Proizvodnja u KK

Istraivanja propuhivanjem metalne taline kisikom odozgo u adaptiranom Bessemerovom

konvertoru kapaciteta od 2 t zapoela su 1949. g. u Linzu (Austrija). Nastavak istraivanja se
provodio u 15 t konvertoru u Linzu, te 5 t i 10 t konvertorima u Donawitzu. Tako su razvijeni
LD konvertori u Linzu 1952. g., a u Donawitzu 1953. g. Izrada elika u kisikovim
konvertorima brzo je prihvaena u cijelom svijetu jer je proces bio jeftiniji i efikasniji od
ostalih. Zbog toga su se gradili LD konvertori kapaciteta od 50 do 500 t. Obino se u eliani
instaliraju najmanje dva, a esto i tri konvertora tako da dok je jedan u remontu, preostala dva
stalno rade. Osnovne sirovine: sirovo eljezo, elini otpad i/ili neki drugi izvor metala (npr.
DRI proizvodi) , Fe-ruda (Fe
2
O
3
), talitelji, kisik i ferolegure (dodaju se u lonac).
Tehnologija izrade konvertorskog
Primarni cilj pri proizvodnji elika u kisikovim konvertorima je smanjivanje sadraja ugljika s
oko 4 mas. % na manje od 1 mas. % (obino manje od 0,1 mas. %). Proizvodnja elika u
konvertoru odvija se u nekoliko faza koje traju oko 45 min, obino 30-65 minuta. Prije
punjenja konvertora u raunalo se unesu podaci bitni za voenje procesa izrade elika
(kemijski sastav i temperatura sirovog eljeza, kemijski sastav i temperatura elinog otpada).
elini pripremljeni otpad se pomou koara unosi u konvertor. Da bi se izbjeglo pricanje u
konvertor se prvo dodaje pripremljeni elini otpad (kranom ili obino pomou dvije korpe).
Tekue sirovo eljezo iz visoke pei se doprema pomou torpeda na tranicama. Ako je
potrebno ono se u transfer loncu obradi radi uklanjanja sadraja sumpora (0,025 - 0,002 mas.
%) u trajanju od 5 do 20 minuta. Nakon odsumporavanja lonac se zarotira kranom i ukloni se
troska koja pliva na rastaljenom eljezu. Nakon toga se kranom podie lonac s rastaljenim
sirovim eljezom i nagne se, te se sirovo eljezo izlije u nagnuti konvertor.
Upuhivanje kisika u talinu
Nakon to se napuni elinim otpadom i rastaljenim sirovim eljezom konvertor se uspravlja i
poinje propuhivanje kisikom kroz vodom hlaeno koplje. Ovisno o volumenu konvertora i
kapacitetu kolektora i proistaa plina brzina propuhivanja kisikom je 560-1000 Nm
3
/min.
Potrebno je koristiti to ii kisik (min. 99,5 %). Danas konvertori rade s kisikovim kopljima
koja imaju 4-5 mlaznica i najee s koliinama kisika 640-900 Nm
3
/min za konvertore
kapaciteta 230-300 t. Kod konvertora propuhivanih odozdo, kisik se injektira kroz dno
uporabom brojnih mlaznica ili otvora (14-22 otvora za propuhivanje 4-4,5 Nm
3
O
2
/t elika u
jednoj minuti). Ti se otvori sastoje od dviju koncentrinih cijevi, pri emu se kisik injektira
kroz sredinju cijev, a ugljikovodici (prirodni plin ili propan) struje kroz prostor izmeu cijevi
i slue kao sredstva za hlaenje. Nakon zavretka propuhivanja kisikom, konvertor se zarotira
u smjeru za punjenje, (gotovo pod 90
o
) tako da se moe uzeti uzorak za kemijsku analizu i
izmjeriti temperatura. Na osnovi laboratorijskih rezultata kemijskog sastava odluuje se da li
je talina gotova za izlijevanje ili je nuna korekcija. Komercijalni uspjeh proizvodnje elika u
konvertoru postignut je uglavnom zbog dvije bitne karakteristike: proces ne treba vanjski
izvor topline (reakcije oksidacije za vrijeme propuhivanja osiguravaju potrebnu energiju za
taljenje talitelja i elinog otpada) i sposoban je rafinirati elik velikom brzinom. Reakcije
oksidacije primjesa brzo se odvijaju zbog izrazito velike kontaktne povrine. Emulzija
plin/metal/troska emulzija stvara veliku kontaktnu povrinu koja poveava brzine reakcija
rafinacije.


im se pone s dovodom kisika dodaju se talitelji
(vapno, dolomitno vapno, CaF
2
itd.). Dodavanje
talitelja obino se zavrava pri kraju druge serije
propuhivanja kisikom. Vapno (CaO) se dodaje u
pravilu radi kontrole sadraja sumpora i fosfora u
eliku. Dolomitno vapno (MgO) se koristi radi
zasienja troske s MgO, odnosno da se smanji
otapanje dolomitnog vatrostalnog materijala unutar konvertora (13-36 kg/t elika). Kod
veine konvertorskih eliana dodaju se vapnenac (CaCO
3
) ili dolomitni vapnenac
(CaCO
3
MgCO
3
) ee kao hladila nego kao talitelji.Kod visokougljinih talina ponekad
se dodaje CaF
2
zbog otapanja
vapna i smanjenja viskoziteta
troske. Budui je CaF
2
veoma
korozivan prema vatrostalnoj
oblozi i stvara HF koja dovodi
do korozije sustava za ienje
plina dodaje se u veoma malim
koliinama. Silicij, mangan,
eljezo i fosfor stvaraju okside
koji u kombinaciji s taliteljima
stvaraju tekuu trosku. Neovisno
o tome da li se konvertor
propuhuje kisikom odozgo ili odozdo nastala troska ima sastav: 40-60 mas. % CaO, 2-10
mas. % MgO, 4-30 mas. % FeO, 3-8 mas. % MnO, 12-26 mas. % SiO
2
, 1-3 mas. % P
2
O
5
,
1-2 mas. % Al
2
O
3
, 0,1-0,3 mas. % S. Suma tri osnovna oksida u trosci CaO+FeO+SiO
2
je
u podruju 82-92 % s bazicitetom troske izraenim s CaO/SiO
2
=2-4. Kod veine
konvertorskih troski sadraj MgO je manji od 8 mas. %, a P
2
O
5
od 3 mas. %. Nakon
zavretka propuhivanja kisikom uzima se uzorak za kemijsku analizu i mjerenje
temperature taline. Ako je talina "pretopla" dodaju se hladila (Fe-ruda ili vapnenac), a ako
je talina "prehladna" ili je sadraj ugljika, fosfora i sumpora previsok nastavlja se s
dodatnim propuhivanjem (1-3 minute). Ovisno o uvjetima rada i promjeru ispusnog otvora
izlijevanje taline od 300 t traje 4-8 minuta. Budui se moe stvoriti vrtlog blizu izlijevnog
otvora treba voditi rauna da se ne izlije i dio troske u lonac za elik (razvijena je razliita
oprema ukljuujui postavljanje elektomagnetskih sezora za detekciju troske).

