daa&anna

~1~
Knjigoteka
 daa&anna

MIKEL SANTIAGO

POSLJEDNJA NO
U TREMORE BEACHU

~2~
Knjigoteka
 daa&anna

Mom ocu,
koji je otiao prije nego to je doekao
objavljivanje ove knjige.
Za njega

~3~
Knjigoteka
 daa&anna

uo sam da to neki pisci zovu tunel. Neto to se udesno otvori u njihovim glavama i
dopusti im da otputuju na mjesto gdje su pripovijesti, zbivanja i likovi jasno opisani. Tada
pisac djeluje tek kao kroniar onoga to vidi. Pie ili tipka onoliko brzo koliko je u stanju a
da ne izgubi pojedinosti prije no to se vrata opet zatvore. Gleda svoje likove, promatra
izraze njihovih lica, osjea ono to oni osjeaju i gleda ih kako odlaze u potragu za neim. A
on ih prati, poput uhode, i poslije nam to pripovijeda.
Spoznaja o nadahnuu nije nimalo drukija kad je rije o glazbeniku. U mom sluaju
rekao bih da je to neto to dolazi s neba, ne pitajte me zato, ali uvijek sam mislio da to
dolazi s neba, kao objavljenje. Melodija je neto to svi vide, ali je malo njih ulovi. Kao da je
leptir koji bjei, pa mi skladatelji imamo mreu u glavi. Ima veih mrea, preciznijih, i onih
drugih, ne tako dobro obdarenih, ali kako god bilo, svi mi udimo za istim: uloviti tu
melodiju, taj dah arolije, ije postojanje predosjeamo tu, oko nas, svladati je i, kao da je
rije o staroj relikviji, restaurirati svaki pojedini od njezinih malih i udesnih detalja kakve
je samo neko vinje bie bilo u stanju osmisliti. Mi smo, na neki nain, mediji sposobni
razgovarati s drugim svijetom. Svijetom lijepih i izmiuih utvara. Utvara koje su ondje da
nas podsjete da smo neto vie od ivotinje roene u bolovima i predodreene za umiranje.
Utvara koje bi nam mogle objasniti podrijetlo svijeta, vremena i zvijezda.
Peter Harper,
Contemporary Musk Writer Magazine,
8. veljae 2003.

~4~
Knjigoteka
 daa&anna

PRVI DIO

~5~
Knjigoteka
 daa&anna

1.

Nevrijeme, koje je neki slubenik meteoroloke slube i ljubitelj Biblije krstio kao Luzbel 1,
najavljuje se ve danima. Bit e to pomalo iznimno ak i za Donegal, pa stoga pozor: moda
odleti pokoji krov ili neka ulina svjetiljka pod elektrinim naponom. Tip s Radio Coste
upozorava nas svakih ezdeset minuta: Napunite generatore. Kako stojite sa zamrznutom
hranom? Konzervama graha u umaku od rajica? Dovoljno? Takoer ne zaboravite kupiti
svijee i ibice. A za one koji ive veoma blizu obale - dobro priveite svoje amce. I ako
moete, izvadite jedrilice na suhi vez na jednu no.
Tog jutra upozorili su na vjetrove od pedeset i pet vorova i preporuili da se
poslijepodne izbjegava vonja cestom. Takoer su preporuili da se pripremimo za jake kie
i poplave u unutranjosti. to se tie kua na obali, svi se pripremaju za jednu vraku no.
Ja sam otiao u Clenhburran prilino rano da obavim neke poslie i kupnju u zadnji as.
Clenhburran je jedino seoce miljama uokolo, to znai mnogo kad je sve to te povezuje s
vanjskim svijetom vijugava uska cesta meu stijenama i liticama.
Prva zadaa s mog popisa toga jutra bila je da odnesem svoju kosilicu na popravak u
duan Johna Durrana.
- Jeste li ve zatitili svoje prozore, gospodine Harper? - pitao me sam Durran ugledavi
me kako ulazim u trgovinu. - Vi ivite u Tremore Beachu, nije li tako? Ondje e noas
prilino jako udariti.
Durran je bio jo jedan od onih koji se dobro omastio zahvaljujui ovom posebnom
momentumu to ga je stvorio ciklon. S jedne strane duana, uz vrata, bila je hrpa naslaganih
ploa visoka dva ili tri metra. Iznad ploa sa stropa je visio fluorescentni plakat koji je
upozoravao muterije u duanu: Zatitite prozore!
Tu je takoer bila posebna ponuda generatora na benzin, svijea, pei na propan i
drugih potreptina za preivljavanje. Ono malo turista ili vikendaa to je bilo ondje punilo
je svoja kolica i Durran je trljao ruke. teta - za njega - to manjka jo mjesec dana do
slubenog poetka glavne sezone.
Odgovorio sam mu da sam pripravan za no, premda zapravo nisam stavio nikakve
daske na svoje prozore. Leo Kogan, moj jedini susjed na plai, takoer to nije napravio, a i
mene je od toga odgovorio: Nee biti potrebno. Do tog sam se dana uzdao u njegovo
iskustvo veteranskog stanovnika plae, ali priznajem da me ozraje predratnog
nuklearnog stanja kojim je odisao Durranov duan, uz neke kue potpuno obloene drvom
koje sam vidio s ceste dok sam jutros vozio ovamo, poelo initi malo nervoznim.
Odgurao sam kosilicu do radionice i objasnio Brendanu, mehaniaru, da sam juer opet
udario - drugi put u dva mjeseca - o istu odvodnu betonsku cijev napola skrivenu na mom
travnjaku.

1
Na panjolskom Lucifer - vrag (op. pr.)
~6~
Knjigoteka
 daa&anna

- Nova Outils Wolf, a ve ima nekoliko ratnih biljega, gospodine. Ako elite, moemo
vam instalirati metalnu plou ili neto drugo na tu odvodnu cijev.
Objasnio sam mu da e se agencija za iznajmljivanje za to pobrinuti - ako to doista
naprave u ovom mileniju - i pitao ga kad e biti gotova.
- Treba joj promijeniti otricu i pogledati taj motor - objasnio je Brendan - moda dva ili
tri dana.
Sloio sam se da u tada opet doi u radnju i iziao proetati do luke. Kad sam se
spustio Main Streetom, vidio sam ribie kako zatiuju svoje barke, ak je i Chester, stari
iz kioska s novinama i duhanom, upozorio da se neto veliko pribliava noas.
- Jesi li zamijetio da nema galebova? - rekao je dok je stavljao moju narudbu u vreu:
Irish Times, karton Maribora i zadnji napeti bestseler. - Tako je vedar dan, a nijedan ne trai
hranu. To je zato to su nanjuili, znate? Otili su svi u unutranjost i upravo sad seru po
krovovima Barranoea ili Port Laurela, tko zna. Ako mene pitate, ja mislim da dolazi neto
poveliko. Nisam vidio ovakav dan uoi oluje jo od 1951. Te su noi nad poljima letjele ovce
i traktori. Natpis na duanu, onaj koji vidite tamo vani, odletio je, i moj ga je roak Barry
naao na cesti za Dungloe, nekoliko milja odavde!
No ja sam se opet sjetio svog susjeda Lea, koji je uporno govorio da se ne zabrinjavam;
da se osim dosadnog pijeska koji se lijepi za okna i ponekog olabavjelog crijepa nee
dogoditi nita spektakularno. A on ve tri godine ivi na plai. Zapravo ga ak ni noanji
dolazak ciklona nije natjerao da promijeni planove za veeru. Datum sam zabiljeio na
kalendaru prije dva tjedna i juer je nazvao da potvrdi. Misli da e biti pametno noas
prijei al uz takvu apokalipsu koja tek to se nije istresla nad obalom?
- To su samo dvije milje, Peter! - odgovorio je s uobiajenim optimizmom - to ti se
moe dogoditi u dvije milje?

Kad sam se oko est popodne probudio nakon sijeste, olujna fronta ve se rasprostrla
poput dugog saga preko veernjeg neba. Naslonio sam se na sofu i gledao kroz velike
prozore salona: na obzoru tiranska formacija oblaka, visoka poput provalije i iroka dokle
see pogled, napredovala je kao neumoljiva vojska. U njezinoj je crnoj utrobi sijevalo
obeavajui nesmiljenu bitku protiv Zemlje.
Ustao sam i krimi je - ijih me prvih pedeset stranica uspjelo uspavati - pao na topli
sag s astekim motivima koji je ukraavao sredinu prostranog boravka. Uzeo sam gitaru,
koja se takoer odmarala na podu, i stavio je meu jastuke. Potom sam priao prozorima
koji vode u vrt, otvorio velika klizna vrata i iziao. Doekao me bijesan vjetar koji je tresao
travnjakom i biljkama u mom vrtu kao da su zveke. Ograda, niz bijelih letvi koja je opasala
zemljite, takoer se odupirala monom udaru. Dolje na plai pijesak se podizao oblikujui
oblake i reetajui obalu. Na lice mi je sletjelo desetak peckavih zrnaca.
Vidjevi kako se ta udovina oluja blii obali, osjeao sam se poput malog kukca kojega
samo to nije prodro div. Sjetio sam se dasaka Johna Durrana i pokajao se to nisam ponio
koju. Prokletstvo, ovo je kao udovite koje samo to nije progutalo obalu! Pete, gdje ti je
bila pamet?

~7~
Knjigoteka
 daa&anna

Vratio sam se unutra i zatvorio terasu. Zatvara nikad nije posve dobro sjedao, ali sam
dobrano lupio po njemu dok nije ostalo hermetiki zatvoreno. Mirno, gospodine Harper,
nije smak svijeta. Popeo sam se na prvi kat i jedan po jedan pregledao i provjerio sve
prozore, koji su gledali na sjever.
Gore se kua sastojala od velike glavne spavaonice i jo jedne sobe s dva kreveta (koja
e za koji tjedan imati svoje prve goste: moju djecu) s kupaonicom. Pod krovom je bio mali
tavan pun pranjavih kutija i starih kovega. Prvi put u nekoliko mjeseci popeo sam se
onamo da provjerim je li tavanski prozor dobro zatvoren. Usput sam se opskrbio s nekoliko
svijea koje sam rasporedio po kui u sluaju da usred noi nestane svjetla.
Iskopao sam sve ureaje i vratio se u prizemlje. Kuhinja je imala samo jedan prozor
okrenut prema moru, koji je bio od dvostrukog stakla i doimao se vrstim kao konjski zubi.
Iziao sam kroz kuhinjska vrata u stranji vrt. Pokupio sam par drvenih naslonjaa i ostavio
ih u upi. Ondje je bilo alata i drva koje je prijanji stanovnik kue kupio iz nekog razloga.
Ukljuujui i malu sjekiru s kojom sam kojiput cijepao drva. Poigravao sam se idejom da se
bacim na posao i sam sklepam neku vrstu zatite, ali sam to smjesta odbacio. Vjerojatno bih
si tom sjekirom samo uspio odrezati prst ili neto jo gore. A na ovome mjestu bez ikoga tko
bi me mogao uti iskrvario bih i umro sam.
Zatvorio sam upu i vratio se u kuu.
U salonu su se tresla okna koja su potresali ti bijesni udari vjetra. Hoe U se razbiti?
Bolje je ne riskirati. Pronaao sam dovoljno veliku plastinu foliju u malom kredencu u
predvorju. Upotrijebili smo je tijekom selidbe da omotamo moj Steinway&Sons i pomislio
sam da e to barem zatititi klavir u sluaju da se okna razbiju i kia navre u boravak. Kad
sam pokrio klavir (kljuse dugo dva metra i gotovo tristo pedeset kila teko) otkoio sam
kotae i gurao ga sve dok ga nisam odmaknuo od velikog prozora. Ostavio sam iza sebe ist
prostor okruen biljenicama, knjigama s partiturama, draima za olovke i brojnim
lopticama od papira. Ugasio sam i zatvorio svoj MacBook Pro i postavio ga visoko na policu
udaljenu od prozora. Isto sam napravio s digitalnom tipkovnicom, koju sam rabio za svoja
snimanja. Kad je to uinjeno, boravak je bio spreman doekati oluju svih oluja. Po oknima su
poele padati kapi kie i u daljini su se uli sporadini gromovi, ali jo nije bilo nijedne
munje. Uto je zazvonio telefon.
Potrao sam do njega i javio se. uo sam Leov glas na drugoj strani.
- Dobra veer, Harpere, samo to nismo poeli. Dolazi ili to? Uza sve ove poslove
gotovo sam zaboravio na dogovor s Koganovima.
- Oprosti, Leo, skroz sam zaboravio - rekoh pribliavajui se s telefonom terasi. - uj, i
dalje misli da ne trebamo daske na prozorima?
uo sam kako se nasmijao, to me tek malo smirilo.
- Durran ti je utjerao strah u kosti, ha? Blago njemu! Sluaj, Pete, osim ako ne ponu
padati meteori ti, sumnjam da e ti ita noas razbiti prozore. Ali doi prije no to ovaj
divovski oblak zahvati obalu. Kau da e biti puno gromova.
Obeao sam mu da u biti ondje za deset minuta. Potom sam poklopio i malo se
nasmijao vlastitom strahu. Nisi li elio ivjeti na plai? Gradska duica!

~8~
Knjigoteka
 daa&anna

Popeo sam se stubama i bacio se pod vrui tu da se konano razbudim. Odspavao sam
dugu sijestu tog popodneva nakon to sam se vratio iz sela. Prethodne noi nisam ni oka
sklopio, sve zbog jednog poziva u kasni sat od Pata Dunbara, mog agenta, zbog kojega mi se
okrenuo eludac.
Pat - pedeset i est godina, pretio, s predznakom sranog udara, razveden i opet
oenjen vitkom dvadesetjednogodinjom djevojkom iz Rusije - u ovom je trenutku ivio u
Londonu, premda je obiavao mjesecima boraviti u predivnoj vili na Mediteranu. Puio je
manje nego prije, ali je i dalje pio jednako kao prije. Imali smo odnos gotovo kao izmeu oca
i sina, samo to sam ja bio (ili sam barem to obiavao biti) sin koji je donosio
dvadesetpostotnu proviziju.
- Naao sam se s Alexanderom Wellsom na proslavi BAFTA-e
- ree nakon to je zapoeo razgovor pristojnim uvodnim pitanjem
- kako je na tvom pustom otoku? - priali smo o tebi. Htio je znati to radi, ima li
kakvu rupu. Snimaju novu seriju o gusaru Drakeu. Dobro, bio je gusar samo za panjolce. U
Engleskoj je bio junak ili neto takvo. To je serija o brodovima i ratovima!
- Znam tko je Francis Drake - rekoh postajui malo napet. Ve sam znao kamo ovo vodi.
- Dobro. Savreno. Preskoit u povijesni kontekst. Onda, kad poinjemo? Trae
skladatelja i trebaju ga za mjesec dana. Rekoh im da u razgovarati s tobom. Mogao bi se
nai s njim u Londonu. Recimo sljedei tjedan.
Pretpostavljam da je to bilo neizbjeno. Pat je bio moj agent, ne moja majka.
- Mislio si da u te pitati za zdravlje?
- Pat, ve zna kako je - odgovorio sam. - Zaokupljen sam neim drugim. Barem do
rujna. Neu to ostaviti poludovreno.
Nastala je kratka stanka. Poznavao sam Pata Dunbara godinama i mogao bih se okladiti
da ponavlja moje rijei u zraku, oponaajui moje glupavo lice.
- Ne traim da ita ostavi napola dovreno, Peter - opet se oglasi pokuavajui ublaiti
svoj ton. - Potujem tvoje odluke. Uvijek sam ih potivao, istina? Nije li tako? Samo te molim
da ne gubi vezu sa stvarnou. Da jedan vikend izie iz tog budistikog utoita, navue
odijelo i popije kavu s Wellsom i njegovim producentom. Da ti ispriaju svoje ideje.
Poznajem te, napisat e im glavnu temu na salveti nakon pet minuta razgovora. to kae?
Evo Pata Dunbara, pomislih, genija jeftine psihologije koji isprobava tehniku
ultramotivacije.
- Moram biti vjeran svojim projektima, Pat. Sastati se s Alexom Wellsom znai jedino
preuzimanje obveze. Provest emo se loe, i ti i ja, ako ne budem potpuno siguran. To zna.
Za takve sastanke valja se nabrusiti, a uz to ve imam jedan projekt u rukama.
- Ima ga? - odgovorio je. - Jesi li siguran u to?
- Na to misli? - rekoh i ve me to pomalo gnjavilo.
- Da, znam: tvoj vlastiti projekt - ree Pat - eksperimentalna ploa. O tome svi ivi
priaju u posljednjih jedanaest mjeseci. Peter si je uzeo vremena za sebe. Jedanaest
mjeseci, mome, zna li kakve se sve stvari dogode za to vrijeme? Odbio sam...

~9~
Knjigoteka
 daa&anna

- Znam to, Pat. Napravio si mi popis nekoliko puta: dva projekta sa est znamenaka u
videoigricama, jedan film i, s ovom, tri serije.
- Doputa mi da ti kaem neto to ne eli uti? Ljudi te poinju zaboravljati. Poinje
te pratiti glas da si udan, nepredvidiv, a to je kao kuga: najgora reputacija koju si ovjek
moe stvoriti. Koliko god blistale tvoje nagrade BAFTA-e, tvoji Zlatni globusi i ta nominacija
za Oskara, jo nisi Elfman, ni Williams, ni Zimmer, sjeti se toga, vrijedi? ao mi je to
ispadam seronja, ali mislim da ti to netko treba rei. Neke ekstravagancije si jo ne moe
dopustiti.
Dobro, to je svaa koja me ekala ve neko vrijeme. Konano je stigla. Preao sam
granicu strpljenja i samog Pata Dunbara.
Kad je zavrio, ostao je utjeti nekoliko sekunda. Pustio je da obojica prodiemo.
- Vidi, Peter, znamo da ti je ono bilo teko razdoblje, dobro? Ja sam se isto razvodio.
Znam u kakvom si sranju. Clem te dobrano klepila i sad si ljut na sve. Ali mora pomoi
samome sebi.
- To i kanim initi - rekoh.
- Skrivajui se od svijeta?
- Ne skrivam se. Treba mi mir. Da budem daleko od svega Od tebe takoer, pomislih.
- Usto, samo pravim sranja. Zna to.
- Nije bilo sranje. Bio si pogoen razvodom. Nazovi to nezgodom. Tim se tipovima jako
urilo i nisu mogli nikoga ekati. Borio sam se do krajnjih granica da te zadrim unutra. Nije
ilo.
Govorili smo o katastrofi koja je, izmeu ostaloga, bila povod mom izbjeglitvu. Film
koji nisam mogao zavriti. FOX. Njihovi odvjetnici. Jo jedan mali udarac po glavi gospodina
Harpera i njegovim financijama nakon razvoda s Clem.
- Gle, Pat - rekoh preuzevi inicijativu. - Znam da si mi prijatelj. Znam da je sve to kae
u dobroj namjeri, uz tvojih cijenjenih dvadeset posto, ali sad se ne elim vratiti. Vidim da
sam na rubu da napravim korak naprijed, da promijenim kou. To s Clem, cijela ta prokleta
nona mora, mislim da e mi na odreen nain pomoi. Ali trebam vremena.
Sad je Pat sigurno sjedio glave polegnute na naslon svoje sofe gledajui u strop.
Pokuao sam, napravio sam sve to sam mogao.
- Dogovoreno, Harpere. Neu inzistirati. Rei u Wellsu ne. Uvijek sam se uzdao u tvoj
instinkt. Ima dobar instinkt. Nastavi sa svojim albumom, nastavi se oporavljati i obavijesti
me kad poeli raditi, vrijedi?
Spustio sam telefon. Ono nastavi se oporavljati odzvanjalo mi je u glavi.

No bilo je to tono. Koga sam mislio zavarati? Nisam se usudio vidjeti Alexandera
Wellsa jer se nisam osjeao sigurno. Pat je to znao, FOX je to znao, BBC je to znao. Svi ivi
bili su upoznati. Direkt u eljust, loe upuen i Peter Harper je izgubio svoj pogled tigra.
Skladao bi neto, presluao to i poslao u smee. U dubini due trebao bih zahvaliti Patu to i
dalje stavlja na kocku svoj ugled sa mnom.

~ 10 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Blog posveen svijetu spektakla posvetio mi je sljedei uvodnik prije koji mjesec:
Zavlaio je pola godine, obeavajui neto FOX-u uz vie nego soan predujam, a kau da je
bio u stanju predati tek nacrt zvukova iz dungle pomijean s violinama. Kau da mu je
razvod loe pao. Ja bih rekao da ga je izbacio iz naslonjaa.
Tijekom posljednja tri mjeseca moj je kreativni ivot bio frustrirajua agonija pokuaja
i pogreaka. Manijakalno-depresivna spirala u kojoj bih jedne noi povjerovao da imam
neto divno, melodiju koja e predstavljati toku preokreta u mojoj kreativnoj praznini, a
sljedee bih jutro to posluao i tjeralo bi me na povraanje (figurativno, osim par puta kad
se doista dogodilo). Ustajao bih oajan od klavira i morao bih izii iz kue da ne
eksplodiram, a kao izravna posljedica eksplodiranja pijem, pa bih odlazio proetati po
stijenama Tremore Beacha traei rakove, suptilno i infantilno elei da neki neoekivani
val okona tu patnju, ili u etnju hridinama do ruevina samostana Monaghan, gdje sam
obiavao priati s Bogom i moliti ga, silno se stidei, da mi dobaci ue. Premda bih uglavnom
izlazio u vrt i posvetio se koenju trave, koja se bila pretvorila u najveu zabavu u mom
redovnikom ivotu. I imao sam prekrasan travnjak, dostojan Buckinghamske palae.

Nakon tuiranja i brijanja navukao sam istu koulju i sako. Ba mi je prijalo katkad
izii iz uniforme traperica i majica. Uzeo sam bocu ileanskog vina kupljenu kod Andy sa tog
jutra, pogasio sva svjetla i krenuo prema ulazu. Kljuevi su visjeli uz vrata. Uzeo sam ih i
spustio u dep hlaa. Potom sam dohvatio kvaku na vratima i osjetio nonu studen to ju je
prenio metal, lagan drhtaj meu mojim prstima, jer su se vrata pomicala od vanjskog vjetra.
I onda se to dogodilo. Ono ega u se toliko puta otad sjetiti. Neki glas mi se obratio i
rekao:
Ne izlazi iz kue.
Bio je to kao neki glas bez lica. Kao sablast skrivena u mojim uima. apat koji je mogao
izazvati vjetar. uo sam ga negdje u sebi: Ne otvaraj ova vrata. Ne noas. Moja je ruka
ostala poloena na kvaki. Moja stopala sleena, ulivena u ploicama poda.
Pogledao sam opet u mraan salon. U daljini, na oceanu, bljesnula je jedna zraka i na
tren rasvijetlila salon. Ondje nije bilo nikoga, dakako. Taj glas nije pripadao nikakvoj
sablasti. Bio je moj. Niknuo iz moje glave.
Zar to misli? To je onaj glas? Opet?
U cijelom svom ivotu do toga trena uo sam ga jo u samo jednoj prigodi. Tako jasan,
tako bistar u svojoj poruci.
Prokleto bilo, ali onoga puta to je bio samo strah, rekoh sam sebi. Ba kao ove noi.
Ne budi dijete, Peter Harper. Te stvari ne postoje.
(Ali, nisi li imao pravo onaj put?)
- Hajde, ne budi dijete - rekoh na glas u samoi vlastitog dnevnog boravka.
Ugasio sam svjetlo, iziao iz kue i jako zalupio vratima, kao da elim prestraviti
sablast.

~ 11 ~
Knjigoteka
 daa&anna

2.

Vozio sam po sprudovima, kroz mete vode, vjetra i pijeska, do uzvisine brijega koji je
razdvajao moju kuu od kue Lea i Marie. Domai su je zvali Billov zub u ast legendarnom
lokalnom krijumaru. Govorili su da je to bila i jedna od plaa na koje su nacisti iskrcavali
oruje za irsku republikansku vojsku u vrijeme slavnog Plana Kathleen tijekom svjetskog
rata. Premda, kao i sve pripovijesti koje su se pripovijedale u Clenhburranu, ni ova nije
potvrena ni u jednoj knjizi, ali ni pobijena. Jednostavno, na tebi je bilo hoe li u to
povjerovati ili nee.
Jedan stari i iskrivljeni brijest ije su grane bile dokaz kanjavanja koje mu je stoljeima
nanosio vjetar, bio je jedini znak prije male desetmetarske provalije koja se blago sputala
nad plaom. To je takoer bila toka na kojoj se put ravao: prema Clenhburranu preko
movarnog tla ili u smjeru jedine dvije kue na toj plai. Slijeva Peter Harper. Zdesna Leo i
Marie Kogan.
Zastao sam na sekundu. U mraku noi razabrao sam bijelu krijestu valova koji udaraju
o al. U daljini je pokoja munja poela sijevati nad oceanom. Bio je to spektakularan pogled
na tu crnu obalu bez svjetala, gdje se pojavljivao tek zlatni krak svjetionika pretraujui
kroz no s nekog dalekog rta.
Za pet minuta ugledao sam kako se pojavljuju svjetla iz kue Koganovih, sagraene na
istom kraju ala gdje je debeli komad crne ploe obiljeavao granicu izmeu mekog pijeska i
iljastih i opasnih grebena. Bila je to takoer prilino kompaktna graevina, s pridodanim
produetkom (djelomino nezakonitim, kako mi je priznao Leo) da bi se dobio prostor za
garau, koja je sad bila spojena s kuhinjom.
Parkirao sam auto pred ogradom uz Fordov monovolumen koji nikad prije nisam vidio
i hodao prema kui dok me natapala ta kia padajui kao rafal projektila, uz dosadne
komadie pijeska to su mi poput tisuu iglica probadali kou. Leo je zacijelo ugledao moja
svjetla i iziao je pred mene s kiobranom.
Bio je to mukarac moje visine i zavidne atletske grae, s obzirom na to da se bliio
ezdesetoj. Isturena eljust, bijela kosa oiana na centimetar i irok osmijeh koji mu nije
bilo teko pokazati u svakoj, pa i najmanjoj prilici. Dotrao je izbjegavajui poneku lokvu
koja se stvorila na puteljku od kamenih ploa koji je prolazio kroz prednji vrt. Nali smo se
na pola puta i pozdravili potapavi jedan drugoga po ramenu. Govoriti uz taj vjetar bilo bi
idiotski. Potom smo potrali prema kui.
- Ve sam mislio da e odustati - rekao mi je im smo skoili u zaklon krova njegovog
trijema i dahtali alei se na loe vrijeme - ovo je samo par beznaajnih kapi.
Pa jasno - rekoh prikljuivi se njegovom smislu za humor - ljetni pljuski.
Gledali smo obzor pritvorenih oiju kako bismo izbjegli pijesak. Divovska fronta bila je
ve pet ili est milja udaljena od obale, premda je to bilo teko tono odrediti. Poela je
ispaljivati jednu munju za drugom preko oceana.

~ 12 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Leo me primio za nadlakticu.

- Hajmo brzo prije no to se pretvorimo u peeno pile.

Dom Lea i Marie bilo je ugodno mjesto, ne previe raskono, ureeno s namjerom da
mu se prida rustikalni izgled, ali uz istanane pojedinosti poput velikog televizora Bang
Olufsen, pijanina, koji je Marie uila svirati posljednjih nekoliko godina i dobre biblioteke u
kojoj je bilo obilje raznih knjiga o putovanjima i izvrsna zbirka fotografija. Na zidovima, po
komodama i policama rasprostirala se kolekcija divnih irskih pejzaa, naslikanih u tehnici
pastela i akvarela koje je potpisala Marie (M. Kogan). I sm sam imao jedan koji mi je
poklonila prije nekoliko mjeseci i koji je sad visio nad mojim kaminom.
Marie mi je dola ususret im sam uao. Bila je visoka i vitka ena koja je zraila
elegancijom. Uvijek sam mislio da potjee iz neke bogate ili aristokratske obitelji, dok mi
jednom nije ispriala da su njezini roditelji imali posao veleprodaje u Nevadi. to se
vanjtine tie, ba kao Leo, i ona je izgledala kao da je sklopila pakt s vragom. Jednom
prilikom se moja prijateljica Judie Gallagher naalila i rekla da su moda vampiri, jer Marie
gotovo ima ljepu kou nego ona sa svojih dvadeset i devet godina. Ali tono je da je bila
ena zbog koje su se okretali vratovi zrelih mukaraca iz sela (a neki se gotovo i slomili).
Te veeri bili su pozvani i ORourkeovi, Frank i Laura, vlasnici duana s cvijeem i
rukotvorinama na Main Streetu s kojima se Marie nedavno sprijateljila i koje sam poznavao
iz vienja. Leo mi je priznao da mu djeluju malo arogantno vole sluati vlastiti glas i
olajavaju ovdanje mjetane kao da oni nemaju nita s njima, ali je priznao da se katkad
treba potruditi i socijalizirati, naroito u tako maloj zajednici kao to je Clenhburran, gdje
zimi ima jedva sto pedeset stanovnika.
Nakon to me poljubila u obraze, Marie mi je predstavila ORourkeove, koji su u tom
trenutku sjedili na sofi uz vatru iz kamina, hvalei brendi koji im je Leo upravo natoio i koji
je brzo zavrio i u mojoj aici. Laura, ena, ustala je tek to me vidjela da ulazim uz udno
prenemaganje. Preplela je prste svojih ruku i rekla da je prava ast upoznati me: - Imam
nekoliko vaih ploa i oduevljena sam svim pjesmama, one su, one... - rekla je pravei
mjesta na sofi i lupkajui rukom po mjestu koje je upravo napravila za mene. - Imam toliko
pitanja za vas! Leo nam je rekao da im katkad zasvirate - rekla je pokazujui klavir. - Moda
moete i nas poastiti.
Razmijenio sam ubojit pogled s Leom, koji mi je uzvratio skamenjenim osmijehom i
potom sam odluio izvui najbolje iz sebe da udovoljim beskrajnim pitanjima Laure
ORourke dok sam ekao da njezin mu Frank - mukarac mrava lica i staklenih oiju kao u
vodozemca - odigra svoju ulogu drutvenog moderatora i u nekom je trenutku upozori da
me prestane tlaiti s tolikim pitanjima. Ali to se nije dogodilo. Sjedei uz nju, s aicom
gotovo do ruba punom brendija, bez prekida sam primao napade gospoe ORourke. -
Vidjela sam vas na televiziji na gala veeri BAFTA-e prije dvije godine. Izili ste primiti
nagradu iz ruku Darrena Flynna i Kate Winslet. Oh, moj Boe, ne mogu vjerovati da ba sad
ovdje sjedite sa mnom. - I govorei to, stavila je ruku na moje koljeno i ispustila grohot iji
me zvuk natjerao da se i ja nasmijem. Leo se nasmijao, a gospodin ORourke je slistio svoj
brendi, spreman da si smjesta opet napuni aicu. - Priajte mi gospodine Harper, kakva je
Kate uivo?
~ 13 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Izdrao sam koliko sam mogao, isputajui jednu za drugom silno otrcane anegdote i
zamjeujui da sve to priam pripada mom ivotu otprije dvije godine sve dok nas Marie
nije pozvala za stol, na emu sam joj bio beskrajno zahvalan.
ORourkeovi su sjeli prvi i Laura se pobrinula da mi rezervira mjesto izmeu sebe i
svoga mua, ali sam eskivirao zasjedu glumei smuenost, pa sam na kraju sjeo na kut uz
Lea i nasuprot Marie, koja je u tim trenucima spustila na stol zdjelu tople salate s
tjesteninom i kampima u vinagretteu. I prije no to je gospoa ORourke mogla prijei u
protunapad s nekim od svojih pitanja, prokomentirao sam oluju u nadi da u skrenuti temu
sve do kraja veere,
- Postaje runo - rekoh. - ini mi se da sam uo da emo dosegnuti dvjesto milja na sat.
- Obino dosegne pedeset i pet vorova, ak malo vie - primijetio je Leo. - Ali ne uz
ovoliki elektricitet i vatromet. Razgovarao sam popodne preko radija s meteorolokom
slubom iz Donegala i kau da e potrajati do zore.
- Radioamater? - uto Frank ORourke zapita Lea.
- Ne... jedva rabim radio, osim za razgovore s civilnom zatitom ili katkad s Donovanom
i drugim ribarima. Imam ga vie kao sredstvo u nudi. Telefon ovdje radi i ne radi.
- Da - sloio se ORourke - s tim je slabo i u Clenhburranu, tako da ne mogu zamisliti
kako mora da je ovdje.
- Kako vam se ini ivjeti ovdje, na tako samotnome mjestu, gospodine Harper? - uplela
se tada Laura. - Zar se ne bojite? Premda se ne trebate brinuti; ovdje se nikad nita ne
dogaa.
- Drago mi je to to ujem - odgovorio sam. - Zapravo...
- Premda se u posljednje vrijeme uju neke stvari, znate? - nastavila je ona iskoristivi
moju kratku utnju. - Kennedyjevima su, na primjer, provalili u duan prole godine. A ula
sam takoer da su opljakali kuu blizu Fortowna dok su njihovi vlasnici spavali. To su
izdvojeni sluajevi, ali kau da se prije to nije nikad dogaalo. Spominje se neka banda iz
Istone Europe, premda Frank misli da je sve to glasina koju su izmislili prodavai alarma.
- I ja potpisujem takav stav - ree Leo. - Ne vjerujem da e neki provalnik doi na ovaj
kraj svijeta krasti televizor. Ja se zato odbijam bojati.
- Dobro reeno, Leo - rekoh.
- A ti, Marie? - pitao je Frank. Ostao je nijem koju sekundu, pogleda izgubljena u
unutranjosti svoje aice. - Kako podnosi to to ste sami na ovoj izgubljenoj plaici?
- Zapravo ne razmiljamo o tome - odgovorila je Marie. - ivjeli smo na mnogo
opasnijim mjestima i nikad nam se nita nije dogodilo, dobro, iskljuivi poneku krau,
pokoji slabaan strah. Ali slaem se s Leom, tko bi doao u ovaj izgubljeni kutak svijeta da
neto ukrade, ha? Postoje mnogo bolja mjesta za bandu lopova...
Vani je bljesnula munja, nakon koje sekunde popraena strahovitim gromom koji je
prekinuo razgovor o lopovima i vratio ga na meteoroloke teme.
- Dakle, kau da ovo nee biti posljednja oluja ljetos. Oekuje se mnogo kie u kolovozu.
Moda emo opet imati poplave kao prije dvije godine.

~ 14 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Frank ORourke je tada ispriao kako je jedan njegov prijatelj izgubio nekoliko tisua
eura u jednoj sijeanjskoj noi tijekom poplava u Galwayu 2008. Leo je smatrao da je cijeli
planet poludio od tih klimatskih promjena.
- Ja nikad nisam vidjela kumulonimbus slian ovome noas - uplela se tada Marie.
- Kumulonimbus? - pitao sam ja.
- Ovakav oblik oblaka. Rijedak je. Neuobiajen ovdje. Sve to mora imati veze s
klimatskim promjenama, u to ne sumnjam. Proitala sam to u jednom National Geographicu.
Klima u Irskoj povezana je s meksikom golfskom strujom. Ne bi bila tako umjerena bez tog
pritoka vrue vode, koji se sad poeo zaustavljati. To prouzrokuje te silovite vjetrove. A i
neke udne promjene u migracijama ptica.
Vani je oluja postajala sve otrovnija i plotuni munja poeli su se ponavljati svake
minute. U salonu se svjetlo u lampama gasilo i palilo.
U ponekom trenutku ostali bismo potpuno u mraku, samo sa svjetlom iz kamina, da bi
onda grom prasnuo iznad naih glava prekinuvi razgovor, koji bi se onda opet pokrenuo uz
ale.
Ali ni sva ta zbivanja nisu mogla smesti Lauru ORourke, koja je tek to smo zavrili s
prvim jelom, opet zapoela ispitivati. Zato ste odabrali Clenhburran da se smjestite
ovdje?
Namjeravate li ovdje dugo ostati?
Prvo jelo i vino su me razvedrili i postao sam sklon brbljanju. Odgovorio sam joj da je to
drugi put da sam se sklonio u Donegal da dovrim skladanje djela. Prvi put prije gotovo
petnaest godina, a tada je to bilo u kui prijatelja na obroncima Lagirslana, ispred plae
prilino nalik ovoj koju sad gledam svakoga jutra.
- Odrastao sam u Dublinu - rekoh - i kao djeak sam obiavao ljeti dolaziti u Donegal s
roditeljima. To je mjesto u kojem se jo uvijek osjeam dobro, zatieno. Pretpostavljam da
me podsjea na sretne dane iz moga djetinjstva.
im sam to izgovorio, shvatio sam da sam upravo dotaknuo opasnu temu, o kojoj nisam
rado priao. Laura ORourke je to vidjela jasno kao dan.
- Imate obitelj? - pitala je.
- Da - odgovorio sam glasom onoga tko ne eli da ga uju - dvoje djece.
- Koja e doi za koji tjedan, nije li tako, Peter? - upleo se tada Leo.
- Da - objasnio sam. - Doi e provesti ljetne praznike. Nadam se da e im se svidjeti
Donegal.
- Oh, jasno. Oduevit e se - pourila se rei Marie.
Laura ORourke je imala lice kao da je pronala zlatni rudnik, ali ju je u isto vrijeme
malo sram da pone u to zabadati nos. Navukla je opet onaj namjeteni osmijeh i obratila mi
se pitanjem koje smo svi ve ekali.
- Ali vi ste... oenjeni ili...?
- Razveden - odgovorio sam.

~ 15 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Oh, toliko mi je ao. To je zaista strano kad su tu i djeca, nije li tako? Moja sestrina
Beth upravo se...
U to se Leo pourio natoiti jo vina i pokuao je promijeniti temu. Marie je ustala i
pokupila tanjure i poela se raspitivati koliko peene bifteke elimo. Ja sam ustao da joj
pomognem i kad smo se nali u kuhinji, namignuo sam joj i proaptao:
- Hvala.
Dolo je vrijeme za drugo jelo, izvrsne bifteke s pireom od krumpira i povrem i to mi je
donijelo kratak predah. Laura ORourke kao da je izgubila zanimanje za mene - moda zato
to je primijetila da bih bio pretvrda kost za zagristi - i fokusirala se na Koganove. ula je da
dolaze iz Portlanda, a ona je imala jednu roakinju koja ondje ivi, kad su se odluili
preseliti u Irsku? Je li tono da su godinama ivjeli u Aziji?
Pretpostavljam da su u selu kruile mnoge prie o nama, novim susjedima. Moda je
to bila logika pukog preivljavanja. Tako mala zajednica mora se zatititi i zato treba biti
informirana, poznavati sve koji joj pripadaju i biti detaljno upoznata sa ivotopisom
svakoga od nas. A Laura ORourke nije radila nita drugo nego sluala svoje instinkte dok je
veeras ispaljivala sva ta pitanja. Leo je pak bio divan i mnogo velikoduniji u svojim
odgovorima. A uz dobru dozu vina nije mu bilo teko poeti priati o njihovom ivotu i
lutanjima po svijetu.
S dvadeset i pet, ispriao je, odluio je objesiti boksake rukavice u jednom uljivom
prostoru u Nevadi i prihvatiti ponudu za posao u San Antoniju u Teksasu da bi poeo
karijeru kao djelatnik sigurnosti. Marie je u to doba ve bila njegova djevojka. Ona je plesala
u velikom hotelu u Las Vegasu petkom naveer i radila je kao pratei vokal za ugledne
glazbenike kao to je Tom Jones. Otili su iz Nevade i otputili se na dugo putovanje bez
povratka. Nikad vie nisu ivjeli u Sjedinjenim Dravama, osim kratkog tromjesenog
boravka kad je preminula Marieina majka, pa su oboje slubeno ostali siroad bez ikoga
svog na svijetu. Poslije, kako su se bliile godine kad ovjek zaslui pravo da ne radi nita,
poeli su razmiljati o mjestima na koja bi se mogli povui. Iz nekog razloga uvijek su u
naoj mati postojala dva mjesta: Irska (ili kotska) i Tajland. Ja sam poznavao mnogo
staraca koji su se povukli na Tajland, Poslije pedesetih bilo je mogue dobiti stalnu vizu u toj
zemlji, a sa zapadnom mirovinom ivi i vie nego dobro. Ali Marie je uvijek priala o
Europi, o starim obalama Irske i...
Leo je nastavio priati o njihovom dolasku u Clenhburran, a tu sam pripovijest ve uo
nekoliko puta. Polako sam odlutao. Moja je glava otputovala nekamo dalje. Bilo je drugih
misli koje su se trsile da ih obradi moj um... naroito onaj glas. Glas koji je progovorio u
meni prije no to sam iziao iz kue...
- Katkad e ga uti.
Sljedee minute vie nisam bio ondje, u salonu Koganovih, nego sam se vratio u kuu
svoga djetinjstva na sjeveru Dublina, blizu Coombea, u onaj mali salon gdje je kamin uvijek
gorio dobrano natrpan tresetom.
- Instinkt je snaan u naoj obitelji. Pete, nikad to ne zaboravi.
Moja je majka uvijek o tome priala posve prirodno. Ali uvijek kriom, samo kad bismo
bili sami. O estom ulu. Anelu uvaru. Glasu koji nas titi.

~ 16 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Sluaj ga, ovdje je da nam pomogne.

Imale su ga ona, a i njezina majka (moja baka). Katkad bi im priao, kazivao neto da
zatiti njih i njihove obitelji.
- A sad e nam ispriati priu o tvom ujaku Vincentu i autobusu - rekao bi tata kad bi
nas zatekao. - Bolje da nikad ne pria te stvari izvan kue ili e te jednog dana dati zatvoriti
u ludnicu.
- Ti si nevjernik, tata - korila bi ga moja majka njeno i potom me gledala oima punim
zvijezda smijeei se - Zna li tu priu, Peter? Moj brat Vincent, poivao u miru, mogao je
umrijeti mnogo prije. Njegov kolski autobus udario je u kamion. Stradalo je osamnaestom
djece, voza i jedna profesorica. Ali Vincent nije bio ondje, bio je to jedini dan u njegovom
ivotu da je zakasnio na autobus. Zna li zato? Upravo je izlazio iz kue kad je moja majka
vidjela da e mu otpasti gumb s njegove odore. Rekla mu je da prieka, da e donijeti pribor
za ivanje i srediti mu to u tren oka. A dok je to radila i Vinnie prosvjedovao da e zakasniti,
taj se glasi obratio mojoj majci. I rekao joj je: Nemoj pustiti Vinniea da izie. Ne danas. I
moja mu je majka sreivala gumb to je polaganije mogla. I namjerno mu je zaila koulju da
bi se poslije pravila iznenaena pa ju je morala raivati. A Vinnie je prosvjedovao da e
propustiti autobus. Pa propustit e ga!, viknula je majka. I tako se i dogodilo. A toga su
dana stradali svi njegovi prijatelji. Nijedan nije ostao iv.
Takve su pripovijesti bile uobiajene u mojoj kui i moj bi se otac katkad na kraju
naljutio. Govorio je majci da te stvari nisu prikladne za mene, da u odrasti vjerujui u
utvare i proroanstva i da ima i previe religije da bismo dodavali jo uda popisu lanih
nada. Usto je mislio da je vjerovanje u proroanstva u opreci s dobrim kraninom, a jo je i
idiotarija.
- Sve majke na svijetu brinu se za svoju djecu kad ih gledaju kako izlaze iz kue. Toga je
dana Bog htio da se taj autobus sudari i tvoja majka misli...
Ali to nije bilo jedini put, bila je uporna moja majka. I usto, i njoj se to dogodilo.
- to se dogodilo onoga jutra 24. oujka 1968.? Ti si bio ondje, Patrick, uz mene, u
krevetu. Sjea se?
- Oh... pa ne.
Ali sjeao se, rekla mi je mama poslije, za jedne od onih dugih veeri kad bi tata otiao u
pivnicu, a ja bih ostao doma vjebajui klavir, dok je ona na sofi plela al uz toplinu vatre.
Probudila sam se plaui jer sam usnula straan san. Vidjela sam groblje, puno ljudi. Iraca.
I znala sam da e se neto strano uskoro dogoditi. Ispriala sam to tvom ocu i on mi je
rekao neka se ne brinem, da je to samo komar, nita drugo. Ali u tijelu sam se osjeala
uasno, kao da mi je umro vlastiti sin.
U podne, sjeam se da sam bila u kuhinji i sluala radio, a netko je najavio da je avion
na letu Cork - London nestao iznad mora. Imala sam tavu u ruci i pala mi je na pod, i malo je
nedostajalo da i ja odem za njom. Potom smo, iste veeri, doznali da je avion kompanije Aer
Lingus eksplodirao nekoliko milja od Wexforda, pri emu je stradala ezdeset i jedna osoba
i posada... Tvoj otac je doao kui blijeda lica, uvukao se u krevet i nije htio priati o toj temi
barem godinu dana, ali se dogodilo tako kako sam ti rekla.

~ 17 ~
Knjigoteka
 daa&anna

To je bila veoma neobina pria, ali bilo je toliko drugih! Katkad samo neki straan
osjeaj koji bi se na kraju pokazao toan (Katty Kennedy imala je mrtvako lice tog jutra...
i nakon tri mjeseca ili smo na pogreb: rak kostiju), drugi put glas (Gdje je razrjeiva koji
sam ostavio u kuhinji? - pitao je tata, a mama je rekla da ga je bacila kroz prozor i da nikad
vie nee pustiti nita slino u svoju kuhinju.
Glas mi je govorio o opeenom grlu i kako je netko onijemio do kraja ivota.) A tata
je, jasno, uvijek sklapao oi, uzdisao i govorio joj da ne pria takvo to izvan kue. Ali, mama,
mama...
Mi smo posebni, Pete. Ti si poseban. Vidi kako lijepe stvari sklada na klaviru. To
odnekud izlazi, iz nekog nebeskog dijela tebe. Ti si mali aneo, zna li to? Moda jednog
dana i ti uje taj glas.
- Ali ja ne elim uti glasove, mama... Tata kae da je to osobina ludih, da e me zatvoriti
ako to kaem ljudima.
Onda bi mi majka pokrila oi svojom rukom, sklapala vjee i milovala nos kao da e mi
ga ukrasti.
- Ludost je ivjeti ivot kao da nikad nee zavriti, Peter Harper. Iskoristi ga. Priznaj ga.
Ne boj se toga i on e ti dati to god trai.
to god trai. au vina? to god trai.
- Jeste li jo uvijek s nama, gospodine Harper?
Otvorio sam oi ili, bolje reeno, aktivirao ih, jer su zapravo ve bile otvorene, ali
istodobno zatvorene, i vidio sam gospou ORourke kako dri bocu vina nad mojom aom.
- Pitala sam vas elite li jo vina.
- Ne. - odgovorio sam, jo se vraajui iz svojih sjeanja. - Ne, hvala. Mislim da sam
popio dovoljno.

Nakon deserta sam bio malo umoran i bilo mi je dosta Laure ORourke, ija je nazonost
blokirala bilo kakav pokuaj razgovora s mojim prijateljima Leom i Marie, ali sam pristao
popiti aj na sofi pred kaminom. Stojei sa alicom aja, Laura je pohvalila zbirku Marieinih
slika. Pitala ju je kad misli pokrenuti slikarsku radionicu za ene iz sela.
- Zapravo sam samouka - odgovorila je ona - pa stoga ne vjerujem da bih bila dobra
uiteljica.
Laura ORourke pokazala je svoje nezadovoljstvo tim odgovorom. Dodala je da bi
voljela imati jednu Marieinu sliku i primijetila da ima savrenu rupu u salonu.
- Ako elite, Marie moe napraviti va portret - dodao je tada Leo. - Uz to to slika dobre
krajolike, izvrsna je portretistica.
- Je li to istina, Marie? - pitao sam. - Da sam to prije znao, ve bih te zamolio jedan.
- Oh, dobro. Prije sam tako zaraivala za ivot - odgovorila je. - U hotelima gdje je Leo
radio, ja sam portretirala neke klijente i...
- Napravila je jedan za enu Francoisa Mitteranda, bez ale - upleo se Leo, koji se
pokazao kao najbolje oruje u promociji svoje stidljive supruge. - I za Billyja Cristala. S tim
smo platili pola kue - zavrio je govorei to kao alu.
~ 18 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ali svi koje imate ovdje su iz Irske - primijetila je gospoa ORourke gledajui zidove. -
Niste sauvali nijednu iz drugih zemalja?
Marie je, smijeei se, odmahnula glavom.
- Veinu sam usput poklonila ili prodala. Kad sam stigla u Irsku, nisam nijednu ponijela,
a sad mi ve nedostaje mjesta u kui da ih objesim. Vidite i sami. Kanim neke donirati upi.
Poslije aja poeo sam zijevati. Oluja je prestala odzvanjati vani i svjetla u kui prilino
dugo nisu gasnula uslijed silovitih munja. Uz to je Laura ORourke po drugi put spomenula
klavir i premda sam se pravio lud, znao sam da e opet pokuati. Pomislih da je sad pravi
trenutak da krenem kui. Ustao sam sa sofe ispriavajui se to sam pospanko usred petka
naveer.
ORourkeovi su najavili da e vrlo brzo organizirati veeru kod sebe i da bi bili
oduevljeni da budem njihov gost. Moda kad dou vaa djeca moemo zaploviti na
Frankovoj jedrilici.
Prihvatio sam diplomatski i potom se zahvalio Marie na izvrsnoj veeri. Navukao sam
jaknu i Leo me ispratio van.
Prestalo je kiiti, ali je vjetar i dalje snano puhao. Leo, koji je bio malo snuden,
komentirao je ORourkeove: rekao je da se uvijek kad je s njima osjea kao rtva ispitivanja.
Ja sam se nasmijao i rekao mu da mi je poznat taj osjeaj. A onda, kad smo doli do auta,
vidio sam da Leo netremino gleda neto na nebu. Podigao sam pogled i sam to ugledao.
udovini oblak smjestio se nad alom i ekao. Mjeseina koja se uspjela provui kroz
oblake ocrtavala je njegovu divovsku siluetu. Bio je debeo kao golema crna puslica, s
promjerom od milje i pol, presavijen oko samoga sebe u udnoj spirali iz koje je izbijalo
nekoliko manjih tornada koji bi zgasnuli tek to su se rodili.
- Ide... Kako runo izgleda - rekoh ne prestajui ga gledati.
- Da. Bolje da pouri prije no to to grune - odgovorio je Leo. - Siguran si da ne eli jo
malo ostati?
Pogledao sam u veliki oblak bremenit crnilom, koji je izgledao poput velikog boga
bijesa koji tek to nije planuo. Stajao je mirno tono iznad Billova zuba, kuda sam morao
proi za dvije minute.
Ne izlazi, Pete.
Ali s druge strane, kakav bih ispao pred ORourkeovima da opet uem podvijena repa?
Ostat u jo malo. Ima jedan straan oblak nad alom, a uz to imam lo predosjeaj ove
noi. Jesam li vam priao o proroanstvima u obitelji?
Ne noas.
Sjetio sam se svog ujaka Vincenta i njegova gumba. Bilo bi predivno da imam ispriku
to ne mogu otii. Moda, uz mnogo sree, motor upali. Ili e me Leo moda primorati da
ostanem. Ili moda...
- Ne. Ako pourim, vjerujem da u biti doma prije no to nas ovo pone tresti - rekoh
Leu, potapavi ga po nadlaktici. - Pazi se, prijatelju. I vrati se u kuu. Sigurno ti tvoja nova
prijateljica ima za postaviti poneko pitanje.

~ 19 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Leo se nasmijao dok sam ja preskakivao stubama trijema i prizemljio se u vrt. Potrao
sam do auta i sjeo u njega. Leo je jo bio ondje i ekao da upalim. Stavio sam klju i okrenuo
kontakt. Volvo bi se obino znao namoiti i u olujne dane poneka bi se svjeica automobila
ispraznila. Tako bi bio prisiljen ostati u kui kakvog prijatelja i ondje provesti no...
Motor je upalio od prve.

~ 20 ~
Knjigoteka
 daa&anna

3.

Vozio sam polako uskom ljunanom cestom koja se sputala preko sprudova, zamijetivi
da vjetar pomie dvije tone elika mog Volva V40 kao da je napravljen od papira. Farovi su
presijecali no kao dva svjetlosna maa i trudio sam se da ne izgubim iz vida desni rub ceste
jer se cesta, kako sam se udaljavao od Leove kue i sputao prema Billovu zubu, uzdizala i
na odreenoj se toki to pretvaralo u malu provaliju bez ikakve zatite osim ipraja na
sprudu.
Iznad mene se velika i mona boica oluje poela oriti, isputati poroajne glasove.
Dodao sam malo gasa. Pomislih kako ne bih volio biti na cesti kad ta velika Majka Vatre
pone histerino vritati i izbacivati svoju djecu po Zemlji. Ali kad sam svladao uspon i
doao do vrha brda, ugledao sam neto to me primoralo da pritisnem pedalu konice.
Grana se preprijeila preko ceste.
Bila je to velika grana, jedna od etiri ili pet glavnih koje su preostale na krasnom
starom hrastu u Billovu zubu. Mogao sam razabrati da je jedan od krajeva grane posve crn i
jo se puio pa sam pretpostavio da ju je zacijelo grom iupao sa stabla. A potom ju je
uraganski vjetar tijekom posljednja dva sata gurao sve dok je nije smjestio nasred puta.
Podigao sam glavu i bacio pogled uvis kroz vjetrobransko staklo. Velika crna puslica
poela se okretati tono iznad auta. Vidjeli su se odbljesci u njezinoj utrobi i uli
nagovjetaji groma, kao poluprigueno hrkanje diva kojega smo omeli u njegovom snu.
Da sam umjesto to vozim Volvo V40 vozio Land Rover Discovery poput Leova, uope
se ne bih skanjivao: u niu brzinu i proi preko toga, a onda bih se ve pobrinuo da se
vratim sljedeeg jutra i do kraja ga sredim udarcima sjekire. Ali niski podvoz mog starog
auta ne bi podnio takvu akrobaciju i bojao sam se da pokuavajui ne potrgam jedan ili dva
kotaa. Uz to e ORourkeovi u nekom trenutku kasnije stii ovim istim putom i moda nee
imati sree da je spaze na vrijeme.
Tako sam odluio da u to napraviti najbre to mogu.
Iskoio sam iz auta i im sam to napravio, uvidio sam koliko je to opasno. Sve to sam
znao o elektrinim olujama govorilo mi je da ne bih trebao biti ondje. Na vrhu brda, uz drvo,
ispod oblaka koji tek to nije prasnuo.
Ne noas.
Negdje sam uo da zatvoreni automobili (kao i zrakoplovi) nisu u opasnosti za vrijeme
elektrinih oluja zahvaljujui pojavi zbog koje elektricitet prolazi povrinom ne pogaajui
unutranjost. Umalo se nisam vratio unutra. Moda bi bilo bolje da je pokuam zaobii, ali
nek ide dovraga! Idemo dalje. Isprsi se i budi muko; nikad nemoj izgubiti samopotovanje
i svoju muku sklonost prema zastraujuim gluparijama, makar pod cijenu da otegne
kapke.
Vjetar je puhao prilino jako u tim trenucima. Pogledao sam stari hrast koji se puio
osakaen i osjetio miris to ga je isputao; na paljevinu, ali ne iz dimnjaka ili rotilja, nego na
~ 21 ~
Knjigoteka
 daa&anna

paljevinu arulje ili starog kabla. Sjetio sam se odmah kako je moja ki Beatrice gurnula
prste u utika u boravku kad je imala samo etiri godine. Smjesta je nestalo svjetla u cijeloj
kui, a kad smo je nali u boravku, dlaice na obrvama bile su joj zailjene. I ovako je
mirisala.
Iznad moje glave velika spirala crne puslice podrignula se mono zarikavi, od ega se
zatresla zemlja. Podigao sam pogled posljednji put i uspio razabrati neku vrstu svjetla u
unutranjosti te velike trudne majke. Vrtlog plavog svjetla.
Grom nikad ne udara dva puta na isto mjesto, rekoh samome sebi.
Idemo, to prije si gotov, to bolje.
Priao sam grani i primio je za jedan kraj. Osuenica je teila vie no to sam mogao
pretpostaviti. Poeo sam je vui kao da je rije o kazaljki divovskog sata koji treba
namjesriti da pokazuje tono vrijeme i zaputio sam se prema rubu ceste. U dnu je plaa bila
potpuno u mraku. Samo su se razabirale bijele krijeste valova koji razbijaju pijesak.
Kad sam stigao do ruba, grana je stajala u savrenoj paraleli s cestom. To je bilo vie
nego dovoljno. S mukom sam je pustio da padne i obrisao ruke o traperice. Potom sam
napravio korak u smjeru mog auta i onda zamijetio neto oko sebe.
Bilo je svjetla. Mnogo svjetla.
Prvo sam pomislio da su farovi Volva. Moda sam grekom ukljuio maglenke prije no
to sam iziao, ali sve je bilo jako rasvijetljeno, moda previe rasvijetljeno.
Poeo sam smeten hodati prema autu i onda osjetio kako mi je neto prolo tijelom.
Neko kakljanje poteklo je mojim kraljecima i vratom te zamrlo na mojim rukama.
Pogledao sam ih i primijetio da su mi dlake potpuno nakostrijeene. Svaka dlaka na mojoj
nadlaktici podignula se poput jeevih bodlja. Kao da je netko postavio divovski magnet
iznad moje glave.
Iznad moje glave.
Podigao sam pogled. Taj vrtlog plavog svjetla koji se ubrzano okretao kao disk na tisuu
okretaja u minuti. Gromovi ne udaraju dvaput na isto mjesto.
Osjetio sam neto u sljepoonicama. I svjetlo auta od kojega su me zaboljele oi i
pretvorile se u veliku bjelinu. Imao sam vremena shvatiti to se dogaa. Bila je to tek koja
sekunda i mislim da sam pokuao doi do Volva, ali nisam stigao. Onda sam osjetio: neto
me ugrizlo za tijelo; lice, rame, noge. Pokrenulo me kao lutka i natjeralo da poletim.
Ta snana kutija teka tisuu tona pala je posred moje glave. Spljotila me, natjerala me
da padnem koljenima na do i potom se razbila kao da nosi u sebi tisuu kila eksploziva.
Moje ui nisu mogle podnijeti taj zvuk. Ugasile su se. Radile na prazno.
Potom sam zauo vlastiti krik i osjetio da padam na tlo, oekujui da mi tijelo udari o
zemlju, ali do toga nije dolo. Nastavio sam padati u crnilo bez kraja.

~ 22 ~
Knjigoteka
 daa&anna

4.

Otvorio sam oi i osjetio uasnu muninu. Gdje sam? Gdje god bio, micao sam se.
- Pogledajte! Otvorio je oi - rekao je netko. Prepoznao sam glas: Marie.
Bili smo u autu i jurili svom brzinom.
- Marie... zaustavi, moram povratiti.
Osjetio sam kako auto naglo koi. Rukom sam potraio kvaku suzdravajui se od
riganja i kad sam napokon otvorio vrata, sve sam izbacio.
Druga su se vrata otvorila. uo sam korake. Pribliavali su mi se.
- U prtljaniku je boca vode. I ubrusi. Donesi nekoliko. Osjetio sam kako me neija ruka
tape po leima.
- To, mome, izbaci sve.
Iza nas je bio drugi auto i njegova su svjetla osvjetljavala umjetniko djelo koje sam
upravo stvorio na asfaltu. Pretpostavio sam da je onamo otila tjestenina od veere,
velianstveni biftek i Leov bordeaux.
Netko mi je dodao bocu otvorene vode. Otpio sam malo iz nje. Bilo mi je bolje. Potom mi
je netko dodao ubrus. Ispuhao sam nos i na kraju obrisao usta. Imao je gadljiv okus na
nepcu. Ipak sam glasno zahvalio.
Pokuao sam otvoriti oi, ali sam osjeao da su mi teke. Kao oi stare kornjae.
Zapravo sam se osjeao kao da cijelo moje tijelo pripada staroj kornjai s Galapagosa.
Najmanje stogodinjoj kornjai. Mora da mi je i koa bila takva, poput kartona i tvrda.
- Je li napokon doao k sebi? - rekao je drugi glas, glas Franka ORourkea.
- ini se - odgovorio je Leo.
Podigao sam pogled i pokuao ih vidjeti, ali sam uspio razabrati tek njihove obrise.
- to se dogodilo? - pitao sam stisnuta glasa.
- Onesvijestio si se, Peter, ali dobro si. Idemo u bolnicu.
- Bolnicu? - rekoh. - Je li to ala?
- Ne, mome. Nije to ala. Mislimo da te udario grom. Sad opet sjedni. Stii emo za koju
minutu.
Ne znam koliko smo dugo jo bili u autu, no opet sam se onesvijestio i sljedee ega se
sjeam je recepcija bolnice (Dungloe Community Hospital, kako sam kasnije doznao) i kako
hodam dok me Leo i Frank ORourke pridravaju. Potom nekoliko bolniara koji su izili iz
vratarnice i kako sam se svalio na leaj. I Marie, koja me dri za ruku i govori da e sve
ispasti dobro, dok su se nosila kretala hodnikom.
Nije to nita, Pete, ree jedan glas.
Zatvorio sam oi i opet izgubio svijest.

~ 23 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Doktorica koja me primila zvala se Anita Ryan, zgodna Irkinja crvene kose i pjegavog
tena, malo debeljukasta, koja je govorila brzo i precizno. Opipala mi je puls, posluala me,
pregledala oi baterijom.
- Znate li zato ste ovdje?
- Mislim da me udario grom.
Potom mi je postavila niz vrlo jednostavnih pitanja za poetak. Kako se zovem, koliko
mi je godina. Kako se sve dogodilo, gospodine Harper? Gdje ste osjetili udar? Boli li vas
neto? Pokuao sam objasniti ono ega sam se sjeao. Auto, grana na putu i potom to
svjetlo. Plavi vrtlog. Osjetio sam da me neto udarilo po glavi... i sad sam imao glavobolju
pomijeanu s jakom oamuenou. I takoer sam osjeao da mi je koa napeta.
Doktorica je rekla da e me poslati na slikanje glave. Potom mi je ubrizgala neto u ruku
i vratila me na nosila. Proao sam kroz neki hodnik dok nisam doao do dvorane s
rendgenom. Ondje su me na trbuhu uveli u veliku mainu i prilino sam dugo ondje ostao
sluajui zvukove i cianje oko sebe. Bol u glavi na as je stala i koa mi se prestala natezati.
Pretpostavio sam da su mi dali neku vrstu sedativa.
Nakon jednog sata opet sam se naao s doktoricom. Imala je sve moje fotografije
poredane na ekranu za oitavanje. Pozvala me da sjednem i pourila se da mi priopi
rezultate. Bili su dobri. Nisu pronali nita zbog ega bih se trebao brinuti. Rendgenska je
snimka bila savrena. ini se da je to bio jedan od onih sretnih sluajeva koji se katkad
dogode, premda je to to sam osjetio udarac u glavu i dalje uznemiravalo doktoricu.
- Sad pogledajte. elim vam neto pokazati.
Sjeo sam na nosila i razodjenuo se od pasa nagore. Kad sam to napravio pod svjetlima
ordinacije, otkrio sam neto nevjerojatno. Gornja polovica mojih prsa, poevi od vrata, i
moje lijevo bedro bili su crveni i pokriveni nizom neobinih biljega. Izgledali su poput
paprati ili pera i bili su tako savreni da bi se reklo da se netko pozabavio time da me
danima ili tjednima tetovira crvenom tintom.
Spadali su, objasnila mi je, u Lichtenbergove likove, nazvane tako u ast njihovog
otkrivaa, njemakog fiziara Georga Christopha Lichtenberga, kojega nije udario nijedan
grom, ali se u svoje doba bavio prouavanjem elektrinih struja. Te tetovae na koi bile su
posljedica puknua kapilara uslijed protoka elektrine struje mojim tijelom, a dobra vijest je
bila da e se povui nakon nekoliko dana. Doktorica mi je objasnila da je vidjela jednu jo
spektakularniju, u obliku morske zvijezde, nacrtanu na leima jednog ribara kojega je prije
dvije godine zahvatila munja.
- I koji je takoer preivio, hvala Bogu - nastavila je priati. - Zapravo, premda puka
predaja govori suprotno, nije tako rijetko da se preivi udar groma. Sve ovisi o njegovoj
energiji, podruju udara, a osobito o putanji koju napravi u tijelu. Uvijek postoji podruje
ulaska, unutarnji prolazak i podruje izlaska munje, a za vrijeme tog prolaska grom usput
spaljuje sve. Ovisno kojim podrujima ili organima prelazi, lezije mogu biti smrtonosne ili
ne. U vaem sluaju sve ukazuje da ste imali sree, ali svejedno ete morati provesti no na
promatranju.
Leo i Marie ekali su me u sobi koju su mi dodijelili. Doktorica ih je ve izvijestila o
svemu. Ponudili su mi svoje telefone ako elim nekoga nazvati.

~ 24 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ne... - odgovorio sam. - Bit u dobro. Doktorica je rekla da je to samo jednu no. Ne
elim nikoga uznemiravati.
- Ni Judie? - bio je uporan Leo. - Mislim da bi te rado posjetila.
- Sigurno, prijatelju - odgovorio sam mu. - Doi e mi dobro jedna no nasamo sa
sredstvima za smirenje i bolnikim mirisom. Usto, Judie e biti zauzeta u pansionu. Juer mi
je rekla da je dola njemaka skupina ruksak-turista. Ali prije no to ode, ispriaj mi kako
se sve to dogodilo.
Izgleda da su ORourkeovi otili pola sata nakon mene i oni su me pronali. Moj je auto
jo imao upaljena svjetla i motor je radio. Kad su me vidjeli na tlu natopljenog kiom i
blatom, pomislili su da sam mrtav. Laura ORourke je bila toliko potresena da su joj dali
neto za smirenje kad je dola u bolnicu, a Frank ju je odveo kui.
- Zahvalite im u moje ime kad ih vidite.
- Uinit emo to, ali budi spreman na to da e biti nova poalica u selu - odgovorio je
Leo smijeei se. - Laura ORourke dobra je za irenje pria.
- Oh, to ve mogu zamisliti...
- Nemojte biti takvi! - uskliknula je Marie.
Inzistirali su na tome da ostanu preko noi, ali sam ih nagovorio da odu. Ne mislim
noas umrijeti, budite mirni. Osim toga, nikad ne bih prisilio svog prijatelja da spava u
slinoj spravi za muenje, rekoh zbog naslonjaa u sobi.
- Ostavit u ti svoj telefon - rekao je Leo poloivi svoj mobilni telefon na stoli - neka ti
no bude ugodna i oprezno s bolniarkama.
Nakon to je lupnula svog mua po potiljku, Marie me poljubila u elo i oprostila se.
Slatko sanjaj, Pete.
Te mi je noi elektricitet zacijelo jo prolazio venama jer nisam mogao oka sklopiti.
Usto me poela boljeti glava.
Bio sam budan u krevetu i sluao onu vrstu tiktakanja koje je kao sat odzvanjalo u
najudaljenijem kutu moje glave. Bio sam sm u sobi, ali s druge strane vrata mogao se uti
pokoji jauk, koraci sestre, zvuk televizora u sobi nekoga tko je takoer patio od nesanice.
Ve dugo nisam proveo no u bolnici. Mogu li se sjetiti kad je to bilo posljednji put? Jasno da
mogu.
Samo sam (zaista, nee to biti nita) imala malu omaglicu.
Deirdre Harper, moja majka, onesvijestila se u prodavaonici cipela u trgovakom centru
i nekoliko osoba joj je pomoglo da sjedne. Moj ju je otac odveo na hitnu i kad sam doao
zrakoplovom s leta Amsterdam - London - Dublin, ona je i dalje bila na promatranju. Kae
da je dobro, da je samo bila mala omaglica rekao je tata. Vjerovali smo da emo biti doma
do ruka.
Nee biti nita, vidjet e.
Krasna pedesetodvogodinja ena kestenjaste kose i sa smijekom kojim je uspijevala
pretvoriti jedan crni dan u sretan dan; i sjeam je se s tim smijekom kako se nakratko
oprata kad su joj rekli da je moraju zaprimiti kako bi obavili kompletnu pretragu...

~ 25 ~
Knjigoteka
 daa&anna

A onda sam ga uo, isti glas koji mi se obratio one noi prije no to sam iziao iz kue:
Oprosti se od svoje majke, Peter. Sjeaj je se uvijek onakve kakvu je sad vidi: u ovoj haljini,
s ovom crvenkastom kosom, njezinom torbom i smeim cipelama.
I ona je to zacijelo vidjela u mom pogledu. Sjeam se da sam vidio kako joj se oi pune
suzama, ali se oduprla i nijednoj nije dopustila da joj pobjegne. Uinila je to zbog tate, jasno.
I opet je rekla da e se vratiti kui jo istog popodneva, moda sutra. I otila je koraajui
prema dvostrukim plastinim vratima, koja su je progutala zauvijek i pretvorila u robinju
kreveta i cijevi, lienu kose, ali nikad osmijeha, sve dok je Bog nije odnio jednog runog
dana u studenom, dva mjeseca poslije, razorivi sretan dom i pretvorivi mog oca u vjenu
sjenu, a meni raskolivi rupu u grudima koju nikad nisam uspio zatvoriti dokraja.
Dok sam se sjeao mame, pustio sam da mi pobjegne par gorkih suza u samoi sobe.
Zora je ila svojim tokom i moje je tijelo napokon otpoinulo.
Potom sam sanjao jedan san i mislim da se ona u njemu pojavila. Bila je uplaena i
eljela mi je rei neto to nisam razumio.

* * *

Sutradan sam se probudio s istom glavoboljom. Doktorica je navratila nakon doruka i

postavila mi nekoliko pitanja u vezi s vrstom bola koji osjeam. Je li kontinuiran ili
pulsirajui? Kao da mi srce kuca unutar glave?
- Upravo to - odgovorio sam. - Kao puls.
- Dobro, u kojem vas podruju boli: naprijed, otraga, s jedne strane ili po cijeloj glavi?
Rekoh joj da me boli unutra, ali da bol osjeam vie s lijeve strane. Dvostruka slika,
letee iskre u oima, abdominalni bol, znojenje, suzenje? Doktorica mi je prepisala neke
tablete, dvije ujutro, dvije u podne, dvije prije no to legnete, nakon svakog jela. Ako nakon
dva tjedna bol bude i dalje prisutna, vratite se ovamo. Ne biste trebali prvi tjedan voziti,
osim ako je nuno. Nikakve droge ni alkohol.
Seks, doktorice?
Samo koliko je nuno.
To je znatno vie od onoga to imam sada.
Na telefonu sam imao proputeni poziv od Judie. Pretpostavio sam da su je Marie i Leo
u sve uputili.
Uzvratio sam poziv. Nakon nekoliko tonova netko je dignuo slualicu i uo se
nezamjenjiv Judien glas, ljubazan, ivahan, malo promukao na kraju svake reenice.
- Duan gospoe Houllihan, kako vam mogu pomoi?
- Zdravo - rekoh. - Upravo sam se doselio u selo i volio bih znati gdje mogu posuditi
dobar porni.
Judie se nasmijala s druge strane telefona. Mogao sam je zamisliti kako se dosauje iza
pulta itajui neku debelu knjigu, dok se kraj nje pui alica yogui-aja (od kupina, ginsenga
ili drugih udnih mjeavina koje su joj prijale).

~ 26 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Duan gospoe Houllihan bio je ve mjesecima najuoljivija zgrada u Clenhburranu.

Ruiasto proelje, prozori obojeni u uto i hrpa cvijea, zastavica, zvonia i malih Buda
koji sjede po prozorima. U prizemlju se nalazio stari duan gospoe Houllihan, zamiljen za
ljetne posjetitelje koji je tradicionalno zimi sluio kao ljekarna, duan s knjigama i
igrakama; i za posuivanje filmova. Ali s umirovljenjem gospoe Houllihan prije dvije
godine i dolaskom njegove nove vlasnice, mlade i ivahne Judie Gallagher, duan je - a onda
i cijelo selo - pretrpio malu revoluciju. Sad je stari duan bio i centar za poduku iz joge (koju
je ona drala dva sata tjedno), salon za masau i akupunkturu. Uz to se, nekako neformalno,
mjesto na kraju pretvorilo u operativnu bazu ena iz sela koje su se dotad morale
zadovoljiti stranjim prostorom male crkve Saint Michael, gdje su vodile svakojake teajeve
i planirale izlete u kupnju u Belfast ili Derry (ak jedan u London, zbog ega su mukarci
danima bili zabrinuti) i druge kulturne dogaaje, kao to je filmska veer na otvorenom
Clenhburrana, koja e se odrati u srpnju. Ne treba niti rei koliko su oduevljene bile ene
iz sela s novim drutvenim centrom.
Uz duan i kulturni centar Judie je takoer preuredila stambeni prostor smjeten na
prvom katu, gdje je drala nekoliko soba s leajevima, uglavnom namijenjenih putnicima s
naprtnjaama (lani joj je uspjelo da se pojavi u vodiu Lonely Planet za Irsku), ali i
glazbenicima koji su dolazili svirati tradicionalnu irsku glazbu u Fagansu ili turistima na
proputovanju ovim podrujem koji ne bi uspjeli pronai sobu ni u jednom od dva hotela u
Dungloeu te bi na kraju zavrili oajni usred noi preklinjui za krevet na koji mogu lei i
ondje prespavati.
A uza sve to, Judie je imala najbolju zbirku klasinih DVD-ova u cijelom Donegalu.
- Dobro, ovdje imamo veliku zbirku filmova za odrasle. Sviaju li vam se ivotinje?
Patuljci iz cirkusa? Malo bondage moda?
- Oh, sve je to vrlo dobro, ali imate li neto s povrem? Tipa Lude tikve III? Znate, ja sam
odrastao u vrlo malenom selu, s velikim vrtom.
- Dosta, Pete - nasmijala se Judie opet - Kako si, dovraga? Zvala me Marie i sve mi
ispriala. Zato me sino nisi nazvao?
- Nisam htio da se brine. Znao sam da si zauzeta u pansionu. Usto, nije tako ozbiljno
kako se ini.
- Jebemu, Pete, to je kao da se strmoglavi avionom i preivi da bi to ispriao. Ba bih
voljela da sam ti sino dola u posjet, makar morala ostaviti Njemice na neko vrijeme
zakljuane. Dobro, jesi li bolje? Kako je sve prolo?
- Zapravo jo ne mogu vjerovati - rekoh, pomislivi odjednom na taj trenutak. Svjetlost.
Vrtlog plavog svjetla. - Sve se dogodilo prilino brzo, ali mislim da sam sad ve dobro. Samo
me malo boli glava, no doktorica mi je dala neke tablete. Kae da u za dva tjedna biti dobro.
- Marie kae da nisi zadobio ni ogrebotinu, samo neke biljege po koi.
- Da, kao tetovaa su. Shvatio sam da bih volio imati tetovau. Moda si napravim jednu
nakon ovoga. Zaista, propustila si juer divnu veeru. I ORourkeove.
Ispustila je sarkastian smjehi.

~ 27 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Da, Marie mi je rekla da su te se doepali. Hvala Bogu da nisam otila na veeru jer bi
Laura ORourke urno izvrila svoju dunost i u ovo doba ti i ja moda bismo ve imali
pokoje neprijavljeno dijete. Pretpostavljam da je sloila cijeli dosje o tebi, jel da?
- Skoro - odgovorio sam - Malo sam se odupirao.
- To ti misli... - ree smijui se. - Dobro, trebam li te spasiti iz te bolnice?
- Da, molim te. Doktorica mi je ve dala neke tablete i ele me izbaciti odavde popodne.
- Daj mi koji sat. Njemice se tuiraju i otii e nakon doruka. im pansion bude
slobodan, dolazim onamo. Hoe li dotad preivjeti?
- Mislim da hou.
- OK. uj, sad te moram ostaviti. Imam muteriju u duanu, a najlue je to mislim da
hoe neto kupiti. Vidimo se brzo, Peter Iskra.

Judie me pokupila na vratima bolnice dva sata kasnije. Izila je iz svoje male poput boce
zelene Vauxall Corse i bacila mi se u naruje. Imala je najboljih dvadeset i devet godina to
ih ovjek moe zamisliti. Krepkost, znatielju, inteligenciju. I uz to su joj traperice
izvanredno stajale.
Prvi put kad sam je vidio kako sjedi za stolom u Fagansu, okruena lokalcima koji su je
prodirali pogledom, pomislio sam da je ondje u prolazu. Do toga dana moja lista domaih
ljepotica bila je okrunjena Teresom Malone, seoskom potaricom, golemom crvenokosom
enom dugih nogu i bujnog poprsja, s kojom sam nekoliko puta oijukao uz vrtnu ogradu u
vrijeme kad preuzimam potu. Ali iz nekog razloga moj instinkt za preivljavanje odvraao
me od gospoice Malone (moda bojei se prerane smrti uslijed prignjeenja na mom
madracu) i nijednom otkako sam doao u Clenhburran nisam proveo no ni s jednom
enom. Toga dana kad sam uao kod Fagans, napravio sam ono to sam obino inio kao
dobra pridolica: sjeo sam u kut mrane i prohladne pivnice i pripremio se da otrpim
proraunatu ravnodunost lokalaca. Naruio sam pintu kojoj je prilino dugo trebalo da
stigne i kriom pogledavao oko sebe. I u svakom od tih pogleda, prije ili poslije, na kraju bih
se sudario s Judie, koja je brbljala s nekom enom, za koju sam poslije doznao da je gospoa
Douglas.
Zapodjenuo sam razgovor s drugom muterijom, ribarom po imenu Donovan, ije su
ruke bile velike kao glava, i polagano sam, od jedne prie do druge preao granicu od tri
pinte. Te u veeri morati voziti vrlo paljivo ako ne elim zavriti s autom na dnu jedne od
onih blatnih provalija koje se otvaraju uz rub puta. Izmeu gudjaja i gudjaja moje su oi
plovile po pivnici sad ve s jedinim, bezonim ciljem. Ribar je to zamijetio i na kraju je
napravio malu alu o mojoj rastresenosti pritom si ekajui nos i smijeei se. Priznao
sam malo posramljen da ne mogu skinuti oi s nje i iskoristio priliku da se raspitam o njoj.
Kako se zove? ivi li u selu? Judie Gallagher, - odgovorio je ribar. - Pojavila se ovdje jednog
lijepog dana pjeice i s naprtnjaom. Nije bila turistkinja, ali nije bila ni u prolazu. Nekako je
doznala da gospoa Houllihan trai nekoga da je zamijeni u duanu i im je dola, dala se na
posao. Otad ivi meu nama i volimo je. ene iz sela oduevljene su njezinim radionicama
svega i svaega. Momci za enidbu lome vratove ne bi li joj prizvah pozornost. A mi koji se
bliimo starosti uivamo ve samim time to smo u njezinoj blizini.

~ 28 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Nije mi trebalo dugo da jednog popodneva svratim u duan svatarija gospoe

Houllihan. Od svih isprika koje su mi pale na pamet, izabrao sam video. Bilo je to dobro
preruavanje, a uz to sam (od Lea i Marie) uo da je ondje fina zbirka filmskih klasika koja
zavreuje posjet i relativno se jeftino moe posuditi. Kad sam uao, Judie je bila zauzeta
nekom muterijom. Pogledala me, nasmijeila se i zaeljela mi dobrodolicu. Toga dana - jo
se sjeam - bila je odjevena u crni topi i suknju sa irokim arenim prugama. Topi se
pripio uz tijelo i otkrio sam da je mnogo vitkija no to mi se inilo u Fagansu i da ima
predivne grudi, vrat i ramena.
Rastresen, kao onaj koji zapravo nita ne eli, pitao sam je za filmove i pokazala mi je
policu u dnu. Zahvalio sam i provukao se do dna duana, a kad sam se naao pred policom s
filmovima, zatvorio sam oi i pomislio: Kako je zgodna! i osjetio da mi krv vrije kao
adolescentu. Poslije sam se pokuao udubiti u filmove. Doista je imala lijepu zbirku. Po
naslovima kao to su Zlatni djeak, Rambo ili Moja Afrika (dva posljednja u VHS formatu)
zakljuio sam da je gospoa Houllihan opskrbljivala zajednicu snovima i zabavom dugi niz
godina. Na niim policama (udaljenim od hit-naslova) otkrio sam slavnu Noinu arku s
klasicima o kojoj su mi priali Leo i Marie. Dva ili tri tuceta dobrih filmova Billyja Wildera,
Elije Kazana, Hitchcocka ili Johna Forda uz druge suvremenije filmove Almodvara ili
Woodyja Allena.
Dok sam itao naslovnicu Sve o mojoj majci (i glazbenog benda Alberta Iglesiasa, iji
sam oboavatelj) pojavila se uz mene i rekla da je oduevljena tim filmom. Ja sam joj
odgovorio da mi se openito sve Almodvarovo ini dobrim, osim moda ponekog naslova, i
tako smo poeli razgovarati o filmu pregledavajui vrpce koje je ondje imala. Dok smo
brbljali, ja sam se usredotoio na nju. Odgonetnuo sam njezin cockney naglasak, po emu
sam zakljuio da je Britanka iz Londona.
Zacijelo joj je bilo vie od dvadeset i pet, ali mi se nije inilo da je stigla do tridesete.
Posjedovala je jednu od onih ljepota koje ne zasljepljuju, koje moe istraivati i shvatiti da
te pjege stoje divno na tom nosu i da te oi izgledaju kao da nemaju dna. Pomicala je
nervozno ruke i imala malen i draestan tik u desnom oku.
- Od Woodyja mi je ostao Zagonetno ubojstvo na Manhattanu ili Meci nad Broadwayem,
to su najaktualniji, osim eksperimentalnih, ali...
I nisam se prestao pitati to jedna takva cura radi u ovakvom selu.
- Ovaj komplet Billyja Wildera sadri Vanjske poslove, Naslovnu stranicu i Pet grobova
Kaira, ali u ti naplatiti kao jedan film, kako ti se ini?
Nastojao sam da moji pogledi ne budu posve oiti, ali ni ona nije skidala oi s mene,
Uvijek kad bih svrnuo pogled prema polici i neko vrijeme priao gledajui na drugu stranu,
kad bih ga vratio, drala je svoja dva divna safira prikovana na meni, u grimasi nekog
eretskog smijeka, kao da planira kakvu spletku.
- Mislim da u ponijeti kutiju s Wilderom i Almodvarov Vratiti se. Uvijek sam ga htio
ponovo pogledati. Mislim da naslov eli to i rei: vratiti se. Boe, kako loa ala. Jadnica se
nasmijala reda radi. Poeo sam se osjeati kao idiot. Samo je simpatina, ti praznoglave.
Odnio si filmie koje nitko ne odnosi.

