Professional Documents
Culture Documents
Kreatin kinaza
KREATIN KINAZA
(CK, EC 2.7.3.2)
Kreatin kinaza (ATP: kreatin N-fosfotransferaza, EC 2.7.3.2, CK) katalizuje reverzibilnu
N-fosforilaciju kreatina prema sledeoj reakciji u kojoj sudeluju Mg+2-ATP/Mg+2-ADP kompleksi:
pH 9.0
ATP + kreatin
Mg2+
ADP + fosfokreatin
pH 6.7
ATP koji nastaje u povratnoj reakciji se koristi za kontraktilne ili transportne sisteme. Ravnotea
reakcije zavisi od pH vrednosti. Pri neutralnom pH 6,8 ravnotea je pomerena ka stvaranju ATP,
dok je pri pH 9,0 reakcija usmerena ka formiranju fosfokreatina, drugog visoko-energetskog
jedinjenja. Povratna reakcija je 2 do 6 puta bra od reakcije fosforilacije kreatina. Fizioloki
znaaj kreatin kinaze ogleda se u tome to je fosforilisani kreatin osnovni rezervoar fosforilacije
u miiima (nalazi se u koliini 8 puta veoj od koliine ATP). U toku miine kontrakcije ATP
prelazi u ADP, a njegova ponovna fosforilacija deava se na raun defosforilacije kreatina pod
dejstvom CK.
Kao i kod svih drugih kinaza, Mg +2 jon je neophodan za katalitiku aktivnost. Optimalan opseg
koncentracija Mg+2 jona je vrlo uzak, tako da viak ovog jona deluje inhibitorno. Enzim inhibiraju
i mnogi drugi metalni joni (Mn2+, Ca2+, Zn2+, Cu2+), kao i reagensi koji vezuju sulfhidrilne grupe u
aktivnom centru. Urati i cistin su moni inhibitori CK u serumu. ak su i joni Cl - i SO42- u stanju
da delimino inhibiraju enzimsku aktivnost, pa stoga koncentracija ovih jona treba biti niska u
testovima za odreivanje aktivnosti CK zasnovanim na povratnoj (fosfokreatin + ADP) reakciji.
Aktivnost CK opada usled oksidacije sulfihdrilnih (SH) grupa u aktivnom centru, tako da je
enzim relativno nestabilan. Ovaj efekat se moe spreiti inkubiranjem uzorka sa odgovarajuim
tiolnim reagensima (N-acetilcistein, monotioglicerol, ditioeritrol, glutation). Efikasnost pomenutih
reagenasa zavisi od vremena koje je proteklo od uzimanja krvi do njihovog dodavanja u uzorak i
od tipa reagensa.
CK je dimer koji se sastoji od dve subjedinice: B (brain) i M (muscle). M i B subjedinice su
veoma sline, imaju relativnu molekulsku masu od oko 43 000, sadre jedno katalitiko mesto i
jednu reaktivnu SH grupu. U zavisnosti od kombinacije subjedinica, prisutna su tri izoenzima
1
Kreatin kinaza
Kreatin kinaza
kreatin + ATP
HK
ATP + D-glukoza
ADP + D-glukoza-6-fosfat
G-6-PDH
Glukoza-6-fosfat + NADP+
D-glukonat-6-fosfat + NADPH + H+
Postoji nekoliko interferencija kod opisane metode. Efekat glutation reduktaze je znaajan ako
se kao tiolni reagens koristi redukovani glutation (GSH) koji je kontaminiran sa oksidovanim
glutationom (GSSG). Pod ovim uslovima, glutation reduktaza prisutna u serumu katalizuje
reakciju:
GSSG + NADPH + H+
GSH + NADP+
Zbog utroka NADPH u ovoj reakciji meri se prividno nia aktivnost CK. Ovaj efekat se moe
izbei upotrebom drugog tiolnog reagensa (npr. N-acetilcisteina).
Vanu interferirajui faktor je adenilat kinaza, enzim koji se u relativno visokim koncentracijama
nalazi u gotovo svim tkivima, ukljuujui i eritrocite. Adenilat kinaza katalizuje reakciju:
2ADP
ATP + AMP
pri emu se formirani ATP ukljuuje u reakciju sa D-glukozom isto kao i ATP formiran u reakciji
koju katalizuje CK. Na ovaj nain dobijaju se lano poviene vrednosti za aktivnost CK u uzorku.