Vrste kisikovih konvertora
U osnovi postoje tri vrste kisikovih konvertora: propuhivanje kisikom odozgo (LD, BOF
ili BOP-proces), odozdo (OBM ili Q-BOP proces) i kombinirano (K-OBM proces).
Kisikovi konvertori propuhivani odozgo
Plat konvertora je obino izraen u zavarenoj konstrukciji s obzidanom vatrostalnom
oblogom (debljine do 1 m). Zakretanje konvertora postie se
pomou elektromotora s brzinom 1-1,1 o/min. Prvi razvijeni
kisikovi konvertori (LD i LD-AC) radili su iskljuivo
propuhivanjem kisikom odozgo kroz koplje hlaeno vodom
koje je smjeteno du osi konvertora. Moderni konvertor ima
cilindrini sredinji dio, koncentrini gornji otvor u obliku
odsjeenog stoca i okruglo dno.

Pri
propuhivanju kisikom odozgo
dolazi do interakcije kisika i
rastaljene taline pri emu dolazi do
ubrzanog odvijanja reakcija
oksidacije (Si, Mn, C, P). Pri tome
istodobno raste temperatura taline,
nastaje troska, razvijaju se plinovi
(CO, CO
2
) itd. U neposrednom
kontaktu kisika i rastaljenog metala
dolazi do oksidacije ugljika pri
emu nastaju mjehuri CO i CO
2
koji izlaze van iz taline. Budui je prvi granini sloj na
meufaznoj granici plin/metal razugljien on pada prema dolje u talinu. estice bogatije
ugljikom iz niih slojeva taline se diu i dolaze u kontakt s kisikom pri emu se oksidiraju.
Time se ostvaruje prijenos mase zahvaljujui razlici u gustoi slojeva taline. Istodobno se
prijenos mase ostvaruje zbog gradijenta koncentracije (dc/dx) jer je u dubini taline
koncentracija ugljik (c
1
) vea od koncentracije na povrini (c
o
).
S obzirom na budunost moe se oekivati da e
izrada elika preko konvertora i nadalje dominirati. Kod
konvertora je 4-6 puta vea brzina oksidacije
ugljika nego kod elektrolune pei. Na pomolu
nema novih tehnologija koje bi zamijenile kisikov
konvertor i zato se iz ekonomskih i ekolokih
razloga rade brojna poboljanja na proizvodnji
elika u postojeim konvertorima.
Kisikovi konvertori propuhivani odozdo
Na temelju suradnje njemakih i kanadskih strunjaka poetkom 1970-ih godina dolo je
do razvoja kisikovih konvertora propuhivanih odozdo, OBM ili Q-BOP procesi. U
poetku se kisik zajedno s prakastim vapnom uvodio kroz sredinji dio koncentrine
cijevi, dok su za hlaenje koriteni plinoviti ugljikovodici (prirodni plin ili propan)
injektirani kroz prstenasti dio dviju cijevi. Endotermni
raspad ugljikovodika dovodi do lokalnog hlaenja. U
usporedbi s propuhivanjem odozgo skraeno je vrijeme
propuhivanja na 10-12 minuta, povean je izvadak (92
%) i osigurano je mirno voenje taline. Osim to se
kisik koristi kao glavno gorivo (3,5-5,0 Nm
3
O
2
/t elika
u jednoj minuti) on je i nositelj usitnjenog vapna.
Injektirano vapno osigurava dodatno hlaenje i
potpomae odvijanje rafinacije.
Ovisno o kapacitetu konvertora obino se koristi 12-18 ugraenih elemenata za
propuhivanje u vatrostalno obloenu podnicu. Ovisno o brojnim imbenicima
(temperatura izlijevanja elika, sadraj ugljika, temperaturni gradijent u podnici itd.)
podnica moe izdrati izradu 800-2500 talina. Bitna prednost procesa propuhivanjem
odozdo je sposobnost rastaljivanja veih i debljih komada elinog otpada nego kod BOF
procesa, to sniava cijenu pripreme. Uvjeti za odsumporavanje tijekom propuhivanja
odozdo su povoljniji nego kod propuhivanja odozgo zbog manje oksidativne troske, vee
kontaktne povrine na meufaznoj granici plin/metal i breg nastajanja aktivne bazine
troske (istodobno propuhivanje kisika i prakastog vapna). Konvertori propuhivani
odozdo pruaju brojne prednosti u usporedbi s procesima s propuhivanjem odozgo
ukljuujui krae vrijeme izrade taline (zbog veeg stupnja mijeanja), manja koliina
taline se oksidira, koriste se vei udio elinog otpada i bolje je iskoritenje.
Kombinirani proces propuhivanja
Osnovne varijante kombiniranog propuhivanja su: propuhivanje kisikom odozgo uz
mijeanje inertnim plinovima odozdo, te propuhivanje kisikom odozgo i odozdo (do 20
%). Razliiti oblici kombiniranog propuhivanja razlikuju se jedan od drugoga u
koritenim kopljima, postavljanju dodatnih mlaznica kod grla konvertora, podnim
epovima, vrsti koritenih vatrostalnih opeka, dodatnim gorivima, inertnim plinovima i
koritenoj koliini elinog otpada. Najvie koriteni kombinirani proces je K-OBM.
Pojedinane prednosti kombiniranih procesa mogu se saeti u slijedeem:
- homogenost taline postie se kroz brzo otapanje elinog otpada,
- ubrzanje ciklusa propuhivanja za oko 25 %,
- vee iskoritenje eljeza i legirajuih elemenata,
- poveana tonost u postizanju traenog kemijskog sastava taline,
- poveana istoa elika,
- nastaje manja koliina troske, manje je prolijevanje i manje je naginjanje konvertora,
- povean je radni vijek konvertora,
- nia cijena izrade elika u usporedbi s iskljuivim propuhivanjem odozgo ili odozdo,
- povoljni uvjeti za primjenu mjernog sustava ukljuujui uporabu posebnih podkopalja.
Na tritu postoje brojne varijante koje uzimaju u obzir primarne lokalne uvjete i potrebu
za specifinim podrujem elinih proizvoda. Postojei konvertori propuhivani odozgo
mogu se efikasno preusmjeriti posebice za postavljanje opreme za dodatno mijeanje
inertnim plinom. Kombiniranim propuhivanjem zajedno sa sekundarnom metalurgijom
dobivaju se razliiti kvaliteti elika s optimalnom efikasnou i odlinim odnosom
cijena/efikasnost. Sa stajalita konstrukcije i metalurkih reakcija postoji jo prostora za
daljnji razvoj kombiniranih procesa.
PROIZVODNJA ELEKTROELIKA
Elektroelik se uglavnom proizvodi u elektrolunim i indukcijskim peima. Vie od 90%
elektroelika dobiva se iz elektrolunih pei (ELP) uporabom elektrinog luka. Od ukupne
proizvodnje elika od 950 mil. t u 2003. g. na elik iz ELP odnosi se oko 34 %. Prva
izvedba dananjeg oblika ELP datira od 1900. g. (P. Hroult). U prvih 50-60 godina rada
elektroluni postupak proizvodnje elika sluio je iskljuivo za proizvodnju plemenitih
elika. U poetku se elektroelik primarno koristio za izradu dugih proizvoda (ica,
nosai, cijevi), ali danas proizvodni asortiman je proiren ukljuujui i neke plosnate
proizvode (lim, traka) uglavnom iz legiranih elika. Zbog brojnih prednosti izrade elika
ovaj postupak sve vie konkurira postupcima dobivanja elika u integralnim eljezarama.
Uloga ELP je sve vea, posebice kod koncepta rada minivaljaonica, s nekadanjom
godinjom proizvodnjom od 0,3 do 0,5 mil. t elinih proizvoda, a danas oko 1,5 mil. t.
AC-ELP pe ima cilindrini oblik i sastoji se od dna, plata, svoda, opreme za pomjeranje
i napajanje elektrinom energijom, pomone procesne opreme itd. Dno se pei sastoji od
sferino oblikovane eline posude s nekoliko slojeva vatrostalnog materijala. Plat je
cilindrinog, a svod pei sferinog oblika. Plat pei iznad razine troske, kao i svod pei,
obino se sastoje od vodom hlaenih panela. Paneli podnose visoka toplinska i mehanika
optereenja (npr. udar elinog otpada na panel). Time se za 50-70 % smanjila potronja
vatrostalnog materijala, poveala se trajnost svoda pei za 50 %, osigurao se rad s duljim
elektrinim lukom i skraeno je vrijeme taljenja za 5-10 minuta. Tijekom izrade elika u
ELP koriste se hidrauliki sustavi za podizanje i rotiranje svoda, podizanje/sputanje i
njihanje elektroda, nagibanje pei prema naprijed za izlijevanje elika i prema natrag za
isputanje troske itd. Za izlijevanje elika preko podnice pe se nagiba prema naprijed s
kutom nagiba 15-20, a za izlijevanje elika preko lijeba pe se nagiba do kuta 45 (za
potpuno pranjenje pei). ELP ima nekoliko gornjih i donjih otvora. U gornje otvore
spadaju tri otvora za uvoenje elektroda, etvrti otvor je za isputanje izlaznih plinova, a
peti moe imati viestruku ulogu: kontinuirano dodavanje DRI/HBI proizvoda,
injektiranje ugljena ili vapna. Donji otvori su otvor za izlijevanje na podnici pei
(napunjen pijeskom) i vrata za trosku (prvo su sluila za skidanje troske, a kasnije za
uvoenje gorionika O
2
/gorivo ili kisikovih kopalja). Ponekad su postavljeni i otvori na
bonoj strani pei (vodom hlaena koplja za razugljienje taline) ili na podnici pei
(injektiranje inertnih plinova, kisika, vapna ili ugljika). Porast produktivnosti ELP
posljedica je primjene inovacija koje ukljuuju gorionike O
2
/gorivo, kisikova koplja,
injektiranje ugljik/vapno, rad s pjenuavom troskom, naknadno izgaranje CO u slobodnom
prostoru pei, mijeanje taline, DC-pena
tehnologija, primjena tehnologija
predgrijavanja elinog otpada,
kontinuirano punjenje.