~ 29 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Nakon osam godina provedenih u braku, zaboravio sam kako bariti komade. Ali to to
govorim: nikad nisam niti znao kako bariti komade. Onih nekoliko puta kad sam to radio,
bilo je to zato to su se one bacile na mene.
- ivi ovdje? - na kraju sam pitao.
- Da, dobro, zapravo sam nekoliko mjeseci u ovom kraju. ivim u Tremore Beachu.
- Ah! Onda mora znati Lea i Marie. Cesto dolaze u duan. Par muterija prekinulo je
razgovor i na prilino idiotski nain odluio sam da je dobar trenutak da odem. Platio sam,
oprostio se od nje i iziao iz duana duboko diui.
Nakon onoga s Clem imao sam tek par glupih i leteih avantura, zbog kojih sam se
gotovo kajao. Prvu mjesec dana nakon to sam doznao za Clem i Nielsa, sa studenticom
violine s konzervatorija iz Amsterdama koju sam upoznao na zabavi u kui Maxa Scheiffera
(mog velikog kolege i zatitnika mog seksualnog ivota prije i poslije razvoda). Drugu s
bivom stjuardesom KLM-a koju nisam upoznao u avionu, nego u supermarketu. Ali osim
tih utjeha nisam pronaao enu koja bi potaknula moju znatielju kao to je to uinila Judie
Gallagher.
Opet sam je vidio tjedan dana poslije i kad sam uao u duan, nai su se pogledi sreli i
zapalila su se dva osmijeha. - Hej! - Hej!
Ona je bila zauzeta i ja sam strpljivo ekao uz policu s filmovima, pravei se da
razgledavam. Onda je njezin glas odjeknuo iza mojih lea.
- Ti si onaj glazbenik Harper, tono?
Marie je bila stalan gost u duanu, a ja sam joj bio spomenuo Tremore Beach tijekom
svog posljednjeg posjeta, tako da je zbrojila dva i dva, pa je Judie znala poneto o meni -
zapravo je znala podosta vie od poneto - budui da su Marie i ona, kako sam poslije
doznao, uz jedan podulji aj priale o onom tajanstvenom i zanimljivom bradonji koji je
posudio film u duanu prije koji dan.
Ovog puta nisam nikamo urio. Muterije su ulazile i izlazile i ja sam strpljivo ekao
razgledavajui policu s filmovima ili knjige o meditaciji, jogi i alternativnim lijekovima ili
zbirku Budinih figurica nanizanih ispred pulta. Bilo mi je jasno da u je jo iste veeri
pozvati da iziemo, i to sam i napravio. Na kraju sam joj ponudio pivo i razgovor u Fagansu
i onamo smo otili kad je zatvorila duan. Bio je utorak i kiilo je kao iz kabla. Fagans je bio
poluprazan, a dragocjeni stol uz kamin slobodan. Ondje smo sjeli da nam se osui odjea i da
neto popijemo.
Poeli smo priajui o selu i kako smo doli ovamo. Ja sam priao o Amsterdamu,
Dublinu, razvodu i kreativnoj krizi. Ispriao sam joj svoj ivot i rad i ona je sluala u tiini,
pijuckajui svoj Guinness, prikovavi na mene svoja dva iva i pametna plava oka. No kad je
doao red na nju, pa... ograniila se na neke mutne stvari. Da je kotlananka, iz ribarskog
seoca na sjeveru Invernessa gdje more udara stvarajui zagluujuu buku koja izluuje
ljude. Govorila je malo o svojoj obitelji, koju je sama definirala kao disfunkcionalnu i
deprimirajuu i nije dodala nita vie. Mislim da ih, otkako je otila odande s netom
navrenih osamnaest, nikad vie nije vidjela.
Studirala je psihologiju u Londonu i zaposlila se u jednoj bolnici. Onda je nastupila
velika rupa od pet ili est godina koju je Judie saela u jedan redak: Na kraju me London

~ 30 ~
Knjigoteka
 daa&anna

sprio i potom je dolo dugo putovanje po Indiji, gdje je stupila u dodir s duhovnim
svijetom, energijama, alternativnim lijekovima i jogom. Putovala sam sama i prvi put u
ivotu osjeala se slobodnom, snanom i neovisnom. Ondje je shvatila da eli ivjeti na
mjestu koje e djelovati tako da se osjea kao ljudsko bie, a ne stroj koji proizvodi stvari za
druge.
- Ali zato Irska? - potaknuo sam je ja. - Zato Clenhburran?
- Po povratku u Europu ivjela sam jedno ljeto s prijateljicom u Berlinu. Jedne smo noi
oslikavale linije dlana tintom i preslikavale ih na kartu. Moja linija ivota prelazila je preko
kotske i zavravala na mjestu na sjeveru izmeu dva poluotoka. Pomislila sam: zato ne?
- Zaista? - pitao sam. - Govori mi da si dola ovdje stavivi prst na kartu?
- Ne prst; cijelu ruku.
Poela me obuzimati nestrpljivost s tom curom. Bila je lijepa i pametna, ali je igrala
neku udnu igru. Kao Saint-Exuperyjev princ koji je volio pitati, ali je mrzio odgovarati. I
kamo vodi ta pria o linijama dlana koju ni sama nije progutala?
Kako bilo, neto me u njoj strano privlailo, poput nekog divovskog kovitlaca u
unutranjosti njezinih oiju. Vatra, pobuna, ne znam. Kao da se ondje unutra jo snano
razbija ludo more kotske. A ispod cijele te teatralne prie o Indiji i linijama njezina dlana
provirivala je njena linost, otmjena i topla koja je u meni poticala silnu znatielju. Bila je,
ukratko, poput starog kamina u Fagansu: mjesto na kojemu bih mogao provesti vjenost.
I dalje je kiilo kad nas je gospodin Douglas konano izbacio i mi smo izili na ulicu.
Otrali smo do duana, gdje mi je bio parkiran auto, i ona mi je rekla da sam previe pijan da
vozim do plae, da me ne moe tako pustiti. Dobro, rekoh joj, platit u leaj u tvom
pansionu. A ona se nasmijeila i nazvala me blesanom. I ondje pod kiom, naslonjeni na
bok mog Volva prvi put smo se poljubili. Onda smo se popeli do pansiona i cijeli sljedei dan
bio je stavljen natpis popunjeno.
Uspjeli smo odrati tajnu otprilike mjesec dana, sve dok jednoga dana Leo nije doao u
jedan od svojih iznenadnih posjeta nakon tranja alom i naiao na Judie odjevenu samo u
majicu kako kuha kavu u mojoj kuhinju. Nije se prestao smijati cijeloga tjedna zbog lica koje
smo napravili i pretpostavili smo da e u selu takoer zbrojiti dva i dva. Posuujete li puno
filmova, gospodine Harper?
Kamo idete zajedno naveer, zar imate kinopredstave u kui? Leo i Marie su priznali
da je ova vijest pravi helijev balon u zahralom i rutinskom drutvenom ivotu
Clenhburrana.
- Ali, je li to ozbiljno ili...?
- Ne, samo avantura. Prijatelji s pravom na dodirivanje. Svatko u svojoj kui, a Bog u
svaijoj. Zna ve...

Magistralna cesta izmeu Dungloea i Clenhburrana bila je kao krug na reliju, ali ne za
Judie. Preli smo krivudavu dionicu dugu etrdeset milja u manje od pedeset minuta
tijekom kojih sam razmiljao kako bi bilo ironino preivjeti udar groma da bi sutradan
nastradao na cesti. Napunili smo gorivo u Andy su u Clenhburranu i kupili neto za veeru i

~ 31 ~
Knjigoteka
 daa&anna

bocu vina (Ako nema kod Andy sa, onda to zapravo ne treba, glasio je njihov slogan).
Potom smo proli kroz selo i nastavili put plae.
Izmeu Clenhburrana i Tremore Beacha bilo je dugo produenje s livadama,
tresetitem i blagim obroncima kroz koje je vodila uska cesta, neko namijenjena vojnim
potrebama. Nakon deset milja cesta je skretala prema grebenima i bilo je mogue nastaviti
naprijed iskljuivo jo uim ljunanim putem koji je prolazio kroz staru stazu za ispau
obrubljenu kamenim zidiem u ijem su podnoju nicali divni zimzeleni cvjetovi
svakodnevno tijekom cijele godine.
Iza posljednjeg obronka pucao je pogled na modri beskraj oceana. Na toj toki mijeao
se miris salitre s mirisom polja i stoke te katkad s aromom spaljenog treseta u nekom
dalekom dimnjaku. I upravo se tada, tono u tom trenutku, mala i bijela Tremore Beach,
umetnuta izmeu dva komada crne ploe pojavi pod tvojim nogama.
- Ovdje se to dogodilo - rekoh Judie kad smo stigli do Billova zuba.
Stali smo i izili iz auta i ondje sam uprizorio ono ega sam se sjeao od prethodne noi.
Grana koju sam odmaknuo leala je sa strane sa svojim pocrnjelim krajem, a na mjestu gdje
me, prema mom sjeanju, pogodilo, vidjeli su se tragovi guma i uskovitlani pijesak.
- Dobri Frank ORourke zacijelo me naao ovdje kako leim usred noi i sigurno se
veoma uplaio.
- Pretpostavljam da mu je ena rekla neka prijee preko tebe - naalila se Judie.
Zagrlila me i stajali smo u tiini utei vjetar, koji je puhao zaaran, ali koji noas nee
donijeti oluju.
- Boe, Pete, zar nisi nikad proitao da ne treba prilaziti drvetu u grmljavinskoj noi? -
rekla je prije no to me njeno poljubila u usta.
Te je veeri Judie priredila punjene patlidane i veerali smo ispred kamina uz bocu
ileanskog vina od kojega sam okusio tek jednu au. Poslije me razodjenula i promatrala
moje biljege u obliku stabla. Vodili smo ljubav na sagu i zaspali meu prekrivaima.
U pono me probudila ona bol u glavi. Bilo je to kao puls koji se rada u sredini moje
lubanje. Otiao sam po doktoriine tablete, koje sam ostavio u jakni. Popio sam ih i vratio se
u salon.
Judie je imala jo jedan od svojih nemirnih snova. Komara. Probudio sam je zagrljajem
kako bih sprijeio da se preplai i njeno sam je poljubio. Uspeli smo se do spavae sobe.
Plahte su bile hladne i zagrlili smo se da ude toplina. Potom smo zaspali i sanjao sam Lea i
Marie.
U snu smo opet bili u bolnici u Dungloeu, ali tom prigodom nisam bio bolestan ja, nego
Leo. Bio je izvaljen na nosiljci i nije se micao. U nekom trenutku sna uvidjeh da je mrtav.
Plahta koja ga je pokrivala bila je strahovito natopljena krvlju. Imao je otvorene oi i
njegova su se usta doimala kao crn i beskonaan bunar.

~ 32 ~
Knjigoteka
 daa&anna

5.

Smirivanje oluje potrajalo je nekoliko dana, a potom je dolo tako divno vrijeme da su
mnogi pomislili da je ljeto uranilo.
Proveo sam nekoliko dana bolestan u kui, tijelo me boljelo i osjeao sam umor u svim
miiima, kao da mi je netko dao strane batine. A tu je bila i ta bol u glavi. Uzimao sam
uredno tablete, drao sobu u mraku (svjetlost mi je jo malo smetala oima) i satima sluao
klasinu glazbu koju dotad nisam stigao presluati na svom iPodu.
Nou bih se spustio do klavira i svirao 2, a kaem svirao u najdoslovnijem smislu rijei:
doticao sam ga, pipkao, milovao, kao da je rije o arobnoj svjetiljci koju treba protrljati da
bi iz nje izletio prijateljski div: Dobra veer, Peter, ispunit u ti tri elje. Koje?
Trebam samo jednu: da opet ujem melodije u svojoj glavi.
Dok sam se tuirao, dok sam etao ili itao knjigu. Da ih neko vrijeme pjevuckam iz
straha da u ih izgubiti i da stignem doma tono na vrijeme da ih ispiem na crtovlju. Koliko
je puta bilo tako! Koliko dobrih stvari je proizalo ni iz ega, iz tog arobnog izvora koji se
doimao neiscrpnim. A gle me sad: itam traktate o skladanju, pokuavam skladati
plagirajui. Izvan arobnog kruga sam. Sad sam jo jedan meu osrednjima, jedan od tisua i
tisua osrednjih koji provedu pola ivota da bi na kraju uspjeli skladati tek neto to moe
proi. Gotovo je sa zvjezdanom prainom. Gotovo je i nikad se nee vratiti. Jednom, na nekoj
zabavi u ljetnikovcu nekog britanskog televizijskog magnata upoznao sam osobno jednog
od tih skladatelja samo jednog hita, tipa koji je stekao malo bogatstvo sa samo jednom
ploom sredinom devedesetih i praktiki ga je popio i posnifao u tri godine. Sad je radio za
tog magnata postavljajui ae na stol. Nije nikakva ala. Postavljajui ae i razgovarajui s
jednom papigom. Osobni lakrdija jednog milijunaa. Barem je imao posao. Ima ljudi koji
zavre mnogo gore. Ja?

Ujutro etvrtog dana nakon nesree probudio sam se gotovo bez bolova, samo s
udaljenim pulsiranjem u dnu glave. to se ostaloga tie, osjeao sam se dobro, pun energije i
odluio sam iskoristiti lijepo vrijeme da obavim pokoji majstorski rad. Navukao sam
iznoene traperice, kariranu koulju i izme Timberland. Kosa skupljena u rep, rejbanice.
Svatko bi rekao da Neil Young ivi na plai u Irskoj. Ispio sam alicu Barrys Tea sluajui
Kinkse na Radio Costi koji su pjevali kako je jebeno biti Celuloidni junak i potom sam sjeo
u auto i otiao do sela. Kanio sam kupiti brusni papir, kistove i boju da obnovim vrtnu
ogradu, prilino unitenu nakon duge i nesmiljene zime. Ta prokleta ograda! Da sam znao
to e se sve otad dogoditi, iupao bih je do kraja tog popodneva.
Ba kao to je Leo predvidio, pria o mojoj nesrei s gromom proirila se kao praina po
Clenhburranu. U trgovini Johna Durrana nabasao sam na pola sela i svi su pitali za moje
zdravlje. Jeste li se ponovno rodili, gospodine Harper!, Jeste li kupili sreku? Jeste li

2
Igra rijeima - na panj. se svirati kae tocar, to znai i dodirivati (op. pr.)
~ 33 ~
Knjigoteka
 daa&anna

probali staviti arulju u usta? Durran me uope nije pustio da pokuam staviti kosilicu u
stranji dio Volva. Pozvao je svog sina Eoina, crvenokosog i pjegavog momka koji je uvijek
izgledao kao da je u drugoj galaksiji i njih dvojica natovarila su je u auto. Trebali biste
zaepiti taj odvod neim ili ete opet naletjeti na njega, savjetovao me. Ako elite, Eoin
moe svratiti jedan dan i baciti pogled. I sjetite se to sam vam rekao o laku. Nanesite tri
sloja ili e je ova prokleta salitra izgristi prije kraja ljeta.
Potom sam proetao selom. Polagano su se poela viati nova lica. Clenhburran je bio
mala zajednica koja nije prelazila sto ezdeset dua zimi, ali bi ljeti dosegla brojku od oko
osam stotina. Selo je sainjavalo tek nekoliko ulica: High i Main Street koje se sputaju kako
bi se spojile u maloj luci gdje pokoji ribar jo brani ast stare profesije i iskrca ponekog
svjeeg raka svakoga jutra. Zimi se najvei dio pakira u kutije od stiropora i istog dana alje
na trnicu u Derryju, ali ljeti, s dolaskom turista zna zavladati neko posebno ozraje u
stovaritu luke i otamo se opskrbljuju restorani i hoteli u okolici. Ostatak gospodarstva tog
podruja ogranien je na stoarstvo (proizvodnju mlijeka, sira i vune), turizam i jo poneki
obrt kao to je tvornica kaputa i kapa od tvida.
Main Street poinje gotovo izvan sela, na raskriju s regionalnom cestom i ondje je
smjetena jedna od najvanijih drutvenih toaka tog malog drutva (uz kapelu Saint
Michael): Andys, mjeavina benzinske postaje, prodavaonice netom ispeenog kruha,
restorana brze hrane, mjesta za asopise, duhan i kavu iz automata. Ondje si mogao pronai
gotovo sve. Gorivo za pei, gnojivo za zemlju, treset, baterije za auto, dijelove za motorne
brodove, sjeme biljaka, vree leda, pivo...
Ono malo preostalih usluga u Clenhburranu raspodijelilo se po Main Streetu bez ikakva
vidljivog reda. Durranova trgovina na uzvisini, Fagans, kineski restoran te konano duan-
pansion-drutveno-kulturni centar gospoe Houllihan.
Naao sam Judie u duanu zajedno s Marie i grupom ena iz organizacije filmske noi
na otvorenom Clenhburrana koja e se odrati u srpnju. Raspravljale su o tome koja bi bila
najbolja lokacija za ekran i projektor.
Odluujui faktor bilo je vrijeme. Valja imati plan B ako pone kiiti, to je posve
vjerojatno ak i tijekom ovako lijepog ljeta kakvo svi predviaju ove godine. Staro skladite
uz luku posluit e kao sklonite ako do toga doe, ali to bi znailo da se puno toga mora
promijeniti.
Laura ORourke je takoer bila ondje. Bilo je to prvi put da je vidim nakon noi s
nesreom. Stvorila je pretjerano dramatinu priu o tome kako su me nali, ispruenog i
polumrtvog nasred ceste, i kako ona nije bila u stanju izii iz auta. Frank je kleknuo,
primio vas za bilo, a ja sam samo uspjela izmoliti molitvu za vau duu, gospodine Harper,
rekla je dok me primala za ruku, a u oima joj je zasjala poneka suza koja se nije stigla izliti.
Potom je objavila da e me zamoliti uslugu u ime cijele organizacije kina na otvorenom:
- Mislim da ste vi prikladna osoba da odrite govor na otvaranju, gospodine Harper.
Hoete li to napraviti? Moda biste ak mogli izvesti kakvu kratku skladbu. Oh, da! To bi bilo
divno.
Pomislio sam da e mi Judie ili Marie priskoiti u pomo, no naprotiv, one su smatrale
da je to divna ideja.

~ 34 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Moda bi sve mogao popratiti kratkim nijemim komadom na klaviru - rekla je Judie -
premda ne znam kako bismo mogli dovesti klavir u luku.
Ja sam kimnuo kao da govorim: Bilo bi zgodno, ali je vrlo komplicirano dovesti moj
Steinway do luke Clenhburrana.
- Ne treba biti pravi klavir, zar ne, Pete? - rekla je tada Marie. - Mogao bi biti
elektrini. S klavijaturom. To bismo mogli unajmiti. ini mi se sjajna ideja, Judie.
ene su smjesta zapljeskale i ja nisam mogao drugo nego se nasmijeiti i kimati lagano
glavom u nadi da e neto poi po zlu i da e se plan na kraju izjaloviti (da nee pronai
klavir, da e biti previe skupo dopremiti ga) premda sam znao da od tog trena vie neu
imati prilike za bijeg i da e me neto, govor, tokata, neka stvar, dopasti da je izvedem u
filmskoj noi na otvorenom.
Ponudio sam Marie da je odvezem natrag u Tremore Beach, ali mi je rekla da e
priekati Lea, koji je doao obaviti neke poslie u Dungloeu. Tako sam iskoristio priliku da
tipkam Judienu lijepu stranjicu i dam joj do znanja da se Harper ve oporavio i da je
spreman za pregled kad ona to poeli. Potom sam se oprostio od dama iz sela, uzeo auto i
vratio se na plau svojim do vrha natrpanim Volvom. Otvorio sam prozore i ispunio nosnice
tim opojnim mirisom salitre i treseta, jedinstvenim na svijetu.
Moja se kua uzdizala nad malom izboinom u podnoju ala. Bila je to prilino
moderna graevina (iz sedamdesetih) na dva kata, s krovom od kriljevca i velikom
drvenom terasom, sagraena na samom sprudu i povezana s plaom s nekoliko stuba. Taj
detalj, stube, bio je neto to sam zamiljao jo kao djeak (moda zato to sam to negdje
vidio) i kad sam razgovarao s Imogen Fitzgerald, agenticom za nekretnine koja mi je
pronala ovo mjesto, i kad mi je rekla: kua ima drvene stepenice koje se sputaju u
pijesak, bilo je kao da su pritisnuli gumb u mojoj glavi. Da! To zvui kao ono to traim.
Kad je moemo otii vidjeti?
Otili smo onamo u listopadu 2009., jednog bljetavog sumraka s velikim i udnim
oblacima na nebu. Kua je blistala kao da je neko blago pronaeno u pijesku. S bijelim
proeljem, okruena tratinom i zgodnom drvenom ogradom koja okruuje imanje. Pred
njom ocean, plaa duga dvije milje, stisnuta s obje strane crnim grebenima. Gotovo sam
rekao da i ne uavi.
Rekli su da je Tremore Beach smjeten u najvjetrovitijoj zoni poluotoka i da zato nitko
ondje ne gradi. Takoer sam uo da se govori da je zemlja previe pjeskovita na tom
podruju i da svake godine propadne nekoliko centimetara, to je objanjavalo pukotine na
zidovima moje kue i to to je mala kupaonica u prizemlju lagano naherena.
Leo je smatrao da smo jednostavno imali sree. Posljednjih godina nicale su kolibe za
ljetovanje kao gljive poslije kie, a ovo je mjesto bilo ono to oekuje zamiljajui Donegal:
duga pusta plaa, sprudovi prepuni trave, iroke livade i samo vjetar da s njim pria.
- Misli da bih mogao ovdje unutra staviti klavir?
Imogen, koja je u dubini due bila dobra prijateljica, upozorila me na sve nepogodnosti.
- Ovo nije Amsterdam ni Dublin, Peter: pokrivenost telefonskom vezom je mala ili
nikakva, ima problema s opskrbom vode i struje. Kui treba na tone panje. Travnjak raste,
septiku jamu treba odravati... usto samoa. Deset si milja od sela, koje je pak isto

~ 35 ~
Knjigoteka
 daa&anna

izgubljeno usred niega. Ovisit e o autu za sve (preporuujem ti da si kupi bicikl za svaki
sluaj) premda mislim da je susjedna kua naseljena cijele godine; to jest prednost...
Svemu ovome treba dodati da je najam prilino velik (a penje se u glavnoj sezoni), ali
nita od toga nije me odgovorilo od moje odluke. Ta se kua pojavila u mom ivotu kao
talisman tono u trenutku kad sam je najvie trebao. Sve terete i nepogodnosti prihvatio
sam kao draestan izazov. Rekoh da dok sam bio u tom salonu, gledajui kroz tu dugu
terasu i razmiljajui kako u postaviti Steinway & Sons ba ondje ispred prozora i da u u
proljee i ljeto moi svirati s otvorenim prozorima samo za jednog sluaa: more.
- Jesi li siguran, Peter? Bit e ondje sam sa svojim klavirom i bit e noi kad oko tebe
nee biti niega osim vjetra.
Zagluujueg vjetra, koji nee dopustiti da se uje glazba, ni telefon, ni povici u pomo
ako se neto dogodi.
- Da - rekoh na kraju - upravo to traim.

* * *

Ruao sam salatu na terasi itajui novine i gledajui polagani prolazak teretnjaka u
daljini. More je bilo mirno tog popodneva. Skupina galebova zauzela je plau blizu stijena i
posvetila se istraivanju nakupine crnih algi koje su jutros izbacili, moda u potrazi za
rakovima ili drugim jestivim stvarima. Bilo je nekoliko malih upljina u stijenama
ispunjenih ivotinjicama za koje sam znao da bi oduevile Jipa. Bila je jedna toliko velika da
bi on mogao ak i stajati ne dotiui svod. Jednom sam je povrno istraio i izgledalo je da se
protee nekoliko metara dok se na kraju ne pretvori u uski prolaz. Savreno skrovite. Da
se skrije? Od ega? zapitao sam se smjesta,
Osjetih tada svoju glavobolju smjetenu kao uteg u nekoj udaljenoj toki u sreditu
svoga mozga. Sjetio sam se tableta. Ustao sam, pokupio tanjur i novine i otiao u kuhinju po
njih.

Koji sat poslije bio sam u vrtu okruen svim novim triarijama koje sam kupio u
Durranovoj trgovini, pokuavajui zapoeti taj zadatak, kad sam ugledao Lea kako dolazi
trei rubom ala. On je mene takoer vidio izdaleka, podigao je ruku i skrenuo s putanje
prema mojoj kui.
Tremore Beach je bio skoro dvije milje dugaak, omeen s obje strane crnim stijenama,
tako da je Leo pravio tri ili etiri kruga po plai. I to je zvao bazinim vjebanjem. Sjeam se
da sam jednoga jutra sjedio za klavirom i vidio ga kako svlai odjeu ispred mora. Bila je
veljaa i premda je bilo lijepo jutro, more je bilo kao santa leda u polutekuem stanju. Leo
Kogan bacio se u kupaim gaama u srebrnaste valove Atlantika i umalo sam pozvao
policiju mislei da je rije o samoubojstvu.
- Ma daj! To je izvrsno za cirkulaciju! Trebali biste to probati - rekao mi je koji dan
poslije kad smo nabasali jedan na drugoga na movarnom putu, on idui u selo, a ja
vraajui se nakon neke kupnje.

~ 36 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Takve su stvari pridonijele da su mi se u poetku Leo i Marie doimali pomalo udnim ili
ekstravagantnim parom, ne bih znao odabrati pravu rije. Izgledalo je da nemaju djece ni
trenutni posao, a uivali su u izvanredno kvalitetnom ivotu. Usto, unato njihovoj oito
poodmakloj dobi, oboje su sauvali zavidno zdravstveno stanje. Pomislio sam da su neka
vrsta milijunaa ili egzotinih osoba, ali taj umirovljeniki ivot i njihova kua koja je i dalje
bila jednostavno mjesto, donekle su protuslovili toj teoriji.
Jednoga dana, dva tjedna nakon to sam se doselio, neoekivano su se pojavili na mojim
vratima s koarom slatkia i bocom vina. Dobro doao, susjede!, rekli su, provukavi se
gotovo do kraja mog salona i moram priznati da sam u poetku pokazao hladnu ljubaznost
prema njima. Povukao sam se na ovo mjesto kako bih se usredotoio na svoj posao i bojao
sam se da e se ti nepristojni susjedi pojavljivati na mojim vratima svakoga jutra u potrazi
za razgovorom. Meutim, dogodilo se suprotno. Prvi mjesec u kui bio je prepun problema.
Kotao nije funkcionirao i kua je bila ledena, toliko da sam se poneku no sputao i spavao
ispred kamina pokriven perinama i pokrivaima. Dok agencija za unajmljivanje nije poslala
nekoga da to popravi, Leo se ponudio da baci pogled na instalacije. Dobro je pregledao
elektrine instalacije u kui i posudio mi je generator na benzin.
Polagano sam se poeo navikavati na to da ih viam gotovo svakodnevno. Nije bilo
teko na tom mjestu. Ili bih vidio Lea kako tri po alu ujutro ili bi se nai auti mimoili na
putu preko tresetita ili bismo se nali u selu u kupnji. Uz to mi je jedan mjesec ivota na
tom mjestu bio dovoljan da shvatim koliko je vano imati nekoga blizu. Zimi bi cijelo
podruje ala opustjelo, a kako je Tremore Beach jedna od najizoliranijih toaka na
poluotoku, Leo i Marie bili su jedina ljudska bia na nekoliko milja uokolo. I nisam ja bio
straljiva ni panina osoba, ali u samoi tog mjesta nije mi se inilo loom idejom biti u
dobrim odnosima sa svojim susjedima.
Jednoga dana, mjesec i pol nakon mog dolaska, naletio sam na njih u Fagansu i brzo
smo se nali za istim stolom. Bilo je to jedno od onih beskonanih i ugodnih avrljanja i Leo i
ja popili smo malo previe, tako da nas je Marie odvezla kui. Na kraju smo nas troje slistili
bocu Jamesona pjevajui i smijui se, dok se konano nisam izvalio na njihovoj sofi i ondje
proveo no. Pretpostavljam da smo se od toga dana smatrali dobrim prijateljima i dali smo
si slubenu dozvolu da se posjeujemo kad god zaelimo.
- Treba li pomo s ovim kistovima, susjede? - priao je isprekidano pokuavajui
vratiti dah.
- Ne bi mi loe dolo - priznao sam. Premda mi je John Durran dao par savjeta kako
poeti s obnavljanjem ograde, znao sam da je Leo dosta spretniji od mene u poslovima tipa
sam svoj majstor. - Platit u ti kojim pivom.
- Dogovoreno, i posudi mi suhu majicu, mome. Uspio sam se rastopiti na ovoj vruini.
Najprije je treba izbrusiti, rekao je, a to valja napraviti savjesno ili boja nee kasnije
ispravno prianjati. Dao mi je komad brusnog papira i predloio da se ja pobrinem za dio
ograde slijeva od vrata dok on radi na drugom dijelu. Procijenio sam da ograda ima ukupno
etrdeset letava i pomislio da bismo moda, ako se malo pourimo, mogli zavriti s poslom
prije no to se smrai. Ali taj je proraun, jasno, bio utemeljen na mojim iluzijama.
Kad je sunce poelo mijenjati boju u naranastu i pribliavati se moru, ja sam dovrio
tek tri letve. Doim je Leo uspio izbrusiti njih osam. Jedanaest od etrdeset u etiri sata!
~ 37 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Iskreno, to nije bilo zabavno kao koenje trave. Rekao sam Leu da je dosta za danas i pozvao
ga da popije sa mnom finu pivicu.
More je bilo mirno i puhao je vreli povjetarac. Obzor je bio platno obojeno velikim
nanosima kista u naranastoj, crvenoj, plavoj i crnoj boji. Izvadio sam par vrtnih stolica i
etiri boce Trappistes Rocheforta 6 koje sam kupio prije tri tjedna u duanu
specijaliziranom za belgijska piva u Derryju. Sjedili smo drei noge na travi i nazdravili
gledajui sunce. Doktorica je rekla nikakav alkohol, ali dovraga s tim! Pretpostavljam da
mogu napraviti iznimku na jedan dan. A k tomu, inilo se da te proklete tablete bas i ne
djeluju pretjerano dobro. Moda pomogne koji fini gudjaj.
S prvim Rochefortom (skoro osam posto alkohola!) ve smo se ugrijali i priali o svemu.
Krizi. Euru. Dolaru. Obami... Leo nije bio preveliki domoljub, za razliku od drugih amerikih
Iraca iz ovog podruja kojima se vijori zastava na kui i ljeti igraju bejzbol. Kritizirao je
otvoreno djelovanje Sjedinjenih Drava u Iraku i Afganistanu i poalio se da zemlja prolazi
kroz crnu eru terora nakon 11. rujna. Ispriao mi je da je radio u Regencyju u Kuvajtu dva
mjeseca prije invazije. Oslobodili smo se pukim sluajem. Tijekom invazije pretvorili su ga
u zatvor. Tada sam se zbilja razveselio to je Bush poslao trupe.
Leo je obiavao pripovijedati brojne prie o hotelima. Proveo je vei dio ivota u njima,
u mnogima i posve razliitima, rasprenima svijetom uzdu i poprijeko. Las Vegas,
Acapulco, Bangkok, Tokio... Popis se irio na vie od njih desetak: premda nikad nije uspio
sve ispripovijedati. Ba kad pomisli da si ve uo sve anegdote iz njegovog repertoara, on
bi otpoeo s novom priom, koja bi jo malo jae rastvorila lepezu. Ovaj puding me
podsjea na otrov koji su servirali u Sangaju., Samo sam jednom plakao zbog nekog auta,
a to je bilo kad sam napustio Buenos Aires.
Bavio se klasinim koliko i romantinim zanimanjem: hotelski detektiv, mjesto koje
je sad ostalo rezervirano samo za velike hotele. Veina je, kako mi je jednom objasnio,
uzimala za poslove sigurnosti tvrtke u najam koje uope nisu imale neko fiksno sjedite. Ali
u hotelima visoke klase i dalje je postojala ekipa unutarnje sigurnosti.
Mogao si ga dosita ispitivati za njegove prie, uvijek je imao za ispriati neku novu, koja
mu je dotad promaknula. O velikom direktoru kojega je ena ulovila s tri prostitutke u
krevetu, pa je bio prisiljen skoiti u hotelski bazen da pobjegne. O dekadentnoj dami koja je
potkradala samu sebe da pokupi osiguranje. O prekrasnoj magnatovoj keri za koju se
pokazalo da je kleptomanka. O paru koji je unajmljivao suites i pokuavao otii ne plativi.
Mnogo, gomile pria o lopovima svih fela i vrsta. O prevarantima koji su tvrdili da imaju
velike imetke, ali su se izgubili negdje u pampi. Velike investicije potpisane na hotelskom
stoliu, oajne rtve koje trae pravdu. Bio je tip kojega smo zvali Flaco 3 jer smo mislili da
je Argentinac. Obmanuo je vie od stotinu osoba u pet godina. Katkad je nosio brk, drugi put
naoale, jednom grivu, drugi put elu. Bio je majstor preruavanja. Obilazio je luksuzne
hotele diljem svijeta zavodei sve novopeene bogatae koji bi padali na njegove ari.
Posjedi u Junoj Americi. Rudnici u Kostarici. to god. Bio je vrlo dobar s tintom i papirom;
stvarao je prava umjetnika djela, isprave, obveznice, dionice... Uvijek se jako urio da
napusti zemlju i brzo mu je trebao novac. Deset puta je operirao u mojim hotelima i u pet

3
Flaco, u Argentini znai neto kao tip, momak, frajer (op. pr.)
~ 38 ~
Knjigoteka
 daa&anna

navrata uspjeli smo ga snimiti sigurnosnim kamerama. Jo ga se sjeam dok je izlazio

mirnim korakom kroz predvorje mog posljednjeg hotela, nakon to je prevarom zaradio
gotovo 10 000 dolara u kovanicama.
Otperjala su jo dva Rocheforta i sunce je na kraju utonulo u ocean. Leo je rekao da
mora poi prije no to Marie doe s metlom po njega, ali prije toga me pogledao vragolastim
okicama. uj, mogu te pitati neto vrlo osobno, uz ispriku da sam pijan, za to si, usput
budi reeno, ti kriv?
- Pucaj, Leo - odgovorio sam smijui se - ali samo zato to sam ja kriv.
- Kako ide to izmeu tebe i Judie? I dalje ste prijatelji s pravom na dodirivanje?
- Da, no dobro - rekoh podignuvi ruku do oiju i masirajui ih. - Da. I dalje smo na
tome.
- A kad e je pozvati na spoj? Zna ve, na slubenoj razini. Zavrio sam s masiranjem
oiju i pogledao ga smijeei se. Nije bilo prvi put da mi istrese to s Judie i kako su se u
njegovo vrijeme stvari radile na drugi nain, kad te neka ena uistinu zanima ne smije biti
trom i tako to.
- Ve sam ti rekao, Leo, sad je neko drugo vrijeme...
- Ah, da - ree lupivi se komino nekoliko puta lagano po sljepoonici. - Sjeam se.
Ispriao si mi. Ali uvijek kad vas vidim zajedno, kaem: Kako su dobar par! Ali to sam samo
ja, blebetavi stari. Zautjet u.
- Ne, dobro je - rekoh - rado ujem tvoje miljenje. Ali sad nijedno od nas dvoje ne eli
ui u neto ozbiljno.
- Jasno kao dan, Pete. Zaboravi.
- I ima pravo, ona je fantastian komad.
- Jest.
- Jest.
Nastala je tiina. Na moru se jedan val polagano razbijao pod naranastim nebom.
Povrina vode kao da je bila u plamenu.
- Dobro, sad u svakom sluaju moram poi. Ili u dobiti metlom od Marie. Dogovoreno
da sutra nastavimo s ogradom?
- Kad god eli, hvala. Ne bih te htio iskoritavati.
- Ma daj, partneru! Za mene je to pravi uitak. Osim toga, i ti e meni priskoiti kad
budem trebao nekoga da mi pomogne s mojom ogradom. Doi e i na nju red.
- Raunaj na to.
Leo je otiao hodajui plaom ispod sve tamnijeg neba, a ja sam se vratio u kuu
osjeajui kako bol opet poinje u mojoj glavi. Sjetio sam se tableta, ali sam prvo trebao
neim napuniti trbuh.
Nikad nisam bio veliki kuhar, ali katkad, u rijetkim prigodama, volim napraviti kobasice
s pireom i svatko tko ih je kuao rei e ti da ih spravljam za prste polizati. Stao sam guliti
krumpire dok sam sluao Radio Costu na malom tranzistoru koji sam, kao i mnoge druge
stvari, pronaao u spremitu kod ulaza kad sam se doselio u kuu. Oekuje se vru srpanj, s

~ 39 ~
Knjigoteka
 daa&anna

ponekom olujom, ali i mnogo sunca. Razveselio sam se kad sam to uo. elio sam da Jip i
Beatrice imaju predivne praznike.
Poveerao sam svoje kobasice, polizao prste i potom progutao tablete. Sat poslije, dok
sam izvaljen na sofi prolazio kroz stranice horor-bestselera bol se ublaila, ali je i dalje bila
unutra, kao sat. Ako se to ovako nastavi i sljedei tjedan, morat u zvati doktoricu.

~ 40 ~
Knjigoteka
 daa&anna

6.

Ne znam koliko sam spavao ni kad sam se opet probudio. Iz nekog razloga nisam pogledao
na sat, premda sam mnogo kasnije poelio znati u koji se sat sve to zbilo.
Neto me probudilo. Neka buka. Ili je to u prvom redu bila glavobolja? Otvorio sam oi i
zauo neke udarce. Na vratima? Mutilo mi se pred oima. Pomislio sam da moda nisam
nita uo. Zacijelo je san, pomislio sam. Ili je neto palo.
Bio sam ispruen na sofi. Ondje sam zaspao, kao mnogo puta, ali ovom prigodom oko
mene je vladala neka zbrka. U glavi se lupanje opet pojaalo i prvo to sam pomislio bilo je:
Ova bol nije normalna, Peter, morat e odmah ujutro posjetiti doktoricu.
Vani je poelo kiiti, mogao sam uti kapi kako lupkaju po oknima i krovu kue. Jo
jedna oluja? Onda sam to opet uo. Udarce. Snane, urne, na vratima.
- Zdravo! - povikao sam s naporom, kao da su rijei kamene ploe koje moram podizati
jednu po jednu. - Ima li koga ondje?
Sjeo sam na sofu bosim nogama dodirujui sag gdje je isprevrtani mystery roman leao
sa strane i utio sam ekajui odgovor. Ne moe biti - govorio sam si. Nisi nita uo. No je,
vrlo je kasno, nitko nee doi ovamo da bi ti neto prodavao. Uzeo sam knjigu, zatvorio je i
odmaknuo prekriva koji je jo leao zapetljan izmeu mojih koljena. Priekao sam asak.
Salon je bio u mraku. Okna su podrhtavala od vjetra, ali ostatak kue bio je u tiini. Nije se
vidjelo nikakvo svjetlo vani, niti se ula buka ikakvog motora.
Upravo kad sam poeo vjerovati da je zacijelo sve bilo proizvod moje mate, opet sam
to uo, glasno i jasno: udarce na vratima. Jedan, dva, tri. ustre, jake. Pitao sam se koga
vraga ne upotrijebe zvono. Ispruio sam ruku do prekidaa stolne lampe koja je leala uz
sofu. Pritisnuo sam ga, ali je lampa ostala u mraku.
- Ma koji je vrag? - progunao sam.
Podigao sam se i otiao do predsoblja isprobavajui druge prekidae, ali se inilo da je
svjetla nestalo u cijeloj kui. Moda je u tome stvar, pomislio sam, problem sa svjetlom.
Moda je rije o Leu ili Marie, ili nekom slubeniku, ili vatrogascu, ili Marsovcu. Jebiga,
sigurno je prolo tri ujutro.
Vrata nisu imala nikakvu pijunku, ali je sa strane bilo jedno visoko i usko obojeno
staklo. Vani je sve bilo vrlo mrano i nita se nije vidjelo.
- Halo? - povikao sam. - Tko je?
Tko god bio s druge strane, dao sam mu nekoliko sekunda da odgovori, ali one su
protekle u posvemanjoj tiini. Kljuevi su visjeli s jedne strane vrata na glavici duha ispod
ijeg je smjeka bio natpis leprechauni4 su me zaarali noas. Gotovo nikad nisam
zakljuavao, samo bih stavio zasun. Prinio sam ruku polagano prema njemu i kliznuo njime
pomislivi da to moda nije dobra ideja. Otvorio sam vrata.

4
Vrsta duhova u liku staria sklonog psinama (op. prev.)
~ 41 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Pokisnula, cvokoui na kii, obgrlivi se i uplakana, Marie se pojavila s druge strane.

Marie, moja otmjena i trijezna susjeda koju sam vidio istog popodneva u Judienom duanu.
Tada mi je rekla da eka Lea da se zajedno vrate kui. Lea, koji je dolazio iz Dungloea da
obavi neke poslove. Sve mi je to prolo glavom u manje od sekunde. To i gorak okus loih
vijesti. Aroma koju odailje mrtvaki pokrov kad se pojavi u naim ivotima.
- Marie! - povikao sam. - Boe moj! to se dogodilo?
Ona nije odgovorila. Stajala je mirno pred ulazom, osvijetljena blagim i isprekidanim
mjeseevim svjetlom. Pogleda uperena u neki dio izmeu moje brade i prsa. Bila je izvan
sebe.
Pomogao sam joj ui i posjeo je na sofu od umjetnog baruna u predsoblju. Bacio sam
pogled kroz vrata. Ondje nije bilo traga nikakvom autu osini mog Volva. Bilo je jasno da je
Marie dotrala od svoje kue, vjerojatno preko plae usred noi. Potrao sam u salon i uzeo
prekriva koji je leao preko naslona sofe. Takoer sam uzeo bocu Jamesona iz bara.
- Ajde, popij malo. Da te zagrije.
- Peete... Peeete.
Bila je u stanju oka. Izbezumljena. Njezine su oi izgubljeno plesale, njezino se lice
preobrazilo u lubanju s podonjacima. Kosa joj je bila posve priljubljena uz kosti. Pomilovao
sam je, pokuavajui joj uliti neto spokoja ili ljudske topline. Ona je podignula oi prema
meni. Dva preplaena oka, koja su napola poludjela plesala u svojim dupljama.
- Marie, smiri se. to god bilo, pomoi u ti.
Bila je odjevena u purpurnu pidamu i ogrta koji su bili potpuno natopljeni kiom i
premazani pijeskom. I bose su joj noge bile umrljane pijeskom. Poloio sam joj prekriva
preko ramena i rukama brzo trljao njezine nadlaktice. Osjetio sam njezino dahtavo disanje.
Njezino je tijelo gorjelo kao da je upravo otrala maraton. I disala je astmatino, kao da je
upravo podnijela pretjerani napor. Na trenutak sam se pobojao da e na licu mjesta
doivjeti srani udar.
- Po... mo... .
- to se zbilo, Marie? Gdje je Leo?
Od tog se pitanja neto probudilo u njezinom umu i nije bilo sumnje da je to neto loe.
Kad je Marie ula suprugovo ime, njezino je lice poprimilo izraz strane boli.
- Leo!
Zatvorila je oi i zamijetio sam da se naginje prema meni. Onesvijestila se.
- Marie! Oh, Boe, Boe!
Prislonio sam je uza zid, nekoliko je puta blago pljusnuo pokuavajui je reanimirati, ali
je to bilo kao da udaram po mrtvom mesu. Onda pomislih na Lea. Uvidio sam da gubim
dragocjeno vrijeme. Ako se neto dogodilo Leu, bolje je djelovati to prije. Pojurio sam do
salona i potraio svoj mobitel. Pronaao sam ga ispod knjige s partiturama, ali kad sam ga
pokuao aktivirati, vidio sam da je posve ugaen. Bez baterije.

~ 42 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Procijenio sam da e policiji trebati barem pola sata da doe ovamo, a i to ako Barry,
gardist 5 Clenhburrana, nije otiao prenoiti u Dungloe, kao to je radio nekoliko dana u
tjednu. Isto je s hitnom pomoi. Najmanje pola sata dok se probude ljudi i dou iz
Clenhburrana. A moda nemamo toliko vremena.
Vratio sam se u boravak. Kljuevi mog Volva visjeli su takoer s nasmijeenog
leprechauna. Uzeo sam ih i iziao iz kue. Bacit u pogled, rekoh glasno, unato tomu to
me ni Marie ni itko drugi nije mogao uti. I u tom trenu sam se sjetio onog drugog glasa
otprije nekoliko noi.
Ne izlazi iz kue. Ne noas.
Vani je lijevalo. Potrao sam prema Volvu, ali prije no to sam stigao do njega, stajao
sam mirno pod kiom promatrajui neto to mi je jako prizivalo pozornost. Vrtna ograda
na kojoj smo Leo i ja proveli dva dobra sata brusei je toga jutra, bila je slomljena. Dio blizu
ulaza u kuu, dug kakva dva metra, bio je prevaljen na tlu. Pojurio sam prema autu dok su
me sve deblje kapi potpuno natapale. Koji se vrag ovdje dogodio? Pomislio sam da ju je
mogla Marie slomiti iz nekog razloga. Ili vjetar. Ali vjetar bi je povukao na pod, ne bi slomio
koju od letava. Koji je to vrag?! Uope je nije pomaknuo s da one noi kad je bio uragan.
Posljednja opcija koja mi je prola glavom prije no to sam upalio auto i otiao otamo, bilo je
da ju je moda udario grom.
Ve e to pogledati poslije, sad se usredotoi, pomislio sam. Usredotoi se na
vonju i na to da ne razbije glavu.
Ne znam to sam mislio u tim trenucima. Bio sam ivan, ali sam se drao hladnokrvno.
Nisam znao to mogu oekivati od cijele te situacije. Neto se dogodilo u Leovoj i Marieinoj
kui, to je bilo jasno, ali zato mi nisu telefonirali? Jer ti je telefon bio ugaen, dovraga! U
redu, to stoji, ali zato je prevalila tu udaljenost po kii kad je imala dva auta u garai? Je li
bilo odgovora na to?
Sjetio sam se Claire Madden, susjede iz mog djetinjstva u Dublinu. Gospou Madden
njezin je mu mlatio kad bi doao kui pijan kao letva. Ona ili njezina ki obino bi se
pojavile na naim vratima plaui, priajui da ih je izbacio iz kue. Katkad su imale krvav
nos, dragi put razbijenu usnicu. Kad bi se ondje pojavile, katkad usred noi, u kinim noima
poput ove, moja bi majka obino odlazila probuditi pastora Callahana, koji je ivio u crkvi
koji metar dalje, i on bi doao i sjeo s njima u sobu i razgovarali bi jedan sat. Sjeam se da
sam je uo kako plae i vie da ne moe ivjeti bez njega i pitao se to to, dovraga, govori.
Ja sam sanjao kako ubijam tog ovjeka, sanjao sam to mnogo puta kao dijete. Je li bilo
mogue da je Leo jedan od tih? Stari i nasmijeeni Leo moe pomahnitati? Ne, to ne moe
biti.
U trenu sam proao kroz Billov zub i sputao se cestom u smjeru Leove i Marieine kue.
Zamijetili da su mi brisai, koji su se svom brzinom kretali s jedne strane na drugu, poeli
kripiti po staklu. Odjednom je staklo bilo suho. Kia je prestala. ak sam mogao vidjeti
pokoju zvijezdu. Kamo je, dovraga, nestala oluja?
Kua Lea i Marie ekala me u potpunom mraku. Nije bilo nijednog auta parkiranog pred
vrtom i garaa je bila zatvorena. Polako sam napredovao, paljivo motrei oko kue. Bila je

5
Policajac u irskoj policiji, (op. prev.)
~ 43 ~
Knjigoteka
 daa&anna

izgraena uz jednu od stijena to su obrubljivale Tremore Beach, ali ni na stijenama se nije

moglo nikoga vidjeti. Sve se inilo u redu. More je bilo mirno. Valovi su se pitomo razbijali
na pijesku pedeset metara od kue.
Na kraju sam parkirao uz ogradu, iziao iz auta i uao u vrt.
Zvonca na vjetar koja je blago gurao noni povjetarac (Opet, ovog puta bez ale: gdje je
nestala oluja?) izvodila su mlitavu nonu melodiju u predsoblju kue.
Pokuao sam otvoriti vrata, ali su bila zatvorena i kroz pripadajue prozore mogao se
vidjeti tek salon u mraku.
Pozvonio sam i lupio po drvu.
- Leo! Leo! Jesi li ovdje? Vikni ako me uje!
Priekao sam koju sekundu. Ako Leo ne odgovori, pokuat u ui kroz vrata garae,
koja je povezana s kuom preko kuhinje. A ako i to bude zatvoreno, razbit u prozor u
salonu.
Tek to nisam krenuo u akciju, kad ugledah svjetlo koje se projiciralo na tratini u vrtu.
Podigao sam pogled i vidio da je rije o prozoru jedne od soba na prvom katu. Neke su se
sjene pomicale iza zavjesa i uskoro sam uo korake kako se urno sputaju stubitem.
Nakon koju sekundu salon se osvijetlio i onda su se otvorila vrata. Shvatio sam da drim
ake zatvorene, a zube stisnute.
- Peter, mome! to se dogaa?
Bio je to Leo. Bio je odjeven u crni ogrta preko pidame. Lice mu je izgledalo kao da je
upravo ustao iz postelje. Samo to. Iznenaeno lice, moda malo ljutito, ali zdravo, posve
zdravo lice onoga tko se upravo probudio usred noi.
- Kako to se dogaa? - odgovorio sam. - To bih ja tebe trebao pitati.
Medu nama nastane kratka tiina. Leo me odmjerio od glave do pete. Potom je pogledao
dalje motrei vrt.
- Peter, sad je... - pogledao je na sat - tri i neto ujutro i upravo si pozvonio na moja
vrata. Mislim da pitanja postavljam ja.
Uporno sam ga gledao. Nije znao, to je jasno. Nije znao da je Marie u mojoj kui i dvojio
sam trebam li mu to rei: da je njegova supruga u predsoblju moje kue, posve mokra,
tresui se od hladnoe i uasa. Da je iz nekog razloga prela preko plae usred noi da me
zamoli za pomo.
Udahnuo sam. Ispustio zrak i primio ga za rame. Priredio sam se da to paljivije
postupam prema njemu u ovim okolnostima.
- uj, Leo - poeo sam govoriti - ne elim te uplaiti, ali...
I tek to sam mu poeo priati svoju priu, ugledah neku sjenu kako se mie iza
njegovih lea dolazei iz mraka kue. Oprez!, upozorih ga pokuavajui ga privui k sebi.
Lea, srednjotekaa i lokalnu boksaicu zvijezdu u mladosti nije ba bilo Iako pomaknuti i
prije no to sam ga uspio zatititi od te opasnosti koja e nasrnuti na njega, uspio sam
prepoznati osobu koja se pojavila iza njega.
I u tom sam trenu malo poludio (poludio, poludio).

~ 44 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Odjevena u krasan svileni ogrta, sjajne crvenkaste kose skupljene u rep i ista lica,
lagano pospana, ali bez ijedne mrlje, Marie se pojavila na vratima.
- Koji se vrag zbiva, Pete? - zapitala je dok se naslanjala na snano rame svoga mua kao
da je sve ovo tek neki nestaluk.
- Moj Boe - rekoh, pustivi da mi se omakne grohot, koji je ak i meni zazvuao udno. -
Moj Boe!

~ 45 ~
Knjigoteka
 daa&anna

7.

I to se poslije dogodilo? - Judie je sa arom sluala pripovijest sjedei na konatoj sofi svoje
male radionice u uredu iza duana. - Vratio si se kui?
Bilo je to sutradan u pola dva popodne. Kad sam se pojavio s uasnim podonjacima i
oajnikim moram ti neto ispriati, Judie je zakljuala, nakon to je uspjela otpremiti
jednu britansku turisticu koja se izgleda odluila upoznati ba svaki graevinski detalj
minijaturne kue-svjetionika (Judie je imala tri takve i u ovih pet godina nije ih uspjela
prodati; nije joj to uspjelo ni ovoga puta).
Sklonili smo se u malu stranju prostoriju, mrano mjesto okrueno ormarima
pretrpanim stvarima koje je Judie ukrasila papirnatim lampicama, Budama i drugim
orijentalnim ukrasima dok mu nije podarila izgled hrama dobre karme. Imala je lijepi par
konatih sofa, starih, ali vrlo udobnih, i stoli za aj koji joj je gospoa Houllihan ostavila u
nasljee. Vr pun zelenog aja puio se u sredini, a uz njega na pepeljari s ugraviranim
simbolom yina i yanga gorio je mali doint - Judie je uvala ime svog dobavljaa marihuane
kao dravnu tajnu, premda sam ja mislio da znam tko je: jedan od onih glazbenika koji bi
povremeno banuli ovamo.
- Vratili smo se zajedno - odgovorio sam srui aj. - U poetku su inzistirali da ostanem
ondje s njima, no bio sam uvjeren da sam ostavio otvorena vrata i onu enu, tko god ona
bila, u predsoblju kue. Leo je inzistirao da ne vozim auto. Marie i on su se urno odjenuli i
otpratili me do kue.
- I? - Judie me promatrala svojim beskrajno plavim oima, rairivi ih jo i vie nego
obino.
Ja sam opisivao prizore gotovo kao da sam jo ondje.
- Nita. Kua je bila u mraku, nijema. Vrata su bila zatvorena i nije bilo nikoga u
predsoblju, nije bilo ni najmanjeg traga iemu. A vrtna ograda, koju sam vidio slomljenu i
prevaljenu na tlu, bila je na svome mjestu, u jednom komadu. Zemlja je bila suha, nije bilo ni
traga kii koja me smoila kad sam iziao iz kue.
- Jebemu - ree Judie. Uzela je doint i povukla. Puff, puff, letei zmaj. Potom mi ga je
pruila.
- Najeila sam se.
- Meni kae - rekoh ispuhnuvi vrlo polagano dim. - Bio sam toliko uvjeren da je ona
ena i dalje ondje da sam im rekao da emo pozvati policiju prije no to uemo.
Leo je vrlo ozbiljno shvatio savjet, ali je rekao da ne moemo ekati. Iziao je iz auta,
obiao kuu i koju minutu poslije vratio se u auto. Pitao me imam li kljueve i odgovorio
sam da imam, da su na istom kolutu s kljuevima od auta. Jesi li neto vidio?, pitao sam ga.
Rekao mi je da nije, ali da bismo se morali osigurati. Otii e na stranja vrata i zamolio me
da ja pokuam ui na glavna. Marie e ostati u autu i nadzirati put ako bi netko naiao.

~ 46 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Majko moja, kao da je iz neke epizode Starskyja & Hutcha. Ali jasno, Leo je bio murjak
ili tako neto, zar ne?
- Detektiv - ispravio sam je. - Ali unato tomu, bilo ga je iznenaujue vidjeti, s njegovih
ezdeset godina, da se tako hladnokrvno snalazi.
- Nastavi - ree Judie. - Onda...
- Leo i ja smo se nali u salonu. Predsoblje je bilo neoskvrnuto, nikakvog traga. Sofa na
kojoj sam zaspao bila je razbacana, a na partiturama klavira bile su zadnje biljeke koje sam
napravio, koliko se sjeam, prije no to sam otiao spavati. Pregledali smo ostatak kue.
Nita. Nitko. ena nije bila ondje.
- Barem ne u zbiljskom svijetu.
Kad smo se nali u kui skuhali smo aj, nastavio sam priati, i Leo i Marie su me
zamolili da pokuam rekonstruirati nonu moru. Marie je sve sasluala s vrlo nelagodnim
izrazom lica: Nije ugodno znati da si protagonist neije none more, rekla je. Na kraju smo
se poeli aliti s tom temom: Ne uje svaki dan da te tvoj susjed sanja, u nonoj koulji na
kii.
- A Leo? - pitala je Judie. - to je on rekao?
- Dobro, zna ve njega. Nastojao je to primiti sa smislom za humor; ispriao mi je priu
o tipu koji je slomio noge nakon to je pao s treeg kata hotela dok je mjesearei hodao po
sobi. Za njega se sve svodilo na to: mjesearenje.
- Je li mogue da si mjesear? Spava kao top, Peter. ak i ne pria u snu.
- Ni Clem mi nije rekla nita u deset godina braka. Usto, ja sam imao strica mjeseara,
strica Edwina. Poneku no bi se popisao u ledenicu, drugi put bi iziao u pidami proetati
usred noi, ali se nikad nije sjeao niega to bi radio. Njegova bi ena izila i pratila ga u
ogrtau te ga dovodila nazad kui. Katkad ak dva puta u jednoj noi, ali nikad se nije sjeao
onoga to je napravio kad je ustao, niti to je traio. Doim sam ja u stanju sjetiti se svega
to sam inio, i ne samo to, mogao sam se sjetiti razloga za svoja djela. Vozio sam svoj Volvo
i to je bilo stvarno.
- Ni ja ne mislim da je rije o sluaju mjesearenja - odvratila je Judie - Barem ne o
uobiajenom. Ono to si mi upravo opisao vie je nalik sluaju onirikog delirija ili lucidnom
snu.
Pogledala me i pretpostavljam da je vidjela veliki znak upitnika u mom pogledu.
- To je neto neobino - nastavila je dok je toila jo aja u dvije male aliice s crteima
kineskih zmajeva - No dogaa se. Neke se osobe probude usred sna i uvide da sanjaju.
Dogaa se ee tijekom djetinjstva i adolescencije, ali su poznati sluajevi meu odraslima i
zaista ima osoba koje sauvaju tu sposobnost do kraja svog ivota. - Onda je na tren
zautjela. - to ti je? Zato me tako gleda?
- Nita - rekoh smijeei se - Upravo sam se sjetio da je cura iz duana s tamjanom i
jogom diplomirala psihologiju.
- Idiote...
- Misli da se to moglo meni dogoditi? - nastavio sam. - San? Ali ako je san, kad sam se
probudio?

~ 47 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Taj je dio tvoje prie neobjanjiv. Moda si se probudio im si iziao iz kue i uao u
auto. Moda poslije. Spomenuo si da je oluja iznenada nestala. To je mogao biti taj
trenutak. ula sam prie o mjesearima koji su u stanju miljama voziti auto, kupiti
hamburger i vratiti se kui, ali u tvom sluaju to izgleda kao neto drugo. Moda je to
posljedica nesree s munjom.
To sam pomislio onoga jutra kad sam se probudio. Bol u glavi i dalje je bila ondje,
unato tomu to sam ve potroio pola ploice tableta. Dok sam dorukovao, proveo sam
neko vrijeme istraujui na internetu i pronaao sluajeve nalik mojemu. Vrlo stvarne more,
nagla buenja ili ak djelomini epileptini napadi izgleda da su uobiajeni nakon
elektrinog oka. Sve disfunkcije sna koje mi je ta munja mogla prouzroiti nisu stale u
samo jednu knjigu.
Ali zato sam imao ba tu viziju, a ne neku drugu? Zato ne, na primjer, veliku orgiju
tuljana na plai? Ili autobus cura iz Playboya koji se zagubio usred noi? Ili svijet u boji i
make koje priaju kao u Alici u zemlji udesa?.
- Misli da bih se trebao vratiti u bolnicu? Popriati o svemu ovome s doktoricom?
- Radije priekaj - odgovorila je Judie. - U bolnici bi ti samo dali jo tableta, moda
ansiolitike ili neto jae. Otrov da amortizira tvoj um. Pusti da proe nekoliko dana. Moda
je sve samo pitanje vremena. U meuvremenu, ako se opet dogodi... - ustala je i otila do
pisaeg stola; vratila se s malom tekicom sa spiralnim uvezom uz koji je bila privrena
mala olovka - pokuaj to zapisati. Kau da pomae.
CD Framesa koji je svirao na staroj glazbenoj liniji zavrio je prije nekog vremena. Judie
je spustila doint u pepeljaru i rekla da e izii obaviti neto i da ostanem ondje dok se ne
vrati. Noas e ostati ovdje, Pete, Nema nikoga u pansionu i mislim da ti ne bi godilo da se
vrati sam u tu kuu nakon onoga to se dogodilo.

Zaspao sam, a kad sam se opet probudio, bilo je blizu osam. Niz zvonjava vratio me u
svijet. uo sam kako Judie pria s nekim na vratima. Potom se vratila i nala me otvorenih
oiju na njezinoj soli.
- ao mi je - rekla je uzimajui kljueve od pansiona. - Oekivala sam da emo noas
imati pansion samo za sebe, ali upravo su doli neoekivani gosti.
Bili su to, objasnila mi je, neki glazbenici iz Belfasta koji su doli svirati ovaj vikend u
Fagansu i koji su traili smjetaj u pansionu. Glazbenici e (njih pet ukupno, sa svojim
curama) zauzeti cijeli pansion. Rekoh Judie da se ne brine.
- Nije vano. Vratit u se u Tremore. Dobro je.
- Nita od toga. Rei u im da odu u Dungloe i potrae hotel. Odbio sam. Znao sam da joj
treba novac, premda to nikad ne bi priznala. ak i uz posao u duanu, radionice joge i
pansion, poneki bi mjesec jedva krpala kraj s krajem. Katkad bih otvorio njezin hladnjak i
unutra je bilo samo mlijeka, maslaca i jedna jabuka. No bila je previe ponosna da bi
prihvatila pozajmicu.
- Jo nam ostaje sofa na razvlaenje, zar ne?
- Ali vrlo je usko i uvijek kae da ti se zabode u stranjicu.

~ 48 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Dobro. Imam onda ideju. Napit emo se i kad se vratim kui, nee me boljeti dupe.
I tako smo napravili.

Tek to sam uao u Fagans te noi, Chester mi je stisnuo ruku i poeo se kretati kao da
ga upravo pogubljuju na elektrinoj stolici. Adrian Cahill, momak iz duana s cipelama (gdje
bi se katkad u kasni sat improvizirala pivnica) pokuao mi je staviti dvije arulje u ui da
provjeri hoe li se upaliti. Proi e mjeseci dok se ale o Peteru Iskri ne stiaju. To je tako
kad mora ivjeti u seocetu u kojemu se nikad nita ne dogaa.
Za razliku od njih ribar Donovan i njegovi prijatelji radoznalo su promatrali biljege na
mojoj nadlaktici - bili su sve slabije vidljivi ali su jo bili ondje - i pitali su me osjeam li
neto. Priao sam im o glavobolji koja je odlazila i dolazila. Njihova dijagnoza bila je gotovo
trenutana: Vama treba jedna pinta, gospodine Harper, to vam kae doktor: jedan Guiness
na dan.
Dogovoreno. Doktorica je rekla nikakav alkohol i bilo je to drugi put da krim pravila,
ali zaista mi je trebao gutljaj. Osjetiti mekou piva na usnama, popuiti Gauloise na vratima
pivnice i brbljati sa svakim tko onuda proe. Glazbenici su ubrzo doli i zauzeli svoj stol uz
vatru. Uskoro je poela odzvanjati glazba.
Leo i Marie takoer su se pojavili ondje oko deset. U taj sat pivnica je ve bila krcata. U
Clenhburranu nije bilo radnog vremena u petak naveer - jedino pravilo bilo je piti dok u
kaminu ne ponestane treseta ili dok bave ne isporue posljednju litru crnog zlata.
Leo je naruio rundu i donio je do malog stola u kutu gdje smo se stiskali Judie i ja.
Marie je nazdravila za moje zdravlje.
- Mentalno - dodao sam. I svi smo se nasmijali. Pretpostavljam da nam je to trebalo.
Zajedno u toj masi tijela i vruine, s glazbenicima koji su grozniavo radili na svojim
flautama i violinama, zapao sam u slatko pijanstvo. Nisam ba previe veerao i alkohol mi
se brzo popeo u glavu, gdje se nastavljalo probadanje, vrlo udaljeno, ali nastavljalo se tono
kao sat, izvodei tik-tak u skrivenom centru mog modanog univerzuma. Ljudi su plesali u
krugu u sredini pivnice, a ja sam sjedio s Leom i drugim upljanima pokuavajui pratiti
njihov ritam s piem. Leo se zapleo u veliku raspravu o Europskoj uniji s Donovanom i
Kellyjem, dvojicom najveih politikih umova u selu, a ja sam lagano postajao odsutan dok
nisam izgubio nit razgovora.
Netko me doao probuditi. Marie. Uzela me za ruku i izvukla na ples s ostalima.
- Idemo, gospodine Harper. Da vidimo to moete napraviti s te dvije noge koje vam je
Bog dao.
Napravio sam pogreku i prihvatio ponudu. U istom trenutku kad sam ustao, gitarist je
poeo prebirati akorde Cotton Eyed Joea i naao sam se okruen mnotvom koje je vikalo
Circle Mix! i sve se poelo vrtjeti oko mene. Preivio sam kako sam znao i umio poetni
kaos, da bi me na kraju zgrabile milostive Marieine ruke koja me je kao vjeta plesaica
natjerala da se zavrtim kao zvrk, ali je inercija bila prejaka, a moje pijanstvo preveliko i u
nekom sam trenutku ispustio Marie prije nego me povela te sam pao na stol sruivi lijepu
zbirku pinta i zalivi pivom tri deka. Potom sam se naao s guzicom na podu i u tom
trenutku cijela je pivnica eksplodirala u viestrukom grohotu.
~ 49 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Mislim da si malo pijan, Harper - rekla je Judie pruivi mi ruku da ustanem.

- Da - kimnuo sam, jo sa strahom u tijelu - Valjda jesam.
Kad su se vode vratile u korito, pod bio suh, a mladii imali nove pinte na svom stolu,
potarica Teresa Malone pojavila se kraj mene na anku, i ona pomalo pijana, i poela sa
mnom priati. Objasnila mi je da se bila veoma zabrinula kad je ula za moju nesreu. Jesam
li dobro? Boli li me neto? Postoji li ita to moe za mene napraviti? Popratila je svoje silno
slatke rijei nekoliko puta me pomilovavi po glavi i prije no to sam se snaao, parkirala je
svoje dvije velike sise na moja prsa. Judie je u drugom kutu pivnice razgovarala s dvjema
enama iz organizacije filmske veeri i dobacivala bi mi poneki kratki objeenjaki pogled
dok me Malone pekla na laganoj vatri. Zar je ona jedina u cijelom selu koja nije upoznata s
mojom aferom s gospoicom Gallagher?
Bilo je tri li etiri ujutro kad smo Judie i ja teturajui izili se iz Fagansa. Cijelim se
putem alila na raun zavodnikih pokuaja Terese Malone.
- ula sam da obiava napraviti poneko due zaustavljanje na svojoj dnevnoj ruti -
ree Judie. - Jesi li koji put...?
- Oh, daj, Judie! Pa jedva da ima kakve pote.
- Sigurno ti donese poneki prospekt. A ako ne, ima vremena.
Doli smo do neudobne sofe i opruge su se zabole u nae stranjice, ba kao to smo
mislili da e se dogoditi. Ljubili smo se i milovah strastveno, ali ja sam bio preumoran i
zaspao sam prije no to smo uspjeli otii dalje.
U pola noi probudio me neki brzi pokret pokraj mene. Bila je to Judie. Opet.
Ne, molim te, tiho je cmizdrila. Ne... ne... ne... i micala rukama ispod pokrivaa.
Pokuavala se obraniti od neega. Nekoga.
Pomaknuo sam glavu u mraku, uplaen, ali potom sam uvidio da se nita ne dogaa.
Bila je to Judie, bile su to njezine none more, nita drugo. Zagrlio sam je i priekao da vidim
hoe li je proi. Katkad je trebala minuta da se opet umiri, drugi put - onih prvih nekoliko
puta - na kraju bih je probudio, uplaen zbog toga kako bi to poelo izgledati.
Molim te, molim, molim.
Bilo mi je teko gledati je takvu dok trpi te strane more i ne initi nita, ali sama mi je
rekla: Pusti neka proe. To su napadi panike. Tjeskobe. Bit u zaas dobro.
Zamijetio sam da njezino mravo tijelo drhti meu mojim prstima. Tko ovako drhti
zbog tjeskobe? A ovaj oiljak na tvom boku, Judie, to je takoer tjeskoba? Duga cesta koja
je razdijelila njezinu stranjicu i penjala se straga gotovo sve do njezine kraljenice.
Pronaao sam je dok sam je milovao u jednoj od naih prvih noi. Vau... ima zgodnu
autocestu ovdje straga, rekoh joj. Ona se naglo okrenula u krevetu, skrivajui je od mog
pogleda. Bila je to nezgoda na motoru, objasnila je brzo. Ne volim o tome priati. Potom
je ustala da napravi doruak i ja sam nauio neto o Judie: da ima tajnu, da ima neki dio u
njezinom ivotu o kojemu se ne pria.
- Mirno, mila. To sam ja, Peter. Tu sam - rekoh njezinom divnom preplaenom licu.
- Ne - odgovorila je ona, stavljajui svoju ruku na moja prsa, lagano me gurajui,
odmiui me od sebe. - Ne... molim... moooo... liiiim.

~ 50 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Tko je to bio, Judie? I to? pomislih gledajui je.

Jednom sam je pitao za mukarce u njezinom ivotu. Obino se nisam petljao u te stvari,
ali jedne sam noi plamtio od ljubomore kad mi je rekla da je veerala s nekim argentinskim
mladiem koji se smjestio u njezinom pansionu. Nisam uspio oka sklopiti. Dakako, nikad joj
to nisam priznao. Na kraju krajeva, bili smo odrasla vezica bez obveza. Ali sljedei dan
sam izvukao tu temu i opet sam se - u Judieinu stilu - morao zadovoljiti telegrafskim
reenicama. Bio je jedan mukarac. Duga veza. Zavrila je jako loe. Kraj prie.
Smirivala se i ja sam je milovao i njeno ljubio dok nije posve prestala drhtati. Opustila
je ruke i na kraju ih je opet poloila na poplun. Cijelo tijelo joj je opet omlohavilo. Rekla je
neto, neku nerazumljivu reenicu i na kraju se inilo da je pala u dubok san.
Meni je trebalo jo neko vrijeme da zaspim. Slika Marie poput prikaze pred mojim
vratima nije mi davala mira. Sjetio sam se sna u kojemu se Leo pojavio prekriven krvlju.
Sjetio sam se glasa koji mi je govorio ne izlazi iz kue one olujne noi. I sad Judie, njezine
strane more... na trenutak mi je palo na um da je moda sve povezano, ali sam poslije
zaboravio na tu ideju.
Tog smo vikenda Leo i ja zavrili s bruenjem ograde i otpoeli s bojenjem. Dani su bili
pogodni, bez kie i s malo vjetra, tako da smo se osmjelili i nanijeli prvi sloj prije no to se
vrijeme promijeni. U nedjelju u podne Marie se pojavila s quicheom ispeenim dan prije i
ruali smo sjedei u vrtu i spokojno avrljajui. Zacijelo su zamijetili da sam udan, da mi
neto smeta pa prinosim ruku glavi i oima.
Na kraju sam im priznao da me bol u glavi poela zabrinjavati. Uzimao sam posluno
tablete nakon doruka, ruka i veere, ali bih uspio ublaiti bol tek na nekoliko sati. Nou bi
me probudila vrtoglavica i bolovi, i trebalo mi je dosta da opet zaspim. Doktorica mi je
zakazala sastanak za dva tjedna, ali Leo i Marie su mi gorljivo savjetovah da nazovem i
pomaknem taj sastanak na ranije. Odluio sam posluati njihov savjet i u utorak ujutro sam
se pojavio u Opoj bolnici u Dungloeu.
Anita Ryan doekala me s divnim osmijehom, naglaenim crvenim ruem za usne boje
vatre i pozvala me da sjednem.
- Dakle, gospodine Harper, kako ide?
- Bol je i dalje tu - rekoh joj - u glavi.
I ini se da je ove droge ne uspijevaju dosegnuti, kao da ne pronalaze put do njezinog
udaljenog skrovita. Dolazi i odlazi. Katkad bi proao cijeli dan da je se ne sjetim, a onda bi
se odjednom pojavila. Kao neki crijevni grevi, ali u glavi. Ako malo prieka, nestalo bi, ali
si znao da e se vraati sve dok ne sjedne na tron i ne izbaci sve to ima ondje unutra.
Doktorica se posvetila itanju moje povijesti bolesti dok sam priao o tome. Potom je,
kad sam zavrio, ispreplela prste sa savreno nalakiranim noktima, okrunjene zlatnom
burmom.
- Jeste li imali migrene u prolosti, prije nesree?
- Ne - odgovorio sam - osim poneku bol u glavi nakon to bih mnogo radio, ali uvijek bi
drugi dan prola. Takoer sam imao problema s vratnim kraljecima, zbog svoje profesije.
- Ah, vaa profesija - ree traei u svojim papirima - Ne stoji mi ovdje...

~ 51 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Glazbenik. Skladatelj.
Njezina dva zelena oka sad su se nekako drukije prikovala na mene. Na taj sam dojam
ve bio naviknut.
- Oh, kako zanimljivo! Kakvu vrstu glazbe skladate?
- Suvremenu, za glazbene sastave, katkad mjuzikle. Doktorica Ryan na trenutak je
zaboravila na svoje papire. Njezine su se oi rairile, njezine su usne zablistale u osmijehu.
- Moda mi je neto poznato? Ja oboavam glazbu.
Odabrao sam standardni odgovor kako bi me smjesta prepoznala. Pitao sam je li
gledala Sveenika s Helen Beaumont i Markom Hammondom. Bila je to najzvunija
premijera BBC-a prije nekoliko godina, serija o bolniarkama i vojnicima smjetena u doba
I. svjetskog rata. Sad ide ve trea sezona.
- Nemojte mi rei da je to vaa glazba! Oarava me melodija na poetku. Ona koja
poinje s klavirom. Nisam znala da ovdje ivite.
- Samo sam doao na nekoliko mjeseci u ovaj kraj. Zavravam jednu kompoziciju.
- Oh, jasno, dakako. To je tipino za umjetnike, nije li tako? No, dakle. Kakva sluajnost. -
Doktoriine rijei ostale su u zraku nekoliko sekunda i potom se vratila papirima. - Dobro,
da vidimo, va je sluaj malo neobian. Pulsirajua glavobolja kakvu opisujete uobiajen je
znak migrene. A migrena nije ba uobiajena nakon lezije uslijed cerebralne nekroze kao to
je udar munje. U vaem sluaju normalnija bi bila stalna bol, koja bi rasla sve dok vas ne bi
onemoguila da spavate ili takvo to. Ali glavobolja koja dolazi i odlazi, koja nestaje tijekom
dana... to je neto udno. Mislim da emo morati baciti jo jedan pogled ovdje unutra.
Prvo je doao novi pregled svjetlom u oi, praen s jo pitanja o boli (i istih odgovora
kao i prije tri tjedna). I potom, nakon kratkog ekanja, vratio sam se na svoje omiljeno
mjesto u bolnici: u divovsku krafnu. Veliki buni i klaustrofobini stroj. Ovom prigodom su
mi napravili nuklearnu magnetsku rezonancu. Ve sam navikao da se osjeam kao pizza
koja se pee u unutranjosti mikrovalne.
Ryanova mi je rekla da e prouiti rezultate i da e me nazvati telefonom za dan ili dva.
U meuvremenu se vraamo divnom svijetu tableta. Jedan betablokator bit e moj novi
svakodnevni pratilac (tri na dan) kako bi se prevenirala pojava bolova. I takoer
antimigrenski preparat da se presijee bol.
Iskoristio sam trenutak dok je ispisivala sve te recepte da joj ispriam o vizijama i
epizodi mjesearenja koju sam imao prije koji dan.
Nisam bio ba ekspliciran, u osnovi sam saeo iskustvo tijekom kojega sam vjerovao
da sam proivio neto to nisam proivio.
Lice Anite Ryan donekle se smrailo dok je sluala kako sve to priam.
- More i halucinacije prilino su uobiajene posljedice udara munje, premda nikad
nisam ula primjer epizode ovakvog mjesearenja. Ali to moe biti izazvano okom.
- Vidim da vam nije sve jasno... - rekoh, i ve je bilo prekasno kad sam uvidio da je ta
reenica mogla zvuati pomalo arogantno.
Ryan je primila kritiku s osmijehom.

~ 52 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Nita nije ba pretjerano matematiki objanjivo kad je rije o mozgu, gospodine

Harper, premda shvaam vau zabrinutost. Ako elite, moete konzultirati drugog
specijalista.
- ao mi je, nisam htio to rei...
- Znam, ne brinite se. Nijedan lijenik koji se smatra profesionalcem ne tei tomu da
ima potpuno pravo u ovakvom sluaju. Priekajte sekundu.
Ustala je i zaputila se prema polici, odakle je izvukla mali rokovnik koji je poela
smjesta pregledavati.
- Ima jedan ovjek u Belfastu, doktor, koji je stekao ugled bavei se snovima. Zove se
Kauffman. Napisao je mnogo o lijeenjima mjesearenja i neurednog sna hipnozom. To je
pravi autoritet u tom podruju, moda bi vas zanimalo da ga posjetite.
Anita je napisala njegovo ime i telefon na papir i predala mi ga zajedno s ostatkom
recepata.
- Premda, da budem iskrena, mislim da je pitanje vremena kad e glavobolja nestati.
Pokazao sam da se slaem, odluan da doktorici budem simpatian koliko god mogu
nakon onog krivog koraka. Potom me otpratila i izlazio sam iz ordinacije kad sam se sjetio
to mi je Judie rekla: Dat e ti jo droga, i gotovo sam ve odluio da u priekati prije no
to uzmem ijednu od tih tableta. A i prije no to nazovem tog doktora za glavu iz Belfasta.
Moda Ryanova ima pravo, pa e se sve na kraju rijeiti samo od sebe.
Tog popodneva nije mi odgovaralo da budem sam, ali Judie je bila zauzeta u pansionu i
kad sam proao kroz Billov zub, premda sam bio u iskuenju da se spustim u posjet Leu i
Marie, moje su ruke na kraju okrenule volan u drugom smjeru.
Kad sam stigao do kue, more je blago valjalo valove preko plae i nekoliko je oblaka
lebdjelo na obzoru. Izuo sam cipele i bos hodao po travi. Ba sam pokosio travnjak prije dva
dana, ali moda u opet njime proi. Nije mi odgovaralo da se vratim u kuu i suoim se s
klavirom. Jednostavno sam znao da nee funkcionirati i radije bih izbjegao da me izjeda
tjeskoba.
Na kraju sam stao pred drvenu ogradu. S Leom sam nanio prvi sloj bijele gotovo na
polovicu letava, ija je bjelina bljetala u opreci s travom.
Kleknuo sam i promotrio zemlju oko letava, bila je vrsta i ravna. Trava je ondje rasla
izdano. Nijedan znak da je bila pomicana ili iskopana. Primio sam je u ruke, pokuao je
stresti, ali ograda je odgovorila vrstinom drva. Sjetio sam se kakva je bila kad sam je vidio
prije koju no. Na podu, razlomljena na dva dijela. Zemlja oko letava bila je isprevrtana. Kao
da ju je neto, neki jak udarac, iupao iz korijena. Sjeo sam na travu i ondje ostao neko
vrijeme razmiljajui. to je to moglo znaiti? Neto u meni govorilo mi je da je to bio
simbol, poruka.
asak poslije pala mi je na pamet ideja. Vratio sam se u kuu i premetao fascikle i
asopise dok nisam pronaao svoj telefonski adresar.
Poziv je bio upuen mojoj prijateljici Imogen Fitzgerald iz agencije za nekretnine. Imao
sam sree i pronaao je na poslu. Njezin se blistavi glas brzo javio. Zamislio sam njezino
pjegavo lice i njezine lijepe irske oi kako se odmiu na as s ekrana njezinog iMaca.

~ 53 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Kako je, Pete?

