RENE DESCARTES vrsni matematiar, otac analitike geometrije

- Rasprava o metodi, Meditacije o prvoj filozofiji

- metodika sumnja (kartezijanski skepticizam) koritenje sumnje kao metode sredstva
kojem je konani cilj dolaenje do nepobitnih i sigurnih istina
- oblik produktivne sumnje, za razliku od sumnje skeptika kojima je cilj dokazati da nita nije
sigurno
- zapoinje s korjenitom ili apsolutnom dvojbom odbacuje sve naueno, osjetilnu spoznaju
(ono to nas jednom zavaralo ne moe biti kriterij), cijelu stvarnost (Je li mogue da nas Bog
stvorio tako da se u svemu varamo), nije li i ivot jedan san? (Onda u pretpostaviti da me ne
vara dobri Bog, ve nekakav zao duh koji je moan i lukav...)
- Descartesov cilj pronai ono to je toliko jasno i razgovjetno da se ne moe u to posumnjati i
to uzeti kao poetnu istinu
o jasna spoznaja - ...pozornom duhu iva i otvorena...
o razgovjetna spoznaja - ... ona spoznaja koja je pored jasnoe od svega drugoga tako
odijeljena i rastavljena da u sebe sadri samo ono to je jasno
- PRAVILA METODE:
o jasnoa i razgovjetnost samo to prihvaamo kao istinito
o pravilo analize sloene probleme treba ralaniti do jasnih i razgovjetnih dijelova
o pravilo sinteze jednostavne dijelove treba pravilno poopiti
o pravilo provjere i sistematizacije
- sumnja u sebe vodi do apsurda
- ako postoji misao (makar i zabluda) postoji i onaj koji misli COGITO, ERGO SUM
(MISLIM, DAKLE JESAM)
- prva nepobitna istina mu je dokaz o samoizvjesnosti svijesti (svijest dokazuje postojanje sebe
same, kao i nositelja svijesti)
- ovo je intuitivna istina, apsolutna, sigurna...
- dedukcija postupak izvoenja istine iz prvih intuitivnih, oevidnih istina, uroenih ideja
- METAFIZIKA: - dualizam postoje dvije supstancije (bitka) koji su nesvedive jedna na drugu
PROTENA STVAR (res extensa) I MISLEA STVAR (res cogitans)
- protena stvar sve materijalno to zauzima neki prostor (protee se u prostoru), kod ovjeka
tijelo, funkcionira po zakonima mehanike, svu materiju moemo kvantificirati i mehanicirati
- mislea stvar duh, ljudska specifinost koja se oituje kroz mogunost spoznavanja (razum)
i htijenja (volja)
- Najvee je savrenstvo ovjeka to radi slobodno, tj. po svojoj volji. Time postaje vrijedan
pohvale ili prijekora... Ne hvale se automati to tono izvode sve kretnje za koje su udeeni...
- problem nemogunost objanjenja meudjelovanja supstancija jedne na drugu kod ovjek
(nejasna ideja o epifizi (prostor gdje dolazi do meuutjecaja jedne supstancije na drugu))
- ako je supstancija neto posve samostalno i ne treba nita izvan sebe (a duh i tijelo su
Descartesu dvije odvojene supstancije) onda ne postoji izmeu njih uzajamno djelovanje

BARUCH DE SPINOZA

- idov iz Nizozemske
- ekskomunikacija izopenje iz idovske zajednice jer religijske spise promatrao s povijesnog
aspekta, a idovstvo i kranstvo kao prekrute i formalne
- gl. djelo Etika (geometrijskim redom izloena) - iz definicija i aksioma izvodi postavke
- cilj je ljudska srea koja je mogua samo kad se pronae jedinstvo s bitkom (bogom) Poto
me iskustvo pouilo da je sve ono to se ini uobiajeni sadraj ivota i nitavno... odluih se
konano istraiti postoji li uope neto to je istinsko i znatljivo dobro, No ono to bi ta
priroda bila, pokazat emo prema mjestu gdje se nalazi, naime u spoznaji jedinstva duha s
itavom prirodom)
- drugo djelo:Teoloko-politiki traktat
 - monizam postoji jedna SUPSTANCIJA (stvar koja postoji tako da joj za postojanje nije
potrebna nikakva duga stvar uzrok same sebe causa sui) koju izjednaava s Bogom i
prirodom (panteizam) Bog ili priroda ili supstancija - bog je sve neto, on je sveukupnost
neega ili sve stvari, odnosno sve su stvari bog
- manifestira se na 2 ljudima spoznatljiva naina atributi
- atributi miljenja i atributi protenosti
- supstancija i atributi su stvaralaka priroda (natura naturans)
- njihov produkt su modusi konkretne, pojedinane misli ili stvari, stanja supstancije,
stvorena priroda (natura naturata)
- modusi miljenja i modusi protenosti se u konanici podudaraju (i jedni i drugi izraz su
jednog boga, jedne prirode, jedne supstancije) to je filozofija identiteta - Red i veza ideja
su jednaki kao red i veza stvari
- bog (priroda) djeluju preko prirodnih zakona koji sve odreuju, tako da nita nije sluajno ve
uzrokovano nizom neizbjenih kauzalnih veza DETERMINIZAM (U prirodi stvari nita
nije sluajno)
- ETIKA sloboda je spoznata nunost (prirodni zakoni) Nemogue je da ovjek nije dio
prirode i da ne ide za njenim opim redom
- ivot u skladu s njima je najslobodniji
- trebamo se vladati po razumu, a odbaciti zamuenost koju nam daje vladavina afekata
- usavravanjem razuma bolje shvaamo svijet i time smo sretniji
- budui da je ovjek modus prirode etika mora poeti s ontologijom

