. Naplodni sijek se provodi u godini punog uroda pred otvaranje iarica tj. u jesen ili zimu. Poto ima velike zahtjeve za svijetlost prilikom naplodnog sijeka vadi se 50-70% drvne mase. 2-3 godine poslije provoenja naplodnog sijeka, provodi se ili dovrni sijek ili naknadni, a poslije dalje tri godine dovrni sijek. Dovrni sijek se mora provesti najkasnije kada podmladak dostigne visinu od oko 0.3 metra, u protivnom moe doi do degeneracije podmladka, te je neupotrebljiv za proizvodnju kvalitetne drvne mase. U sastojinama obinog bora esto se ostavlja manji broj priuvaka, najkvalitetnijih stabala sa dobro razvijenom kronjom, kako bi se na taj nain proizvela deblja stabla, koja imaju visoku vrijednost. Prema Baader-u maksimalni broj stabala priuvaka koji se ostavljaju na obnovljenoj povrini bi bio: Starost priuvaka god 80-130 131-160 161-200 Broj stabala po hektaru kom 50 33 20 Razmak izmeu priuvaka m 16 20 25

Specijalno podmladno razdoblje inae je veoma kratko i traje 5-6 godina. Kod oplodne sjee na velikim povrinama sklop se prekida ravnomjerno na cijeloj povrini. Kod oplodne sjee u malim povrinama obzirom na velike zahtjeve za svijetlom minimalna povrina podmladnog jezgra je 0,3 do 0,5 ha (promjer kruga 60-80 metara).

18

9.4. Njega gutika

Obini bor koji pripada vladajuoj etai tei formiranju irokih kronji. U gutiku se provodi prvenstveno negativno odabiranje i uklanjaju nepoeljni nasilnici i loe formirana stabalca. Dalji zahvati u gornju ili srednju etau obino nisu potrebni. Poto se od bijelog bora trai proizvodnja vrijednijih sortimenata, potrebno je odravati ga u guem sklopu. Na taj nain e se formirati ui godovi, to je za proizvodnju vrijedne drvne mase neobino znaajno. U podrujima koja su ugroena od snijega mora se pristupiti jaem razrjeivanju jer se na taj nain spreava nagomilavanje snijega na kronjama stabala i njihovo savijanje. Pri provoenju njege gutika ne treba zanemariti ni pozitivno odabiranje jer e u mnogim sluajevima ono biti neophodno potrebno, naroito kada je u pitanju manji broj jedinki. Ranije otpoinjanje pozitivnog odabiranja naroito je znaajno kod onih rasa bijelog bora koje se odlikuju uskim kronjama i tankim granama i granicama. Poto je bijeli bor izrazita vrsta svijetla, nije ga mogue odrati u sporednoj sastojini. Stoga se mora misliti na stvaranje sporedne sastojine koju e sainjavati neki liari (kao lipa, joha, bukva). Ove vrste potpomau bre ienje od grana, a osim toga smanjuje se opasnost od poara koji esto mogu unititi vee povrine. Naime, u istim sastojinama bijelog bora mnogi niski poari preko suhih grana prelaze u visoke, i na taj nain mogu potpuno unititi sastojinu.

Slika 21. uma obinog (bijelog) bora (Lokacija: Sierra de Guadarrama)

19

10. ume smre i bijelog bora Piceo-Pinetum s.lat.

Unutar klimapojasnih uma bukve i jele sa smrom zastupljene su na insoliranim poloajima, naroito na planinskim visoravnima, zajednice smre i bijelog bora, nastale putem prirodne sukcesije vegetacije na povrinama nekadanjih poarita, sjeina ili drugih obeumljenih povrina.Rasprostranjene su i na zemljitima obrazovanim na krenjakim i dolomitnim, kao i na razliitim silikatnim stijenama. Otri klimatski uvjeti, specifina fitoklima, priroda organske materije iglica i drugih dijelova etinarskih vrsta drvea, utiu na njihovu usporenu transformaciju, to vodi na obrazovanju sirovog humusa i na karbonatnim supstratima. To ima posljedicu da u sustavu dominiraju acidofilne vrste, karakteristine za smreve ume, odnosno svezu Vaccinio-Piceion. Br.-Bl. (1938) 1939. Opisane su dvije asocijacije ovih uma koje imaju sekundarni karakter.