Bio sam je poelio nazvati prije dva tjedna zbog odvodne cijevi septike jame; pa dobro
- to je bio izgovor koji je razbio led. Objasnio sam joj problem i ona mi je obeala da e
poslati nekoga da to sredi ipso facto (to je znailo za mjesec dana). U meuvremenu mi je
savjetovala da na nju postavim neki poklopac ili metalnu reetku kako bih sprijeio da mi
kosilica opet upadne onamo. Potom sam ostao bez drugih izlika za nastavak razgovora s
njom: Kako je ondje? Navikava se na novi ivot?
Nisam znao kako joj postaviti pitanje, tako da sam odluio krenuti ravno u sr. Pitao
sam je otkad radi s ovom nekretninom i moe li se sjetiti je li se oko toga dogaalo neto
udno ili neto vrijedno za ispripovijedati.
Imamo kuu u arhivi ve pet godina. Pripada nekoj amerikoj obitelji iz Chicaga. Ve
zna, potomci Iraca. Dolaze ljeti, zaljube se u legende i kupe si kuu, ali nikad se ne vrate
ovamo. Bila je odonda iznajmljena samo tri puta. U ljeto prije tri godine jednoj takoer
amerikoj obitelji. Prije dvije godine u proljee i ljeto njemakom studentu, koji je
prouavao ptice selice. Takoer imam zabiljeenu zauzetost u veljai 2007.; udno, nema
previe podataka o tome. Neki problem, Pete? Jesi li pronaao le? Ili moda blago?
- Je li bila ena, ta osoba koja je unajmila kuu u veljai? - pitao sam.
- Ne pie nita, Pete, ao mi je. Moda je bio netko iz tvrtke. Katkad to ine. Plaena je
unaprijed bankovnim transferom. Mogla bih ti to ispitati. Ali samo ako mi zauzvrat kae
koji se vrag dogaa.
- To je glupost, Imogen, nasmijat e se. Jedan dan mi je dola prijateljica i rekla da
zamjeuje... odreenu prisutnost u kui. Veerali smo i malo smo popili. Rekla mi je da je
oduvijek imala esto ulo i da osjea prisutnost neke ene.
- Sablast? Jebemu, Pete, nemoj me...
- Nisam je shvatio ba ozbiljno - prekinuh je - Ali bih volio znati moe li biti neto istine
u svemu tome.
- OK. Pogledat u, Pete. Ali nemoj to okolo priati. Kuu je ionako ve prilino teko
uvaliti.
- Moe, Imogen, hvala.
Oprostio sam se od Imogen osjeajui se pomalo kao idiot. Zamijetio sam neto
sarkazma u njezinom tonu, a u isto vrijeme nije li bilo pomalo smijeno postavljati takvu
vrstu pitanja? Pokuavao sam to zaboraviti i otiao sam u spremite, izvukao kosilicu i stao
kositi. Buka motora grunula je u mirno popodne poput groma.

~ 54 ~
Knjigoteka
 daa&anna

DRUGI DIO

~ 55 ~
Knjigoteka
 daa&anna

1.

Jip i Beatrice su mogli sletjeti u Belfast, meunarodni aerodrom blii Donegalu, no ja sam
pomislio kako bismo to mogli iskoristiti da posjetimo starog Harpera, koji moda skoro
godinu dana nije vidio svoje unuke (Holandeze, kako ih je zvao). Ja bih se dovezao iz
Donegala da ih pokupim, proveli bismo no u Dublinu i potom se vratili u Clenhburran da
ponemo s praznicima.
Razgovarao sam sa svojom bivom enom Clem preko Skypea tjedan dana prije datuma
predvienog za to putovanje, i ona se sloila s idejom. Rekla mi je da emo popola podijeliti
plaanje karata, ali sam inzistirao da podmirim sve trokove njihovih praznika u Irskoj. Bio
je to pomalo idiotski ponos, a pogotovo stoga to moji rauni nisu bili onako sreeni kako
bih volio, ali sam odbijao da novac velikog Nielsa - novog Cleminog partnera - zamrlja i
centimetar naih idilinih praznika.
Kako je bila rije o videopozivu, mogao sam je vidjeti. Sad je nosila kratku i valovitu
kosu - dobro joj je stajala - i bila je malo potamnjela; zamiljao sam da su Niels i ona
nedavno otputovali na neko od egzotinih odredita, kao to im je bio obiaj. Sve u svemu, i
dalje je bila jednako privlana i pametna ena kao uvijek, samo su sad nai razgovori bili
poneto drukiji. Ja sam pokuavao praviti stare ale, izvui od nje osmijeh, pa se ak i
udvarati. Ali sve je to nailazilo na novu i bolnu hladnou ene koja ti vie ne uzvraa. ene
koja vie nije u tebe zaljubljena.
Ispriala mi je da e Niels ii na poslovno putovanje u Tursku, to se podudara s djejim
praznicima i da razmilja da ide s njime. Putovanje po Kapadokiji, u unutranjost zemlje.
Rekao sam joj da zvui privlano, no to je bilo izreeno s dozom sarkazma ili loe zalijeene
zavisti.
- ini se da si malo bolestan - odgovorila je ona. - Kako sve ide?
- Nije mi nita...
Udarila me munja po cijeloj tikvi i otad imam neku vrstu makabrinih vizija, ali to se
ostaloga tie, u punoj sam formi.
- Proveo sam no svirajui. Zna ve. Ovdje se nema mnogo toga za raditi. - Dovrio sam
taj pokuaj ale sa smijehom lanijim od novanice iz Monopolyja.
- Genijalno. Kako ti ide, jesi li produktivan?
Znao sam da Clem to pita od srca, da nema nikakve zloe iza njezinih rijei, ali u
njezinim je ustima sve zvualo kao izravan napad. to eli znati? Ali to to govorim! Pa to
ve zna! Nisam proveo no svirajui, nego prevrui se u postelji, prisjeajui se kako mi je
ivot veliko sranje. Negdje oko etiri ujutro siao sam do kuhinje i natoio si au toplog
mlijeka u viski. Spavao sam jedan sat i opet se probudio. Moj je ivot i dalje bio ondje.
- Idem polako, ali sigurno - na kraju sam rekao. - Mislim da u uskoro ui u novu fazu, u
novi...

~ 56 ~
Knjigoteka
 daa&anna

uo sam kako se neki drugi glas oglasio iz nekog dijela tog superstana u Oostu koji se
ocrtavao iza nje: Niels. Clem je na nekoliko trenutaka svrnula pozornost i izgubila se moja
velika reenica o novoj kreativnoj i duhovnoj etapi u koju sam ulazio (kosim travu, farbam
ogradu, ja sam Karate Kid). Potom me opet pogledala saaljivim smijekom. Rekla mi je da
mora ii. Niels je eka, vjerojatno da rade zajedno neto izvanredno. Neko veliko drutveno
okupljanje, ruak na visokom nivou u okolici Concertgebouwa, kakva god divota potpuno
izvan mog dosega.
- Sad te moram napustiti, Pete. Ne zaboravi prirediti papire za aerodrom kako bi mogao
pokupiti djecu, vrijedi? Opet u te nazvati sljedei tjedan.

Jip i Beatrice su stigli 10. srpnja letom Amsterdam - Dublin kompanije Aer Lingus.
Tog sam jutra ustao vrlo rano. Bio sam jedna od prvih muterija u Andy su toga dana.
Napunio sam spremnik Volva, kupio veliku kavu s mlijekom i dva okoladna prutia te
dodao par CD-a za put: Harvest Neila Yonga i kompilaciju najboljih stvari od Fleetwood
Maca.
Vozio sam cijeli dan s jednim jedinim stajanjem u Ballygawleyu da pojedem fish&chips i
pomokrim se. Potom sam negdje rano popodne stigao do dublinske obilaznice, u taj sat s
gustim prometom. Odande prema novom i blistavom meunarodnom aerodromu, iji je
novi i futuristiki terminal imao malo toga zajednikog sa starom kutijom za cipele s kojega
sam prije mnogo godina krenuo u novi ivot. Doao sam dovoljno rano da sredim
papirologiju za preuzimanje djece, popijem jo jednu kavu i popuim cigaretu u dva
kvadratna metra rezervirana za puae na vanjskom ploniku zrane luke.
U pet i pol, sa samo dvadeset minuta zakanjenja i unato snanim vjetrovima
zabiljeenim u dnu piste, Aer Lingus EI611 je bez problema dodirnuo zemlju. Dvadeset
minuta poslije Jip i Beatrice pojavili su se meu mnotvom putnika u pratnji zemaljske
stjuardese, koja se pobrinula da ih povede iz aviona do prostora za dolaske. Ili su drei se
za ruke, s ozbiljnim i budnim licem djece koja prvi put putuju sama. Starija, Beatrice,
trinaestogodinjakinja, koja je vukla koveg s kotaiima ruiaste boje i osmogodinji Jip,
koji je nosio svoju naprtnjau-kornjau. Nakon tri mjeseca, koliko ih nisam vidio, srce mi je
zatreptalo. inilo mi se da su oboje narasli barem dvadeset centimetara.
Njima je malo trebalo da me prepoznaju. ekali su uza zemaljsku stjuardesu,
namrtenih ela i s izrazom gdje je tata? na licu. Jip me je prvi razabrao meu mnotvom.
Ispustio je svoj kofer i potrao prema meni bacivi mi se u naruje. Onda je Beatrice
akrobatski sletjela na moj drugi bok i gotovo smo zavrili na podu. Poalili su se da ih moja
nova brada bode, a Beatrice je napravila sarkastian komentar o mom repu. Odgovorio sam
joj da je tako mnogo bolje nego da imam kosu koja stri u zraku. Nisam uao ni u jednu
brijanicu nekoliko mjeseci i moglo bi se dogoditi da me uhite.
- Tebe nee uhititi, tata - ree Jip i potom pogleda zemaljsku stjuardesu, nasmijeenu
plavooku plavuu. - Moj je otac slavan.
Predao sam stjuardesi formular za preuzimanje maloljetnika bez pratnje i ona je
stavila posljednji potpis. Potom je pozvala preko radija check-in da jo jednom provjeri
detalje i time je zavrila odgovornost aerodroma za djecu.

~ 57 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ponaali su se veoma dobro tijekom leta - rekla je pomilovavi predivnu zlatnu Jipovu
kosu, koja je uvijek budila tu ushienu njenost kod odraslih. - To je dvoje vrlo hrabre djece.
Doli smo u centar Dublina oko est i pol popodne. Stari grad izgledao je isto kao uvijek.
Dame Street i dugi niz natiskanih taksija. Olimpia. Grupe turista koje izviru kao mjehurii iz
velikog koda Temple Bara. Neka tradicionalna irska glazba koja se die u nebo i mijea s
dimom iz tvornice piva. Stari, prljavi, leinarski i zabavni Dublin.
Veliki Patrick Harper - tijelo poput ormara, jaka eljust, lice savreno izbrijano, kratka
kosa, namirisan Old Spiceom - ekao nas je u obiteljskoj kui u Liberty Streetu s onim
najboljim to irski udovac moe spraviti kad je rije o veerama kod kue: pirjana unka,
krumpiri na aru i velika ledena torta netom izila iz Tesca na uglu.
Veerali smo dok su djeca priala i ispunjavala tiinu. Bili su oduevljeni svojim
praznicima, dakako, i nisu prestali postavljati pitanja o Donegalu i kui na plai, planirajui
sve pustolovine koje emo zajedno doivjeti tijekom tih praznika. Moemo se kupati?
Hoe li nam kupiti amac na napuhavanje?
Oh, da, jasno, to je sjeverno more, ali moda nam tuljani naprave rupu. U vodiu
Lonely Planet pojavilo se genijalno mjesto koje se zove Staza divova, hoe nas onamo
povesti?
Dakako, djeco, sve emo raditi. Sve to poelite.
- Hoe ti isto doi, djede? - pitala je Beatrice.
Moj je otac ocrtao tuan osmijeh i odmahnuo glavom.
- Ne, kerce, vie me nita ne vue u taj kraj. ak ni zgodna kua na plai.
Tata ih je pitao za kolu i oni su odgovorili da je sve dobro; kao i uvijek, lagali su
prilino loe. Znao sam da je Jip dobivao dobre ocjene, ali je i dalje bio bez mnogo prijatelja,
zapravo bez ijednog. Beatrice je, naprotiv, ila od zla na gore u svim aspektima. Govorila je
da je boli briga za sve, jer e kad naraste biti glazbenica kao ja, a ja takoer nisam bio dobar
u koli: Istina, tata? prokleo sam dan kad mi je palo na pamet paradirati s time pred
svojom djecom.
Beatrice je stekla bodove za Gymnasium na testu prole godine. U nizozemskom
obrazovnom sustavu to znai da je sjajan um koji e ii na sveuilite i imati mnogo
mogunosti da postane voda u naem drutvu. Njezini profesori iz male kvartovske kole
Oud West sloili su se da joj daju preporuku (savjet profesora je druga jedina stvar koja
ima teinu u konanoj odluci) i stoga je mogla odabrati novu kolu i cijeli niz predmeta uz
neke obvezne za Gymnasium, kao to su grki il latinski.
Clem je uz Nielsovu podrku navaljivala da Beatrice podnese molbu za primanje na
Institut Arbelaus, jedan od najslavnijih u Amsterdamu u kojemu je Niels bio nagraivani
uenik. Posve daleko (miljama daleko) od te ideje, Beatrice je najavila da e odbiti svoju
razinu Gymnasiuma kako bi otila na drugi institut, na istoku grada, sa svoje dvije najbolje
prijateljice. Zala je u pubertet uz orgiju boli, razvod i prognanog oca; pretpostavljam da joj
je njezina sjajna budunost bila zadnja rupa na svirali. Clem me molila da pomognem, otiao
sam ih posjetiti u Amsterdam i proveo cijeli dan s Beatrice priajui o ivotu, odlukama i
kako se teko vratiti korak unatrag kad ve loe odabere. Uvijek e nai prijatelje tamo
gdje doe. Dobro, pretpostavljam da sam kriv to sam je nagovorio u tom trenutku i

~ 58 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Beatrice je na kraju upisana u Arbelaus i evo, ove je godine krenulo sve naveliko: tunjava
dva mjeseca nakon to je poela nastava. Sazvane obitelji. Sastanak u ravnateljevu uredu.
Niels, kao bivi ak, koristi se svojim utjecajima. Clem, koja se praznila na meni i ja na rubu
da se vratim u Amsterdam kako bih izvukao svoju ker iz te divovske mune ale koju smo
joj priutili. Za Boi sam otputovao u Amsterdam i proveo cijeli tjedan s njima. inilo se da
je oluja malo popustila (barem s Jipom) i sloili smo se da emo zadrati smirenost. ak je i
nepogreivi Niels poeo razmiljati je li donio ispravnu odluku. Clem je dogovorila sastanak
s djejom psihologicom, koja nam je naplatila tisuu eura kako bi nam rekla ono to smo ve
znali: da iza cijele te nesigurnosti stoji razvod. Tako smo odluili da e barem u prvom dijelu
ljeta djeca provesti tri ili etiri tjedna sa mnom, daleko od svega. Donegal e biti nae
utoite.
Smjestio sam djecu u svoju staru sobu u prizemlju u koju nisam kroio godinama. Ondje
je stari selotejp i dalje uvrivao moje postere Thin Lizzyja, Led Zeppelina, Queena... ak i
fotokopirani oglas s koncerta jednog od mojih prvih adolescentskih bendova: Punzi & The
Walking Zombies u dvorani BomBom na Parnell Streetu. 26. svibnja 1990.
- To je bila tvoja soba, tata? Tu si spavao?
- Svake noi - odgovorio sam - dok nisam navrio osamnaest.
- A poslije si upoznao mamu i otiao ivjeti u Amsterdam, zar ne?
- Da. Tako je bilo.
Majko moja, kako lete godine, pomislio sam gledajui plakat Punzija. Od ta etiri
nepodnoljiva ega samo je bubnjar Paul Madden i dalje aktivan i svira Sweet Caroline po
svadbama i krtenjima uz jednu redovitu veer u Mother Reillys de Rathmines, gdje izvodi
verzije Thin Lizzyja, Led Zeppelina, Stonesa i Creedencea. Ostali su se poenili, imaju djecu i
posvetili su se svojim profesijama zaboravivi zauvijek na glazbu. Samo je meni uspijevalo
ivjeti od toga, to nije bilo ba lako. Generacije su poput velikog orgazma i pretpostavljam
da sam ja bio sretni spermatozoid, koji je uspio doi do jajaca glazbenika koji ive od svoga
rada. Hura za mene! Ali kad dobro promislim, ve bih trebao krenuti i umetnuti si baterije i
izii iz ove rupe ili u ubrzo morati poslati curiculum vitae sastavu za svadbe i krtenja svog
prijatelja Paula.
Praina se gomilala na mojim diplomama s Kraljevske akademije i na paru neobinih
sportskih trofeja (iz moje kolske ekipe hurlinga i za tranje u mom atletskom klubu gdje
nikad nisam stigao dalje od prosjenosti). Nakon to sam spremio djecu u krevete (Jip je
spavao na malom madracu koji mu je tata priredio na podu), pregledao sam staru policu s
knjigama i pitao ih ele li da im proitam priu. Beatrice je rekla da ne treba, da e gledati
crti na svom iPadu. To uvijek radimo doma.
- Ima li Wi-fi u djedovoj kui? - pitala je poslije.
- Wi-fi? Ne. Mislim da nema.
- Oh, dobro. Nastojat u ga ukrasti od nekog susjeda.
Prije no to sam stigao otvoriti usta da izlazim svoje roditeljsko protivljenje toj ideji,
Beatrice je ve pronala otvorenu mreu i na nju se povezala da provjeri svoju elektroniku
potu, svoj WhatsApp i svoj Facebook (gdje je neka Anikke prikaila fotku legla maia).

~ 59 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Pravio sam im asak drutvo dok je poinjao film i pitao se je li Clem ve zaboravila na
stari obiaj da priamo prie djeci ili njih vie to ne zanima. Poslije, kad je Jip ve bio posve
gotov, a Beatrice je falilo vrlo malo, iziao sam paljivo iz sobe i siao niza stubite.
Tata je sjedio pred televizorom, na svojoj udobnoj sofi uz prozore koji su gledali na
Liberty Street. Pomislio sam da je to slika koja saima njegov ivot posljednjih godina, sam u
mraku, pazi na sebe tono toliko da preivi. Nije se ni previe udebljao niti smravio, no
kosa mu je bila ve posve bijela i odijevao se isto, ali u staru odjeu koju je sigurno kupio
dok je mama jo bila iva, Zaplakao sam u sebi; izvana sam se pokuao nasmijeiti.
Sjeo sam na stolicu uz jedai stol i ponudio mu cigaretu, ali je odgovorio da je prestao
doma puiti i piti. Ma to nikad nije voljela. Tako sam potivao njegovo novo pravilo i
ostavio duhan u kaputu. Umjesto toga sam ga pitao eli li aj i odgovorio je potvrdno. Otiao
sam u kuhinju i stavio grijati vodu. U meuvremenu sam bacio pogled u hladnjak i ormarie
i nisam vidio nita alarmantno. Osnovne namirnice, konzerve i neto voa. Nikakav alkohol i
sve je izgledalo isto i u redu. Bog je odrao glavu moga oca na svojem mjestu i na tomu sam
mu bio zahvalan. Kao njegov jedini sin borio sam se protiv osjeaja krivnje otkako je mama
umrla, mislei da bih mu moda trebao biti blie, paziti na njega svaku minutu. Ali kad su
stvari s Clem otile dovraga, a ja sam se vratio u Dublin, uvidio sam da bi ivjeti u tom gradu
s tatom zavrilo tako da razori i ono malo mog samopotovanja koje se jo opiralo da umre.
Vratio sam se u salon sa starim ruiastim aj nikom i parom alica s turistikim
motivima Amsterdama. Bio je to suvenir koji su mama i tata zacijelo kupili na krtenju
Beatrice, jedine koju je moja majka upoznala od unuadi. Poslije, kad se rodio Jip, tata se
zadovoljio gledanjem fotografija i da ga uje preko telefona dok nismo doli u prvi posjet da
mu ga predstavimo. Zapravo nije postojalo nita to bi ga moglo iupati iz Dublina - ma
vraga, ni iz ove kue - otkako je mama otila.
Pili smo aj i priali neko vrijeme o beznaajnim stvarima. Onda me tata pitao za Clem i
razvod i kako to podnosim. Priao sam mu malo o Clenhburranu, o nekim prijateljima, koje
sam ondje stekao i o kui. Izostavio sam bilo kakvo spominjanje Judie. Rekao sam mu da ide
malo-pomalo i poeo priati o svojim stvaralakim problemima, ali tatu to nikad nije ba
zanimalo (ili je to moda bila zaista dosadna tema za biveg zaposlenika irskih eljeznica).
A djeca?, pitao je poslije. Oni su veliki gubitnici u svemu ovome, sjeti se toga, Peter.
Nemojte se njima koristiti u svom ratu. Kriste, to ti ne bih oprostio.
Posljednji put kad sam bio ovdje, nakon to sam se dovezao iz Amsterdama, ispriao
sam mu priu o novoj Beatriceinoj koli i kako sam se opirao promijeni kole upravo u
godini u kojoj je ve bilo dovoljno problema (premda Clemini razlozi nisu bili posve loi.
Kvartovska kola pretvorila se u gnijezdo nevolja, droge i tunjava). Ovog puta pitao sam
tatu kako mu ide i on je odgovorio kao da mu je zaista trebalo da to kae. Pogledaj oko
sebe, deko rekle su njegove oi ak nisam maknuo fotografije s mjesta. Sve je ondje gdje
je tvoja majka to ostavila. Kao i ja. Provodim veeri sjedei na ovoj sofi. Katkad odem u
pivnicu, otupim glavu kojom pintom, uspijem se ak i nasmijati na neku dobru dosjetku.
Onda se vratim kui i otvorim vrata. Katkad sanjam da je unutra svjetlo i na tren pomislim
da je Ma ovdje. Zamiljam kako me ula da dolazim i da me zaziva onim svojim glasom to je
toliko nalik glazbi. Sanjam kako me grli svojim osmijehom, jer je ona uvijek bila dobre volje,
i tjera demone iz moje glave. Zamiljam je kako sjedi pokraj mene, u tiini, pletui al dok ja

~ 60 ~
Knjigoteka
 daa&anna

gledam televiziju, u jednoj od tisuu dosadnih i sretnih veeri to smo ih imali zajedno. eli
znati kako mi ide? Iupao bih si prokleto srce da imam petlje. Skoio bih pod tranice
vlaka. Stavio bih glavu u penicu. Ali ne mogu. Ona mi je rekla da nastavim dalje, ali ni to ne
mogu. Tako da ivim u svojoj rupi, ekajui da mi istekne rok trajanja. Je li ti malo jasnije?
Nastala je kratka tiina i televizija se i dalje ula u pozadini. Program o Chieftainsima na
RTE 1.
- Prije dva tjedna sam imao nesreu - poeo sam govoriti. - Nita ozbiljno. Ali me
dohvatila munja u blizini kue na plai.
Uspjelo mi je da tata na sekundu odvoji glavu od televizora.
- Jebemu... Jesi...?
- Dobro sam. Samo imam malu glavobolju, ali doktorica je rekla da je to normalno. Imao
sam sree. Zacijelo je ula i izila, kao metak.
- Ajde, Pete, raduje me da nije neto gore - ree moj otac lupivi me dva puta slabano
po iji, gesta na kojoj sam mu bio strahovito zahvalan. - Moe otii kupiti listi lutrije.
- Da, tako kau - nasmijeio sam se dok sam ispijao aj - ali zna to je neobino? Te
noi, ba prije no to u izii iz kue, imao sam neku vrstu loeg predosjeaja. Neku vrstu
proroanstva. Kao da mi je neto u meni govorilo Nemoj izlaziti noas... i sve to.
Moje su rijei utihnule u zraku i flauta Paddyja Moloneya na telki pobrinula se da ispuni
tiinu. Moj je otac ostao gledati televizor, uspravan, ali s oima koje ni u to nisu gledale.
- Tata, jesi me uo?
- Da - ree na kraju ne odvajajui pogled s televizora. - Predosjeaj. Hoe rei poput
onih to ih je imala tvoja majka, zar ne?
- Pa... da - odgovorio sam. - Mislim da je tako. Premda, jasno, znam da ti u to nisi
vjerovao.
- Tono je - ree tada prekinuvi me. - Ma ih je imala. Pretpostavljam i ti. esto ulo, ili
kako se zove.
Trepnuo sam, jo u nevjerici zbog onoga to sam upravo uo. Pogledao sam oca i otkrio
sloj sjajnih suza u njegovim oima. Ja sam takoer osjetio da mi obrazi i grlo poinju gorjeti.
Bila je to cijena zbog prisjeanja mame.
- Uvijek sam zbijao alu s tim stvarima, zna? Kad mi je priala ono o tvom ujaku
Vincentu i gumbu. Pravio sam se grub. Netko je morao biti realan u obitelji, protutea svoj
toj ludosti... I priznajem da u poetku nisam u to vjerovao, ali kad se dogodilo ono s letom iz
Corka, nesrea... zna o emu priam?
- Da - odgovorio sam.
- Dogodilo se ba onako kako je to mama ispriala. Tog se jutra probudila plaui i
zagrlila me. Rekla mi je to je vidjela. Te pogrebe. A u podne su javili vijest na radiju. Ja sam
bio na postaji, radio sam i morao sam izii na ulicu da uzmem zraka. Bilo me strah, shvaa?
Strah da tvoja majka ima neku... bolest ili neto. Zato sam izbjegavao tu temu. Ali bilo je
tono. I sad kad mi ovo pria, pretpostavljam da i ti to ima. Taj dar. Na kraju krajeva,
njezina majka ga je imala, i ona. To je neto to dolazi iz te obitelji. to prelazi s roditelja na
djecu.

~ 61 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Njegove su rijei odzvanjale u mojim uima. Osjetih kako mi trnci prolaze tijelom. S
roditelja na djecu. A ako Jip, ili Beatrice...
Tata je nastavio gledati televiziju u tiini, kao da je to poglavlje elio smatrati
zakljuenim. Zapravo, ne vjerujem da je ba obraao pozornost na ekran, ali moe biti da
vie nije bilo mnogo toga za rei.
Sluali smo Chieftainse, a potom dosadan razgovor s lutnjistom iz Galwaya koji je
priao o svojim violinama. Pola sata poslije Pat Harper je ustao, ugasio telku i objavio da ide
u krevet.
- Ostavio sam ti dva pokrivaa - ree pokazujui dugu sofu ispred kamina. - Ako ti je tu
dolje hladno, upali kamin ili doi po jo jedan pokriva. Zna dobro koliko je tvoja majka
voljela pokrivae. Jo imam u sobi dvadesetak kilograma pokrivaa koji skupljaju moljce.
- Laku no, tata. Odmori se.
Moj je otac proao pokraj mene i raskutrao mi kosu.
- I ti, sine i... daj brijaima da ponekad zarade na tebi! To... je li to bila ala?
Bacio sam se na sofu u salonu, zagrnut vunenim dekama i zatvorio oi. Mislio sam da u
poslije dugog dana putovanja cestom zaspati ipso facto, ali moje se tijelo opiralo i nije se
htjelo predati. Unato tomu to sam uzeo jo tableta nakon veere, glavobolja je i dalje bila
ondje. Bio je to jedan od onih frustrirajuih dana kad sam bio na rubu da izgubim ivce i
ponem lupati u zid. Doktorica Ryan nije mogla vie nita napraviti za mene. ak ni kad mi
je propisala najjai ljekarniki otrov, nije mogla izvui taj avao iz mog mozga. to sljedee
moram napraviti? Ime onog doktora iz Belfasta, Kauffmana, vratilo mi se po etvrti ili peti
put u posljednjih nekoliko dana. Ali nisam htio zaribati djeci praznike s tim. Boe! Izdrat
u.
Izvukao sam paket cigareta iz kaputa i s prekrivaem preko ramena iziao puiti u nas
mali stranji vrt. Bila je vedra no s punim mjesecom i puio sam gledajui stare dublinske
kue s njihovim krovovima i iskrivljenim dimnjacima kako se ocrtavaju pod zvijezdama.
Potom sam, dok sam se vraao u salon, proao uza svoj stari klavir. Sjeo sam na klupicu i
podigao poklopac klavijature. Stari miris slonovae i drva dopro mi je do nosa donosei mi
stare uspomene.
Glazbenik? Izbaci si te ptice iz glave, Peter Harper! Ti si sin velje i eljezniara,
shvaa? Nema nita prinevskog u ovoj obitelji. Nosi radniku krv u venama. Ne
pokuavaj umaknuti svojoj sudbini! Izui neko zvanje i mani se nemoguih snova. Za to si
sve ti kriva, Ma kad mu stavlja te lude ideje u glavu.
Naao sam staru biljenicu s partiturama u udubini klupice. Stare melodije narkane
u urbi. Ideje u letu.
Da, mama, odgovorio sam pomilovavi jednu od tih prvih skladbi i osjeajui kako mi
se u oima stvara prolazna suza ti si bila kriva. Samo ti.
Cigareta ili moda rastresenost olakali su mi tu bol. Bacio sam se na sofu i nakon
nekoliko prevrtanja po starim oprugama konano mi je uspjelo sklopiti oi.

~ 62 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Casak poslije neto me opet probudilo. Pun mjesec blago je osvjetljavao salon i osjetio
sam snaan miris duhana kako lebdi u zraku. Taj jaki miris koji je prodirao u moj nos
upozorio me.
Podigao sam pogled i ugledao pepeljaru punu ikova koji su se jo dimili na stolu za
jelo. Ugasio sam ik u jednoj od zaputenih posuda za cvijee u stranjem vrtu, tako da je to
mogao biti samo tata. Ali, tata, nisi li rekao da...
Pridigao sam se na sofi i razabrao jo neto uz pepeljaru. To me natjeralo da ustanem i
hodam dotamo. Bila je tu boca viskija i pokraj nje napola prazna aa. A kad sam doao do
stola, na sredini sam ugledao otvorene novine.
To me definitivno zabrinulo. Je li tata ustao usred noi da baci koju cjepanicu i nije se
sjetio da ja spavam u salonu?
No polagano su se moje oi usmjerile na te novine. Bio je to Irish Times, koji je kupovao
tata, i bio je otvoren na sredini. Ondje je bio veliki naslov. Blago svjetlo mjeseca dopustilo mi
je da razaberem najvee rijei:
TRAGEDIJA U DONEGALU
Nasilni zloin skonao je ivote etiri osobe u miroljubivom
selu Clenhburran.

Cigara se i dalje puila u pepeljari, izbacujui vijugav i tanak stup dima prema mranoj
praznini sobe. Onda sam uvidio da je ta boca posve prazna.
Reci mi da je to san, pomislih.
Fotografija koja je zauzimala dvije treine naslovnice bila je vrlo tamna, ali sam
svejedno mogao razaznati lik policajca kako uva strau. Bilo je to mjesto na obali. Mjesto
koje bi moglo biti bilo koje, a pogotovo ovako tamno. Ono to se ipak jasno razabiralo ispod
nogu policajca bila su etiri tijela pokrivena bijelom plahtom, kao etiri divovske liinke, a
tono u prvom planu jedna od onih plastinih vrpca kakve policija upotrebljava da ogradi
zonu zloina.
Pribliio sam pogled koliko sam mogao, ali nisam uspio razabrati to je pisalo u
podnoju fotke. Kao ni u ostatku lanka. Slova su bila premalena i mutna na svjetlu tinjajue
vatre. Opet sam pogledao tu fotku i neto mi se na njoj uinilo strahovito poznato. Je li to
bilo krovite Leove kue? Osjeao sam da mi se u grlu rada krik, samo to nisam ispustio
uasan urlik koji e proi kroza zidove i prozore i probuditi cijeli grad. Pojurio sam do vrata
u potrazi za prekidaem za svjetlo. elio sam to proitati. Znao sam (bojao se) to u ondje
pronai. Leo, Marie i... Judie moda?
Ali zato mi tata nije rekao ni rije? Zar nije znao da ja ondje ivim? Je li se to dogodilo
tog popodneva? Kad?
Naao sam prekida i svjetlo je preplavilo salon. Na trenutak me ta svjetlost smela i
osjetio sam kako mi glava zavija od tog otrog probadanja koje dolazi iz Centra kroninih
glavobolja Peter Harper. Ostao sam naslonjen uza zid sve dok nisam uspio ponovno otvoriti
oi.
A kad sam ugledao osvijetljenu sobu, primijetili da je neto drukije.

~ 63 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Priao sam opet stolu traei novine. No stol je bio prazan. Nije bilo novina, ni viskija, ni
cigareta. Samo stari tokasti stolnjai i porculanski stalak za ubruse ukraen lanim
cvijetom koji su oduvijek bili ondje.

~ 64 ~
Knjigoteka
 daa&anna

2.

Reci Beatrice da je sad moj red za igru. - iPad je moj.

- Ali mama je rekla da emo ga dijeliti!
- Beatrice, molim te...
Na putu prema sjeveru. U unutranjosti Volva svira Fleetwood Mac. Straga moja dva
derita raspravljaju ije je to novo tehnoloko udo. Naprijed ja vozim u tiini, zamiljen, ne
odvajajui pogled s ceste.
Nisi to vidio. Nije bilo ondje. To je prokleta munja, tako je rekla doktorica: Vizije su
normalne, nestat e s vremenom. Ponaaj se kao odrasla osoba i ini to mora initi. Hoe
li upropastiti praznike Jipu i Beatrice zbog nekih nonih mora?
- Dobro, pusti me da dovrim igru pa ti ga preputam. Minutu.
- Ali ve ga ima skoro pola sata!
- Daj, ne budi divljak. Osim toga, nema sat. Kako moe znati koliko je prolo?
Ali tata je to priznao. Rekao je da je mama zaista mogla vidjeti stvari. Predosjetiti. I ja
se sjeam toga glasa kako mi govori da ne izlazim iz kue te noi. A sve su te vizije moda...
moda...
Kad smo na kraju ostavili iza sebe grofoviju Louth, ve mi je gotovo uspjelo
racionalizirati moru s novinama iz tatine kue. A kad smo stigli u Fermanagh, gotovo sat
poslije, bila je ve sluaj arhiviran u mom umu. Hiperrealistine more uzrokovane strujnim
udarom.
Trebam poeti s tim tabletama. Moda ak posjetim tog psihologa o kojemu mi je
priala doktorica: Kauffman. Nazvat u ga kad prou ovi dani i kad se djeca vrate kui. Ali
sad se usredotoi na vonju, da dovede svoju djecu u kuu na alu i omogui im to bolje
praznike. Zasluuju ih. Iza njih je grozna godina. Pogledaj ih. Sjea se njihovih lica onog
dana kad ste im nastojali objasniti kako stoje stvari? Kat-kad dvije odrasle osobe prestanu
eljeti biti zajedno... Ali vi niste dvije odrasle osobe - kao da su govorili oima - vi ste TATA
i MAMA, zemljovid naeg svijeta; ne postoji nita drugo poslije vas, razumijete li to to
znai? A poslije, nova kua, nova kola. Zagrizli su vru kesten zahvaljujui svojim voljenim
roditeljima, njihovim odraslim osjeajima i suverenim odlukama. I zato se okani bedastoa.
Postroji te strahove i napravi ono to oekuju od tebe. Nemoj opet zaribati, Peter Harper.
Jipa je bolio trbuh. Bilo je to tipino kod njega; imao je katkad zatvore i putovanje mu
nije nimalo pomagalo. Zaustavili smo se na benzinskoj crpki Texaca im smo proli
Letterkenny da kupimo vodu i neke ne bas zdrave namirnice: Mr. Tayto s okusom octa,
okoladne prutie Cadbury i jednu veliku bocu Orangine, a Jip se naprezao pet minuta u
zahodu na benzinskoj stanici, ali jedino to je uspio isprazniti bio je malen i frustrirajui
kameni. Samo mirno, ekaj da doemo doma. Otii emo u dugu etnju plaom i vidjet
e kako e ti doi volja.

~ 65 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Stigli smo kui oko est popodne i morski je krajolik u taj sat bio spektakularan. Rijetki
eliptini oblaci stajali su nad oceanom obojeni posljednjim zrakama veeri, stvarajui dojam
da su tiranske izvanzemaljske lae. More je bilo zelenkasto, plameno, a pijesak na plai bio
je ruiaste boje. A u prvom planu nad tom divnom pozadinom pojavila se kua podignuta
na obronku, okruena blistavim travnjakom (i fino podianim).
- Oh, tata! - ree Beatrice kad ju je vidjela. - Kao iz snova je!
- Da, keri - rekoh rukama podiui njezino lie i pomilovavi je. - Stvarno jest.
Djeca su se htjela spustiti na plau tek to smo stigli. Bilo je puno vjetra, ali nakon to su
tolike sate proveli kao sardine u autu, bilo je normalno da su htjeli protegnuti noge.
Parkirao sam i spustili smo se drvenim stubama koje spajaju kuu s plaom, koja je tog
popodneva bila prekrivena oblakom salitre i praine. Jip je poeo skakati na vjetru
rastvarajui svoju jaknu i upinjui se da ga vjetar pomakne kao komet. I Beatrice je to
pokuavala. Vidi, tata! Letim!
Potaknut tim napadom djetinje mate, i ja sam htio biti komet. Uzeo sam zalet, skoio
najvie to sam mogao i kad sam bio u zraku, rastvorio sam kabanicu. Vjetar me pomaknuo
dovoljno da izgubim ravnoteu i natjerao da padnem potrbuke na do. Snaan bol u ramenu
bio mi je kazna to sam zaboravio na svoje etrdeset i dvije godine i svoje devedeset i dvije
kile teine. Ali Jip i Beatrice doli su me spasiti. Uza smijeh su mi pomogli da ustanem i
zajedno smo se vratili u kuu.

Marie se te veeri iskazala s veerom. Tek to sam uao kroz vrata u njihov salon,
namirisao sam mjeavinu slasnih aroma: netom spravljen kruh, pita... Jip i Beatrice su
pomalo stidljivo uli iza mene elei biti nevidljivi. Ali Leo, koji nam je otvorio vrata, pruio
im je ruku. Drago mi je to sam upoznao slavne Jipa i Beatrice, rekao je. Beatrice je
odgovorila: Veoma mi je drago, a Jip ju je oponaao, Kako su dobro odgojeni, da,
gospodine!, uskliknuo je Leo namignuvi mi.
Marie se pojavila minutu poslije, kao uvijek savreno odjevena za tu priliku. Pripremila
je dvije vreice s poklonima dobrodolice. U svakom je bila biljenica za crtanje, paket
bojica, gumica za brisanje i vreica s raznim sitnicama. Jip i Beatrice su se stidljivo zahvalili i
nakon to su pitali za doputenje (to su uinili samo zato to su bili u tuoj kui) pourili su
se razmotati svoje darove i poeli crtati na stoliu.
- Pazite i nemojte nita umrljati, ha? - upozorio sam ih, dok je Marie micala neke stare
fotografije i pepeljare kako bi im napravila vie prostora.
Judie je dola nakon nekoliko minuta. uo sam njezin stari Vauxhall kako se parkira
vani i poela me hvatati blaga nervoza. Djeca su me ula da priam o Judie, ali jednako kao
to sam priao o Leu i Marie. Mislili su da je to jo jedna osoba koju sam zacijelo upoznao u
svom novom domu na obali, ali nita drugo. Ja sam im planirao rei za nju tijekom naeg
putovanja autom. Objasniti im suptilno da je ona vrlo posebna tatina prijateljica, neto
poput djevojke, ali nisam pronaao pravi trenutak da to uinim.
Leo je zacijelo proitao koliko je trenutak napet pa je nestao da pomogne Marie u
kuhinji.
- Hoe li ti otvoriti? - pitao je.

~ 66 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Ne bjei, kukavice!, pomislio sam kimnuvi glavom.

Judie je takoer bila malo nervozna kad sam joj otvorio vrata. Ni ona ni ja nismo
napravili kretnju da se poljubimo i gotovo smo se nasmijali zbog glupog trenutka. Hoete li
mi pruiti ruku, cijenjena prijateljice? zamijetio sam da je odjevena i naminkana poneto
drukije, u crnu suknju i ljubiasti top koji su joj davali izgled dobre uiteljice. Samo su
nedostajale naoalice.
Prila je stoliu uz kamin gdje su Jip i Beatrice bili zadubljeni u svoje crtee i prignula se
dok se nije nala na njihovoj visini.
- Bok - rekla je ispruivi ruku. - Zovem se Judie.
- Bok, Judie - odgovorio je Jip uz spontani poljubac u obraz (on je, na kraju, imao krv
Harperovih u venama i ukus za zgodne ene) - ja se zovem Jip.
- A ja sam Beatrice - dodala je moja ki. - Odline su mi tvoje pletenice. - Pokazala je
pletenice u Judienoj kosi. Bile su kao dvije lijane koje su padale s ela prema stranjem
dijelu njezine glave oblikujui malu punu u obliku cvijeta.
- Ako eli, mogu ti napraviti iste takve - odgovorila je Judie. - Ima vrlo lijepu kosu,
- Ti takoer - ree Beatrice uljudno. - ivi ovdje?
Je li to bilo bezazleno pitanje? Rekoh si kako moda ulazi u sferu moguega da bi Judie
bila Leova i Marieina ki. (Iznenadilo bi te koliko suptilan moe ispasti instinkt jednog
djeteta.)
- Ne - odgovorila je Judie - ali Leo, Marie i va otac su moji prijatelji i pozvali su me na
veeru. Ja ivim u selu. Proli ste onuda u dolasku, zar ne? Radim u jednom duanu.
- S odjeom? - odvratila je Beatrice.
- Dobro, imam odjel s rabljenom odjeom, ali zapravo prodajemo sve. Knjige,
videofllmove, suvenire...
- Ja bih htjela dizajnirati odjeu kad narastem ili biti glazbenica kao tata.
- Mudra cura! - uskliknuo je Leo, koji se u tom trenu upravo vratio s hrpom tanjura.
- A ti, Jipe? - pitala ga je Judie. - Ve zna to eli biti kad naraste?
- Voditelj na telki - odgovorio je Jip tako samouvjereno da nas je sve natjerao da se
nasmijemo.
Marie je pozvala za stol i zauzeli smo svoja mjesta. Jip i Beatrice svaki meni s jedne
strane, a Beatrice je zamolila Judie da sjedne kraj nje.
Dobro, pomislih, nije poelo nimalo loe. Judie mi je dobacila zavjereniki osmijeh i
primijetio sam da su se i Leo i Marie takoer nasmijeili.
Prvo jelo sastojalo se od pohanih liganja uz salatu od rajica i mozzarelle. Djeca, u ije
su trbuhe padali samo jadni sendvii s benzinske stanice i nekoliko vreica prenih
krumpiria, morala su se jako potruditi da ne ponu jesti dvjema rukama.
Marie ih je pitala za let. Bila je prava pustolovina to su prvi put putovali sami, zar ne?
- Stjuardese su nam poklonile igrake - dodao je Jip - a poslije je bilo - trukulencija.
Jipove trukulencije pokrenule su pravi grohot meu svima prisutnima, a onda i
rundu ala o tome kako su trukulentna putovanja avionom.
~ 67 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Judie se prisjetila svog posjeta Amsterdamu otprije nekoliko godina. Imala je dobru
prijateljicu u gradu i sjetila se kako je provela nekoliko dana obilazei grad i trnice.
- Jeste li imali duane za Kraljiin dan?
Za posljednjeg Kraljiinog dana (nacionalni praznik u Nizozemskoj, koji se slavi 30.
travnja) Beatrice je sama priredila falafele na trnici u Vondelparku i prodala je apsolutno
sve. Moda zato to je bila jedina koja je, uz falafel, nudila au netom spravljene sangrije.
Jip je (to nije ispriao on, ali sam ja doznao od Clem) iziao da zasvira na svojoj gitari, ali je
uspio skupiti tek dva eura i osamnaest centa nakon to je dva sata ponavljao Matageu pod
jednim stablom. Nakon toga je ostavio svoj instrument sa strane i najavio da eli prestati
pohaati dosadne sate gitare jer se s tim ne moe zaraditi za ivot. Njegov je otac u
potpunosti podupro taj prijedlog.
Leo se naslonio na Jipovu stolicu i obraao mu se kao da su ravnopravni.
- Oduevit e te ovo mjesto, mome, puno je fantastinih lokacija. Je li ti tvoj otac ve
priao o samostanu Monaghan? To je mjesto s druge strane hridina. Vikinzi su ga napadali
dva ili tri puta na godinu, a nikad ga nisu uspjeli zauzeti. Redovnici iz tog doba bili su vrsti
borci. Kau da su zakopali veliko blago u okolici, za sluaj da vikinzi uspiju u svom naumu, i
da je jo ondje zakopano.
- Istina, tata? - pitao je Jip, gledajui me irom otvorenih oiju. Samostan Monaghan bila
su tri napola razruena zida meu kojima jedva da je ostalo togod od njegove predivne
prolosti.
- Dobro, sine, ako je netko neto zakopao, sumnjam da bi to itko mogao nai. Zacijelo je
tisuu metara pod zemljom.
Ostavio sam Jipa i Beatrice da se zabavljaju as s Leom, as s Judie te sam pomogao
Marie da raspremi stol. Doao sam u kuhinju natovaren hrpom tanjura i Marie mi je rekla da
ih odloim uz hladnjak. Kuhinja Lea i Marie bila je kvadratian prostor s prozorom koji
gleda na sprudove i s vratima koja su povezana s garaom (donekle ilegalna nadogradnja
koju je Leo dodao kui prije koju godinu). Sav namjetaj, osim zamrzivaa u crnoj boji, bio je
laminiran u svijetlom drvu. Na vratima hladnjaka bilo je barem tucet magnetia, suvenira iz
raznih europskih gradova: Be, Amsterdam, London...
- Pusti to, stavit emo u perilicu suda - rekla je kad je vidjela da uzimam krpu. - Kako je
u Dublinu? Kako je tvoj tata?
- Preivljava - odgovorio sam hladno. - I dalje umire za ivota, ali mislim da mu je veliku
sreu predstavljalo to to je vidio djecu. Prvi put u mnogo vremena vidio sam ga kako se
smije.
Marie je bila ena od malo rijei koja se obino drala na distanci, pa sam se naao malo
zateen kad me pomilovala po ramenu i toplo mi se nasmijeila.
- ao mi je to je tako s tvojim ocem, ali moda mu ivot priskrbi neto dobro... kad se
oslobodi tog alovanja.
- Da... moda... - pustio sam da mi zamru rijei na ustima - Hvala, Marie.
Zavrila je sa slaganjem tanjura u perilicu posuda i spretno je zatvorila stranjicom.
Pljesnula je rukama i nasmijeila se: Vidi kako je to bilo brzo? potom me zamolila da joj
pomognem odnijeti iste tanjure za biftek.
~ 68 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Kako je ona glavobolja? Uspijeva li spavati?

- Manje-vie.
- Neto novo od doktorice?
- Preporuila mi je tablete, ali sam odluio da ih ne uzimam. Mislim da je to otrov koji e
vie toga ubiti nego srediti. Preivljavam s aspirinima. Ne ide mi loe. Takoer mi je dala
telefon specijalista za poremeaje u spavanju, tipa iz Belfasta koji radi hipnozu. Moda ga
posjetim.
- I dalje ima udne snove? - Rekla je to s prividnom mirnoom, ali sam spazio da je
nakon pitanja nastupila vrlo teka tiina.
U glavu su mi dole novine na stolu tatine blagovaonice, naslov o krvoproliu u
Donegalu, duge liinke pod nogama policajca. etvero mrtvih. Tko?
Nasmijeio sam se.
- Imao sam poneku moru - samo sam odgovorio - ali nita onako ozbiljno kao
onomad. Nita to bi me natjeralo da se dovezem ovamo i probudim vas usred noi. Zaista
mi je ao to sam vas preplaio.
Marie se nasmijeila dok je bacala biftek na tavu.
- Raduje me to uti. Istina je da sam bila zabrinuta, Pete. Ja nisam kao Leo. Vjerujem u te
stvari, snove. Vjerujem da sve nekamo izlazi... - Odignula je lagano vilicom biftek s tave. -
Ovo je gotovo, primakni mi jedan tanjur.
Na stolu je bilo ve est pripremljenih tanjura sa salatom i prenim krumpirom. Uzeo
sam jedan i spustio ga pokraj tave. Marie je upecala biftek iz tave i poloila ga paljivo u za
nj pripremljenu udubinu.
- eli rei da moda taj san ima neko znaenje? - pitao sam.
Drugi biftek je pao na tavu. Marie se njime bavila ne podiui pogled.
- Ako bi se ponavljalo, onda moda ima. No dobro, ako je bilo samo jednom, moda nije
nita.
Pomislih na novine. Na onaj san u kojemu se pojavio Leo okupan krvlju.
- Ah, shvaam te - odgovorih isprekidano. Potom sam zautio. Uzeo sam drugi tanjur i
poloio ga uz plamenik.
- Ako je neto to se ponavlja, moglo bi biti poruka. Shvaa to govorim? Neto to
moda treba deifrirati.
Stajao sam nijemo gledajui Marie, pokuavajui proitati reenicu izmeu redaka. to
mi je pokuavala rei?
- Gotovo - ree stavljajui drugi biftek na tanjur. Dok je to radila, pogledala me u oi i ja
sam pogledao u njezine. Nai su se pogledi susreli u zraku na jednu dugu sekundu. - Moe
popriati sa mnom ako ti je potrebno, Pete. Kadgod poeli.
- Hvala, Marie - odgovorio sam.
- A sad odnesi ova dva tanjura prije no to se ohlade. I reci im da ne ekaju nego da
ponu jesti.

~ 69 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Za stolom se nastavljao ivahan razgovor. Beatrice je prepriavala neke davne anegdote

s putovanja po jugu panjolske. Jip je donio svoju hrpu crtea na stolnjak i zamolio je Lea da
mu nacrta neke dinosaure. Jip je bio u fazi dinosaura.
- Ne... - ree, ispravljajui Leov potez - protoceratops mora imati tit na vratu.
- Ahhh, jasno, jasno - odgovarao je Leo.
- Idemo - rekoh - sad morate jesti. Poslije moe zamoliti Lea da ti nacrta cijelu zbirku.
Zavrili smo s glavnim jelom i svi smo se sloili da je veeras Marie nadmaila samu
sebe s veerom.
Dok smo ekali desert, zamijetio sam da je Jip ve dugo utljiv. Poeo sam nasluivati
razlog i nakon nekoliko minuta moje su se sumnje potvrdile kad je ustao i priao
proaptavi mi na uho:
- Tata... - rekao je zaarenih obraza - moram ii...
- U kupaonicu, ampione? - apnuo sam.
Jip je kimnuo svojim posramljenim liem. Bilo je vrlo teko imati hirovita crijeva, a jo
tee kad bi se ova odluila raskriliti u tuoj kui.
Kupaonica je bila na katu u dnu hodnika. Ustao sam i ispriao nas najavivi da idemo
obaviti hitan posao. Na sreu po Jipov djeji sram, u tom je trenutku Beatrice zabavljala
publiku s anegdotom o kuama brodovima u Amsterdamu, pa smo Jip i ja kliznuli uza stube
ne prizvavi previe pozornosti.
Kad smo uli u kupaonicu, palo mi je na pamet neto to pretpostavljam da se dogaa
oevima koji izgube nekoliko mjeseci iz ivota svoje djece. Prignuo sam se da pomognem
Jipu skinuti remen, a on mi je odgovorio neto kao Ve mogu sam, tata, dok je sputao
hlae do glenjeva i sjedao na tron.
- ekam te vani, sinko. Sretno.
Iziao sam i zatvorio vrata iza sebe smijui se ispod glasa.
Hodnik je vodio u tri sobe: Leovu i Marieinu spavaonicu - veliku sobu s branim
krevetom i prostranom garderobom - sobu za goste i drugu, koju su koristili kao sobu za
razne potreptine, kako su zvali ured u kojemu je Leo skladitio svoje utege i gimnastike
sprave, a Marie satima igrala pasijans na Windowsima svog kompjutora. Hodao sam tiho
kroz hodnik s rukama na leima sluajui jeku razgovora uza smijeh koji se odvijao u
salonu. Pomislih kako prvi kontakt Judie i djece nije bio nimalo lo i da su Leo i Marie
oaravajui susjedi. Kakva veera! I ak su bili toliko paljivi da prirede te vreice s
poklonima! A najbolje od svega je to sam proveo cijeli dan ne sjetivi se glavobolje. Nije
posve nestala, jo sam mogao osjetiti to pulsiranje usred glave, ali danas nije izvukla
onjake cijeloga dana. Kao da mi cijeli organizam govori: Budi dobro: doli su Jip i
Beatrice.
Hodao sam prema stubitu prolazei uz policu koja je zauzimala pola hodnika i vratio
se natrag. Nekoliko sam puta blago lupnuo po vratima kupaonice.
- Je l sve dobro unutra, ampione?

~ 70 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Jipovom glasu trebalo je par sekunda da odgovori Da, tata i zvuao je kao netko tko si
pokuava izvui veliki trn. Clem je patila od zatvora i jadni je Jip to oito naslijedio. Doim
smo Bea i ja bili blagoslovljeni kad je bila rije o pranjenju naih crijeva.
Opet sam krenuo u etnju i ovoga sam puta zastao pred ormarom. Bio je to uzak komad
namjetaja koji je savreno stao izmeu sobe za goste i ureda, a njegove sredinje police
uskladitile su knjige, filmove i CD-ove. Bila je tu poneka stara fotka Lea i Marie, nalijepljena
na jednu stranu ormara. Fotke kad su bili mnogo mlai.
Na jednoj od njih pojavljuju se zagrljeni u polju penice, pod naranastim nebom. Na
drugoj su na plai obrubljenoj palmama i Leo nosi Marie u naruju do vode, a ona izgleda
kao da se ba i ne slae s tom zamisli. Nisam se mogao oduprijeti sitnom osjeaju zavisti. U
dnu due uvijek sam mislio da emo Clem i ja zavriti kao dva sretna ezdesetgodinjaka
poput Lea i Marie, s kuom punom fotografija i s naom djecom, i moda naim unucima
koji e nas posjeivati za vikend ili Boi.
Ne znam kako sam zavrio s jednom od knjiga u rukama. Bila je to zbirka pria Marka
Twaina, prilino staro izdanje. Uzeo sam je, malo rastvorio i pustio da njezine stranice jure
pod mojim palcem. Zaustavio sam se nasumce na jednoj stranici i proitao:

Kako da mislim na drugi nain? Ali, recite mi jo neto... kome pripada ovaj portret na
zidu? Nije li to va brat?
R. Ah, da, da, da! Sad se sjeam, bio je moj brat... William... zvali smo ga Bili. Jadni Bili,
kvragu!
P. A zato? Zar je umro?
R. Pa, dakle, mislim da jest. Premda nikad nismo mogli kategoriki ustvrditi. Oko njega
postoji veliki misterij. P. To je tuno, vrlo tuno. Znai da je nestao?

itao sam jo malo i kad mi je dosadilo, vratio sam je na policu. Pogledao sam prema
vratima zahoda. Jip nije davao znakove da je gotov. Nije se uo nikakav zvuk. Nastavio sam
istraivati zbirku knjiga. Na jednoj strani police, podupirui hrpu knjiga, bio je veliki svezak
foto-monografije nacionalnih parkova Sjeverne Amerike. Paljivo sam ga uzeo da ne sruim
savreni niz knjiga i otvorio ga. Zabavljao sam se asak gledajui fotografije Grand Canyona,
Yosemitea i jezera Powell, prisjeajui se putovanja u karavanu na koje smo se Clem i ja
otputili tek to smo se oenili, od Chicaga do Los Angelesa prolazei dijelovima mitske
Route 66. Potom sam krenuo vratiti veliki svezak na mjesto i moje su oi naletjele na neto
to je lealo u dnu police. Bila je to neka vrsta papirnatog smotuljka, ali je jedan njegov kraj
bio lagano izravnan i nazirao se traak boje. Smjesta sam uvidio da je zacijelo rije o
zamotanom platnu. Neka Marieina slika koju nije uokvirila, rekoh samome sebi.
I koja je iz nekog razloga ovdje skrivena, pomislih poslije. I iznenadilo me to osjeam
iskuenje da izvuem to odavde kako bih bacio pogled. Bilo je to kao apat u mojoj glavi:
Da, uini to, Pete!
Nemoj ni sanjati. Koji te vrag spopao s tim napadom njukanja?
Pokuao sam napraviti neto mjesta meu drugim knjigama da bih mogao vratiti veliku
foto-monografiju na njezino mjesto. Ali hrpa knjiga stajala je u tako nestabilnoj ravnotei da
~ 71 ~
Knjigoteka
 daa&anna

sam na kraju izazvao malo uruavanje i sve su knjige pale na stranu kao ploice domina.
One najblie rubu pale su na pod.
Bravo, gospodine Nespretnjakoviu!
Odozdo su se uli glasovi kroza smijeh i razgovor. Razveselio sam se to nitko nije ovo
uo. Netko bi mogao pomisliti da akam ondje gdje ne bih trebao, a to nije tono.
Ili jest?
Pokupio sam knjige koje su pale i stabilizirao red. Dok sam to radio, uvidjeh da je
savreno poravnan kako bi iza njega ostala nekoliko centimetara velika rupa. Rupa
upotrijebljena samo za to smotano platno.
Baci pogled, hajde, inzistirao je onaj glasi u mojoj glavi.
Ve sam naumio sve to zaboraviti, napraviti krug i nastaviti koraati po hodniku, moda
zakucati na vrata da vidim kako je Jip, te naroito prestati njukati oko tog platna, jer mi je
neto govorilo da postoji razlog to je ondje skriveno. Marie je imala druge slike izloene po
cijeloj kui, ali ovu, upravo ovu nije objesila. I za to zacijelo ima dobar razlog. A neto u
mojoj glavi, neto to nisam mogao kontrolirati, govorilo mi je da bih trebao baciti pogled:
Idemo, to eka? Zna da to eli napraviti.
Pogledao sam prema stubitu. Razgovori i smijeh i dalje su se uli iz blagovaonice. Usto
je Leovo i Marieino stubite kripalo kao da e se upravo razlomiti napola. Ako se netko
pone njime penjati, imat u napretek vremena da se rijeim inkriminirajueg dokaza. A to
se tie jadnog Jipa, i dalje se nije ula ak ni buka vodokotlia.
Ako sam ikad izveo kakvu djeaku vragoliju zacijelo sam imao izraz lica tono kao u
tom trenutku.
Blagi miris boje dopro je do moga nosa kad sam rairio to malo platno. Nije bilo ba
veliko, dugako kakvih pedeset centimetara i iroko etrdeset. Bio je to portret djeaka,
dojeneta koji mjesec starog. Slika je dala naslutiti da lei u grudicama vate, premda su
takoer mogli biti oblaci. Djeak je imao sretan i spokojan izraz lica. Sve je na njemu
odavalo spokoj. Njegovo je lice bilo prikazano s mnogo pojedinosti, veoma blistavih oiju,
koje su netremice gledale i pratile pogled onoga tko gleda. Ostao sam kao hipnotiziran.
Nisam je mogao prestati gledati, ali sam istodobno uvidio da sam moda upravo nogom
zagazio dalje no to je bilo doputeno. Poelio sam je to prije vratiti na mjesto.
Dolje desno uz dno platna bio je potpis. Oekivao sam da u vidjeti anagram M. Kogan s
K koje razdvaja lijevu nogu od M, kao to je Marie potpisivala sva svoja djela
(ukljuujui ona koja su stajala iznad mog kamina). Ali umjesto toga je u potpisu jasno
stajalo neko drugo ime: Jean Blanchard.
Jean Blanchard ponovio sam kroza zube. Tko bi to mogao biti? Druga slikarica, to je
jasno. Neka ena iz sela? Ali zato bi Leo i Marie uvali portret bebe koji je potpisala druga
osoba?
- Je li sve u redu tamo gore?
Leov glas iz podnoja stubita gotovo me natjerao da poskoim. Pourio sam smotati
platno i samo to ga nisam bacio kroz vrata. No inilo se da e on ostati dolje.

~ 72 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Da... imamo mali zatvor - rekoh dok sam stavljao platno na njegovo mjesto. Potom sam
povirio na stubite i pozdravio ga. - Ali nita ozbiljno.
- Dogovoreno. Bez urbe - naalio se Leo. - Reci Jipu da je desert spreman.
- Rei u mu. Malo dodatne motivacije uvijek dobro doe.
Okrenuo sam se i odetao do dna hodnika s namjerom da par puta udarim po vratima i
pitam Jipa je li uspio izvui taj problem iz sebe, kad sam vidio da neto lei na podu ispred
police. Izrezak iz novina.
Pribliio sam se i pokupio ga. Pretpostavio sam kako je zacijelo neopaeno ispao iz
neke od knjiga koje sam gledao. Ili ak iz unutranjosti platna. Bila je to paljivo izrezana
polovica stranice. Na jednom listu vidio se djeli reklame s orijentalnim znakovima. Na
drugoj strani, koju su oito eljeli izrezati, mogla se proitati sljedea vijest:
THE STANDARD. Hong Kong, 14. Prosinca 2004.
Pronaen jedrenjak noen morem i bez posade blizu Magonga.
Misli se da bi posada, ameriki brani par koji stanuje u Hong Kongu, mogla biti rtvom
otmice. Jim Rainsford, Hong Kong.
Sluba traganja i spaavanja na moru pronala je juer, u utorak u podne, jedrilicu
noenu morem kakvih 50 milja sjeverno od Table Island u arhipelagu Magong. Rije je o
Furyju, za koji je vlastima poznato da je nestao prole nedjelje. Jedan lan helikopterske
trupe za spaavanje potvrdio je da je jedrilica zaista prazna, zbog ega je tijekom cijelog
popodneva nastavljena potraga za lanovima posade, amerikim branim parom s
boravitem u Hong Kongu.
Smatra se da je brod dug dvanaest metara nestao u nedjelju popodne oko 14 sati,
nakon to su zadueni za sportsku luku u Kowloonu digli uzbunu jer je jedrilica isplovila
prethodnog dana bez zaliha za vie od jednog dana plovidbe.
Jedan ribarski brod obavijestio je morsku slubu za spaavanje Table Islanda da je
opazio sportski amac koji izgleda kao da plovi noen morem nekoliko milja od otoka. Tog
popodneva potvreno je da je rije o Furyju i zahvaljujui provjeri registarske oznake
obavljena su potrebna ispitivanja dok nije pronaena odredina luka plovila.
Premda je jo rano da bi se utvrdile okolnosti u kojima su nestali lanovi posade,
policijski izvori Magonga, imajui u vidu dobre klimatske uvjete u zoni u posljednja dva
dana i nakon povrne analize broda, odbacuju nesreu na puini. Iznijeli su teoriju o
iskrcavanju gusara za kojom je uslijedila otmica branog para iji podaci nisu poznati. No
jo valja pretraiti brod i pregledati ga da bi se doznalo vie pojedinosti, a u sluaju
gusarskog ina, ekati mogue zahtjeve za otkupninom...
Probudila me buka kotlia u kupaonici. Presavio sam stranicu i bacio je iza knjiga, u
rupu gdje je lealo platno, nadajui se da je s tog mjesta ispala. Potom sam zabacio ruke za
lea i priekao da se Jip pojavi iza vrata kupaonice.
- Jesam, tata - ree Jip izlazei iz kupaonice, s izrazom istog zadovoljstva.
Pohvalio sam ga hladnije no obino. Jo zapanjen onim otkriem koje nije znailo nita,
a u isto vrijeme je moglo znaiti toliko toga.

~ 73 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Pokuao sam prikriti svoju smetenost tijekom ostatka veere, premda pretpostavljam
da mi to nije uspijevalo. U nekom me trenutku Judie utipnula za bedro ispod stola i
proaptala: Neto se zbiva? Nasmijeio sam se odmahujui glavom. Potom, nakon jednog
sata, poeli smo sve troje zijevati i odluili smo da je veer gotova.
Kad smo se vratili kui, Jip i Beatrice su se poalili da su kreveti hladni. To je bilo tono.
Pokrivai i plahte koje sam pripremio prije tjedan dana navukli su vlagu, tako da sam se
spustio pripremiti im vreice tople vode u kuhinji. No kako su bili veoma iscrpljeni, zaspali
su prije no to sam se vratio s njima. Poloio sam ih pod noge i asak stajao uz rub Jipova
kreveta gledajui ih.
Pogledao sam na sat, prola je pono. Teoretski sam trebao biti umoran. Vozio sam toga
dana od Dublina, nakon noi u kojoj nisam ba dobro spavao i poslije slasne veere moje bi
tijelo trebalo glasno preklinjali za odmor. Ali zaudo, nisam bio nimalo pospan.
Spustio sam se u salon, upalio svoj MacBook i sjeo na sofu s njim. Surfao sam po glavnoj
stranici Googlea i ispisivao nasumice rijei:
Blanchard + Kogan + Hong Kong.
to sam traio? Poveznicu? Potvrdu neobine teorije?
... ameriki brani par s boravitem u Hong Kongu...
A ako je sve to bilo jo jednostavnije? Moda je taj ameriki brani par netko drugi:
prijatelji, poznanici. Zapravo, sjea li se da je Leo spomenuo Hong Kong u nekoj od svojih
pripovijesti?
Dva sljedea sata posvetio sam se pretraivanju mree sa svim kombinacijama rijei
koje sam bio kadar zamisliti: Blanchard + Kogan; Hong Kong + Fury + Kogan;
Jedrilica + Kogan; Nestala jedrilica + Hong Kong + Leo Kogan + Marie Kogan...
Ali internetski pretraitelji vraali su mi nesadrajne rezultate. Stvari koje se na kraju nisu
povezivale. Bio je neki Richard Kogan u Newport Beachu u Kaliforniji koji je odravao web-
stranicu o plovidbi na jedra. Takoer sam pronaao par Blanchard (Celine i Darija) koji
dolaze s Martiniquea. Brani par, pretio etrdesetogodinjak i mlaa djevojka, pojavili su se
na nekoliko fotografija dok su brazdili kristalnim karipskim morima na palubi svoje
jedrilice. Nijedno ni iz daleka nije nalikovalo na Lea ili Marie, Pretraitelj mi je vratio
nekoliko unosa o osobama pod imenom Leo Kogan, ali nijedan od njih nije bio moj susjed.
Postojao je Leo Kogan slikar u Lyonu. Drugi Leo Kogan odvjetnik u New Yorku. Potraio sam
njihove fotke u profilu na Facebooku i Linkedlnu. Pretraio sam katalog slika koje se odnose
na svakog Lea Kogana na svijetu. Ni na jednoj od njih (barem ne na prvih 100 ili 200 koje
sam pregledao) nije se pojavljivao nitko ni izdaleka nalik mojem susjedu. A isto je bilo s
Marie. To u poetku nije bilo nita udno. Ima mnogo osoba koje su uspjele eskivirati tu
veliku crnu rupu osobnih informacija zvanu internet.
Zavrio sam s tom dosadnom i neproduktivnom istragom proguglavi (taj sam
termin nauio od Beatrice) samoga sebe: Peter Harper prima nagradu BAFTA za najbolji
zvuni zapis prije dvije godine, Peter Harper na naslovnici muzikog asopisa MOJO prije
dvije godine, Peter Harper u dokumentarcu o suvremenim skladateljima prije dvije duge i
proklete godine, te napokon Clem, koja je, na moje iznenaenje, otvorila svoju Facebook
stranicu i pokazivala fotke iz svog novog i blistavog ivota i putovanja s Nielsom, to nikad
nije napravila sa mnom. Bilo ju je sram ili to?
~ 74 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Promotrio sam jednu fotografiju na kojoj se ljube uz koktele ukraene tropskim

motivima na nekoj idilinoj tropskoj plai. Pustio sam jedan asak da mi moja ljutnja, moja
mrnja, moja zavist i moja povrijeena tatina pleu u elucu. Potom sam ugasio raunalo i
popeo se na kat. Bacio sam pogled u djeju spavau sobu. Jip se malo otkrio, a Beatrice je i
dalje bila u istom poloaju, kao uvijek. Spavala je kao klada. Mogao si sagraditi dvorac od
karata na njezinom krasnom trbuiu, a on bi sutradan i dalje ondje stajao. Potom sam
oprao zube i bacio se na krevet otvorenih oiju uperenih u strop. Kanio sam razgovarati s
Leom o svemu tome. Platno, udan izrezak iz novina. Mogao bih rei da sam ga pronaao
sluajno (nije li, kako god okrene, tako i bilo?), ali sam poslije shvatio da je sve to velika
glupost. To je bilo skriveno i imalo je na sebi znak ne diraj. A ja sam na to spustio ruku.
Priznati to bilo bi kao priznati da sam iao zaviriti u ladicu s gaicama njegove ene. Brz
nain da se raskine lijepo prijateljstvo. Pa sam tako odluio to preutjeti. Moda bih mogao
temu naeti na drugi nain. Moda zapravo u svemu tome nema niega vanog. Zaspao sam
i te sam noi usnuo san.
U mom snu bila je vedra no sa zvijezdama, a ja sam svirao klavir u salonu uz otvoren
veliki prozor i zvukove mora koji su se prijateljski preplitali s glazbom.
Bila je to genijalna melodija. Ne znam odakle sam je izvukao, ali to je bila moja najbolja
ideja u dugom razdoblju. Moje su ruke prelazile klavirom odozgo prema dolje
samopouzdano udarajui po tipkama, kao da su provele godine izvodei taj nepoznat
komad. Ta je glazba izlazila iz mog srca, kao sve dobre stvari koje sam napisao u ivotu i
pomislio sam: Opet sam uspio! Trebao sam to negdje zapisati, da ne zaboravim, ali sam
bio toliko siguran u ono to sviram, toliko je to zvualo u meni, da se nisam bojao da u to
zaboraviti.
Nazvat u Pata jo noas, probudit u ga; bilo mi je svejedno, on e biti sretan da to uje.
Rei u mu da napokon imam to to sam traio. Da se Peter Harper vratio. Moje su ruke opet
prijateljice moje glave. Moja tvornica uspjeha opet je proradila. Osjetih da se nikad vie nee
ponoviti jedno od onih depresivnih popodneva kada sam se poigravao s beskorisnim
akordima. Osjetih da sam opet pun ideja.
Ali onda, kako sam napredovao u svojoj melodiji, jedna je tipka prestala odgovarati.
Ispustila je nijem zvuk, poput ekia koji je udario po prstu. Fa zadran u etvrtoj oktavi.
Potom je iao Do u seksti. I Mi oktavu vie.
TOMTOMTOM.
Spustio sam pogled na tipke i uasnut otkrio da su pokrivene krvlju.
Tipke su bile prljave, posvuda je bilo tragova mojih prstiju. Krvavih tragova. Okrenuo
sam ruke i vidio da su dlanovi prekriveni krvlju. Ali nije bilo nikakve rane. Odakle je dolazila
ta krv? Stisnuo sam jednu od tipaka i primijetio meu njima mali crveni mjehuri. Tekuina
se nakraju prelila i kliznula preko bijele slonovae sve dok nije kao gusta kap krvi pala na
pod.
Preplaeno sam se od toga odmaknuo. Klupica se sruila na pod udarivi kao veliki
eki.
Poklopac klavira bio je zatvoren. Nikad ga nisam ostavljao zatvorenog, no noas je bio.
Pribliio sam se i primio ga za krajeve. Podigao sam ga paljivo, kao mehaniar koji otvara

~ 75 ~
Knjigoteka
 daa&anna

motor. Smjesta sam zapazio da neto nije u redu. Gdje je zlatni dio okvira? Unutra se vidjela
samo mrana upljina. Odmaknuo sam jednu ruku s poklopca i usmjerio je u tu mranu
upljinu u potrazi za icama, ali sam onda osjetio kako tone u vruu tekuinu. Kutija klavira
bila je puna...
- Boe moj! Krv.
Podigao sam jo vie poklopac kako bih mogao pogledati. Otkrio sam tu kupku i u
njezinom sreditu golo tijelo koje je izranjalo iz te velike crvene lokve.
Judie. Svezana za noge i ruke.
- Pomozi mi, Pete - poela je jecati - On e se uskoro vratiti. Danas e me ubiti. Ili moda
sutra. Pomozi mi.
Cijelo moje tijelo stalo je drhtati. Izvui u te odavde, Judie. Izvui u te. Pokuao sam
potraiti potporanj poklopca, ali ga nisam mogao nai, a nisam mogao pustiti poklopac...
- Molim te, moooolim te, to je udovite. Iskoristit e me jo malo i onda e me ubiti,
Peter. Izrezat e me na komade.
Uto zamijetih neku nazonost iza sebe u salonu. Zatvorih klavir. Priguio sam Judien
glas koji je i dalje priao te strane stvari, ali bez smisla. Okrenuo sam se. Usred dnevnog
boravka stajala je sjena.
- Vrijeme je isteklo, Peter.
elava. S tim stranim crnim mrljama na koi zbog kojih se doimala poput udovita.
Mrava kao skelet. Kao u posljednjim danima svoje bolesti, kad ju je kemoterapija iznutra
cijelu sprila.
- Mama!
Bila je odjevena u zeleni ogrta koji je uvijek nosila po kui. I unato tomu to je strano
izgledala, njezine su oi odavale suosjeanje i mekou koji su tu moru pretvorili u lijep san.
Poslije, prije no to sam uspio doi do nje, prije no to je iezla u zraku, otvorila je usta i
rekla:
- Idi iz ove kue, Peter.

~ 76 ~
Knjigoteka
 daa&anna

3.

S dolaskom ljeta selo se poelo puniti turistima. Stop na cesti u Clenhburranu prestao je
biti simbolian znak na koji se ve iz navike nisi zaustavljao. Sad je cesta oivjela; stalno bi
kapali kamperi, auti i horde motociklista koji su odlazili i dolazili s razliitih toaka na obali.
Mali Andyjev supermarket-benzinska poveao je svoje zalihe hrane i smjestio poseban odjel
za rotiljanje, gdje se prodavalo sve potrebno za organiziranje sretnog obiteljskog dana.
Usto, sad je uvijek bio mali red od tri ili etiri osobe koje su kupovale. U selu su se poela
viati nova lica i uli su se novi naglasci. Britanski, kotski, ameriki, uz nezamjenjiv
naglasak ljudi iz Corka ili neki dublinski sa sjevera. Fagans, koji je cijelu zimu bio vise ili
manje samotno utoite, sad je bio krcat svakog dana u tjednu. Keith Dogulas otvorio je
Beer Garden u stranjem dijelu, gdje si mogao izii popuiti uz pintu dok si sjedio u udobnoj
stolici, okruen bavama i drugom starudijom.
Prvi dani u kui na alu bili su sretni i mirni. Svakoga jutra dizao sam se prije djece i
pripremao im doruak s prepeencem, kajganom i unkom. Jeli smo sjedei u stolicama u
vrtu, uz idilini pogled na ocean, a potom bismo se sputali do plae. Poneki dan, ako je
puhao vjetar, ograniili bismo se na dugu etnju obalom. Jip je naao ribarsku mreu i
oduevljavalo ga je skupljanje koljaka, neobinog kamenja i ljutura rakova meu
stijenama u dnu plae. I kao to sam pomislio prije koji tjedan, bio je oduevljen
istraivanjem unutranjost male spilje i matao je o tome kako se ondje u dnu moda skriva
blago. (Leo je rekao da su vikinzi imali blago, zar ne?)
Drugih dana, ako je temperatura bila dobra, ak smo se kupali. Jipa je fatalno privlaila
voda i uvijek bi na kraju ulazio do vrata i brzo izlazio najeen. Nakon tri dana otiao sam u
Dungloe i kupio neoprenske prsluke. Ni za to na svijetu nisam elio riskirati da pokupi
ljetnu prehladu, a voda se, unato lijepom vremenu, i dalje zadrala na esnaest stupnjeva.
Beatrice je, naprotiv, vie voljela itati na svom runiku. Za naeg prvog slubenog posjeta
Judienom duanu Judie joj je poklonila prvu knjigu iz sage Sumrak i sad se posve za nju
zakaila. Prvi je dio progutala u dva dana i dvije duge noi, tako da sam je morao prisiliti da
u zoru ugasi svjetlo. Ja sam pak isprobavao dasku za surfanje koju sam pronaao u vrtnom
spremitu, premda nisam uspio ustati nijedan jedini put, ali barem sam se uspio odravati
na koljenima na valu i pozdraviti djecu prije no to bih pao u pjenu.
Judie bi znala naletjeti do kue koje popodne pa bismo svi zajedno otili u etnju. Dugi
sprudovi prepuni stazica u travi i pijesku bili su savreno mjesto da se izgubi u tim mlakim
ljetnim popodnevima. Judie i Beatrice obino bi ile naprijed, koji metar ispred Jipa i mene,
obuzete brbljanjem o nekim svojim temama, smijale su se, alile... inilo se da se savreno
slau. Jip i ja smo se bavili svojim zanimacijama: otkrivanjem kukaca, pronalaenjem
tapova ili kamenja jedinstvenih oblika i veliina. I sve smo to, dakako, spremali u vreicu.
Usto, nakon to mu je Leo ispriao pripovijest o Vikinzima i Monaghanu, Jip je bio uvjeren
da emo na kraju pronai blago i bacao bi se na svaki sjajni predmet koji bi izvirio iz pijeska
(a par puta su to bila stakla nekih boca i morao sam mu ih brzo izvui iz ruke).

~ 77 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Duan gospoe Houllihan natjecao se s Andysom u prodaji potreptina za plau, i Judie

je imala prilino mnogo posla tog tjedna. U utorak me zamolila da joj posudim Volvo da ode
u Dungloe pokupiti veliku narudbu opreme. Lopatice, kantice i plastine potreptine;
visee mree i suncobrane; kupae kostime, naoale za ronjenje, ljetnu odjeu...
- Zbilja sve to prodaje? - pitao sam je.
- Ljudi polude ljeti! - odgovorila je. - A ini se i da e ovo ljeto biti vrlo lijepo.
Bilo je to tono, meteoroloki izvjetaji ve su tjednima obeavah lijepo vrijeme za cijeli
srpanj i prvu polovicu kolovoza. Moda uz rizik od neke elektrine oluje, ali uglavnom
dobro.
Poneka elektrina oluja (s crnim oblacima u obliku kolaia, munja, gromova, moda
neki pononi posjet), ali uglavnom dobro.
Nakon cijelog dana utovarivanja i istovarivanja Judie se vratila s Volvom kasno
popodne pa sam je pozvao da ostane na veeri.
Dok su se djeca zabavljala s frizbijem u stranjem vrtu, pod ljubiastim sumrakom i s
prvim zvijezdama koje su treperile u visini, Judie i ja smo skupa kuhali, brbljajui o svemu
pomalo. Bio je to njean trenutak, ona i djeca u toj kui uz more, pripremamo neto slasno
za veeru, a poslije toga dobar film, i ja sam bio svjestan da moj mozak nadomjeta Clem s
Judie u tom scenariju, da moja psihologija stavlja jedan komadi u tu razbijenu sliku obitelji
koja mi je toliko nedostajala. Ali na kraju, bila to zamka ili ne, la ili istina, ja sam se dobro
osjeao, vie nego dobro: sretno. A to je bio prilino nov osjeaj.
S druge strane, otkako su djeca u kui, vie nismo imali svoju intimu, da ne govorim o
zajedniki provedenoj noi.
- Eh! Medvjedi zagrljaj? - rekla je iznenaeno kad sam je uhvatio straga, u trenutku kad
su glasovi Jipa i Beatrice zvuali udaljeni.
- Pazi ili e nas vidjeti.
- Malo sam izvan kontrole - odvratio sam. - Vrlo uspaljen, kako se obino kae. Zato ne
ostane noas?
Ona je odmahnula glavom.
- Ve smo o tome razgovarali, Pete.
Da, razgovarali smo. Tada je to zvualo vrlo razumno: ona se nee osjeati udobno s
djecom u kui. Ni meni to nije bilo lako, ali moda sam bio pripremljeniji. Na kraju krajeva,
Clem je ivjela s Nielsom. Moja su ga djeca zacijelo viala u pidami ujutro, kako pere zube,
raskutrane kose i neobrijana lica. Judie je bila puno ljepi prizor.
- Ali u nekom trenutku emo morati... - rekoh, spustivi mali ugriz na njezin vrat.
- Jesu li te neto pitali?
- Ne. Jo nisu. Ali e to uiniti. Poznajem ih. Smiljaju to u svojim zlobnim glavicama.
- I to e im rei?
- to ja znam. Da smo prijatelji s pravom na pipanje... ne znam - nastavio sam. - to smo
zapravo, Judie? Deko i cura?
Ona je spustila glavu i nastavila rezati rajice na krike.

~ 78 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- U redu - nastavio sam govoriti. - To je malo snana rije moda...

- Ne - ree ona - Dobro je. Moe im rei da smo deko i cura.
Proli su me adolescentski marci kad sam to uo.
- Osim ako to tebi predstavlja problem.
- Ne - pourio sam odgovoriti. - Nikako. Dobro, u rjeniku 21. stoljea deko i cura
takoer ne znai da emo se oeniti.
- U rjeniku 21. stoljea ti mi se svia, ja se sviam tebi, dobro nam je zajedno i ne
spavamo ni s kim drugim. Neemo potpisati nikakav papir niti si nataknuti prsten i nastojat
emo biti iskreni jedno s drugim. Nazovi to kako eli.
- Judie, to je najromantinije to su mi rekli u posljednje dvije godine.
Ona se okrenula, stavila svoje dlanove na moja ramena i njeno me poljubila u usta.
- A ak nisam ni pokuavala biti romantina! ekaj i vidjet e. U to zausmo Jipov glas
koji je poeo plakati negdje vani. Beatrice je dotrala kroz vrt s frizbijem u ruci.
- Jip se spotaknuo, tata.
Izili smo u vrt. Jip je sjedio na travnjaku, uz septiku jamu, boljelo ga je koljeno i
mogao sam zamisliti to se dogodilo. Prokleta odvodna cijev septike jame, koja mi je
dvaput savinula no kosilice.
- Ve mjesecima kanim kupiti metalnu plou da je zatvorim - objasnio sam Judie dok
smo se pribliavali mjestu nezgode - ali iz nekog razloga uvijek zaboravim. Previe je
skrivena meu travom i lako se o nju spotaknuti.
Uzeo sam Jipa u naruje i odnio ga u salon. Judie me pitala gdje imam kutiju za prvu
pomo i rekao sam joj neka je potrai u stranjem ormaru u predsoblju. Vratila se s velikom
metalnom kutijom u kojoj je bilo vate, zavoja, joda, sve neotvoreno (to sam kupio u ljekarni
u Dungloeu tek to sam se uselio u kuu, ali, zaudo, nikad nisam nita zatrebao), uz lijekove
za glavobolju koje mi je doktorica Ryan prepisala i koje sam kupio, ali odluio sam da ih
neu uzimati.
Natopio sam vatu jodom i poeo dezinficirati Jipovu ranu. Pratio je frizbi u letu i
nabasao nogom na rupu odvodne cijevi, upavi do koljena. Lijepa ratna rana, premda, hvala
Bogu, ne preduboka.
- Misli da e trebati cjepivo protiv tetanusa?
Judie je rekla da nije potrebno, jer se ogrebao na stijenu.
- Bit e dovoljno malo joda.
Dok je istila ranu, Judie se propitivala o betablokatorima i ostalim tabletama koje su
bile ondje.
- To su ti propisali u bolnici? - pitala je.
Odgovorih da jesu. - Majko moja, radujem se to si odluio da to ne uzima.
Beatrice je sjela kraj nas i milovala glavu svoga brata i ohrabrivala ga, dok sam
raprskavao mlazi hidrogen-peroksida i zavravao s ienjem Jipova koljena.
Judie je i dalje stajala kraj nas, ali sam zamijetio da je zautjela gledajui papir koji je
pronala u kutiji prve pomoi. Na licu joj je bio iznenaen izraz.
~ 79 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Odakle si ovo izvukao?