FRIEDRICH NIETZSCHE

- Roenje tragedije iz duha glazbe, Tako je govorio Zaratustra, Volja za mo, S one strane
dobra i zla, Genealogija morala, Antikrist, Ljudsko odvie ljudsko
- NIHILIZAM N. kritizira kulturu i moral kakav poznaje i sve one koji su do ovakve situacije
doveli. Smatra da se iskvarila prvobitna umjetnost i sustavi ponaanja.
- Jednom e se za moje ime vezati sjeanje na neto udesnoga, na jednu krizu kakve nije bilo na
zemlji... ja protuslovim kako se nikada nije protuslovilo...
- Za tu su situaciju osobito krivi Sokrat (inzistira na dominaciji racionalnog nad neracionalnim) i
kranstvo (propagira moral slabosti, potlaenosti, trpljenja i pasivnosti te spas vidi u svijetu izvan
ovoga). To treba unititi, prevrednovati sve uvrijeene vrijednosti i postaviti novi sustav.
- KULTURA I UMJETNOST poiva na skladu dionizijskog (snaga, nagon, strast...) i apolonskog
(razum, smirenost, pravilo...) elementa sklad naruen ve kod Sokrata inzistiranjem na premoi
apolinijskog elementa
- sklad se treba vratiti jer ivot ima svoje opravdanje jedino kao estetski fenomen, samo s
umjetnou moemo podnijeti ivot i svladati pesimizam
- Nita nije lijepo, samo ovjek je lijep: na toj naivnosti poiva sva estetika, to je njena prva
istina. Dodajmo odmah i drugu: nita nije runije od ovjeka koji izobliuje time smo
postavili granice carstva estetikoga suda
- Ljepota uva i od prehlade!
- VOLJA ZA MO Nietzscheovski voluntarizam. Osnova nas kao ljudi i glavni pokreta naeg
ponaanja je volja za moi. Svi ele mo i ele je to vie. Razlika je samo u tome to to neki ne ele
priznati ili je ne mogu dobiti pa lau da je u stvari niti ne ele. Lani (kranski) moral je moral slabih
koji na taj nain ele drati u pokornosti jake.
- svijetom ne vlada logos, nego kaos
- Povijest borbo morala protiv osnovnih instikata ivota najvei je nemoral za koji je ikad
znao svijet
- NADOVJEK n. ideal nove aristokracije. Prirodno superiorni pojedinci kojima se mora
omoguiti slobodno napredovanje. Oni mogu sruiti staru (lou) kulturu i sposobni su stvoriti novu.
Nadljudi mogu vie od ostalih, oni su sposobniji, kreativniji i odluniji od ostalih, oni mogu podnijeti
vie odgovornosti i mogu trpjeti vie od drugih.
- Nadovjek je smisao zemlje, Bog je mrtav uim vas nadovjeku!, ovjek je neto to
treba biti prevladano. to ste vi uinili da biste ga prevladali?
- Svaki ovjek dobro zna da na svijetu ivi samo jednom, da je on neto jedinstveno, i da ni u
najrjeem sluaju ne moe od tako divne arolike raznovrsnosti po drugi put nastati neto
tako jedinstveno kao to je on
- JAKI SLABI dobro je sve to jaa, sve to slabi je loe (amoralnost, ekvivalentno teoriji prirodne
selekcije) Ono to pada valja jo i gurnuti! Ne tedite blinjega svoga! Onoga koga ne moete
nauiti letjeti, toga mi nauite brzo padati!
- trebaju vladati jaki, gospodari, poduzetni, veliki, aristokrati, a ne robovi, slabi, stado
- stado pokuava sputati jake (razvijaju slabu mo) moralom suuti
- jaki znaju da je ovaj svijet jedini Preklinjem vas, brao moja, ostanite vjerni zemlji i ne
vjerujte onima koji vam govore o nadzemaljskim nadama! Trovai su to svjesno ili nesvjesno
(Zaratustra)
- Drava je najhladnija od svih hladnih nemani. i hladno lae: i ova la gmie iz njenih usta:
Ja, drava, ja sam narod
- VJENO VRAANJE ISTOGA (nevinost bivanja) sve se ponavlja i vraa. (Sve se slama, sve
se opet slae: vjeno se gradi ista kua bitka...)
- samo nadovjek moe podnijeti vjeno vraanje istoga, on voli svoju sudbinu (Formula za veliinu
ovjeka je amor fati)