Ova interferencija moe se ukloniti dodatkom fluoridnog jona, AMP ili diadenozin pentafosfata
test reagensu. Druga mogunost je da se koristi slepa proba analize.
Testove za odreivanje aktivnosti CK
reakcije nakon dodatka seruma test reagensima. Tipine lag faze za optimizovane testove su
110 sec na 250C, 90 sec na 300C i 60 sec na 370C. Ovaj fenomen ima vane praktine
implikacije jer neodgovarajui period merenja moe prozrokovati netane rezultate.
3
Kreatin kinaza
CK
pH 9,0
PK
ADP + fosfoenolpiruvat
Piruvat + NADH + H
kreatin-fosfat + ADP
piruvat + ATP
LDH
laktat + NAD+
luciferaza
kreatin + ATP
HK
ATP + D-glukoza
ADP + D-glukoza-6-fosfat
G-6-PDH
Glukoza-6-fosfat + NADP+
D-glukonat-6-fosfat + NADPH + H+
U tzv. reverznoj reakciji ravnotea je pomerena ka formiranju kreatina i ATP pri pH 6-7. Ova
primarna (merna) reakcija se nadovezuje na pomonu reakciju u kojoj sudeluje heksokinaza
(ATP: D-heksoza-6-fosfotransferaza, EC 2.7.1.1) u kojoj se gradi D-glukozo-6-fosfat. U
indikatorskoj reakciji koju katalizuje glukozo-6-fosfat dehidrogenaza (D-glukozo-6-fosfat: NADP+
1-oksidoreduktaza, EC 1.1.1.49) redukuje se koenzim NADP. Aktivnost CK je proporcionalna
brzini nastajanja NADPH koji se kontinuirano meri na 340 nm ili 334 nm.
Kreatin kinaza
Reagensi:
Reagens A:
Imidazol acetat pufer pH 7,0
125 mmol/L
Magnezijum-acetat
12,5 mmol/L
Glukoza
25 mmol/L
EDTA
2 mmol/L
N-acetilcistein
25 mmol/L
Heksokinaza
6000 U/L
NADP
2,4 mmol/L
Kreatin fosfat
250 mmol/L
ADP
15 mmol/L
AMP
25 mmol/L
G-6-PDH
8000 IU/L
Reagens B:
P1,P5-di(adenozin-5-)pentafosfat
102 mol/L
U epruvetu dodati:
Analiza
Serum
Radni reagens
(A)
50 L
1 mL
Promeati pripremljen rastvor i inkubirati 3 minuta na 37C. Izmeriti inicijalnu apsorbanciju (A0),
a zatim izmeriri promene apsorbancija svakog minuta u toku 3 minuta (A1, A2 i A3) na 340 nm.
5
Kreatin kinaza
A / min
(A1 A 0 ) (A 2 A1 ) (A 3 A 2 )
3
IU / L
( A / min) 10 6 UZ
ZA b
(na 37C)
Napomene:
1.
Krv treba sakupljati bez venske staze. Treba izbegavati hemolizu zbog oslobaanja adenilat
kinaze koja inteferira u reakciji.
2.
Serum mora da se odvoji odmah ili najkasnije u roku do 2 sata. Treba ga uvati na hladnom
u dobro zatvorenim epruvetama sa to je mogue manje praznog prostora iznad samog
seruma. Katalitika aktivnost zavisi i od pH, maksimalna je pri pH 6,5-7,0 a minimalna pri
pH 8,0-8,5.
Kreatin kinaza
Ova nestabilnost makro formi u prisustvu svetlosti koristi se za eliminaciju lano pozitivnih
rezultata za aktivnost CK MB, nastalih usled prisustva makro BB oblika.
Interpretacija rezultata
Bolesti skeletnih miia
Aktivnost CK u serumu je jako poviena kod svih tipova miine distrofije, a posebno u
Duchenne-ovom tipu, kada aktivnost ovog enzima raste i do 50 puta iznad referentnih vrednosti.