Ispruila je papir dok mi ga nije stavila pred oi.
- Da, Kauffman - rekoh kad sam proitao. Bio je to komad papira na kojemu je doktorica
Ryan napisala ime i telefon tog psihologa iz Belfasta. Mora da sam ga zajedno s lijekovima
ubacio u kutiju prve pomoi onoga dana kad sam se vratio s posljednjeg posjeta i zapravo
sam na to zaboravio. - Doktorica Ryan mi ga je preporuila - rekoh. - Trebao bi biti
specijalist za poremeaje spavanja... poznaje ga?
- Bio je... moj profesor na sveuilitu, ali me udi to ti ga je Ryanova preporuila.
Zaintrigirao me Judien izraz. U njezinim je oima bilo neega nalik strahu.
- Priao sam joj o... - pogledao sam Beatrice i Jipa mislei da moda ne bih trebao
doticati tu temu - o snovima koje sam imao nakon nesree. Rekla mi je da moda ne bi bilo
loe da ga posjetim. Misli da bi se isplatilo dogovoriti sastanak?
- Moda - odgovorila je - premda bi moglo biti prerano ii tako daleko. Osim toga,
prola su dva tjedna i nisi vie imao nijednu od tih m... - pogledala je Jipa i Beatrice... -
nemirnih snova, zar ne?
Sjetio sam se najsvjeije, koju joj nisam ispriao, gdje ona svezana za okvir moga
klavira, u lokvi krvi, govori uasne stvari o ovjeku koji dolazi po nju i...
- Jao - jauknuo je Jip kad sam mu moda prevrsto pritisnuo gazu natopljenu jodom.
- Oprosti, ampione - rekoh, ublaivi pritisak. - Dobro, i dalje imam udne snove. Ali
nita ozbiljno.
- Je li to zbog munje, tata? - pitala je tada Beatrice, koja je, kao i uvijek, bila sa svime
upoznata.
Dva dana prije, dok smo se vraali iz etnje po hridinama, ispriao sam im priu u
irokim crtama, ponajvie stoga to sam bio siguran da e je na kraju negdje uti. Moja je
verzija bila prilino skraena i uklonjeni su najbolesniji dijelovi (na primjer da sam bio vie
od petnaest minuta u nesvijesti ispruen u jarku). Pred licima djece pustolovina je saeta na
to da je tata htio povui granu s puta i grom je udario vrlo blizu i opekao ga, ba kao to
se ovjek opee ako previe priblii prste zapaljenoj svijei.
- Da, mila, to je zbog groma - odgovorio sam - ali ve mi je bolje.
- Jesi vidjela moje biljege u obliku stabla, Judie? Ludo izgledaju.
- Da, Beatrice, prilino su dojmljivi. Ali vie se skoro ne vide, jel da Pete?
Zapravo, ve su se skoro potpuno rasplinule.
- Pretpostavljam da e bol u glavi na kraju isto proi. No ipak, ako eli, mogu
telefonirati Kauffmanu i osobno zatraiti da te primi.
- Ne, zaboravi - rekoh - pustimo da proe jo malo vremena.
Uzeo sam zavoj koji je Judie pripremila i stavio sam ga na Jipovu ranu. Potom su
Beatrice i on opet otili van igrati se frizbijem i preporuio sam im da se udalje od dna vrta,
gdje je ta odvodna cijev kako bi se izbjegla jo koja nezgoda. I pribiljeio sam si u glavi
biljeku: Staviti poklopac na odvodnu cijev, koju u sutradan opet zaboraviti.

~ 80 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Zavrili smo s kuhanjem i bilo je tako lijepo vrijeme da smo postavili stol na terasi i
veerali uz svjetlo sumraka. Judie je to iskoristila da me izvijesti o filmskoj noi na
otvorenom koja e poeti za samo deset dana.
- Svi ivi veoma su uzbueni zbog ideje da ti neto odsvira. Kako ti se ini?
Ja sam to malo premotavao u glavi i pomislio da bih mogao interpretirati glavnu temu
iz Cinema Paradiso Enrica Morriconea. Bio je to kratak komad koji gotovo i nisam trebao
pripremati, budui da sam ga svirao stotinu puta. Judie se to uinilo dobrom idejom. Rekla
je da su ve nabavili klavijature s osam oktava za taj dan. ena Keitha Douglasa iz Fagansa
pohaala je teaj klavira za odrasle u Letterkennyju prije koju godinu i otad ima elektrini
pijanino koji skuplja prainu u boravku.
- Pretpostavljam da e biti dobar - primijetih.
- Pripremi i neto to e rei na mikrofon - rekla je.
- Govor? - pitao sam.
- Ne, samo koju rije. Zdravo, dragi susjedi, velika mi je ast to sam ovdje veeras... i
takve fore. Ti si jedina osoba meu tih dvjesto dua koja je ikad bila u filmskom studiju ili
razgovarala s redateljem, svi ude da im ispria koju anegdotu. Ali nemoj se zanijeti.
Nakon veere smo svi zajedno pogledali film i Judie je otila oko ponoi. Pratio sam
crvena stranja svjetla njezine Vauxhall corse dok nisu nestala u visini Billova zuba,
razmiljajui o onoj udnoj reakciji kad je proitala Kauffmanovo ime na papiru
zametnutom u mojoj kutiji prve pomoi.
Bio je moj profesor na sveuilitu.
Strunjak za probleme sa snom. Cura koja pati od komara o kojima ne eli priati.
Dobro, nije jedina...

Sljedeeg jutra dogodilo se neto to me trebalo natjerati na oprez, primorati da

otvorim oi.
Bosi smo otili na dugu etnju po obali. Jip je skupljao svoja blaga, Beatrice mi je neto
priala. Kad smo stigli do kraja plae, upravo ondje gdje su se formirale one male spilje u
crnoj stijeni, u Jipovu mreu nije vie stalo nijedno blago tako da ih je poeo predavati meni
i napunio mi je depove koljkama i kamenjem. Beatrice je poela ispisivati svoje ime u
pijesku: B-E-A-T-R-C-E.
- Fali I! - povikao je Jip.
- Idemo, Jip, napii svoje ako si tako spretan.
Jip je uronio svojim malim stopalom u pijesak i poeo crtati dugo J, no kad je doao do
gornje crte, valovi su se pobrinuli da ga napola izbriu. Jip se naljutio i stao udarati po
sljedeem valu, zbog ega su mu se posve smoile hlae, a njegova se starija sestra
(naravno) poela gromko smijati iza njegovih lea. Ali Jip je unaprijedio svoje mafijake
vjetine. Prvo mi se doao poaliti, ali je smjesta shvatio da to treba biti rijeeno kao
vendetta.
Pojurio je prema sestri, koja se okretala i poteno ju je poprskao po leima. Nije trebalo
ekati na Beatricein odgovor i Jip je zavrio u vodi sve do posljednje vlasi na glavi. Dojurio je
~ 81 ~
Knjigoteka
 daa&anna

kako bi se sklonio u naruje svog (suhog) tate, ali dotad je Beatrice ve naveliko poela
napad koji je na kraju i mene smoio. Od tog trena nastupio je totalan rat.
Beatrice ga je poela ganjati, a Jip je poeo trati prema stijenama. Ja sam se jo smijao
kad sam vidio kako Jipove noge sve vie i vie ubrzavaju, kao da je odjednom uvidio da je za
njegovim leima neka stvarna opasnost, i vidio sam kako se zaputio ravno u jednu od onih
malih pilja u stijeni.
- Jipe - uzviknuo sam. - Hej, Jipe!
Ali on je ve bio daleko i vjetar je puhao u naim uima. Toliko je ubrzao da je imao
dvometarsku prednost pred sestrom. Bacio se na pijesak i puzei je pohitao u unutranjost
male pilje, najmanje od svih, koja je bila tono toliko velika da ga Beatrice nije mogla
slijediti unutra. Zadovoljila se time da lupne nekoliko puta nogom po pijesku pokuavajui
poprskati stranjicu svog brata pijeskom, ali ovaj je ve nestao u unutranjosti pilje.
Otvor jame nije mogao biti vii od pola metra i valovi su udarali tek koji metar odande.
Odjednom sam shvatio da mi se nimalo ne svia to to je Jip nestao u tom uzanom crnilu.
Ubrzao sam korak dok nisam stigao onamo. Beatrice je bila na koljenima i pokuavala neto
vidjeti, ali ta prokleta upljina gutala je svjetlost ba kao crni veo.
- Jipe! - povikao sam, vie se ne plaei da u zvuati strogo i uplaeno. - Izii odavde
smjesta. To mjesto je opasno.
Moje su rijei odzvanjale u kratkoj i suhoj jeki u toj upljini, a potom se nije ulo nita i
osjetio sam kako mi srce poinje bre kucati.
Beatrice me pogledala ne rekavi ni rije, pretpostavljam da smo oboje uvidjeli da se
ondje neto dogaa.
- Jipe, posluaj tatu! - povikala je Beatrice. - Izii odande. Pobojao sam se da je pronaao
drugi izlaz s one strane kamena, gdje nije bilo niega doli iljastih stijena koje su izglaali
uporni valovi to bi katkad praskali u uspjenjenim mlazovima. Uzverao sam se na jednu
stijenu i izranjavao bose noge pokuavajui pronai neki drugi izlaz iz te jazbine.
- Jipe! - Moj je glas zvuao prestravljeno. - Moe li me uti, sine?
Sve strane stvari to ih ovjek moe zamisliti izredale su se pred mojim oima u tih
nekoliko sekunda.
Nije bilo naina da se proe dalje, a isto tako nisam vidio da bi se ita micalo pod mojim
nogama, tako da sam se vratio do pijeska. Beatrice se uvukla u jamu koliko god joj je tijelo
doputalo. unuo sam uz nju.
- Moe li ga vidjeti?
- Da - odgovorila je - Mislim da ga vidim.
- Jipe! - povikao sam - sluaj, sine, izii otamo, molim te. Ima valova na drugoj strani i...
mogao bi se na neto ozlijediti unutra.
Nakon koju sekundu ugledali smo ga kako se pojavljuje iz mraka, puzei kao to je i
uao u pilju.
Kad se naao vani, podigao sam ga u naruje, i nakon to sam se uvjerio da nema
nikakvu ozljedu, prekrio sam ga poljupcima.
- to ti se dogodilo, sine? to...?
~ 82 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Ali Jip nije odgovorio. Obgrlio me je oko vrata i uronio lice meu moja ramena. Drhtao
je i osjetio sam vlagu pokoje suze na njegovim obrazima. Nisam mogao shvatiti to je uzrok
svemu ovome. Bio sam svjedokom njegove male svae s Beatrice, meusobnog prskanja,
trka. Ondje se nije dogodilo nita izvan uobiajenog.
- Doao mu je jedan od onih udnih trenutaka - ree Beatrice. - Proi e ga, samo ga
treba pustiti asak.
- udnih trenutaka? - pitao sam. - O emu pria?
- Katkad mu dou. Mama je to ve objasnila psihologu. Ali nije ozbiljno. Zauti, kao da je
na drugom svijetu. Katkad se oznoji, postane nervozan. Samo treba malo priekati.
Vratili smo se kui i stavio sam Jipa pod vrui tu, ali mu je bilo toliko hladno da sam na
kraju sjeo u kadu ispred njega dok si je sapunao tijelo i glavu iskoristivi to da ga preplavim
milovanjima. On je bio tih, zatvorenih oiju kako bi izbjegnuo ampon.
- Kako si? Jesi li se zgrijao? - Da.
Voda se poela penjati i ve nam je prekrila trbuh. Bio je to ugodan osjeaj, osjetio sam
da Jipovo tijelo prestaje drhtati. Nastavio sam ga sapunati, njegove male ui klizile su kroz
moje ruke kao dvije ribe.
- to ti se dogodilo ondje dolje, sine? Zato si plakao?
Jip u prvi mah nije odgovorio. Trebalo mu je neto vie od pola minute. inilo se kao da
izvlai vrlo bolan trn.
- Bojao sam se.
Rekao je to gotovo bez glasa, kao tajnu koju nitko drugi ne bi trebao uti. Ja sam
takoer stiao glas dok se nije pretvorio u apat.
- Strah? Od ega?
- Od nekoga tko dolazi. udovita.
- udo...? - presjekao sam se u pola rijei. Ne, neemo tim smjerom, gospodine Harper.
Nikakva ispitivanja i nemoj zvuati sumnjiavo.
- Tko je to bio? - pitao sam. - Jesi li ga mogao vidjeti?
- Ne... - odgovorio je Jip - samo sam ga osjetio. Odjednom.
- Kad te tvoja sestra poela slijediti? Ali ti si znao da je ona, zar ne?
- Da, ali to je bilo neto drugo.
- Drugo?
Dok sam zavravao s raspetljavanjem njegove kose i uzimao tu malu glavu meu svoje
ruke te je ljubio pri najmanjoj prigodi, pomislio sam opet na svoju majku i baku, koja je
ivala i ivala iznova taj gumb mom praujaku Vincentu spaavajui mu ivot tog jutra prije
toliko godina. I ono to mi je tata rekao u Dublinu: Prelazi s oeva na djecu.
Zato ne?, rekoh samome sebi. Zato si mislio da bi ti bio posljednji?
- Je li ti se to dogodilo jo koji put? Taj strah?
- Ponekad - odgovorio je Jip.
- I to osjea kad ti se to dogodi?

~ 83 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Jip otvori oi. Gledao je prema stropu kao da se pokuava sjetiti.

- Strah. Da e se neto dogoditi. - Tebi?
- Bilo kome - odgovorio je igrajui se s pjenom. - Katkad je to neka osoba.
- Tko, na primjer?
- Gospodin Elfferich, uvar iz kole.
- to mu se dogodi?
- Njegov je sin stradao u automobilskoj nesrei.
- I osjetio si neto o njemu, tono? - Da.
- Prije no to se dogodilo?
Jip me pogleda iznenaen. Potom kimnu glavom.
- Jesi li ispriao mami neto od toga? Zanijekao je.
- Bilo kome, tom psihologu kojemu te odvela mama? Zamiljao sam jadnog Jipa kako
sjedi na stolici i preuuje tu neispovjedivu tajnu dok mu neki iskusni psiholog postavlja
tisuu i jedno pitanje iz knjige, daleko, jako daleko od toga da pogodi u sridu. Odmahne
glavom.
- Tebi se to takoer dogaa, tata? - tada zapita.
- Mislim da da - rekoh mu - katkad, takoer ne mogu znati kad.
- Je li to loe?
Jip je otvorio oi. Sirom je otvorio oi. Ui takoer. Bilo je to jedno od pitanja s velikim
slovima. Kao ono postoji li Bog? Ili kako se prave djeca? Ili zato ste se mama i ti prestali
voljeti? Zamjeivalo mu se to na licu. Mala usta, velike oi, ui pripremljene da upiju taj
vaan odgovor.
- Ne... mislim da nije ni loe ni dobro, Jipe. To je kao imati ui. Katkad uje glazbu i
ugodno je; drugi put uje buku, stvari koje ti se ne sviaju. Mislim da je to sve. Ni loe ni
dobro. Samo zamjeujemo neke stvari.
Jednog u ti dana ispriati neto o tvojoj baki i o tvojoj prabaki. Jednog dana kad bude
malo vei objasnit u ti poneto, sine moj.
- Dobro, tata.
- Uvijek kad ti se to dogodi, moe razgovarati sa mnom. Moe mi to ispriati, dobro?
- Da. Moemo li jo malo napuniti kadu?
- Da, svakako - rekoh otvarajui slavinu s vruom vodom - ali neemo ostati jo jako
dugo, ha? Jer e ti se inae namrekati koa.
- Da, tata.
Zautio sam osjeajui kako ugodna struja tople vode okruuje naa tijela. Naslonio
sam se na dno kade i pogledao ga dok je pravio amce od pjene za kupanje. Osjetio sam
strah za njega, kao da mu je neki lijenik upravo dijagnosticirao najrjeu i najneizljeiviju
bolest na svijetu. Bio je to vjerojatno isti onaj strah kakav je moj otac osjeao za mamu
tijekom cijelog svog ivota.

~ 84 ~
Knjigoteka
 daa&anna

U utorak ujutro osvanuo je divan dan i Leo i Marie nazvali su prilino rano kako bi nas
obavijestili da su nas ORourkeovi pozvali na plovidbu s njima i njihovom djecom.
Pristanite je bilo smjeteno pet milja od sela, u maloj laguni zatienoj od mora u kojoj
je bilo desetak jedrilica. Ondje smo se nali s ORourkeovima i s njihovim
dvanaestogodinjim sinovima blizancima Brianom i Barryjem, koji su smjesta svoju
pozornost usmjerili na Beatrice. Tog je dana nosila eir irokog oboda koji je kupila u
Judienom duanu i sunane naoale pa je izgledala kao velika zvijezda. Crvenokosi blizanci
ORourke zacijelo su pali pod njezin utjecaj i otimali su se da joj pomognu da prijee
pasarelu. Ali Beatrice, naviknuta na strme ukrcaje i iskrcaje po amsterdamskim kanalima,
zaobila ih je kao da je rije o dvjema preprekama i uspela se spretnim skokom na jedrilicu
pred zapanjenim pogledom dvojice djeaka.
Nasmijao sam se u sebi. Beatrice se poela mijenjati kako se ve mijenjaju djevojice u
toj dobi. Vie se nije odijevala bilo kako i nije putala da joj Clem ia kosu ili slae rep. Za
vrijeme naeg posljednjeg telefonskog razgovora Clem je spomenula deka koji se nekoliko
puta muvao pred kunim vratima i kutiju bombona za Valentinovo koju je otkrila
poluskrivenu u Beatriceinom ormaru. Misli da je vrijeme da s njom priam o
prezervativima? upitao sam je, Clem mi je odgovorila da je to ve napravila poetkom
godine.
Moglo se zamijetiti da e se vrlo brzo pretvoriti u lijepu enicu i da joj cijela njezina
genetika prtljaga poinje slati informaciju o tome kako baratati s tom novom moi. Premda
je zasad sve bilo igra. Stvar e postati ozbiljnija za koju godinu. Slomljena srca, romantine
izjave i poneka suza. Ili neto gore... preuranjena trudnoa, krivi deko... ali pokuavao sam
ne misliti previe na to. Kao otac sam samo elio zamiljati da e proi kroz adolescentno
zaljubljivanje s najmanjim moguim brojem ozljeda.
Nisam vidio Franka ORourkea od noi s nezgodom, pa sam sad iskoristio priliku da mu
zahvalim na pomoi: bilo mi je poznato da se on spustio do auta da mi pomogne, kao i da me
je pratio do Leova auta. Opet je Laura, njegova buna ena, ukrala glavnu ulogu u toj sceni
priajui o trenutku kad je rekla Franku to mora napraviti. Dobri Frank je kimao ekajui s
tekom kutijom Budweisera u rukama.
Obili smo obalu prolazei uz bajkovite hridine, prostrane movare i divne i krivudave
poluotoke okrunjene starim straarskim tornjevima ili svjetionicima ili kuama jo
izoliranijim od naih. Marie, koja je u svoje doba u Sjevernoj Irskoj bila zagrijana za
promatranje ptica i itala je vodie o tome, odrala nam je predavanje o brojnim i rijetkim
pticama selicama kakve se ovih dana mogu ovdje vidjeti. Tvrdila je da se u proljee mogu
vidjeti primjerci koji su doletjeli iz Afrike ili Kanade.
Laura i Marie bile su kraj Jipa, koji je mirno sjedio na stranjem sjedalu s prslukom za
spaavanje i nekim malim dvogledom pokuavajui razabrati kitove ili delfine s krme broda.
Dvojica blizanaca inila su isto: na pramcu pokraj Beatrice pokuavali su prizvati njezinu
pozornost alama i poznavanjem plovidbe. Zacijelo nisu onako dosadni kao njihova majka,
pomislih kad sam vidio da se Beatrice smije na dosjetke dvojice novih prijatelja.
U meuvremenu smo Leo i ja podijelili pivo s Frankom na kormilu, priajui o jedrilici i
plovidbi.

~ 85 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Nagovaram Lea da se upusti u ivotnu investiciju - ree Frank - znam da ga

oduevljava plovidba i ima jedna jedrilica na prodaju u istom pristanitu odakle smo
isplovili. Zanima li vas jedrenje, Harper?
Priznao sam da sam to oduvijek elio nauiti, ali bi me uvijek svladala lijenost. Frank
me ohrabrivao da to napravim, on bi mi mogao dati prve upute:
- Sezona poinje u svibnju i zavrava u listopadu, to je gotovo pola godine i u Donegalu
sigurno ima vjetra.
Potom je otiao na pramac i pozvao jednog od blizanaca da mu pomogne s jedrima. Leo
je ostao za upravljaem kormila. To mi je neizbjeno prizvalo u sjeanje lanak iz novina
koje sam sluajno naao u njegovoj kui. Pomislih da je ovo pravi trenutak da mu postavim
koje pitanje.
- Moda bi to s kupnjom jedrilice bila dobra ideja - primijetio sam u namjeri da
potaknem temu. - ve dugo zna ploviti?
- Otprije nekoliko godina. Nauio sam na Tajlandu, ali sam dosad rukovao iskljuivo
malim plovilima, pet do sedam metara duine, nikad ovako velikim kao to je ovaj, premda
me vraji ORourke vabi. to ti misli, Pete? Bih li trebao potroiti ostatak uteevine na
jedrilicu?
- Mislim da bi moda trebao popriati sa svojom suprugom prije no to donese odluku.
To nisam rekao ja, nego Marie, koja se u tom trenu pojavila ondje u potrazi za
osvjeenjem.
- I to misli moja draga supruga? - naalio se Leo traei poljubac u zraku.
Marie mu ga je dala; potom je pomilovala njegovu elavu glavu.
- Nae mirovine nisu dostatne za neke hirove. Ako eli jedrilicu, trebao si zbrisati s
onom njemakom milijunaicom koju si upoznao. Kako se zvala?
- Daj sad...
- Zna da je u njega bila zaljubljena jedna bogataica, Pete? Bila je goa u jednom od
hotela u Dubaiju gdje je Leo radio. Svakog ga je dana zvala telefonom uz neku izliku.
- Polagala je velike nade u mene - naalio se Leo. - Priznajem da sam zgodan momak.
Moda sam trebao zbrisati s njom. Sad bih vjerojatno imao jedrilicu.
- A ja sam si mogla potraiti krepkog profesora aerobika, umjesto hirovitog staria.
- Ha! Koga zove stariem?
Dok se njihova dugogodinja brana prepirka nastavljala, ja sam pritvorio oi i pustio
da mi morski povjetarac razbistri um.
Proteklih sam dana imao par slobodnih trenutaka nou i opet sam se igrao pretraujui
na internetu. Na neki sam se nain sramio samoga sebe zbog tog zabadanja (ak do te mjere
da sam izbrisao povijest traenja na MacBooku iz straha da bi jednoga dana netko to mogao
pronai), ali sjeanje na onaj tajanstveni novinski lanak skriven u dnu ormara jo je plesalo
u mojoj glavi uz veliki znak pitanja. To drugo traenje donijelo je rezultate: ista vijest o
nestanku Furyja u elektronikoj hemeroteci australskog dnevnika. Ali tekst je, ako je to
mogue, bio jo povrniji i nije ukljuivao neku dodatnu fotografiju ni opis nestalog para.

~ 86 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Nije bilo drugih objanjenja nesree; lanovi posade nestali su s Furyjem i nikad se vie nisu
pojavili ili barem tu vijest nijedne novine nikad nisu prenijele.
Drugo pitanje bilo je platno s portretom one bebe potpisano s J. Blanchard i isto onako
gorljivo skriveno kao taj novinski izrezak. Teorije oko toga obilato su bujale u mojoj glavi,
ali sam samoga sebe primorao da prestanem na to misliti. Uvijek sam prezirao ogovaranja i
nije mi se svialo to sam sad bio prvi koji e raspredati udne teorije o svojim prijateljima.
Kakvo god bilo rjeenje enigme, nisam ba mario: Leo i Marie bili su dvije najljubaznije
osobe koje sam upoznao u dugom razdoblju; gotovo kao daleki tetak i teta koje sam
odjednom pronaao, te sam odbijao nagaati o njihovim ivotima. Takoer sam si izriito
zabranio da opet potraim ita o njima na Googleu. Loa karma je kao termit jednom mi je
rekla Judie. Pusti li da ti ue u glavu, izjest e te ivog.
Nakon nekoliko sati spazili smo jato delfina na sjeveru i odluili ui u ocean za njima.
Bio je to jedan od onih trenutaka koji ostaju urezani u sjeanju. Sjeam se trena kad smo Jip
i ja otili na pramac jedrilice doekujui na licu taj svei morski zrak i viknuvi svaki put kad
bi nas val namoio i uzbudivi se svaki put kad bi se jedna od tih divnih ivotinja pojavila uz
nas. Tata! Vidi! Ovdje je jo jedan! i ja bih ga zgrabio, prilino ga vrsto drei uza se,
plaei se oceana i volei ga u isto vrijeme.

* * *

Te veeri dok sam pripremao veeru u kuhinji, Beatrice je stala uz mene s licem koje je
govorilo pitaj me to mislim.
- Judie je tvoja cura?
- Moja cura? - odgovorio sam nastojei uravnoteiti tavu na vatri. - Prijateljica je. Vrlo
dobra prijateljica.
- Ali se ljubite, zar ne?
- Dobro... da. Pretpostavljam da smo deko i cura. Misli da je to dobro?
- Da - ree stavivi ruke u depove s izrazom - izvrena misija.
- uj - rekoh pokuavajui promijeniti temu - Zato ne razgovaramo o neemu
drugome? Priajmo o tvojim dekima, na primjer.
- Dekima? Imam samo jednoga.
- Samo sekundu. to?
- Mama ve zna. I doputa mi. Toucb. ah mat. Gem, set i me.
- Ajde... postavi stol.
Te se veeri nakon jela pokrenula tema o koli i slijedom toga, tunjavi zbog koje su se
zatresli temelji te sakrosantne institucije. Sve je poelo s velikim poniavanjem, s Ja moda
jesam uobraena, ali ti si ravna ko daska, Bea Harper! napisanim na ploi nakon odmora.
Najvea Beina neprijateljica, neka Maartje Van Ringen, osveivala joj se tako jer ju je koji
dan prije obratila da je snob. to se dogodilo poslije? Tunjava, jasno. Beatrice je imala vrelu
krv, a ni Maartje nije ostala duna. Unitile su stolicu i jedno staklo u auli. Krasan prizor u

~ 87 ~
Knjigoteka
 daa&anna

njezinoj novoj koli. Pozvane su obitelji. Sastanak u ravnateljevom uredu. Niels, novi
Beatricein tata morao je upotrijebiti svoj utjecaj da ublai posljedice.
- Mrzim je, tata. Mrzim sve ive u koli. Oni su uobraeni. elim promijeniti kolu, hou
ii s Klaartje i Chrisom u Institut Este. Oni kau da su ljudi tamo normalni. Zato moram
ostati tamo gdje mi se ne svia?
Pokuao sam utjeiti Beatrice najbolje to sam mogao. Obeao sam da u opet
razgovarati s njezinom majkom i predloio sam joj da, dok sve to ne sredimo (trebali smo
napraviti papirologiju za promjenu mnogo prije, ali je Clem i dalje uporno tjerala svoje),
pokua pronai neto pozitivno u svojoj koli. Sigurno nisu svi idioti, Bea.
- Svi, tata. Vjeruj mi, zaista.
To je zvualo kao mjesto gdje ni ja ne bih volio biti, pomislio sam. Razgovarat u s Clem
o ovome, premda sam znao to e mi odgovoriti: Nisam spremna igrati se s Beatriceinom
budunosti zbog jedne loe godine. Ima priliku da se istakne u ivotu i moj je posao izbjei
da je upropasti.
To je bio jedan od aspekta nae veze u kojemu Clem i ja nikad nismo ba bili sloni. Za
nju je moj nain gledanja na svijet bio djetinjast. Raditi to se ovjeku svia, slijediti svoje
instinkte i vidjeti to e se dogoditi, ne zagoravajui si egzistenciju. Ne moe se nita
prepustiti sluaju! Ona je govorila da je greka koju poini devedeset posto obitelji to nisu
dovoljno paljivi. I smatrala je da je osigurati dobro obrazovanje djeci roditeljski posao broj
jedan. Moda sve to ima veze s njezinom obitelji: otac pijanac, mehaniar na mostovima u
Haarlemu i majka koja je pola tjedna provodila kartajui u kavani. I s radinom, ali ne
iznimnom curom, koja se morala boriti za svaki pedalj svoje karijere, sama platiti
izvanredan studij i malo poslije doi do odvjetnikog mjesta, o emu je oduvijek sanjala.
- Jesi li se pitao katkad zato me zovu vjeticom ili narednicom? Zato to sam ja ona
koja ih odgaja, ona koja ih via svakoga dana.
Nita ti ne zamjeram, Clem. Dali su ti ulogu zloeste u ovoj prii.
- Prvo sam izdrala tvoje neuspjehe, potom sam morala izdrati tvoj uspjeh. Naviknuo
si se biti samoiv, gledati samo sebe dvadeset i etiri sata na dan i to je sigurno vrlo dobro
za glazbenika, ali kao otac i mu ne vrijedi ni piljiva boba.
Tu mi je reenicu rekla u jednoj amsterdamskoj ulici prije otprilike godinu dana, uz
policijski auto kad su Nielsu morali hitno obraditi usnicu, koju sam mu upravo razbio. Nikad
je nisam vidio tako iivciranu. Pomislio sam da e me opaliti akom, i zapravo sam to elio.
Ba bi mi dobro dolo.
Niels Verdonk, ovjek kojega sam netom udario tog popodneva, bio je prilino ugledan
gradski arhitekt, autor nove etvrti blizu Westerdocka, stanova loftovskog tipa koji su se
pretvorili u novu formulu uspjeha s nekretninama u centru grada. Njegov studio bio je u
istoj zgradi u Prinsengrachtu, gdje je Clem imala svoj ured i tako su se upoznali na nekoj
zabavi na otvorenom u vrtovima neke zgrade na kanalu.
- Mislim da to moemo dobro izvesti, Peter. Mislim da moemo to izvesti na
najbezbolniji nain za nas i za djecu. elim ist razvod, bez svaa i ljutnje.
Vijest je djeci iznesena savreno, gotovo kao iz knjige, govor koji bi s odobravanjem
doekao svaki obiteljski psiholog. Unato svemu, gledati Jipa i Beatrice kako to sluaju bio je
~ 88 ~
Knjigoteka
 daa&anna

moda jedan od najgorih zalogaja u mom ivotu. Beatrice je tjednima odbijala to prihvatiti.
vrsto se drala misli da smo samo ljuti i da e se sve srediti. Jip je, pak, poeo pikiti u
krevet i ponaati se kao beba, iziskujui sve vie i vie panje. Shvatio sam zato se mnogi
parovi nikad ne rastanu, ak sam doao do promiljanja da nevjera katkad nije posve loa:
Sluaj, Clem: evi se s Nielsom, proivi svoju avanturu s njim, ali ne razaraj nau obitelj,
moe?
Vie bih volio da nisam imao djecu u tom trenutku. Volio bih da sam
dvadesetpetogodinji tip i da sam samcat umirem od boli. Moda bih otiao na putovanje,
moda bih se opijao svake noi, odlazio na svaku zabavu koja se organizira u gradu, u
potrazi za neobaveznom vezom i polako bih vratio svoje samopotovanje. Ali umjesto toga
sam se posvetio samounitenju.
Postao sam ovisan o boli. Uporno sam se trudio muiti samoga sebe. Tada sam potpuno
prestao svirati. Nisam mogao izvui nijednu jedinu notu jer sam provodio dan razmiljajui
gdje je Clem, to radi, je li s Nielsom... Tako sam je poeo slijediti, prvo na posao, potom u
barove i kafie u koje je obino zalazila. Katkad bi, kad bih imao puno sree, Niels otiao do
nje za vrijeme ruka. Ljubili su se i drali za ruke. Drugi put bi bilo jo i gore. Slijedio sam ih
do Nielsova stana i stajao ondje, na kii, ekajui, zamiljajui kako u tim trenucima vode
ljubav, i Clem, koja stenje onako kao to je to obiavala initi, isprekidano, dok je Niels
uzima. Shvaao sam da je sve to iracionalno, ali moje su noge odbijale napraviti korak i otii
otamo.
Max Schiffer nagovorio me da odem od kue. Napravit e mi mjesta u svom stanu dok
se stvari ne vrate u svoje korito. ak je organizirao nekoliko zabava i veeru na koje je
pozvao sve svoje neudane prijateljice (ondje sam upoznao jednu iz ono malo svojih afera
nakon razvoda) pokuavajui mi malo podii moral. Jadni Max se vrlo brzo poeo kajati.
Njegovi su se susjedi pitali tko je taj tip koji katkad spava na stubitu i bazdi na alkohol. Tih
sam dana bio trijezan samo kad bih morao vidjeti djecu. Pokupio bih ih u koli svaki drugi
dan. Ili bismo napraviti krug i potom bih ih ostavio na vratima (svoje bive) kue. I pitao se
je li Clem iskoristila to vrijeme da se poevi s Nielsom. Ali najtee mi je bilo rei im zbogom
na pragu na kojemu sam obiavao istiti cipele svaki dan. I to to te tvoja djeca gledaju i
pitaju se zbog ega, dovraga, ne moe ui. A onda se okrene, a pred tobom je tek jedna
duga ulica, u gradu koji odjednom vie ne prepoznaje. U svijetu koji te odjednom gleda
neprijateljski.
I nastavio sam s tom igrom dok me nisu ulovili. Jedan Nielsov susjed vidio me kako
stojim pred kuom nekoliko popodneva i zacijelo ih je izvijestio. Niels je to preutio Clem i
jednog popodneva dok je ona bila pod tuem spustio se da razgovara sa mnom. Pojavio se s
jedne strane i nije mi dao vremena da zbriem. Rekao mi je da moe zamisliti kroz kakvu
muku prolazim, ali da to moe biti prekraj proganjanja. I neka nestanem. Nije me vie
nikad elio ondje vidjeti. Ja sam postao nervozan. Bilo je sve skupa previe sranja, a uz to
sam toga dana bio pun piva. Zgrabio sam ga za vrat i povikao mu da je pravi prekraj zavesti
udanu enu. On je bio za glavu vei od mene, tresnuo me o zid, ali ja sam imao tisuu puta
vie volje da ga opalim i poeo sam se okretati i bacati mu mamce posvuda. Ostalo je bilo
kao prizor iz filma. Susjedi su pozvali policiju. Histerina Clem vie mi da sam lud. Niels s
razbijenom usnicom razgovara sa svojim susjedima i odmahuje glavom. Ja sjedim na podu
puei cigaretu koju je sa mnom podijelio jedan od murjaka koji mi se smilovao.
~ 89 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Niels je rekao da nee podnijeti nikakvu prijavu, ali da me ne eli vie vidjeti ih e se
njegovi odvjetnici na mene obruiti bez milosti. Pat, Max i drugi bliski prijatelji pokuavali
su mi pomoi. Ugovor s FOX-om otiao je dovraga i to me na neki nain razveselilo: nisam
bio sposoban ispisivati jednu notu za drugom. Zakljuio sam da se trebam odmaknuti od
svega toga. Premda me boljelo zbog djece. U tim sam trenucima bio iva propalica, vrea
ivaca, ranjeni ego koji e samo nauditi onima koji ga okruuju. Pobjegao sam odande.
Pronaao sam ovu kuu u Tremore Beachu i shvatio da je to upravo ono to trebam. Izlijeiti
se. Zatvoriti rane. Zaboraviti Clem, Nielsa i da sam jednom bio sretno oenjen. Morao sam
odbaciti staru kou. Poeti iznova. A to nisam mogao napraviti u Amsterdamu.
Odvjetnici su se dogovorili, podijelili smo naa dobra, stavili kuu na prodaju, ali kriza
nekretnina oduila je tu likvidaciju (i novac). U meuvremenu je Niels ponudio Clem i djeci
svoju veliku kuu u Oostu i ona je prihvatila. Nije bilo nikakve sudske prepreke da djeca
ponu ivjeti s Nielsom, prototipom pravog mukarca u nizozemskom drutvu. Osobito kad
je njihov bioloki otac u Irskoj, glazbenik u krizi s amsterdamskim dosjeom s neto nasilja i
alkohola. Moji su mi odvjetnici preporuili da ne diem buku oko starateljstva, a usto je
Clem bila velikoduna po tom pitanju; nije stavila ni najmanju prepreku da dijelim vrijeme s
njima. Nije bila glupa ena, ni sebina, naprotiv. Dokazala mi je to kad su poeli problemi s
Jipom. Znao sam da bi ona vie voljela povesti ih na jedno od egzotinih putovanja na koja je
navikla otkako ivi s Nielsom, ali pretpostavljam da je uvidjela da neto ne ide kako treba,
neto ime ona ne zna upravljati. I moda je u svojoj sljepoi bila dovoljno mudra da uvidi
da djeaku treba njegov otac.
A moda je zbilja istina da sam bio usran mu i usran otac, da sam bio egocentrik koji je
ivio samo za svoj posao, a da sam poslije ivio samo da zalijeim svoju prokletu tatinu, da
sam ostavio za sobom dvoje djece kad su me najvie trebala i da bih volio da sam bio vri i
da sam podnosio bol dostojanstvenije, ali stvari su takve kakve jesu i pokuavam ih urediti
na svoj nain, ne na nain iz holivudskih filmova, gdje celuloidni junaci imaju elina srca i
uvijek znaju koji je put dobrote i pravde.

No je malo osvjeila i odluio sam zapaliti vatru. Nije bilo potrebno, ali Jip je od prvoga
dana volio paliti vatru. Dok je Beatrice vjebala akorde na ukuleleu, Jip i ja smo crtali
dinosaure na listovima papira izvaljeni na sagu. To je Triceratops, tata,
To je Estegosaurvs, tata, Ovo je brontosaur. Kad rie, zvui kao grom.
U nekom trenutku, dok sam promatrao Jipa kako crta po papiru i putao da me miluju
njeni Beatriceini akordi, mogao sam ih zamisliti nakon dvadeset godina, Jipa koji crta na
velikoj crtaoj ploi. Beatrice s violinom umjesto tog ukulelea, okruenu glazbenicima, kako
svira u orkestrima, putuje.
- Ostat e ovdje zauvijek, tata? - pitao me dok smo rasprostirali njegovu vojsku
plastinih dinosaura po podu.
- Ovdje? Misli na Irsku?
Jip je kimnuo ne prestajui gledati svoje reptile.
- Jasno da neu - odgovorio sam prirodno - ne zauvijek. Samo dok ne dovrim neke
stvari.

~ 90 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- A poslije e se vratiti u Amsterdam?

- Pretpostavljam, Ili moda nekamo drugamo!
Moglo je to biti neko drugo mjesto, daleko od Nielsa, od Clem, daleko od svih
zajednikih prijatelja u gradu. Moda neko mjesto na jugu. Blizu Maastrichta ili Brede. Kua
s okunicom, moda opet uz plau. Mogao bih kositi, bojiti ogradu i upoznati susjede.
Mogue je da se ak nae par simpatinih i zanimljivih tipova poput Lea i Marie, ili moda
ne.
- Blizu vas, u svakom sluaju.
- A Judie e poi s tobom? - pitao je Jip kao da je proitao moje misli.
- Biste li voljeli da doe?
Kimnuo je uz osmijeh. S druge strane salona Beatrice je pomaknula glavu u potvrdnom
pokretu.
- Molim te, tata, nagovori je!
- Da - dodao je Jip, stavljajui mi dinosaura na lea. Molim te.
- Dobro, ne znam hoe li ona eljeti doi. ini se da je veoma sretna ovdje sa svojim
duanom i svim tim. Moda joj se ne svidi ta zamisao.
- Svidjet e joj se. Samo je mora moliti. Vi ste cura i deko, zar ne? Vrlo dobar ste par.
To svi kau.
- to? Tko je to svi?
- Leo i Marie. Rekli su to na brodu, ali ti to nisi uo. Nasmijao sam se dok je Jip i dalje
slagao druinu svojih zvijeri izmeu mojih lopatica.
- Osim toga, nije dobro da si i dalje sam u ovoj kui. Nije to dobro - nastavila je priati,
kao da je rije o dobro nauenom monologu. - Mama si je potraila Nielsa, a ti ima Judie. To
je dobro. Ali biti ovdje sam, kao djed... ne.
Spominjanje moga oca uskomealo me iznutra. Podigao sam pogled. Beatrice je spustila
oi i usredotoila ih na ukulele, ali su joj obrazi bili rumeni kao da zna da je upravo
dotaknula tipku osjetljivo i eka reakciju, moda svau, neto.
Ali nisam nita napravio niti rekao. Ostao sam bez rijei, jer me je, izmeu ostaloga, ta
trinaestogodinja djevojica natjerala na razmiljanje. O sebi, o svom ocu, o tome kako se
nai ivoti u ovom trenutku na kraju krajeva i ne razlikuju previe. Ranjeni, skriveni,
ekamo da neto padne s neba, moda.
U tom trenutku je Jip uzverao svog dinosaura po mojoj kraljenici sve dok ga nije
postavio visoko na mojoj glavi.
- Ohhh! Dungla - rekao je pomiui tog minijaturnog reptila preko valova moje duge
kose. Prasnuo sam u smijeh.
- Pazi - rekoh mu - ovdje gore mogao bi pronai prave zvijeri. Beatrice je poela
prebirati neke poznate akorde po ukuleleu.
- Somewhere beyond the sea... - pjevuila je - somewhere, waiting for me.
- Eh. Ja sam svirao tu pjesmu kad sam bio u tvojim godinama.

~ 91 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- My lover stands, on golden saaands - nastavila je pjevati kao od ale i izgledala je kao
prava diva dok je podizala glas.
Ustao sam i sjeo za klavir. Klavir, koji mi se u posljednje vrijeme priinjao kao stara i
mrka knjiniarka koja ne eli da je gnjavi. Pa, danas idemo na zabavu, gospoice Stara
tuka, stoga se pripremite.
Nita od protokola, nita od poloaja i ukoenosti. Jip je sjeo na moja koljena i dao sam
mu malu ukalicu jaje da se zabavlja dok dri ritam. Kad bi me svi moji profesori vidjeli u
tom trenutku, onesvijestili bi se, ili jo gore, raspalili bi me stisnutom akom posred
glavurde.
I poeli smo svirati.
- And watches the ship, that goes sai-i-iling.
- to jo ima u ovim notama? - rekoh, pokazujui knjigu partitura za ukulele koju smo
kupili u Judienom duanu. - Neka od Beadesa?
- My Life? - ree Beatrice, itajui u kazalu.
- There are places I remember... - pjevuio sam,
- Tko su Beatlesi? - pitao je Jip.
- Tvoja majka vam jo nije pustila nijednu plou od Beatlesa? Isuse Boe, ini mi se da
u morati preuzeti nadzor nad vaim glazbenim obrazovanjem. Sluaj, Jip. To je jedna od
najboljih pjesama svih vremena.
- Kako ide poetak? - pitala je Beatrice.
- Ne brini se zbog riffa, ja u ga svirati na klaviru. Ti samo daj akorde.
- Dogovoreno.
- A to da ja radim, tata? - pitao je Jip.
- Da vidimo, Jipe, mora drati ritam jedan, dva, tri, etiri... Lako je. Cijelo vrijeme ovako.
Pomicao je ukalicu gore-dolje sve dok nije uspio uhvatiti dobar ritam. Jip pouzdano
nije imao dara za glazbu, ali je znao drati ritam.
Nakon par faleva orkestar Harper poeo je funkcionirati. Bio je to veliki trenutak.
Stara i frigidna knjiniarka odjenula je haljinu za zabavu i poela zvuati onako kako je
trebala zvuati. A Beatrice je prebirala po ukuleleu s osobnou, bez straha. I nas smo dvoje
zapjevali zajedno:

There are places I remember All my life, though some have changed Some forever not for
better Some have gone and some remain All these places have their moments With lovers and
friends I still can recall Some are dead and some are living In my life Ive loved them all

I odjednom smo opet bili velika ekipa.

Netko je jednom rekao da ako eli znati mrzi li ili voli nekoga, mora otii na
putovanje s njim. Na to bih ja dodao: ako eli vidjeti ogoljenu duu neke osobe, poni s
njim svirati i pjevati neku pjesmu. No dobro, tako smo se mi razgolitili te veeri. Peter, Jip i
Beatrice.
~ 92 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Gotovo nezamjetno. S pjesmom Beatlesa, moda najboljim izborom za takvu vrstu

obreda. I tako sam se najeio i glazba mi je opet izmamila suzu, koju sam pokuao prikriti
to sam bolje mogao dok sam gledao tu djecu, svoju djeicu, ondje sa mnom, nakon svega.
Koja su s najljepim osmijehom na svijetu izdrala pljusak koji su im njihovi roditelji
priredili.
Zavrila je In My Life (u kojoj sam iznenadio samoga sebe sjeajui se svake note iz sola
na klaviembalu koje se pojavljuje u sredini teme) i zapoeli smo Sweet Chariot i When the
Saints Go Marching In i Beatrice je prela na gitaru, Taylora, koji je tjednima stajao u kutiji.
Utimali smo je i uz monih est ica ve smo poeli svirati neto ivlje. Ona me poduila
pjesmu od Queens of the Stone Age (No One Knows) koja je ila u C i E molu. Beatrice ju je
cijelu otpjevala, unato tome to smo morali preskoiti dio sola jer je bio previe
kompliciran za improviziranje.
- Tata, ne diraj desnu pedalu, to je rock!
Poslije cijele te akcije trebalo se malo odmoriti. Vatra se ve slegnula u blage
naranaste plamenove. Vani je more krotko razbijalo pijesak. Upalili smo telku i poeli
gledati Avanture male Chihiro, koje smo koje jutro prije posudili u Judienom duanu. Prije
no to smo doli do polovice, Jip se ve predao i pao je u moje naruje, raskreen i ruku
ispruenih prema gore u tom udnom nainu na koji je spavao. Beatrice i ja smo se na to
nasmijali, ali nedugo potom Beatrice je poela glavinjati i na kraju sam, prije nego Chihiro
uspije pobjei iz dvorca sa saunama i osloboditi svoje roditelje koje je arolija pretvorila u
svinje, uzeo Jipa u naruje i odnio ga gore u sobu, a potom sam se spustio i isto napravio s
Beatrice, koja se probudila, vrsto me zagrlila i dala mi sladak poljubac u moju
sedmodnevnu bradu.
- Pikaaa.
Te je noi puhao udan vjetar. Glavobolja koja me putala na miru tijekom dana opet se
vratila. Tik. Tak. Tik. Tak... kao sat. Potroio sam pola tableta i doao do zakljuka da to ne
slui ba niemu.
Zatvorio sam oi i priekao da me pusti na miru.

~ 93 ~
Knjigoteka
 daa&anna

4.

I uinila je to, pustila me da spavam satima, ali se potom vratila. Rasla je sve dok se nije
pretvorila u strahovito probadanje koje me natjeralo da viui otvorim oi. Boe! I onda
sam se naao u svojoj spavaoj sobi. Vani je bila oluja. Oluja koja je potresala kuu kao inae.
I znao sam: znao sam da sam se vratio na ono mjesto.
Bol je ustuknula, kao to se povlai zmija nakon to je ugrizla svoj plijen. Smjestila se u
dnu moje glave na umjerenom stupnju bola. Tiktakanje je ve bilo kao stari i dosadni
pratilac bolova. Bio sam natopljen znojem, ali sam ostao tamo gdje sam bio, nasred svog
neurednog kreveta. Nisam se htio micati, nisam htio biti ondje. Zatvorio sam oi i pokuao
se vratiti u svoje snove, ali to nije bilo mogue. Sve, oluja, moj znoj, bol u mojoj glavi, sve je
bilo ondje kako bi me odravalo budnim.
Ukljuujui udarce. Dolje na vratima.
To se ne dogaa. Ne opet! Ne kanim ustati. To je jo jedan prokleti san.
uo sam ih. Bila su to dva ili tri slabana zvuka, daleka, pomijeana s vjetrom, ali koja su
jasno dolazila s donjeg kata. Ve podivljala srca naulio sam ui, kao onomad kad bismo uli
kripu na stubitu i morbidno zamiljali da pripada ubojiinim nogama, ali zapravo elei da
ju je proizveo vjetar ili pomicanje starog drva. I zbio se jo jedan udarac, koji je ovog puta
jasno i snano odjeknuo kuom. Bilo je to kao velika pljuska zbilje. I smjesta sam se pobojao
da su ga djeca ula iz svoje sobe i da e, ako ja ne ustanem, to moda uiniti Jip ili Beatrice. A
to bi bilo gore, neusporedivo gore.
irom sam otvorio oi, to eli, Marie?
Sjetio sam se Judie i sjetio sam se naeg posljednjeg razgovora. Jesam li bio unutar
jednog od tih lucidnih snova o kojima mi je priala? inilo se nemogue. Sve oko mene imalo
je okus po stvarnosti. Osjeao sam dodir plahta, pidamu mokru od znoja. U mraku sam si
dodirnuo glavu i osjetio kosu raskutranu na jastuku. Vani je vjetar tresao kuom, ali zato
bi to bilo udno u Donegalu?
Ajde, zaspi ponovno.
Udahnuo sam duboko, jedan, dva, tri puta i rekao samome sebi da e komar otii kao
to je i doao. Priekao sam dugu minutu, ali nisam uo nita. Samo je oluja i dalje bila vani.
Vjetar, voda, um nekog groma vrlo daleko od obale. Sad spavaj. Jedna ovica, dvije, tri...
I onda je opet zakucalo. Suh i snaan zvuk. Stvarni zvuk vrata koja udaraju o neto, kao
da su se otvorila.
Ustao sam u skoku vie se ne premiljajui i ne oklijevajui. Ako je to san, pomislio sam
i sjetio se Judie, bilo je to najhalucinantnije osjetilno iskustvo u mom ivotu. A onda sam se
sjetio biljenice.
Spustio sam stopala na sag i dok sam hodao prema ormaru, posve svjestan, osjetio sam
da moji prsti stupaju tom teksturom od tankih niti plave vune. Primio sam kvaku ormara i
bio zahvalan na njezinoj hladnoj temperaturi i detaljnom dodiru mojih prstiju na tom
~ 94 ~
Knjigoteka
 daa&anna

istroenom metalu. Trebao bih popuiti dobar doint marihuane ili se moda poigrati neim
poput meskalina da bih sve to mogao ovako potanko zamjeivati. Bilo je stvarno, do toke
do koje ovjek moe definirati stvarnost.
Otvorio sam ormar i uo kako cie stare karike i namirisao aromu kuglica naftalina koje
je netko razdijelio po svim ladicama i ormarima prije no to sam ja stigao u kuu.
Pretraivao sam u mraku dok nisam napipao crni kaput. Mala biljenica koju mi je Judie
poklonila nekidan nalazila se u istom depu u koji sam je pustio da padne, zajedno sa
ibicom i ostacima zguvane papirnate maramice.
Ide, ovjee, ni u jednom snu nema zguvanih papirnatih maramica!
Vratio sam se do ruba kreveta i upalio svjetiljku na stoliu. Stavio sam ondje biljenicu.
Bila je od proizvoaa 3M, s crvenim koricama i spiralnim uvezom. ak sam vidio i cijenu,
koja je jo bila utisnuta na naljepnici na stranjem dijelu: sedam eura i pedeset. U spirale je
bila zagurana mala olovka. Olovka ute i crne boje, s ruiastom gumicom za brisanje
privrenom na njezinom kraju. Izvukao sam olovku iz spiralnih karika, otvorio biljenicu i
napisao:

Opet me probudila oluja. Moda i pokoji udarac. Nisam siguran. Idem baciti pogled. Sve
se doima stvarnim. Doticanje ove olovke. Dodir papira pod mojim prstima... sve je...
BILJEKA: potvrditi da je biljenica stajala 7,50 EUR.

Upravo kad sam poeo sumnjati da sam ita uo, kad sam poeo misliti da je to zacijelo
bio proizvod moje mate, opet zauh neto ispod stubita. Uinilo mi se kao zvuk neega to
se vue. Potom sam uo udaranje vrata, ali gotovo istodobno odjeknuo je grom i nisam bio
siguran odakle se uo zvuk. Napisao sam jo neto prije no to sam ustao:
Bojim se, i moj strah je stvaran. Bacit u pogled dolje. uo sam kako se neto mie.
Jip i Beatrice su spavali u svojoj sobi. Nisam upalio svjetlo, ali sam razabrao njihova
tijela kako diu pod pokrivaima, u tiini. Zatvorio sam paljivo njihova vrata i poeo silaziti
stubama, bos. Struja hladnog zraka penjala se iz salona i osjetio sam da mi se koa najeila
ispod pidame.
Sve je dolje bilo u mraku. Prozori su ocrtavali sliku u vrlo tamnoj crnoj i modroj boji.
Okna su zveckala potresana vjetrom i ule su se kapi kie kako udaraju o okna. Novi udarac
usmjerio je moju pozornost na predsoblje: vrata su bila otvorena.
Vjetar ih je gurao, otvarao nevidljivom rukom i zatvarao, zbog ega su lupala o okvir. To
su bili zvukovi koje sam uo. I to je bio izvor struje hladnog zraka.
Sad u prii blie i pronai Marie. ivu ili mrtvu.
Duboko sam udahnuo i zakoraio onamo.
Dobro, pa ako se to mora napraviti, napravi to ve jednom i zavri sa svim tim.
Doao sam do predsoblja drhtei, ne bih mogao rei je li to bilo od hladnoe ili uasa, i
rukama sam primio vrata. Kljuanica je zazveckala u bravi. Vrata su bila otkljuana, premda
bih se zakleo da sam te noi, prije no to smo legli, dva puta okrenuo klju, kao to sam to
obino inio.

~ 95 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Bio sam u iskuenju da ih zakljuam i vratim se u krevet, ali nisam to napravio. Ako je
ovo zbilja, onda tomu moram pronai objanjenje. A ako je san, elio sam shvatiti prokletu
poruku jednom zauvijek.
Otvorio sam naglo vrata, kao da sam htio uloviti neku hirovitu sablast koja se skrivala
iza njih. Ali ondje nije bilo nikoga. Rafal vjetra i kie uvukao se u kuu i smoio mi lice. Da
sam imao biljenicu u rukama, napisao bih: Voda je hladna, vjetar je stvaran. ujem more u
noi. Zrak mirie na salitru.
U ormaru za svatarije bio je par starih plastinih izama. Izvukao sam ih i obuo na
bose noge. I nabacio sam preko sebe debelu utu ribiku kabanicu. Uzeo sam kljueve, koji
su visjeli s onog nasmijeenog i vragolastog leprechauna i stavio ih u dep kabanice. Potom
sam potraio prekida koji je palio dvije vrtne svjetiljke i pritisnuo ga. Dva fenjera su se
probudila kao dvije fluorescentne gljive usred noi.
Prestalo je kiiti, ali vjetar je i dalje jako puhao. Trava u mom vrtu zaeljavala se sad na
jednu, sad na drugu stranu. U daljini je crno more rikalo razbijajui se o al. Dugi, gotovo
fosforescentan kapak pijeska, pruao se mnogo dalje no to je mogao dosei moj pogled.
I onda, dok sam gledao u daljinu, moj je pogled pao na ogradu.
Slomljena, opet. Vjetar je pomie kao zvoni. Slomljena. Slomljena. Slomljena...
Zato?
Poao sam onamo i prignuo se do nje promatrajui je. Nekidan sam je dokraja obojio i
boja je jo bljetala. Ali neto ju je divljaki izudaralo, iupalo iz zemlje, ba kao proli put.
Dvije njezine letve bile su polomljene i priblino dva metra dug komad ograde leao je
prevaljen na tlu.
Znati da to nije stvarno moda je bilo ono to me najvie izluivalo u cijeloj prii. Jer
si mogao dodirnuti batrljak raskoljenog drva. Mogao si uroniti ruku u rupu crne zemlje koja
je ostala iza nje. Ostao sam ondje, prignut, uei, pogledavajui sad ogradu, sad kuu i
pokuavajui shvatiti to se dogaa, kad sam odjednom osjetio kako je neto bljesnulo iza
mojih lea i letimino rasvijetlilo proelje kue. Na sekundu sam pomislio da je rije o
munji, ali kad sam se okrenuo, primijetio sam snop svjetla kako se pojavljuje i nestaje iznad
Billova zuba.
Kad je opet izronilo m drugoj strani obronka., prelo je preko crnila kao srebrnkasta
zraka svjetionika. Ali nije to bio nikakav svjetionik. Micalo se. A micanje je dopiralo iz Leove
i Marieine kue.
Ostao sam miran, sleen, osjeajui kako mi vjetar kovitla kosu i ini da kripi plastika
moje kabanice.
Trebam li otii onamo?, pomislio sam. Hou li ondje pronai odgovor?
Odsjaj je iznad oblaka preao nebom i kia je postala snanija. Pomislih da shvaam to
je, ali sam se htio s tim suoiti. Poeo sam hodati prema stazi na vrhu obronka.
kripanje ljunka pod mojim izmama, buka vjetra koji je leprao u upljinama mojih
uiju, hladna kia koja mi je natapala kosu. Opet je sve bilo onoliko stvarno koliko to ovjek
moe nazvati stvarnim. No ipak nisam dvojio. To je razlog to nisam iao autom. Nisam se
usuivao ui u stroj i umrijeti u njemu. Hodati je bilo sigurnije. Ako se probudim usred tog
sna, izgledat u tek kao idiot u pidami, izmama i kabanici koji ee usred noi.
~ 96 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Prevalio sam pola puta od kue do uzvisine obronka kad sam zamijetio da mi se svjetla
pribliavaju. Kao bezglavi svjetionik, te su se svjetlosne cijevi okretale sve dok nisu nestale
iza crnog obrisa obronka. I u isto vrijeme zaulo se udaljeno brujanje motora koji se
pribliavao.
Postupno sam hodao sve polake. Odsjaj tih lampi opet se dizao na nebu, ali ovoga puta
jasno u mome smjeru. Buka motora podizala se iznad uma oceana i koju minutu potom
posve sam se zaustavio nasred puta i ugledao kako se preda mnom pojavljuje rasvijetljeni
prednji dio velikog automobila. Automobila koji je dolazio vrlo brzo. Prebrzo.
Smatrao sam da je vjerojatno rije o Leu. Moj je um ta etiri svjetla (dva duga svjetla i
dvije maglenke) brzo pripisao njegovom Land Rover Discoveryju. I stoga sam podigao ruke i
stao nasred ceste s namjerom da me ugleda i zakoi i ispria mi koga vraga radi vozei kao
pravi luak usred noi.
Taj div od dvije ili tri tone poskoio je kao pobjenjeli bik iznad Billova zuba, u prolazu
podiui vrtlog pijeska i praine koji se doimao poput krvavog mlaza kad bi ga osvijetlila
njegova stranja svjetla.
Pomislio sam da e skrenuti u lijevo pa na put za Clenhburran. Vjerojatno se dogodilo
neto u kui, neto hitno i... Ali na moje iznenaenje, ta je mehanika betija produila ravno
na mene, putem koji se sputao prema mojoj kui.
- Hej!
Stajao sam mirno nasred uske ceste s pjeanim zidom s jedne i provalijom s druge
strane, i trebala mi je koja sekunda da shvatim da nee imati vremena da zakoi.
- Stani! - povikao sam.
Auto je skoio na uzak put svom brzinom. Leo je zacijelo bio slijep ili pijan jer nije
napravio ni najmanji pokuaj da zaustavi taj stroj. Pogledao sam prvo pjeani zid, a potom
rub provalije, jedno ili drugo, pomislio sam. Na kraju sam se bacio preko ruba provalije
upravo u trenu kad je auto dolazio na mene.
Prilino sam nespretno pao, prsima na pijesak uz rub ceste, i ispustio sam priguen
bolni jauk. U isto vrijeme ona je betija riui prola koji centimetar od moje glave zasuvi
me oblakom pijeska, koji mi je uao u usta i nos i istodobno zaslijepio oi. A onda sam
zamijetio da se leima prevrem u praznini i da poinjem padati kotrljajui se preko
pjeanog zida i brda od zemlje. Greblo me korijenje i strici i svako toliko poteno bi me
udario kakav kamen, sve dok se nisam na kraju zaustavio u grmlju, ije mi se trnje zabilo po
cijelom tijelu.
Mislim da sam pomislio: To je to, to je sve. Sad e otvoriti oi i bit e pod plahtama.
Ne brini se zbog rana, u hipu e te prestati boljeti...
No kad sam otvorio oi, zamijetih da su pune pijeska, ba kao i velik dio mojih usta. Ti
su lucidni snovi sranje, pomislih. Bilo je to jednako stvarno kao kad se utipne sa
zatvaraem hlaa. Boljelo je. A snovi ne bole.
Sjeo sam i osjetio udarac u prsima. Potrajalo je dok nisam malo prodisao, ali nisam
slomio nijedno rebro. Pljuvao sam sve dok nisam uspio izbaciti gotovo cijeli pijesak iz usta.
Potom sam upotrijebio rukav pidame da si protrljam oi sve dok ih nisam uspio otvoriti i
donekle jasno progledati. Bio sam u podnoju Billova zuba i ondje je bilo nekoliko velikih
~ 97 ~
Knjigoteka
 daa&anna

stijena na kojima sam mogao raskoliti glavu. To vie nije bilo zabavno. Nije to bila nikakva
igrica.
Tko god da si, dobit e svoje, pomislio sam, stiui zube i gledajui prema gore.
Moje ui, jedan od dijelova tijela koji su jo savreno funkcionirali, uhvatio je zvuk
koenja onog auta. A to je moglo dolaziti samo s jednog mjesta: taj je auto upravo zakoio
pred mojom kuom, ondje gdje sam upravo ostavio svoju djecu samu, usnulu u njihovoj
sobi. Razlog vie, uz moju velianstvenu srdbu, da potrim i dostignem ih.
Pourio sam onamo najbre to sam mogao, unato tome to sam epao, unato tomu
to mi je prokleto teko trati po pijesku. Mogao sam razabrati svjetla koja su rasvijetlila
glavno proelje. Hoe li probuditi djecu? Moda ne. Njihova je soba gledala na zapad. Ali
buka motora...
Potrao sam usporedno sa sprudom i kad sam doao do posljednjeg dijela staze,
zagledao sam se u auto. Stajao je pred kuom uz moj, ali nije bila rije o Leovu autu.
Ne, nije to bio Leov auto, nego neki drugi.
Veliki kombi General Motors model California, od onih koji imaju klizna vrata. Kad mi je
bilo sedamnaest godina, sanjao sam da u si kupiti takav, staviti dasku za jedrenje i obilaziti
jug Francuske od plae do plae. Boje trule vinje ili vina, pogaao sam pod odsjajem
svjetala na njegovom krovu, s kromiranim naplatcima i velikim stranjim farovima koji su
utiskivali svoje crvenkasto svjetlo u noni zrak.
Zamijetio sam nekoliko osoba uz kombi. Izbrojio sam ih tri. Upravo su izili i prilazili
kui. Tko su bili? S ove udaljenosti nisam nikoga prepoznao.
Ja sam ve bio vrlo blizu, kakvih dvadeset metara od njih, i prestao sam trati.
Pribliavao sam se polagano, hvatajui zrak poslije tranja kroz pijesak, i kad sam ugledao
te tipove koje uope nisam poznavao i koji me umalo nisu pregazili, krv mi je poela kipjeti.
Samo to nisam glasno povikao: JESTE LI LUDI? Samo to se nisam popeo onamo gore i
poeo ih mlatiti. Iz nekog razloga pomislio sam da su moda turisti koji su se izgubili ili
grupa surfera koja tulumari po obali Donegala. ut e me, jebeno e me uti.
Ali onda, kako sam prilazio blie, razabrao sam jasnije jednoga od njih. Debeli tip, irok
kao tenk kojemu je falio vrat. Nije bio surfer ni odjeven kao turist. U crnom, s dugim
ogrtaem koji mu je dopirao do polovice lista vie je izgledao kao da je doao sa sprovoda ili
kao osiguravajui agent. Hodao je sve dok nije doao ispred farova kombija. Drao je ruku
na leima i vidio sam da neto svjetluca. Neto to me smjesta natjeralo da zastanem. Da
progutam povik. Da ostanem bez zraka.
U ruci je nosio dugi no.
Bile su to gluhe sekunde u kojima su mi gorjeli ui i srce.
Jednom prilikom na letu od Amsterdama do Rima pretrpjeli smo malu nezgodu i pilot je
najavio da emo morati poduzeti hitno slijetanje. Sjeam se tog trenutka kad sam uo
njegove rijei preko zvunika i kad smo se svi koji smo bili u zrakoplovu pogledali kao da
govorimo: Zaista je rekao to to je rekao?, dok smo osjeali kako naa srca pumpaju na
litre krvi pripremajui naa tijela za paniku. To se ne moe meni dogaati. To se dogaa u
vijestima. U filmu. U knjigama... ali ne u ivotu. Ne u mom.

~ 98 ~
Knjigoteka
 daa&anna

No dogaalo se, upravo u ovom trenu na plai. Bili su to kriminalci. Banda zloinaca iz
Istone Europe koju je Marie (ili je to bila Laura ORourke?) spomenula na onoj veeri prije
koji tjedan. Doli su u moju kuu, moda nakon to su opljakali Leovu i Marieinu. to su
napravili s njima? to e sad napraviti s nama?
Priljubio sam se uza zid i pokuao razmiljati, unato tomu to mi je grlo bilo stegnuto,
to mi je srce pumpalo krv u apsurdnim koliinama, na rubu da prsne. Jebemu, ovo je kao da
se sudari s morskim psom usred ljetnog kupanja, moe plivati, ali nikad nee biti
dovoljno brz. Najbolje je krenuti na njega i prvi ga udariti meu oi.
Opet sam povirio, osjeajui da je svaki centimetar moje glave savreno vidljiv, ali je
ispalo da nije. Debeli je u tim trenucima hodao u smjeru kue, ali mu je prila druga od onih
osoba koje su upravo sile iz kombija i on je prekinuo svoje hodanje. Poeo mu je govoriti.
Prema onome to sam odavde mogao procijeniti, rije je bila o mravoj eni, odjevenoj u
tamnu odjeu, ali mi je bila okrenuta leima i nisam joj mogao vidjeti lice. Na nekoliko
trenutaka poelio sam posumnjati - unato sjajnom nou - u svoju teoriju o zloincima.
Moda su se izgubili, rekoh si. Moda nam nisu doli nauditi. Koji bi zloinac pustio samo
tako da ga vide i da mu priu? Potom pomislih da je upravo to ono najstravinije u svemu
ovome. to ne mare ako budu vieni. Bili su lovci u brlogu s nezatienim zeevima.
Debeli i ena priali su o neemu dok je trei ekao uz veliki kombi boje trule vinje. Jo
ga nisam mogao dobro razabrati, ali sam mogao primijetiti da pui. Kroz usta je izbacivao
dimove u obliku slova O koji su se dizali u nebo osvijetljeni farovima kombija.
Vidio sam da je kua i dalje posve u mraku. Molio sam se da Beatrice pogleda kroz
prozor i ugleda ta tri stranca te da me ode potraiti u moju spavau sobu. I kad me ne nade
ondje, da nanjui da se neto loe zbiva i pozove Judie, policiju, vatrogasce.
Ona je spretna cura, ponavljao sam si. Ona je spretna cura, Pete. Idemo, Beatrice, uzmi
taj dragocjeni iPad koji toliko voli i neka jednom bude stvarno koristan: poni slati
elektroniku potu, tvitove i poruke na Facebook svima ivima. Trai pomo!
Koraao sam priljubljen uza zid od sipine napredujui s boka i ne prestajui gledati
prema gore. Sad sam bio samo desetak metara od njih. Mogao sam ak uti itanje njihovih
glasova dok su mirno razgovarali.
Daj mi jo jednu minutu, samo jo jednu minutu, molio sam.
Ako uspijem doi do drvenog stubita, mogao bih se uzverati s jedne strane a da me ne
vide, i doi do stranjeg dijela kue. A to onda? Jebemu, nisam znao. Uzeti no iz kuhinje ili
sjekiru, koju sam, mislim, jednom vidio u spremitu. Zatvoriti se s djecom u njihovu sobu i
braniti kulu to bolje mogu.
Nastavio sam napredovati ne diui, vukui se uza zid sve dok se nisam dovoljno
udaljio da mogu krenuti svom brzinom prema stubama. Smjestio sam se s druge strane
ograde i poeo se verati. Kombi je bio parkiran tako da njegovi farovi nisu mogli osvijetliti
prednji travnjak i zonu blagovaonice, pa sam se im sam bio gore na travnjaku, bacio na tlo i
odvukao do male terase gdje smo obino dorukovali ujutro. Razveselilo me to nismo
pokupili stol i ljetne stolice i zaklonio sam se ispod njih na nekoliko trenutaka da uzmem
zraka i izvidim situaciju.

~ 99 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Debeli je ovjek napredovao prema kui s rukom na leima, drei skriveni no. Debeli
nije zapravo najbolja rije da se opie njegov fiziki izgled. Bio je irok kao ormar i niska
rasta. Rukavi ogrtaa bili su mu lagano zasukani i mogle su se razabrati dvije nadlaktice
veliine mog bicepsa koje su izlazile kroz njih. Koraao je udarajui malice nogom po
zraku, kao da mu je teko prenositi vlastito tijelo. Njegovo je lice bilo tamno, mediteranskih
crta. Debele obrve i crna kosa. Vie od toga nisam uspio vidjeti. Uz njega je koraao trei tip,
pua, koji je bio izdueniji i kretao se kao guja u usporedbi sa svojim nespretnim
pratiteljem. Imao je obiljeje na licu: crne naoale okruglih lea, kao zlokobnu verziju onih
Johna Lennona. Kosa mu je bila odrezana kao kaciga iz Drugog svjetskog rata, priljubljena
uz lubanju kao da mu je upravo palo vjedro vode na glavu. Bio je odjeven u konatu jaknu i
duge, tanke crne hlae. U jednoj ruci je nosio dugi pitolj.
Debeli (zovimo ga tako) je nestao iz mog vidokruga. Sigurno se zaputio prema glavnom
ulazu, ali je Lennonov klon (oprostite to koristim dobrog Lennona da opiem zloinca)
koraao prema meni. Uvukao sam se ispod stola. Stolice su bile oko njega. Zgrabio sam
koljena i napravio loptu. Loptu koja ne die.
Vidio sam kako njegove noge prolaze ispred mene. Sjajne crne cipele s debelom
srebrnastom kopom sa strane odjednom su zastale uza stol. uo sam druge korake koji su
hitali preko travnjaka. Bila je to ena. Vidio sam njezine noge, elegantne, lijepe. Kad je dola
do nas, progovorila je tiho, ali sam je mogao savreno uti.
- Samo lisica. Drugi ostaju ovdje. Shvatio si?
Pua je pustio da mu se omakne kratak smijeh. Nastavio je hodati prema stranjem
dijelu kue. ena je koju sekundu mirno stajala na travnjaku i potom se vratila u kombi.
Drugi ostaju ovdje, rekla je. Samo lisica.
U tom sam trenu uo kako netko zvoni na glavnim vratima. Bio je to Debeli. Zvono je
zazvonilo divljaki jako. Preplavilo je kuu bukom. Bilo je nemogue da djeca to ne uju.
Bio sam ispod stola obgrljenih koljena, premirui od straha. Dugi tip bio je na vratima
kuhinje, moda ju je ve otvorio. Ili se samo htio uvjeriti da nitko nee izii otamo a da ne
primi metak. to sam mogao uiniti? Probuio bi me im bih zaao za ugao.
Onda si je jedna ideja prokrila put u mojoj glavi poput oajnikog krika. Vrata terase.
Svakog smo ih jutra otvarali irom, a mnogo puta nou ne bi bila dobro zatvorena zbog
pokvarenog zatvaraa. To je bila moja jedina prilika. Da su otvorena i da se uvuem u salon.
Ali ak i to bi znailo stvarati buku, to mi se u tim trenucima inilo kao smrtna
presuda.
Zvono je opet zazvonilo i pomislio sam na svoju djecu (nemoj da ustanu, molim te,
neka me dou potraiti, neka se skriju u zahodu); potom sam se okrenuo na stranjici i
uputio prema vratima. Stavio sam dvije ruke na staklo i poeo silovito pritiskati nadesno.
Osjetio sam da se staklo lagano opire i pomislio da me srea ovaj put nee pratiti, ali pri
sljedeem pokuaju staklo se malo pomaknulo udesno. Otvara se! Bilo je to veliko staklo i
zatvara je bio zahrao. Vrata sli pravila buku dok su se pomicala, ali moda je od buke
vjetra ni debeli ni Lennon ni ena nee moi uti tamo gdje stoje. Zvono je opet zazvonilo, a
onda ga je popratilo nekoliko udaraca po drvu. Uspio sam pomaknuti staklo dovoljno da se

~ 100 ~
Knjigoteka
 daa&anna

uvueni kroz rupu, ali jedna noga stola stala mi je na put i nisam htio riskirati da stvaram
dodatnu buku. Onda sam gurnuo jo samo nekoliko puta i napokon sam si otvorio prolaz.
Uao sam etveronoke u salon kad je zvonce zazvonilo trei put.
- Zdravo? - povikao je glas kroz vrata. - Ima li nekoga u kui? ujte... imamo problem s
kombijem, ima li koga?
Pogledao sam pozorno na sve strane. Ondje nije bilo nikoga, ali se nisam mogao u to
pouzdati. Lennonov je klon mogao ui kroz kuhinju i hodati hodnikom ili stubitem s
pitoljem. Priao sam kaminu i uzeo prilino teak ara. Savreno oruje za raskoliti
lubanju. S njim u rukama hodao sam do ulaza u kuhinju i malo povirio. Stranja su vrata i
dalje bila zatvorena. Imala su bravu koja se otvarala istim kljuem kao glavna, a zasun nije
bio stavljen. Pomislio sam da je revolvera i dalje vani, premda je isto tako mogao ve ui i
za sobom zatvoriti vrata. A to neu ii provjeravati.
Zaputio sam se prema hodniku pogledavajui u svim smjerovima. Prazno. I nije se uo
ni korak. Staro drvo te kue bilo je moj najbolji saveznik.
Penjao sam se polagano stubama, jednu po jednu, sa spremnim araem, pogledavajui
gore i dolje dok sam osjeao kako mi srce lupa u grudima kao motor koji tek to nije
eksplodirao. Nisam znao tko su bile te osobe, zato su dole u moju kuu da nas ubiju, ali to
nije bilo vano. Pita li se neto kad se bijesan pas baci na tebe i tvoju djecu? Ne.
Jednostavno priredi ake da skona s njim to bre moe a da ne zadobije previe
ugriza. Bio je u mojoj kui i ako ga ubijem, bit e to u legitimnoj obrani (a i da nije tako, u tim
trenucima nisam mario za zakon koliko je crno pod noktom).
Hodnik na prvom katu bio je mraan i tih. Vrata djeje sobe bila su odkrinuta. Mogao
sam vidjeti kroz njih i nije se zamjeivalo nikakvo svjetlo, ak ni blagi odsjaj none lampice.
To me zaudilo i potaknulo na oprez. Zvonjava i povici tog ovjeka zacijelo e ih probuditi ili
se moda to ve dogodilo pa su se negdje sakrili.
Proaptao sam urno njihova imena Jip, Beatrice, ali nitko nije odgovorio.
Ve se neko vrijeme nisu vie uli udarci, ni zvonjava, ni dozivanje. Pretpostavio sam da
debeli trai nain da ude u kuu ne stvarajui previe buke. Ili je moda zmija s crnim
naoalama razvalila bravu i ubrzo e spustiti svoje noge na stubu i stubite e poeti
kripjeti. Trebao sam se pouriti.
Gurnuo sam vrata Jipove i Beatricine spavae sobe i uo kako su zacvilile te stare arke
kao da je rije o orkestru koji svira. U tom trenutku moj je primitivni mozak aktivirao
opruge lovca. Poslao je preveliku koliinu krvi miiima mojih ruku da pripreme
smrtonosni udar. Moje su ui mogle uhvatiti deset puta vie zvukova no obino. Moje su se
zjenice proirile do krajnjih granica, spremne detektirati i najmanji znak za uzbunu.
Ali u sobi je vladao mir.
Otkrio sam po jedan zaveljaj u svakom krevetu. Priao sam prvom. Jip je spavao u
istom poloaju kao uvijek. Prekriva navuen do brade i rukica koja je virila uz njegovo lice.
Poloio sam mu prst na usta i s olakanjem osjetio toplinu njegova daha kako izvire iz tog
malenog tijela.
Primio sam ga za rame i prodrmao.
- Sinko - proaptao sam. - Probudi se.
~ 101 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Jadniak je zaueno otvorio oi i zaustio da neto kae, ali mu kretnjom pokazah da

uti. Potom sam otiao do Beatrice da i nju probudim.
- Neki su ljudi u kui - rekoh im - ne stvarajte buku. Beatrice, ima ovdje svoj telefon?
- Ljudi? - odgovori Beatrice preplaeno. - Lopovi?
- Da - odgovorio sam - uli su da nas okradu. Ima telefon?
- Mobitel? Da... ali je u salonu. U ruksaku.
- Jebiga... u redu... dobro. Uvucite se pod krevet i priekajte sekundu. Otii u potraiti
svoj telefon.
- Ne idi, tata! - zajecala je Beatrice.
- Odmah se vraam. Uvucite se pod krevet.
Beatrice je primila brata i povela ga pod njegov krevet, udaljeniji od ulaza. Ja sam se
zaputio prema vratima. Priljubljujui se uz jednu pa uz drugu stranu, pokuavao sam
razaznati neto u hodniku, ali nisam nita vidio. Vani se nije micala ni muha.
Iziao sam i preao hodnik do kupaonice. Priekao sam koju sekundu da vidim reagira
li neto na moje kretanje, ali mi je kua opet uzvratila tek udnom tiinom. Potom sam
iziao odande i u dva velika koraka proao kroz hodnik do svoje spavae sobe.
Spavaonica je gledala na istono proelje kue, tono iznad glavnih vrata. Bacio sam
ara preko madraca, spustio se na pod i puzao kako bih izbjegnuo da me neki od onih
tipova ugledaju kroz prozor. Potom sam se pokuao sjetiti gdje sam, dovraga, stavio svoj
mobitel. Pomislio sam da je moda u drugom depu mog kaputa. Dovukao sam se do ormara
i paljivo ga otvorio; kad se otvorio, arke su opet zacvilile (samo trenutak, jesam li prije
toga zatvorio ormar?). Traio sam u mraku dok nisam naao kaput i vukao ga dok ga nisam
skinuo s vjealice te je pao na pod. Onda sam, kad sam uvukao prvu ruku u dep, osjetio
prisan dodir ianih spirala na dnu. Bila je to biljenica koju mi je Judie poklonila.
Okrenuo sam se i pogledao prema nonom stoliu, gdje bih se zakleo da sam je ostavio
koju minutu prije, nakon to sam u nju zapisivao.
Olovka je i dalje bila zagurana meu spirale. Otvorio sam je. Stranica na kojoj sam pisao
bila je bijela.
Povukao sam se do prozora osjetivi udnu mjeavinu emocija. S jedne strane
olakanje, s druge zdravi oprez. Motrio sam van kroza zavjese. Vidio sam kako zvijezde
padaju s nonog neba. Nijednog oblaka, ni traga oluji. More udara o al. Prednji dio moje
kue bez parkiranog automobila, a vrtna ograda cijela, vrsta, u jednom komadu.
Osjetio sam kako mi noge poputaju.
Opet se dogodilo. Boe moj! Opet se dogodilo.
Vie se nisam bojao da bi me netko mogao vidjeti. Stao sam na noge i rastvorio zavjese.
Nije bilo nikakvog kombija parkiranog pred mojom kuom. Nikakav ubojica nije straario
pred mojim vratima.

~ 102 ~
Knjigoteka
 daa&anna

5.