10.1. ume smre i bijelog bora na krenjacima i dolomitima

Piceo-Pinetum illyricum Stef. 1960. Rasprostranjene su na toplijim poloajima, posebno na planinskim visoravnima, od 900-1500 m nadmorske visine, unutar ume bukve i jele sa smrom, sa kojima su esto mozaino rasporeene, kao i sa drugim sekundarnim umskim fitocenozama u ovom pojasu. Posebno su karakteristine za iri region Romanijske i Miike visoravni kao i za kupreko-bugojansko podruje. Predstavljaju prelazne stadije u razvoju umske vegetacije prema umama bukve i jele sa smrom izmeu kojih se, u pravilu, pojavljuje jo jedna sekundarna umska zajednica jele i smre. Zastupljene su na seriji krenjakih zemljita, karakteristinog zemljinog pokrivaa. U poetnim fazama razvoja ove zajednice, zemljita su jae kserotermizirana. T o je posebno izraeno na povrinama dolomitnih rendzina, npr. U kupreko- bugojanskom podruju, to jako usporava razvoj ove zajednice, odnosno uspostavu mezofilnijeg fitoklimata.U svome razvoju ova umska zajednica prolazi kroz poetnu i inicijalnu, optimalnu i zavrnu ili terminalnu fazu razvoja, dobivajui sve vie karakter mezofilne ume, to je posljedica promjene sastava i strukture sastojina. Inicijalna faza razvoja moe se odvijati preko ibljaka smreke ( Juniperus communis, J. Intermedia ) i prelaznih zajednica jasike i breze. Prva inicijalna faza zajednice sa smrekom karakteristicna je za jae antropogeno uplivisana podruja i rezultat je usporenog razvoja umske vegetacije uslijed pae.Zbog ovih utjecaja stanini uvjeti se pogoravaju, dolazi do kserotermizacije stanita a u nekim sluajevima i do erozije zemljita, ime se onemoguava naseljavanje i razvoj u pionirskim vrstama: jasiki, brezi i ivi. Umjesto njih se iri smreka, koju stoka ne pase, postepeno stvarajui rjee ili gue ibljake. Pod njenom zatitom naseljava se bijeli bor, formirajui nepotpun sklop, a kasnije smra, obrazujui u poetku manje grupe zajednice bijelog bora i smre. Poveanjem sklopljenosti sastojina ( sklop oko 0,5 ) i promjenjivog svjetlosnog reima dolazi do iezavanja smreke i sa njom mnogih heliofilnih vrsta i razvoj se odvija dalje u pravcu formiranja guih sastojina i mezofilnije fitoklime. U drugom sluaju, inicijalna faza se odvija preko formiranja zajednice jasike i brze, koja je karakteristina za bolja stanita. Ove vrste drvea zadrale su se jo meu kronjama bijelog bora i smre i stadija kad su ovi heliofiti izgraivali zajednicu Populo-Betuletum Gli., u koju su se kasnije naselili bijeli bor, a jo kasnije i smra i jela. Optimalna faza zajednice smre i bijelog bora predstavlja takve sastojine gdje je sklop potpun. Kao rezultat izrastanja smre iz donje u gornju etau, nastaju hladniji fitoklimat, to sve ima za posljedicu i formiranje sirovog humusa, koji indiciraju izraziti elementi smrevih uma: Pyrola vrste, Melampyrum silvaticum, Vaccinium myrtillus, V. Vitis idaea, Luzula vrste i dr. uz izvjesne fagetalne elemente. to ukazuje na tendenciju razvoja ove zajednice ka klimatogenoj (klimapojasnoj) umi bukve i jele sa smrom. Terminalna faza razvoja predstavlja ve novu zajednicu jele i smre ( AbietiPiceetum Illyricum Stef.) u kojoj se bijeli bor zadrao samo u nadstojnoj etai pojedinano ili u manjim skupinama stabala veih dimenzija.