Kod progresivne miine distrofije, CK aktivnost je najvea u detinjstvu i moe biti poviena pre
bilo koje druge klinike manifestacije bolesti. Aktivnost enzima opada kako pacijent stari i kako
se miina masa smanjuje usled napredovanja bolesti. Visoka aktivnost CK javlja se kod
virusnog miozitisa, polimiozitisa, i slinih bolesti miia, dok je u neurogenim miinim bolestima
(miastenia gravis, multipla skleroza, poliomijelitis, parkinsonizam) aktivnost enzima normalna.
Izuzetno visoke vrednosti sreu se i kod maligne hipertermije. Kod pacijenata sa distrofijama i
miopatijama obino se u serumu nalazi samo CK-3 (CK MM) izoenzim, ali kod visoke aktivnosti
ukupne CK, moe se nai i CK-2 (CK MB). Kod akutne rabdomiolize, aktivnost CK je i do 200
puta poviena. Serumska CK aktivnost moe biti poveana i usled direktne traume miia (im
injekcije, operativni zahvati, sepsa, hipo- ili hipertermija, intenzivna vebanja, dugotrajni napori,
itd). Osim navedenog, mnogi lekovi u farmakolokim dozama (klofibrat, dietilstilbestrol,
amfotericin B, lidokain, D-penicilamin), kao i kod zloupotrebe (amfetamini, barbiturati, alkohol,
heroin) poveavaju aktivnost CK. Interesantno, iako ne u potpunosti objanjeno, je poveanje
aktivnosti CK u stanju akutne psihoze. Smatra se da je ovo poveanje manifestacija
abnormalne funkcije skeletnih miia.
Kreatin kinaza
Bolesti srca
CK-2 i CK-3 izoenzimi su rani markeri infarkta miokarda. CK-2 (CK MB) je prvi enzim ija se
aktivnost poveava u infarktu miokarda. Pik se obino dostie 24 asa nakon pojave prvog bola
u grudima, a zatim se, usled kratkog poluivota, vrednosti relativno brzo (48 asova) vraaju u
normalu. Poveanje CK-2 je obino 10 do 25 puta iznad referentnog opsega. Kod zdravih
osoba, udeo CK-2 u ukupnoj CK aktivnosti je od 3 do 6%, ali posle infarkta kree se u opsegu
od 10 do 30%. CK-3 se takoe poveava kod infarkta i dostie pik 18 do 30 asova nakon
pojave bola u grudima, a vraa se u normalu treeg ili etvrtog dana od napada. Iako mnogi
drugi uzroci dovode do poveanja aktivnosti CK, zajedniki porast i sledstveni pad aktivnosti i
CK-2 i CK-3 gotovo uvek govori o infarktu miokarda.
Sama poveana aktivnost CK-2 ne ukazuje uvek na infarkt miokarda. Ova aktivnost se
poveava i kod inflamatornih i degenerativnih procesa u miiima, oka, intoksikacije, akutne
psihoze, hipotiroidizma itd. Za pravilnu dijagnozu infarkta miokarda, potrebno je koristiti i druge
klinike znake, stepen poveanja CK-2, kao i vremenski zavisan obrazac tog poveanja. Druge
bolesti i zahvati na srcu (angina pektoris, kardiogeni ok, primena elektrookova, tahikardija,
kongestivna srana slabost, perkutana transluminalna koronarna angioplastika) mogu takoe
dovesti do poveanja aktivnosti ukupne CK, CK-2, ili obe. U cilju dijagnostike infarkta miokarda,
novije preporuke su da se odreuje ne aktivnost CK MB, ve masena koncentracija. U ove
svrhe koriste se imunohemijske metode, a smatra se da je ovo osetljiviji marker za infarkt
miokarda. Takoe, osim enzima, u dijagnostike svrhe se koristi i odreivanje specifinih
proteina kao to su troponin T, troponin I i mioglobin.
Bolesti centralnog nervnog sistema
Aktivnost CK moe biti poveana kod pacijenata sa cerebrovaskularnim bolestima i
cerebralnom ishemijom. U ovim sluajevima radi se u potpunosti o porastu aktivnosti CK-1 (CK
BB) izoenzima. S druge strane, povrede glave i subarahnoidalna hemoragija esto su praene
porastom CK-1 i CK-2 izoenzima (poviena aktivnost CK-2 u vezi je sa oteenjem miokarda
koje se javlja usled cerebralne povrede).