Konstrukcija elektrolune pei na istosmjernu struju
U 1990. g. u svijetu je radilo est DC pei, a danas ih radi preko 100 u razliit im
konstrukcijama. DC pe prua mogunost za vei stupanj automatizacije (zbog vie
slobodnog prostora na vrhu i unutar pei uslijed rada s jednom grafitnom elektrodom) ali
je skuplja u investiciji za 10-35 % u usporedbi s AC pei. DC pe ima jednu elektrodu. U
usporedbi s AC peima, DC pei troe manje elektrine energije, elektroda (1-1,5 kg/t
elika) i vatrostalnog materijala (manje od 2 kg/t elika), manja je emisija buke (5-10 dB),
manji je udar na elektrinu mreu (za 50-60 %), bolja je raspodjela temperature, bolje je
mijeanje taline zbog elektrodinamikih sila. Dananje DC pei imaju snagu od 80 do 100
MW i koriste elektrodu (katoda) promjera 700-750 mm, a podnica moe izdrati izradu
2000-4000 talina.
Tehnologija izrade elika u ELP
Osnovna sirovina za proizvodnju elika u elektrolunoj pei je elini otpad (stari
procesni ili industrijski te vlastiti ili povratni). Pored elinog otpada kao uloak moe se
koristiti rastaljeno sirovo eljezo, proizvodi direktne redukcije (DRI/HBI) i vrui metal
kao produkt redukcijskog taljenja Corex postupkom. U usporedbi s kisikovim
konvertorima (oko 4 mas. % C je prisutno u tekuem sirovom eljezu) sadraj ugljika iz
sirovina za proizvodnju elektroelika (elini otpad, neki od proizvoda direktne redukcije)
znatno je nii.Nositelji ugljika u punjenju za ELP su ugljen antracit veliine oraha ili
Napomena 1 Treba samo ove tri krivulje nacrtat (potronja
energije, elektrodi i vrijeme izljevanja), one gore izdanke ne
treba

graka (87-89 mas. % C, 3-8 mas. % vlage, 11-18 mas. % pepela i 0,4-0,7 mas. % S), sitni
metalurki koks (86-88 mas. % C, 1-2 mas. % vlage, 1-3,5 mas. % volatila, 9-12 mas. %
pepela i 0,88-1,2 mas. % S) i petrol koks. Vapno je najee koriteni talitelj kod
modernih ELP, a dodaje se prilikom ulaganja ili izravnim injektiranjem u pe (esto se
dodaje mjeavina MgO+CaO). Pjenjenje troske se postie injektiranjem kisika i ugljena
(nastaje plinoviti CO u trosci) ili injektiranjem samo ugljika koji reagira sa FeO iz troske i
daje plinoviti CO. Postupkom pjenuanja troske povea se efikasnost prijenosa energije na
60-90%. Obino se injektira 2-5 kg C/t elika, a za ELP vee snage i DC-pei dodaje se 5-
10 kg C/t elika (kod veih pei vea je duljina luka koju mora tititi troska).
Uporaba kisika u elektrolunoj pei
Danas se grade ELP kapaciteta od nekoliko tona do 200 t. Uglavnom se rade kao
standardne pei kapaciteta 25, 50, 80, 120, 150 i 200 t. Davno je elektrina energija bila
samo izvor energije za taljenje elinog otpada. Za razliku od prije (3-8 sati) danas se
talina elika dobiva za manje od 60 minuta s potronjom elektrine energije 380-400
kWh/t elika. ELP u zadnjih 15 godina posljedica je intenzivne uporabe kisika. U poetku
je kisik koriten samo za reakciju oksidacije ugljika (3-5 Nm
3
O
2
/t elika). Dananje
moderne visokouinske ELP koriste i do 50 Nm
3
O
2
/t, a u sluaju primjene naknadnog
sagorijevanja CO i do 70 Nm
3
O
2
/t elika. Time se znatno smanjuje potrebna ulazna
elektrina energija (30 Nm
3
O
2
/t elika ekvivalentno je ulaznoj snazi elektrine energije
od 11 MW). Openito oko 30-40 % ukupne potrebne energije za ELP dolazi od primjene
kisika (gorionici O
2
/gorivo, kisikova koplja). Injektiranje kisika u koliinama veim od
40-50 Nm
3
/t elika dovodi do manjeg izvatka zbog prekomjerne oksidacije eljeza.
Kisikova koplja mogu biti vodom hlaena ili potroiva koplja. Danas su razvijeni
robotizirani manipulatori koji istovremeno s kisikovim kopljem injektiraju vapno i ugljik
(za pjenuanje troske). Uteda energije primjenom kisikovih kopalja posljedica je
egzotermnih reakcija oksidacije eljeza i ugljika, mijeanja taline to poveava
homogenost temperature i sastava taline. Teoretski osloboena toplina (energija) za
reakciju oksidacije eljeza je 6,0 kWh/Nm
3
kisika, a ugljika je 2,8 kWh/Nm
3
kisika.
Brzina dodavanja kisika ograniena je sposobnou sustava za evakuaciju dimne praine
(obino od 30 do 100 Nm
3
/min.) i ovisi o kapacitetu pei (0,78-0,85 Nm
3
O
2
/t kapaciteta
pei). Kod novijih procesa (gdje je uloak bogat ugljikom) koristi se brzina dodatka kisika
koja je ekvivalentna 0, 1% odugljienja/min (brzine uvoenja O
2
kopljem su veoma
visoke, ak do 280 Nm
3
O
2
/min., to je slino brzinama O
2
koplja kod kisikovih
konvertora).
Tehnoloki ciklusi rada ELP
U nekadanjim ELP su se sve faze proizvodnje elika (predgrijavanje, taljenje, rafinacija i
legiranje) provodile u istom agregatu. Budui su dananje ELP ustvari agregati za
pretaljivanje, proces se u sutini sastoji od punjenja, taljenja i izlijevanja taline.