Rekao sam to Judie kad je stigla, nakon to sam je nazvao probudivi je usred noi: Ovog
puta nemoj mi priati ni o kakvom lucidnom snu. Nije to bio nikakav san.
Trebalo joj je dvadeset minuta da navue traperice i prijee preko movarnog tla
svojim starim Vauxhallom. Njezin se dolazak doimao kao dolazak lijenika ili aneoske
prikaze. Jip je jo drhtao, a Beatrice je sjedila na svom krevetu, gutajui suze.
No ja sam ustrajno ponavljao: Nije bio nikakav san.
Dakako, sve je ostalo nestalo. Za poetak, moja vlastita slova, napisana u biljenici koju
mi je ona dala. Osjeam strah i moj je strah stvaran, sjeao sam se te reenice.
- Ali, jesi li siguran, Pete?
- Kao to sam sad ovdje, Judie. Tvoja je biljenica stajala sedam eura i pedeset i ta se
cijena pojavila u mom snu. Sve isto.
I naravno da ni vani nije bilo nikoga, ak ni tragova nekom drugom autu osim mojem ili
Judienom. Izvadio sam iz garae baterijsku svjetiljku, zapalio svjetla u vrtu (i ona su,
dakako, bila ugaena) i krenuli smo u noni obilazak kue, a Jip i Beatrice pokraj nas,
pokriveni dvama prekrivaima. Nisu se htjeli odlijepiti od nas ni na tren. Bili su
prestravljeni i nisam ih mogao kriviti zbog toga.
Za poetak, ograda je bila u savrenom stanju. Bijela i uspravna, ni ogrebotine. Objasnio
sam im da je u mojoj mori ograda bila slomljena, njezine letve polomljene i izvuene na
do. Ja sam je dodirivao, uranjao sam prstima u zemlju. Doim je sad bila vrsta kao stoljetno
drvo.
Potom je tu bilo pitanje oluje. Judie mi je rekla da nije pala ni kap vode cijelu no, ali
samo je trebalo pogledati zemlju da se u to uvjerim. Put je bio suh.
- Ali ja - rekoh podiui ruke prema kosi, koja je takoer bila suha - ja sam hodao po
kii. U to sam siguran. Navukao sam te izme i hodao pet minuta dok nisam naletio na auto
i...
Pokazao sam joj tragove pijeska na mojoj kabanici, na izmama, na pidami. Pokazao
sam joj ogrebotine koje sam si napravio dok sam padao niz obronak. Objasnio sam joj u koji
sam se dio prsa udario. Rekao samo joj da emo, ako uzmemo ovu bateriju i hodamo prema
gore, sigurno negdje pronai moje otiske.
- Sve je to istina, Pete - rekla je, rukom pokazujui na moje dvoje maliana. - Ali, emu
slui?

Bila je ve zora kad su djeca uspjela zaspati. Judie im je ispriala tri prie zaredom, od
poetka do kraja, a da njihove oi nisu napravile ni najmanji nagovjetaj sklapanja. Potom
im je otpjevala staru irsku baladu i njezin je glas ispunio kuu toplinom i sigurnou. Udaljio
je sablasti. Proistio zrak. Sjeanje da je tata poludio i trao sa araem u ruci iezavalo je i

~ 103 ~
Knjigoteka
 daa&anna

uo sam kako njihovo disanje postaje sve sporije dok gledaju Judie ispod svojih prekrivaa
poluotvorenih usta dok se njihovi kapci nisu prestali odupirati i do kraja su se spustili.
Tata je imao nonu moru. Veoma mu je ao to vas je uplaio. Sad spavajte. Spavajte.
Sutra e biti lijep dan.
Vratila se u moju sobu kad su zaspali. Mene su boljeli glava i srce. Uzeo sam tablete za
jedno i viski za drugo. Potom sam se svalio u krevet. Judie je sjela na rub, uz mene. Zamijetio
sam da izbjegava lei pokraj mene, koliko god bila umorna. Vani je poelo svitati.
- Da je Clem u Amsterdamu, sutra bih ih poslao natrag - rekoh. - Ondje imaju oca koji je
glupan, ali barem nije lud.
- Pete... nisi lud - Judie mi je suptilno otela au viskija i spustila je na stoli. Potom je
uronila prste u moju kosu i poela je milovati. - Neto ti se dogaa, ali nisi lud.
- A to mi se onda dogaa? A to ako ih u sljedeoj viziji pobrkam s jednim od tih
ubojica i araem im razbijem lubanju?
Ta je reenica zazvuala strahovito vjerojatno. Vidio sam da se Judie lecnula, ali me nije
eljela uplaiti.
- Ne zna hoe li biti sljedei put.
- To je ono to elimo misliti, Judie. To su dobre vijesti za koje se molimo. Ali noas
sam preplaio svoju djecu. Izvukao sam ih iz kreveta i povikao im da se skriju. I samo se to
dogodilo. to e se zbiti sljedei put? Nisam spreman dovoditi svoju djecu u pogibelj, ni tebe.
Sad elim da bude posve iskrena sa mnom. Je li mogue da patim od shizofrenije?
Pitanje joj je izmamilo kratak grohot.
- Odakle ti ta ideja?
- S interneta. Od doktora Googlea. Proitao sam da shizofreniari takoer haluciniraju.
Judie me zamolila cigaretu. Paket je bio na nonom stoliu, dohvatio sam ga i Judie si je
zapalila jednu. Izbacila je dvije strelice dima kroz nos.
- Vidi, ima mentalnih bolesti poput shizofrenije u kojima pojedinac uje i vidi stvari
koje ne postoje. Ali postoji cijela hrpa drugih simptoma i ponaanja povezanih s tom bolesti
koje ti ne pokazuje, dobro? Tvoje vizije su vrlo organizirane, na primjer, i uvijek si kadar
uvidjeti kad su poele i kad su zavrile.
I to me razlikuje od shizofrenika?
- To te razlikuje od velike veine poznatih sluajeva shizofrenije ili halucinantnog
poremeaja, premda ti ne mogu tvrditi da postoje drugi sluajevi poput tvojih. Moje je
miljenje da ti se dogaa neto jedinstveno, neto to sadanja medicina nije u stanju lako
etiketirati. Odakle dolaze ta tri tako dobro razraena lika koja pak nikad nisi vidio? Ta
opetovana slika slomljene ograde? Kad bih se morala kladiti u novac, rekla bih da Jung ili
Freud imaju vie mogunosti da ti pomognu nego lobotomija.
- to eli rei? Da je sve to kao neki san i da iza njega postoji poruka?
- To je samo intuicija - odgovorila je Judie. - Ali zato ne? Sve ukazuje na to da zaista
ivi unutar tih vizija. Kree se, hoda, ak skae niz obronak kad misli da e te neto
napasti. To je kao da budan proivljava svoj san. Kao da nosi na oima naoale virtualne

~ 104 ~
Knjigoteka
 daa&anna

stvarnosti. Ali to ne mijenja funkciju tog sna, kao ni glavno pitanje koje si mora postaviti:
zato to sanja?
- Zato to sanjam - ponovio sam zatvorenih oiju. - Zato? To je kao prijetnja. Neto to
tek to se nije sruilo na nas. Kao pripovijest koja se sklapa dio po dio. Prvi put je bila Marie.
Bila je preplaena. Neto joj se dogodilo. Potom u Dublinu, slika mrtvih...
- Dublin? - pitala je Judie.
Uvidjeh da nikome nisam ispriao svoju viziju novina.
- One noi kad sam spavao u oevoj kui imao sam jo jednu... moru. Pomislio sam da
vidim novine na stolu u blagovaonici. Pisale su o krvoproliu u Clenhburranu. Masakrirana
obitelj. Potom sam upalio svjetlo i sve je opet bilo normalno. Kao noas. Kao svake noi.
Potom sam zaboravio.
- Ima li jo neto to misli da je vano?
- Ne znam. Ne sjeam se niega vie. Ograda je uvijek slomljena. To ima smisla, jer se
san uvijek zbiva u istoj noi. I danas, noas, inilo mi se da ubojice trae nekoga u kui.
Traili su neku enu.
Judie je dovrila svoju cigaretu i zgnjeila je u pepeljari. Potom je utjela razmiljajui
dugu minutu.
- Misli li da sam lud, Judie? Jer upravo sad ti si jedna od malo osoba na ovome svijetu u
koje se uzdam. U posljednje vrijeme je sve... sve je tako udno. Vidim stvari ondje gdje ih
nema. Doao sam do toga da nemam povjerenja u Lea, Marie... ak ni tebe.
- Mene?
- Ali ja sam glupan, ne brini se.
- Ne - ree Judie, odjednom vrlo ozbiljna - hou znati. Zato?
- Ti si... takoer si se pojavila u jednoj od mojih mora. Bilo je to neto uasno, uasno
kao sve ostalo. A poslije mi se uinilo da si neobino reagirala kad si naila na ime Kauffman
napisano na tom papiru u mojoj kutiji prve pomoi, reci mi da se varam, molim te. Reci mi
da sam samo strano paranoian.
Zamijetio sam da me njezine kao mrak crne oi netremice gledaju.
- to se to pojavilo u tvojim morama, Pete?
Duboko sam povukao cigaretu.
- Hoe to znati? Strano je.
- Hou znati.
Iskapio sam viski koji je bio u ai. Kockice leda su se igruckale u mojim ustima dok sam
dovravao gutljaj.
- Bila si vezana. Vezana i preplaena. Netko je dolazio po tebe, htio ti je nauditi i ti si me
preklinjala za pomo. Govorila si da e te ubiti. Ali to je moda samo odraz stvarnosti. este
su noi kad ti... dobro, ima te more. Pretpostavljam da sam to potisnuo, kao sve ostalo.
- Vezana - rekla je Judie. I zamijetih da su joj usne poele drhtati. - Je li se jo neto
pojavljivalo?

~ 105 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Da... - odgovorio sam, ne mogavi shvatiti zato je Judie moj san drala tako
nevjerojatnim.
- Mukarac? - I kad je to rekla, neopozivo sam zamijetio da je preplaena.
- Ne. Moja majka - odgovorio sam - koja mi govori da odem iz ove kue.
Judie je prinijela ruku licu. Ne znam je li plakala, ali joj je disanje bilo nemirno. Nagnuo
sam se. Odjednom su se izmijenile uloge, sad je ona bila pacijent, a ja doktor.
- Judie? Jesi li dobro?
- Da, Pete, dobro... malo sam potresena.
- Jesam li rekao neto to...
- Ne, bolje je da to pustimo ovako. Nije dobar trenutak.
Primio sam je za ramena. Malo svjetlosti od svitanja koje se provlailo kroz kuu
rasvijetlilo joj je lice. Vidio sam jednu drukiju Judie. Blijedu. Prestravljenu.
Pokuao sam je privui k sebi da je zagrlim, ali ona se odmaknula.
- Gle, mislim da je bolje da spavam dolje, na sofi. A ti se isto pokuaj naspavati. Sutra je
novi dan.
- Ali, Judie.
- Sad ne, Pete. Daj mi vremena, moe?
Izila je iz sobe i uo sam njezino teko disanje dok je ila hodnikom. Nesumnjivo sam
dotaknuo neto, neku tipku u njezinoj nutrini.
Bio sam na rubu da ustanem i pratim je, ali sam je poznavao i znao da se noas nee
nita srediti.
Sunce je ve izilo na obzoru kad sam uspio zaspati. Ali prije toga sam donio dvije
odluke: prva je da u otii posjetiti tog doktora Kauffmana i pokuati se izlijeiti svim
sredstvima. I uinit u to smjesta. elio sam skonati s tim jednom za svagda. Vratiti svoj
ivot.
Druga odluka bila je vezana za Lea i Marie. Ako mi je neto bilo jasno na ovom mjestu u
filmu, onda je to da je sve nekako povezano s njima. Jo nisam znao kako i to je bilo upravo
ono to sam morao rasvijetliti.

~ 106 ~
Knjigoteka
 daa&anna

6.

Policijska porunica po imenu Ciara Douglas primila me sutradan u malom uredu za

ispitivanje policijske postaje u Dungloeu. Slubenici za informacijskim pultom,
debeljukastoj i rumenoj policajki, trebalo je prilino dugo da me propusti:
- to zapravo elite? - pitala me. - Prijaviti?
- Ne, samo elim razgovarati s nekim na dunosti.
- Vi ste novinar?
- Ve sam vam rekao da nisam. Stanovnik sam Clenhburrana. Samo bih se elio
posavjetovati.
Kad sam malo poslije promislio, moda sam se mogao predstaviti kao pisac ili student
kriminologije.
Zapravo, moda uope nisam trebao ui onamo, zbog ega? Da bih pitao je li mogue da
su neki likovi proizili iz mojih snova stvarni? Ali tog sam jutra osjeao potrebu da neto
napravim, da pokuam preuzeti kontrolu nad situacijom.
- Sluajte, savjet moete dobiti u poglavarstvu. Oni e pitanje uputiti nama i...
- Gledajte, zaista, neu vam uzeti vie od deset minuta. Zar nema nikoga tko ima deset
minuta da me primi?
Ciara Douglas bila je visoka ena crne kose i zelenih oiju, vojnikog dranja. Trebalo joj
je pola sata da se pojavi s izrazom kao da gubi vrijeme i da me eli otpraviti to bre.
- Tremore Beach? To je ona plaica na sjeveru Clenhburrana, tono? Nisam znala da
ondje ima toliko kua.
- Zapravo su samo dvije. Moja i mojih susjeda, Koganovih. Oni stalno ive ondje, ja sam
samo unajmio nekretninu na nekoliko mjeseci.
- Vrlo dobro, gospodine Harper, preimo na stvar. to elite znati?
Nakon tog pitanja i pred ozbiljnim licem porunice Douglas, njezinim epoletama i
impozantnim dranjem uvidjeh kako e ovo djetinjasto zvuati. Odluio sam nabaciti malo
mate.
- Pa vidite... jedan dan za vrijeme veere susjedi iz tog podruja spomenuli su neke
probleme oko... sigurnosti. Dakle, uli su da se govori o zloincima koji djeluju u ovom
podruju. Bande iz Istone Europe, neto takvo. I no, kako ivim sam i... premda mi je
upravo u posjetu moje dvoje djece... Dobro, pa pitao sam se mislite li da bih trebao nabaviti
neku vrstu alarma ili...
Ciara Douglas je rastegnula svoje duge usne dok nije oblikovala osmijeh. Neto to se na
tom licu doimalo kao veliki napor.
- Gledajte, gospodine Harper, ja vam ne mogu savjetovati trebate li ugraditi alarm ili ne.
Ali vam mogu rei da je bilo nekih provala, uglavnom u praznim vikendicama i gotovo sve
su bile beznaajne. Takoer je bila jedna velika kraa graevinskog materijala blizu
~ 107 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Letterkennyja, prije dva tjedna, i uhvaena su dva prekritelja irske nacionalnosti. Nikakvi
Istoni Europljani.
Zautjela je spojivi ruke jagodicama prstiju, gledajui me s izrazom dovoljno?, ali ja
jo nisam imao volje odlijepiti stranjicu s te plastine stolice.
- A jeste li uli za neto takvog tipa izvan ove grofovije? Ne znam, neto kao to je
meunarodna tjeralica i nalog za uhienje. Za tipove koji putuju u kombiju i provaljuju u
kue...
To s tjeralicom i nalogom za uhienje izvukao sam iz jedne epizode COPS-a i kad je to
ula, porunica Douglas je zacijelo pomislila da je rije o pripravniku za privatnog detektiva.
Ili turistu koji se dosauje. Moda eka da njegova ena bude gotova kod frizera?
- Ne, gospodine - odgovorila je. - Ovo je Donegal. Ovdje, nasreu, nemamo tih problema.
Ako vas zanima takva vrsta pripovijesti, trebali biste ii na jug Europe ili tako neto, gdje
ive bogati ljudi i ima pravih kriminalaca. Ovdje ljudi kradu bakar, plazma-televizore i
poneki auto da ga prodaju u staro eljezo. Nita vie, gospodine Harper, moete mirno
spavati. Jo neko pitanje?
Njezini su prsti bubnjali po stolu. Pogledala me nestrpljivo.
- Jo samo ovo, da. Jeste li ikad primili prijave iz Tremore Beacha? O neemu
neobinom?
- Mislite na jednu od dviju tamonjih kua? Da.
- Mogu to istraiti, ali znate to? Poinjem vjerovati da vi imate neki drugi motiv da mi
postavljate ta pitanja.
- Molim?
- Ima li neto to mi elite ispriati, gospodine Harper? Ispadaju mi udna sva ta pitanja
o povijesti vae kue. Moda postoji neki problem s vaim susjedima?
Bio sam u iskuenju da joj ispriam svoju priu, ali sam se odupro porivu. Ispriati
murjaku da ima more i da si zato doao u policijsku postaju? To bi zvualo dostojno dobrog
psihijatrijskog sluaja, a dok su mi djeca u posjetu (i uz moj nedavni razvod) nije ba
izgledalo kao dobra zamisao privlaiti na sebe takvu vrstu pozornosti.
- Moda je samo stvar u tome da je to kua na veoma samotnom mjestu - na kraju sam
rekao. - Agentica za nekretnine me upozorila, ali nisam se previe obazirao. Katkad nou
ujem zvukove koji mi ne daju spavati, a uz sve te glasine o bandama koje napadaju kue...
Pretpostavljam da sam gradska dua.
Douglas me gledala kao da nije progutala taj zaokret u razgovoru koji sam pokuao
napraviti.
- esto se dogaa - rekla je na kraju. - Osobito ako su vam djeca u posjetu. Moda vam je
razina uznemirenosti via no to je uobiajeno, gospodine Harper. Opustite se. Sigurno su to
ovce koje pasu ili zvuk vjetra. To je Donegal: ovdje spavamo s otvorenim vratima.

~ 108 ~
Knjigoteka
 daa&anna

7.

Razveselilo me to Marie nije bila doma kad sam pozvonio na vrata Koganovih tog podneva.
Leo mi je objasnio da je Marie u Clenhburranu, usredotoena na pripreme za filmsku no na
otvorenom koja e se odrati sljedeeg etvrtka.
- Gdje si ostavio klince? - pitao je potom.
- S Judie su, u selu. Otili su gledati tuljane u luci.
- Pivo? - upitao je izgubivi se iza kuhinjskih vrata. Znam da je rano, ali upravo sam se
vratio s dvosatne etnje i presuio sam.
- Shridina?- upitao sam glasno, dok je Leo pretraivao hladnjak.
- Da, gospodine - povikao je. - Odande do Monaghana. Prava muka. Usto ima prilino
mnogo vlage u zraku. Nadam se da nee pasti ba za vrijeme filmske noi.
Leo se vratio iz kuhinje s dvjema limenkama Heinekena. Uzeo sam pivo i zahvalio mu.
- uo sam da e biti glavni glumac te veeri. Ima ve pripremljen govor?
- Oh, pa dobro, zapravo nemam. Rei u neto o tome kako je dobro ivjeti u malim
selima, kako daje nadahnue za jednostavne stvari... ne znam. Ili u to moda izvui iz neke
knjige.
- Malo selo, veliki pakao, tako ja mislim. Sad ta smutljivica Laura ORourke pria da smo
tajkuni jer sam zvao da je pitam za jedrilicu. O tome dozna izmeu polica Durranovog
duana! Ali naposljetku,
Frank je mu-svetac. Dao mi je dobar savjet i moda u se baciti u troak. Zna, ta me
ideja o jedrilici oarala.
Djeca nisu prestala priati o tome kako su se dobro provela na brodu. I Leo mi je
odgovorio kako bismo to mogli ponoviti prije no to se djeca vrate u Amsterdam. To e biti
za tjedan i pol.
Sjeli smo na sofe uz kamin.
- Zacijelo e ti biti teko opet ih ostaviti, zar ne?
- Prilino - odgovorio sam. - Tek su doli, a ve odlaze.
- Ne udi me, Pete, genijalni su. Osim toga, vidi se da te oboavaju. Ali ti se svakako
kani brzo vratiti, zar ne?
- Pretpostavljam - na kraju sam odgovorio. - Mislim da u zavriti sa snimanjem nekih
stvari i onda u morati donijeti odluku. Moda se vratim u Nizozemsku. Ne u Amsterdam,
nego na neko drugo mjesto. Imam neke prijatelje u Haarlemu. Mogao bih se ondje smjestiti.
Viao bih djecu svaki tjedan. Moglo bi funkcionirati...
Leo je gucnuo dugi gudjaj iz svoje limenke.
- Nedostajat e nam, prijatelju.

~ 109 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- I vi meni, Leo. Ali jo e prilino dugo Peter Harper biti ovdje. A to je s tobom i Marie?
Nije li vam ve dovoljno vjetra i hladnoe? Dokad misli odgaati svoj san da ivi na
Tajlandu?
- Uuh... - nasmijeio se i stisnuo oi - ne znam, Pete. ovjek ima mnogo snova, ali
vrijeme prolazi i starimo, a snovi se pretvaraju u porculan koji gleda i skida s njega
prainu i nita vie. Ne znam hoemo li ikad otii odavde. Ve sam ti rekao da je Marie
zaljubljena u ovo mjesto. A na kraju svi odlazimo onamo gdje su nam ene, zar ne?
Kimnuo sam u tiini. Potom sam opet zamijetio onaj Leov pogled na meni.
- A to je s Judie, ako ti ne smeta to te pitam? Hoe li je ukljuiti u svoje planove?
Nasmijeio sam se i otpio dugi gudjaj. No, no, ja sam doao postavljati pitanja. Potom
sam pogledao Lea i htio neto rei svojim osmijehom i pogledom, ali se inilo da on eka da
se pokrenu moje usne.
- Ne znam. Ona izgleda vrlo sretna ovdje, sa svojim duanom i svojim kozmikim
svijetom. Moda je nee biti tako lako nagovoriti.
- Moda samo treba pitati. - Leo ree i nasmije se. - Ako su me ove silne bore koje nosim
na licu iemu poduile, to je onda ovo: katkad samo treba rei glasno ono to elimo i sve se
pone poklapati. Ona je velika cura.
- I ja tako mislim - odgovorio sam - a kad je vidim s djecom, zamiljam i jo neke stvari.
Ali bojim se opet im priutiti da ponovno prolaze kroz isto. Shvaa?
- Da...
Mislim da je naumio neto dodati, ali je uto zazvonio telefon u kuhinji i Leo je ustao da
se javi. asak poslije vratio se u boravak.
- Prokleti plinski servis. Mislim da ne bi mogli gore raditi ni da to ine namjerno. Sad
kau da e im trebati tjedan dana da opet dou ovamo, a bez propana smo ve dva dana. Sva
srea da je ljeto. U svakom sluaju, mislim da u otii do Andy sa po nekoliko limenki
benzina za generatore. Ima sad nekog posla?
Gnjeio sam limenku piva meu prstima.
- Zapravo, Leo, doao sam porazgovarati s tobom o neemu - rekoh.
Leo je namrtio obrve na nekoliko kratkih sekunda i onda se nasmijeio.
- Zamiljam U ja to ili si postao vrlo ozbiljan? Idemo, to god bilo, moe mi ispriati.
- Hoe? - izvukao sam kutiju Maribora iz koulje i ponudio mu cigaretu. - Mislim da e
malo potrajati...
- Zar je tako ozbiljno?
- Dobro, upravo sam bio u Dungloeu kako bih razgovarao s policijom.
Leov se pogled sledio. Iskapio je limenku i prihvatio jedan od mojih Maribora.
- Pucaj.
Kao na ispovijedi koju ve neko vrijeme hoe obaviti ta je pripovijest nahrupila s mojih
usana. Sve se opet odvilo pred mojim oima, sa svim pojedinostima bez i jedne jedine
dvojbe ili praznine u mojem sjeanju: none more koje nisu prestajale. Novine u oevoj kui
u Dublinu. I sve to se dogodilo sino. Vrata koja su udarala o okvir. Svjetla s druge strane

~ 110 ~
Knjigoteka
 daa&anna

brda. Kombi koji me gotovo zgazio u Billovu zubu. Pad niz provaliju. I potom ona dva
mukarca i ena. Dug i sjajan no.
Dok sam se prisjeao svih tih pojedinosti, oekivao sam da e me Leo prekinuti s nekom
svojom dosjetkom. Ispaliti alu i sve to preokrenuti. No nije se zbilo nita od toga. Naprotiv.
Leo me sluao utonuo u apsolutnu tiinu. Na njegovom se licu vidjela samo ozbiljnost. Ni
briga, ni strah, ni nevjerica. Sluao je svaku moju pojedinu rije kao da ih sve eli upamtiti.
Kad sam zavrio s objanjavanjem, samo su more i galebovi koji su nadlijetali kuu
prekidali duboku tiinu nastalu meu nama dvojicom. Leo se naslonio na sofu i promatrao
me prekrienih ruku na prsima, skamenjen. Upravo u tom trenutku mogao me opaliti
akom ili se rasplakati i nijedno od toga ne bi me nimalo iznenadilo.
- Dobro, to misli o svemu tome? - rekoh, palei novu cigaretu. U pepeljari ispred mene
nakupila su se etiri ika u manje od pola sata.
Leo se trgnuo. Raspleo je svoje ruke i uspravio se prema naprijed dugo izdiui,
naslonivi laktove na bedra. Dobacio je izgubljeni pogled prema stoliu na kojemu su se
gomilale fotke njega i Marie.
- Jebemu, to hoe da mislim? Mislili smo da je sve to prolo... ali vidim da smo se
prevarili. Ne znam to da ti kaem, Pete.
Ukrao mi je jednu cigaretu i zapalio je. Ja sam i dalje utio.
- Poznajem te i mislim da si pravi tip. Ne mogu te zamisliti da glumata i izmilja
stvari. Ako si mi to ispriao, to je zato to ti se dogodilo ili barem ti u to duboko vjeruje.
Mogu ti samo rei da noas nitko nije vozio kroz Billov zub, nikakav kombi s tri osobe nije
bio parkiran kraj tvoje kue, barem ne u dimenziji u kojoj ja ivim. I nitko i nita nije napalo
Marie. Ali to nee nita rijeiti.
- A ako postoji jo neto? - upitao sam.
- Naprimjer?
- Naprimjer... - pogledao sam u strop, svjestan kako e glupo i suludo zvuati ono to
sam upravo htio rei.
- Proroanstvo? - zavrio je Leo umjesto mene; potom je iskapio svoju limenku i uperio
pogled na ocean. - To misli?
- Dobro... Znam da zvui glupo: da, to sam htio rei. Da se sprema neto loe. Neto to
vreba na sve nas. Na tebe, Marie, Judie, mene, moju djecu... Ima neto to ti nikad nisam
ispriao o svojoj obitelji, Leo. Zvui pomalo smijeno, ali moja je majka vjerovala da ima dar,
posebnu preosjedjivost da... vidi stvari koje e se dogoditi. Imam udnu teoriju da se meni
dogaa isto, pojaano tom munjom koja mi je sprila glavu.
Leo me gledao netremice, ali nije odgovarao.
- Zbilja zvui glupo kad to izgovori glasno - pomislio sam u toj dugotrajnoj tiini.
Ustao je i hodao po sobi naprijed-natrag, masirajui si obrve i dobacujui mi s vremena
na vrijeme pogled. Zamijetih da je doista postao nervozan. Dobro, to je bilo logino. Na kraju
krajeva, priao sam mu kako mislim da banda ubojica planira doi isprobati svoje lovake
noeve na njemu i njegovoj eni.
- Pretpostavimo da si u pravu - tada ree. - Zato misli da bih ti ja mogao pomoi?

~ 111 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Nije mi to jo uvijek posve jasno. Ali mogue je da je to povezano s Marie. Sve poinje s
njom... i s tim mukarcima koji je prate. Ili barem mislim da sam to iz svega ovoga zakljuio.
Ja... nizato na svijetu ne bih se htio petljati gdje mi nije mjesto, ali moram te neto pitati:
misli li da ta teorija moe imati neke osnove? Postoji U razlog zbog kojega bi netko mogao
progoniti tvoju enu?
- Nijedan - odgovorio je odrjeito. I okrenuo se kao da eli od mene skriti svoje lice. -
Ne... nema nikakvog razloga.
Nisam mu povjerovao. Onda zamijetih da se moja usta pokreu bez mog doputenja.
Razdvojio sam usne i rekao (zaista sam to rekao) glasno:
- Tko je Jean Blanchard, Leo?
To je izilo bez doputenja. Nisam to mogao zadrati, premda sam zabranio samome
sebi da o tome priam. No slutio sam da je Leo na rubu da eksplodira, da kae neto.
Pomislio sam da bi to moda mogao biti okida. Kap koja je potrebna da se prelije aa.
Leo je naglo zaustavio korak i nijemo je stajao koju sekundu usred boravka. Potom se
okrenuo prema meni i rekao:
- Odakle si izvukao to ime? - Njegov je glas zazvuao poput groma. Pomislih da prvi put
u ivotu vidim tog ovjeka kako se ljuti.
U tom sam trenutku osjetio strahovit sram. Uope nisam mogao zadrati pogled na
Leovom. Objasnio sam mu. Rekao mu istinu. Objasnio kako sam se popeo s Jipom u
kupaonicu one veeri dobrodolice i da sam pronaao to platno sluajno.
Nakon toga sam oekivao bilo to. Da me Leo nogom izbaci iz svog doma optuivi me
za njukanje, da se naljuti na mene i vie mi nikad ne uputi ni rije. Ali umjesto toga sam
vidio kako isputa dug uzdah u prazninu sobe, kao da bi htio zaboraviti ono to je upravo
uo, te se izvalio na sofu ispred mene.
- Jean Blanchard je vrlo staro ime, pseudonim kojim se Marie koristila prije mnogo
godina za potpisivanje svojih slika. Posljednja koju je naslikala pod tim imenom, ta koju si
sluajno pronaao na polici, portret je Daniela, naeg jedinog sina.
Rije je odzvanjala u zraku. Ula je kroz moje ui i oduzela mi je disanje na sekundu.
- Vaeg... sina?
Leo je podigao pogled. Vidio sam bolan izraz u njegovim oima i duboko sam se pokajao
zbog ovoga to sam upravo napravio. utio sam, nisam htio otvoriti usta ni da bih ga
zamolio da mi oprosti. Osjeao sam se uasno glupo.
- Da je poivio - poeo je govoriti - bio bi tvoje dobi, moda malo mladi. No umro je ne
navrivi ni godinu dana i bol je bila toliko jaka da smo ludjeli. Zvao se Daniel. Rodio se u
Brazilu 1972. I stigao je dva mjeseca prerano. Kau da je to izazvalo sranu manu. Poivio je
samo tri mjeseca, kao leptir, kao mali aneo. Samo sam ga jednom vidio da se nasmijeio, iz
unutranjosti one staklene krletke koja je bila sve to je vidio od svijeta, i taj maleni osmijeh
ostao je urezan u nama.
Marie je naslikala tu sliku za vrijeme strane potitenosti i nikad se nije odvajala od
nje, premda je nikad nije mogla objesiti ni na jedan zid. Katkad bi je nou rastvorila i
gledala. Smijeila mu se, aputala. Govorila je da moe razgovarati s njim. Bio sam veoma

~ 112 ~
Knjigoteka
 daa&anna

zabrinut. Odluio sam potraiti posao na drugom kraju svijeta, to je mogue dalje. Tako
smo zavrili prvo na Bliskom istoku, a potom u Jugoistonoj Aziji, bjeei od te uasne
uspomene. Nikad vie to nismo pokuali, to s djecom. Mislim da smo oboje proivljavali isto.
Pustili smo da vrijeme juri, naviknuli smo se biti sami. Pretpostavljam da se moda
nikad nismo mogli otarasiti straha.
- ao mi je, zaista, Leo - rekoh - ao mi je to sam... uskomeao to pitanje... ja.
- Ne brini se, mome. Nije mi vano govori li ti to tvoj mozak ili Bog. Veoma sam ti
zahvalan to si me doao obavijestiti ako si mislio da je to potrebno napraviti. Ali istina je da
si me sad rastuio.
Nije me zamolio da odem, ali sam shvatio da to eli.
Tako ti uzvraam za tvoj poziv na veeru, tako ti uzvraam za tvoju ljubaznost, dragi
Leo: pretraujui tvoje police i izvlaei stare i bolne uspomene.
Iziao sam iz kue potonula srca. Htio sam se okrenuti, lupati glavom o njegova vrata i
moliti ga tisuu puta da mi oprosti.

~ 113 ~
Knjigoteka
 daa&anna

8.

Mislim da gubim glavu; Judie. elim otii posjetiti onog doktora. Bilo je blizu osam naveer i
bili smo u kuhinji pansiona Houllihan, Djeca su upravo veerala i ve su bila u postelji,
Beatrice itajui Sumrak, a Jip igrajui Angry Birds na iPadu. Judie nas je pozvala da ondje
provedemo no, daleko od te kue koja je jo izazivala jezu, i ja sam joj bio beskrajno
zahvalan. I tijekom cijelog popodneva dok sam se vrtio po selu i prisustvovao sastanku o
filmskoj veeri na kojemu su dogovoreni detalji o mom nastupu, pokuao sam zadrati
osmijeh pred djecom. to mi je vie ili manje uspijevalo sve dok nisam ostao nasamo s Judie
ispirui tanjure od veere, i nisam vie mogao izdrati.
- Bio je ovo usran dan. Napravio sam glupost na policiji, a to je jo gore, mislim da sam
povrijedio prijatelja.
Judie nije dugo trebalo da pogodi o kome je rije.
- Da, Lea. Otiao sam do njega da razgovaramo. Zapravo sam ga otiao pritisnuti da mi
kae ono to sam elio uti: da nisam lud, nego da postoji razlog za sve to mi se dogaa. A
samo sam uspio uskomeati stare rane. Natjerao sam ga da pria o vrlo bolnoj uspomeni. I
priznao da sam akao po njegovim stvarima one noi kad su dola djeca.
Judie mi je uputila ledeni pogled.
- Napravio si to?
- Gotovo sluajno, ali jesam. Otkrio sam neke stvari koje su mi se uinile udnima,
skrivene na jednoj polici. Neto mi je reklo da pogledam ondje. Zna, doao je as da ti
ispriam neto o svojoj obitelji. O jednoj pomalo udnoj osobini, koju mi Harperovi nosimo
u krvi.
Gotovo apui, izmeu tanjura i tanjura, priao sam joj o svojoj majci. O ujaku
Vincentu, o nesrei Aer Lingusa i glasu koji mi se obratio one olujne noi prije no to sam
iziao iz kue. I o Jipu, njegovom udnom trku po stijenama i svim onim prilikama kad sam
osjeao da e stvari ispasti loe. I dok sam to inio, uvidjeh da sam se ponaao jednako
kao moj otac. Nastojao sam neto prikriti, sakriti pod tepih mislei da e tajna moda nestati
ako o njoj ne budem priao.
- A sad ima puno pravo misliti da sam luak - rekoh kad sam zavrio pripovijest.
- Moda nisi toliko lud - odgovorila je Judie.
Pitao sam je na to misli, ali ona je prinijela prst usnama i molila me da je slijedim.
Proli smo pokraj sobe s leajevima i vidjeli kako Jip ve spava s iPadom koji je pao na pod
uz krevet. Na gornjem leaju bila je Beatrice napola naslonjena kraj svoje male svjetiljke,
zadubljena u knjigu.
Spustili smo se u tiini stubama. Dolje su uz ulina vrata bila jo jedna, povezana s
duanom. Judie ih je otvorila i hodah smo kroz mrani duan, izmeu svjetionika, maketa
brodova i izloenih rabljenih knjiga do prostorije iza duana.
- elim biti sigurna da nee ovo uti. - to?
~ 114 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Neto to sam ti morala ispriati jo one noi kad si mi rekao da si sanjao san o meni.
Ali moe li prvo ponoviti to si vidio?
Ona je sjela i otvorila je malu kutiju u kojoj je uvala travu.
- Gle, Judie, ne znam elim li. Ve sam prilino uprskao danas. I znam da ti je to naudilo.
Ne elim opet nauditi nikome.
- Ajde, Pete, ja te to molim.
Moe, rekoh i vratih se na sliku: ona zavezanih nogu i ruku u rezonantnoj kutiji mog
klavira, u velikoj krvavoj kupki, preklinje me da joj pomognem. Neki mukarac samo to nije
doao da je ozlijedi.
Judie je smotala mah oint i zapalila ga dok sam prepriavao prizor. Kad sam zavrio,
pogledala me s mjeavinom straha i zapanjenosti.
- To je nevjerojatno, Peter, doista nevjerojatno.
- to?
- Ali sve se uklapa, osobito nakon to si mi ispriao ono o svojoj obitelji. Mislim da je
stigao trenutak da ti neto kaem - nastavila je. - Taj mukarac, Donald Kauffman. Tono je
da mi je bio profesor, ali takoer, takoer me lijeio u prolosti. Bila sam njegova
pacijentica.
- Ti?
- Da. Bio je to trenutak u mom ivotu kad sam trebala pomo. Prije putovanja u Indiju.
Imala sam... - povukla je jo jednom oint i progovorila pustivi da dim pobjegne - nesreu.
Sjeo sam. Ispruio sam ruku dok nisam naao njezinu. Stisnuo sam je.
- Oni oiljci na tvojem boku, tono? Komari. Ona je kimnula.
- Nije bilo nikakve nesree s motorom, premda pretpostavljam da si to ve pogodio. A
more... godinama nisam spavala ni s kim due od jedne noi. Ti si prvi. Znala sam da e si
na kraju postavljati pitanja. Kanila sam ti to jednog dana ispriati... zapravo sam to eljela,
ali sam se bojala. To je kao da otvori vrata kroz koja e pustiti da ue puno boli.
Povukla je moda predug dim i ponudila mi doint. Uzeo sam ga, a ona je izbacila kroz
usta veliki oblak aromatinog okusa.
- Ti si takoer jedna od rijetkih osoba u koje imam povjerenja, Peter. I ve dugo nisam
priala tu priu, ali mislim da je ima pravo znati. - Progutala je uzdah. - Postojao je ovjek
koji mi je naudio, Peter. Jako naudio. Ozlijedio mi je bedro, ali to je samo ogrebotina u
usporedbi s onim to mi je napravio u glavi.
Jo se pojavljuje nou. To lice...
Ona je vrsto drala moju ruku svojim prstima, no sasvim sigurno toga nije bila svjesna.
- To se dogodilo prije pet godina. ivjela sam u Londonu, radila na Princess Grace kao
stalni psiholog. To je ono to svi u Clenhburranu znaju o mom ivotu u Londonu. Ali postoji i
neto vie. Pravi razlog zato sam otila.
Ljeti sam svakoga dana odlazila ruati u Regents Park. Ondje sam se sprijateljila s
ovjekom zvanim... zaustavila se na tren, kao da je utvara tog imena u njezinom umu neto
izazvala. Ali je izdrala. Prevladala je to: zvao se Pedro. Bio je Portugalac i radio je u

~ 115 ~
Knjigoteka
 daa&anna

jednom od restoranu s hranom za van blizu stanice metroa. Spravljao je falafel, moje
omiljeno jelo, tako da sam etiri od pet dana prolazila onuda, malo bismo popriali i potom
bih otila u park i sjela na sunce s rukom i knjigom.
Kad sam ve mjesec dana odlazila onamo, uvidjela sam da me Pedro esto gleda u oi,
to je bilo uljudnije no to je normalno, i da se sjea svake pojedinosti koju sam mu ispriala
o sebi. I on se meni svidio. Bila sam sama, upravo sam prekinula s tipom s kojim sam ivjela
vie od tri godine i nisam traila nita ozbiljno. Upoznati zabavne ljude, to je bilo sve, a
Pedro mi se uinio zabavan. Imao je divan osmijeh i uvijek je priao o svom malom selu u
Portugalu, o njegovim plaama, jelu i vinu. Sviao mi se, unato tome to nije bio moj tip i
jedne sam veeri pristala popiti s njim pie. Otili smo nakon posla u bar blizu parka, i Pedro
je inzistirao da on mene poasti, i rekao mi je da se ne miem od stola. U mojoj zemlji
mukarci se pobrinu za sve, rekao je smijeei se. Sve to sam osjeala bila je neka vrsta
romantine iluzije. Koliko je prolo da nisam pustila da me dvore?
Poeli smo piti i brbljati. Sve je teklo savreno dok nisam poela osjeati oamuenost
i pospanost. ak sam se uspjela s time i naaliti dok sam zijevala. Rekla sam Pedru neka ne
misli da mi je dosadno u njegovom drutvu, ali sigurno me svladao veliki umor nagomilan
od cijeloga tjedna. On se nasmijeio i rekao da to ne shvaa osobno. Bio je na kraju krajeva
petak, zar ne? Imam pravo biti umorna. Priao mi je o nekom drugom mjestu, malo ivljem,
koje e me moda razbuditi. Diskoteci u istoj ulici i otili smo onamo. Ali kod sljedee runde
pia poele su mi se sklapati oi dok mi je Pedro i dalje priao o svom ivotu, svojim
planovima da kupi malu nekretninu na Madeiri... i na kraju je on bio taj koji je predloio da
me poveze kui. Ne moe ovakva ii metroom, naalio se, ili e se probuditi na kraju
linije.
U tom trenutku umora diskoteka i njezini zvukovi bili su mi mutni, pa sam pomislila
da sam se moda prebrzo napila i na tren mi je prolo kroz glavu da inim pogreku, da ne
bih trebala ui u auto s tim neznancem. Ali je u meni proradio osjeaj da je to apsurdno, a s
druge strane skoro sam zaspala dok mi je Pedro pomagao izii iz bara. A potom, prije no to
sam se posve onesvijestila, dospjela sam pomisliti kako mu uope nisam dala adresu. Kakva
glupaa, zar ne?
Judie je udahnula kroz nos. Jedna joj je suza kliznula niz obraz, ali se nasmijeila.
Stisnuo sam joj ruku.
- Ah... - rekoh joj - Nema potrebe da... Ali je ona nastavila kao da me nije ula.
- Silovao me - rekla je stanjena glasa stisnuvi potom usne. - Dok sam spavala... i poslije,
kad sam otvorila oi. Bili smo na nekom uasnom mjestu. Sobi bez prozora. Potom sam
doznala da je to bio podrum u Brixtonu. Vezao me za krevet. Za ruke i noge, Peter, kao u
tvom snu,
- Jebemu.
Potraio sam paket cigareta u koulji. Izvukao sam posljednju i zapalio je.
- Bila sam ondje dva dana, Pete, i na neki nain sam jo ondje. Jedan dio mene je
zauvijek ostao ondje. Znala sam da je bilo drugih. Vidjela sam ogrebotine po zidovima,
ensku odjeu i mrlje na podu koje su mogle biti samo krv. Smjesta sam pogodila kakva me
sudbina eka. Ja sam sve znala. Vidjela sam mu lice. Nikad me ne bi pustio da odem iva s
tog mjesta.
~ 116 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Prije no to bi ujutro otiao, ubrizgao bi mi neto: heroin. I vei dio dana provela bih
spavajui. Ali kad bih se probudila i kad sam bila svega svjesna, poela bih vikati ili barem
pokuavala vikati kroz povez. Borila sam se protiv tih konatih zatega, povlaila ih spremna
amputirati si ruku ako treba i napokon je jedna od njih poela lagano poputati. Provela
sam cijeli ivot alei se kako imam jebeno mrave zglobove, a sad e mi oni spasiti ivot.
Kakva ironija, zar ne?
Zamijetila sam da mi je palac uspio kliznuti kroz zategu, ali kost nije doputala da
nastavim dalje. No nisam se dvoumila. Poela sam rukom zadavati suhe, strahovite udarce u
najprikladnijem poloaju ne bih li iaila kost. Konano sam uspjela osloboditi jednu ruku,
a time i povez. I poela sam vikati zovui u pomo, tako jako da sam ubrzo promukla.
Da je Pedro odabrao lisice da me svee, ve bih bila mrtva, ali taj se prokletnik zacijelo
uzdao da u spavati cijeloga dana. Hvala Bogu, prevario se. Prokleti degenerik je prvo ubio
svoju majku i potom upotrijebio taj podrum da poini jo tri umorstva. Tri ene koje su
sigurno imale rune zglobove ire od mojih, ili koje se nisu oduprle drogi kao to je to
uinilo moje tijelo. Tri ene od trideset i osam, etrdeset i jednu i devetnaest godina za koje
se smatralo da su nestale u Londonu, poput tolikih drugih. Nikad nisam htjela previe toga
doznati o njima. Koliko su dugo bile ondje. to im se dogodilo. Samo sam zamolila policajca
fotografiju svake od njih i kad god bih mogla, pokuala sam ih vidjeti u svojim mislima i
poslati im osmijeh. Veoma mi pomae misliti da su one meni pomogle. Na neki nain su mi
rekle: Ti moe, Judie! Zatega e ti dopustiti da pobjegne! Uini to ti, ja vie ne mogu!
Kad se Pedro pojavio tog popodneva na vratima, znala sam da su moji krici imali
uinka. Bio je preplaen, sluen. Ja sam poela opet vikati i on je kleknuo iznad mene i
opalio me tri puta akom u lice tako da sam se od udaraca onesvijestila. Potom je objavio da
e me se rijeiti kao to je to napravio s drugima, i to mi je podrobno objasnio kao da pria s
ogledalom: razrezat e me na komade u svojoj kadi i spaliti ih, jedan po jedan u kodu za
grijanje. Ali budui da sam se tako loe ponijela, opet e mi staviti povez, pa e to napraviti
dok sam iva.
Hvala nebesima, neki je susjed podigao uzbunu i policija je stigla navrijeme. Ve su
prije bili u tom susjedstvu, jer je mjesecima prije neki taksist tvrdio da je vidio ovjeka kako
nosi pijanu enu koja se podudarala s opisom jedne nestale ene: prijanje rtve. Moji povici
i poziv tog susjeda (mladia indijskog imena Asif Sahid, kojega zovem svake godine da mu
estitam Boi) pokrenuli su pravu uzbunu. Policija je lupala na vrata i Pedro je odluio da
u platiti zbog toga to sam ga otkrila. Zabio mi je svoj mesarski no dvaput u bedro prije no
to mu je policajac poslao tri metka u prsa.
- Onaj oiljak...
- Da - ree ona. - To je bio kraj, ali pripovijest nije zavrila ondje, dakako. est mjeseci
nakon toga nisam uspjela spavati. Taj uas je ovladao mnome. Spopadale su me more i
preuzimale kontrolu u bilo kojem trenutku dana ili noi. Budila bih se viui... ili bolje
reeno, urlajui od uasa. Na kraju sam otkrila mali trik: otila bih spavati u svratita s
mladim putnicima. Jedini nain na koji sam uspjela zaspati bio je dok sam bila okruena s
tridesetak osoba uz hrkanje i prde.
Ali to nije bilo ba lako: jedne noi u samotnom hodniku bolnice u kojoj sam radila,
ugledala sam mukarca koji je nalikovao Pedru. Premda sam vidjela potvrdu o njegovoj
~ 117 ~
Knjigoteka
 daa&anna

smrti i njegov le, pomislila sam da je nekako preivio. Zatvorila sam se u sobu, u prostoriju
za ienje, i ondje sam skrivena provela no. Plaui.
Poela sam se drogirati. Prvo s legalnim drogama, koje je bilo lako nabaviti na mom
poslu, potom s jaima. Tako sam provela pet ili est mjeseci svoga ivota. Nisam mogla biti
sama ni minutu i poela sam posjeivati barove, prijateljevati s najveima, najjaima i
najnasilnijima koje sam mogla pronai. Postala sam nepristupana, zakaila se za te stvari...
pretpostavljam da sam se jednog jutra probudila u nepoznatoj kui, uz nepoznatog tipa i
uvidjela da je to uklet put prema paklu. Usto, u bolnici su mi napravili veliku uslugu:
otpustili su me. Moj koordinator, tip kojega sam tada mrzila, ali kojega sad duboko
potujem, rekao mi je da su pokuali okrenuti glavu to se tie mojih stalnih odsustava i
stanja u kojemu bih dolazila u bolnicu, ali da iskreno misle da nisam sposobna raditi. On me
poslao da razgovaram s Kauffmanom jer je znao da sam ga poznavala i divila mu se
(obiavala sam priati o njemu i njegovoj metodi hipnoze za vrijeme kave, kad sam jo pila
kavu) i predloio mi je da dogovorim sastanak s njim u Belfastu. Dobro, zapravo me
primorao da okrenem broj. I otila sam onamo.
Kauffman je sasluao moju priu i rekao da e mi pomoi, ali da se trebam preseliti u
Belfast, Moja metoda je intenzivna, ali funkcionira. U mjesec dana mogue je srediti vei dio
ove havarije.
Bilo je to prvi put da sam posjetila Irsku i odmah sam zavoljela to mjesto. Krajem
tjedna, kad nisam bila na nekom Kauffmanovom savjetovanju, unajmila bih auto i putovala
sjeverom. Onda sam pomislila da bih jednoga dana voljela ivjeti na tom mjestu. Jednom
takvom prilikom izgubila sam se i zavrila ovdje u Clenhburranu, i tako sam upoznala
gospou Houllihan. Bilo je pasje popodne i samo je njezin duan bio otvoren. Posluila mi je
aj i ponudila konaite (tih dana nije bilo pansiona u Clenhburranu). Bila je oaravajua
ena. Putnica koja je obila pola svijeta. Provele smo veer priajui, i premda joj nikad
nisam ispriala istinu o sebi, vjerujem da je na odreen nain ona sve naslutila, ili barem
dobar dio. Priznala mi je da namjerava ii u mirovinu za koju godinu i da ne poznaje nikoga
tko bi htio preuzeti uzde njezinog posla. Mislim da je znala da u prihvatiti i nije se bas
iznenadila kad sam na to pristala... ali prije bih voljela otputovati na neko daleko mjesto,
kao to ste vi napravili.
Dogovoreno, draga, rekla mi je, Ali nemoj dugo. Te sam noi, prvi put u godinu
dana, spavala bez pomoi kakve droge ili nekog posebnog trika. A kad sam se sutradan
probudila i spustila u luku te vidjela starce kako bacaju jelo tuljanima, zakljuila sam da
volim to mjesto.
Mjesec i pol kasnije Kauffman i ja postigli smo velik napredak. Jo sam patila od
komarnih snova, a Kauffman je bio iskren o tome: I dalje e ih biti, Judie, moda zauvijek.
To je oiljak vrlo velike rane. Ah je ta rana barem prestala krvariti. I to je bilo tono. Kroz
hipnozu sam uspjela udaljiti to udovite od sebe, pretvoriti ga u mutan i nejasan glas od
kojega sam se sad mogla braniti. I tada sam bila spremna uzeti svoju naprtnjau i otii. I to
sam napravila. Vijetnam, Tajland, Indija, Nepal. Duhovna utoita. Meditacija. Nauila sam
kontrolirati svoje emocije, prihvaati ih kao neto neizbjeno, ali ih postaviti na svoje
mjesto. Na mjesto koje e mi dopustiti da nastavim napredovati kroz ivot. I kad sam bila

~ 118 ~
Knjigoteka
 daa&anna

spremna vratiti se, gospoa Houllihan me i dalje ekala kako bi mogla otii u mirovinu i
ivjeti na Tenerifama.
- Radujem se to si se vratila - rekoh, primivi njezinu ruku i poljubivi je. - Radujem se
to si se nala ovdje, to su te crte na tvojoj ruci dovele do Clenhburrana.
- Ja se takoer radujem, Peter. Eto, sad zna istinu. Moda nisi tako lud.
- Tono. Ali u svakom sluaju elim vidjeti Kauffmana. Vie se ne pouzdajem u samoga
sebe. Moram pokuati preuzeti kontrolu nad svim tim, a upravo sad to se ime ini jedinom
razumnom opcijom. Moe li mi pomoi da ga posjetim to prije?
To je rijeeno, Peter - odgovorila je Judie. - Sredit u to.

~ 119 ~
Knjigoteka
 daa&anna

9.

Donald Kauffman primio me etiri dana poslije u svom domu u Belfastu u Ulici Archer. Judie
ga je nazvala u utorak, ali mu je raspored bio tako zgusnut da me samo iz osobne usluge
mogao pribiljeiti za termin u nedjelju, na dan njegova odmora.
Kauffman je bio mukarac od ezdesetak godina, nizak, ivahan, snana i odluna glasa
i obdaren velikim oima sove. Izgledao je kao genij, a prema Judienu miljenju je to i bio,
autentina eminencija na podruju klinike hipnoze, autor knjiga koje su se itale na
sveuilitima diljem svijeta i kreator inovacijskih metoda koje su promijenile nain rada
mnogih psihijatara i psihologa u tom podruju. Sva ta kreativna energija i znanje skupljeni
su u tom nervoznom i suhom mukarcu koji je stajao preda mnom.
Ordinacija je bila smjetena u suterenu njegovog doma, gostoljubivo i svjetlo mjesto
kroz ije su se prozore vidjele noge prolaznika koji su hodah ulicom. Police s knjigama
dopirale su do samog stropa, a na njegovu pisaem stolu, malom drvenom stolu, knjige su se
gomilale na gotovo nemogu nain s obje strane malog pisaeg stroja s napola dovrenim
papirom na njegovom valjku.
Polomio sam se od zahvaljivanja im smo onamo stigli. No on je odmahnuo rukom kao
da eli otjerati svu tu uljudnost.
- Ne brinite se - rekao je. - Judie mi je dobra prijateljica. Kauffman mi je ponudio aj i
pozvao me da sjednem na udobnu sofu od svjetlosmee koe. Potom je krenuo ravno u sr.
- Judie mi je ispriala neto preko telefona, ali moda je bolje da ponem to sluati iz
vaih usta.
Utonuo sam u tu konatu sofu i opet mu ispripovijedao sve otpoetka. Munja, pojava
Marie, jezovita vijest u novinama u tatinoj kui... Potom onaj kombi i tri zloinca u njemu,
gangsteri, ubojice, to god bili. Opisao sam ih jednog po jednog, enu s krasnim nogama,
debelog koji je hodao kao da lupa nogom po vratima i udjivog gmaza s crnim naoalama i
zaglaenom kosom. Nisam htio nita izostaviti.
Kauffman je sluao usredotoeno, sa svojim prodornim pogledom i aurom arobnjaka,
uope ne pravei biljeke. Naslonjen na naslon sofe, s rukama prekrienim na prsima,
pomaknuo se tek nekoliko puta tijekom jednog sata, koliko mi je trebalo da mu
ispripovijedam svoje more. Bilo je to kao da sam kod lijenika i priam mu o tom kalju koji
me jako zabrinjava. Samim time to si mu to ispriao, ve bi ti prolo pola simptoma.
Postavio mi je neka pitanja. Jesam li ijednom pogledao na sat? Ne, odgovorio sam, iz
nekog razloga nijednom... Jesam li nekad pozvao nekoga telefonom? Moj je telefon uvijek
bio iskljuen. Zato nisam probudio djecu kad sam uo udarce na vratima? Odgovorio sam
da nisam htio da se zabrinu. Priajte mi o toj zadnjoj noi, gospodine Harper, u kojem
trenutku mislite da su hulje nestale.
Ne znam. Pretpostavljam u trenutku kad sam opet uao u kuu.

~ 120 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Napravio je predah da popui, a ja sam se ispriao da odem na zahod. Iz predvorja sam

obavio kratak poziv Judie da je pitam kako su oni. Jip i Beatrice su bih malo zabrinuti tog
jutra kad sam im objasnio da neu ii s njima u zooloki, jer moram posjetiti lijenika.
- Odlino se provode, ne brini se - odgovorila je. - Kako ide tamo? Kako je Donald?
Rekoh joj da upravo pui lulu. To je Judie natjeralo da se nasmije.
- To je trik koji rabi da napravi stanku. Uvijek to radi. Ispriala mi je da e ii jesti u
Burger King i da kane poslije toga pogledati neki animirani film u kinu. Kauffman je priao o
intenzivnoj seansi koja e se moda produljiti do pet ili est popodne.
- Kad iziem veeras - rekoh joj - zajedno idemo neto pojesti.
Potom sam se vratio u suteren. Kauffman je puio lulu i prelazio kroz biljeke koje je
ispisao u biljenici. Sjeo sam na sofu, prihvatio drugu alicu aja i pitao ga kako mu se sve to
ini.
- Neobian sluaj, neu vas zavaravati - odgovorio je doktor ne prestajui gledati svoje
papire. - uo sam za sline stvari, fragmentarnije, ali ovo vae je kao velika opera. Imate
uistinu zanimljiv mozak.
Nasmijeio sam se, premda to nije bio ba iskaz ljubaznosti kakav bi mi prijalo primiti.
- Oprostite mi na ali, gospodine Harper. Kad ovjek provodi ivot sluajui prie, mora
se razveseliti kad jedna od njih izie izvan granica uobiajenoga. Poput vae. Nesumnjivo je
elektrini ok to ga je izazvala ta munja u korijenu vaih vizija. Meni se ini da on djeluje
kao veliko emocionalno pojaalo. Moda na psihosomatski nain. Zato se sve snimke ine
dobrima. Iskreno, ne vjerujem da imate bilo kakvu tjelesnu bolest.
- Hoete rei da izmiljam te glavobolje?
- Ne kaem da to izmiljate, ali vjerojatno uzrok tog bola nije tamo gdje mislimo. Vi
uzimate lijekove koji nemaju ni najmanjeg uinka, to je uvelike slino obinom
psihosomatskom poremeaju. S druge strane, a prije nego zaem neto vise udubinu,
napisat u vam broj telefona jako dobrog neurologa u Dublinu. Ako elite drugo miljenje,
mogu vas uputiti k njemu. Recite mu da sam vas ja poslao.
U nastavku se Kauffman usredotoio na vizije i epizode koje nije dvojio kvalificirati kao
parasomniju.
- Praktiki sam u to siguran.
Ja sam pronaao tu rije na svojim istraivanjima po internetu i znao sam da to znai
neto vrlo slino mjesearenju.
- A kako objanjavate to to sam savreno sposoban sjetiti se svega toga?
- Za poetak, u to vi vjerujete - ree Kauffman. - Nema nikakvog jamstva da ste zaista
iskusili ono ega se sjeate. Nitko vas nije snimio niti je bio svjedok vaih kretanja. Kako
moete biti tako sigurni da ste se bacili niz obronak? Moda ste se samo spotaknuli na pragu
kue, a va san je to protumaio na taj nain. Mrlje od pijeska, prema onome kako ste opisali
svoj dom, mogle bi potjecati s bilo kojeg mjesta. Mogue je da su sve to rekonstrukcije,
gospodine Harper. Kompilacije koje ste izveli o stvarnim osjetilnim injenicama
uzrokovanima vaim mjesearenjem. esto se brkaju s lucidnim snovima ili astralnim
putovanjima.

~ 121 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ali kad se to prvi put dogodilo, vozio sam auto, probudio susjede u njihovoj kui! To
nije bila rekonstrukcija. Bio sam ondje.
- Ne dvojim da je bilo tako, barem to se tie dogaaja per se. Ali ima zabiljeenih
sluajeva vozaa mjeseara, ak i osoba koje su imale spolni odnos tijekom iskustva epizode
mjesearenja. Imao sam pacijenticu koja je kuhala spavajui i katkad bi sanjala da je osvojila
kulinarsku nagradu. Nemojte se muiti, gospodine Harper, vae su vizije stravino
objanjenje da va mozak, iz nekog razloga, kree u svoje none etnje.
- Ali odakle sam izvukao tu priu? Kombi, ta tri tako stvarna lika. Mogao sam ak uti
njihove glasove.
- Vjerujte mi, to je moglo doi s bilo kojeg mjesta. Moda su to osobe s kojima ste se
mimoili dvaput u ivotu, u drugom gradu, dok ste putovali vlakom. Mozak moe
desedjeima skladititi podatak o nekom licu i predstaviti nam ga u snu, kao da ga je va
um stvorio ni iz ega. Poznajete Freudovo Tumaenje snova? Postoji u toj knjizi vrlo
prigodna pria o ovjeku koji sanja da lijei ivotinje ljekovitom biljkom ijeg se imena
sjetio kad se probudio: Asplenium ruta muralis. Taj ovjek, koji se zove Delboeuf, zaudio je
samoga sebe kad se sutradan uvjerio da ne samo da je naziv koji je sanjao stvaran, nego da
odgovara ljekovitoj biljci. A pogotovo zato to on nema znanja o ljekovitim biljkama! Tek
esnaest godina poslije otkrit e misterij kad je na putovanju, sluajno, u domu jednog
prijatelja u vicarskoj, pronaao knjiicu sa suenim ljekovitim biljkama s biljekama koje je
sam zapisao! Prije esnaest godina Delboeufov je um pribiljeio, uskladitio i zaboravio ime
te biljke, sve do jedne noi kad je, dok je njegov um organizirao novi san, odluio iskopati taj
podatak iz njegovog pranog kutka i predstaviti ga pod svjetlima mentalne pozornice.
Tako neto dogaa se u brojnim prigodama. Prvo to ovjeku doe u glavu je
paranormalni odgovor: proli ivoti, reinkarnacija, ak boanske vizije poput onih za koje vi
vjerujete da ih doivljavate. Ali odgovor je sto posto znanstven. Mraan, ali znanstven.
Pamenje i ljudski mozak prostrani su univerzumi u koje je znanost zasad uspjela uvui tek
malu sondu, gospodine Harper. Stigli smo do Mjeseca, ali nismo sposobni objasniti to se
zbiva u naim glavama! U vaem sluaju, gdje je rije o umjetnikom i kreativnom umu
naviknutom da iskusi duboke i nesvjesne osjeaje, tragovi elektrinog oka kakav ste
pretrpjeli svakako mogu biti uzrok tih tako radikalnih epizoda.
to se tie oblika koji poprimaju, njihovog simbolizma, mogli bismo tomu posvetiti
cijelu godinu psihoterapije da bismo ga uspjeli shvatiti. Zato sanjate te prijetnje, kakve
mrane, pa ak i zabranjene osjeaje pokuavate pokrenuti u svojim snovima...
- Mislite da postoji neto to elim rei samome sebi tim vizijama?
- Pokuajte sami sebi odgovoriti - ree Kauffman. - Mislite li da imate potpuno sretan i
skladan ivot?
- Ne - rekoh bez razmiljanja. - Ja... dobro, razveo sam se nedavno. Bila je to vrlo gorka
pilula. S dvoje djece... a mislim da se odrazilo i na moje zanimanje. Bavim se skladanjem
glazbe i sad patim od blokade.
- A niste pomislili da sve te vizije mogu biti povezane s vaim razvodom?
- S mojim razvodom? Ali kako?

~ 122 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Na tisuu zamislivih naina. - Kauffman zamae rukama po zraku. - Va se ivot razbio,

vaa ravnotea otila je u smee. Mogue je da ti napadi koje sanjate nisu drugo doli
ponavljanje te traume. Naini vaeg mozga da se prisjeti neega jer ga moda vi
primoravate da zaboravi prebrzo.
Doktor je izvukao lulu iz usta, pogled mu se izgubio u zraku sobe, kao da oima prati
utvaru.
- Moda bi to ak moglo biti zbog vae pojaane potrebe da zatitite djecu. Vidjeh ste da
su vae oinske dunosti smanjene nakon razvoda i sad kad su vaa djeca opet pod vaom
kontrolom, moda se va um eli obnoviti kroz prijetnju koja bi vam dala povoda da
potvrdite svoju zatitniku ulogu. Tko zna... - vratio je lulu u usta i nasmijeio mi se, kao da
se ispriava jer se na tren izgubio u nebesima - to su samo teorije iscrtane u zraku.
Trebali bismo poeti s terapijom da doemo do injenica koje se kriju iza tog pitanja, ali to
bi nam oduzelo puno vremena. Sad je prioritet vae mjesearenje. Vi ste s razlogom
zabrinuti za svoju djecu. Ali vjerojatno ete na kraju nauditi samome sebi budete li opet
imali epizode slinog intenziteta. Jeste li uli kad za kliniku hipnozu?
- Hipnotizirat ete me? - pitao sam, ne mogavi suzbiti lagani osmijeh koji je zatitrao na
mojim usnama.
Kauffman se takoer nasmijeio.
- Jasan mi je va osmijeh, gospodine Harper. Televizija i neki arlatani pripomogli su
stvaranju pogrenog mita o hipnozi, ali vjerujte mi kad vam kaem da je to disciplina ija je
uinkovitost priznata i potvrena u lijenikom svijetu, konkretno u podruju mjesearenja.
Neete izgubiti svijest, ili barem ne nuno, neete biti ni preputeni meni na milost - neu
vas natjerati da pljakate banke kao u slavnom filmu Woodyja Allena. U svakom sluaju,
znajte da e cijela vjeba ostati snimljena na zapeaenoj kameri i predat u vam kopiju iste.
Pristajete li sudjelovati u tretmanu tog tipa?
- Uinit u to god treba kako bih se izlijeio.
Bilo je ve dva poslijepodne i rebrenice ureda bile su potpuno sputene da smanje
osvjetljenje, premda je Kauffman ostavio poluotvoren prozor, pa se provuklo neto
povjetarca i buke s ulice. Potom se popeo u svoj dom i vratio se s videokamerom koju je
montirao na tronoac i usmjerio je prema meni.
- Ja nisam nikakav arobnjak, gospodine Harper, samo vodi, ali vi ste taj koji mi treba
otvoriti sva vrata. elim da se opustite toliko duboko da uspijete zaboraviti da ste ovdje sa
mnom, ali za to mi je potrebno da ponete oputati tijelo, dio po dio, dok ritmiki diete. Vi
ste glazbenik, sigurno mi moete rei kojom brzinom sad diete. Andante? Ha, vidite? Sad
trebate malo smanjiti brzinu, prvo do adaggia. A u meuvremenu pomislite na prste svojih
stopala, na svoje glenjeve... zamjeujete li ih? aljemo ih na praznike, oslobodite ih, ostavite
ih posve umrtvljenima. Idemo prema gore. Ova su koljena jo vrlo vrsta...
Ne znam koliko mi je vremena trebalo da preem od adaggia do lento moderatta, ali
doao je trenutak kad je Kauffman poeo neto opisivati i zamolio me da to zamislim:
Koraate po pustinji. Ugodna je temperatura. Pue svje povjetarac. Hou da se
fiksirate na toku u daljini, nepun kilometar daleko. To je toka jedne piramide, moete li je
vidjeti? Nema niega drugog osim toga na visoravni. Nastavite disati i priite.

~ 123 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Iz nekog razloga moj je um odabrao ruiastu boju da oboji pijesak te pustinje. Bilo je to
ugodno mjesto, kao to sam objasnio doktoru. Na nebu su bili zelenkasti oblaci. Koraao
sam dok nisam doao do vrha te piramide, koja je u mom umu izgledala kao kobaltna, vrlo
tamna, i doktor mi je rekao da potraim vrata na jednoj od etiri strane vrha. Rekao mi je da
u ih prepoznati im ih vidim i bilo je tako, bila su ondje. Eliptina vrata, lagano pokrivena
pijeskom. Upotrijebio sam prste da ocrtam njihov obris i potom oistio pijesak koji ih je
pokrivao dok nisam pronaao kolut.
Povucite ih, naredio je glas (doktora) i napravio sam to.
Vidite stube priljubljene uza zid, ispod je sve vrlo mrano. Uite, krenite stubitem i
ponite se sputati. Udahnite jednom i spustite se jednu stubu. Udahnite opet i spustite se
na drugu...
Bilo je lako. Jedna stuba, pa druga. Uvijek je jedna ekala ispod mojih stopala i inilo mi
se da je protekla cijela vjenost dok sam se onamo sputao, ali u zbilji ba nisam za to mario.
Piramide su divovske, sjetio sam se, i ini se da ove stube dopiru duboko dolje.
Ali osjeao sam se dobro sputajui se onamo. Zapravo sam se osjeao i vie nego
dobro. I glas je neprestano bio ondje i govorio mi to trebam raditi.
Kad doe do dna, uzmi baklju i hodaj kroz hodnik. Ve smo blizu. Jako smo blizu,
Peter.
Hodnik je bio uzak i nastavljao se sputati. Bile su to duge stube, poput onih kakve sam
jednom vidio na Venecijanskim ulicama. A zidovi od ciglica podsjeah su me na gimnastiku
dvoranu moje kole u Dublinu. Deset krugova kazne, Harper.
Da, gospodine!
Nastavio sam se sputati u taj mrak ne postavljajui si nikakvo pitanje. A emu bi to
uope pomoglo? U ovom ivotu dopadne te to te dopadne. Igraj sa svojim kartama kao da
ne postoji sutra, Peter. Ja u te ekati, dragi deko. Tko je ondje s tobom, Peter?
ao mi je, mislio sam da je majka.
Ne brini se. Nastavi koraati. Dii.
Napokon smo stigli. U nekom trenutku. Samta sanctorum bilo je golemo i drevno
mjesto, velik svod osvijetljen stotinama svijea rasprenih po tlu. Sjetio sam se ispitne
dvorane na konzervatoriju u Amsterdamu. To je dan audicije, ali ljudi nisu jo doli.
Usredotoi se, Harpere, strah ti pomae. Pretvori ga u svog saveznika.
Glas je rekao da se fiksiram na veliko bijelo platno u sreditu dvorane. Veliko filmsko
platno. to eli vidjeti, Peter? to to eli vidjeti na velikom ekranu?
Mogu birati, zaista?
Ekran je ocrtao Clemino lice.
Bio je to upravo dan kojega sam se sjeao, opet i opet iznova. Dan kad se toplina
pretvorila u hladnou. Htio sam ga se puno puta prisjetiti, ali bi mi moje sjeanje uvijek
ponudilo iskrivljenu sliku tog trenutka.
Sjedei u kuhinju, odjevena u tamnosivu vestu, vrtjela je licu u alici aja koji se
ohladio. ekala me. Gdje su djeca?
S mojom majkom, Peter. Nisam htjela da budu u kui... danas... Moram ti neto rei.
~ 124 ~
Knjigoteka
 daa&anna

I onda se, kao arobnim tapiem, veliki svod, sancta sanctorum, zamutio na nebu.
Kamo idemo sad, gospodine Harper? Zauo se glas odnekuda.
Dobro pitanje!, povikao sam. I ja bih to volio znati.
Sad sam bio u Billovu zubu i bila je no. Veliki crni kumulonim-bus lebdio je nad
breuljkom, samo to se nije istresao nada mnom. Ili je to ve napravio?
to vidite?
Trag. Trag munje jo je lebdio u zraku. Bio je to fosfcrescentni oiljak, ogrebotina,
pukotina u praznini. Bila je nacrtana tono na mjestu gdje je udarila, uza staro drvo. A
njezina su se grananja pruala kao apsurdno duge ruke neke vjetice.
Priao sam paljivo, jer bi to moglo baciti na mene iskre i ostaviti me sprenog na licu
mjesta. Sad sam od toga bio udaljen jedan metar. Mogu li ga dotaknuti? Ispruio sam ruku i
zamijetio neto nalik kristalu. Zid od golemog kristala, slomljen. I onda sam kroz njega,
izmeu dvije debele grane svjetla, ugledao kako se netko pribliava u noi, kroz kiu.
Potrajalo je malo dok ga nisam prepoznao, povlaei se par koraka unatrag, uplaen. Je
li to jedan od gangstera?
Potrajalo je dok ga nisam prepoznao. Imao je staru bradu, bijelu majicu natopljenu
krvlju, veoma umorne oi. Izgleda usrano, to sam obino govorio samome sebi kad bih se
ujutro gledao u zrcalu. I to je bilo upravo ono to sam gledao. Odraz Petera Harpera s druge
strane stakla.
Ali drugi Harper bio je ranjen i uplaen. I on je mene vidio i poeo je koraati prema
meni. epao je i drao se za jedan bok. Njegovo je lice bilo naduto, a tanka krvava nit curila
mu je kroz spoj na usnama.
Pribliio se staklu gotovo jednako blizu kao to sam ja bio prije no to sam se
odmaknuo. Podigao je aku i pustio je da padne na to staklo. Sve je odzvonilo.
Njegovo lice. ak se nije potrudio niti otvoriti usta. Bilo je kao da nosi svoja (moja)
muda u obrazima. Neto mu je krvarilo unutra. A njegove su oi bile izbezumljene. Neto se
slomilo u starom satu koji je nosio na ramenima.
Pete, jeste li i dalje ondje?
Jo jedan udarac po staklu. I jo jedan. Drugi Harper elio je da mu otvorim vrata.
Nepostojea vrata.
Poeo sam drhtati. to eli?, povikao sam.
Pete, vrijeme je da se pone opet penjati. Dogovoreno?
Ne! Priekajte. Ne sad.
Unato odvratnosti i strahu, pribliio sam se tom slomljenom staklu i poravnao oi s
onima mog udovinog odraza. On me gledao preplaen, vidio sam kako mu krvave suze
teku niz obraze.
Recite mi, Peter; hajde, recite mi. to se dogaa?
Idemo brojiti do tri, gospodine Harper. Jedan...
Svjetlo je postajalo sve jae i jae. Outjeh da odlazim iz tog mjesta.
Ajde, kurvin sine! Pustite to. Moram doznati.
~ 125 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Peter nadut od udarca nije nosio svoja muda u obrazima. Kad je otvorio usta pustio je
da mu pobjegne malo tamne tekuine. Pribliio se staklu koliko je mogao i ja sam stavio uho
na njegova usta.
Dva...
I uo rije, proaptanu, oblikovanu u promuklom i oajnom grlu.
Prekasno je. Svi su mrtvi.
Tri.

~ 126 ~
Knjigoteka
 daa&anna

10.

Ta kraju tog dugog dana Judie i djeca pojavili su se u Ulici Archer.

Kauffmanu je bilo drae da se ne vidi s Judie prije seanse, moda zato to bi volio izbjei
bilo kakvu familijarnost prije samog savjetovanja, ali im se ondje pojavila, ovjek je
smjesta promijenio pjesmu. Grho ju je dugu minutu kao netko tko se nakon mnogo godina
ponovno naao s velikim prijateljem. Judie se takoer nije mogla suzdrati da ne ispusti
koju suzu. Toga sam jutra na doruku u hotelu zamijetio da je nervozna i ona je priznala da
je sve to - posjet Belfastu, spoznaja da e otii vidjeti Kauffmana - vraa u vrlo teke dane iz
njezina prolog ivota. Dola sam ovamo kao sablast, a izila odavde kao osoba, i uvijek
kad stupim u ovaj grad, ivci mi izmile na povrinu koe.
Judie i doktor razmijenili su koju rije dok su djeca istraivala zbirku porculanskih
figurica koje su leale na komodi u predvorju, na opasnoj udaljenosti od njihovih ruku.
Obeali su da e se vrlo brzo vidjeti, moda u Clenhburranu, rekao je Kauffman, koji nikad
nije bio ondje. Poslije, u trenutku rastanka, doktor mi je pristupio u hodniku kad su Judie i
djeca ve bili na ulici. Rekao je da bi bilo dobro da se opet vidimo. Bilo je nekih zanimljivih
stvari tijekom vjebe. Bilo bi dobro da to ponovimo. Dogovorili smo se da emo uglaviti
sastanak za kolovoz ili rujan, kad se djeca vrate u Amsterdam. Savjetovao mi je da do tog
asa pokuam ivjeti oputeno, da uivam u svojoj djeci i maknem se od tableta koliko god
mogu. Ako se dogodi jo jedna vizija, pokuajte je pribiljeiti. Poaljite mi mail ako se opet
dogodi.
Sutradan smo se vozili po kii, u tiini. Jo zbrkana uma. Nakon dugog i intenzivnog
dana u Kauffmanovoj ordinaciji nisam bio u stanju sklopiti oka. A ni Judie nije bila dobro.
Povratak u Belfast potpuno ju je izbacio iz ravnotee. Te noi, koju smo proveli u razliitim
hotelskim sobama, imala je veoma izraene more. Beatrice, koja je spavala s njom u
dvokrevetnoj sobi, to mi je ispriala na doruku.
Nije se prestala micati, kao da ju je neto preplailo. Probudila sam je i potom smo
spavale zagrljene ostatak noi.
Stali smo u Prolazu divova. Loe vrijeme nije sprijeilo Beatrice i Jipa da iziu iz auta
spremni istraivati taj - gotovo nestvarni - labirint bazaltnih stupova koji su se tog dana
pojavljivali i nestajali u niskoj maglutini.
Pustili smo ih da pobjegnu meu planine bazaltnih pilota i trenutak kad su djeca
nestala iza stupova iskoristili smo da si damo vrui poljubac. S djecom kraj sebe i s naom
stidljivou odraslih ve smo zaboravili kakav okus imaju nae usne. Kad smo se razdvojili,
stajao sam gledajui lijepo Judieno lice obiljeeno s jednom ili dvije bore zrelosti i ponekom
pjegom uz nos.
uli smo kako u daljini djeca viu i smiju se. Primio sam Judie za ruke i gledao je
netremice.
- uj... volio bih da o neemu popriamo.

~ 127 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Osjetio sam kako je njezino tijelo lagano zadrhtalo na tu reenicu. Zvuala je tono
onako kako je trebala zvuati: kao vaan razgovor.
- Ne - rekoh, napola se smijui - prije no to se uplai i otri, nemam nikakav prsten
spremljen u kaputu.
Ona je kimnula glavom, ne rekavi ni rije.
- Kanim se vratiti u Nizozemsku ili Belgiju krajem godine. elim biti blie djeci, shvatio
sam koliko mi to treba, dio su mog ivota i ne mogu od toga pobjei. Premalo mi je da ih
viam svaka tri mjeseca.
Njezino je lice poprimilo drukiji izraz. Stisnula je zube, moda se neto zlovolje
provuklo u njezin pogled. Moda bi, na kraju krajeva, vie voljela prsten. A moda je to
zazvualo kao zbogom.
- Tono... - rekla je. - Slaem se... Treba tako napraviti. To je dvoje genijalne djece.
Zasluuju da im je otac jako blizu.
Zamijetio sam da povlai svoje ruke, kao da se eli osloboditi. Zgrabio sam ih blago.
- ekaj. Pitao sam se bi li pola sa mnom - rekoh tada.
Nakon to sam to rekao, postao sam nervozan i osjeao se kao etrnaestogodinjak kad
sam pitao za spoj svoju kolsku ljubav na eljeznikoj stanici u Tarahu u Dublinu.
Judie je irom otvorila oi. Pustila je da joj se omakne kratak grohot.
- to? U Nizozemsku?
- Da. Na kontinent. Njemaka, Nizozemska, Belgija. Mogli bismo izabrati mjesto, pod
uvjetom da ima meugradski vlak do Amsterdama. Gle, Judie, mogao bih ti pomoi da
pone ispoetka, neto kao duan gospoe Houllihan na drugom mjestu. Ti si marljiva i
veoma si nadarena, uvjeren sam da bi ti uspjelo da to opet proradi. Bilo gdje na svijetu.
Nasmijala se.
- Ja... ne znam to rei, Pete. - Primila me za ruku. - Hvala ti. Hvala to rauna na mene
u svom ivotu. Nisam to oekivala.
To takoer nije bilo ono to sam ja oekivao (kako bi bilo jedno okruglo DA, da se baci u
moje naruje i kae mi da e me slijediti kamo god poao?). Kia je malo jenjala.
- Jasno, Judie... dobro, dogodilo se kako se dogodilo. Ne kanim forsirati stvari, ali u
posljednje vrijeme sam poeo osjeati neto prema tebi. Neto snanije od obine avanture.
I pitao sam se osjea li i ti isto.
- Da, osjeam - rekla je lagano briui oi. - Ali ovo je... vrlo neoekivano.
Neoekivano, to je zvualo kao projekt ao mi je, ali... Pomislio sam da e mi se srce
spustiti u pete.
- Mogu li malo razmisliti? Ne elim da to zvui kao ne, no zatekao si me potpuno
nespremnu. Shvati, ja... ja nisam takva. Ne mogu ovako iznenada donijeti odluku. ao mi je
ako to ne zvui jako romantino.
Stisnuo sam njezine prste meu svojima.
- Ne brini se. Kao da nismo o ovome nikad razgovarali. To je ludost. Oprosti. Bio sam
idiot to sam te doveo do toga da mora birati.

~ 128 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ne, Peter... Dobro je, ali shvati. To je neto... veliko. Velika promjena.
- Da... jasno, Judie - odgovorio sam.
Djeca su se vraala pojavivi se iza jednog stupa. Dvije figurice umotane u crvenu i utu
kinu kabanicu.
- Tata, Judie! - zazvali su nas. - Doite ovo vidjeti! Nali smo divovskog raka!
Nasmijeio sam se to sam bolje mogao. Judie se takoer dobro ponaala kad smo nali
raka i potom u autu na povratku u Clenhburran pod kiom. Stavljao sam jedan CD za drugim
dok nismo stigli do sela. Nije mi ba bilo do razgovora.

~ 129 ~
Knjigoteka
 daa&anna

TREI DIO

~ 130 ~
Knjigoteka
 daa&anna

1.