Bolesti tiroidee
Kod hipotireoidizma aktivnost CK je najee 5 puta vea u odnosu na referentni opseg, mada
vrednosti mogu biti i do 50 puta vee u odnosu na referentne. Osnovni izoenzim koji je u
porastu je CK-3, ali se belei i poveanje CK-2, to ukazuje na mogue pratee oteenje
Kreatin kinaza
miokarda. Kod hipertireoidizma, aktivnost CK u serumu uglavnom se kree oko donje granice
referentnog intervala.
Bolesti jetre
S obzirom da jetra sadri zanemarljive koliine CK, pacijenti sa primarnim bolestima jetre i
cirozom imaju normalnu aktivnost CK u serumu.
Ostala stanja
U toku normalnog poroaja, uterus i placenta su izvori i do 6 puta povienih aktivnosti CK u
serumu. Hirurke intervencije u toku poroaja uslovljavaju dalji porast aktivnosti CK. Tumori
prostate, bubrega, testisa, dojke, jajnika, materice, zatim neoplazme CNS-a, te leukemije,
limfomi i sarkomi praeni su sa razliitim stepenom poveanja aktivnosti CK-1, to sugerie
moguu primenu izoenzima CK-1 kao tumor markera.
Poveana aktivnost CK je i kod maratonaca, kao i kod davanja intramuskularnih injekcija.
Kreatin kinaza
CK-2
CK-3
start
CK-1
Albumin
Abnormalne trake:
CK-3
CK-2
CK-1
Makro CK tip 1
CK MiMi
Jonoizmenjivakom hromatografijom izoenzimi CK se razdvajaju na mini kolonama koje sadre
DEAE-Sefadeks 50 ili DEAE-celulozu. Izoenzimi se adsorbuju na jonoizmenjivackoj smoli, a
zatim se selektivno eluiraju. CK-3 (CK-MM) izoenzim se prvi eluira sa TRIS-puferom (pH 8.0)
koji sadri 100 mmol/L NaCl. Zatim se eluira CK-2 (CK-MB) sa istim puferom, ali sa 200 mmol/L
NaCl. Na kraju se eluira CK-1 (CK-BB) sa TRIS-puferom (pH 7) koji sadri 500 mmol/L.
Imunoloke metode koje se koriste su imunoprecipitacija, imunoinhibicija i imunohemijska
odreivanja zasnovana na RIA (Radio Immunoassay) i EIA (Enzyme Immunoassay) tehnikama.
U postupcima zasnovanim na imunoprecipitaciji vri se precipitacija izoenzima CK sa anti M, ili
anti B antitelima. Anti CK-B antitela, precipitiraju CK-1 (CK BB) i CK-2 (CK MB), a u uzorku
ostaje samo CK-3 (CK MM) izoenzim ija se aktivnost moe odrediti. Anti CK-M antitela e
precipitirati CK-2 i CK-3 izoenzim, a eventualno prisutan CK-1 izoenzim moe da se odredi.
Aktivnost CK-2 izoenzima moe se nai iz razlike ukupne aktivnosti CK i aktivnosti CK-1+CK-3.
Tehnika imunoinhibicije je jednostavnija i bra od imunoprecipitacije, pa se i ee koristi.
Aktivnost CK B-subjedinice se odreuje nakon inhibicije CK M subjedinice sa specifinim
imunoinhibitorom, anti-M. Pri ovoj inhibiciji preostaju aktivne subjedinice CK B u izoenzimima
BB, MB i makro BB, kao i CK MiMi. Prema tome sa izuzetkom makro CK MiMi koja se retko
javlja metoda je specifina za aktivnost CK B subjedinice. Aktivnost CK-MB se izraunava
mnoenjem aktivnosti CK-B subjedinice sa dva. Na kraju se izraunava procenat od ukupne
aktivnosti CK. Od ove aktivnosti treba oduzeti aktivnost rezidualne adenilat kinaze.
10
Kreatin kinaza
11