Ciklus rada ELP podrazumijeva vrijeme od izlijevanja do izlijevanja taline, a ire gledano
sastoji se od punjenja pei, taljenja, rafinacije, skidanja troske, izlijevanja i popravka. U
skladu s planom podignu se svod i elektrode (zakrenu se u stranu) te se kranom iznad pei
dovede koara pripremljenog elinog otpada. Dno koare se otvara (segmenti se razmiu)
i elini otpad pada u pe. Broj koara elinog otpada ovisi o volumenu pei i gustoi
elinog otpada (najee 2-3 koare). Rastaljeno sirovo eljezo ili vrui metal se ulijevaju
nakon podizanja svoda i naginjanja ELP. Do 25 % udjela DRI proizvoda u punjenju
ulaganje se provodi koarom, a iznad 25 % DRI proizvodi se kontinuirano dodaju kroz
peti otvor na svodu pei (33-34 kg/min.). U ELP se moe dodavati i vrui DRI proizvodi
(700-1000
o
C) to dodatno tedi energiju. Punjenje moe sadravati talitelje (vapno, CaF
2
),
ugljik i ferolegure, Vapno i ugljik se mogu dodavati u pe injektiranjem tijekom
zagrijavanja. Osnovni cilj injektiranja prakastih materijala u ELP je stvaranje povoljnih
uvjeta za odvijanje metalurkih reakcija. Nakon punjenja prvo se sputa svod, a onda
elektrode da bi se usmjerio elektrini luk na elini otpad. Taljenje je sredinja faza rada
ELP. Za taljenje se koristi elektrina energija (dovodi se putem grafitnih elektroda) i
kemijska energija (primjenom gorionika O
2
/gorivo i kisikova koplja). Toplina se na
elini otpad prenosi zraenjem i konvekcijom, a unutar elinog otpada kondukcijom.
Dodatno injektiranje kisika ili druge gorive plinovite mjeavine ubrzava taljenje. Nastali
metalni oksidi prelaze u trosku, a dobiveni plin CO se evakuira iz pei ili moe nastaviti
daljnje njegovo izgaranje (ako je u pei prisutno dovoljno kisika). Reakcija oksidacije
ugljika ima viestruku funkciju: osigurava 30-40 % potrebne energije, pjenuanje troske
(zatita luka), smanjuje sadraj plinova (H
2
, N
2
) itd. Brzina oksidacije ugljika u ELP
mnogo manja u usporedbi s kisikovim konvertorima. Openito je ELP slab agregat za
odfosforavanje u usporedbi s kisikovim konvertorima. Stupanj odfosforavanja u ELP je
20-50 %, a u kisikovim konvertorima oko 90 % (zbog vieg baziciteta i vieg sadraja
FeO u troskama u kisikovom konvertoru). ELP nije efikasan agregat za odsumporavanje.
Odsumporavanje je bolje provesti tijekom izlijevanja (rad s Ca-aluminatnom troskom) i
tijekom metalurgije lonca. Kada se postigne eljeni sastav i temperatura taline ELP se
nagne i elik se izlijeva kroz otvar ili lijeb u lonac na daljnju obradu. Tijekom izlijevanja
elik se dezoksidira (aluminijem ili silicijem u obliku Fe-Si ili Si-Mn), a mogu se dodavati
i legirajui elementi. Pri izlijevanju elika u lonac treba sprijeiti da se u lonac ne izlije i
oksidirana troska jer bi to bitno otealo obradu elika tijekom naknadnih faza proizvodnje
(sekundarna metalurgija i kontinuirano lijevanje). Nakon zavretka lijevanja pa do prvog
ulaganja elinog otpada u pe se pregleda i ako treba popravlja se pena obloga, ognjite,
podruja oko razine troske, otvor za izlijev se popuni pijeskom itd. Danas su gorionici
O
2
/gorivo (prirodni plin) gotovo standardna oprema za ELP. Za male i srednje ELP
Napomena 2 Nacrtat jedan od ova tri ciklusa
gorionik kroz vrata za trosku dostie sva "hladna mjesta". Za due ELP koriste se 3-4
gorionika bono postavljena kroz plat pei. Kod uobiajenih ELP mali je stupanj
prirodnog mijeanja taline (postoje koncentracijski i temperaturni gradijenti, 40-70C).
Veina ELP koriste plin (Ar, N
2
) za mijeanje odozdo kroz kontaktni (izdre 300-500
talina) ili bezkontaktni (izdre ak 4000 talina) porozni ep.

Rad s pjenuavom troskom
Na poetku faze taljenja zraenje iz elektrinog luka na bone stijenke pei je neznatno
(elektrode su okruene elinim otpadom).
Odvijanjem taljenja sve se vie topline zrai
iz luka na bone stijenke pei. Upuhivanjem
kisika ili samo injektiranje ugljika dovodi do
pjenjenja troske uslijed stvorenog plinovitog
CO. Prednosti rada s pjenuavom troskom
su brojne: manji gubitak topline na bone
stijenke pei, bolji prijenos topline s luka na
talinu, manje oscilacije energije i napona,
vea duljina luka, manja potronja elektroda
i vatrostalnog materijala i manja buka.