Crni kombi s ispisanim naslovom Blake ASudiovisuales bio je parkiran pred Chesterovim
duanom s otvorenim velikim vratima. Dva tehniara iz kompanije, potpuno odjevena u
crno, ulazila su i izlazila nosei kutije, zvunike i kolute kablova.
- Gdje e montirati ekran? - pitao je Donovan.
- Ondje, na kraju luke, uza zatitni zid - odgovorio je Chester.
- Pa ne vidim nikakvu tribinu. Pitam se kako to misle napraviti. Chester, Donovan i
gospodin Douglas uzeli su slobodno jutro da bi doivjeli ambijent luke. Naslonjeni na duan
s potanskim markama i duhanom posvetili su se promatranju i komentiranju
prometovanja ljudi i tehnike s nekoliko limenki Bavarije u ruci.
Bio je dan uoi filmske noi na otvorenom i u selu se osjealo slavljeniko ozraje. Ideja
koju su mjesecima prije kritizirah u pivnici i za koju nisu pokazali previe zanimanja, sad je
izazivala znatielju. ene su organizirale cijelu tu poslasticu? S kojim novcem? Ah! To su
opinski fondovi za kulturu! Nismo ni znali da taj novac postoji. Druge godine trebamo i mi
to traiti! Mogli bismo staviti divovski ekran za kup est nacija. Kako vam se to ini? Svi su
sretno kimali svojim napola ispijenim limenkama Bavarije u rukama, svjesni da se to
vjerojatno nee dogoditi i da e ene sa svojim neupadljivim, ali elinim nainom da
napreduju svijetom na kraju dobiti utakmicu i u godini koja dolazi.
- Kako je, gospodine Harper! - pozdravili su me kad sam se ondje pojavio. - Rekli su nam
da ete veeras svirati klavir. Jedva ekamo da vas ujemo. Pivo?
Odbio sam poziv s osmijehom. Samo sam doao po duhan i novine. Jesu li vidjeli Judie?
Nije bila u duanu i neke su mi ene rekle da je u luci.
- inilo mi se da sam je vidio u otkupnoj stanici. Nas nisu pustili da uemo, zato smo
ovdje. Ali vas e pustiti. Uite i ispriajte nam to ene unutra rade.
Stali su se od srca smijati. Chester je s ponosom pokazao svojih jedinih est zuba kao da
pokazuje medalju. Potom me otpratio unutra i napravili smo uobiajenu transakciju. Duhan,
Irish Times i najnoviji roman strave koji je stigao u selo. Kad smo opet izili na ulicu,
Donovan je pitao tehniara gdje i kako kane montirati ekran. Tehniar, momak crvenkaste
kose i brade, vrlo debeo i oznojen, objasnio im je da se nema to montirati jer je ekran na
kojemu se projektiraju filmovi poput velikog balona koji se prikvai na etiri toke na podu
kako bi se sprijeilo da noni povjetarac prevali ekran. To je zateklo ta etiri mjetana. Na
napuhavanje? Hoete rei, kao oni dvorci koje postave za djecu?
Da, odgovorio je tehniar, ali s jednom bijelom stranom, pripremljen da odraava
svjetlo projektora.
- Ti bokca, to zbilja nisam zamiljao - komentirao je Donovan.
Iskoristio sam trenutak da se predstavim i pripomenem tehniaru da sam glazbenik
koji e otvoriti dogaaj. Pretpostavljalo se da klavir treba doi. Postavit emo ga ispod

~ 131 ~
Knjigoteka
 daa&anna

ekrana i pomaknuti kad vi zavrite, objasnio je, ali dovezite ga to prije da se poteno
isproba zvuk.
Oprostio sam se od malog bataljuna inenjera i zaputio se prema otkupnoj stanici,
velikoj lai od betona i hravog elika koja je pretvorena u logistiki centar zbivanja. Ondje
je bilo desetak ena koje su istile stolice i slagale neto jela i pia to e se veeras
posluivati. Vrua okolada Cadbury za male, litre tople vode i vreica aja Barrys, bava
prepuna piva. Ljudi iz Andy sa sklopili su kiosk s triarijama u kojemu e ak biti mali
aparat za pravljenje kokica. Spazio sam Judie i Lauru ORourke kako rade za stolom u dnu,
slau prekrivae koje je upa donirala ako osvjei tijekom noi.
- A tvoja djeca? - zapita me Judie im me je vidjela.
- Stekli su nove prijatelje i napustili me.
Kad su toga jutra stigli u selo, blizanci ORourke ekali su Beatrice uz duan gospoe
Houllihan. Dogovorili smo se preko Whats-Appa, objasnila mi je ona kad sam je pitao
kako su se dogovorili ne upotrebljavajui telefon. Bio je tu i par engleskih djevojica,
prijateljica ORourkeovih (Oh, da, Becky i Martha su - naglasila je Laura ORourke - dvije
oaravajue djevojice), koje su, ini se, provodile ondje ljeto, na plai udaljenoj pet milja
od nae, i neto stariji djeak, za kojega se pokazalo da je najmlai sin Douglasovih, vlasnika
pivnice. Djeak koji se zvao Seamus pozvao ih je da naprave krug njegovim malenim
motornim amcem i Beatrice me je dola moliti doputenje da pou s njima. Jedan od
ORourkeovih je doao kao pratnja, valjda da joj pomogne da me nagovori. Ii emo samo
do zaljeva. Imamo prsluke za spaavanje za sve, ak i za Jipa. Vratit emo se popodne, na
vrijeme za film.
U dubini due dobro mi je doao taj njihov izlet amcem, budui da sam tog jutra morao
dovesti klavir od gospoe Douglas, isprobati ga i pripremiti se za mali koncert koji me ekao
te veeri. A pretpostavljam da su djeca, nakon trodnevnog izleta s Judie i tatom, dobila volju
malo uivati u svojoj neovisnosti, ljetu i novim prijateljima. Dao sam im malo novca da kupe
neto za jelo u Andy su i potom sam im rekao da priu blie kako bih im dao pokoju uputu:
Beatrice, ne odvajaj se od Jipa i provjeri je li stavio prsluk za spaavanje, u redu?
Da, tata.
A ti, Jipe, sluaj sestru i ne odvajaj se od nje. Dogovoreno?
Da, tata.
I ne pravite ludosti samo zato to to ostali rade, ha? ovog puta jednoglasno: Da,
tata.
Potom sam uao u Judien duan, glavni tab dogaanja, gdje se toga jutra moglo udisati
ozraje uzavrele aktivnosti. Tri su ene sjedile na pultu i rukom su sreivale pogreke
nastale pri tiskanju programa. Dvjesto pedeset kopija, sve s grekom - alila se gospoa
Norton ne podiui pogled s papira. Pie 20 i 30, a treba biti 20, tako da moramo ispraviti
3 u 0 dvije stotine i pedeset puta, ali vi se ne brinite, gospodine Harper, va je dio toan.
Uvodni govor, za koji je zaduena gospoa Douglas bit e u 19 i 30. Potom e vas pozvati na
pozornicu u 19 i 40, nakon nekoliko rijei prelazi se na va koncert. Trebao bi zavriti oko
19 i 55, i onda e poeti prvi film.

~ 132 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Pitao sam za Judie i odgovorile su mi da je upravo u luci. Kamion je istovario pedesetak

sklopivih stolica u jedno luko skladite i mala skupina ena otila je onamo da ih prebrie i
posloi u redove.
- I onda, kako ide? - pitao sam - trebate kakvu pomo s ovom gungulom?
- Ovdje je sve pod kontrolom - odgovorila je Judie - to je s klavirom?
- Valjda bi trebao doi, ne? Judie me pogledala iznenaena.
- Ali... nisi primio moju poruku?
- Poruku? - pitao sam. - Koju?
Istovremeno sam zavukao ruku u dep jakne gdje sam drao mobitel. Izvukao sam ga i
vidio ikonu neotvorene omotnice na vrhu ekrana.
Gospoa Douglas nee moi dovesti klavir. Moe li otii do njezine kue i pokupiti ga?
Elijah Road 13. im prode Andys zdesna.
Bila je poslana prije gotovo dva sata.
- Jao, nisam vidio! ao mi je.
- Jo ima vremena - ree ona. - Moe li ti to srediti?
To to je znala naredbu tipa ako to ne napravi, ubit u te popuniti melodinim i
slatkim glasom bilo je neto to me nikad nije prestajalo iznenaivati kod Judie. Dakako,
nisam joj poeo objanjavati da pijanist ne bi trebao nositi svoj instrument koji sat prije
koncerta. Da bih zapravo trebao drati ruke u depovima i oputati se. Ali to nije bio Royal
Albert Hall, nego otkupna stanica za ribu u Clenhburranu i ja sam se ve obvezao da u
podmetnuti rame.
- Ne znam hoe li stati u Volvo - rekoh. - Morat u spustiti sjedala.
- Gospoa Douglas je rekla da njezin roak Craig ima kombi ako treba, ali da ivi u
Dungloeu. Moe prvo pokuati i nazvati me ako ne stane? - njezin je glas zvuao napeto.
- Dogovoreno - rekoh - vidjet u to se moe napraviti. Kimnuo sam glavom, oprostio se
od gospoa i krupnim koracima iziao iz otkupne stanice.
Putem do auta proao sam opet uz grupicu mukaraca koja se besposleno okupljala uz
Chesterov duan. Pozdravili su me i ja sam odzdravio ne zaustavljajui se da bih im dao bilo
kakav izvjetaj.
Potom sam pourio uz ulicu do Judienog duana, pred kojim je bio parkiran Volvo. Tek
to sam stigao, ugledao sam Marie kako izlazi iz duana i osjetih kako su mi se noge lagano
ukoile, kao da bi se eljele okrenuti i odjuriti u suprotnom smjeru.
Bilo je to prvi put da je susreem nakon razgovora s Leom, a ni njega nisam otad vidio.
Dan nakon tog katastrofalnog razgovora u njegovoj kui pokuao sam ga nazvati, ali nisam
ga uhvatio doma i potom sam otiao za Belfast s Judie i djecom i tri sam dana proveo na
cesti pokuavajui sve zaboraviti, mislei kako ga po povratku moram nazvati i s njim
porazgovarati. Slika njegova lica rastuenog onim uspomenama, koje sam ja uskomeao, i
dalje me je pogaala.
Marie je u rukama nosila kartonsku kutiju, punu (koliko sam mogao vidjeti kad sam
priao da je pozdravim) onih rukom ispravljenih programa. Objasnila mi je da se zaputila u

~ 133 ~
Knjigoteka
 daa&anna

luku posloiti ih u otkupnoj stanici i pitala me kamo idem. Rekao sam joj za nesporazum s
klavirom i da sam se zaputio u kuu gospoe Douglas da ga pokupim.
- Ide, savreno - ree ona, spustivi kutiju na krov mog Volva. - Onda e odvesti kutiju
i mene, a ja u ti pomoi s klavirom.
Kimnuo sam glavom malo iznenaen, zapravo sam oekivao neku hladnou s Marieine
strane, ili joj moda Leo nije nita ispriao? Otvorio sam auto i pomogao joj da spusti kutiju
na stranje sjedalo. Potom je sjela na suvozako sjedalo, a ja sam se okrenuo za 180
stupnjeva da naciljam izlaz iz sela.
Nisam znao je li joj Leo ispriao neto o naem razgovoru tako da sam suzbio poriv da
nanem tu temu. Ona me pitala za putovanje u Belfast i prije no to sam joj poeo priati o
naem izletu po Putu divova, rekla mi je da zna - od Lea - da sam iao posjetiti specijalista za
snove.
- Kako si? Misli da ti je to nekako pomoglo?
Prola su tri dana od mog posjeta Kauffmanovoj klinici i zaista sam osjeao poboljanje.
Spavao sam dobro, satima, i moja se glavobolja smanjivala dok se nije pretvorila u gotovo
neznatnu gnjavau, prisutnu osobito u zadnjim satima dana, protiv koje sam se lako borio
aspirinom. Ispriao sam Marie kako je Kauffman uvjeren da je moja glavobolja
psihosomatska te da sam i sam poeo u to vjerovati.
- Psihosomatska? Hoe rei... izmiljena?
- Tako neto.
- A to je s onim snovima, onim tako stvarnim morama? Leo mi je ispriao da si imao jo
jednu.
Znai Leo ti je to ispriao, rekoh si.
- Da - odgovorio sam nakon nekoliko sekunda, pokuavajui u sve to unijeti uobiajen
ton - ali Kauffmanova je teorija da je sve izmatano. Neto kao da si budan i spava u isto
vrijeme. Ustao sam iz kreveta, hodao po kui i vrtu i ispriao si pripovijest da se zabavim,
- A to ti misli, Pete?
- Ja samo elim sve to zaboraviti, Marie. Vratit u se Kauffmanu kad prou Jipovi i
Beatriceini praznici. Podvrgnut u se terapiji. Uinit u to god treba. Samo elim vratiti svoj
ivot, biti opet normalan.
Stigli smo do krianja Main Streeta s regionalnom cestom. Zaustavio sam se da
propustim dva velika karavana s francuskom tablicom. Potom sam se uspravio i skrenuo
desno.
- Sluaj, Pete, Leo mi je ispriao to se dogodilo - poela je priati Marie. - Va razgovor;
ono to si pronaao na naoj polici. Danielov portret.
Osjetih kako mi se krv sledila.
- Takoer mi je rekao da misli da bi sve to moglo biti upozorenje, neka vrsta
proroanstva.
Morao sam skrenuti u prvu nakon Andy sa, ali sam je propustio. ak se nisam toga niti
sjetio.
- Jako mi je ao to sam kopao po vaoj kui, Marie.
~ 134 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Marie je stavila ruku na moju, na upravlja, zamolivi me da je pustim da pria. Ja sam

shvatio da sam proao raskrije s Elijah Roadom i potraio sam neko proirenje na cesti da
se okrenem.
- Dobro je, Pete. Neu te zavaravati: zaboljelo nas je, ali smo u stanju to shvatiti. Leo je
prvi dan bio prilino tuan, ali te poslije kanio nazvati. Rekla sam mu da prieka dok se ne
vrati. Znamo da si dobar tip, znali smo to od prvog dana. Sjea se? Onog dana kad smo se
uvukli u tvoju kuu gotovo bez doputenja, a ti si nas gledao kao da se pita tko su, dovraga,
ova dva stara zabadala.
Nasmijao sam se, ona takoer.
- Teko nam se sprijateljiti, Pete - nastavila je priati sve vie. Moda zbog godina ili
moda zbog naeg nomadskog ivota. No postali smo zahtjevni, oprezni s ljudima i
otvaramo srce malobrojnima. Voljela bih misliti da si ti jedan od tih malobrojnih.
- I ja, Marie.
- Dobro, pa zaboravimo sve to. Leu e trebati koja minuta da ti oprosti, bit e lake uz
pivo. A to se tie tvojih mora... dobro, dao Bog da je taj lijenik pogodio i da nije nita drugo
nego neka dobra halucinacija, ali ako ima neto to nas eli pitati, bilo to to te jo mui,
uini to.
- Bilo to? - rekoh pokuavajui zvuati duhovito, premda me u zbilji JEST neto muilo.
Da, Pete. to god bilo. Pomislio sam izvui temu o lanku iz novina, o Furyju i nestalom
para, ali jednostavno mi se to uinilo veoma loom idejom. Htio sam popraviti svoje
prijateljstvo s Leom i Marie i sve ono zaboraviti jednom zauvijek.
Pronaao sam mali izlaz s jedne strane ceste i brzo onamo skrenuo da se okrenem i
vratim istim putem. Doli smo do kolibe Douglasovih u tiini. Bila je to kua sjajne bijele
boje okruena vrtom opsesivno nakrcanim patuljiima, vretencima od plastike i drugim
umjernim ukrasima. Keith, stariji sin gospoe Douglas, bio je zaduen da nas doeka. U
salonu smo pronali pijanino koji je uzgajao pauinu. Elektrini pijanino Korg od osamdeset
i osam tipka, s pedalama i krasnim okvirom koji je, hvala nebesima, bio sklopiv. To e
zvuati pristojno, pomislio sam.
Spustili smo sjedala Volva i Keith mi je pomogao da unesem klavijaturu, okvir i klupicu
na stranji dio, gdje smo ga nakon tri pokuaja uspjeli uglaviti u savrenoj dijagonali.
Kad je to napravljeno, vratili smo se u selo i pritom ni Marie ni ja nismo vie dotaknuli
temu. Priali smo o vremenu, o kinu i spolu anela. Bio je moj red da ih pozovem doma na
veeru i obeao sam da u to napraviti prije no to djeca odu natrag u Amsterdam.
Parkirao sam auto to sam blie mogao luci, uz ogradu koja je sjekla prilaz s ceste
(filmska no na otvorenom u clenhburranu. Oprostite na smetnjama); potom sam sredio
da mi Donovan i jo jedan momak pomognu istovariti kramu do prostranog tepiha koji su
tehniari Blake Audiovisualesa rasprostrli pod nogama ekrana za napuhavanje koji e
posluiti kao mala scena za dogaanje.
Jedan od tehniara ve je poeo isprobavati projektor i tonsku opremu i ula se
ambijentalna glazba koja je izlazila iz zvunika. Kad je vidio da dolaze klavijature, priao je i
bacio pogled.
- Jeste li donijeli kablove? Trebat emo dva, za stereo izlaz.
~ 135 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Kablove? - rekoh s velikim iznenaenjem na licu. - Mislio sam da vi imate kablove.

Mladi je uzdahnuo i obrisao znoj s ela. Bilo nam je potrebno nekoliko kablova, u
duini od najmanje metar i pol, da bismo mogli spojiti stereo izlaz na klavijaturama s mix-
pultom. Pogledali smo u unutranjosti pijanina i u klupici (gdje je bila jedna knjiica
Claydermanovih partitura i druga s verzijama Beatlesa za njihove nove poklonike. Gospoa
Douglas nikad nije spajala svoj pijanino s pojaalom tako da ni ona nije imala nijedan kabel.
- Priekajte da odem pogledati u kamion - ree mladi.
Ali nije imao sree. U kamionu su bili kablovi za mikrofon, ali oni se nisu mogli koristiti
za klavijaturu.
- Nitko nam nije rekao da donesemo kablove. Mislite da emo moi neto nabaviti?
- Ja imam kablove kod kue - rekoh gledajui na sat. Za petnaest minuta bit e pola
sedam - ako pourim, vratit u se za manje od pola sata. Jo emo imati neto vremena da
isprobamo zvuk.
- Bolje dva nego jedan - podsjeti deko - inae e morati zvuati mono.
- OK.
Otrao sam do auta. Kad sam bio unutra, sa sputenim prozorima i na sigurnoj
udaljenosti od uiju ijednog mjetana, osjetio sam da mogu slobodno glasno rei ono to
sam pomislio.
- Koga si vraga pustio da te nagovore da to radi, proklet bio? Upalio sam auto i iziao iz
sela prilino velikom brzinom. Trebalo mi je manje od petnaest minuta da stignem kui. U
taj sat more se doimalo kao da je u plamenu. Sunce, veliko i naranasto, zastrto tek laganim
oblacima, silovito je zrailo svojim svjetlom. Plaa je bila prazna i na moru se vidjela jedna
ili dvije jedrilice. Sjetio sam se Jipa, Beatrice i njihove ekspedicije do zaljeva. Nadao sam se
da im nije pala napamet kakva ludost da odu na otvoreno more.
Manevrirao sam autom i parkirao ga okrenuta prema cesti kako bih poslije to bre
iziao. Potom sam uao u kuu i otiao ravno po kutiju sa svakojakim stvaricama koju sam
uvao u salonu. Ondje sam imao kablove, punjae, vanjski tvrdi disk i druge izume koji su mi
pomagali spojiti MIDI klavijature s raunalom kako bih mogao snimati stvari. Brzo sam
pronaao ono to sam traio: dva duga i debela kabla koji e rijeiti problem (i na koje sam,
dovraga, mogao misliti prije no to sam jutros iziao iz kue).
Vrativi se do auta, bacio sam ih preko suvozakog sjedala i upalio motor, spreman
popraviti vlastiti rekord vonje preko blagih breuljaka, sad sa suncem s moje strane. to
prije doem, vie u vremena imati za dobro isprobati zvuk, a jako sam se bojao da e se taj
Korg opirati da na prvu zvui dobro. I tako, dok sam jednom rukom stavljao pojas, drugom
sam otpustio runu konicu, istovremeno ubrzavajui, uvjeren da e me lansirati prema
naprijed. Ali, na moje veliko iznenaenje, smjer udara bio je posve suprotan. Ostavio sam
auto u stranjoj brzini i kola su silovito krenula unatrag. Prije no to sam stigao podignuti
stopalo s gasa, osjetio sam da sam u neto udario.
Dum!
Potom se motor smrznuo i auto se posve zaustavio.
- Sranje! - zagrmio sam, dok sam se hvatao za runu konicu. - uri polako.

~ 136 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Tek kad sam odvezao pojas pokuavajui procijeniti u to sam to mogao udariti, poeo
sam nagaati o zlokobnoj mogunosti. Ide, to bi bila vrlo neukusna ala, rekoh u sebi.
Strah se poveao kad sam otvorio vrata, iziao i obiao auto do stranjeg dijela. Uvidio
sam da nije bilo nikakve posude, ni bilo kakve stvari koja je mogla biti prepreka za moj auto
osim onoga to sam imao u glavi.
Napokon sam stigao tamo i uvjerio se. Kao netko tko je potvrdio teoriju koja je imala
devedeset i devet posto mogunosti da bude tona.
Branik je nalegao na ogradu, metar i pol od eljeznih vrata, slomivi etiri letve napola.
Usto ju je iupao iz zemlje i izvukao jedan metar na do.
Ograda.
Da me netko vidio u tom trenu,, pretpostavljam da bi pomislio da sam malo lud. Stajao
sam nijem, prekrienih ruku, kimajui, prestravljen tim zapravo sitnim i obinim
oteenjem. Iz nekog razloga dola mi je slika doktora Kauffmana i njegovo povjerljivo i
pouzdano lice kako mi govori da je sve to proizvod moje podsvijesti. Vidjeli ste to negdje,
upamtili i sad to vas um vraa da bi se poigrao s vama.
Jeste li tako sigurni u to, doktore Kauffman? Ja se ne sjeam da sam ikad u ivotu
slomio ijednu ogradu.
Osim ove.
Prignuo sam se pred dio ograde koji je sad bio iupan iz zemlje i zapanjeno je
promotrio, kao netko tko promatra raanje zmije iz unutranjosti jajeta. Bila je pljunuta
kopija one kakvu sam vidio u one dvije none more, s razvaljenim letvama na travnjaku koje
su posloile neku vrstu staze, poput klavijatura pijanim. Osjetio sam da je to posljednji dio
slagalice koja se upravo popunila. Posljednja poruka.
Spopao me poriv da je opet podignem, kao da e to neto srediti. Kleknuo sam na travu
i uzeo par tih letava pokuavajui ih uspraviti. Ali taj kaos od drva i treica opet se prevalio.
Bila je slomljena, unitena, nepopravljivo.
Mislim da sam rekao neto glasno, neto kao: Idemo, Peter, to je samo jo jedna
prokleta sluajnost. Ali zapravo je to bilo posve nevano. U sebi sam prestao sluati sve te
razumne savjete. Upalio sam auto i otiao otamo svom brzinom, moda s jednom dalekom
idejom: da iste noi zbriem iz sela.
- Je li mogue da noas prespavamo kod tebe? Judie je otvorila oi, pomalo iznenaena.
Upravo sam zavrio s tonskom probom za pijanino i sve je bilo spremno za poetak.
Pedesetak stolica koje su bile rasporeene za publiku ve su zauzeli domai i posjetitelji o
kojima se brinuo bataljun ena opskrbljujui ih pokrivaima premda je no bila prilino
topla. Usto se i okolica tog improviziranog auditorija ispunila ljudima koji nisu dobili stolicu
(neki sretnici zauzeli su sjedalo na terasi koju je improvizirao Chester pred svojim
duanom), ali koji su takoer htjeli uivati u dogaaju. Bila je savrena ljetna no. Bez
povjetarca i s krasnim zvjezdanim nebom kao zavjesom u dnu velikog ekrana na kojemu je
sad projiciran niz fotografija glumaca iz pedesetih i ezdesetih godina izvaenih s tvrdog
diska Judienog raunala.
- Da, jasno da moete ostati, Peter - odgovorila je. - Neto se zbiva?

~ 137 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ne, nita. Samo emo zavriti kasno i... - zapravo to nikad nije bio razlog da ne vozim
tih petnaest minuta, koliko nas je odvajalo od plae - dobro, djeci bi bilo udobnije.
- Jasno - rekla je Judie, podignuvi lagano obrvu - dakako. Zna da me ta zamisao
oduevljava. Osim toga, danas imam prazan pansion. Ali... jesi li siguran da je sve u redu?
Bio sam u iskuenju, u velikom iskuenju, da joj ispriam: Sjea se ograde koju uvijek
vidim slomljenu u svojim snovima, Judie? Sjea se da si mi rekla da to mora neto znaiti?
Dobro, ekaj da ovo uje: sad je slomljena, ba kao to sam predvidio da e se dogoditi.
Sanjao sam to. Imao sam predosjeaj, kao to sam ti rekao. A ako je ograda slomljena, onda
e se i sve ostalo takoer dogoditi. Marie, mukarci iz kombija. Sve. Shvaa li, Judie?
Ali nisam to napravio, odluio sam sve preutjeti. Zato? Moda je Judie imala previe
toga za napraviti veeras i nisam je elio prekidati - ponovno - sa svojim problemima iz
etvrte dimenzije. Moda sam se bojao da e pokuati to racionalizirati: Ograda je
slomljena, pa to? Mogue je da si je ak namjerno slomio. Mogue je da si u dnu svog uma
htio da se sve to uklopi, da sve ima zgodno objanjenje. Doktor Kaufman bi podupro tu
teoriju, jo kako!
Ili moda nisam uspio posve u to povjerovati. Da je ograda slomljena. I ta je ideja
tijekom noi samo jaala.
Tono u 19 i 30 gospoa Douglas i Judie uzele su mikrofon i napravile nervozni tap,
tap, ujete me? na koji je publika odgovorila alama i komentarima. Nastala je kratka tiina
i obje lampe koje je Blake Audiovisuales postavio na dva tronoca sa svake strane pozornice
snano su isijavale svoju bijelu svjetlost. Ja sam stajao s jedne strane pozornice prekrienih
ruku, pokuavajui se usredotoiti na ono to u svaki as zasvirati.
- Dragi susjedi i posjetitelji - poela je govoriti gospoa Douglas - dobrodoli na ovo
prvo izdanje Filmske noi na otvorenom Clenbburrana.
Aplauzi. Hura. Gospoa Douglas se nasmijeila.
- Prije nekoliko mjeseci... - morala je povisiti glas. - Prije nekoliko mjeseci kad je naa
prijateljica Judie Gallagher predloila ovu ideju, mi ene iz mjesne kulturne organizacije
gotovo smo se nasmijale. Bilo je to nekako ironino... sloiti filmsku no na otvorenom u
Donegalu ni manje ni vie... - uo se poneki smijeh i mrmljanje - ali u isto vrijeme u tome je
bilo neto idealistino i pustolovno to nam se svidjelo, a ini se da i bogovi dijele taj osjeaj,
pa su nam poklonili predivnu ljetnu no za prikazivanje. Pa dobro, idemo to iskoristiti prije
no to nas opovrgnu!
Jo smijeha, poneki aplauz, i gospoa Douglas je ve imala ljude u depu. Pogledao sam
publiku, ali svjetlo lampe nije mi doputalo da vidim dalje od prvih redova. Poelo se
smrkavati i pitao sam se jesu li djeca ve na povratku. Mali blizanac ORourke rekao je
popodne, ali na koji sat se to tono odnosilo? Dobro, sigurno su dobro, moda ak sjede
na nekoj od ovih stolica ekajui da vide svoga oca kako svira.
- Izabrali smo dva naslova za poetak veeranjeg ciklusa. Kratki film i jedan film
uobiajenog trajanja. Judie je za oba pripremila mah prikaz - ree gospoa Douglas
predajui mikrofon Judie.

~ 138 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Judie je u posljednji as promijenila odjeu i sad je bila u crnoj, prilino stegnutoj

haljini. Takoer je skupila kosu i dotjerala je crvenom ruom u skladu s jarkom bojom svog
rua. Primila je mikrofon i nasmijeila se sluateljstvu poevi s predstavljanjem filmova.
- Hvala, Martha; dobra veer, prijatelji...
Nema nikakvog jamstva da ste uistinu iskusili ono ega se sjeate, sjetio sam se
Kauffmanovih rijei prije samo tri dana. Nitko vas nije snimio, niti postoje svjedoci vaih
kretanja. Mogue je da su sve to rekonstrukcije, gospodine Harper. Cesto se brkaju s
lucidnim snovima ili astralnim putovanjima.
A ako je ono bilo jo jedna vizija? pomislio sam. A ako u zbilji nisam slomio
ogradu?
Ali ja sam je dotaknuo svojim rukama. I bio sam siguran da e na blatobranu mog Volva
biti neki trag bijele boje. Tada sam odluio da u se vratiti noas da se uvjerim. I moda
usput nazvati Lea da to vidi vlastitim oima. Ili moda sutra ujutro doktora Kauffmana. Ili
bolje, zato ne, sve moje prijatelje i prijateljice. Policiju. Vojsku...
- Peter?
Odjednom sam vidio da me Judie, ba kao i gospoa Douglas, gleda s izrazom nelagode
na licu.
Prenuo sam se iz svojih razmiljanja, raspedjao vor koji sam na prsima napravio s
rukama, istupio korak naprijed i iziao na pozornicu.
- A sad za sve vas, na slavni susjed: gospodin Peter Harper!
I glasna ovacija ispunila je luku. Prvi put su mi aplaudirali nakon mnogo vremena. Bilo
je to kao kad opet okusi slasno jelo koje nisi jeo godinama.
Priao sam mikrofonu i rekao neto kao Dobra veer, prijatelji. Nikad mi nije ba
dobro ilo to s obraanjem publici, pa nastojim biti kratak. Priao sam o dobroj ideji kina
na otvorenom i o tome kako sam sretan to su me pozvali da otvorim veeranje
dogaanje. A potom mi je Judie postavila par pitanja o mojoj karijeri. Usredotoio sam se na
njezino lijepo lice i njezin osmijeh i odgovorio s odreenim trakom humora. A potom sam
sjeo i zasvirao. im sam spustio prste na klavijature, uspio sam maknuti sve druge misli iz
glave i - protivno svakoj prognozi - svirao sam uistinu dobro. Bio je to nimalo sloen komad
i te su veeri moji prsti treperili s osobitom energijom, kao da se elim sakriti meu tipkama
pijanina i ostati ondje zauvijek, a publika je to takoer zacijelo osjetila, toliko da je
eksplodirala divovskim ovacijama im sam odsvirao posljednji akord i povukao ruke s
pijanina.
Ne sjeam se osobito dobro to sam rekao poslije, kad mi je Judie prila i predala mi
mikrofon, ali se sjeam da sam uo ljude kako trae jo jednu skladbu. Uvidjeh da je to
bila prava ideja i dok sam gledao kako mi se Judie smijei, shvatio sam da je moda bilo i
neto urote u injenici to sam veeras ovdje i sviram, i ponovno pronalazim put do publike.
Ta publika, tih stotinu osoba, bilo je ono to je davalo smisao mojoj glazbi. Ni dunosnici
FOX-a, ni Pat Dunbar, ni zvijezde s televizije, to je bila samo magla. Sve moje samosaaljenje,
sva moja bijeda, moje zatvaranje u ovu kuu pomogli su mi da zaboravim to je moje
istinsko zvanje: prianje pria glazbom. A pria bez publike je kao zabava bez uzvanika.

~ 139 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Jip i Beatrice su dotrali samim rubom nasipa im su se stiali aplauzi i ja dobio

doputenje da sjednem na rezerviranu stolicu u prvom redu. Jip mi je sjeo u krilo, a Judie je
napravila prostor za Beatrice i kad je poeo film poelio sam zaboraviti sve loe i
usredotoiti se na taj trenutak iste sree. Pomislio sam kako bih trebao opet nastupati.
Osnovati bend i doi ovamo na turneju. Upravo je u meni zasjala ideja mnogo bolja od svih
melodija koje su mi mogle pasti napamet. I moda kroz sviranje, a moda i ne, ali gotovo
sigurno, ideje e mi se vratiti.
Ali prije svega toga, ostalo mi je jo nekoliko stvari za rijeiti.

~ 140 ~
Knjigoteka
 daa&anna

2.

Posljednja stvar. A veeras je bila savrena prilika. Djeca e biti s Judie u pansionu, na
sigurnom. Nee biti opasnosti ni za koga, osim moda za mene. Kua me dozivala. Poslala mi
je jasan i jezgrovit znak i trebao sam poi onamo sam, jo noas, i otkriti posljednju tajnu.
Sve sam to znao, kao to sam znao i da ne bih trebao izii iz kue one olujne noi prije koji
mjesec. Jednako kao to je moja baka znala da ujak Vinnie ne smije ui u kolski autobus.
Jednako kao to sam znao da moja majka nee poivjeti jo jednu godinu kad sam je
posljednji put vidio kako prolazi kroz vrata one bolnice odjevena u odjeu za van.
Poslije filma zabava se preselila u Fagans, gdje su svi inzistirali na tome da mi plate
pintu. Prihvaao sam diplomatski jednu za drugom, dok su djeca pila sokove sa svojim
novim prijateljima sjedei na bavama u stranjem dijelu pivnice, alei se i priajui prie.
Beatrice se prsila time to ima vanog oca, pa su me dvije njezine prijateljice (Engleskinje)
stidljivo dole traiti autogram. Beatrice nam je rekla da neete imati nita protiv.
Leo i Marie su se takoer ondje pojavili. Ja sam bio stisnut izmeu ena iz organizacije,
Donovana i njegove druine, ukljuivi Teresu Malone (koja mi se cijela poteno priljubila s
desne strane), no ipak sam si uspio napraviti prolaz i kroz mnotvo se domoi Lea. On mi je
dobacio jedan od svojih osmijeha od kojih mu se naboralo gotovo cijelo lice i potapao me
po leima.
- Bio si velianstven, Peter. Zbog tebe su svima zaklecala koljena.
- Hvala, Leo, zaista. uj... - snizio sam malo ton kako bih izbjegao da itko uje - mislim da
ti dugujem ispriku.
Veliki Leo Kogan blago me lupnuo i nasmijeio se.
- Zaboravi to, Pete. Ja sam to ve uinio.
- Ali...
- Bez ali, ozbiljan sam. Napravio si malu greku, moda ak ni to. Znam da si dobar u
dui. To mi vrijedi vie nego mali in indiskrecije. Za mene je to zaboravljena stvar.
- OK. Barem mi dopusti da te poastim pivom.
- Ba sam o tome razmiljao, kako smo nekoliko tjedana proveli bez sjedenja na tvojoj
terasi i gledanja sutona s dobrim belgijskim pivom sreujui svijet oko nas. A uz to, ograda
e trebati vrlo brzo drugu ruku boje...
Moj je osmijeh lagano splasnuo kad sam uo da spominje ogradu i bio sam na rubu da
ispriam Leu to se dogodilo tog popodneva, ali sam opet odbacio tu mogunost. Nemoj
opet zaribati. Ne izvlai tu temu, pomislio sam. I potom sam mu obeao da u jo isti tjedan
otii u Deny i kupiti nekoliko boca Tripel Karmelieta koje sam vidio po dobroj cijeni. I popit
emo ih gledajui sunce i kao prijatelji sreivati svijet, ba kako treba biti.
Izmijenili smo jo pokoju rije i Leo i Marie su se oprostili. Djeca su takoer bila
umorna i negdje oko jedanaest rekao sam Judie da elimo otii. Ona se jo morala pobrinuti

~ 141 ~
Knjigoteka
 daa&anna

za neke stvari, tako da mi je dala kljueve pansiona i rekla neka se u miru smjestimo.
Spavat u u uredu da vam ne smetam.
Stavio sam djecu u krevet. Priah smo malo o njihovoj vonji amcem i kako se Jipu rak
popeo na koljeno. Beatrice se pak inila posve oarana Seamusom, djeakom koji je
kormilario brodom kroz zaljev. Ispriala je da joj je pokazivao skakanje na glavu s ruba lae.
Pokuao sam se sjetiti kako izgleda i uinio mi se malo prestar za Beatrice, ali dobro,
pretpostavljam da je znatno privlaniji od ORourkevoih, a uz to stariji djeaci uvijek imaju
vie magnetizma. Pretpostavili da sam zamalo vidio kako se raa ljetna ljubav, sto posto
Made in Donegal.
asak potom duboko su spavali i ja sam mirno stajao gledajui madrac koji je
postavljen kao leaj za mene, razmiljajui trebam li zaspati i sve to zaboraviti.
Judie je dola oko pola jedan. uo sam vrata pansiona kako se otvaraju i opet zatvaraju
te njezine korake kroz duan. Ba kao to nam je rekla, ostala je spavati u uredu. To e sve
prilino olakati.
Moj je sat pokazivao pola tri ujutro kad sam odluio da je as za akciju. U pansionu je
vladala tiina. Djeca su spavala na leajevima. Njihovo mirno disanje i malena tijela ispod
pokrivaa ispunila su me njenou. Oprostio sam se od njih njenim poljupcem.
Odjenuo sam se u kupaonici i spustio stubama pokuavajui ne praviti buku. Teko da
e me Judie uti iz stranje prostorije dok otvaram vrata i izlazim na ulicu.
Selo je spavalo u tiini nakon velike noi. Cijela je ulica bila mrani portret gluhog doba
noi. Kapci sputeni, make na krovovima i udaljeni zvuk televizora nekoga tko pati od
nesanice.
Volvo je bio parkiran blizu luke. Upalio sam ga kao to se pali treica. Brzo. Bez
oklijevanja. Netko bi mogao uti motor iz svog kreveta. Mogue je ak da neki susjed gleda
kroz prozor malo njukajui. Vozio sam sporo glavnom ulicom dok nisam ostavio iza sebe
posljednje kue Main Streeta. Jednu milju dalje skrenuo sam na uski put koji vodi prema
plai.
No je bila jo mranija na tom velikom ugaenom prostranstvu. Nebo je bilo jasno.
Zvijezde su blistale kao srebrni gumbi na toj beskrajnoj praznini. Na zemlji se crni treset
doimao kao prekriva naguvan preko zemlje. Svjetla mog auta osvjetljavala su suho drvee
i none ptice. I s vremena na vrijeme su me upozoravala na previe zatvoren ili nepredvidiv
zavoj. No nasreu, te sam noi vozio polako.
Lagano sam poeo razabirati obzor. Zlatni mlaz fara arao je prostranim dubokim
oceanom na zapadu.
Nedugo zatim stigao sam do Billova zuba. Moja su svjetla rasvijetlila stari hrast
osakaen munjom. Okrenuo sam upravlja nalijevo i poeo se sputati niz obronak. Kua me
doekala usnula, u mraku. Kako sam se pribliavao, farovi su sve jae osvjetljavali ogradu.
Ne znam to bi bilo bolje: da je naem cijelu, u jednom komadu i uvidim da se moj mozak
nastavio sa mnom poigravati ili... slomljenu. Ba kakva je bila. Unitena, leei na zemlji.
Ograda je i dalje bila slomljena. Nije to bila nikakva vizija.

~ 142 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Parkirao sam auto koji metar od nje osvijetlivi je svjetlom farova. U mrklom mraku
noi to je bilo ba kao u mojim vizijama. NITA nije bilo mnogo drukije u tom trenutku.
Osim moda to to nije bilo oluje koja praska nad mojom glavom.
Iziao sam iz auta. Zatvorio sam vrata za sobom i ostao pred kuom. Bila je ondje. Na
raskriju putova u pono. Iscrtala je pentagram. Bile su zapaljene svijee i bio sam spreman
rei Veronikino ime tri puta pred ogledalom. Blaena ploa za prizivanje dubova. Svijea
mrtvih koja podie svoj plamen usred sobe.
Ajde! Poni ve jednom! Pojavite se sad!
Povjetarac je odgovorio na moje preklinjanje. Trava je zaplesala u vrtu i odnekud se uo
zrikavac kako negdje prebire po svojoj gitari. Ali nita osim toga.
ekao sam barem trideset minuta, obilazei oko auta i puei prije no to sam poeo
oajavati. Moda sam trebao napraviti neto vise umjesto da sam ostao miran. Vizije su
uvijek zapoinjale kad sam bio u kui. Dogovoreno, dakle, pomislio sam, uimo u kuu.
Otvorio sam kriom vrata poput uljeza. Sve je bilo ba kao to sam ostavio kad sam
iziao tog popodneva urei na koncert. Kutija s elektrinim dijelovima zauzimala je pod u
salonu, okruena kablovima i drugim komadima rasutim po sagu.
Sjeo sam na sofu. Vani su morski valovi bili jedini zvuk. Jo jedna cigareta. Pogledao
sam asopise koji su bili na stolu, bio sam ak u iskuenju da upalim televiziju. To je bilo
glupo.
Poeo sam misliti da sam se prevario. Doao sam na ideju da imam mo sve to prizvati,
uiniti da djeluje kad ja to poelim. Odakle mi samo ta ideja?
Ustao sam. Otiao u kuhinju i natoio si au vode. Potom sam se uspeo na prvi kat i
uao u sve sobe. U djejoj sobi bili su razbacani kreveti, a odjea i knjige veselo raspreni po
podu. Pokupio sam sve. Barem posjet nee biti posve uzaludan.
Potom sam se zaputio u svoju spavau sobu. Krevet je takoer bio raspremljen. Svalio
sam se na madrac i skinuo cipele. Presavio sam jastuk nekoliko puta dok se nisam uspio na
njega nasloniti. Uzeo sam pepeljaru sa stolia i postavio je na trbuh. Nova cigareta. Sad su
mi ostale samo tri. Zapalio sam je i izbacio dug kolut dima u prazan prostor sobe.
Bolje ti je da zbrie odavde, Pete Harper, i prestane se ponaati kao idiot. Noas nee
nitko doi. Nikakva Marie u nonoj koulji. Nikakav kombi krcat ubojicama. Bolje zbrii sa
svojom djecom i s Judie i zaboravi ovu pripovijest jednom za svagda. Sutra je novi dan i tko
zna: moda se te vizije vie nikad nee vratiti.
Zatvorio sam oi i pomislio na Judie, na jednu no prije nekoliko mjeseci, dok smo to
radili upravo u ovom krevetu. Dok je netedimice jecala nada mnom. Nitko nas nije mogao
uti u toj kui na plai i to joj se svialo. Svialo joj se to moe podignuti glas kad dosegne
vthunac. Vikati iz petnih ila.
Jo jedan dim cigarete.
Volio bih da je ona sad ovdje.
Uto zamijetih puls koji raste u mojoj glavi. Poelo je kao to uvijek poinje, kao blago
kuckanje u mojim sljepoonicama, neka vrsta lepetanja vena, i raslo je, zauzimajui sve vie

~ 143 ~
Knjigoteka
 daa&anna

prostora u mojoj lubanji, prema unutra, kao par slualica koje su mi poele sve vie
pritiskati ui.
Otvorio sam oi. Ugasio ik u pepeljari. Samo to se nije dogodilo.
U samo nekoliko sekunda kuckanje se prervorilo u tu silovitu bol kakvu sam osjetio i u
drugim prigodama, taj dugi avao koji je ulazio kroz moje uho i prolazio kroz meko meso
mog mozga od jedne strane do druge. Stavio sam ruke na ui i zaurlao od bola, kao da mi
nevidljivi zubar bui kutnjak crn od karijesa. Prevrtao sam se po krevetu dok se nisam
otkotrljao preko njega i zavrio na podu, uz pepeljaru, ikove i gomilu pepela. I upravo u
tom trenu, kad sam otvorio usta da zaurlam, avao je iziao jednim udarom. Kutnjak je bio
iupan. Bol se raspiinula u zraku. I ostao sam daui leati na podu svoje sobe.
uo sam udarac vrata koji je dolazio iz vrta. Netko je zatvorio vrata auta.
Vani je poeo puhati vjetar. Kia je udarala po krovu, Abrakadabra. Djeluje.
Jo tiine. Bio sam izvaljen na podu sobe dobro otvorenih uiju ne pravei ni najmanju
buku.
uo sam buku motora. Glasove. Bih su ondje. Opet. Ispred kue.
Bila je to arolija. I ja sam njome vladao. Samo to nisam prasnuo u histerian smijeh
zbog svog uspjeha, morao sam se suzdrati, stisnuti usta. Sad je vaan bio sljedei korak.
Vukao sam se po sagu do prozora. Imao sam par starih ukastih zavjesa koje mi se
nikad nisu ba sviale, ali te noi bio sam zahvalan to ih nisam nikad bacio u smee.
Polagano, priljubljen uza zid kao gmaz, uspravljao sam se dok nisam povirio glavom kroz
prozor... et voil! Ondje su bili moji stari prijatelji. Opet svi na okupu.
Dolje je, pred ogradom parkiran uz moj Volvo, bio onaj kombi GMC California boje trule
vinje, s kromiranim naplatcima, rasvijetljen kao svemirska laa. Njegova etiri prednja fara
i dvije maglenke osvjetljavali su prednji dio kue kao da je rije o prizoru iz nekog pononog
spektakla.
I tu, na toj sceni odvijala se nova epizoda tog komada. Neto to nikad prije nisam bio
vidio, ali to sam, na odreeni nain, ve zamislio. Debeli i zlokobna kopija Johna Lennona
vukli su neku enu prema svom kombiju. Ta je ena bila onesvijetena ili mrtva, njezina
bosa stopala vukla su se po tlu iskrivljena prema unutra. Dva su je mukarca vukla za
nadlaktice. Njezina je glava potonula dolje i bila je odjevena u istu nonu koulju u kojoj sam
je vidio prvi put. Bila je to Marie. Mukarci su je posjeli na rub kombija i upalili unutarnje
svjetlo.
Mogao sam tada vidjeti da je i dalje iva, ali je bila izvan sebe. Glavinjala je kao da je
drogirana i nije prestajala neto priati mukarcima. Preklinjala je, plakala.
Uto se neka druga ena pojavila s jedne od bonih strana kue. Nisam joj mogao dobro
razabrati lice, samo kestenjastu kosu skupljenu u rep. Njezina vitka i stilizirana figura,
potpuno prekrivena crnim, zaputila se odluno do kombija i stala pred Marie. Primila ju je
za kosu i okrutno je potegnula dok joj nije podignula glavu. Opalila joj je dvije pljuske.
Potom joj je doviknula neto to nisam mogao uti i opet ju je dva puta jako udarila u glavu.
- Prokleta jebena kurva - proaptao sam.

~ 144 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Bio je to trenutak da prestanem gledati kao kukavica i napravim ono to je trebalo

napraviti. Bio sam gospodar toga, trebao sam se stalno podsjeati na to. Ja sam gospodar
ove vizije.
Ali moje je tijelo bilo teko, tlo je bilo tvrdo i bilo mi je teko udahnuti taj zrak kojega je
bilo posvuda. Bojao sam se. Iskonskim strahom.
Maknuo sam se od prozora. Opet sam puzao po podu i vukao se dok nisam bio izvan
sobe. Kad sam se konano naao ondje, ustao sam. Znao sam (i to je bila jedna od prednosti
toga to sam stari prijatelj ove ludosti) da je grupa napadaa svedena na tri osobe i da su
sve troje vani. Tako da sam oprezno pourio niza stube, spreman neto napraviti, samo to
jo nisam ba pouzdano znao to.
U salonu su se stvari takoer promijenile. Kutija s kablovima vie nije bila na podu.
Vrata terase bila su irom otvorena i kroz njih je ulazila oluja. Zavjese su lepetale kao nabori
kakve sablasti, a pod i televizor kia je natopila vodom. Stol je bio prevrnut i asopisi
raspreni po podu. Na sofi su svi jastuci bili ispremetani.
U zraku je lebdio neki poznati miris. Prepoznao sam ga u trenu, jer sam se sjetio
nekadanjih divljih pirotehnikih godina u Amsterdamu: bio je to miris baruta.
uo sam zvuk vrata koja su se vani zatvarala. Neu ih pustiti da pobjegnu. Pojurio sam
do kamina i uzeo ara.
Ispalit e metak u mene i umrijet u, ali to je san, nije li? Moe li umrijeti u svojim
snovima?
Iziao sam trei prema predsoblju, viui ba kao opsjednut, vitlajui araem kao da
je ma kralja Artura: kurvini sinooooviiii!
U tom su se trenutku penjali u kombi i zatvarali vrata. Nisu me mogli vidjeti niti uti
moj ratniki pokli. Skoio sam preko kamenih stuba i vrtnih fenjera pokuavajui ih
dohvatiti. Bona su se vrata zatvorila jednim udarcem i kombi je upalio, silovito
manevrirajui dok nije udario o bok mojih kola i otiao otamo stvarajui velik oblak praine
i pijeska, crven od njihovih stranjih farova.
- stanite! - povikao sam to sam glasnije mogao. Ali kombi je slijedio svoj put niz
obronak.
Ne, ovo ne zavrava ovdje, doi emo do kraja. Do krajnjih posljedica. Zna kamo se
voze. Prema tvojoj kui. A ondje e biti i Leo, iv ili mrtav. Uzmi svoj prokleti auto i pokuaj
ih pratiti.
Pojurio sam do auta i pokuao otvoriti vrata, ali bila su zakljuana. Auto je bio
zakljuan, premda sam bio uvjeren da sam ga ostavio otvorena. Jasno, ali to se nije
dogodilo danas, rekoh si. Kljuevi bi trebali biti na leprechaunu.
Pojurio sam natrag u kuu. Pogledao sam na kukicu za kljueve, no bila je prazna.
Zato? Otiao sam u salon, koji je izgledao kao da se tamo odvijala borba. Miris baruta ondje
je bio intenzivniji, a pogotovo - zamijetio sam kako sam se pribliavao vratima - u kuhinji.
to se ondje dogodilo? Svjetla su bila pogaena, ali odbljesak kuanskih aparata bio je
dovoljan da razaberem tri osobe kako sjede za stolom. Mirne, u mraku.
Mukarac i dvoje djece. Od priblino trinaest i osam godina.

~ 145 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Stajao sam mirno u udubini vrata, nesposoban napraviti korak naprijed ili natrag,
sleden. Buka araa koji udara o podne ploice zvuala je miljama udaljena od moje glave.
Otvorio sam usta da neto kaem. Da upitam neto ta tri lika koja su mirno poivala u
mraku. Ali nisam uspio uobliiti ni rije. A emu bi ionako sluila?
Jip je imao otvorene oi. Gledao je naprijed oputena izraza. Ruke su mu bile naslonjene
na stol, dva zglavka spojena komadom izolirajue trake. Bio je prostrijeljen s jedne strane
ela, dijagonalno. Rupa je izgledala divovski na njegovoj glavici. Pravi krater kroz koji jedva
da je izlazila krv. Doim se straga moglo vidjeti da mu je lubanja rastvorena kao kutija
iznenaenja i da iz nje neto visi i izlijeva se preko stolice.
Beatrice vie nije bila Beatrice. Bila je naslonjena unatrag i vie nije imala lice. Nisu se
mogla razaznati njezina usta od njezinih oiju. Bila je to zbrka razorenih oblika. Njezine su
ruke takoer bile spojene izolirajuom trakom. Njezine noge prekriene u apsurdnom
poloaju.
I napokon sam vidio mukarca koji nije mogao biti nitko drugi nego ja. Koliko je god to
bilo nemogue, stajao sam oi u oi s vlastitim truplom.
Tijelo je ostalo nagnuto naprijed, naslonjeno na rub stola. Imalo je poluotvorena usta,
kao da je neto zaustilo upravo u trenu kad su mu pucali u oko. Kao da je uvrijedio taj metak
koji e mu uskoro proi kroz lubanju.
Netko je vikao, urlao od boli u mojoj glavi, ali moja su usta bila vrsto zatvorena. Priao
sam stolu i zaklopio Jipove oi. Njegovi hladni kapci popustili su pod mojim pritiskom kao
leptirova krila. Ono malo preostalog razuma u tim trenucima natjeralo me da ispustim
jednu osamljenu suzu.
Potom sam izbjegavao opet pogledati Beatrice. Njezina je glava bila poput provalije.
Bilo je previe strano. Pomislio sam da bih joj preko glave moda mogao staviti plastinu
vreu. Nisam elio da je itko vidi ovakvu.
Pogledao sam samoga sebe. Jo otvoreno oko gledalo je pred sebe kao da je jo ivo. I
dok sam to gledao, osjetih kako klizim prema dolje. Tonem u dug i dubok zeji brlog.
Ovdje je! Pete, Pete. Boe moj!
Je li...?
Ne... jo die. Brzo, pomozi mi da ga unesem u auto! Sirene. Sirene. Sirene.
ao mi je, Clem. Toliko mi je ao. Naa djeca. Naa djeca!
Mirno, Pete.
Bunca. Jadan momak!
Bolje da opet zaspe. Zar mora biti ovako buno? Sirene. Sirene. Sirene.
Bila je to policija. Policija koja je uvala te leeve iz tatinih novina. Odjednom sam se
naao okruen njima. Nepoznata lica koja su me bezizraajno promatrala. Vodili su me
nekamo, a ja sam samo htio vidjeti svoju djecu, ali oni su mi govorili: Vaa su djeca dobro,
Peter, i hvatali me za jednu pa za drugu ruku. Zato mi govore to o Jipu i Beatrice, kad smo
znali da nije tako? U nekom su mi trenutku dojadile te ruke, htio sam poi natrag, vratiti
se u kuu. Htio sam biti sa svojim malianima, ali su me ruke vre primile, nisu me htjele
pustiti da odem. A ja sam se bunio. Pomaknuo sam snano jednu nadlakticu prema gore i

~ 146 ~
Knjigoteka
 daa&anna

osjetio da sam dotaknuo kost. Netko je viknuo i onda sam osjetio kako se iznad mene taj roj
stee. I opet sam se pokrenuo, udarao na sve strane. Proklete ose, pustite me na miru! I
borio sam se svim snagama, htio sam ih sve zgaziti i odjuriti odande. Ali onda me je netko
primio za vrat i stezao mi grlo sve dok vie uope nisam mogao disati. A u tom trenu jedna
je osa stala na moju nadlakticu i zabila u mene svoj alac. I vratio sam se u svoj mrani
brlog.

~ 147 ~
Knjigoteka
 daa&anna

3.

Dolje. Tamo dolje, moje su oi plesale unutar kapaka. Bio je to ugodan osjeaj istog
blagostanja. Mogao sam vizualizirati svoje oi iz duplja kako se rotiraju kao dva mala
planeta. Bio je to ugodan san, ali potom to vie nije bio.
Netko je podigao ep u kadi punoj vrele vode u kojoj sam plutao. Razina vode poela se
sputati i poeo sam osjeati studen. Moje je tijelo ostalo golo, razotkriveno. Tako hladno da
se smrznulo i vie nisam mogao pomicati ruke. Nastojao sam ih privui sebi, ali je to bilo
nemogue.
Onda je odnekud izronio neki glas.
- Nalazite se u bolnici u Dungloeu - rekao je..- ujete li me? Pokuao sam neto rei, ali
mi se jezik nespretno pomicao u ustima. Zazvuao sam kao pijanac koji trai svoju
posljednju aicu. Uzdahnuo sam odustajui od nastojanja da komuniciram i pokuao sam
otvoriti oi, ali sve je bilo nebeski bijelo. Osjetio sam neiju nazonost kraj sebe i gotovo u
istom trenu bolan ubod u lijevoj ruci.
- Sad se odmarajte.
Sanjao sam Clem preruenu u vjeticu na zabavi na No vjetica, Bila je ljepa od svih
majki. Gledao sam je zadivljen dok je avrljala s nekim prijateljima i govorio samome sebi:
Ti si najsretniji ovjek na Zemlji, dok je ona hodala zaaravajui svojim tapiem djecu
koja su je okruila. Ja sam takoer bio zaaran.
Sanjao sam svoj studentski stan u Amsterdamu. Svi ivi u zgradi bili su glazbenici. Bili
smo na zabavi, svirali i pili kuhano vino. Bio je Boi.
Sanjao sam dan kad se rodila Beatrice.
Otvorio sam polagano oi. svjetlo je u poetku bilo veoma intenzivno, ali se ublaavalo
sve dok se sjene nisu poele pretvarati u predmete.
Prouio sam strop nad sobom, neonsku lampu s dvije cijevi, male, nevjesto prebojene
komadie stropa. S jedne strane sobe bio je prozor i kroz njega se vidjelo drvo koje je
potresao blag povjetarac. ula se buka automobila koji su kruili oblinjom cestom.
Moje su ruke i dalje bile mirne, neto ih je dralo s obje strane kreveta. Upotrijebio sam
malo sile, ali je to bilo snanije od mene.
- Peter, obje su vam ruke vezane. Morali smo vas vezati noas. Sjeate li se neega?
Znate li zato ste ovdje?
Osoba koja mi se obraala stajala mi je slijeva. Potrajalo je dok je nisam pronaao i
konano mi se pojavila pred oima, malo mutna, ali sam je prepoznao. Bila je to crvenokosa
lijenica Anita Ryan. Ispravio sam vrat elei ustati, ali ruke su mi bile svezane. Prepustio
sam se i pao na uzglavlje. Jo sam lebdio u toj ugodnoj oamuenosti i nisam imao snage za
borbu. Sjeam se da sam vikao i bunio se dok me desetak ruku pokuavalo sputati. Htio sam
vidjeti svoju djecu, ali mi oni nisu dali. Pomislio sam da kuju urotu protiv mene. U tom sam
trenutku bio uvjeren da su ubijeni, ali oni - ti glasovi - govorili su mi da je sve dobro.
~ 148 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Moja djeca - rekoh tada, i zamijetih da mi je glas promukao i da me boli grlo kao da
sam proveo no viui na koncertu black metala. - Gdje su moja djeca?
- U ekaonici su i savreno su dobro. Vrlo brzo moi ete ih vidjeti.
- Vrlo brzo? Zato ne sad?
- elimo biti sigurni da ste u odlinom stanju prije no to ih vidite. Pretrpjeli ste veliki
ok, Peter. Sjeate li se iega to se zbilo?
- Ja...
Zatvorio sam oi i vratio se smjesta u onaj prizor. ak se i najgore more rasplinu
sljedee jutro i pretvore u mutne uspomene koje ovjek zaboravi nakon dan ili dva. Ova se,
naprotiv, odrala svjeom i netaknutom u mom pamenju. Nije bila rije ni o kakvoj mori.
- Nali su vas vai prijatelji. Bili ste onesvijeteni na podu svoje kue. Odvezli ste se
onamo usred noi iz nekog razloga. Sjeate li se koji je bio razlog?
- Ne... ne sjeam se niega.
Doktoriino se lice jasnije ocrtalo. Njezine su me lijepe zelene oi promatrale nekoliko
sekunda. Potom ih je usmjerila prema plastinoj prozirnoj vreici koja je visjela s jedne
strane kreveta. Onda sam spazio da iz nje izlazi tanka cijev koja zavrava u mojoj lijevoj
nadlaktici ubrizgavajui neto u nju.
- to je to? - pitao sam. - Zato ste mi to stavili?
- To je sedativ. Morali smo to uiniti da se ne ozlijedite. Bili ste vrlo nemirni.
- elim vidjeti svoju djecu.
- Opustite se, Peter, odmah ete ih vidjeti. Sad se morate odmarati kako bi vam bilo
dobro.
Doktorica mi je govorila kao da sam dijete, ali zacijelo i nisam izgledao ba kao odrasla
osoba u tim trenucima. Napisala je neto na papir i rekla da e se vratiti za pet minuta.
Opet sam gledao u strop. Neonsku lampu. Drvo s druge strane prozora. Polagano sam
postajao svjestan svega to se dogodilo.
Vai su vas prijatelji pronali.
Netko je opet uao u moju sobu. Bila je to doktorica u pratnji sestre i uvara koji su
unijeli krevet na kotae.
- Sad emo vam napraviti magnetsku rezonancu - izvijestila je Ryan - pa vas moramo
odvesti u drugi dio bolnice. Peter, ja vas poznajem, imam povjerenja u vas i znam da ete
biti mirni kad vam oslobodimo ruke. Hoete li?
uvar, ormar koji bi se mogao baviti slobodnim hrvanjem, gledao me s prijeteim
izrazom lica. Ni izraz druge bolniarke nije bio mnogo bolji. Pomislih kako sam zacijelo
neto gadno zabrljao sino.
- Bit u miran - rekoh. - Obeavam. Mislim da mogu hodati. uvar se nasmijeio kao da
je ta reenica neki trik. Potom je potapao krevet s kotaima i rekao.
- Mi emo vas odvesti. Udobnije je.
Strop je promijenio boju, sad je bio naranast. Lampe su bile drukije. etvrtaste.
Izbrojio sam ih tucet du dugog hodnika. Bilo je ondje ljudi, nepoznatih ljudi. Neki u
~ 149 ~
Knjigoteka
 daa&anna

ogrtaima, drugi odjeveni za van. Gledali su me sa saaljenjem, pitajui se zbog ega leim
na tom leaju. Doima se vdo mlad, moda ima rak, Neto sa srcem, Ne, ne... gledaj mu
oi. I tako duga kosa: zacijelo su droge.
Nova soba. Osobe koje su meusobno razgovarale ne obazirui se na mene. Opet
divovska krafna.
Ponovno sam poletio dok su me drale etiri ruke. Postavili su me na drugi uzak i
hladan leaj i potom me taj stroj cijelog progutao. Zatvorio sam oi, nisam nita vie elio
vidjeti. Ali buka je bila uasna. Mehanika buka posvuda i glas koji mi je rekao: Sad se
opustite, gospodine Harper.
Uinci valiuma su se rasplinjavali i moj je eludac poeo kruliti traei jelo; zacijelo sam
preskoio pokoji ruak. Kad sam se vratio u sobu, netko je na sve to mislio. Bolniarka se
pojavila gurajui kolica koja su mirisala na hranu. Parkirala ih je uz krevet i skinula s njih
pladanj, koji je poloila na pokretni stoli uz krevet.
Uto mi je prila doktorica Ryan i obratila mi se.
- Sluajte, Peter, ne vjerujem da e biti potrebno opet upotrijebiti spone, ali morate
znati da ste pod strogim nadzorom. Juer ste udarili dva uvara dok su vas primali na hitnoj.
Razumijete li koliko je to ozbiljno?
- Da.
- Uprava bolnice nas je zamolila da procijenimo mogunost da vas premjestimo u
psihijatrijski centar, ali ja sam upoznata s vaom situacijom, tako da emo uiniti sve to je u
naoj moi da vas zadrimo ovdje dok se do kraja ne razjasni to se zbilo. Slaete se?
- Slaem se.
Ryan je razmijenila par rijei s bolniarkom i obje su izile iz sobe. Nakon pet minuta
bolniarka se vratila u pratnji Judie. Imala je velike podonjake na licu. Cisto nenaminkano
lice i kosu skupljenu u rep. Bila je odjevena u dugi pulover od tamne vune i traperice.
Izgledala je kao netko tko je iskoio iz postelje usred noi.
- Ako elite, mogu ostati ovdje s vama - rekla je bolniarka.
- Snai u se - odgovorila je - hvala.
Bolniarka me pogledala sa sumnjiavim izrazom i potom pogledala Judie. Dovraga -
pomislih ugledavi taj izraz na njezinom licu, mislim da sam stekao krasnu reputaciju u ovoj
bolnici.
- Ako neto trebate, upotrijebite gumb za nudu. Sestrinska je soba udaljena dvadeset
metara.
Judie kimne nasmijeivi se i bolniarka je izila iz sobe, ostavivi nas same.
- ao mi je, Jud - rekoh.
Nije mi pao na um nijedan drugi nain da ponem s tim. Prila mi je i stavila mi ruku na
elo.
- Zbog ega ti je ao, Peter? Nisi napravio nita loe.
- ao mi je to sam vas preplaio - rekoh. - ao mi je zbog svega toga.
- Nije to nita, Pete. Sve je dobro.

~ 150 ~
Knjigoteka
 daa&anna

To je zvualo kao sve je dobro koje se govori luacima.

- Kako su djeca?
- Dobro... - ree, ne zvuei ba uvjerljivo - zabrinuti su. Svi smo zabrinuti, Peter.
Primila je jedan kraj pokretnog stola i gurnula ga da bi stavila pladanj s jelom pred
mene.
- Sad radije pojedi neto.
- Donesi mi telefon, Judie - odgovorio sam. - Moram nazvati Clem. Ovo je otilo u vraju
mater. Mora doi pokupiti djecu.
Neka ih vodi odavde, to prije i to dalje. Prije nego to...
- Ne uzbuuj se, Peter. Nije najbolji trenutak za donoenje odluka.
- Zavezali su mi ruke, Judie! - rekoh s kiselim sarkazmom. - Putali su mi valium u venu,
to bi jo trebalo? Ne elim da putuju sami u Amsterdam, Ti! Ti bi mogla ii s njima!
Judie je utjela zaarenih obraza.
- Nee to napraviti, Peter - odgovorila je.
- to eli rei?
Gle, bolniki socijalni radnik stupio je u kontakt s nizozemskom ambasadom.
Pokuavaju pronai Clem.
- Oh, Boe...
Znao sam to to znai. Socijalni radnici. Veleposlanstva. Ve su napravili moju
dijagnozu.
- Doktorica kae da se niega ne sjea - nastavila je govoriti Judie. - Je li to tono?
- Ne - odgovorio sam. - Lagao sam joj.
- Zato?
- Ne mislim da mi moe pomoi.
- Preuivanje stvari takoer ti nee pomoi. I one si mi noi neto zatajio, nije li tako?
Slomio si ogradu, kao to se dogaalo u tvojim vizijama. Slomio si ogradu autom. To je
razlog to si se vratio u kuu?
- Da... ali kako zna?
- Bila sam ondje jutros, Peter - rekla je prije no to sam uspio dovriti pitanje. - Otila
sam pokupiti neke stvari i vidjela sam to. Zato si to preutio?
- Nisam bio siguran da je tono. I osim toga, dovraga, nisam htio nikome upropastiti
no. Umoran sam od toga da budem Prorok Peter. Kad su me pronali?
- U zoru. Jip se probudio da ode u kupaonicu i onda su shvatili da te nema. Spustili su se
da me probude. Pomislila sam da ne moe spavati, da ee ulicom. Ali kad sam vidjela da
tvoj auto nije ondje, poela sam se zaista brinuti. Prvo sam te nazvala doma. Pomislila sam
da si moda neto zaboravio i da si se vratio po to. Ali nisi dizao slualicu. Onda sam nazvala
Lea. On te naao.
- U kuhinji?

~ 151 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Da... bio si na podu. Pomislio je da si imao srani napadaj, zato je pozvao hitnu. Potom
je uvidio da nije bilo nita slino. Buncao si. Priao. Priao o mrtvima, priao da...
- Znam to sam priao, Judie. Vidio sam to i to nije bila nikakva mora. I nikakva
halucinacija. To je...
- Budunost, zar ne?
Rije je zvuala savreno lucidno i posve se uklapala u ovaj razgovor. Ve sam to tisuu
puta premetao u glavi, ali nikad nisam slutio da bi tako dobro zvuala izreena glasno.
Kimnuo sam glavom.
- Da, tako mislim.
- Ograda se slomi i ostane posve jednaka onoj u tvojim vizijama. To sve dokazuje. Tvoje
e se vizije na kraju ispuniti. To je tvoja teorija, zar ne?
Kimnuo sam. Judie se nasmijeila. Pretpostavljam da je to bila najzdravija reakcija na
bedastou u koju smo bili upetljani.
- Ne brini se - rekoh. - Raunam na to da nitko ne vjeruje u moju priu. Na kraju krajeva,
to je nemogue. Nitko ne moe vidjeti budunost. Zato sam odluio utjeti i nita ne ispriati
doktorici. To je kao Ockhamova britva: U jednakim uvjetima najjednostavnije je
objanjenje obino tono. A najjednostavnije objanjenje je da sam lud, da patim od
shizofrenije i da buncam. To je dijagnoza, nije li tako?
- Nema dijagnoze, Peter, ali juer si reagirao vrlo nasilno kad su te doveli u bolnicu.
Razbio si usnu jednom uvaru, a jedna je bolniarka pala na guzicu pokuavajui ti dati
injekciju. Pridodaj tomu dvoje male djece i nedavni razvod i izlazi vrlo runa jednadba. To
su loe vijesti, Peter, razmiljaju da ih daju u skrbnitvo dok ne doe Clem.
- to?
- Leo upravo razgovara s ravnateljem slube. Pokuava ih uvjeriti da se Marie i on mogu
za njih pobrinuti, ali ve zna kakve postaju stvari kad su u pitanju djeca.
- Ne! To... je greka.
- Jako mi je ao, Peter. Uistinu mi je ao,
- Mogu ih vidjeti? Samo na minutu, molim te.
- Ubrzo. Hajde da priekamo odluku efa slube. Ali dobro su, ele te vidjeti.
- Koliko znaju?
- Rekli smo im da si otiao u kuu neto pokupiti i da si pao niza stube. Mislim da nisu
to skroz progutali, ali e se potruditi da u to povjeruju ako im ti ne kae nita.
- Dogovoreno.
Judie je ustala i hodala do vrata.
- uj, Judie - rekoh prije no to e izii iz sobe. - Cijela ta stvar s vizijama... neka ostane
meu nama, moe? Ne elim jo toga razoriti. Ne vjerujem da bi se stvari poboljale ako im
kaem da mogu vidjeti budunost.
Ona kimne glavom.
- I jo neto: radije bih da djeca provedu no s tobom. Ako je mogue.

~ 152 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Raunaj na to, Peter - rekla je prije no to je nestala iza vrata. - A sad poni jesti ih e ti
se ohladiti ruak.
Doktorica Ryan je dola sat kasnije u pratnji drugog doktora, mladog i dugog tipa
kovrave kose i okruglih naoala, za kojega se pokazalo da je lijenik specijalist na
psihijatriji. Nije me mogao preuzeti za vrijeme deurstva, ali je preko telefona naredio da mi
ubrizgaju taj sedativ (koji ipak nije bio valium, nego neto to se zove neuroleptik).
Napravio je kompletnu analizu sluaja uz pomo raznih svjedoanstava, izmeu ostalog,
Leova i Judienog, i tog popodneva vodio je dug telefonski razgovor s doktorom Kauffmanom
u Belfastu. Izvijestio me da imaju odreene dvojbe mogu li se vratiti kui onako brzo kao to
sam to oekivao.
- Sluajte, gospodine Harper, sve to radimo zbog vae sigurnosti i sigurnosti vae djece.
Kad sam ga uo da to govori, poelo mi se magliti pred oima i osjetio sam muninu.
Ima kakvih deset godina manje od mene i lice nekoga tko je odrastao u finoj obitelji,
igra golf sa ogorom i ima lijepu enu. Sad mu ja vie nisam bio par, tip s kojim bi se mogao
mimoii na benzinskoj stanici i s kojim bi mogao prijateljski avrljati u nekom drugom
trenutku. Sad sam bio jedan od njegovih sluajeva. Prestao sam biti osoba da bih se
pretvorio u sluaj.
- Jesam li shizofrenik? - upitao sam u nekom trenutku. Doktor je zautio.
- Shizofrenija ima evolutivnu dijagnozu, gospodine Harper. Moraju se ispuniti neki
kriteriji tijekom odreenog vremena da bismo mogli biti sigurni. Zasad pouzdano znamo da
ste pretrpjeli teku psihotinu epizodu. Premda jo ne moemo nita odbaciti.
- Imao sam ih vie - rekoh. - Vidio sam jo toga. I zovite me Peter, molim vas.
- Dogovoreno, Peter. Doktorica Ryan me uputila u nesreu koju ste imali prije tjedan
dana. Zasad, a poznavajui vau povijest, bit emo optimisti i povezati te injenice s
nesreom. Kauffman podupire tu teoriju. Osim toga, vizualne halucinacije upuuju na neto
drugo, a ne na shizofreniju. U svakom sluaju, preporuio sam da ostanete u bolnici jo
jednu ili dvije noi kako bismo dobili vremena da obavimo niz pretraga. Htio bih znati
moemo li raunati na va pristanak u tom smislu.
- to elite rei? Je li to neto dobrovoljno?
Dva su lijenika razmijenila brz pogled. Znao sam da sad dolazi neto to mi se nee
svidjeti.
- Gledajte, Harpere, postavimo to ovako - nastavio je govoriti doktor: - bolje je da
pristanete dobrovoljno.
- to e se dogoditi ako to ne elim?
- Sve bi se zakompliciralo. Vjerujte mi. U ovom trenu na prvom je mjestu, uz vau
vlastitu, zatita dvoje maloljetnika. A ja u ovom trenu ne mogu preporuiti vae otputanje.
Morali bismo stupiti u kontakt sa sudom, ekati forenziara da analizira sluaj. Takoer
bismo morali kontaktirati socijalnu pomo i...
- Ajde, Peter - uplela se doktorica Ryan. - Bit e to najvie dan ili dva. Znamo da nemate
nikakvu prijanju povijest nasilja. To je ista formalnost.
- Ali moja djeca...

~ 153 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Mladi se psihijatar nakaljao.

- Bolniki socijalni radnik pristao je da se privremeno za njih pobrinu vai prijatelji,
barem dok se ne pronae majka. ini se da je na putu.
- Da, na putu su u Turskoj. Prati je mukarac imenom Niels Verdonk, njezin novi
partner. On je ugledni arhitekt. Pokuajte s njim.
Doktorica Ryan je pribiljeila ime na papiru.
- Zasad nitko nije stavio primjedbe da vaa djeca ostanu s vaim prijateljima. Judie je uz
to licencirani psiholog i svi koji je poznaju smatraju da ste vi isti.
Nasmijao sam se.
- Gledajte. Obeavam da emo napraviti sve to moemo da ubrzamo sve te provjere.
Mikel Santiago Jip i Beatrice uli su kao dvoje djece koja ulaze u mrrvaevu sobu.
Stidljivi, uplaeni, ali irom rairenih oiju. Bili su pod dojmom kad su me ugledali, ali su se
smjesta priviknuli na situaciju, a kad sam im se nasmijeio i rekao da me dou zagrliti,
skoili su na mene kao dva mala tigra.
Jip me pitao boli li me jo, a ja sam rekao malo, ali da mi je doktorica rekla da e brzo
proi. Beatrice je, naprotiv, bila utljiva, ali u njezinim sam oima mogao proitati sumnju.
Ako je tata pao niza stube, zato mu noga nije u gipsu? Gdje mu je ovratnik? Barem da
pokae bijednu masnicu? Ali ba kao to je najavila Judie, smjesta se stala aliti o drugim
stvarima.
Judie, Leo i Marie uli su minutu poslije djece. Marie je nosila veliki buket cvijea i
kutiju bombona umotanu u papir na kojemu je pisalo: Oporavi se brzo! Leo je doao pun
ala. Naalio se da e mi kupiti kacigu i prisiliti me da je uvijek nosim. Bio je to njegov
osebujan humor, spektakularan, uinkovit, ali u dnu njegovih oiju mogao sam zamijetiti
breme, crn oblak u svakom pogledu koji mi je uputio.
Proveo sam ostatak posjeta pokuavajui pokazati ivahnost pred djecom, ali moglo se
zapaziti da mi je osmijeh poput grube maske koja bi u svakom trenutku mogla pasti na pod.
Njihova su me lica izravno prenosila u prizor od protekle noi. Gledao sam Beatrice i vidio
onu otvorenu provaliju usred njezine glave, onaj komad razorene lubanje. A Jip, sa svojom
rupicom na elu i s onim dugim konjskim repom od stvari koje su iz njega padale. Ali
ugrizao sam se za jezik i privijao ih, obasipao poljupcima i pokuavao obrisati suze jednom
rukom prije no to bi ih oni mogli vidjeti. Isto mi se dogaalo s Marie, koja je provela gotovo
cijeli posjet na drugom kraju sobe razgovarajui s Leom i Judie. Jo sam osjeao jezu
gledajui one mukarce kako je vuku, pljuskaju, poniavaju, da bi moda tek koju minutu
poslije bila smaknuta.
Zabacio sam glavu unatrag i zatvorio oi to sam jae mogao, poeljevi da je sve to
prokleti san. Da me ona munja nikad nije udarila. Da nikad nisam imao one vizije. Ali kad
sam ih opet otvorio, i dalje sam bio u toj sobi, oba doktora i dalje su ekala moj odgovor.
- Dogovoreno - rekoh napokon.
No sve sam to savreno skrivao i igrao svoju ulogu. Djeca e provesti no s Judie i
napraviti domae pizze u raznim oblicima. Igrat e Monopoly i gledati Pixarov film. A drugi
dan e se tata vratiti kui jer mu je doktorica rekla da mora ostati jo jednu no u bolnici.
Tata je dobro, nemaju se zbog ega brinuti. Volio bih da sam i sam mogao u to povjerovati.
~ 154 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Oprostili su se oko osam. Judie, djeca, Leo i Marie. Leo je posljednji iziao iz sobe te
veeri. Ne znam je li to napravio namjerno ili ne.
- Leo - rekoh - moe priekati sekundu?
Zastao je kao da je ekao taj trenutak. Potom se okrenuo prema meni, s mukom se
nasmijeivi.
- Reci, Pete.
- Dvije stvari. Prvo, hvala to ste me doveli ovamo.
- Nema na emu, deko. Premda si me krasno opalio akom. - Nasmijao se.
- ao mi je, Leo... bio sam izvan kontrole. Druga stvar je... o onome to sam vidio prole
noi.
Lice mu se smrknulo kad je uo da to priam.
- Peter, mislim da to ne elim uti.
- Znam. Ni ja ne bih elio, Leo, ali ne mogu prestati to premetati po glavi. Sluaj, stari
prijatelju. Mogue je da sam lud i da sve to nije nita drugo nego halucinacija. To e se
doznati s vremenom. Ako za dva mjeseca budem primljen u ludnicu vezanih ruku u bijeloj
platnenoj koulji, onda zaboravi ovo to u ti sad rei, dogovoreno? Onda se samo pobrini
da mi poalje cvijee s vremena na vrijeme i da u tegli sakrije boicu viskija.
Leo je iscrtao osmijeh.
- Ma daj, Pete...
- Ne. Sluaj, Leo. Dok taj trenutak ne doe... Dok ovi doktori ne odlue jesam li lud ili
nisam, molim te da mi uini uslugu. Moe?
- Dogovoreno.
- Ima oruje? - pitao sam. Veliko iznenaenje obasja Leovo lice, - to?
- Revolver, puku, togod.
- Zbog ega, Pete?
- to god bilo, sredi ga. Napuni ga mecima i ostavi blizu svog kreveta, moe? U svim
mojim vizijama... oni imaju oruje. Trebat e vatreno oruje da se obrani ako ispadne da
sam imao pravo.
- Dobro, deko - ree Leo gledajui prema vratima. - Razmislit u.
- A ako vidi kombi kako prilazi tvojoj kui, General Motors boje trule vinje s
kromiranim naplarcima i s tri osobe, jednom enom i dva mukarca, nemoj im dopustiti da
vam se priblii. Dogovoreno? Obori ih ne postavljajui pitanja, Leo. Hoe li to napraviti?
Reci mi da hoe, dovraga!
- Napravit u to, Pete. Obeavam ti. Uzeo sam zraka i uzdahnuo.
- Dao Bog da je sve to ista ludost, Leo...
U tom je trenutku ula Marie u potrazi za muem. Leo mi je dao ruku i stisnuo je snano
prikovavi na mene udan pogled.
- uvaj se, Peter. Kimnuo sam glavom.
Marie mi je jo jednom prila. Gledala me netremice i ja sam gledao nju. utjeli smo.

~ 155 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- uvajte se, Marie.

- Hoemo, Pete - odgovorila je.
I osjetih da u dnu njezinih oiju vidim duboki strah.

~ 156 ~
Knjigoteka
 daa&anna

4.

Psihijatar kovrave kose i s naoalama zvao se John Levey i proveli smo cijelo jutro
sljedeeg dana avrljajui u njegovoj bolnikoj ordinaciji. On je pitao, a ja sam odgovarao,
nije bilo nikakve urbe. Priao sam mu o svom razvodu, o razlozima zbog kojih sam otiao iz
Amsterdama, o poslu, o svojoj djeci. Priao sam mu o svemu to je elio. Nisam skrivao
nita, pokuao sam biti pristojan, civiliziran, dobronamjeran... S razlogom, on je imao
kljueve moje bliske budunosti: povratak kui... ili u ovu bijelu zgradu okruenu vrtovima,
u kojoj osobe priaju s muhama.
Priali smo o vizijama. On je popriao s Kauffmanom prethodnog dana, tako da je ve
bio upuen u one epizode, ali htio je uti moju verziju stvari. Ispriao sam mu je
pokuavajui ne ispasti previe emotivan, kao da pripovijedam san. Mladi doktor, u
koulji sa utim ovratnikom ispod zelene Lacoste veste, u hlaama od finog samta i cipelama
Burton Derby, napravio je neke biljeke i gledao u njih. Bio je deko sa sveuilita i s
magisterijem. Deko odrastao meu vanim ljudima, koji nikad ne prihvaaju pogreku. Sad
je imao lijepu zavrzlamu pred sobom i ni za to na svijetu nee priznati da ne zna odakle
poeti.
Priao je o proganjajuim delirijima, o parafireniji i paranoji. O osobama koje su
zarobljene u velikom emocionalnom stresu (nedavni razvod, ozbiljni problemi u profesiji,
zvui poznato?) dok im je samopotovanje vrlo nisko. Kod takvih se osoba, naroito onih
najinteligentnijih, podsvjesno stvara iluzija. Neto to daje novi smisao njihovom ivotu.
Neto izniklo iz elje da se preivi bol. Ali katkad je ta iluzija razarajua, unitava nas,
udaljava od istinske biti ivota. Mislite da bi se to moglo vama dogaati, Peter?
Oh, jasno, Johne, ta mogunost postoji. To je zaista mogue.
John Levey, mladi tridesettrogodinji psihijatar htio je da njegova dijagnoza bude tona,
htio je da sve knjige koje je proitao na svom krasnom i skupom sveuilitu imaju smisla, pa
sam pustio da tako i bude. A pustio sam i da mi stave one tri tablete ispod jezika i poalju
me natrag u sobu. Moda tako poinje s luacima.
Lud, Pete.
Tog popodneva, dok sam plutao pod uinkom smirujueg sredstva, moj se um
poigravao s tom mogunosti.
Lud. Skonat e lud. Skonat e svoje dane lud. Na nekome mjestu, negdje. Bit e
jedna od ovih zalutalih dua koje u ogrtau koraaju hodnikom koji mirie na dezinfekcijsko
sredstvo. Jedan od onih koji vie ne sudjeluju u ivotu. Deset tableta na dan. ivjeti otupio,
kemijski ukopljen, katkad ak prepolovljena mozga. etati vrtovima. Sjediti na klupama i
provoditi dane gledajui ptice, razgovarajui s cvijeem. Prijevremeno umirovljenje. Moda
ne bi bilo posve loe. Ne bih trebao skladati, ne bi bilo glazbe ni neuspjeha.
Oni govore o vizijama, o snovima, o mjesearenju, a ja sam bio spreman povjerovati u
sve to, ali sam duboko u sebi bio uvjeren, potpuno uvjeren da sam sve to vidio, uo i osjetio.
Imao sam udarce po tijelu i nezacijeljene oiljke u umu. Strah, posvemanji uas dok sam
~ 157 ~
Knjigoteka
 daa&anna

gledao one mukarce kako napadaju moju kuu i grozan ishod njihovih zloina. Sve je bilo
stvarno. Nije bilo mora, ni lucidnih snova, ni astralnih putovanja. Proivio sam to. I
najednom, bez ikakvog objanjenja, sve je isparilo. Bilo je to kao jeziva ala. Kao animirani
film Michigana J. Froga, aba koja pjeva (operu) samo kad je nasamo sa svojim vlasnikom,
ali zauti kad bi to trebala pokazati svijetu.
Lud.
Moda vie nije bilo povratka. Munja je ozlijedila neto u mojoj glavi i nitko to ne moe
vidjeti. Ali koliko toga znanost ne poznaje? I za svu tu sivu zbrku neshvatljivih pogoranja
postoji jedna rije:
Lud.
I postoje mjesta koja je drutvo za njih stvorilo. I ako ne uspijem rijeiti tu enigmu, ako
ne budem u stanju odgovoriti na Veliko Pitanje, moda u to i postati.
Lud.
Tablete, ruak i besana no sklopili su mi oi tijekom popodneva. Odspavao sam dugu
sijestu i kad sam se probudio, ve se smrkavalo. Drvo koje se vidjelo s mog prozora micalo
se i treslo svojim malim granama. Podigao se jak vjetar i nebo se smrailo.
Pozvao sam sestru, kojoj je trebala koja minuta da se pojavi. Bila je to djevojka plave
kose i velikih plavih oiju u kojima se moglo proitati da joj je svega dosta.
- Danas ima vrlo malo osoblja - rekla je ispriavajui se - sad u vam donijeti veeru.
Rekoh joj da se ne brine zbog veere i pitao sam je koliko je sati. Odgovorila mi je da je
est i pol popodne. uo sam huk groma u daljini.
- Dolazi oluja?
- Oh, da, gospodine - odgovorila je. - Jedna od onih ljetnih oluja. Najavili su lijepo
vrijeme po noi, a vidite sad!
- Oluja... - ponovio sam.
- Molim?
- Nita. Oprostite... znate li je li tu doktor Levey? Volio bih s njim razgovarati.
- Ne, gospodine - odgovorila je. - Mislim da je otiao oko pola est. Ali je kod kue u
pripravnosti. Trebate li neto?
- Ne, ne, pustite to. Nije vano. Volio bih nazvati svoju djecu. Bi li vam bilo teko dodati
mi telefon? Trebao bi biti u mojoj jakni.
Sestra je otvorila ormar i pretraivala moju jaknu dok nije nala mobitel. Dodala mi ga
je i onda me pitala bih li radije meso ili ribu za veeru. Odabrao sam meso.
Kad sam ostao sam, okrenuo sam broj telefona Judienog duana. Pustio sam da odzvoni
punih deset puta i nitko nije odgovorio. Bilo je blizu sedam naveer i vjerojatno je ve
zatvorila, ali pretpostavljao sam da je s djecom u pansionu. Ili nije? Poslije sam pokuao na
njezin mobitel, ali takoer nije bilo odgovora. Gdje su, dovraga, nestali?
Sve sam vie bio nervozan i neraspoloen, osobito kad sam pomislio na tog prokletog
Johna Leveya i njegov osmijeh povlatenog deka i injenicu da je otiao ostavivi me ovdje
jo jednu no, kao da je to zabavni park u kojemu bi ovjeku bilo ugodno ostati zauvijek.