10.2. ume bijelog i crnog bora

20

Sveza obuhvata ume crnog i bijelog bora u ilirskom ( dinarskom ) podruju, zastupljene u disjunktnom arealu jer su vezane za dolomitne i peridotitsko-serpentinitske komplekse, zauzimajui najizloenije i najtoplije poloaje. Rasprostranjene su na jako kserotermnim poloajima, u irokom visinskom intervalu od 250 (300) do 1500 m nadmorske visine, na strmim padinama, pliim i skeletnim zemljitima, jako stjenovitim terenima, naroito na peridotitu, pod ekstremnim uvjetima toplote, zemljine i zrane vlage. Ovakve orografske prilike utiu da zemljita nose mnoga obiljeja matinog supstrata, ija fizika i kemijska imaju odluujui utjecaj na floristiki sastav. Odlikuju se specifinim floristikim sastavom i graom, osnovno obiljeje prizemnoj flori daje crnjua ( Erica Carnea ), koja esto prekriva itave padine. Uvjetovane su orografsko-edafskim faktorima i predstavljaju trajne stadije vegetacije, uklopljene unutar razliitih klimazonalnih i klimapojasnih fitocenoza. Ove borove ume sintakronomski se djele, prema tome da li su rasprostranjene na dolomitu ili na preidotituserpentinitu, na dvije podsveze: Orno-Ericenion dolomiticum Horv. i Orno-Ericenion serpentinicum Horv. Imaju veliki umskogospodarski znaaj u produkciji veoma vrijedne drvne mase, mogunosti korienja smole, te brojnih ljekovitih i jestivih biljnih vrsta. Ovo su iskljuivo umska zemljita i na svim obeumljenim povrinama treba rekultivacijom formirati odgovarajue borove ume. S obzirom da naseljavaju extremna stanita, imaju velik zatitni znaaj u spreavanju erozije, regulaciji reima voda, ublaavanju klimatskih ekstrema.

10.3. ume bijelog bora na dolomitu

Pinetum silvestris dinaricum Stef. Zastupljene su u veim kompleksima na zapadnobosanskim planinama Jadovniku, atoru. Staretini, Malovanu i Kujai, te u podruju Koprivnice, izmeu Bugojna i Kupresa. Nalaze se na dolomitnoj redzini na strmim, toplim padinama sa izraenim geomorfolokim oblicima karakteristinim za ove masive. Ove ume bijelog bora nalaze se uglavnom u visinskom dijapazonu izmeu 900-1500 m nadmorske visine, dakle unutar klimapojasnih uma bukve i jele sa smrom. U sastavu zajednice zastupljene su uz: bijeli bor ( Pinus silvestris ), crni jasen ( Fraxinus ornus ), javor gluha ( Acer obtusatum ), mukinja ( Sorbous sria),austrijska mukinja ( S. austriaca ). Jarebika ( S. aucuparia), crni grab ( Ostrya carpinifolia ) a od vrsta grmlja: Amelanchier ovalis, Cotoneaster tomentosa, Cytisanthus radiatus, Rosa spinosissima, R. Pendulina, Viburnum lantana, Rhamnus cathartica, Prunus spinosa i dr. Na izrazito kserotermnim poloajima mijea se i crni bor ( P. nigra ), a u niim predjelima gradi sastojine sa kserofilnim liarima, meu kojima se javlja i bijeli grab ( Carpinus orientalis ), medunac ( Quercus pubescens ).

10.4. ume crnog i bijelog bora na peridotitu-serpentinitu

21

Pinetum nigrae-silvestris Pavl. Rasprostranjene su na neto dubljim zemljitima na peridotitsko-serpentinitskoj podlozi, preteito smeem zemljitu gdje obje vrste nalaze uslove za povoljan rast i razvoj. U pogledu orografskih i edafskim uvjeta ova zajednica ima intermedijalan poloaj izmeu ekstremno kserotermnih uma crnog bora i mezofilnih uma bijelog bora na ovim supstratima. Sindinamski su povezane sa umama kitnjaka. Uz vrste borova, iji se udjeli mijenjaju u zavisnosti od mikrostaninih uvjeta, ali i od antropogenih utjecaja, primjeani su: kitnjak, breza, brekinja, jarebika, divlja trenja, crni jasen, estika. Vrste grmlja su iste kao i kod uma crnog bora na ovim stijenama, ali su manje pokrovnosti, ruj i suruica, jer su ovdje manje izraeni koluvijumi i sipari za koje su ove vrste posebno vezane.