Primjena naknadnog sagorijevanja
Naknadno sagorijevanje odnosi se na izgaranje pojedinih komponenti (CO i H
2
) unutar
praznog prostora ELP. Naknadnim sagorijevanjem kod 1600
o
C oslobaa se energija od 3
do 4 kWh/m
3
sagorenog plina. Toplina koja se oslobodi izgaranjem COCO
2
je tri puta
vea (~ 72 kWh/t elika) od topline izgaranja CCO unutar taline tijekom rafinacije.
Kada se koristi naknadno sagorijevanje zie i svod pei moraju se hladiti s dovoljnom
koliinom vode, te se mora injektirati dodatni ugljik za redukciju FeO u eljezo tj. da se
povea izvadak jer CO i CO
2
oksidiraju eljezo. Naknadno sagorijevanje veoma je
efikasan nain za bolje iskoritenje ELP, ali se za svaku pojedinu pe mora napraviti
temeljita analiza (sadraj plinova CO, CO
2
, H
2
, H
2
O, N
2
, NO
x
, SO
2
, brzine strujanja
plinova, temperature izlaznih plinova, analiza praine, potronje elektroda itd.) jer nema
univerzalnog rjeenja primjenljivog za svaku ELP.
Novi postupci pretaljivanja elinog otpada
Predgrijavanje elinog otpada (540-650C) ukljuuje primjenu vrueg plina (izlazni plin
iz ELP ili plinovi iz gorionika) za zagrijavanje otpada u koari prije ulaganja u ELP.
Energetski optimalna pe (EOF, engl. Energy Optimizing Furnace) predstavlja agregat za
izradu elika kisikom s velikim stupnjem naknadnog sagorijevanja i znatnim
predgrijavanjem elinog otpada u nizu komora na temperaturama do 800-1200
o
C. Pe
obino radi s 40-60 % elinog otpada, a ostatak je vrui metal (sirovo eljezo ili produkt
redukcijskog taljenja). EOF rade u Brazilu (2x30 t), Indiji (80 t) i Italiji (60 t).
K-ES postupak (Kombiniertes Elektrostahlerzuegungsystem) predstavlja modificiranu
elektrolunu pe, a primjenjeni su osnovni principi kombiniranog propuhivanja kisikovih
konvertora (K-OBM). Stvoreni CO u rastaljenoj talini dijelom sagorijeva u CO
2
uz
propuhivanje kisikom odozgo. Postupak je razvijen 1986. g. u Tokiju na ELP kapaciteta
30 t.
Danarc postupak predstavlja kombinaciju visoke tehnologije s velikim iskoritenjem
kemijske energije, a koristi injektiranje kisika i ugljika (kroz podnicu pei), kisikova
koplja na bonom ziu pei te naknadno sagorijevanje CO u slobodnom prostoru pei
(kisik se doprema kroz gorionike).
Tandem elektroluna pe slina je konvencionalnoj tehnologiji predgrijavanja elinog
otpada s izuzetkom da se umjesto predgrijavanja koare elinog otpada predgrijavanje
provodi u posebnoj pei. Tandem pei se sastoje od dviju identinih pei sa zajednikim
draima elektroda, sustavom za podizanje i napajanje elektrinom energijom. Operativni
ciklus rada tandem pei sastoji se od dviju faza (predgrijavanje elinog otpada i taljenje).
Postupci proizvodnje elika u peima s kontinuiranim punjenjem
Consteel postupak se sastoji od kontinuiranog punjenja elinim otpadom i
troskotvorcima, te njihovog taljenja. Najbolji rezultati se postiu taljenjem laganog
elinog otpada, ali se mogu koristiti HBI produkti (zajedno sa elinim otpadom), hladni
ili topli DRI proizvodi (u redukcijskoj zoni predgrijaa), 30-40 % vrueg metala, a ostatak
je elini otpad. Postupak je razvijen u SAD gdje se elini otpad predgrijava u dugom
tunelu primjenom izlaznog plina pei (strujanje plina je suprotno tijeku elinog otpada).
elini otpad se transportira tunelom na traci i kontinuirano puni ELP.
Contiarc postupak razvijen je u Njemakoj, a provodi se u fiksnoj prstenastoj ahtnoj pei
sa centralno postavljenim sustavom za grijanje s DC-lukom. Pe se kontinuirano puni
elinim otpadom koji se predgrijava u boksovima izlaznim plinovima. Predvia se da e
za Contiarc postupak trebati samo oko 60 % ulazne energije u usporedbi s ekvivalentnim
uobiajenim ELP.
Proizvodnja elektroelika u indukcijskim peima
Uobiajena ELP nije efikasna za dobivanje specijalnih kvaliteta elika. U tim se
sluajevima elik velike istoe i specijalnog kemijskog sastava proizvodi u indukcijskim
peima i peima za pretaljivanje uz naknadnu uporabu sekundarne metalurgije.



Sekundarna metalurgija
Danas se talina izlije u lonac - daljnje aktivnosti u loncu. Sekundarna metalurgija-sve
aktivnosti i postupanje s rastaljenom metalnom talinom od izlijevanja u lonac do konti.
lijevanja elika. ELP- agregati za pretaljivanje i odugljienje
Sekundarnom metalurgijom:
- smanjeni su trokovi proizvodnje leg. elika, a
- neki se . bez sek. rafinacije ne mogu proizvoditi (ekstra niskougljini)
Postupci sekundarne metalurgije mogu biti:
- jednostavni (elik se obrauje jednim postupkom) ili
- kombinirani (obrada elika razliitim procesima).

Osnove seknudarne metalurgije
Danas se metalna talina rafinira u loncu
Lonac je prilagoen potrebama sekundarne metalurgije (uglavnom se koristi bazina obloga).
Ciljevi sekundarne metalurgije su: postizanje eljenog kemijskog sastava elika,
homogenizacija temperature i kemijskog sastava, odugljienje do veoma niskih razina
sadraja ugljika, odsumporavanje, odfosforavanje, otplinjavanje (vodik i duik),
dezoksidacija, poboljanje istoe elika (oksidi i sulfidi), kontrola oblika ukljuaka
(sferoidizacija), podeavanje temperature lijevanja elika na otimalnu razinu i kontrola
strukture skruivanja.
Oprema za sekundarnu metalurgiju treba osigurati: vakuumsku obradu, precizno vaganje uz
mala odstupanja, kemijsko ili elektrino zagrijavanje, mijeanje argonom, injektiranje
prakastih materijala (troskotvorci), "upucavanje" legirajuih elemenata i dezoksidanata
(punjena ica), zatita izlijevnog mlaza, uklanjanje troske, elektromagnetno mijeanje tijekom
kontinuiranog lijevanja itd. Mijeanje taline najee se provodi pomou argona. Za
izjednaavanje temp. i sastava taline obino je potrebno 3-5 min. Propuhivanje obino
zahlauje elik (2-4
o
C/min.) zbog: zagrijavanja argona i otkrivanja pokrivaa troske.
Mijeanjem se bitno smanjuje sadraj ukljuaka (do 30 %). To je posljedica flotacije (estice
se prilijepe uz mjehuri i koaguliraju).
Osnovne kemijske reakcije tijekom sekundarne metalurgije
Kemijske reakcije: dezoksidacija, odsumporavanje, odfosforavanje, legiranje, modifikaciju
ukljuaka itd.