~ 158 ~
Knjigoteka
 daa&anna

A s druge strane je bila prokleta oluja.

Ljetna oluja; prilino uobiajena u ovo doba.
Poeo sam se pitati to bi se dogodilo da ustanem iz ovog kreveta, odjenem se i iziem
kroz vrata ove bolnice. Hoe li dignuti uzbunu? Poslati policiju da me trai? Doktorica Ryan
mi je rekla da sam pod strogim nadzorom, a moja su djeca s Judie, jer je uprava Centra za
socijalnu skrb mislila da je to humanije nego da ih poalje u prihvatni centar. To je
ukratko znailo da je bolje ne napraviti pogrean korak. Bio sam uvjeren da bi Leveya
oduevilo da potpie nalog za primanje u psihijatrijsku ustanovu, moda ne veoma daleko
odavde pa da me moe pretvoriti u svog posebnog zamorca. Jo nije dospio objaviti veliki
lanak koji bi ga uinio slavnim u akademskoj zajednici i ja bih bio velika pripovijest.
Unitenje mog ivota i ivota moje obitelji i prijatelja slaba su cijena koju bi za to trebalo
platiti.
Opet sam pokuao nazvati Judie na mobitel i ovog puta ak nije bilo znaka. Glas
operatera rekao je da pretplatnik nije dostupan ili je izvan dosega.
Gdje li si, dovraga, Judie?
Otila sam s djecom u etnju po selu. Moda u Monaghan, jer ih na kraju nikad nisi
onamo odveo, ili jedemo kokice u luci. Opusti se, Peter Harper.
Proveo sam jo pola sata borei se u krevetu dok sam sluao vjetar i tutnjavu gromova
u daljini, jo daleko od obale. Mogao bih otii do Clenhburrana baciti pogled, mislio sam.
Proetati, prozraiti se, uvjeriti se da su svi dobro i vratiti se jo noas. Judie bi me mogla
dovesti autom. Sigurno ne bi niti zamijetili. Na kraju krajeva, sestra se poalila da noas ima
vrlo malo osoblja.
Onda sam osjetio da mi telefon vibrira meu prstima. Dobro, Judie, pomislio sam.
Hvala Bogu.
- Da?
- Peter? - Glas koji se uo s druge strane telefona nije bio Judien. Ni Leov ni Mariein.
Trebala mi je sekunda da ga prepoznam.
- Imogen?
- Glavom i bradom, dragi. Kako je?
Jo zbunjen tim pozivom, ne znajui kojim se povodom Imogen javlja u ovom trenutku,
sve to sam dospio odgovoriti bilo je kratko: Dobro, sve je dobro.
- Oprosti zbog kanjenja, bila sam na putu i razgledavala neke nekretnine u kotskoj i
vratila sam se prije dva dana u London. Bi li volio ivjeti u dvorcu? Nala sam preureenu
kulu dvadeset milja od Edinburgha... dobro, ali ne zovem te zbog toga. Ve sam istraila ono
tvoje.
- Moje? - pitao sam, jer se nisam mogao sjetiti.
- Da, zar se ne sjea? Htio si znati je li se dogodilo neto udno u kui. Utvara koju tvoja
prijateljica navodno moe osjetiti.
- Ah, Boe! Skroz sam to zaboravio, oprosti. Grom je odjeknuo u daljini.
- Dobro, nisam nala nita o utvarama, ali sam razgovarala s kolegicom koja je vodila
nekretninu prije mene. Ispriala mi je udnu priu. Sjea se da sam ti priala o njemakom
~ 159 ~
Knjigoteka
 daa&anna

momku koji je unajmio kuu prije tebe? Istraiva ptica selica. Zacijelo je tip bio malo udan,
sveuilini uenjak, od onih koji si ne znaju spei ni jaja kad dou kui nakon to su radili na
svojoj tezi. Tip je ispriao neobinu pripovijest o tvojim susjedima, onima iz kue malo
udaljene od obronka. Poalio se da je netko provalio na njegov posjed i tvrdio je da su to bih
oni. Laurie, druga agentica, pitala ga je eli li podnijeti prijavu, ali taj je Nijemac rekao da ne
eli. Da nije nita nestalo, da je to samo bila intuicija. Jednom ih je, s jedne od svojih
promatranica, sluajno vidio kako se sastaju s udnim osobama. Takoer ne znamo
odakle je izvukao tu priu. Platio je za est mjeseci, ali je ostao samo pet. Otiao je izgubivi
polog. Jesi li i ti imao neki slian problem?
Potrajalo je dok nisam odgovorio. Srce mi je poelo poskakivati u prsima i bila su mi
suha usta jer sam dehidrirao zbog brzog i nemirnog disanja.
- Ne... ne znam - na kraju sam rekao.
- uj, jesi li dobro, Pete? Ako eli, moemo napraviti zamjenu. Nee te stajati nita, ide
na moj raun. Ima drugih slobodnih kua u ovom podruju. Dobro, ne ba previe jer je
upravo poela sezona, ali uvijek moemo neto nai.
- Ne, ne treba, Imogen. Dobro je. Hvala za sve. Sad te moram napustiti...
Spustio sam telefon i uvidio kako je to glupo bilo.
Sve se uklapalo. Posljednji djelii ve su na svom mjestu. Stigla je.
Posljednja no u Tremore Beacbu.

~ 160 ~
Knjigoteka
 daa&anna

5.

Priekao sam da stigne veera. Sestra se zvala Eva, i premda je bila u prilino velikoj urbi
da odgura svoja kolica s pladnjevima du hodnika, uspio sam uloviti neto od razgovora.
Ispalo je da je druga sestra, Winny, na medenom mjesecu, a Geraldine se razboljela; i Luva je
trebala biti doma u pripravnosti, ali je zvala da kae kako jedna od njezinih keri povraa i
najmanju papicu zbog neke eluane viroze. Pa je tako samo ona ostala da pokrije pola kata.
Na ovom je mjestu organizacija takva. Svi ivi nestanu i dopadne te da sredi sve
komplikacije na pola kata.
Rekao sam joj neka se ne brine za mene. Koji su moji lijekovi?
- Jedna tableta olanzapina i druga ovih plavih prije no to legnete. Mislim da ih mogu
ostaviti ovdje, na kraju krajeva, ve je osam...
- Dakako, idite u miru. Uzet u ih nakon veere da ne zaboravim.
im je Eva zatvorila vrata, skoio sam iz kreveta i poeo se odijevati. Zahvalio sam Bogu
to nikome nije palo na um odnijeti moju odjeu ili cipele. To bi bio kraj mog plana. Ali sve je
bilo stavljeno u plastinu vreu, uz jaknu i neto dodatne odjee po koju je Judie otila k
meni doma. I tako, kad sam bio spreman, prebacih preko sebe ogrta i izioh iz sobe.
Polako sam prelazio hodnikom dokoliarski, ba kako to rade pacijenti, zavirujui u
unutranjost soba, neke su bile otvorene i mogli su se vidjeti ljudi kako gledaju televiziju,
posjetitelji koji priaju s puno energije i bolesnici koji sjede na svojim krevetima zurei u
prazno. Neopran, s trodnevnom bradom i dugom kosom te prebaenim ogrtaem, izgledao
sam kao jo jedna od onih dua koje je snala bolest. Ljudi su me gledali sa saaljenjem, a ja
sam im uzvraao pogled pun dubine.
Kad sam doao do predvorja, recepcijski je pult bio prazan. Pretpostavio sam da Eva jo
raznosi veeru.
Vani sam na ulaznom stubitu spazio ovjeka kako pui i iziao sam mu se pridruiti.
Bio je neki mrav tip ispijena lica i gotovo prozirnih oiju. Zamolio sam ga cigaretu i dao mi
ju je gunajui.
- Duhan nije jeftin, prijatelju.
Puio sam u tiini ekajui da taj mrzovoljni tip ode. U meuvremenu sam promatrao
cestu i vidio da jedva ima prometa. Kako u, dovraga, doi do Clenhburrana?
Vani je vjetar poeo urlati. Poznavao sam taj zvuk. To bijesno zvidanje. Ubrzo e stii
oblaci u spiralnim oblicima prepuni munja. Ali jo je ostalo vremena.
- ini se da e noas poteno padati - rekoh pokuavajui zapodjenuti razgovor, ali
mrzovoljni se tip pravio da me ne uje. Nastavio je puiti svoju cigaretu kao da me nema.
Nakon nekoliko minuta, kao poslanje sa samoga neba, neki se taksi pojavio na prilaznoj
cesti bolnici i zaustavio se tono u podnoju stubita. Ja sam jo na sebi imao ogrta i
mrzovoljni je tip i dalje bio ondje dokrajujui svoju prokletu cigaretu. to sam trebao
napraviti? Pokuam li uhvatiti taksi jo odjeven u ogrta, izazvao bih sumnje.
~ 161 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Putnici su sili i taksist nas je pogledao kroz prozor.

- Trebate taksi? - uzviknuo je obraajui nam se.
Zaustio sam neto, ali se mrzovoljni tip pobrinuo da ga otpremi prije no to sam mogao
otvoriti usta.
Taksi je otiao odakle je i doao. A isto je napravio neraspoloeni lik malo poslije. Ostao
sam sm na stubitu i moja je cigara dogorjela. Pogledao sam unutra i vidio da je predvorje
bolnice i dalje prazno, tako da sam odluio brzo djelovati. Rijeio sam se ogrtaa i skrio ga
ispod male drvene klupe. A kad sam opet poprimio izgled normalnog i obinog graanina,
spustio sam se tim stubama i uputio prema izlazu iz bolnice.
Blizu je bila autobusna stanica. Broj 143 povezivao je cijelu regionalnu cestu od
Dungloea sve do ulaza u Clenhburran. Neto posve drugo bilo je pitanje kad e onuda proi.
U Irskoj je ekanje autobusa vikendom bilo i ostalo kao ekanje uda.
Odluio sam stati uza stup i autostopirati. U ovom podruju bilo je posve normalno
naii na lokalne stanovnike koji diu palac kako bi koju milju prevalili na kotaima. Bolnica
je bila blizu Dungloea i gotovo sav promet koji je prolazio iao je u tom smjeru, ali sam
pretpostavio da nee dugo trajati dok ne ugledam neki auto koji dolazi iz suprotnog smjera.
Prola su tri li etiri auta, ali nijedan se nije zaustavio, unato kiici koja je poela
padati. Pretpostavljam da moj izgled nije ba pomagao. Nastojao sam se irom smijeiti,
navui bolno lice. ak sam nastojao mahati rukama kao da je hitno, ali na taj nain sam
postigao tek da voza jo vie nagazi na gas.
Onda nakon nekog vremena ugledah auto kako hita s bolnikog parkiralita. Pourio
sam do izlazne rampe i presreo ga dok je stajao pred znakom za zaustavljanje.
- Idete na istok? - zapitah pravei pokret palcem. - Autobus se nije pojavio pola sata.
Auto je vozio mladi deko, a uz njega je sjedila starija ena.
- Da - odgovorio je mladi - kamo idete?
- Clenhburran.
- Ah, znam gdje je to. Mogu vas ostaviti na krianju kod benzinske. - Pretpostavio sam
da misli na Andy s. - Otamo imate samo koju milju hoda.
- OK. Hvala.
Skoio sam u stranji dio udobne i stare Toyote pune praznih boca Gatoradea i novina.
Mladi se zvao Kevin, a ona je gospoa bila njegova baka. Doli su posjetiti Kevinovu majku
koja je primljena zbog tumora jajnika.
-Avi?
- Ja? Ah, stari prijatelj. Slomio je kraljeak u nezgodi. Zagipsali su ga, ali to se ostalog
tie, prilino je dobro.
Baka je pitala to sam rekao i Kevin joj je glasno ponovio moj odgovor. To je manje-vie
bio refren tijekom cijelog putovanja. Kevin bi neto pitao, ja sam odgovarao, a Kevin je
ponavljao moj odgovor svojoj baki, koja se gotovo uvijek inila vrlo zadovoljnom kad bi sve
to ula. Na radiju se uo hit Framesa: Otkrij se.
Sve to trebam je otkrivanje.

~ 162 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Andys se pojavio nakon jednog zavoja. U daljini, jo dovoljno daleko, olujna fronta je
poprimila obris divovske sablasti. Dug i mraan pokrov protezao se dokle ovjeku see
pogled. Pomislih kako e protei jo koji sat dok to ne stigne do obale.
Kevin je skrenuo prema benzinskoj da iziem.
- Odveo bih vas kui, ali nam se dosta uri - ispriao se mladi.
Odgovorio sam mu neka se ne brine, da u stii onamo prije no to pone kiiti. Zapravo
je bilo samo deset minuta pjeice do sela i mislio sam se ondje nai s Judie i djecom u
pansionu. Oprostio sam se zahvalivi se prvo njemu, a onda, glasno, njegovoj baki. Potom se
Toyota vratila na cestu i izgubila iza prvog zavoja.
Andys je imao bar uz cestu, jedno od onih mjesta na kojemu ne smije pojesti sendvi ili
popiti kavu ako ne eli da te boli eludac ostatak putovanja. Ja sam preskoio veeru i moja
su crijeva poela kruliti, pa sam na tren pomislio navratiti onamo i kupiti jednu okoladu, ali
sam zakljuio da je bolje prvo otii do Judie i djece.
Gledao sam prema baru kad sam spazio da su ondje parkirana dva automobila. Kombiji.
Idemo, Pete, prijei prokletu cestu i poi potraiti djecu i Judie.
Putnici, sigurno. Bilo je mnogo ljudi koji ljeti obilaze sjever zemlje. Od kampinga do
kampinga. Katkad su udaljenosti duge i treba stati i odmoriti se.
Jedan od njih bio je bijeli monovolumen, ali onaj koji je bio tono kraj njega bio je...
Jedva sam mogao vidjeti vie od prednjeg dijela, ali onda sam razabrao neto to me
natjeralo da ostanem stajati uz cestu.
Bio je to nezamjenjiv logo General Motors Company.
Jedan od onih s kliznim vratima. Kad sam imao sedamnaest godina, sanjao sam da u
si kupiti takav, strpati u njega dasku za surfanje i obilaziti jug Francuske od plae do plae.
Boje trule vinje. Kromirani naplatci.
Nije mogao biti nijedan drugi. Kombi iz mojih najgorih nonih mora.

~ 163 ~
Knjigoteka
 daa&anna

6.

Nije samo jedan auto u tom trenutku punio gorivo. Stranice novina vjetar je raznosio preko
crpki s gorivom. Iz zvunika benzinske uo se prijenos utakmice hurlinga izmeu Leinstera i
Munstera.
Jedna od tih novinskih stranica uspjela se progurati pod asiju tog kombija General
Motors koji je pod slabim svjetlom parkiralita izgledao prazno.
Ne moe biti. Samo u baciti pogled da otpiem tu suludu ideju. ovjek ne moe imati
toliko sree.
Pribliio sam se zgradi hinei da gledam stvari koje su se prodavale pred duanom.
Drvo i treset za kamine, led u plastinim vreicama, hrana za pse. Novine. Katkad ljudi ne
ele niti izii iz svojih automobila da kupe novine. A poslije se pitaju zato je infarkt u Irskoj
uzrok smrti broj jedan.
Doao sam do ugla. Sivi monovolumen bio je parkiran najblie zgradi, a u produetku je
stajao kombi GMC.
Zamijetio sam da su mi se noge poele tresti.
Bio je to sjajan i novi GMC, model Savana, boje trule vinje s belfastskim tablicama. Bilo
je, jasno, mnogo, mnogo kombija poput ovoga na svijetu, General Motors Savana boje trule
vinje, ali koliko njih ima kromirane naplatke? Pretpostavljam neto manji broj.
Bio sam toliko sjeban da sam zatvorio oi i rekao si: Probudi se u bolnici, odmah, i
pojedi veeru. Ali kad sam opet ih otvorio, i dalje sam bio ondje.
Ispod brisaa bilo je puno razljepljenih komaraca, po emu sam pretpostavio da je
proveo koji sat na putu. Takoer sam zamijetio privjesak za osvjeivanje zraka koji je visio
na zrcalu retrovizora i koji je imao nacrtan logotip Hertza. Unajmljen, pomislio sam, kao
da to nekako ima smisla.
Zabavljao sam se gledajui kanistre s automobilskim uljima dok sam pokuavao
upamtiti tablicu. Pomislih da je imam, ali sam je minutu poslije zaboravio. Moj je mozak
radio sto na sat.
Koraao sam do ulaza u benzinsku i mehanika su se vrata preda mnom otvorila.
Nalijevo, iza pulta, neka pritava cura ljubazno me pozdravila. Uzvratio sam joj pozdrav
glavom. Sa suhim i od straha stegnutim grlom ne bih mogao izustiti nijednu rije u tom
trenutku. Na desno se nalazila zona s barom i mini-trgovina. Koraao sam izmeu dviju
polica punih asopisa, paketa prenih krumpiria i okoladica dok konano nisam zaobiao
stup koji mi je prijeio pogled na muterije koje su sjedile za stolovima kafia. Uzeo sam s
police neki asopis i hinio da ga gledam. Mogao je biti pornoasopis sa ivotinjama, a ja to
ne bih zamijetio.
Bila su dva zauzeta stola u tom trenutku. Za jednim od njih je veerala obitelj -
pretpostavljam vlasnici sivog monovolumena parkiranog uz GMC. Dvoje djece Jipove dobi

~ 164 ~
Knjigoteka
 daa&anna

trkaralo je oko stola otimajui se za neku igraku, dok su njihovi roditelji jeli u tiini, s
posramljenim se izrazom ispriavajui za buku svojih derita.
Druga skupina bila je uz jedan od prozora. Ondje su bile etiri osobe. Troje od njih -
tamnoputu enu, vrlo debelog mukarca i jo jednog mravijeg s okruglim sunanim
naoalama i kosom zaeljanom uz glavu i oianom na kacigu - ve sam poznavao. etvrti,
kojega nisam vidio prije, snaan i visok tip, sjedio je uz enu i u tim trenucima prouavao
autokartu. Ostali su pili kavu i jeli sendvie u tiini, zagledani u svoje mobitele ili pratei
kartu. inilo se da neto trae i da to jo nisu pronali. Tremore Beach?
Teko je opisati to mi je prolazilo kroz glavu u tim trenucima. Pokuavao sam drati
asopis u rukama i drati usne zatvorene, unato tomu to sam elio viknuti. Pomiljao sam
da ih pokuam ondje zaustaviti. Ubiti. Poprskati ih benzinom i zapaliti ih.
Promatrao sam ih dugu minutu dok sam pokuavao smisliti to bih sad trebao
napraviti. etiri lika prilino egzotina izgleda, koje bi ovjek mogao pobrkati s poslovnim
ljudima ili moda osobama iz svijeta filma. Ja sam bio jedini koji je znao tko su i takoer
jedini koji je znao to namjeravaju napraviti. Vratio sam asopis na mjesto. Otiao sam do
pulta i kupio paket vakaih guma. Pritava mi je cura ponudila tri paketa po cijeni dva ako
ispunim anketu. Rekoh joj da nemam vremena i ostavih joj novanicu od deset eura na
pultu.
- Samo neto, srce - rekoh joj. - Vidi onih etvero ljudi koji sjede ondje u dnu?
- Da.
- Ne mislim na obitelj, nego na tri mukarca i enu. Vidi ih?
- Da, da, jasno.
- Doli su u onom kombiju, tono? - rekoh, pokazujui na GMC koji se mogao vidjeti
kroz prozor - onome boje trule vinje. Moe ga vidjeti, je l tako?
- Da - odgovorila je - zato?
- Oh, ni za to. inilo mi se da sam ih vidio jutros u Dungloeu, mislim da su filmska
ekipa. Moda trae lokacije za film.
- Ozbiljno? - rekla je cura raskolaivi oi. - Moja sestra Sarah eli biti glumica.
- Onda bi moda trebala razgovarati s njima kad budu krenuli. Iziao sam odande
polagano koraajui prema cesti, osjeajui da e mi glava i eludac svakoga trena
eksplodirati od ivaca. Paljivo sam prelazio na drugu stranu. U tom me trenu lako mogao
pregaziti neki kamion. Osim toga, ono etvero ubojica bilo je blizu prozora i nisam elio da
vide kako netko prestravljeno tri prema selu.
Kad sam se naao na drugoj strani ceste, izvukao sam mobitel iz jakne i okrenuo Judien
broj. Ovog mi je puta glas operatera rekao da broj nije dostupan. Potom sam pokuao s
Leom i Marie. Telefon u njihovoj kui je zvonio, a mobilni nije davao ni glasa. Pogledao sam
olujnu frontu koja se orila u daljini. Pretpostavio sam da e loe vrijeme poeti ometati
telefone. S druge strane, priznajem da nisam ba previe razmiljao u tim trenucima. Nisam
imao jasne zamisli, samo sam osjeao stranu paniku. Da preklinjem za pomo nekog
vozaa (je li ijedan uope proao onuda?) ili ak da skrenem prema High Streetu i proem
kroz Fagans i uzbunim sve koji su ondje, ali jedino to sam uspio napraviti bilo je da

~ 165 ~
Knjigoteka
 daa&anna

potrim. Htio sam stii do Judienog duana, spremiti djecu na sigurno i onda obaviti tisuu
poziva koje sam morao obaviti, poevi od Leove i Marieine kue, policije, vojske, koga god.
Zaputio sam se lokalnom cestom za Clenhburran. Prvo normalnim korakom, a kad sam
vidio da sam se ve dovoljno udaljio od benzinske, ubrzao sam hod dok se konano nisam
zatekao kako trim na granici svojih snaga.
Izdrao sam deset minuta u tom ritmu, trei kao to nisam trao posljednjih deset
godina. Potom sam morao stati da uzmem zraka i oduprem se stranoj munini.
Pretpostavljam da tablete koje sam uzimao u bolnici nisu ba bile od pomoi, kao ni mojih
deset cigareta na dan. Mrzio sam svoje slabano i cendravo tijelo dok sam pokuavao uvui
to vie zraka u plua i sprijeiti neugodan poriv na povraanje.
Pogledao sam prema cesti. Pretpostavljao sam da bi me u svakom trenutku onaj kombi
mogao pretei, a onda mi preostaje samo da viem ih se bacim pod njegove kotae. Poeo
sam urno hodati u nekoj vrsti oajnikog i iscrpljenog mara, dok su moja plua pravila
astmatine napore da se nastave puniti zrakom.
Kad sam konano doao do prvih kua Clenhburrana, poelo je kiiti. Selo je bilo
opustjelo, svi ivi, pretpostavljao sam, zacijelo se goste u Fagansu s pivom i irokom
paletom razgovora i pria koje e zacijelo potrajati ostatak noi.
Spustio sam se po Main Streetu ne mimoiavi se ni s kim osim s dvoje djece koja su me
pogledala sa zloestim osmijehom vidjevi me gdje hodam toliko urno da mi ponestaje
daha. Judien je duan bio zatvoren i kroz izlog se nije mogla vidjeti nikakva svjetlost.
Zaputio sam se ravno do vrata pansiona i ondje sam poeo ustro i jako lupati, kao da je to
moj posljednji in prije no to se sruim mrtav.
Nakon koje sekunde tiine, koju sam iskoristio da povratim neto daha, uo sam korake
koji su trali niz stube.
Judie, pomislio sam, Hvala Bogu.
Ali osoba koja mi je otvorila nije bila Judie, nego veliki tip bujne crvenkaste brade,
kojega kao da sam ve vidio, ali se nisam mogao sjetiti gdje.
- to vam se dogodilo, prijatelju?
Progutao sam slinu prije nego sam progovorio.
- Gdje... je Judie? - Moj je glas zvuao prigueno i promuklo, tip nije skrivao svoju
iznenaenost. Stajao je s rukama na boku cijelom irinom zauzevi vrata.
- Judie? - rekao je bradonja odmjerivi me. Pretpostavljam da sam zacijelo strano
izgledao u tim trenucima. - Tko ste vi?
Poelio sam se izderati na njega, ali nisam imao snage za to.
- S mojom je djecom. Molim vas, recite joj da je Peter treba. Te su ga rijei natjerale da
se trgne.
- Ah, jasno! Vi ste otac djece. Ve ste izili iz bolnice? Judie je mislila da ete ostati jo
jednu no.
- Mene su... otpustili su me - odgovorio sam.
- Oh, dobro, estitam. Vidite, Judie nije ovdje. Otila je u kuu nekih svojih prijatelja, na
al.
~ 166 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Kad sam to uo, osjetih kako mi se tlo rastvara pod nogama. - Kako?
- Mislim da smo za to mi krivi, znate? - nastavio je govoriti tip koji se sad vrlo
prijateljski ophodio sa mnom. - Pojavili smo se nenadano ovog popodneva. Kako je pansion
obino gotovo uvijek prazan, nismo prije toga nazvali i Judie nas nije htjela ostaviti na ulici.
Onda sam se sjetio odakle poznajem tog tipa. Bio je jedan od glazbenika koji su znali
svirati u Fagansu. On je prokleto kriv to su moja djeca jo u opasnosti. Judie ih je odvela
tamo gdje sve samo to se nije dogodilo. Ba noas!
- Imate auto? Morate mi posuditi svoj auto.
- Nikad ne vozimo kad dolazimo ovamo. Znate ve - ree, namigujui mi i rukom
napravivi pokret ispijanja. - Ali ako elite, mogu vam posuditi bicikl. Judie ih ima nekoliko
u stranjem vrtu.
Pogledao sam na jednu i drugu stranu opustjele ulice. Ako uem u Fagan s traiti
pomo, moda e se netko ponuditi da me poveze, ali moda e predugo trajati dok nekoga
ne nagovorim. Kombi se cijelo to vrijeme nije pojavljivao i sjetio sam se tipova kako udobno
sjede i piju kavu. Moda putaju da proe vrijeme dok zbilja ne bude prekasno. Ali to je sad
bilo neto u to nikako nisam mogao biti siguran.
- Da - rekoh napokon - uzet u jedan od tih bajkova.
Sablast je nastavila rasti na obzoru. Crno, sve crnje i crnje. Divovska glava oblikovala se
nasred tog zida od oblaka, neka vrsta planeta koji samo to nije prsnuo nad nama.
Pedalirajui na starom biciklu, osjeao sam da su mi noge tvrde i izmuene. Olujni je
vjetar koio moje napore da napredujem. Kia mi je zamagljivala vid, a u taj sat slabo svjetlo
nije pomagalo da jasno vidim hirovite zavoje puta.
Nikad nisam preao komad izmeu Clenhburrana i Billova zuba pjeice, ak ni u dane
lijepog vremena. Uvijek sam se vozio onamo, a kako se gotovo nikad nisam mimoiao ni s
kim (osim moda s Leom i Marie), obiavao sam ii brzo, moda pedeset ili ezdeset milja
na sat, zbog ega mi je trebalo kakvih petnaest minuta da prevalim taj put. No te mi se noi
put inio kao vjenost. Proveo sam petnaest ili dvadeset minuta pedalirajui svom snagom i
jo nisam uspio ugledati more. Kao da su vilenjaci put uinili krivudavim kako nikad ne bi
zavrio.
Doao sam do prvog uspona, gdje me mrtvo i samotno drvo pozdravilo svojim granama
u obliku iskrivljene pande. Ondje sam zastao na sekundu da uzmem zraka nakon to sam
se borio s tom uzbrdicom. Ako sam se dobro sjeao, bio sam manje-vie na treini puta.
Pogledao sam iza sebe i vidio svjetla Clenhburrana osjenana kiom, kao na akvarelnoj slici.
Nisam vidio nijedno vozilo da se pribliava putem.
Opet sam pokuao telefonirati, ali ovog puta uope nisam uspio uti operatera. Ondje
usred tresetita ikonica pokrivenosti mreom nije pokazivala nijedan stupac.
Idemo. Nastavi, rekoh si. Ne zaustavljaj se ni mrtav.
Poinjao je dugi uspon obronkom i bacio sam se na njega ne prestajui pedalirati.
Sjeao sam se da nedugo nakon to zavri obronak slijedi jedan zavoj i pripremio sam se na
skretanje. Ali zavoj je doao prije no to sam predvidio. Pretpostavljam da sam iao prebrzo
ili sam uao u zavoj sa strane s koje nisam trebao. U svakom sluaju, ve je bilo prekasno
kad sam zamijetio rub puta pod svojim kotaima i prekasno za moje konice, koje su
~ 167 ~
Knjigoteka
 daa&anna

proklizale prije no to su imale ikakav uinak na kotae. Osjetio sam da je bicikl kao
projektil izbaen kroza zrak. Potom je udario u tri ili etiri kamena prije no to se nasukao
na nekoj veoj prepreci, zbog ega sam izgubio ravnoteu.
Pao sam na stranu, na spuvasto i vlano tlo, i cijelim ramenom udario sam o neto
prilino tvrdo.
ulo se krc, ali nisam imao dovoljno daha niti da zastenjem od bola.
Sranje. Sranje. Sranje, povikao sam na to jalovo i stepsko tlo dok je kia natapala dio
moga tijela koji jo nije bio uprljan blatom i vodom.
Osjetio sam uasan bol u lijevom ramenu. Nije bilo slomljeno, jer sam ga mogao lagano
pomicati, ali se sigurno iailo ili je blago napuklo. Ustao sam. Naao sam bicikl pokraj
puta. Primio sam ga desnom rukom i vratio na asfalt. Potom sam se paljivo popeo,
pokuavajui ne naslanjati ruku na volan, i stavio sam stopalo na desnu pedalu. Uzeo sam
zalet, ali sam tada primijetio da se pedala odbija okrenuti.
Siao sam i nakon to sam opsovao sve demone i vilenjake Irske zbog tako zle sree,
prevrnuo sam bicikl na cestu i opet ga podigao s kotaima u zraku. Potraio sam crni lanac i
masnu osovinu sa zupanicima koju sam pokuao nataknuti, no inilo se da je problem
negdje drugdje. Lanac je bio iskrivljen na zupaniku, negdje ispod zatitnog plastinog
poklopca koji je - da bi stvari bile jo bolje - bio zavrtan na tri mjesta za tijelo bicikla.
Pokuao sam povui poklopac, ali bio je vraki dobro privren, uz to to su plastini
rubovi bih toliko otri da sam uspio raskrvariti nekoliko prstiju. Pomislio sam da bih trebao
potraiti kamen i razbiti ga udarcima, ali sam na kraju odustao. U naletu primitivnog bijesa
udario sam ga nogom i ostavio nasred ceste te nastavio veoma brzo hodati.
Idemo, proklet bio, slomi noge ako treba, ali tri.
Nisam mogao pretrati cijelu tu udaljenost, znao sam to, ali sam hodao onoliko brzo
koliko sam bio u stanju. Bio je jo jedan blagi breuljak preda mnom, a nakon njega je, ako
sam se dobro sjeao, bila samo nizbrdica koja zavrava u Billovu zubu. Trebat e mi jo
dvadeset minuta, ali u stii.
Munje, koje su se do tog trenutka zadravale meu oblacima, poele su praskati u
daljini, moda jo na moru. Njihov odsjaj rasvijetlio bi na koju sekundu zemlju stvarajui pri
svakom prasku duge sjene na tlu u toj prostranoj i nesmiljenoj stepi kojom su ibali voda i
vjetar i u kojoj sam ja bio poput kukca koji se mukotrpno vue slomljena krila.
Godinama moje usne nisu izgovorile molitvu. Godinama se nisam sjetio Boga, ali u tom
trenutku to je bilo sve to mi je padalo napamet. Moliti ga za oprost to sam na njega
zaboravio i moliti ga posebnu uslugu: da mi da vremena, samo malo vie vremena da
stignem do svoje djece.
I moda me Bog uo i loe razumio moju elju. Ili ju je moda savreno razumio, ali je
odluio malo se naaliti sa mnom. Pomislio sam to kad sam vidio vlastitu sjenu kako se
produuje na tlu ispred mene. U poetku sam pomislio da je rije o munji, ali sjena je i dalje
stajala ondje i polagano se zemlja sa strane rasvijetlila. Tada sam shvatio to se dogaa.
Okrenuo sam se i opazio farove vozila koje se pribliavalo cestom. Bilo je prekasno da
se bacim uz rub puta ili pokuam sakriti, pa sam ostao miran nasred puta, s rukom

~ 168 ~
Knjigoteka
 daa&anna

podignutom pred oima kako bih sprijeio da me svjetla zaslijepe. To je bilo sve to mi je
palo na pamet, ostati ondje miran i sprijeiti ih da nastave put.
Kako su se svjetla pribliavala prema meni, podigao sam ruku i nasmijeio se. Kombi je
poeo koiti i mogao sam ga sve jasnije vidjeti. Bio je to, dakako, GMC Savana boje trule
vinje.

~ 169 ~
Knjigoteka
 daa&anna

7.

Priao sam polako, oprezno, mislei da u zamucati od uasa budem li primoran neto rei.
Vidio sam kako se sputa vozaki prozori. Iza njega se pojavio onaj novi tip, onaj s jakom
eljusti kojega sam ve vidio na benzinskoj. Imao je privlano lice, kao veliki zavodnik u
filmovima iz ezdesetih. Pokraj njega se vozila ena i prvi put sam joj vidio lice. Imala je
crnu kosu skupljenu u punu, okruglo lice s madeom, a oi su joj bile kao dva biljega od
crnog kamena, sjajne, hladne.
- Hvala Bogu da ste se pojavili - rekoh, a moj je glas zvuao tjeskobno. - Moj se bicikl
pokvario ondje iza i...
- Vidjeli smo ga - prekine me tip s velikom eljusti s jasnim amerikim naglaskom. -
Ostavili ste ga nasred ceste. Gotovo sam ga pregazio, znate?
- Oh, zaista mi je ao - odgovorio sam - ja...
U tom trenutku je ena, koja je gledala naprijed ne obazirui se na mene, rekla neto na
francuskom. Voza je lagano kininuo glavom. Potom se nasmijeio, pokazujui dva niza
irokih i bijelih zuba i naslonio je nadlakticu na prozori.
- Vi ivite na alu?
- Da - odgovorio sam. - Idete onamo?
Bilo je to glupo pitanje kad je put ionako vodio samo u jednom smjeru.
- Idemo posjetiti neke prijatelje - na kraju je rekao voza. - Moda ih poznajete. Zovu se
Leo i Marie Kogan.
Da li ih poznajem, ti provokatorski k... sine!
- Jasno da ih poznajem. To su moji susjedi.
- Vai susjedi! Kakva sluajnost - oduevio se tip. Potom je pogledao u retrovizor i
obratio se putnicima na stranjem sjeditu. - Randy, Tome, napravite mjesta straga. To je
Leov i Mariein susjed. Povest emo ga kui.
uo sam zvuk kliznih vrata dok su se otvarala i klizila po ipki.
- Raskomotite se, prijatelju, pritedjet emo vam dugu etnju po kii.
Otraga je bio Randy, visok i dugonjav Lennonov klon s okruglim naoalicama koje su
skrivale oi, a kosa mu je izgledala kao da je prekrivena katranom. Sjedio je iza lea vozaa;
ja sam sjeo ispred njega uz debeloga, koji se zvao Tom.
Oduevljen sam to sam vas konano upoznao, pomislih u sebi.
Tom mi je napravio mjesta pokraj sebe i prokomentirao neto to nisam razumio, ali
mislim da je bilo upueno mom izgledu. Randy je ocrtao osmijeh. Osmijeh zmije koja samo
to nije zagrizla mia.
- to se dogodilo s vaim bajkom, prijatelju? - pitao je. Imao je promukao i otar glas,
kao da mu je netko izrezao dvije ili tri vokalne ice i zamijenio ih brusnim papirom. Kao i

~ 170 ~
Knjigoteka
 daa&anna

kod vozaa s elinom eljusti, i njegov je naglasak bio nepogreivo ameriki. Dah mu je
mirisao na cigarete.
- Pokliznuo sam se i pao s njim - odgovorio sam osjeajui bol u ramenu. - Zbog tog
kurvinog sina gotovo sam se ubio. Vratit u se po njega poslije.
Zamijetio sam da mi glas malo drhti i da mi je grlo puno knedla i sline. Proistio sam
glas i pokuao se smiriti. Tom i Randy su se pogledali smijeei se.
- Jasno, poslije - rekao je Tom.
Narugali su se toj ali u tiini, suuesniki. Zamalo su se na licu mjesta odmah nasmijali.
Smijeak im je bio kao u dva vuka, dva grabeljivca. Ali nije mi trebao njihov osmijeh da bih
to doznao. Vidio sam to su u stanju napraviti.
Pokuao sam se usredotoiti. Kombi se kretao prilino brzo i uskoro emo biti u Billovu
zubu. to sam trebao napraviti? Baciti se na vozaa, gurnuti mu prste u oi, izazvati
nesreu? Sumnjao sam da bi to funkcioniralo. Moda bi mi debeli prerezao vrat svojim
noem (koji je valjda nosio negdje, moda skriven ispod crne kabanice) prije no to bih
uspio nabrojiti do tri. Kriom sam pregledavao unutranjost vozila. Sve je bilo vrlo mrano.
Promotrio sam Tomove i Randyjeve ruke. Tomove su bile mirne, na bedrima. Randy je
pucketao prstima, nervozno. Naoko nisu nita nosili, ali njihovo oruje zacijelo nije bilo vrlo
daleko. Moda kad bih uspio doi do revolvera... Ali u kojem bih trenutku to mogao
napraviti? Kako bilo, nisam ih mogao pustiti da dou do Leove i Marieine kue. Judie i djeca
bili su ondje. Morao sam smisliti neto... I to brzo.
Tada sam shvatio da me Randy netremice gleda. Imao je mala usta, puna malih i
iljastih zuba.
- Imate cigaretu?
- Ne, ao mi je - rekoh, krenuvi rukom do koulje, gdje sam jo uvao paket kupljen
kod Andy sa - ali vam mogu ponuditi vaku.
- Izdri dok ne stignemo, Randy - povikao je voza.
- Jebi se, Frank. - Potom je prezirnim pokretom odbio moje vake. I tako sam doznao
kako se zove voza. - ivite ovdje cijelu godinu? - potom je pitao.
- Samo nekoliko mjeseci - odgovorio sam. - Unajmio sam kuu za ljetovanje.
- Za ljetovanje - ponovio je sarkastino - jesi li to uo, Tom? To zovu ljetom u Europi.
Debeli Tom se nasmijeio i kimnuo maui glavom, koja je poivala na velikom, gotovo
nepostojeem vratu. Taj gad nije bio u stanju sakriti svoju pravu narav. Smrdjeli su na zloin
i moda im je bilo svejedno. Moda su ve odluili da e me u svakom sluaju ubiti.
- Vi ste Amerikanci? - upitao sam. Dvoumio sam se da li da im postavljam pitanja, ali
inilo mi se da je to prirodno obzirom na situaciju.
- Svi osim Manon - odgovorio je Randy pokazujui otraga na enu - Ona je Francuskinja,
znate? La France - ree afektirajui s francuskim naglaskom. - Svi smo bili Leovi drugovi. U
hotelu. Ispriao vam je, zar ne?
- Ah, da. Hotel - rekoh.
- Na proputovanju smo i eljeli smo ga iznenaditi.
- Ba fino.
~ 171 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Doli ste s obitelji? - pitao je tada Tom. - Da provedete praznike, moda?

Nasmijeio sam se i nakaljao da si dam neto vremena za promiljanje.
- Da. Dolazio sam godinama i poznajem gotovo sve u selu. Zapravo, veeras organiziram
malu zabavu. Pozvani ste. Recite to Leu i Marie kad ih vidite.
- Oh, zabava, ba dobro! Jesi li ula, Manon? - ree okreui se prema eni, koja je
nijemo gledala naprijed. - Moda moemo nagovoriti Lea i Marie da doemo svi zajedno.
Jesu li vae kue veoma udaljene?
Gledao sam enu u zrcalu, Hladno se smijeila.
- Ne, nisu ba daleko. I doi e dosta ljudi - naglasio sam. - Ne ustruavajte se.
Lagati o zabavi i o injenici da veeras oekujem ljude uinilo mi se dobrom idejom.
Moda ovi ubojice uspore svoje kretanje ako budu oekivali puno ljudi u ovom podruju. Ta
me la nadahnula da nastavim lagati. Kad je Randy zapitao jesu li nae kue veoma udaljene,
shvatio sam da ti tipovi nikad nisu bili ovdje. Nisu poznavali podruje i to mi je ilo u korist.
To, i injenica da nije bilo nijednog natpisa na cijeloj cesti.
Pribliavali smo se Billovu zubu kad sam se lagano nakaljao i rekao:
- Kad stignemo do krianja moete me ondje ostaviti. Sii u i hodati do kue.
- Ni govora, prijatelju - odgovori Frank s vozakog mjesta. - Odvest emo vas do samih
kunih vrata. Nema problema.
- Tako je - dodao je Randy - neemo vas pustiti da hodate dok ovako pada. Prijatelji Lea
i Marie su i nai prijatelji.
Taj posljednji komentar izazvao je smijeh trojice mukaraca. Mogao sam zamisliti zato.
No Manon je ostala nijema, pogleda uperena ispred sebe. Razmiljala je?
Bilo je jasno da se tim tipovima nimalo ne uri. Samo to nisu nasrnuli na Koganove kao
to Kraljevski orao nasre na usnulog mia, i najpametnije je bilo da malo razgledaju
naokolo. Osim toga, pomislio sam da su moda ve odluili doi po mene nakon to srede
Lea i Marie. Tek tako, da izbriu bilo kakav trag. Ili e to sad napraviti.
Palo mi je na pamet neto prilino riskantno, ali tada mi se to uinilo sjajnom idejom:
povesti ih izravno do Leove i Marieine kue. Uz malo sree, Leo e se sjetiti to sam mu
rekao, i ako vidi kombi, zasut e nas mecima. Ja u biti spreman i baciti se na do. U svakom
sluaju, kad otkriju zabunu, ve e svi ivi biti alarmirani. Leo ima radio. Zatvorit emo se u
kuu i odande se odupirati.
Bila je to moja jedina ansa.
Farovi kombija osvijetlili su staro drvo na Billovu zubu i ja sam progutao slinu. Bio je to
trenutak da se zaigra na sve ili nita, premda je na toj toki ve bilo malo vano ako
promaim. Bila su samo dva naina da se okona ova no, s metkom u glavi ili bez njega. A
sad sam samo mislio na Jipa, Beatrice, Judie i moje prijatelje, na to da im pruim barem
jednu priliku protiv tih udovita. Nita drugo. Mirno u umrijeti ako barem njih uspijem
spasiti.
- Sad skrenite udesno, molim vas - rekoh im sam zamijetio da kombi poinje
smanjivati brzinu na krianju. Rekao sam to bez ijednog drhtaja u glasu. Moja je la
zazvuala kao savrena i pouzdana prometna uputa.

~ 172 ~
Knjigoteka
 daa&anna

No zamijetih napetu tiinu meu svojim pratiocima.

- Ostavit emo vas kod kue, prijatelju - ponovi Frank za volanom. - Ondje je?
- Da - odgovorio sam pokuavajui zvuati sigurno i mirno, - Kua Koganovih je nalijevo
kad se spustite ovim putem. Ja ivim u malo veoj, kad se spustite nadesno - rekoh
pokazujui na Leovu i Marieinu kuu.
Nakon koju sekundu tiine, koja mi se uinila vjenom, Manon je pogledala vozaa i
kimnula glavom. Frank je skrenuo udesno i zaputio se prema Leovoj i Marieinoj kui.
inilo se da su progutali. Sad sam morao zadrati pokeraki izraz lica to due mogu.
Oluja se nalazila tono iznad ala. Brisai stakala u kombiju ni pri najveoj brzini nisu
mogli otjerati svu vodu koja je padala po nama kao da smo u perilici suda. Slika mi je bila
poznata: ista oluja kiila je po meni vie od tri puta u posljednjih nekoliko mjeseci.
Kombi se polako spustio nizbrdo do kue, u kojoj su se vidjela upaljena svjetla. Molio
sam se da nas Leo ne ugleda kako dolazimo i ne krene nam ususret (a ako to napravi, neka
to bude pucajui). Sjetio sam se i sanduia koji je bio uz vrtnu ogradu i na kojemu - makar i
malim slovima - nije pisalo Harper nego Kogan.
- Moete se ovdje okrenuti - rekoh dok se jo nismo bili previe pribliili. - Tamo
naprijed ima dosta pijeska i uz ovu vodu mogue je da vam kotai proklizu.
Bravo, Peter. Danas si nadahnut.
- Sigurno, prijatelju? Smoit ete se.
- Nema problema. To je samo sto metara. Nakon svega to ste mi pritedjeli, ba mogu
malo i potrati na kii.
Frank je opet posluao. Zakoio je kojih dvadeset metara pred kuom i manevrirao
malo da ostavi klizna vrata okrenuta prema putu. Kad se vrlo polako zaustavio, potraio
sam kvaku, povukao vrata i iskoio na pijesak.
- Puno hvala na svemu - povikao sam na vjetru. - Ba ste me lijepo spasili.
Frank je spustio prozori i pogledao prema kui sjajnih oiju. Kraj njega je ena palila
cigaretu i plamen je osvijetlio njezine kamene oi, kao u nepomine lutke.
- Zgodna kua - ree Randy, smijeei se nagnut izmeu prednjih sjedala.
I nije mi se svidjelo kako se smijeio.
- Hvala - odgovorio sam, izdravi njegov pogled to sam bolje mogao. - Pozdravite Lea i
Marie od mene. I pokuajte ih nagovoriti, pa doite svi zajedno. Bit e zabavno.
Prozori se opet podigao i Frank je potjerao kombi u smjeru Billova zuba.
Ja sam poeo ustro hodati prema kui osjeajui kako mi opet nedostaje zraka. Kad
sam doao do vrata, pogledao sam iza sebe i vidio svjetla kombija kako se gube iza prvog
zavoja. Sa srcem koje tek to mi nije izletjelo iz prsnog koa silovito sam zalupao po vratima.
- Leo! Marie! Otvorite!
Povijest se opet ponavlja. Olujna no. Udarci po vratima. Neoekivan posjet.

~ 173 ~
Knjigoteka
 daa&anna

8.

Leo mi je doao otvoriti. Ovog puta uope nisam ekao da vidim njegovu reakciju. Gurnuo
sam vrata i nahrupio u njegovu kuu, donosei sa sobom svu vodu oluje i prljavtinu s plae
na njegov sag.
- Zatvori ih! - viknuh briui oi rukavom jakne.
Preda mnom je bio Leo odjeven u traperice i kariranu koulju. Gledao me zapanjen i s
upitnikom iscrtanim u oima.
Pogledao sam na jednu i drugu stranu traei djecu, Judie, Marie. Oekivao sam da u ih
sve pronai u salonu kako igraju partiju Scrabblea i piju vruu okoladu. Ali ondje nije bilo
nikoga.
- Gdje su moja djeca, Leo?
Moj je glas drhtao. Zapravo, cijelo moje tijelo kao da je obuzeo potres. Napetost koju
sam bio nakupio u tom kombiju, okruen tim ubojicama, iskao je da negdje eksplodira.
Poelio sam plakati, vikati, ali prvo sam morao imati svoju djecu. Po jedno na svakoj ruci.
- Pete! - uskliknuo je Leo. - to se dogodilo? to radi ovdje?
Marie se pojavila na vratima kuhinje odjevena u pidamu purpurne boje. Okrenuo sam
se prema Leu. Progovorio sam najbre to sam mogao, premda su se moje rijei spoticale
jedna o drugu.
- Leo, gdje su djeca? Nema vremena. Ve su ovdje. Moramo ih zatititi.
- Mirno, Pete. S Judie su, na sigurnom. to se dogodilo? Zbrisao si iz bolnice?
- Da... da. Dola je oluja i pomislio sam... Pomislio sam da je no. Pogodio sam. Pronaao
sam ih kod Andysa... Leo, osobe iz mojih snova su dole. Oni... ena... mukarci... kombi.
Ovdje su. Pokuao sam doi na vrijeme da vas obavijestim, ali sam imao nezgodu... i naletio
sam putem na njih. Uspio sam ih prevariti. Rekao sam im da je ovo moja kua i dovezli su
me ovamo. Mislio sam da u vas pronai zajedno. Gdje su Judie i djeca? Nisu bili u pansionu.
Rekli su mi da su ovdje s vama.
Leo je pogledao Marie s izrazom koji je mogao govoriti samo jedno: Vrati se u kuhinju i
nazovi bolnicu.
- Pete, sluaj - rekao je, pokuavajui prevladati oitu zateenost ili zabrinutost. - Kae
da te netko dovezao u kombiju? Ja nisam vidio da se pribliava nikakvo svjetlo.
- Leo, ne... nemam nikakvu viziju. - Bilo mi je to teko rei, zar je mogue da Leo nije
vidio nikakvo svjetlo? Ali cura s benzinske ih je vidjela. Bilo je stvarno. - Ondje vani je
etvero ubojica i im uvide da sam ih prevario, doi e ovamo i ubiti nas troje. Reci mi gdje
su djeca, Le i.
Leo je priao prozoru, pogledao kroz njega. Ja sam takoer to napravio. Nije se vidjelo
nikakvo svjetlo, to je bilo udno u tako mranoj noi. Trebali su se vidjeti barem farovi
GMC-a kako se kreu prema mojoj kui.

~ 174 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Gle, Pete - ree Leo - zato ne sjedne da popriamo sekundu? Ustuknuo sam.
- Leo, k vragu, govorim ti istinu! - viknuo sam. - Gdje su moja djeca?
Vidio sam kako se Leovo lice izobliuje.
- U tvojoj su kui, Pete - odgovorila je Marie s vrata - s Judie su. Otili su pokupiti odjeu
da ovdje provedu no. Rekli su da e se odmah vratiti.
Kad sam to uo, bilo je kao da su me udarili ekiem. Podigao sam ruke do glave, moji
su prsti pipali sljepoonice kao da je ondje bio smjeten gumb kojim u prevrtjeti ovaj
razgovor. Nekoliko sekunda ostao sam bez ijedne misli.
U kui... u kui su... a ja sam poslao ubojice ravno na njih... Kombi samo to nije stigao.
No. Debeli s dugim noem. Ba kao to sam ga sanjao. Sad e opkoliti kuu. Tek to nisu
uli. Judie e vidjeti da dolazi kombi. Moda e ak izii pogledati o kome je rije...
Pojurio sam u kuhinju, jer sam znao da je ondje telefon, ali sam se spotaknuo na sag i
pao prije no to sam doao do vrata, zadobivi lijep udarac opet u isto rame. Htio sam
viknuti od bola, ali sam uspio tek zastenjati, ba poput umirue ivotinje. Moj je jauk imao
prizvuk smrti.
- Telefon - rekoh Marie podiui glavu. - Moramo ih obavijestiti.
Mogao sam joj vidjeti samo stopala umotana u udobne lape bisernosive boje, ali iz
nekog razloga znao sam da u tom trenutku Leo i ona razmjenjuju poglede. Leo je zacijelo
pravio pokret rukama. Idemo ga prvo smiriti, potom emo nazvati hitnu.
- Marie, vjeruj mi, molim te. Ovdje su. Sve e se dogoditi ove noi. Nazovi moju kuu...
preklinjem te onim to najvie voli. Vjeruj mi!
Naslonio sam se na lakat i podigao pogled. Njezino lijepo lice bilo je izoblieno dubokim
uasom. Nije to bila samo zauenost to me vidi ondje, potpuno okupanog vodom i
pijeskom kako preklinjem za ivot svoje djece, bilo je to neto vie. Bila je prestravljena
zbog mogunosti koju sam im predoio.
- Molim te, Marie...
Kimnula je glavom, okrenula se i nestala u kuhinji. Ja sam se okrenuo da razgovaram s
Leom i zamolim ga kljueve njegovog auta, ali vidjeh da je ve kraj vrata i grabi smeu
konatu avijatiarsku jaknu.
- Prokletstvo, idem baciti pogled!
I onda se to dogodilo. Vrata su se otvorila, jednim udarom sruivi vjealicu i sve
kapute i jakne koji su bili na njemu. Vjetar se uvukao u kuu kao dug i gladan pipac.
Pretpostavljam da smo koju sekundu svi pomislili da je rije o udaru uragana. Ali onda se
pojavio Randy, potpuno mokar i s pitoljem u ruci.
U tom trenutku ve sam poeo sumnjati u samoga sebe. Ali onda sam vidio kako prelazi
prag i niani u glavu Leu, koji je podigao ruke i poeo se povlaiti. I to nije bila nikakva
vizija.
Sve je ilo vrlo brzo. Pomislio sam da e ga na licu mjesta ubiti.
To je to, rekoh si. Gotovo je. Pomislih da e biti brzo i uuren sam ekao zvuk
pitolja. Poslije e skonati sa mnom, a nedugo potom s Marie. Kraj prie. Ali umjesto toga,

~ 175 ~
Knjigoteka
 daa&anna

im je Randy imao Lea prikovanog uza sofu, stranim udarcem opalio ga je pitoljem po
glavi i Leo se izvalio na sofu kao lutka.
Ja sam bio blizu kuhinjskih vrata i poeo sam se povlaiti prema natrag, sve dok moja
lea nisu naila na okvir vrata. Onda je Randy naciljao u mene pitoljem.
- Mirno, ti mudrijaki kurvin sine - ree, gotovo ne podiui glas, mokre kose
priljubljene uz glavu, s crnim, potpuno nepotrebnim naoalama jo na nosu.
Stajao sam mirno uz vrata kuhinje i onda sam uo jako lagan zvuk iza lea: kao da su se
druga vrata njeno zatvorila. Kuhinja je bila povezana s garaom, koja je pak imala boni
izlaz to vodi iz kue prema plai.
Dakako - rekoh glasom koji je zvuao iznenaujue mirno u mojoj glavi - Sad dolazi
onaj dio kad Marie izie i tri po plai do tvoje kue. Sad je ono kad kuca usred noi na tvoja
vrata. Ali, ti nisi ondje da joj otvori, Peter. Pripovijest je drukija. Promijenila se.
Bila je ovo nova verzija pripovijesti. S novim krajem?
Iza Randyja se pojavio Tom, Debeli. Takoer potpuno mokre kose i odjee. Bio je kao
tenk od krvi i mesa. Preao je salon, priao mi, i ne rekavi ni rije udario me nogom u
trbuh. Presavio sam se i osjetio kako mi prskaju crijeva.
- Ne svia mi se ova prokleta kia - rekao je, stavivi jedno stopalo na moje lice. - Ove
cipele nisu za kiu i sad su se tvojom krivnjom potpuno raspale.
Stopalom mi je stisnuo glavu. U tom trenutku poeo sam povraati osjeajui svu teinu
tog ljudskog kita naslonjenog na moju lubanju. Pomislio sam da je to kraj. Osjeao sam da e
mi glava eksplodirati kao lubenica. Ali teina je lagano popustila.
Na kraju je oslobodio moju glavu.
- Doi e red na tebe.
Ostao sam ispruen na podu, gledajui ispred sebe. Leo je bio izvaljen na sofi i krvario
je iz glave. Moda je mrtav. Vidio sam Randyja kako razgovara preko mobitela. Komunicirao
je s nekim vani.
- Put je ist, Manon - rekao je. - Sve u redu.
Svjetlima kombija nije dugo trebalo da se pojave iza stakala. Kroz vrata sam vidio da su
zakoila nekoliko metara od kue, iza vrtne ograde. Moja igra nije upalila, pomislio sam,
nisam uspio previe udaljiti kombi od kue... Barem to - rekoh s olakanjem - znai da su
Judie i djeca i dalje na sigurnom. Jo je bilo nade.
ena se pojavila na vratima. Ostala je na pragu promatrajui prizor. Ja sam bio na podu
s rukama na trbuhu, ljuljajui se dok sam pokuavao disati. Od udarca debelog Toma ostao
sam polumrtav. Leo se malo pomicao u bunilu na sofi. Bio je iv. Randy se otarasio svoje
kabanice i sjeo nasuprot nama. Mirno nas je obojicu kontrolirao. Nije imao ni pitolj u ruci.
Ostavio ga je na sofi dok je pretraivao svoje depove.
- Prokletstvo! Zacijelo sam ih ostavio na onoj benzinskoj. Sigurno nema cigarete,
Tome? - povikao je.
Ali Tom ga nije uo. Debeli je bio na stubitu, usred pretraivanja kue. uli su se
zvukovi namjetaja koji pada na pod, razbijena stakla. Pretpostavio sam da trai Marie.
Manon je pogledala Randyja.
~ 176 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- A ena? - pitala je.

- Ne znam - odgovorio je Randy. - Tom je trai. Moda ih je mala nitarija upozorila,
premda sam starog uhvatio nespremnog, u to sam siguran.
Manon se okrenula i koraala prema meni. Skupio sam se i pripremio za novi udarac
nogom ili neto gore, ali ona se prignula ispred mene. Primila me za kosu uza sljepoonice i
povukla je kako bi me natjerala da okrenem lice. Gledah smo se oi u oi.
- Dobar pokuaj. Sigurno si mislio da smo nasjeli na tvoju la, susjede.
Onda je stavila neto pred moje oi. Bio je to jedan od onih GPS aparata. Na njemu se
vidjela vrlo detaljna karta podruja obale Tremore Beacha. Crvena toka lebdjela je nad
Leovom i Marieinom kuom desno od Billova zuba.
- Znali ste - rekoh. - Zato ste onda ekali?
- Nije ti trebalo ni deset sekunda da nas prokljuvi. Kako si znao? Otvorio sam usta da
neto kaem i zamijetio da mi je palo malo bljuvotine na bradu. Nasmijeio sam se:
- Nee povjerovati.
Ispustila je moju kosu i pustila da mi glava opet padne na pod. Potom se opet pridigla i
viui dozivala Toma.
Koju sekundu potom Debeli je siao niza stube.
- Gornji kat je ist. Nita. Pogledat u u garau.
- Jebemu - promrmljala je Manon. Izvukla je drugi aparat, prikaen na pojasu, i govorila
preko njega. Nije to bio mobitel, nego neka vrsta voki-tokija.
- Frank... ena nije unutra. Napravi krug oko kue i pogledaj vidi li se neto. Budi na
oprezu! Susjed je nekako znao.
Opet se prignula nad mene i vidio sam kako se meu njezinim prstima pojavljuje sjajna
otrica skalpela. Pribliila mi je otricu do jednog oka.
- Reci mi gdje je ena ili u ti iskopati oko.
- Ne znam - odgovorio sam, premda me stajalo puno truda opirati se kad mi je taj no
bio tako blizu desnog oka.
- Iskopat u ti desno, shvaa me? I natjerat u te da ga pojede.
- Kaem ti da ne znam. Leo je bio sam kad sam doao.
Osjetio sam otricu prislonjenu tik do mog desnog oka. Poela je pritiskati i ja sam
zatvorio oi. Na tren pomislih kako je oko prilino suvino sve dok mi ne dira prste.
Postoje staklene oi. Moi u i dalje svirati klavir.
- Kako si znao tko smo? - ponovila je opet to pitanje, zapravo sam ih uspio zapanjiti. To
me je obradovalo. Opet sam se nasmijeio. Onda sam osjetio vrelu pljusku na obrazu i
Manon mi je ispustila glavu.
Tom Debeli vratio se iz garae. Rekao je da nema niega, premda je netko mogao izii
kroz kuhinju ako je htio.
- Zasun nije na vratima. Kladim se da je onuda izila. Manon je ustala i zaputila se
prema sofi:

~ 177 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Probudi djedicu. - Potom je preuzela voki-toki viui. - Frank! ena bi mogla biti na
plai. Idi baciti pogled.
Kirurki zahvat na mom oku jo e se malo odgoditi, to je bilo pravo olakanje. Tom
Debeli uhvatio me ispod ramena, podigao mojih devedeset kila kao da je rije o kartonu
mlijeka i odnio do sofe.
Randy je pljuskao Lea u tom trenutku. Moj je prijatelj imao ranu na jednoj strani lica i
dosta je krvario iz nje. Unato svemu, na kraju je otvorio oi. Kad je obavio posao, Randy je
opet sjeo na svoje mjesto, uzeo oruje i drao nas na nianu.
- Dobro, gospodine Blanchard - rekla je tada Manon, smjetena iza sofe. - ujete me?
Leu je trebalo nekoliko sekunda da svoju panju usmjeri na enu.
- Moje je ime Leonard Kogan - ree. - Imate krivu osobu.
- Znamo jako dobro tko ste vi, Leonarde Blanchard. I vi znate jako dobro tko smo mi i
zato smo ovdje. Zato prestanimo gubiti vrijeme sad kad smo se predstavili. Gdje je vaa
supruga?
- Kaem vam da ste pogrijeili - inzistirao je Leo. - Ne zovem se Blanchard, nego Kogan.
Poinili ste stranu pogreku. Ja sam samo ameriki turist...
Onda je Manon spustila ruku i poloila je na Randyjevo rame.
- Desno koljeno.
Randy je pomaknuo precizno cijev svoga oruja i prije no to smo se mogli pomaknuti,
pritisnuo je okida. Zazvualo je kao snaan i suh udarac i Leo se pomaknuo naglo prema
naprijed. Prinio je ruke koljenu i svalio se na stoli. Pohitao sam da ga primim za ramena i
povuem dok nije opet sjedio na sofi. Leo je tako vrsto drao usta zatvorenima da je
izgledalo da e si slomiti zube.
- Da vidimo jesmo li se razumjeli, gospodine Blanchard - rekla je glasno Manon - bit e
bolje da to napravimo brzo.
Leo je prinio ruke koljenu. Krvavi mlaz curio mu je izmeu prstiju i natapao nogavicu
njegovih hlaa.
- Prokleta zvijeri - odgovorio je Leo stiui zube od bola. - Marie je u posjetu prijateljici
u Londonu i nee se vratiti tjedan dana. Doli ste uzalud.
- To je la - ree Randy. - Drugo koljeno?
- ekaj - odgovorila je Manon. - Ne elimo da iskrvari. to kae, Tome?
- ena je bila ovdje. Sigurno. U kuhinji ima gomila hrane i kola je u penici, a kladim se
u svoj srebrni prsten da si ovaj stari ne zna napraviti ni hamburger. Deko ga je zacijelo
upozorio. Ili je moda pobjegla kad je ula da ulazimo.
Manon je uzela voki-toki. S druge strane uo se zvuk vjetra.
- Frank?
- Nita... ne vidim nita - odgovorio je Frank kroz oluju. - Idem malo dalje.
Zamijetili da enine oi poivaju na meni.
- Dobro, prijatelju. Nemamo nikakvog razloga da te ubijemo, ali emo to uiniti ako ne
progovori. Gdje je ena?
~ 178 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ne znam - odgovorio sam. - Nisam je vidio. Kunem se. Mora da je zbilja u Londonu.
Randy je uperio pitolj u moju glavu. Udobno je sjedio na sofi prekrienih nogu,
podigavi pitolj kao au ampanjca. I spremao se ubiti me.
- Da ga upucam? - pitao je Manon.
Manon se nije toliko urilo kao Randyju da gleda kako tee krv. Uzela je opet voki-toki i
nazvala. Frank je obilazio kuu i nije nita vidio. Pitala ga je vjeruje li da je mogla pobjei
preko plae. Frank je odgovorio da je i to mogue.
- Moda se to dogodilo kad su Randy i Tom uli u kuu. ena je izila straga upravo u
tom trenutku, dok smo bili u kombiju.
Randy je prinio pitolj oima. Ciljao mi je u glavu.
- Manon?
- Ne, jo ne - odgovorila je Randyju. - Idemo vidjeti tko je u drugoj kui. Moda je tono
da ima obitelj, pa ak i da organizira zabavu. - Uperila je svoje krasne i zlobne oi na moje.
Nisam mogao izbjei reakciju svojih trepavica, obrva, lica... Manon je to uhvatila u trenu. -
Da, da... mislim da ima neto istine u svemu tome. I moda se vie nee praviti tako hrabar
kad vidi to im radimo. Dovest emo ih ovamo i neko se vrijeme igrati svi zajedno, dok nam
ne kau gdje je Marie.
- Ne! - povikao je Leo.
Ja sam bio toliko prestravljen, toliko oajan da si nisam mogao dopustiti da ostanem
miran.
- Gotovi ste - rekoh. - Obavijestili smo policiju preko radija. Samo to nisu stigli.
- Niste imali dovoljno vremena - upleo se Randy.
Ali Manon je zautjela odvagujui tu mogunost. I dalje je bila zabrinuta zbog moje brze
reakcije, to je bilo logino. Ako je netko upotrijebio svoj mobitel (a sve to pod uvjetom da
radi), policija bi u ovom trenutku mogla biti na putu ovamo.
- Tom, potrai radio.
- U sobi je na gornjem katu - ree - ali je ugaen. Nisu mogli imati dovoljno vremena.
- Pusti da to ja procijenim! - povikala je ona. - Popni se i opet pretrai kat. Moda ima
neki otvoreni prozor. I uniti prokleti radio.
Tom je uei krenuo gore po stubama. Ubrzo se ulo unitavanje. U meuvremenu je
pred nama Manon raspravljala o planu - mogue je da smo za njih ve bili mrtvi za ivota:
treba se brzo pokrenuti. Randy e ostati s nama dok e Frank vani straariti, s ukljuenim
voki-tokijem. Tom i ona e otii do kue baciti pogled. Premda su sumnjali da je ondje
ikakva zabava, ipak e se trebati paljivo kretati. Moda je Marie imala vremena doi
onamo, ako je, kao to su vjerovali, pobjegla kroz stranja vrata.
U tim sam trenucima ja, a pretpostavljam i svi ostali, razmiljao o ovome: moe li
ezdesetpetogodinja ena prijei dvije milje po plai u manje od petnaest minuta? Dvojio
sam u to, ali ako je uspjela (a molio sam se da je tako), Judie i djeca imat e priliku.
Tom i Manon izili su iz kue ostavivi Randyja i Franka da nas uvaju. uli smo motor
kombija i vidjeli kako njegova svjetla prolaze preko prozora salona dok su se okretali. Ubrzo
se brujanje kombija rasplinulo na vjetru. Pomislih kako se sad taj kombi penje kroz Billov
~ 179 ~
Knjigoteka
 daa&anna

zub i spustit e se svom brzinom prema mojoj kui. Pria na kraju i nije ba toliko
izmijenjena.
Randy je sjedio pred nama s pitoljem u ruci poloenim na bedru. Leo se pokraj mene
krivio od bola. inilo se da je krv prestala onako jako tei iz njegove rane, ali sad je poeo
drhtati. Cvokotao je.
- Moram napraviti stezaljku ili u iskrvariti.
- Tiina! - uzviknuo je Randy.
- Ali istina je - upleo sam se.
- Zautite obojica - rekao je pribliivi cijev pitolja.
- Koji se vrag dogaa unutra? - ulo se kako Frank govori s vrata.
- Stari e iskrvariti - odgovori Randy glasno.
- Pa napravi neto, jebemu!
Randy me s dosadom pogledao i mahnuo pitoljem.
- Dobro, pomozi mu. Ali ne mii se sa sofe.
- Ali kako? - poeo sam govoriti.
- Svojom kouljom, Pete - upleo se Leo, iji je glas zvuao veoma uurbano. - Skini je i
vrsto je svei. Bit e dovoljno.
Onda je Randy ustao i odetao do vrata ne prestajui nas drati na nianu. Razgovarao
je s Frankom, koji je bio negdje na trijemu kue i zamolio ga cigaretu.
- Sranje, stari - uli smo kako Frank govori. - Ne moe izdrati dok ne zavrimo?
Pourio sam se otkopati koulju i poeo sam je vezati. Kad je bila spremna, poeo sam
njome omatati Leovo bedro, ali zamijetili da mi on neto pokazuje rukama.
- Ja u to napraviti - ree. - Ti svei jastuk.
To mi se uinilo udnim, ali sam vidio da me Leo netremice gleda i shvatio da se tu krije
jo neto. Postavio sam ruke oko jastuka i nastavio pritiskati. U meuvremenu je on njime
poeo omatati nogu. U tom su se trenutku nae glave nale vrlo blizu, doim je Randy bio
vrlo daleko u iekivanju da Frank pronae cigaretu i ibicu u svojoj jakni.
- Imam revolver - proaptao je Leo i dalje postavljajui stezaljku. - Nosim ga na desnom
glenju, u futroli. Uzmi ga. Sad te ne moe vidjeti. To je naa jedina prilika.
Pogledao sam ga iznenaeno. Posluao si me, ti stari tvrdoglave, hvala Bogu.
Randy je i dalje na vratima ekao da Frank pronae duhan i alio se oko poludjelog
vremena. Vjetar i huka mora sprijeili su me da ujem neto vie. S druge strane, sigurno je
mislio da ezdesetogodinji starac s ranjenom nogom i premlaeni etrdesetogodinjak ne
predstavljaju veliku prijetnju njima dvojici.
Bio sam lagano okrenut prema Leu i vezao jastuk, a Randy je bio u kutu iz kojega nije
mogao vidjeti moje ruke. Oslobodio sam jednu i poeo je polako sputati niz desnu nogavicu
Leovih hlaa, pipajui u potrazi za neim. Sofa je bila niska, pa se gotovo nisam morao ni
prignuti. Na kraju osjetih neki zaveljaj tono iznad njegova glenja.
- Daj pouri! - proaptao je Leo. - Ve dolazi.

~ 180 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Brzim pokretom sam mu zadignuo hlae i pipao u potrazi za revolverom. Osjetio sam
otre dijelove drke meu prstima i povukao. Revolver mi se naao meu prstima u istom
trenu kad sam uo Randyjeve korake dok se vraao prema nama. Pogledao sam Lea i on je
pogledao mene ne uspijevajui kazati ni rije. to sam trebao napraviti? Pucati u tom
trenutku?
Nisam to napravio. Mogao sam osjetiti kako nas Randy dri na nianu s cijevi pitolja.
Bio bi tisuu puta bri od mene. Umjesto toga sam ga skrio ispod velikih jastuka na sofi,
izmeu Leovih nogu. Pogledao me hladno. Jedno proklizavanje mojih prstiju i mogao sam
mu prosvirati muda.
Dok se Randy sputao na sofu, Leo se pourio malo pomaknuti desnu nogu kako bi
nogavica opet pokrila navlaku.
- Kako ovo ide? - pitao je Randy, sad mnogo oputeniji pustivi da mu kroz usta izie
velika dimna strelica.
- Dobro - odgovorio sam. - Izdrat e.
Randy je stavio ik u usta, protegnuo noge preko stolia koji je bio izmeu oba trosjeda
i slobodnom rukom uzeo jednu od fotki koje su leale na njemu, uz malu lampu.
Zazvidao je.
- To je gospoa Blanchard? Ide! Ba je zgodna - ree otresajui pepeo cigarete na sag u
salonu. - Premda sad ima koju godinu vie, istina? U svakom sluaju, prava ljepotica. Moda
bismo mogli provesti neko vrijeme nasamo...
- Nemoj niti sanjati, ti smee jedno - odgovorio je Leo.
- Ah! Nemoj biti nepristojan, prijatelju. I svakako pusti neka tvoja ena o tome razmisli.
Moda kad joj stavim pitolj na glavu nee imati previe primjedaba da mi rastvori rasporak
i malo mi olaka. Imate li djece, susjede?
- Umrijet e noas, Randy - rekoh mu. - Kunem ti se. Pogledao sam Lea i uvidio da su
mi s Randyjem koji nas dri na nianu veoma slabe mogunosti da izvuem taj revolver i
pucam u njega, osim ako mu nekako ne odvratimo pozornost. Morao je postojati drugi
nain.
- Ne - odgovorio je - to bi bilo zgodno. Kraj kao u romanu. Ali noas ste vi oni koji e
umrijeti na polagan i grozan nain prema naim naredbama. I jamim vam da me veoma
svrbi ondje dolje i da u se zabaviti jednom po jednom sa svim vaim enama i
djevojicama. I Frank takoer, ha, Frank? - povikao je izvadivi cigaretu iz usta i glasno se
nasmijavi.
Frank nije odgovorio.
- Vi niste trebali napraviti ono. Sad ete platiti zbog svoje izdaje, gospodine
Blanchard. A i obitelj vaeg susjeda.
- O emu on to pria, Leo? - poeo sam govoriti. - to ste napravili?
Leo me iznenaeno pogledao. Ja sam mu uzvratio ledenim pogledom.
- Niste to ispriali svom susjedu? - ree Randy. - Va e vam prijatelj vjerojatno ispriati
kakvu la. Sigurno su napravili lijep vlastiti portret. Ali oni su cinkaroi i lopovi. Zato e
zavriti s rupom u glavi.

~ 181 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Zauti, ti prokleta zmijo - zareao je Leo.

- Pusti ga da govori! - povikao sam. - elim znati zbog ega sve ovo. Doveli ste moju
obitelj u opasnost. Samo to ih se nisu domogli i...
- Ne pedjaj se u ono to te se ne tie - odgovori Leo suho. - To nije tvoja stvar, Peter.
Pomislih kako je Leo shvatio moje namjere. Ili moda nije, moda je to rekao posve
ozbiljno. Kako bilo, to je bilo tono ono emu sam se nadao.
- Nije moja stvar, stari seronjo! - povikao sam. - Lagao si mi cijelo ovo vrijeme govorei
mi da si bio ugledan uvar sigurnosti u hotelu, a sad emo uskoro svi odapeti!
Randy se smijao zabavljen prizorom.
- Zatvori ta prokleta usta ili u ti ih ja zatvoriti - odgovorio je Leo.
- Ah, da? - povikao sam.
Onda sam se bacio na njega. Znao sam da u ga povrijediti, ali sam preao preko
njegova ranjenog koljena i postavio se tono pred njega dok sam ga viui zgrabio za
koulju. Zaista ga je zaboljelo i zaurlao je. Randy se iza mene smijao, ali je smjesta poeo
govoriti neka se odvojim od Lea. Takoer smo uli Franka kako s vrata neto vie. U tom
trenu ugledao sam Leovu ruku koja je kliznula pod jastuk i zgrabila revolver naciljavi u moj
trbuh. Bio je to kljuan trenutak. Naglo sam se odmaknuo bacivi se na pod i smjesta sam
uo straan prasak nad svojom glavom, bum! Slijedio je priguen krik, bolni jauk.
Ostao sam na podu nekoliko sljedeih sekunda. ula su se jo dva pucnja. Jedan je
metak razbio staklo; tek sam poslije doznao da je to bio jedan od prozora koji gledaju na vrt.
Ugledao sam ispod stola Randyjeve cipele koje su se vrtjele dok se njegovo tijelo ruilo
na sofu. Onda se njegovo lice pojavilo preda mnom lagano izoblienih naoala i mogao sam
vidjeti dva mala beivotna oka dok mu se cigareta jo puila u ustima.
- Ah, Peter - uo sam nekoga kako kae iza lea. Bio je to Leo. I on se bacio na zemlju.
- Jesi pogodio i drugoga?
- Mislim da jesam, ali nisam siguran. Uinilo mi se da sam ga vidio kako pada, ali je
pucao. Moda je iv. Ja se ne mogu pomaknuti, moe baciti pogled? - ree, predajui mi
revolver.
Uzeo sam ga i osjetio ugodnu sigurnost kad sam imao taj metal u rukama. Da sam
mogao odabrati, ostao bih miran, kao kip, izmeu ove dvije sofe. Ali mojoj djeci i Judie ve
su stizali u posjet Manon i debeli. Moda je ak prekasno, ali ako nam je Bog poelio dati
samo jednu priliku, morat u je iskoristiti, i to brzo.
Pomislih da je najbolji kut iz kojega bih mogao pokuati onaj lijevo od sofe, gdje je
lealo Randyjevo truplo. Povukao sam se unatrag i Leo je skliznuo iza sofe u kojoj smo
sjedili kako bi me pustio da proem.
Povirio sam polako drei revolver ispred nosa, spreman otvoriti vatru. Frank nije bio
ondje, barem ga nisam mogao vidjeti iz svog kuta. Glavna vrata bila su otvorena i mogao se
vidjeti djeli predvorja gdje je kia i dalje jako padala. Ali gdje je on?
Ako se uurio uz vrata, zacijelo je to bilo u suprotnom kutu i to e me onemoguiti da
ga pogodim, osim ako meci prou kroza zid. Ostao sam nekoliko sekunda miran, ali potom
sam bolje razmislio: nisam si mogao dopustiti blokadu jer moja djeca samo to nisu
~ 182 ~
Knjigoteka
 daa&anna

masakrirana. U napadu autentine samoubilake ludosti ustao sam i potrao do okvira vrata
drei pitolj ispred sebe. Privukao sam cijev uz okvir, ciljajui naslijepo na lijevu stranu i
opalio dva puta. No se ispunila dimom i mirisom baruta. Potom sam povirio i ondje nije
bilo nikoga.
- Pazi, Peter! - povikao je Leo iza mene.
Pogledao sam otraga i vidio Franka kako se ljulja na vratima kuhinje. Zacijelo je krenuo
suprotnim putem kako bi nas ulovio straga. Otvorio je vatru na Lea, koji se podigao iz svog
skrovita, i pogodio ga je. Leovo je tijelo palo iza sofe. U istom sam trenutku naciljao i
pritisnuo okida tri puta, premda sam ispalio samo dva metka. Potroio sam sve metke.
No imao sam sree. Pogodio sam ga u vrat i vidio kako prska tamna krv utiskujui se u
okvir vrata i po ruiastom zidu salona. Frank eljust odrao se na nogama dvije ili tri
sekunde da bi se konano sruio i pao u podnoje kuhinjskih vrata. Oruje mu je iskliznulo
iz ruku.
Potrao sam onamo i podigao oruje s poda. Jo je bio iv. Drhtao je i grio se kao lutak
na baterije koje samo to se nisu istroile. Mala lokva krvi ispod njegova vrata poela se
iriti po tepihu. Zamijetili da me gleda i pomiljao sam da ga ubijem, ali nisam to mogao
napraviti. Potom sam pogledao Lea. Pogodili su ga u nadlakticu i drao ju je uz bolan izraz
lica.
- Leo!
- Idi. Kljuevi auta su u lovakoj jakni. Tri! Nazvat u policiju. Nije mi trebalo dvaput
rei. Leova lovaka jakna bila je uz vrata.
Kljuevi u njoj. Iziao sam i vidio da je auto u garai. Takoer sam otkrio Frankov voki-
toki odbaen na stubama predvorja. Jesam li mu dao vremena da obavijesti druge?
Otvorio sam garau i uao u Leov terenac. Upalio sam ga i kao metak pojurio u taj mrak.

~ 183 ~
Knjigoteka
 daa&anna

9.