10.5. ume bijelog bora na peridotitu-serpentinitu

Pinetum silvestris serpentinicum s.lat. Predstavljaju najmezofilniju i najmanje rasprostranjenu zajednicu borovih uma na ovim supstratima. Vezana su za dublja, ouvanija i svjeija smea zemljita na relativno blaim nagibima na viim predjelima, uglavnom iznad 800 (900) m nadmorske visine. Preteito su rasprostranjene na Konjuhu i na viim masivima u slivovima Gostovia, Dubotice i Tribije. Uz bijeli bor primjeani su kitnjak, jarebika i breza. Pojedinano su zastupljene vrste grmlja: Rhamnus frangula, Rosa pendulina, R.spinosissima, a u prizemnoj flori dominira : Erica carnea, Pteridium aquilinum, Vaccinium myrtillis, zatim: Potentilla alba, Anemone nemorosa, Erythonium dens canis, Symphytum tuberosum, Epimedium alpinum i dr.

ZAKLJUAK
22

Obino nastanjuje mjesta i terene koji su eksponirani sunevoj svjetlosti, to ga ini izuzetnom heliofitnom vrstom. Ima dosta jaku izdanaku snagu, razvija se na stanitima koja ne obiluju hranjivim tvarima. Bijeli bor predstavlja jednu od karakteristinih vrsta u Hrvatskoj. Dosta su este iste sastojine ove vrste na terenima koji imaju slabu proizvodnu snagu. esto su ume bijelog bora razvijene na serpentinama sjeverne i sjeveroistone Bosne, na grebenima i padinama. Bijeli bor je, moe se rei, dosta varijabilna vrsta. Lako ga je razlikovati od ostalih borova (izdaleka) jer ima upeatljivo crvenkastu koru pri vrhu u odnosu na donji dio stabla. Uobiajeno je da se ume bijelog bora u Hrvatskoj zatiuju i proglaavaju park umom ; zabranjena je melioracija i prenamjena povrina i sl. Zanimljivo je da svi dijelovi bora sadre eterina ulja (terpentinsko ulje) i smole. U kori borova ima 2050% tanina, gorkih materija i flavonskih sjedinjenja. ume bijelog bora predstavljaju najmezofilniju i najmanje rasprostranjenu zajednicu borovih uma na peridotitu i serpentinima. ume bijelog i crnog bora u dinarskom podruju zastupljene su u disjunktnom arealu jer su vezane za dolomitne i peridotitsko-serpentinitske komplekse, zauzimajui najizloenije i najtoplije poloaje.

23

LITERATURA

edomil ili <<Atlas drvea i grmlja >> Svjetlost, zavod za udbenike i nastavna sredstva, Sarajevo, 1990. godine. Konrad Pintari << umsko-uzgojna svojstva i ivot vanijih vrsta umskog drvea >> Udruenje umarskih ininjera i tehniara Federacije BiH (UIT) 2000. godine. Konrad Pintari << Uzgajanje uma II. dio ; Tehnika obnove i njege sastojina >> umarski fakultet Sarajevo, oujak 1991.godine. Edward F. Gilman and Dennis G. Watson << Scotch Pine Pinus Sylvestris >> October 1994. Vladimir Beus << Fitocenologija >> Federacija Bosne i Hercegovine Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta i ''SARAJEVO-PUBLISHING'', Sarajevo 1997.godine http://www.treeblog.co.uk/seecats.php?category http://www.en.wikipedia.org/wiki/Scots_Pine http://www.kirka.co.yu/kirkapharma/lekovitobilje/bor.htm

24