Kod sek met. troske imaju veliku ulogu: apsorpcija produkata dezoksidacije, odsumporavanja,
sprijeavanje reoksidacije zbog kontakta s okolnim zrakom, izolacije za sprijeavanje od
hlaenja rastaljenog elika i zatita vatrostalne obloge.
Dezoksidacija
- provodi se za vrijeme ili nakon izlijevanja metalne taline u lonac
Zbog velikog afiniteta dezoksidanti reagiraju brzo s kisikom. Produkti dezoksidacije-
apsorbiraju se u trosku ili zaostanu u eliku
Obino se dezoksidacija provodi u kombinaciji s drugim postupcima: mijeanje inertnim
plinom, obrada kalcijem, vakuumiranje itd. . se moe dezoksidirati u loncu s FeMn i/ili Fe-
Si, a zavrno Al.
Odsumporavanje
Ultra niski sadraj S (ispod 0,0002% S) moe se postii sek. met. Dodaju se elementi koji
imaju veliki afinitet prema sumporu. Odsumporavanje se provodi u loncu: injektiranjem ili na
drugi nain dodatkom sredstva za odsumporavanje. Sredstva za odsumporavanje:
- vapno, kalcij i njegovi spojeva,
- magnezij i njegovi spojeva,
- drugi rijetko zemljanih elementa ili
- sintetikim troskama na bazi CaO-Al
2
O
3
-CaF
2

Nakon obrade . kalcijem i njegovim spojevima zaostali sulfidi poprimaju sferian oblik
(manje tetan za daljnju pl. preradu). Nizak sadraj S moe se postii odsumporavanjem u
loncu u prisutnosti Ca-aluminatne troske kada je elik potpuno umiren alumonijem:

Visoki stupanj odsumporavanja postie se: velikim aktivitetom vapna i niskim aktivitetom
Al
2
O
3
. Dananje aktivnosti u izradi elika usmjerene su na: odsumporavnje vrueg metala
(prije izrade elika) i nakon izlijevanja u lonac za obradu sek.m metalurgijom.
Za kontrolu sastava troske lonca primaran je uvjet da to manje troske doe iz
primarnih agregata (nuna je ugradnja sustava za zaustavljanje ulaska troske pri
izlijevanju elika u lonac).
Za taline umirene aluminijem, u cilju odsumporavanja u loncu, odaje se vapno i CaF
2
.
Zbog dobivanja ultraistih elika dodaju se: sintetike troske u lonac ili se injektiraju talitelji
(smjesa prakaste 70CaO30CaF
2
troske).
Odfosforavanje
Zbog oksidativnih uvjeta ova bi reakcija u velikoj mjeri trebalo biti zavrena na kraju procesa
izrade elika. U loncu ili lonac-pei nii sadraji fosfora postiu se: dodatkom sintet. troske u
komb. s intenzivnim mijeanjem inertnim pl. Uklanjanje P iz . u loncu postie se obradom
elika s troskama na bazi vapna koje sadri Fe-okside (50CaO30FeO
x
20%CaF
2
). Oko 75%
P se ukloni iz .kada se obradi sa 12 kg te troske/t elika.
Legiranje i dodatak troskotvoraca
Metali i legure mogu se dodati u lonac-pe i tijekom vakuumske obrade. Najee se dodaju:
ferosilicij (75% FeSi), silikomangan (SiMn), ferokrom (FeCr) itd.
Naini dodavanja: automatski dozeri, "upucavanje" icom, injektiranje u prakastom obliku
itd.
Obrada kalcijem i modifikacija ukljuaka
- uobiajen postupak za modifikacije Al-ukljuaka (kod . umirenih Al)
Cilj: sprijeiti zaepljivanje mlaznica tijekom konti. lijevanja elika. Aluminati, silikati
prelaze u u tekue i globul. Ca-aluminate ili Ca-silikate. Modifikacijom sulfidnih i oksidnih
ukljuaka kalcijem se: poboljava sposobnost kont. lijevanja zbog sprijeavanja zaepljenja,
smanjujuju se povrinske greke u gredicama sa stajalita ukljuaka, poboljava se strojna
obradljivost brzoreznih elika, smanjuje osjetljivost visokovrstih niskolegiranih . utjecaju
vodika itd. Kalcij se dodaje: u obliku ice (povrinsko "upucavanje" ili kroz uronjeno koplje),
injektiranje plinom nositeljem (obino argon).
Kemijske reakcije: [Ca] + (x+1/3Al
2
O
3
) (CaOAl
2
O
3
) + 2/3 [Al]
Zadnjih 35 godina dodaje se kalcij za: odsumporavanje elika, dezoksidaciju, modifikaciju
oblika ukljuaka. Dodatak kalcija: pojedinano ili u kombinaciji s aluminijem.
Primarni cilj dodatka kalcija je: osiguranje dobre sposobnosti lijevanja elika uz kontrolirani
oblik i stanje ukljuaka. To znai da zaostala koliina Al2O3 ukljuaka mora biti modificirana
u Ca-aluminate koji imaju niu temperaturu taljenja.
Prednosti dodatka kalcija su: promjena sastava oksidnih i sulfidnih ukljuaka, poboljana
sposobnost lijevanja tijekom kont. lijevanja elika, minimalne povrinske greke na odlivenim
poluproizvodima, poboljana strojna obradljivost kod visokih brz. rezanja, minimalan rizik od
pojave pukotina u ZUT-uminimalna osjetljivost visokovrstih elika na vodik, bolja
mehanika svojstva itd.



Vakuumska obrada
- obrada taline pod tlakom niim od atmosferskog
Time se postie: duboko odugljienje (dezoksidacija C i oksidacija C kisikom), uklanjanje
plinova (vodika i duika), smanjenje sadraja ukljuaka, odsumporavanje i visoko iskoritenje
ferolegura. Podruje tlaka 0,1-0,5
mbar. Vakuumiranjem se sadraj
vodika moe smanjiti ispod
0,0002%. Vakuumiranjem se
smanji sadraj duika na 30-50 %
od polaznog.Osnovni postupci
vakuumske obrade su:
vakuumiranje lonca i
recirkulacijsko vakuumiranje. Kod
vakuumske obrade plinovi iz
metala izlaze mnogo lake.

Lonac-pe
- zagrijavanje lonca
el. lukom s grafitnim
elektrodama. Lonac-
pe ima: vodom
hlaeni svod svod
(slian ELP),
elektrode, sustave za
dodatak leg.
elemenata, ice i
injek. prakasih tvari,
opremu za uzimanje
uzoraka, mjerenje
temp. i odreivanje
aktiviteta O
2
.
Unutranjost
postrojenja obloena je bazinom v. oblogom. Faze obrade u lonac-pei: ulijevanje talina
neumirenog . u prethodno zagrijani lonac. lonac se postavlja u poloaj za vakuumiranje,
aktivira se propuhivanje argonom odozdo, sputa se svod i sustav za proiavanje otpadnih
plinova. Elektroluno zagrijavanje sastoji se najee od dva perioda: U I. periodu (oko 15
min)-homogenizacija temp. i kem. sastava. Za to vrijeme talina se dezoksidira, predlegira i
dodaju se troskotvorci. Nakon drugog perioda zagrijavanja: podiu se elektrode i poinje
odsumporavanje uz snano mijeanje argonom. Osnovna uloga lonac-pei: dogrijavanje taline
pomou el. luka (3-5
o
C/minuta), mijeanje iner. plinovima-homogenizacija taline (temp. i
kem. sastav), izdvajanje nemetalnih ukljuaka odsumporavanje s troskom lonca intenzivnim
mijeanjem, duboko odsumporavanje i injektiranje CaSi i CaC
2
, dezoksidacija i legiranje u
uskim granicama, te modifikacija ukljuaka "upucavanjem ice".