Kad sam poeo voziti Leov auto, osjetio sam bol u abdomenu kao da mi netko zabada no.
Onda to nisam znao, ali Tom Debeli napravio je treice od jednog kraljenog rebra kad me
opalio nogom. Bol u ramenu i dalje je bila prisutna, kao i lagana oamuenost nastala od
njegovog pokuaja da mi zgnjei glavu. Ali nita od toga nije bilo pretjerano vano. ak ni
injenica da sam upravo ubio ovjeka. Pretpostavljam da neki ljudi na to gledaju na drugi
nain, ali za mene je ubiti tog tipa jednim hicem bilo neto lako i nuno. Jo sam osjeao
drhtanje u rukama, silovit zvuk u uima i vidio to tijelo kako pada kao vrea pijeska. To je
tvoj kraj, Frank. Bolje ti nego ja. Ali nita od toga nije bilo pretjerano vano.
Jedino vano, zaista vano, bilo je stii navrijeme.
Oluja je bila na vrhuncu. Ako je, kao to kazuju neke mitologije, to in ljubavi izmeu
bogova neba i zemlje, onda su zacijelo u treem inu povijesnog praenja. Velika majka rata
smjestila je nad obalu gigantski kumulonimbus, visok zacijelo jednu milju. Kroz njegove
pukotine proklizavale su zrake, poput velikih bieva padajui nad ocean i hridi. More se
bolno komealo, podiui svoje postrojbe prema nebu, kao kande od pjene koje bi htjele
otjerati vojsku osa.
A Land Rover Lea Kogana ili Lea Blancharda doao je krstarei kroz taj divni trenutak
do Billova zuba, skoio kao pobjenjeli konj i opet svom teinom pao na zemlju. Pri toj
brzini, i imajui na umu tri tone teki model Defender, sve na to bi mogao naletjeti putem
doivjelo bi trenutnu smrt. Ljudsko bie bilo bi smrskano kao gumena lutkica. Vozilo bi se, u
sluaju frontalnog sudara s tim hitrim udovitem, deformiralo i pretvorilo u smrtonosnu
ljusku. Ali ja nisam na to mislio. Drao sam volan ravno, s obje ruke i gazio gas do daske. I
mislio sam koliko bih volio da je sve to dio jednog dugog privienja i da sad, kad stignem
kui, sve bude mirno. Da je to jo jedan od prokletih trikova. Da sam lud ko puka.
Pobjegao je iz bolnice, ukrao auto susjedu i njime se zabio u vrata. Nasreu, njegova su
djeca na sigurnom. to se pak njega tie, kau da sad ivi na nekom vrlo lijepom mjestu,
okruen bolniarkama i vrtovima.
A kad ve spominjem svoju glavicu, sve je opet poelo kad sam jo bio tamo gore, na
kratkoj zaravni Billova zuba.
Pomislio sam da je za to kriv udarac debeloga po mojoj glavi, ali ne. Bilo je savreno
prepoznadjivo: moj stari prijatelj otra bol, puls kojemu je korijen u sredini moje lubanje.
Tup-tup-tup-tup-tup-tup. Rastao je.
Tup-tup-tup-tup-tup-tup. I ovog puta - posljednji put - potui e sve svoje rekorde.
Doao sam u napast da zatvorim oi i dignem ruke s volana kako bih ih prinio
sljepoonicama. I da zaurlam od bola. Puls se vie nije zadovoljavao time da bude trn usred
mog mozga, izgubljena igla u mojoj modanoj kori. Sad se irio kao nikad prije. Rastvorio se
kao cvijet, kao usta morskog psa koji je izronio iz unutranjosti moje glave.
I ugrizao je.

~ 184 ~
Knjigoteka
 daa&anna

I u tom trenu, premda ne mogu biti u to siguran, osjetio sam opet kako ono svjetlo pada
s hridina iz pare i vode to su se dizale nada mnom. Mislim da je to bila munja, nije moglo
biti nita drugo. Sve se zabijelilo na nekoliko trenutaka, dok je bol dosezao svoj vrhunac u
mojoj glavi, kao da je neki maliciozni doktor odluio staviti instrument za smaknue
elektrinom strujom na najvii stupanj i drao ga ondje ekajui da vidi koliko e trebati
mojoj glavi da prsne kao lubenica.
Stiskao sam zube s toliko snage da sam pomislio da u ih slomiti, sve njih, kao kristalnu
posudu, ali jo sam vrsto drao volan i jedva jedvice drao oi otvorene, i tako sam vidio
ono to sam vidio.
Kao film. Trebalo mi je manje od sekunde da prodefilira kroz moj um.
Judie i djeca su se malo zadrali. Ve su imali spremne naprtnjae s pidamama,
runicima i etkicama za zube, ali sad su bili u salonu i Beatrice je htjela odsvirati neto na
klaviru za Judie. Bilo im je lijepo zajedno. Unato tomu to su bili zabrinuti za tatu, bila je
prava utjeha to je Judie ondje. Judie je dobra, lijepa i spretna. Htjeli su da Judie bude nova
tatina djevojka. Za njih bi Judie bila neto kao starija sestra. A bilo je jako guba imati stariju
sestru poput nje!
Moraju poi, Judie je to ponavljala ljubazno dok se Beatrice poigravala s tipkama
tatinog klavira, ali onda su zauli buku i ugledali svjetla koja su preplavila salon. I Judie je
otila poviriti na prozor, a Beatrice je potrala prema glavnim vratima da ih otvori jer je
mislila da je moda rije o tati.
Ali onda je Jip, koji je ve naprtio na lea svoju naprtnjau, povikao:
- Ne otvaraj vrata! Trebamo se sakriti!
To se dogodilo u istom trenu kad je Judie spazila kombi koji je manevrirao i uspjela
razaznati njegov oblik, boju, kromirane naplatke osjetivi kako joj jeza prelazi kimom.
- Idemo - povikala je - na stranja vrata. Brzo!
Djeca su pojurila kroz kuhinju, ali onda, ba dok je otvarala vrata, Judie je zastala. Lice
joj je problijedjelo. Zato?
Zauh riku nad glavom, neto od ega je zadrhtala zemlja. Grom.
To me natjeralo da doem k svijesti. Bio sam u Leovu Defenderu. Opet sam vidio no
kroz staklo prepuno kapi kie i vidio sam farove uperene prema plai i shvatio da putujem
na metku iz cijevi. Kola su se otela i samo to nisu skrenula s puta.
Stisnuo sam konicu do kraja unijevi bolnu snagu u svoju desnu nogu, ali auto je ve
neko vrijeme proveo klizei po tucaniku i to je samo sve ubrzalo. Pretpostavljam da sam
imao sree to se vozim u Defenderu, a ne u svom starom Volvu, koji bi se vjerojatno
izvrnuo i sletio s puta. Ali Leov se terenac ponio prilino dobro. Uao je s prednjim dijelom
na nagib i pao na prednje kotae tako da sam poljubio volan i umalo mi je izletjelo par zubi.
Potom je klizio po pijesku prema alu i u tih nekoliko sekunda, koliko je trajao pad, nastojao
sam vratiti kontrolu. Pomislio sam da bih mogao skrenuti i zaputiti se do plae usporedno s
obalom, ali su me ivci natjerali da prebrzo okrenem volan i vidio sam kako se jedna strana
auta podie u zrak. Koju sekundu auto je stajao u savrenoj ravnotei, ali na kraju je pao na
desnu stranu. Bio je to otar udarac i imao sam se vremena za njega pripremiti. Glavom sam

~ 185 ~
Knjigoteka
 daa&anna

bubnuo u staklo prozoria i zamijetio da mi je bok prikljeten u raspuklini desnih vrata, ali
to je bilo sve. Auto je polako zakoio na pijesku i zaustavio se na kii.
Pomislih da sam zacijelo zaspao. Moda sam izgubio svijest tek na koju sekundu, ali kad
sam se probudio, snaan miris benzina poeo se iriti oko mene. To me uplailo. Pomislio
sam da e auto eksplodirati (ne eksplodiraju li automobili u filmovima?) ili se barem
zapaliti.
Okretao sam se dok se nisam podigao na koljena i uzverao oslanjajui se na polugu
rune konice, sve dok nisam dosegnuo suvozaka vrata, koja su sad bila kao vrataca na
krovu te krletke. Otvorio sam ih bez problema i s nogama vrsto oslonjenim na mjenjaku
kutiju gurnuo prvo glavu, a potom lea, sve dok nisam uspio izviriti s pola tijela. Ali uto se
sjetih pitolja. Opet sam se pustio i pao natrag poevi traiti u mraku. Zacijelo je ostao
prislonjen uz lijeva vrata ili ispod nekog sjedala, ali u tom mraku nisam mogao nita vidjeti.
Moram ga pronai. Moram ga pronai.
Bespomono pokuavajui pronai taj pitolj u unutranjosti auta i s motorom koji je
isputao neku vrstu plina, pobojao sam se da e sve to prasnuti. Opet sam se uzverao i
iziao.
Kad sam skoio na pijesak, osjetio sam da gotovo nema dijela tijela koji me ne boli. Sve
se nekako udno ponavljalo. Opet sam bio ispod hridi nakon pada. Svi dogaaji koje sam
vidio u onim nagovjetajima bili su izmijeani, mutirali su zahvaljujui mom uplitanju,
stvorivi neko novo stvorenje.
Poeo sam trati prema kui.
Trebalo mi je pet minuta da se dovuem po plai do kue. Glavno proelje bilo je
rasvijetljeno farovima kombija. Pribliio sam se rubu spruda, ba kao to sam to napravio u
onom drugom privienju, ali ovog puta nisam uo da bi se vani odvijao ikakav razgovor.
Umjesto toga sam vidio svjetla u salonu koja su osvjetljavala terasu, premda nisam nikoga
mogao razabrati s mjesta na kojemu sam se nalazio.
Krenuo sam drvenim stubama i poeo se penjati po suprotnoj strani gazei po pijesku
umjesto po kripavim stubama.
Kad sam se naao gore na terasi, skriven iza jedne od velikih posuda za cvijee, uspio
sam vidjeti neto vie.
Judie je sjedila na sofi sputanih ruku dok joj je mlaz krvi curio iz jedne sljepoonice.
Manon je stajala ispred nje, inilo se da se umorila od toga da je mlati. Judie je imala
pognutu glavu, napola razderanu obrvu i nije nita govorila, nije preklinjala niti plakala.
Manon je govorila preko voki-tokija, ili je samo to pokuavala? Odmaknula ga je od lica
i pogledala ga kao da ne radi. Pretpostavili da je nastojala kontaktirati Franka, a kad nije
uspjela, postala je nervozna. Povikala je neto Judie, a ona je odmahnula glavom. Nato je
Manon odgovorila tako to je rukom u kojoj je drala voki-toki tresnula Judie po licu, a ona
je pala postrance na sofu.
Spopala me elja da ustanem i bacim se kroz prozor da ubijem tu kurvetinu. Onda se
sjetih:
Spremite, Peter! Tamo je ona zgodna sjekira.

~ 186 ~
Knjigoteka
 daa&anna

U salonu nije bilo ni traga debelomu. Kao ni mojoj djeci i Marie. Opet sam puzao po
pijesku kao guter i povlaio se obilazei terasu sve dok se nisam naao izvan vidokruga
salona. Nisam se prestao pitati gdje su Jip i Beatrice, a to se pitanje dopunjavalo posebnim
uasom kad bih pomislio da nisam vidio ni Debelog Toma.
Doao sam do spremita sa stranje strane vrta i promatrao kuu iz svog novog
skrovita. U djejoj je sobi gorjelo svjetlo. Jesu li ondje? S Tomom? Provodi li se debeli fino s
mojom keri? To je bilo toliko strano da je moj um odbijao i dalje o tome razmiljati.
Uao sam u spremite i uzeo sjekiru, mali komad za cijepanje drva, ali dovoljno teak da
raskoli glavu odrasle osobe na dva dijela. Sa sjekirom u rukama iziao sam u vrt i zaputio se
prema kuhinjskim vratima, ali u tom trenu zamijetili neku sjenu koja je brzo promicala
pokraj mene, poput pauka to hita kutom kue priljubljen uza zid.
No Toma Debelog bilo je jedino to sam razabrao meu sjenama i kiom, srebrnast
odsjaj koji je padao odozgo prema mom vratu. Instinktivno podignuh ruku i ta se ruka
susrela s drkom moje sjekire. Onda ugledah njegovo lice. Dugi osmijeh pun zuba, prazne
oi, kao u udovita.
Snagom je svladao moju sjekiru i na kraju je moja obrana bila slomljena. Onda se njegov
no opet oslobodio i ja sam skoio unatrag i zamahnuo sjekirom po zraku. Tom Debeli
mogao je viknuti da upozori Manon, ali nije to napravio. Umjesto toga mi se nijemo
nasmijeio i zamahnuo noem ocrtavajui siluete u zraku.
- Hoe se tui? - rekao je blago, dok se kretao prema mojoj desnoj strani.
Ja sam se pokrenuo zajedno s njim. Kao Mjesec i Zemlja. Kao dva planeta u savrenoj
orbiti. Plesao sam u suzvuju njegovih koraka. U glavu mi je doao stari savjet o tunjavi s
noem to sam ga neko uo ili proitao ili vidio na televiziji: U borbi s noem pravilo broj
jedan je da nikad ne pokuava uhvatiti ruku koja dri no. Pravilo broj dva je da napadne
protuudarcem. Pravilo broj tri: nee dugo izdrati bude li se samo branio.
Tomov no bio je poput zmije koja je hipnotiki plesala pred mojim oima. Debeli je bio
bri no to sam mislio. Vijugao je u brzim i kratkim koracima, a ja sam pokuavao slijediti
njegov ritam.
- Nee uspjeti. Nema nikakve anse. - ree. - Prepusti se. Bit e brzo.
- To su rekli i Frank i Randy - odgovorili tada. - A sad su mrtvi.
Pomislio sam da e ga ta reenica malo obeshrabriti, ali se inilo da ga nije ni najmanje
pogodila. Njegov je osmijeh ostao nepokolebljiv.
- Lae - ree pravei kratke korake prema mojoj desnoj strani. A ja sam uvidio to
pokuava: zatvarao me uza zid.
Poskoio sam i izaao otamo, a on je uzvratio pokuajem ubadanja odozgo, koji je
proao tek koji centimetar od mojih prsa.
Opet sam se odmaknuo i zavitlao sjekirom u visini glave.
Ono da treba napasti protuudarcem zvualo je vrlo jednostavno, ali usred noi, dok
oluja divlja i premlaena tijela osjeao sam da e prije ili poslije taj iljak na kraju pronai
moja jetra ih bubreg ili jedno od mojih plunih krila. A Tom se nije prestajao smjekati.

~ 187 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ne opiri se, prijatelju. Zna to e se dogoditi. Zna da ne moe nita protiv mene.
Cime se bavi? Odvjetnik si? Inenjer? Ne zna se tui. Ima ruice kolarke.
Napravio je mali skok u mom smjeru i ja sam se bacio unatrag. Tom je dva puta udario
noem po zraku, a ja sam spustio sjekiru tako nespretno da mi je malo trebalo da si je
zabijem u koljeno. Tom je to iskoristio da lansira novi zamah i ovog je puta umalo pogodio.
Vrh noa ogrebao mi je desnu stranu lica i osjetio sam kako mi mlaz tople krvi curi niz
obraz.
Udaljili smo se od kue i sad smo bili na kraju vrta najudaljenijem od plae. Shvatio sam
da me debeli vodi prema drugom zidu, onom koji je u ovom sluaju bio okrenut prema brdu.
Svaki put kad sam se pokuao izmaknuti, on bi se bacio drei no ispred sebe i tjerao me da
se vratim na pravi put. A im me bude stjerao onamo, bit e me lako probosti. Nee biti
prostora da izbjegnem taj no.
A onda, dok sam koraao unatrag, moje je stopalo naletjelo na neto. Bio je to betonski
odvod septike jame. Jo je bio ondje, nepoklopljen. Dva puta sam si to bio pribiljeio u
glavi, kad se slomila otrica na kosilici i kad se Jip spotaknuo na njega. Sad me razveselilo
to sam na to zaboravio. Odjednom sam jasno vidio: ruice kolarke imaju priliku.
Kao maka koja hoda po zidu, poeo sam koraati stavljajui jedno stopalo iza drugog
sve dok nisam bio manje ili vie na polovici odvoda. Tom je bio usredotoen na moje ruke i
nije zamijetio crnilo koje se otvaralo pod njegovim nogama. Podignuh sjekiru malo vie
kako bih se osigurao da mu oi budu posve podignute i okrenuh se lagano nadesno,
prisilivi ga da se pomakne kako bi stao pred mene i sprijeio me da iziem iz njegove
zamke. I u tom trenutku njegovo je lijevo stopalo zagazilo u prazno. Bilo je to samo kakvih
dvadeset centimetara praznine, ali je bilo dovoljno. Rupa ga je omela. Pogledao je dolje,
uplaen, pomislivi da pada u neku veu zamku i taj sam trenutak iskoristio da se
primaknem i tresnem ga sjekirom po glavi. Bio je malo nii od mene i udarac je bio gotovo
savren. Ostao je zateen i zauo sam suho krc, nakon kojega je uslijedio tek udan jauk.
Pao je kao beivotna lutka, ispustio je drak i pustio da oruje padne na pod. Tom Debeli bio
je povijest i ja sam dobio bitku koju nikad ne bih mogao dobiti.
Odjednom je sve utonulo u neku udnu tiinu. I dalje je kiilo i vjetar s mora potresao je
kuu. Munje su se raale i umirale tamo gore, katkad meu oblacima, drugi put prasnuvi u
nekoj toki u utrobi Zemlje. Ali iz nekog razloga imao sam dojam da je svijet zanijemio. Da
e se svaki korak koji napravim uti miljama daleko.
Kad sam se spremao otvoriti vrata kuhinje, zagledao sam se u svoje ruke. Rei da su
drhtale nije dovoljno jak izraz. Tresle su se. Zapravo nisam bio u stanju poloiti ih na kvaku.
A isto se dogaalo s mojim nogama. Te sam noi ubio dva ovjeka, posljednjem od njih
raskolio sam lubanju sjekirom. Izgleda da sam to sasvim dobro podnosio.
Otvorio sam paljivo kuhinjska vrata sa srcem u petama, prisjetivi se posljednjeg
privienja koje sam imao ondje, na tom mjestu. Ali kad sam uao, kuhinja je bila prazna. Nije
bilo djece koja sjede na stolicama divljaki smaknuta, ruku sputanih plastinim povezima. I
moj je strah malo popustio. Hvala ti, Boe, promrmljao sam.
Priao sam jednoj ladici i otvorio je. Morao sam si pridravati desni zglob lijevom
rukom kako bih izvadio no ne stvarajui buku. Ne ba velik, ali prikladan i dobro zailjen.
Onaj koji sam nekidan upotrijebio za rezanje rajica dok sam ljubio Judie. Stisnuo sam ga
~ 188 ~
Knjigoteka
 daa&anna

meu prstima. Noas sam ubio pitoljem, sjekirom, nisam vidio razloga zato ne bih
premijerno mogao upotrijebiti no.
- Tome? - povikala je Manon iz boravka. - Ti si?
Kuhinja i hodnik bili su u mraku. Naslonio sam se na hladnjak i ekao. Ako se Manon
pojavi ondje, uhvatit u je za vrat i zabiti joj no meu bubrege.
- Tome? - ponovio je glas i onda uzdahnuo, gotovo ispustivi grohot. - Ahhh... ve vidim,
ti nisi Tom.
Onda sam uo dvije strahovite eksplozije i vrata hladnjaka su iskoila u zrak pokraj
mog obraza. Pao sam dupetom na pod i odvukao se do kuta, to dalje od vrata. Pomislih da
je to kraj, da e Manon izviriti kroz vrata i smaknuti me na podu, kao takora. Ali to se nije
dogodilo.
- Tko si? Blanchard? Susjed? Majko moja, Frank i Randy, koji par nesposobnjakovia.
- Policija stie! - povikah. - Gotova si!
Manonin je odgovor bio novi hitac koji je uao izravno kroz vrata i iziao kroz
prozorsko okno razbivi ga.
- Drim enu ovdje - rekla je. - I upravo emo zajedno otii. Ako samo provirite njuku,
smaknut u je.
Iz nekog razloga nije se usuivala doi do kuhinje. Po tome to je govorila u mnoini
zacijelo je mislila da e se morati suoiti s Leom i sa mnom. Onda uvidjeh da bi bilo
najloginije rei joj da imamo Randyjevo i Frankovo oruje.
Zauh povik (Judien) i Manonin glas koji joj nareuje da se pomakne. uo sam korake
po podu i klizanje velikih vrata. Izlazile su na terasu. Sjeam se da sam u tom trenu pomislio
da trebam izii kroz stranja vrata i pokuati napraviti zasjedu dok bude uvodila Judie u
kombi, ali sam uto zauo povik koji je pratio jo jedan i netko je glasno opsovao. Ustao sam i
pourio kroz hodnik do salona. Ondje, ispod samog okvira velikog prozora, tri su se ene
pograbile i tukle. Manon i Judie, kojoj se, pojavivi se niotkuda, pridruila Marie.
Tada to nisam shvatio, no poslije sam doznao da je Marie u trenu kad je stigla do kue,
nakon oajnikog tranja plaom, vidjela kako dolazi kombi s Tomom i Manon. Sakrila se u
mraku vrta i vidjela je kad sam doao, ali se nije pomaknula; bila je izranjavana i preplaena.
Kad je ula pucnjeve, ponovno se pribliila kui i naletjela na Manon dok je okrenuta leima
izlazila s Judie. Iskoristila je trenutak da je zgrabi za vrat i pokua osloboditi Judie, a u tom
sam se trenu ja pojavio na vratima salona.
Stvari su se, kako se meni ini (a ostat e pribiljeene u izjavi koju sam poslije dao
policiji), razvijale na sljedei nain: kad se Marie bacila na ruku u kojoj je Manon drala
oruje, ova je zateena ispustila Judie. Pitolj je nianio u strop i Marie se borila da ga tako i
zadri s dvjema rukama, ali je Manon oslobodila aku i poela tui Marie u trbuh. Nakon to
je pala na koljena, Judie se trgnula i okrenula prema Manon obgrlivi je i nastojei zadrati
njezine udarce akom po Marie, ali je Manon stresla Judie sa sebe jednim jakim udarcem
noge i u istom trenu uspjela je spustiti oruje i otvoriti vatru.
Ja sam prelazio salon i gotovo sam ve skoio na tri ene, kad sam ugledao tu eksploziju
u visini Marieinih grudi i kako je cijelo tijelo te lijepe ene zadrhtalo primivi udar metka.

~ 189 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Njezina purpurna pidama postala je tamnocrvena, ali se ona jo nekoliko sekunda drala
na nogama da bi se potom sruila na travu terase. - Marieeee! - povikao sam.
Sletio sam kao bombarder na Manon, sruio je i osjetio kako sam joj tijelo prikovao za
okvir velikog prozora. No ona je ipak uspjela zadrati svoj pitolj i ispaliti hitac koji se
izgubio u mraku noi. Bacio sam se da joj zaustavim ruke i smjesta sam osjetio koliko je
snage u njezinom tijelu. Bio je to kao pokuaj da se kobra zgnjei medom. Uspio sam joj
imobilizirati zglob kojim je drala, pitolj, ali drugi se pokrenuo dok sam ga nastojao uhvatiti
prstima i naposljetku je, u manje od jedne sekunde, usmjerila otvoreni dlan prema mom
vratu. Jedan odluan udarac u moju traheju i odjednom sam se guio. Nagonski sam prinio
ruku vratu i onda me udarila ispod bicepsa izazvavi novi val intenzivnog bola koji mi je
razoruao desnu ruku, a potom mi je zadala jo i udarac u bok koji me natjerao da
zateturam u stranu.
Prije no to sam uspio shvatiti, ta me zmija ispraila. Oslobodila se mojih nogu s
nekoliko udaraca koljenom i na kraju je sjedila na mom trbuhu.
Gledali smo se u lice. Njoj je tanak mlaz krvi curio s jedne strane ela. Kosa joj je bila
razbaruena. Crne oi pune vatre.
- Sad se moe oprostiti, kurvin sine.
Kroz izranjavane i pritvorene kapke vidio sam cijev njezina pitolja. Uzaludno sam
istezao vrat znajui da e se u nastavku zauti eksplozija i sve e zavriti ba onako kao to
se pojavljivalo u mojim snovima. Peter Harper s jednim probuenim okom i modinom
rasutom po podu njegove krasne kue na irskom alu. Novine koje e tata sutradan proitati
bit e zapravo one koje sam ve vidio. Tijela umotana u plahte. Velike bijele liinke. I moj e
otac opet piti, puiti i initi sve ono to je izluivalo mamu. Nee poivjeti dugo nakon
ovoga. Moda e jednoga dana pronai hrabrosti da se baci pod tranice vlaka.
Sve se ispunilo. Svaka pojedina karta bila je okrenuta licem prema gore. Olujna no.
Marie koja tri po plai. Slomljena ograda. etvero ubojica i njihov kombi. No Toma
Debelog. Nesrea na brijegu. Spremite. Sjekira. Pripovijest o vlastitoj smrti koja se zbila na
tri razliita naina: jedna nevjerojatna prirodna katastrofa, jedno probadanje noem i jedan
pucanj u glavu.
- Smiri se, ti velika jebena kurvo - ree tada neki glas.
Bila je to Judie. Ustala je s obje ruke drei ara kamina. Upravo je zamahnula iznad
glave i ara je bio u zraku, tren prije no to e pasti na loptu, u ovom sluaju na Manonino
lice. Manon je to takoer vidjela i razjapila je usta. Pokuala je podignuti ruku i pruiti je
prema Judie, no Judie bila bra. ara je pao svom snagom na lice te guje i zdrobio ga. Ne bih
znao opisati to se slomilo, a to je ostalo na svom mjestu, jer se Manonino lice oblilo krvlju i
odskoilo od poda kao vrea s mrtvom ribom.
Kada sam, ne isputajui Manon iz vida, ustao i zagrlio Judie, osjetio sam da joj cijelo
tijelo drhti.
- Ubila sam je? - jecajui je pitala.
- Nadam se da jesi.
Marie je leala na podu, otvorenih usta i oiju. Judie je pojurila pozvati hitnu, premda su
se izdaleka, vrlo daleko odavde, kroz huku vjetra, ve mogle uti sirene.
~ 190 ~
Knjigoteka
 daa&anna

10.

Nakon to su dva dana putovali po sredinjoj Anatoliji, kad su napokon doli do podruja
koje pokriva telefonska mrea, Clem je primila dvije gotovo istodobne obavijesti. U prvoj
poruci je slubenik Nizozemskog veleposlanstva u Irskoj Joost Ligtvoet traio da mu se javi;
to je bila poruka koju joj je poslao no prije dogaaja, kad sam ja doma izgubio kompas i
zavrio u bolnici. Druga je poruka bila moja. U njoj je stajalo: Mora doi u Donegal to
prije. Dogodilo se neto strano.
Zranom vezom Istanbul - London - Derry, gotovo bez vremena da predahnu, doli su u
bolnicu Dungloe sljedei dan oko etiri popodne. Unato mojim porukama (jednoj pri
svakom mijenjanju aviona) i umirujuim rijeima zaposlenika veleposlanstva koji ju je
otiao doekati na aerodrom, Clem je stigla bijela kao sablast.
Patrick Harper je doao koji sat prije. Uhvatio je u Dublinu najskuplji taksi u svom
ivotu (napokon ga je neto uspjelo istjerati iz kue u Liberty Streetu) i dojurio je u Dungloe
istog jutra. U te sate deseci novinara, policajaca i znatieljnika nagrnuli su u hodnike i
vanjske dijelove zgrade i moj je otac progutao slinu i stisnuo zube pomiljajui da e naii
na sve najgore. Poslije, kad se uvjerio da su njegov sin i unuci na sigurnom, preuzeo je
kontrolu nad situacijom, kao da je opet ef stanice. Pobrinuo se za djecu, priao s policijom,
s novinarima, drao je sve ivo svojom elinom rukom daleko od naih soba, a kad se Clem
pojavila ondje, on joj je prvi sve objasnio: Dolo je do pucnjave, neki su ljudi napali
Peterovu kuu, ali djeca su se sakrila na plai, bili su ondje na stijenama, dok ih u zoru nisu
otili potraiti. Prehladili su se i imaju par ogrebotina, ali su dobro.
Clem se bacila na njih. Grlila ih je dugih pet minuta, dodirivala svaki centimetar njihove
koe i njihove kose i zasula ih poljupcima. Potom, i tek potom, otvorila je oi i shvatila da je
u Irskoj.
Jip je dignuo uzbunu, rekao je da trebamo trati i Judie je sve od prve shvatila. Rekla
nam je da iziemo na stranja vrata - priala je Beatrice majci, jo kroz jecaje, pred
preneraenim pogledima Nielsa i mog oca. Ali kad smo doli tamo, rekla nam je da e doi
za minutu. Jip i ja smo se bacili pod sprud. Jip me vukao kao lud. Rekao mi je da moramo ii
do stijena, skriti se u male pilje. Bili smo ondje neko vrijeme, a onda smo zauli pucnjeve. Ja
sam poela plakati, mislila sam da su ubili Judie, ali Jip mi nije dao da odem. Kasnije smo
ugledali nekoga kako dolazi po nas. Bio je to tata.
Clem i Niels pojavili su se na vratima u podne. Imali su bronana lica s izrazom koji je
govorio da ba i nisu puno spavali. Na odreen sam se nain razveselio to ih vidim. Bilo mi
je drago da Niels nije napravio glupariju i ostao u hodniku ili neto u tom stilu. Uao je,
rukovao se sa mnom i pitao kako se osjeam. Rekoh dobro. Posljednji put kad sam ga vidio
upravo sam mu akom razbio usnu, sad ja imam dva slomljena rebra i razbijena usta. Bila je
to tako mrana ala da smo se sve troje morali nasmijati.

~ 191 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Ali, to se dogodilo? Policija nam ne govori puno. Samo da je bila pucnjava u kui tvog
susjeda, neki napadai. Na vijestima su rekli da je bilo pucnjave, da su tvoji susjedi
ranjeni...
Svi su htjeli priu, ali je priu bilo teko ispriati, a usto sam ja bio zabrinut zbog drugih
stvari.
Zna li netko neto o Leu i Marie? Posljednje ega sam se sjeao je da je u onim kratkim
trenucima nakon dolaska policije i kola hitne pomoi Judie zatvarala Marieinu ranu, a ja
sam otiao potraiti moju djecu na plai. Potom sam se vratio s njima i vidio kako unose
obje ene u kola hitne pomoi. Marie je loe izgledala, lica bijelog kao mjesec, pokrivenog
plastinom maskom pomou koje je disala. Prije no to smo ita mogli rei, kola hitne su
odjurila odande. Na uzvisini kod Billova zuba vidio sam kako se druge sirene sputaju
prema Leovoj kui. Ostavio sam ga na podu njegova salona s dva metka u tijelu i sad mi
nitko nije mogao rei je li iv ili mrtav.
Tata je postavio neka pitanja i vratio se u sobu rekavi mi da moji susjedi nisu u
Dungloeu. Odveli su ih na neko drugo mjesto, ne znam kamo, ni zato.
Jo pitanja bez odgovora.
Kau da si bio u bolnici tog popodneva, da si doivio ivani slom i da si otiao ne
javivi se. Je li tako?
Taj dio prie takoer je veoma zanimao policijske detektive koji su se pojavili ondje
prilino rano ujutro. Ispriajte nam tono kako ste zavrili u selu, kad se pretpostavlja da
ste trebah provesti no u bolnici.
Nisam nita slagao. Rekao sam im da sam otiao jer sam imao lo predosjeaj o svojoj
obitelji. Razjasnio sam im cijelo svoje putovanje od bolnice Dungloe do Clenhburrana,
ukljuujui deka i staricu koji su me poveli kolima i koji su bili u posjetu nekome s
tumorom jajnika - stupili su u kontakt s bolnikim registrom da potvrde priu - svoje
zaustavljanje u Andysu i kasnije u Judienom pansionu, gdje sam uzeo posueni bicikl. Sve
potpuno dokazivo, ukljuujui moju nezgodu na putu i injenicu da su me pokupili
kriminalci i da sam od prvog trenutka imao zbog njih lo predosjeaj i da sam, hvala Bogu,
uspio upozoriti Lea i Marie na vrijeme. Policajci su sve zabiljeili, ali nisu prestali
razmjenjivati sumnjiave poglede. Priajte nam opet o tom predosjeaju; kad ono kaete
da ste ga imali?
Vidio sam ih u hodniku kako razgovaraju s doktoricom Ryan i s Johnom Leveyem,
bolnikim psihologom. Oboje su odmahivali glavom, smeteni, i ja sam mogao zamisliti to
im prolazi glavom: nije bilo nikakva razloga da me optue, ali se moja pria teko uklapala.
Moda su iz tog razloga dva drota cijeloga dana uvala vrata moje sobe, sve do kasno
popodne. U taj sat napokon sam se mogao sastati s Judie i bili smo zajedno u sobi, uz tatu i
Nielsa. Clem je otila proetati s djecom nakon to su dah izjavu, a tata i Niels su se rastapah
u zahvalama Judie zbog njezine hrabre reakcije, jer je ostala u kui suprotstaviti se
kriminalcima, to je platila s nekoliko udaraca i malom posjekotinom na obrvi. Meutim, svi
su se i dalje pitali isto: Kako ste znali da e vam nauditi? Kako ste mogli predvidjeti njihove
namjere?

~ 192 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Nije mi se svidio njihov izgled - odgovorila je Judie steui mi ruku - uz to se mnogo

toga moglo uti u posljednje vrijeme. Krae u duanima. Da je opljakana neka kua blizu
Fortowna dok su njihovi vlasnici bili unutra. Takve stvari. Jednostavno sam vidjela taj
kombi i neto me nagnalo na oprez.
- Neka vas Bog blagoslovi zbog vaeg instinkta, gospoice Gallagher - naglasio je tata.

inilo se da su policajci ponajbolje progutali tu priu, moda je Judie sa svojim

aneoskim liem - ureenim pokojim plastinim zavojem - ulijevala vie povjerenja.
Potom sam doznao da su doktorica Ryan, Levey i Kauffman podnijeli zajedniki
izvjetaj o mojim takozvanim anticipatorskim vizijama. Kvalificirali su to kao sretnu
sluajnost koja nam je pomogla da se pripremimo za napad. Neto, dakako, potpuno
nepovezano sa zbiljom. U tom izvjetaju spominjao se i moj posjet policijskoj postaji u
Dungloeu i razgovor s narednicom Ciarom Douglas, koja je poduprla moje svjedoenje: Bio
je istinski zabrinut za sigurnost svog doma. Uinio mi se donekle paranoinim. Moda mu je
to pomoglo da na kraju krajeva i preivi.
To su izolirani sluajevi, izjavio je susjed na vijestima nacionalne televizije istog
popodneva, ali kau da se to prije nije nikad dogodilo. Neki kau da je rije o bandi iz
Istone Europe. Jasno je da to nije izmiljotina prodavaa alarma; stvarno je, i nae male
izolirane zajednice trebaju biti zatienije ili se braniti kao to je to napravio gospodin
Harper, sredivi one koje je trebalo. Ako elite moje miljenje, radujem se: danas je etvero
skotova manje na svijetu.
Kad je pala no, stigli su drugi detektivi, drukiji, i ispriali nam da su Leo i Marie
premjeteni u bolnicu u Derryju. Bili su ivi, premda je Marie morala biti podvrgnuta hitnoj
intervenciji.
Je li u opasnosti?
Nee se znati do sutra. Sad bih volio proi kroz neke biljeke iz Leove izjave, ako
nemate nita protiv.
Trebalo je objasniti etiri leine, etiri mrtvaca. Nisu nas ostavili na miru do ponoi.
Neto kao da se promijenilo sljedeeg dana. Policija je nestala. Rekli su nam da je dolo
do informacija u posljednji as.
Takoer su nam priopili da je Marie izvan opasnosti. Njezino je stanje prilino
ozbiljno, ali dobro napreduje.
Mogli smo se vratiti kui, ali nismo smjeli napustiti zemlju sljedeih dana. Jo e biti
pitanja i poneki posjet sudu.
Clem i Niels ostali su jo jedan dan, dok Judie i ja nismo otputeni iz bolnice. Potom sam
inzistirao da je as za povratak u Amsterdam s djecom. to se prije udalje od ovog mjesta,
od ove kue, prije e poeti sve zaboravljati. Obeao sam im da u se uskoro vratiti.
- Obeaje, tata?
- Obeajem, keri. im se sva ova strka rijei, nai u se s vama u Amsterdamu.
Bilo mi je veoma teko odvojiti se od njih toga dana dok je taksi ekao ispred Judienog
pansiona. Skupilo se ondje pola sela. Neki prijatelji koje su Beatrice i Jip stekli tijekom tog

~ 193 ~
Knjigoteka
 daa&anna

kratkog ali intenzivnog ljeta u Donegalu pojavili su se da se oproste i predaju im cvijee i

pripremljene poklone. Takoer su tu bili Laura ORourke, gospoa Douglas i pola redovnog
inventara iz Fagansa. Svi ivi ponaali su se zatitniki, ne postavljajui mnogo pitanja. U to
je doba ve slubena pria bila: Napadai su nali smrt u pokuaju nasilne krade u
Donegalu, a ni Judie ni ja neemo tomu proturjeiti.
Govorilo se da prodavai protuprovalnih alarma i teajeva samoobrane veselo trljaju
ruke zbog te vijesti. Gospodin Durran je poeo prodavati vrtne senzore pokreta i lane
alarme. Cura iz Andysa je izila na telki i uz nervozan smijeh rekla je da su joj etiri
kriminalca dala vrlo slabu napojnicu. Da su popili etiri kave i jedan od njih je zaboravio
svoj paketi duhana na stolu. I da procjenjuje da su kavkaskog porijekla, premda nije
sigurna. Njezina je izjava pomogla barem razjasniti neke sumnje o meni. Rekla je da me
vidjela da ulazim na benzinsku tog popodneva, da sam je pitao za te ljude i da sam potom
prilino urno otiao.
U maloj kolumni koja se pojavila u izdanju Irish Timesa od nedjelje 21. srpnja policijski
povjerenik je iznio svoje ozbiljne dvojbe da su napadai pripadali bandi obinih lopova
i rekao da je Interpol ukljuen u sluaj i da e vrlo brzo imati nove informacije.
Te nove informacije nikad nisu objavljene.
Tata je ostao jo jedan tjedan i prespavao u pansionu s Judie i sa mnom. Staro gunalo
ponovno se rodio. Preko noi se pretvorio u drugu osobu. Pripremao nam je doruak i
branio Judie da radi u duanu. Ja u se za sve pobrinuti, dovraga, vi niste u stanju nita
raditi. Moda je samo trebao neku zadau u ivotu. Jako sam se razveselio to ga opet
vidim zlovoljnoga, premda sam ga nakon tjedan dana nagovorio da se vrati u Dublin.
Uvjerio sam ga da u vrlo brzo doi onamo.
U meuvremenu i dalje nismo imali vijesti o Leu i Marie, Nazvao sam bolnicu u Derryju
i rekli su mi da vise nisu ondje. ena se posve oporavila i prije dva dana ambulantna kola
odvezla su ih u Dublin. Konano odredite? Nepoznato.
Njihovi su mobiteli prestali raditi. Pokuao sam s detektivima iz policije. Rekli su mi da
su Leo i Marie otili u Dublin dati izjavu na sudu i da su se ondje nali s djelatnicima
Amerikog veleposlanstva. ini se da je sluaj preao u tue ruke.
- ije?
- Ne znam to, gospodine Harper. Ali mogu vam rei dvije stvari: ti tipovi koji su vas
napali nisu bili obini kriminalci, kako kau na vijestima. Nisu bili lopovi. A vai prijatelji
takoer nisu dvije obine i uobiajene osobe.
Prolo je mjesec dana. U selo se vratio relativan mir. Ja sam i dalje ivio s Judie u
pansionu. Moja i Leova kua i dalje su bile zapeaene zbog policijske istrage. Bez vijesti o
Leu i Marie. Ni poziva. Nita.
Dana 26. kolovoza skinut je policijski peat s obje kue. Imogen Fitzgerald mi je sredila
papire kako bih mogao raskinuti ugovor o najmu bez penalizacije. Usto se pobrinula da
koordinira strunjake iz osiguravajue agencije i etu za ienje koja je u nekoliko dana
vratila kuu u normalno stanje. Takoer se zauzela da mi pomogne s agencijom za
meunarodne selidbe. Predat u kljueve 15. rujna i rei zbogom Clenhburranu.

~ 194 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Judie i dalje nije rekla nita o Amsterdamu i ja sam potivao njezinu utnju. Jo smo bili
ranjivi. Slabi. esto bih se nou probudio uz krikove. Tom Debeli pojavljivao se u podnoju
mog kreveta spreman za osvetu. Moja sjekira jo zakucana u njegovoj glavi razlomila je
napola njegov nervni sistem i od toga su mu drhtala usta i okretale se oi. Sad bi Judie mene
budila iz mora. Grlila me, davala njeni poljubac u obraz i nakon sat ili dva opet bih uspio
zaspati.
Dana 8. rujna vratio sam se onamo prvi put otkako se sve dogodilo. Judie je uporno
zahtijevala da me prati, ali sam joj rekao da bih vie volio ii sam. Trebao sam ii sam.
Bilo je kino i sivo jutro kad sam stigao do Tremore Beacha. Pogled na ogradu,
obnovljenu i spojenu uzetom dok se ne stabilizira, izazvala mi je laganu jezu.
Obiao sam kuu i zaputio se u stranji vrt, do toke gdje bi trebao biti le Toma
Debelog da ga nitko nije stavio u plastinu vreu i odnio otamo. Imogenini istai nabacili su
ruku boje crvene cigle na odvod septike jame, moda da prikriju kakvu tvrdokornu mrlju.
Stajao sam ondje, ispred te udne ploe i nisam izmolio nikakvu molitvu za njegovu duu.
Samo sam stajao ondje gledajui to mjesto i mislei na tu no. Zvuk lubanje koja se razbija
na dva dijela jo je odzvanjala u mojim uima. Sam si to traio, prijatelju.
Uao sam u kuu koja me doekala usnula, sa zvukom kapi kie koje su bubnjale po
krovu. Terasa je imala novo staklo. Sag i namjetaj bili su maknuti. Imogen je rekla da e
trebati tisuu godina da je opet iznajmi jer je sad kua na zlu glasu, uz to to je skupa i u
previe osamljenoj zoni. Ali bila je to lijepa kua. Idealna za nekog umjetnika koji trai
utoite.
Na tavanu je bilo nekoliko kartonskih kutija od prve selidbe. Otiao sam po njih i
spustio ih u salon. Nije bilo mnogo toga za spakirati. Odjeu i neke knjige te instrumente.
Sve u poslati u studio u Amsterdamu. Potom u promisliti to da napravim. Max Schiffer mi
je ponudio svoju kuu. Pat Dunbar takoer. Dobri Pat nije me prestao zvati otkako je sluaj
otiao u tisak. Na neki nain (a ja sam gajio svoje sumnje) moje se ime na kraju provuklo u
medije: Peter Harper, skladatelj, pretrpio je napad u svom utoitu na irskoj obali.
Vijest je bila gotovo epska. Opisivala me kao junaka koji je obranio svoju djecu i susjede
sjekirom, uspjevi svladati dvojicu napadaa.
Takav tip vijesti, to je ve poznato, prilino se svia tabloidima i sad je Pat primao deset
poziva tjedno u kojima su pitali za moje projekte. Besplatni publicitet, Pete (dobro, stajalo
me samo para slomljenih rebara), vie mi ne moe rei ne. Mirie na novac. Svi ivi ele
imati tvoju glazbu. Mora opet raditi.
Sat poslije sjedio sam na podu salona pakirajui stvari. Kia je jenjala i svjetlo vani
poelo je slabjeti. U kui je postajalo sve hladnije, pa sam ustao i otiao potraiti neto drva
da zapalim kamin. Vratio sam se u salon s posljednjim zalihama drva i treica koje su ostale
u spremitu. Nedostajat e mi to mjesto, pomislio sam, unato svemu. Ustati ujutro i sluati
ptice, valove mora. Donijeti drvo i zapaliti vatru. Kositi travu. Vidjeti Lea kako tri po plai,
izii, zazvati ga i pozvati na pivo.
Poeo sam stvarati hrpicu za potpalu u dimnjaku razmiljajui kako bi moda neki od
asopisa nagomilanih uz sofu mogao dati svoj posljednji obol kui u obliku toplinske
energije. I u trenu kad sam zapalio ibicu i spremao se zapaliti jednu od papirnatih kuglicu

~ 195 ~
Knjigoteka
 daa&anna

od novina koje su leale u dnu piramide, u istom trenutku dogodile su se dvije stvari. Prvo je
vjetar zapuhao kroz kamin i ugasio mi igicu. Drugo, netko pokucao na vrata kue.
Tri udarca. Po drvu.
Srce mi se stegnulo i prestao sam disati. Ne, to ne moe biti. Udarci su se ponovili.
Ustao sam i hodao bez urbe. Proao sam kroz salon do predvorja. Nisam ak nita ni
pitao, nisam podigao glas. emu? Spustio sam zasun, okrenuo ruicu i otvorio vrata.
Jedna je osoba ekala s druge strane. Osoba koju sam poznavao. Pokisla od glave do
pete. S osmijehom na licu.
- Harper! Sva srea da ste mi brzo otvorili! - rekla je Teresa Malone, potarica iz sela. -
Ve sam htjela otrati!
- Te... Teresa? - rekoh gotovo mucajui. - to vi ovdje radite?
Bila je omotana u svoju plastinu odjeu od glave do pete. Njezin skuter, iji motor
nisam uo zahvaljujui vjetru i kii, bio je parkiran uz moj Volvo u vrtu.
- Judie mi je rekla da ste doli i, no dobro, pomislila sam da trebam... premda me hvatala
jeza. Ne znam kako ste se mogli vratiti ovamo. Vidite, dolo je neto na vae ime. Na vae
ime, nikad bolje reeno. Paket za Petera Harpera. Pomislila sam da bih vam to trebala
predati osobno.
Pruila mi ga je umotanog u plastinu vreicu. Mali paket, s ispisanim mojim imenom,
nita vie, i reenica: Uruiti primatelju.
- Dolo je umotano u drugu kutiju, sa znakom potanskog ureda. Kad sam ga otvorila,
vidjela sam da tu stoji vae ime, samo vae ime.
Pogledao sam ga.
- Znate li odakle je dolo?
- Nije bilo poiljatelja, ali ima britanski potanski ig. Dolo je u veoj kutiji, s adresom
mjesnog potanskog ureda.
- Odnosno, to je netko iz sela. Netko tko nas je oboje poznavao. Stajali smo i gledali se s
naznakom osmijeha na licu.
- Jeste li dosad uli neto o njima? - pitala je Teresa. Odmahnuo sam glavom.
- Juer su dola dva kamiona za selidbu - ree ona. - Ispraznili su kuu. To znam jer moj
roak Chris poznaje jednog policajca iz Dungloea koji je morao istupiti kao svjedok. Pitao je
kamo to sve odvoze i rekli su mu u neko skladite. Da nema odredita. Svi smo to slutili, na
neki nain, shvaate me? Da se nikad nee ovamo vratiti. I ne udi me. Nakon neeg takvog.
No moda smo oekivali neki oprotaj. Neto...
Njezine su oi skrenule prema paketu koji sam imao u rukama.
- Hvala, Teresa, hvala to ste doli i to mi donijeli.
- ula sam da i vi kanite otii. Je li to tono? - rekla je spustivi mi ruku na nadlakticu. -
Toliko mi je ao zbog onoga to se dogodilo vama i vaoj djeici. U selu smo i dalje uasnuti.
Obeajte mi da ete se oprostiti od nas prije no to odete.
- Obeaj em vam, Teresa.
Njezina je ruka kliznula blago niz nadlakticu do moje ake i ondje je ostala.
~ 196 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Ne bih voljela da odete a da mi ne dopustite da se od vas oprostim, znate, Harper?

elim se oprostiti od vas.
- Kad budem odlazio - rekoh blago povlaei ruku i prinosei je kvaki, koju sam poeo
okretati. - vi ete prvi to doznati. Prva pinta ide na moj raun.
Oprostio sam se irokim osmijehom i pustio da se gospoica Malone vrati na svoj
skuter, na kiu, i da se oprosti s dva tremolo zviduka svoje trube prije no to krene put
Billova zuba.
Potom sam zatvorio vrata, zapalio kamin i otvorio taj paket.
Unutra je bila samo jedna stvar: pismo.
Priao sam vatri, odmotao ga i poeo itati.

Peter,
Bio bih volio da sam imao vie vremena za pisanje, ali ne znam gdje e biti za koji
mjesec, ni ja takoer, a elio bih biti siguran da e dobiti barem neko objanjenje. Nije mi
doputeno stupiti u kontakt s tobom i piem gotovo u potaji, no osjeam se dunim to
napraviti. Veliki sam dunik tebi i tvojoj obitelji, i mislim da barem zasluuje doznati istinu.
U prvom redu, nadam se da tvoje rane zacjeljuju, kao i Judiene, i molim se da su tvoja
djeca savreno dobro i da e se ova mora, za koju se osjeam odgovornim, na kraju
pretvoriti u munu uspomenu koju ete jednog dana uspjeti zaboraviti, ili ete je barem
prepriavati kao pustolovinu.
Potom ti moram zahvaliti to si nam spasio ivote. Marie je zadobila opasan hitac,
gotovo smrtonosan, ali je savreno reagirala na operaciju i sad je izvan opasnosti, hvala
Bogu. Ona je snana ena. to se mojeg koljena tie i drugog metka u ramenu,
pretpostavljam da nikad vie neu moi trati onako brzo, ali barem sam preivio da o tome
priam. A sve zahvaljujui tebi.
Da se nisi pojavio na vratima nae kue te noi, da nisi inzistirao da nosim revolver, sve
bi bilo posve drukije. Tog popodneva, nakon to sam te posjetio u bolnici, a ti si me onako
upozorio, pokuao sam istjerati tu misao iz glave, ali nisam mogao. Popeo sam se na tavan i
skinuo prainu sa starog revolvera, kupljenog prije mnogo godina. U poetku sam ga
odluio drati pri ruci, moda negdje u salonu, ili ispod jastuka. Ali te noi, noi kad se sve
dogodilo, tvoja su djeca dolazila da provedu no u kui i nisam elio ostaviti ondje
nespremljeno oruje, a k tomu je bila oluja... Je li mogue da si imao pravo nakon svega?
Kako god bilo, oruje je zavrilo uz moj gleanj, ti si na kraju uao na vrata... i spasio nam
ivot, Peter. Dao si Marie priliku da otri, zaustavio si napad. I premda nosimo u sebi poneki
metak, pretpostavljam da ne bismo imali ni najmanje anse da nije bilo tebe, tvoje
tvrdoglavosti, tvoje ludosti, tvog dara...
ini se da ga ima, Pete. Ne znam odakle si ga izvukao, ali pazi na njega, uvaj ga kao
zlato. Znam da si trpio zbog njega, ali pretpostavljam da ti moe donijeti neto dobro. Tko
zna. Recimo da jednog dana ugleda broj neke sreke i odjednom zrak poinje mirisati na
rue... Stvar je u tome da nitko to nije mogao predvidjeti osim tebe. Imao si pravo, uvijek si
ga imao, od prvoga dana. Ali mi smo ti lagali, morali smo to initi. Ili bolje reeno: izbjegavali
smo ti rei istinu.
~ 197 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Pretpostavljam da nas sad zacijelo mrzi jer smo bili tako svojeglavi. Znao si od prvog
dana da e se sve to dogoditi, a zahvaljujui naem opiranju da to priznamo, doveli smo u
opasnost tvoju obitelj. Veoma mi je, veoma ao, Peter, ali ni u jednoj koli na ovome svijetu
ne naue te da vjeruje u utvare, u vizije... osobito kad prognoziraju tvoje najgore none
more. Pretpostavljam da smo tomu nastojali umanjiti vanost.
Bio sam na rubu da ti to ispripovijedam onog popodneva. Kad si priao o Danielu, o
platnu koje si pronaao na naoj polici... bio sam u iskuenju da potrim za tobom jer sam
osjetio koliko je sve to glupo. Smatrao sam te prijateljem od dana kad sam te upoznao,
Peter, prvim dobrim prijateljem kojega sam stekao u mnogo godina. Ima duu koja mi se
svia. Moe se vidjeti kroz nju, a ono to se vidi je dobro, zato sam bio u iskuenju da
raskinem tajnu. Ali noge mi nisu doputale da ustanem. Moja stara i glupa glava uvjerila me
da to ne trebam napraviti. A to ako se vara? rekao sam samome sebi. Ako deko skriva
neto udno? Marie je imala povjerenja u tebe. Ona nikad nije dvojila da si pouzdan. Rekla
je da si moda nekako nesvjesno neto predosjetio; da smo moda pustili da nam se omakne
koja pojedinost previe ili neto to se nije uklapalo u tvoj um; da smo ti se previe
povjeravali. No ja sam se dvoumio. Onu prvu no nakon to si se pojavio na kunim vratima
proveo sam bdijui, pokuavajui zamisliti sve mogunosti. Je li sve to dio plana? Hoe li
pokuati neto izvui od nas? pretpostavljam da je to profesionalna deformacija, nakon
tolikih godina sumnjiavosti kad sam se trudio da ne dopustim prividu da me zavara. A
pogotovo kad zna da te netko trai kako bi te ubio.
Proveo sam nekoliko istraivanja o tebi. Istraivao sam te i jako, jako mi je ao, ali
mislim da te sad samo mogu zamoliti da mi oprosti. Ako ti to moe biti utjeha, napravio
sam to i s tipom koji je unajmio kuu prije tebe, nekim veoma udnim Nijemcem koji se
bavio promatranjem ptica. Taj me tip uistinu inio nervoznim, uvijek kad bih okrenuo glavu,
ugledao bih ga na vrhu neke stijene, s dvogledom uperenim u moju kuu. U njegovom
sluaju - i to je tajna izmeu tebe i mene, jer Marie ne zna nita, jednog sam se popodneva
uvukao u njegovu kuu da bacim pogled. Zacijelo je to zamijetio, ali nikad nisam otiao dalje
od toga. Na kraju je otiao nakon nekoliko mjeseci.
U ovom trenutku ve zacijelo moe naslutiti. Da, mi smo Leo i Marie Blanchard. Ili smo
to barem bili. Nismo nikakvi Koganovi, pomalo udno prezime, koje mi se nikad nije
svidjelo. Novo, koje su nam upravo dodijelili, mnogo je obinije. Takoer smo iz sigurnosnih
razloga dobili i nova imena. Kao to e sigurno shvatiti, ne mogu ti ih rei, ali dobro zvue.
Pristaju nam uz lica.
To je bila jedna od lai koje smo ti ispriah i kunem se da ih vie nema mnogo. Gotovo
sve ostalo je tono: da sam radio za hotelsku slubu sigurnosti, da se Marie bavila slikanjem
i putovala sa mnom. I tono je da sam 2004. ve mislio na svoje umirovljenje. Ba kao to
sam ti rekao, proveo sam dvadeset i pet godina putujui, ivio sam u desetak gradova i
osjeao se umornim. Umornim od svog nomadskog ivota, od toga da ne mogu stei vie od
dvoje ih troje dobrih prijatelja na nekom mjestu prije no to opet ponem ispoetka.
Marie i ja smo planirali kupiti neku nekretninu blizu plae na Phi Phiju, u Tajlandu,
sklepati mali hotel ili pansion i provesti ostatak ivota ondje, hvatajui boju na suncu i
plovei. Rekao sam zbogom hotelu u kojem sam radio, spreman poeti novi ivot, ali tog

~ 198 ~
Knjigoteka
 daa&anna

sam mjeseca, neoekivano, primio veoma dobru ponudu u malom i novom resortu sa est
zvjezdica u Hong Kongu.
Ugovor na godinu dana, kao savjetnik za pokretanje slube sigurnosti u hotelu i
formiranje ekipe. est zvjezdica, zna to to znai? Novac je gotovo etiri puta vei od
moje uobiajene plae. Tu mi se trebao upaliti znak za uzbunu. Tih je godina posao
sigurnosti postajao sve jeftiniji, pa odakle onda dolazi ta koliina novca? No bio sam previe
pohlepan. Taj e novac pomoi da se zatvore posljednje rupe u naem planu za Tajland.
Prihvatio sam i odselili smo se istog ljeta. Bila je to pogreka koju sam najskuplje platio u
ivotu.
Poeo sam raditi 2. svibnja i nije trebalo dugo da uvidim da neto ne ide kako treba.
Nakon to godinama radi, prepoznaje odreene stvari, osobito one koje se ne uklapaju, a
na tom je mjestu mnogo toga loe mirisalo ili, bolje reeno, smrdjelo. Upravitelj, potpuno
nestruan tip, odrao mi je udan govor dobrodolice koji kao da je bio osmiljen da poalje
poruku izmeu redaka: Imamo neke vrlo posebne i uvaene klijente. Diskrecija je pravilo
broj jedan u resortu, gospodine Blanchard. Nadam se da razumijete. Odanost i diskrecija. A
poslije je trebalo samo usporediti aktivnost hotela, relativno nisku, s novcem koji si vidio da
se oko tebe vrti. To je mirisalo na smrdljivu ribu. Jebemu, trebao sam ve prvi mjesec dati
otkaz, ali nisam to napravio. Pretpostavljam da sam mislio: Ne uplii se previe u ono to te
se ne tie. Odradi ugovor, zaradi u jednoj godini koliko bi inae zaradio u etiri i odmagli
odavde.
Mogao bih ti ispriati jo mnogo toga to me uvjeravalo da sam pogrijeio. Klijenti, koji
su bili sve samo ne isti ljudi, za poetak. Samo si im trebao vidjeti lica, njihove velike
limuzine parkirane na ulazu, njihove razbijae u jeftinim odijelima, njihove kurve i
bakanalije koje su se odvijale u apartmanima i u koje sam kroio nogom samo da izvuem
neku pijanu kurvu ili nekoga sa ljivom na oku. Dan za danom postajao sam sve uvjereniji
da sam, nakon godina asnog rada, stupio u zmijsko leglo. To je bilo ono to se policijskim
jezikom zove stoer i ja sam bio upetljan do dna. Premda samo djelomino, jer je moj
posao bio savjetniki. Montirao sam kamere, objanjavao procese, ali oni su stavljali svoje
ljude na raunala, u dvorane za nadzor. U svakom sluaju, ja sam uvijek imao kljueve svih
informacija. Znao sam kako to napraviti i s obzirom na okolnosti smatrao sam uputnim da si
sauvam izlaz u nudi.
Dakako, oni su mi takoer slali signale. Mnogo novca, poklone. Kupili su nam Porsche
kao nagradu nakon est mjeseci moga ugovora i dobro obavljenog posla, s posveenou i
odanou. Odanost, to je rije broj jedan u tom malom svijetu, Pete. Marie su darivali
nakitom gotovo svaki mjesec. Draguljima, koje ona nije eljela prihvatiti, ali ja sam je
primorao da ih ne vraa. Nova pogreka. No bili smo na polovici ugovora i ve sam uvidio da
je sad opasno odbiti. A onda me, manje ili vie nakon navrenih osam mjeseci, taj uljivi
upravitelj pozvao u svoj ured i ponudio ugovor kue na neodreeno. Bili su vrlo
zadovoljni sa mnom i eljeli su me uiniti dijelom velike obitelji. Morao bi vidjeti kako to
zvui u ustima kriminalca. I kakvo lice navuku kad se, nakon to si se zahvalio, namrti i
kae da zapravo ima druge planove. Umirovljenje? Ali vi ste vrlo mladi, gospodine
Blanchard. Bilo bi razoaravajue vidjeti vas da tako brzo odete. Nai investitori malo e se
naljutiti, znate?

~ 199 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Nakon toga su se stvari promijenile. Zamjeivao sam to. Manje posla. Rjei razgovori s
upraviteljem. Zatvarali su mi vrata i u poetku sam se s tim zadovoljio. Poruka je poslana i ja
sam je prihvatio od prve. Dok me jedne veeri kad sam se vraao kui dva auta nisu opkolila
na autocesti. Pokazali su mi da iziem na prvom izlazu i poveli do osamljenog dijela luke.
Ondje me ekala udna svita mukaraca odjevenih u tamno-plavo, na elu s tipom sa
sjedinama po imenu Howard, koji se predstavio kao odgovorna osoba za Interpol u Kini.
- Upravo smo noas u Hong Kongu uhvatili plaenog ubojicu koji je nosio ovo - rekao je
pokazavi mi fascikl. Unutra su bile moje i Marieine fotografije, adresa nae kue, tablica
naeg auta. - Dali su vam povelju slobode i pobrinut e se za vas krajem godine. Nesrea
na cesti ili kuna eksplozija, to obino naprave s onima koji se ne pokrste. Ne moete se
vratiti svom ivotu, gospodine Blanchard, ni na koji nain, ali moete napraviti neto za
sebe. Interpol raspolae programom zatite svjedoka nalik amerikom WITSEC-u, ali na
meunarodnom nivou. No da biste uli u njega, morate s nama suraivati.
Drugim rijeima, Marie i ja smo mrtvi za ivota i Interpol nam je ponudio uskrsnue,
jedinu mogunost koju smo imali: dat e nam par novih putovnica i neto novca da
ponemo negdje drugdje. Zauzvrat smo im morali pomoi u neemu, a to neto bilo je na
raunalima u resortu. Imena, telefoni, datumi u koje sam ja imao pristup.
Nisu nam dali puno vremena da razmislimo. Trebao si nas vidjeti te noi, kad sam sve
ispriao Marie. Izili smo iz kue ne uzevi auto i pjeice smo otili u trgovaki centar, gdje
smo ostali okrueni ljudima etiri sata, gotovo do zatvaranja. I te smo noi prespavali u
hotelu, nismo otili kui. U etiri ujutro nazvao sam Howarda i rekao mu da prihvaamo
posao. Poslali su svoje agente u hotel i ondje smo isplanirali to e se sutradan dogoditi.
Jedan od njih je proveo cijelu no pijui kavu, sjedei na sofi s revolverom u rukama. Drugi
je uzeo stolicu i uvao vrata. Rekli su nam da se udaljimo od prozora. Spavali smo sat ili dva.
Jo sam imao pristup stanovitim stvarima u resortu. Morao sam sve napraviti u jednom
jedinom danu i nestati. Pojavio sam se toga jutra sav kao na iglama, ali sam se pokuavao
ponaati kao inae. Proveo sam pola ivota pratei lopove, a sad u biti jedan od njih.
Odabrao sam jednog od najmanje bistrih momaka da mu proturim la. Rekao sam mu da u
provjeriti par stvari na softveru servera i da trebam na sekundu ui u dvoranu za nadzor.
Ondje sam izveo plotun: gotovo tisuu direktorija na memorijskom tapiu veliine nokta.
Stavio sam to pod jezik da proem kontrolu, onu koju sam im sam pokazao kako da je
naprave. Potom sam iziao odande rekavi da idem na ruak preko puta. Nikad me vie nisu
vidjeli.
Tako je poeo cijeli proces, na ivot zatienih svjedoka. Tog popodneva dolo je jo
agenata. Ukupno njih osmero u blindiranim autima. Rekli su nam da emo otii u izoliranu
kuu u zaljevu Dashen, premda se to pokazalo kao la. Interpolu je naa krv vrijedila zlata i
to je ukljuivalo da se ne uzdaju ak ni u nas same, jer smo mogli sve ispriati nekom
poznaniku. Neemo se vratiti kui, kupit e nam novu odjeu, sve to trebamo, ali nita
upadljivo. Bilo je strano ostaviti nau kuu, nae susjede, nae knjige, nau odjeu,
Marieine slike. Sjeam se da smo doivjeli ok. Marie je poela zalijevati biljke prije no to
ode. Sve je to bilo toliko glupo. Moemo li barem ostaviti maku susjedi? Ni sluajno.
Odjeveni u kapu, odnosno eir, i sunane naoale doli smo do kue na kineskoj
granici, stare vojarne s kamerama, reetkama i stalnim uvarima dvadeset i etiri sata na

~ 200 ~
Knjigoteka
 daa&anna

dan. Predloili su mi da poaljem kratku poruku u hotel. Razbolio mi se lan obitelji i

najednom sam trebao dopust. Ubrzo emo im se javiti s novostima.
Bili smo ondje dva tjedna, zatvoreni kao kriminalci. Bilo je strano. Ophodili su se
prema nama kao prema pravoj stoci i u dva navrata sam izgubio strpljenje kad nas nisu
pustili da povirimo ni na proklete reetke. Marie se umorila od plakanja. Ja takoer. Bilo je
to jedini put u ivotu da sam se razveselio to na sin Daniel nije to doivio.
Tijekom drugog tjedna naeg zatvora okupili su nas kako bi nam donijeli tri vijesti:
prvu, da je organizacija doznala za igricu, pa se naa imena i fotografije ve vrte na
mreama plaenih ubojica. Moja je glava vrijedila 100 000 dolara tih dana. Nije loe, ha?
Drugo, da je Interpol uspio dobiti datum suenja i da trebamo priekati jo samo dva
mjeseca do svjedoenja. U meuvremenu emo se u tajnosti nai s tuiteljem i sucem koji
vode sluaj, samo jednom, na nekom drugom mjestu koje nam nee otkriti, Tijekom ta dva
mjeseca ekanja bit emo premjeteni - u Laos.
Morali smo dati opunomoenja Interpolovom odvjetniku da se pobrine za sve, da proda
nae kue, napravi bankarski transfer u vicarsku. Potpisali smo papire u kojima se
odriemo svega, jer je plan da emo nestati. Nakon izjave pod zakletvom, Leo i Marie
Blanchard zauvijek su nestali.
ivjeli smo u planinama na sjeveru Laosa ta dva mjeseca, uz etiri agenta Interpola.
Nakon toga je doao datum davanja iskaza. Odletio sam privatnim zrakoplovom do
aerodroma kineskih zranih snaga u Sai Kungu. Otamo u kamufliranom kombiju do suda.
Odjeven u kukuljicu i pancirni prsluk, uao sam na stranja vrata. Sjeo sam u kabinu s
blindiranim staklom i zakleo se da u govoriti istinu. Potom sam pred vrlo malom skupinom
ljudi priao o svom ugovoru u resortu i kako sam pristupio bazi podataka koju sam stavio
na raspolaganje Interpolu. Pitanja su potrajala skoro dva sata i potom su me pustili da
odem. Hvala i sretno, rekao je sudac.
Leo i Marie Blanchard preminuli su jedne zvjezdane, predivne noi. More je bilo kao
ulje i puhao je juni vjetar. im smo promijenili brod, im smo stupili nogom na taj gliser i
napustili Fury, ostavili smo iza sebe na ivot. Nai prijatelji i lanovi obitelji nikad ne smiju
posumnjati ni u to, a plaeni ubojice bit e zbunjeni pomislivi da ih je netko drugi
pretekao. Dogovorili smo toku na kojoj emo se u sumrak nai s drugim amcem, nekoliko
milja od obale Macaa. Otamo do privatnog aerodroma na otoku Phen-Hou. Otamo u
Singapur. Engleska. Europa. Najdalje to bi itko mogao zamisliti.
ivjeli smo u kui u Londonu osam mjeseci dok se sve nije sredilo. Novo prezime:
Kogan. Sjeam se da me ak spopao smijeh kad sam to proitao. Nova putovnica, rodni list
(Salt Lake City, Utah), dvije Visa kartice i broj rauna otvoren u vicarskoj na koji su
prebacili nau kuu, auto, jedrenjak i cjeloivotnu uteevinu. ini se iako, zar ne? Nije,
vjeruj mi. Misliti da svi tvoji prijatelji, svi koji te poznaju, smatraju da si mrtav. Da ih nee
moi nazvati i estitati im Boi. Da nikad vie nee uti za njih. To je kao da si zaista
mrtav. Kao da si utvara. Mentor programa zatite ponovio nam je stotinu puta koliko je
vano da nikad ne stupimo u kontakt ni s jednim lanom obitelji ili prijateljem, ak ni preko
pisma bez oznake poiljatelja; puka injenica da znaju da smo i dalje ivi bila bi mamac za
organizaciju da nastavi s potragom.

~ 201 ~
Knjigoteka
 daa&anna

Njihov je auto juer eksplodirao u Hong Kongu, dok ga je pauk izvlaio s parkiralita
gdje je stajao etiri mjeseca. Voza je ranjen, ali nasreu nita vie.
U Chelseaju, londonskoj etvrti u kojoj smo ivjeli, bio je duan sa stranim novinama i
svakoga bismo dana bacili pogled. Nita nije izilo na svjetlo dana osim naeg nestanka s
palube Furyja u lokalnom hongkokom dnevniku.
No nismo se uspjeli prilagoditi tom novom ivotu. ivjeli smo zatoeni, ni s kim ne
odravajui veze. Bojali smo se da bi se neka pojedinost mogla prouti, doi do osobe do
koje ne bi smjela doi. Pretpostavljam da smo meu susjedima u etvrti stekli reputaciju
simpatinog ali zatvorenog para prognanika. Ili smo u kupnju, smijeili se susjedima, ali ni
u emu nismo sudjelovali. Ako bi se iz nekog razloga netko poeo ukljuivati u na ivot,
izbjegavali bismo ga. Nikad nismo prihvaali pozive na zabavu. Uvijek smo bili zauzeti.
To nas je poelo troiti. Nije bilo u naoj prirodi da budemo dvije beivotne utvare.
Razgovarali smo o svemu tome s agentom programa i on nam je predloio da se odselimo
na neko veoma izolirano mjesto, u seosku zajednicu. Poznavao je neke druge sluajeve u
kojima je to funkcioniralo. Opasnost da nai identiteti dou do uiju neprikladnih manja je
na izoliranom mjestu. Zato ne pokuate u Irskoj ili kotskoj? Ondje ima idilinih mjesta.
Hladnih, ali sigurnih. Nema previe ljudi.
I tako smo doli u Clenhburran, Peter, i otkako smo stigli, znao sam da emo baciti
sidro. Nije to bila tajlandska plaa o kojoj sam sanjao, ali je bila plaa, mirovina, a kako god
bilo, ve smo se zatekli u godinama da to napravimo. I prvi put otkako smo pobjegli iz Hong
Konga, osjeao sam se slobodnim. Marie je poela stjecati prijateljice, a ja sam se opet
usudio razgovarati, priati o svom ivotu, uvijek oprezno, da ne spomenem tu malu
epizodu, ali bez ikakvih lai. Jer to ne djeluje ako eli imati istinske prijatelje.
I to je bio moj plan, manje-vie: ostati ondje, ostarjeti uz kamin, suprugu i alicu aja.
Proivjeti godine koje su mi jo preostale i potom otii u miru, ne prije no to napiem
posljednje pismo svim ljudima koje sam ostavio za sobom i ispriam im istinu, ovu istinu
koju danas priam tebi.
Ali su nas pronali. I ljudi iz programa zatite svjedoka jo se pitaju kako se to dogodilo.
Dali su naslutiti da je to naa pogreka, da smo razbili protokol sigurnosti... no ja sam
uporno tvrdio da to nije tono. Bili smo dva najsavrenija mrtvaca u povijesti. Nikad vie
nismo nikoga nazvali niti mu pisali. A samo Bog zna koliko smo prepatili zbog toga.
Bogomoljke iz sela dre da Marie nema premca u pobonosti, no zapravo je svaka svijea
koju je zapalila uspomena na nekog od prijatelja koje smo ostavili za sobom i s kojima nikad
vie neemo moi razgovarati.
Moda je jednostavno naa pripovijest ila od usta do usta i na kraju dola dalje no to
smo eljeli. Ili su moda neminovno prsti mafije predugi. Ili nas je moda netko prepoznao
na ulici i to je zapalilo fitilj. Tko zna. Kako bilo, injenica je da nam je na prijatelj Peter
Harper spasio ivot i to si nitko ne moe objasniti.
Tako da smo sad opet na putu. Ne znam kamo, nadam se na neko manje hladno mjesto,
blizu mora, dao Bog, gdje nee biti preskupo kupiti jedrilicu. Zna to? Mislim da u uzeti
sav svoj novac i kupiti si tu prokletu jedrilicu iz snova. ivjet emo na njoj i mogue je da, u
posljednjoj pustolovini u ivotu, predloim Marie da prokrstarimo svim oceanima ovoga
svijeta. Nestat emo opet u velikom plavetnilu i ovoga puta to e biti zauvijek. Ako ivot eli
~ 202 ~
Knjigoteka
 daa&anna

biti pseto prema meni, uzvratit u mu. Iskoristit u to da ostvarim svoj san. To je sportski
duh, zar ne? No, dakle. Uskoro u ti ispriati. Slavnog tipa poput tebe lako je pratiti.
I kad smo ve kod toga, doli smo do poglavlja sa savjetima. Prvo onaj najpraktiniji.
Sad kad zna s kim smo se suoili, moda se pita hoe li biti odmazde i treba li se bojati
organizacije. Moji prijatelji iz Interpola su malo dotjerali prekrajni dosje u policiji
oistivi tvoje ime to je vie mogue. Spominje se da si dokrajio Toma i Manon u
samoobrani. Ja sam isto napravio s Randyjem, a Frank je iskrvario na naem sagu i umro
prije dolaska prvih ambulantnih kola. Tako smo skonali s cijelom bandom, to me veseli.
etvero gadova manje na svijetu. Bili su postrojba plaenika, rekli su mi tipovi iz Interpola, i
da je netko od njih preivio, vjerojatno bi mafija naredila njegovu likvidaciju, jer su ih tako
zvuno spraili dvoje staria i obitelj s djecom. Jasno, oni nisu mogli raunati na Petera
Harpera u svojim redovima. Kako bilo, ne vjerujem da se iega treba bojati. Ali nikad nije
naodmet drati oi otvorene. Ili ti to moda uope nee trebati. Samo obrati pozornost na
svoj instinkt.
Sljedei savjet: o tebi i Judie. Danas se puno pria o slobodi, ali postoji nesporazum oko
te rijei. Katkad ljudi priaju o slobodi kad ele rei strah me krenuti dalje u ivotu; u
redu, znam da sam stari djedica i moe uzeti taj savjet i popiati se na njega, ali ako si ti u
stanju vidjeti budunost, ja sam sposoban zaviriti u ljudska srca, i kaem ti da moda, samo
moda, u tebi ima neto straha. Straha da opet zavoli, ba kao to ga ima tvoj otac privezan
za fotelju dolje u Dublinu (oprosti to se u to petljam, ali mogu si dopustiti taj luksuz budui
da se neemo vie vidjeti), jer te je netko povrijedio i sad si ljut na cijeli svijet i ne eli mu
dati nikakvu priliku. A to se moda takoer prenosi na tvoju glazbu. Stvaranje je in
apsolutnog povjerenja. To si mi jednom rekao, zar ne? O slobodi, autentinoj slobodi. I ti si
je doao traiti tamo na al, uz more, gdje se pretpostavlja da su ljudi slobodni, ali u dnu
due i dalje si zarobljen u toj maloj sobi bez prozora zvanoj bol. Da je barem neto od ove
proklete more posluilo da se probudi. Molim se za to.
Volio bih da ti ovo mogu rei osobno, s tobom podijeliti belgijsko pivo i da zajedno
gledamo suton dok sreujemo svijet, posljednji put. Bio je veliki uitak poznavati te i biti
tvoj prijatelj, Peter. I nadam se da e ovaj ivot jednom ukrstiti nae putove.
Marie ti takoer alje jako veliki poljubac i znam da ete joj nedostajati. Vrlo vjerojatno
e jednoga dana zapaliti svijeu za tebe, Judie, Jipa i Beatrice i mislit emo na vas, gdje god
bih.
Zbogom, Petere,
Tvoj prijatelj Leo

~ 203 ~
Knjigoteka
 daa&anna

11.

Dana 15. rujna, nakon to sam predao kljueve kue i rekao zbogom kamionu za selidbe,
odjenuo sam svoj najbolji sako, otrgnuo par divljih cvjetova putem od Tremore Beacha i
pojavio se u Judienom duanu.
Naao sam je samu kako ita knjigu i puta da je miluje letimina zraka sunca koja je u
tom trenu prolazila kroz izlog duana. Pomislio sam da je moda spremna provesti ostatak
svog ivota na ovom mirnom, prijateljskom mjestu koje je bila odabrala. To me natjeralo da
se osjeam donekle krivim zbog onoga to sam se spremao uiniti.
Judie se nasmijeila kad je vidjela da ulazim.
- Kako si elegantan, Peter. A ovo cvijee?
- Za vas, gospoice Gallagher - rekoh predajui joj cvijee.
- Oh, vrlo ste ljubazni, gospodine Harper - odgovorila je prinosei ih nosu. - Cvijee za
rastanak. - Njezin je glas zvuao mrano, melankolino.
- Vidite, potovana gospoice - poeo sam govoriti, malo nervozan - zapravo nije cvijee
za rastanak, Upravo sam to doao razjasniti. Volio bih vam postaviti pitanje... Zapravo,
postaviti ga ponovno. Netko je jednom rekao da dobrim stvarima treba dati dvije prilike, ili
tri ili etiri. A jedan stari prijatelj mi je rekao da te stvari zahtijevaju odreenu formalnost,
tako da...
Zaobiao sam pult i kleknuo na pod ispred Judie, koja se nasmijeila i dirnuta prinijela
ruke grudima.
- Judie Gallagher: ja sam ranjeno srce, plaljivo srce, ali ipak srce. A ti si
najinteligentnija, najslaa i najsenzualnija ena i samo sam mogao sanjati da u takvu
pronai na ovome svijetu. I ne bi mi palo napamet zamoliti te ovo da nisam potpuno
siguran, ali jesam. Zaljubljen sam u tebe, Judie. Volim te i elim da poe sa mnom. Da
ponemo neto zajedno. Ja ne mogu ostati, trebaju mi moja djeca, potrebno mi je da ih
gledam kako rastu i pomaem im, zato te, na jedan pouzdano egoistian nain, molim da
prokrstari morima uz mene. Znam da je to velika molba. Da si pronala svoje mjesto na
svijetu i da te sad pokuavam istrgnuti iz njega. Ali to je jedino to mi sad pada na um. Ne
elim ii bez tebe. Ne elim te ostaviti. Ti si neto... previe dobro.
Oi su joj zablistale. Jedna se suza uspjela odande oteti i izbrazdala je njezin lijep obraz
sve do kuta usana. Smrknula je, potraila rupi, ne isputajui cvijee iz ruku.
- Peter...
- Da ili ne, Judie - rekoh. - Prihvatit u ako je ne. Voljet u te uvijek, ali moram to sada
znati.
Ona je kliznula sa stolice na pod i objema rukama primila je moje lice. Poljubili smo se.
Dugaak i sladak poljubac zatvorenih oiju koji nas je oteo od svijeta, koji nas je natjerao da
sanjamo zajedno, koji nas je podigao... sve dok nismo uli kako se otvaraju vrata duana i
gospoa Douglas nas je nala na koljenima iza pulta.
~ 204 ~
Knjigoteka
 daa&anna

- Je li vam dobro, djeco?

- Da - rekla je Judie. - Da, gospoo Douglas. Savreno smo. - Onda je ustala i primila me
za ruku da i ja ustanem. - ujte - rekla je steui mi prste svojima - znate li je li netko
zainteresiran voditi ovaj duan? Mislim da upravo dajem otkaz.
Tjedan kasnije, dan prije no to sam sjeo u zrakoplov za Amsterdam, bio sam u tatinoj
kui u Dublinu. Otili smo na veeru u pivnicu zapjevati zajedno The Irish Rover i Molly
Malone i popili smo svaki pet pinta. Slavimo ivot, rekao mi je, ivot treba slaviti. Judie e
za koji mjesec doi u Nizozemsku, nakon to sredi svoje poslove u Donegalu, a doi e i tata.
Rekao je da eli vie putovati. Biti blizu svojih.
Nakon pivnice sam ga morao vui na leima iz Christ Churcha do Thomas Streeta, gdje
smo piali zajedno na uglu, otac i sin sjedinjeni u zloinu. Du cijele ulice pjevali smo budei
susjede. Poslije sam se u kui popeo u njegovu spavau sobu i ostavio ga odjevenog da hre
na krevetu. Dao sam mu poljubac u elo i spustio se stubama do boravka, pazei da se ne
ubijem koliko sam bio pijan.
Bacio sam se na sofu u boravku i nije mi dugo trebalo da zaspim. Vie nisam imao
glavobolje i more su isparile. U poetku je jedna cijela prospavana no bila pobjeda. Sad se
to polagano pretvaralo u rudna. To sam nekidan rekao Kauffmanu telefonom kad sam
otkazao svoje sastanke s njim. On se razveselio zbog mene, premda mu je bilo ao to gubi
tako zanimljiv sluaj. Rekao je da bi volio nastaviti s hipnozom. Shvatiti odakle sam izvukao
tu vrstu proroanstava. Moj savjet je bio da to zaboravi ako ne eli zavriti gledajui svoje
ime meu naslovima o okultizmu na policama trgovakih centara.
Ali te noi u Dublinu, nakon to sam pao u san nakon tog sretnog pijanstva, opet se
dogodilo. Usred noi sam otvorio oi i ugledao svoju majku kako sjedi za stolom u boravku u
svom zelenom ogrtau i gleda me.
Ovoga puta nije bilo nikakva znalca bolesti na njezinoj koi. Njezina je kosa bila ondje,
zdrava i sjajna kao uvijek. Njezine pritvorene oi i osmijeh na usnama.
Pokazivala mi je pijanino, stari pijanino uza zid. Govorila mi je da poem prema njemu,
da jo jednom sviram za nju kao kad sam bio dijete, rijekom onih kinih popodneva dok je
pjevuila skladbe koje sam morao stalno iznova vjebati.
To sam i napravio. Sjeo sam na klupicu, otvorio poklopac i poeo svirati. Polaganu,
krasnu melodiju, koja kao da je oduvijek bila ondje i ekala me. Cijela skladba otkrivena u
snu.
Kad sam se probudio, moje majke vie nije bilo, ali je glazba i dalje bila ondje u mom
umu.
Zahvalio sam joj, potraio biljenicu i stao zapisivati.

~ 205 ~
Knjigoteka