LIJEVANJE ELIKA

- zavrna operacija u metalurgiji elika. Nain lijevanja: klasino (u kokile) ili kontinuirano
lijevanje. Lijevani poluproizvodi na preradu (valjaonice, kovanice). elici nakon lijevanja
moraju imati: veliku istou, minimalan stupanj segregacija, odgovarajui kemijski sastav i
dobru kvalitetu povrine.
Lijevanje elika u ingote
Cilj: dobivanje geometrijski jednostavnih oblika u kokilama. Dobiven poluproizvod (ingot)-
za valjanje, ekstruziju i kovanje. Kokile su izraene od lijevanog eljeza (sivi lijev). Danas se
lijevanje provodi pod livnim prahom. Lijevanje elika u kokile moe biti odozgo i odozdo.
Lijevanje elika u ingote
- konvertiranje tekueg . u kont.
"ilu" ovrsnutog poluproizvoda.
Poboljanje je postignuto:
uvoenjem zakrivljenih i radijalnih
postrojenja, osciliaranje kokile,
ijevanje s uronjenim izljevnikom, te
sekventnog lijevanja (lijevanje
nekoliko talina uzastopno). Do
1970. godine udio kont. lijevanja je
9,5 % (najvie u vertikalnim
postrojenjima).
Prednosti kont. lijevanja: izvadak
valjanih proizvoda vei je za 8-10
%, znaajne utede u materijalu i
energiji, nema trokova za izradu
skladita kokila, poluproizvod je
ii, homogenija struktura s manje segregacija, velike mogunosti za automatizaciju,
poboljanje kontrole i uniformnosti odvijanja procesa, lijeva se masa elika mnogo bre nego
kod klasinog lijevanja itd. Osnovni parametri kont. lijevanja su: temperatura lijevanja, brzina
lijevanja i intenzitet hlaenja. Temp. lijevanja-temp. taline izmjerena u meuloncu. Preniska
temperatura moe dovesti do: "zamrzavanja taline" u loncu ili meuloncu, oteava izdvajanje
ukljuaka, moe dovesti do greke preljeva na povrini. Previsoka temp. poveava opasnost
od: proboja (prodora) . kroz nedovoljno vrstu koru , pukotina, heterogenosti sredinje zone
(segregacije i poroznost),vee topl. optereenje vatrostalnog materijala. Temp. lijevanja-treba
se tako podesiti da . u kokili ulazi s blagim pregrijavanjem (temperatura blizu poetka
kristalizacije).
Brz. lijevanja (v) odreena je omjerom opsega i pop. presjeka "ile":
kp koeficijent proporcionalnosti (8,33 kg/ms),
- gustoa tekueg elika (oko 7000 kg/m
3
),
O opseg "ile" (m), a
S masa . izlivenog u jedinici vremena (kg/s).
S poveanjem pop. presjeka brz. se lijevanja smanjuje, ali koliina izlivenog elika raste-
porasta produktivnosti. Praktino se nastoji . lijevati to bre uz osiguranje kvalitete.
Prevelika brz. lijevanja moe dovesti do: prodora, te do pojave povrinskih i unutarnjih
greaka "ile". Brz. lijevanja ograniena je naprezanjima u krutoj kori zbog: trenja,
ferostatikog tlaka i temp. gradijenta izmeu unutarnjih i vanjskih slojeva.
Naini hlaenja: Primarno (preko bakrenih stijenki kokile), sekundarno (od pete Cu-kokile do
razine skrutnute "ile"), tercijarno (na zraku). Primarno i sekundarno hlaenje: voda.
Potronja vode za primarno hlaenje: 4-5 l/kg elika. to se tie vode kontrolira se: tlak,
koliina i temperatura rashladne vode.
Potrebna koliina vode za hlaenje (Q) je:
c
H2O
- specifina toplina vode (4,16 kJ/kgK),
q gustoa toplinskog toka kroz stijenku kokile (kW/m
2
),
S
k
povrina unutarnjih stijenki kokile (m
2
),
T porast temp. vode (razlika izmeu ulazne i izlazne temp.).

Napomena 3 Nacrtati 1,4,6








S
O
k
S
O k
v
p

T c
q S
Q
O H
k

2







Elektromagnetno mijeanje u kokili poboljava: povrinski, podpovrinski i unutarnji kvalitet
lijevanih poluproizvoda. Elektromagnetno mijeanje u kokili: usitnjava zrno, smanjuje stupanj
segregiranja i smanjuje poroznost u sredinjim dijelovima.
Oblici pop. presjeka kont. lijevanjem su: pravokutni, kvadratni, okrugli ili poligonalni.
Dimenzije "ile" za gredice i blumove:100x100450x650 mm. Dimenzije za slabove: 225 do
400x2500 mm. Mogu se dobiti i slabovi veih dimenzija, sa irinom do 3000 mm. Kod
manjih pop. presjeka moe se nekoliko ila istodobno lijevati (do 8).
Moderno postrojenje za kont. lijevanje ima sloenu opremu: lonac, meulonac, klizni otvor,
uronjeni izljevnik, propuhivanje . inertnim plinom, mogunost stvaranja smjese troske na
pov. metala u kokili, dodatak Al-ice u volumen taline, zatita mlaza od sek. oksidacije,
elektromagnetno mijeanje tekueg elika u kokili, mjerenje i rezanje ovrsnutih gredica,
kontrolu procesa lijevanja itd.
Automatski se prate i kontroliraju: temperature elika, brzine lijevanja, oscilacije kokile,
hlaenje, brzine lijevanja, brzina izvlaenja ile, duljine rezanja, vaganje itd.
Osnovne znaajke dananjeg kont. lijevanja: sekventno lijevanje (mogunost lijevanja taline
jedne iza druge), zatita mlaza elika (sprijeava se reoksidacija), osciliranje kokile, potpuno
autom. dodatak livnih prakova za poboljanje kvalitete, podeavanje kokila za promjenu
dimenzija "ile", kontrola razine elika u kokili, konstantna temperatura lijevanja, precizno
voenje pop. presjeka "ile" pomou valjaka u paru, intenzivno sek. hl. "ile" kontroliranim
pricanjem, elektromagnetno mijeanje taline u kokili, elektromagnetno mijeanje u
djelomino ovrsnutoj "ili" (stvaranje globularne mikrostrure bez segregacija u sredini
"ile), pridravanje "ile" odgovarajuim valjcima-ravne "ile" itd. Za nesmetano odvijanje
kon. lijevanja nuni su: uporaba kvalitetog vatrostalnog materijala za ljevaki pribor, dobra
organizaciju u eliani. Sve se vie uvodi kombinacija kont. lijevanja i plastine prerade.
Uloga livnog praha tijekom lijevanja elika
Uloga livnog praha pri kont. lijevanju: toplinska izolacija, zatita od oksidacije i
podmazivanje. Dodatkom livnog praha na povrinu taline nastaje rastaljeni sloj troske iz
livnog praha koji ulazi izmeu "ile" i kokile te stvara film koji podmazuje i regulira
odvoenje topline sa "ile" na kokilu. Taj film se u blizini meniskusa sastoji od krutog sloja
debljine oko 3 mm i tekueg sloja debljine oko 0,1 mm. Kruti sloj filma se dri za kokilu i s
Napomena 4 Nacrtati c)
Napomena 5 Garant u kolokviju Gojid rekao

njom oscilira, a tekui se sloj giba zajedno sa "ilom". Uspjenost lijevanja ovisi o prirodi
filma jer od njegovih svojstava ovisi odvoenje topline i razina trenja izmeu kokile i ile. Ne
postoji univerzalni livni prah koji zadovoljava: sve veliina presjeka i razliite kvaliteta
elika.
Utjecaj kontinuiranog lijevanja elika na zatitu okolia
Polutanti emisije tijekom kont. lijevanja elika: plinovi (SO
2
, NO
x
i CO), praina koja sadri
Fe, Ni, Zn, Cr, Cd, Pb, para i otpadna ulja. Izvori emisija: livni prah, obrada elika u
meuloncu, rezanja lijevanih poluproizvoda itd.
Skruivanje i struktura kontinuirano lijevanih poluproizvoda
Kont. lijevani poluproizvodi uglavnom skruuju u dendritnu strukturu. Mogu nastajati
segregacije u sredinjoj liniji i poroznost. Struktura kontinuirano lijevanih poluproizvoda se
sastoji od: zone sluajno orijentiranih finih kristala (debljina: 10-20mm, ovisno o uvjetima
lijevanja i intenzitetu hlaenja), zone stubiastih kristala i ravnoosne zone sluajno
orijentiranih kristala s poveanom konc. segregirajuih elemenata i tragovima pojave stezanja
lijevanih poluproizv.
Greke kontinuirano lijevanih poluproizvoda
Kvaliteta kont. lijevanih poluproizvoda odreena je: kemijskim sastavom elika, povrinskim
i unutarnjim grekama, te grekama u dimenzijama. Kem. sastav treba biti u propisanim
granicama.
Odstupanja od kem. sastava elika moe biti posljedica: prekida u tehnologiji izrade elika
(taljenja), preveliki sadraj nekog od oligoelemenata (Cu, As, Sn itd.), dodatka ferolegura i
dezoksidanata neodgovarajueg sastava i koliine (pogrean proraun, sadraj nepoeljnih
primjesa, npr. Cu, Pb) itd.
IZRADA ELIKA POSTUPCIMA PRETALJIVANJA
elici specijalnih svojstava, posebice za avionsku i nuklearnu industriju, medicinu, energetskih
objekata (turbinske i generatorske osovine, posude pod tlakom), strojne dijelove i alate itd. trebaju
imati nizak sadraj sumpora, plinova i ukljuaka, te moraju biti homogeni.
Zato su se razvili postupci pretaljivanja (pod troskom i pod vakuumom) i taljenja (elektronskim
snopom, plazmom, vakuum indukcijsko taljenje).
Zajedniko za navedene postupke je da se uloak sastoji od "potrone" elektrode (lijevana, valjana ili
kovana gredica) koja se pretaljuje i dodatno rafinira bez kontakta s vatrostalnim materijalom.
Elektroda se progresivno pretaljuje, a rastaljene kapljice prolaze kroz trosku ili vakuum. Zbog velike
kontaktne povrine postie se efikasno uklanjanje plinova i neistoa.

Elektropretaljivanje pod troskom

Postupak elektropretaljivanja pod troskom je postupak kod kojeg se taljenje, rafinacija i skruivanje
odvijaju istodobno. Kod EPT postupka se lijevana gredica ili ovrsnuti ingot podvrgava pretaljivanju
kroz sloj troske bez bitne promjene polaznog kemijskog sastava. elina gredica (lijevana, valjana ili
kovana) elektino je spojena s pretaljenim blokom preko sloja rastaljene troske (CaF
2
+Al
2
O
3
+CaO s
omjerima npr. 65:30:5). Elektroda uronjena u trosku se rastaljuje. Budui da rastaljeni elik ima veu
gustou od troske, on prolazi kroz sloj troske, pri emu se rafinira i skuplja na dno kokile gdje se brzo
skruuje u kristalizatoru. Nemetalne neistoe isplivaju na povrinu. Relativno spori dolazak kapljica
rastaljenog elika u kupku rezultira nastankom plitke tekue zone (dubina je obino jednaka promjeru
elektrode). Kemijski sastav novog ingota je gotovo homogen kroz popreni presjek ingota.
Zbog visoke cijene EPT postupak se koristi za relativno male ingote i za elik najviih kvalitetnih
zahtjeva (specijalni i alatni elici, specijalne legure). Ovaj postupak daje elik gotovo bez greaka,
pukotina, makrosegregacija, nemetalnih ukljuaka (sulfidi, oksidi). Postie se stupanj odsumporavanja
i do 90 % (sadraj sumpora je manji od 0,003 mas. %).
Pretaljivanje u vakuumskoj lunoj pei
Oprema za VLP postrojenje obino se radi u dvije izvedbe (za proizvodnju elika, posebice alatnih
elika i super legura, te za proizvodnju reaktivnih materijala).
Kod ovog se postupka izmeu elektrode (katoda) u vodom hlaenom Cu-kristalizatoru (anoda)
uspostavlja elektrini luk koji pretaljuje elektrodu. Za napajanje postrojenja koristi se istosmjerna
elektrina struja (napona oko 26 V i jakosti struje do 11 kA). Tijekom odvijanja taljenja odrava se
vakuum od oko 1 Pa. Intenzivnom toplinom (do 2000
o
C) rastaljuje se vrh elektrode i progresivno
nastaje novi ingot u Cu-kokili. Brzina taljenja kontrolirana je plitkom rastaljenom zonom tekueg
elika koja se odrava tijekom cijelog vremena odvijanja procesa. Brzina pretaljivanja manja od 500
kg/h osigurava nastajanje ingota s rafiniranom strukturom

Shematski prikaz pretaljivanja u vakuumskoj lunoj pei

Budui se proces odvija pod vakuumom, elektrini je luk stabilan i sprijeena je oksidacija
pretaljivanog elika. Zbog utjecaja vakuuma iz elika se uklanja do 80 % vodika, 50 % duika i 50-70
% kisika. Vakuum takoer uklanja i volatilne nemetalne sastojke, a mirna i stabilna kontrola taline
osigurava isplivavanje neistoa.
Shematski prikaz pretaljivanja u vakuumskoj lunoj pei
Prednosti VLP u odnosu na EPT postupak su:
- minimalan sadraj plinova,
- nii sadraj volatilnih elemenata (Pb, Bi, Te),
- nii sadraj mikrosegregacija kod sredinjeg dijela ingota, te
- mogunost tonijeg podeavanja kemijskog sasrtava (Ti i Al).
Osnovna razlika izmeu VLP i EPT procesa pod atmosferskim tlakom je u bitno niim brzinama
taljenja kod VLP procesa (za oko 60 %) nego kod EPT procesa. Sporije taljenje potpomae nastajanje
gotovo ravnih rastaljenih zona i ravne prelazne zone. To dovodi do kraih lokalnih vremena
skruivanja to rezultira guim meudendritnim razmakom i niim sadrajem mikrosegregacija.


Pretaljivanje elektronskim mlazom i plazmom

Gredica se zagrijava i rastaljuje strujom brzih elektrona koji regiraju s atomima iz elektrode pri emu
se ona zagrijava i tali. Njihova namjena uglavnom je za taljenje tekotaljivih metala (W, Mo, Zr), ali
se koriste i za izradu visokolegiranih i ultraistih elika. Dobiveni elik ima vii kvalitet u usporedbi s
elikom iz VLP. Pe za pretaljivanje plazmom slina je peima za pretaljivanje elektronskim mlazom,
ali se umjesto elektronskih topova koriste plazmatroni. Ionizirani plin (plazma) s temperaturom od
3000 do 5000
o
C se koristi za taljenje elektrode. Kao plazmeni plin najee se koristi argon. Velika
gustoa snage osigurava brzo taljenje elektrode.