Zahvala pripada uzvienom Allahu, naem Stvoritelju, neka je salavat i
selam na najodabranijeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, a.s., njegovu asnu porodicu i njegove sljedbenike, a posebna Allahova milost neka je na nae bosanske ehide. Amin. Svi smo svjedoci, potovana i cijenjena brao, da ivot u sebi nosi mnotvo potekoa i ispita na koje treba biti spreman, te da ivot nije tako lagahan i bezbrian kako se ini na prvi pogled. Svakoga dana insan se susree sa novim izazovima i iskuenjima u svom ivotu koji od njega iziskuju svijest, ustrajnost, strpljivost i to je najvanije vjeru da e sve proi i da e ipak doi bolje vrijeme. Uzvieni Allah nas obavjetava da kada je pitanju vjera da nije dovoljno da se insan deklarativno izjasni da je vjernik, nego da vjera iziskuje dosta vie od onoga koji posvjedoi da je Allahov rob. Onaj ko je pristao da za sebe kae da je vjernik, mora da bude spreman na iskuenja i ispite tokom cijelog ivota, jer Uzvieni Allah kae:
Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: "Mi vjerujemo!" i
da u iskuenje nee biti dovedeni? Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau. Drugim rijeima, na ehadet e biti provjeren kroz razna iskuenja koja e pokazati koliko smo iskreni u tome da prihvatamo i priznajemo Allaha kao svoga Gospodara, a Njegovim odlukama se pokorili. Naravno, to nije nita novo jer je to bio sluaj i sa prethodnim generacijama koje su stavljane na razna i teka iskuenja. Smisao tih iskuenja nekada i sada je bio da se pokae ko je ehadet iskreno posvjedoio, a ko je lagao. Onaj koji se uspjeno nosi sa iskuenjima zaista zasluuje da mu se divimo, jer time potvruje da je iskreni vjernik i da je njegov ehadet zasnovan na jakim osnovama punim iskrenosti i ubjeenja. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom od hadisa rekao: Divan li je primjer vjernika koji je u svakom pogledu na dobitku. Ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu, a ako ga zadesi kakva nedaa on se strpi - osaburi, pa mu opet bude dobro (obzirom da e za strpljivost biti nagraen od Allaha). Allahov Poslanika ovaj hadis zavrava sa konstatacijom da je to sluaj samo sa vjernikom. Svako od nas je na neki nain na iskuenju i svako od nas u svom ivotu ima jedno ili vie iskuenja, bilo ona manja i znaajnija. Nekome je iskuenje imetak, nekome zdravlje, nekome djeca. Ono to treba moliti Allaha jeste da nas ne optereuje sa iskuenjima koja neemo moi podnijeti ili koja e nas dovesti u oaj i pesimizam, a obje osobine su karakteristine za nevjernike i munafike. Meu narodom vlada pogreno shvatanje da je osoba kojoj se deavaju nedae naputena i Bogu nije mila, to je upotpunoj suprotnosti sa hadisom u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Kada Allah zavoli Svoga roba On ga stavi na kunju. Uzvieni Allah eli da kroz iskuenja ojaa Svoga roba i da pokae drugima do kojih stepena insan moe biti odan i predan Allahu pa makar bio na mukama. Kada je istinski vjernik na estim iskuenjima, osobe koje to vide i ne shvataju smisao iskuenja se pitaju zato mu se to deava ukoliko je Allahu odan. Naravno, oni nisu svjesni da se iskuenja ne daju po zasluzi, nego s ciljem ispitivanja kako to i sami ajet kojeg smo na poetku ove hutbe citirali: Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau. Kroz ivot nailazimo na mnotvo iskuenja. Svaki uspjeh i neuspjeh su podjednako iskuenje za ovjeka; uspjeh da bi se pokazalo da li se insan kada uspije oholi i uspjeh pripisuje sebi, zaboravljajui na Allahovu milost i pomo, kao to je neuspjeh iskuenje gdje se jasno vidi da li insan kod neuspjeha oajava i gubi strpljenje. Kada vjernik uspije prvu stvar koju uradi jeste da se zahvali Allahu i da uini seddu zahvale Allahu Koji ga je u tome pomogao i to mu omoguio, dok je nevjernik poput Karuna koji je rekao Ovo to imam stekao sam svojim znanjem, tj. svojim marifetlukom i umijeem. Koliko sam htio u ovoj hutbi da obradim pitanje iskuenja, toliko sam volio da napravim komparaciju izmeu stanja vjernika i onoga koji to nije kada su u pitanju iskuenja. Vjernikovo srce je ispunjeno zadovoljstvom onim to mu je Allah odredio. Na svakom koraku on svoj govor poinje: "Hvala Allahu", bez obzira u kakvom je on stanju, ali je prva stvar koju on izusti upravo zahvala Allahu. Kada neto ne krene onako kako je on to zamislio ne oajava, ne kori se, ne pada u depresiju, nego kae: "Allah zna u emu je mudrost, moda se iz ovoga svega izrodi neki hajr." Pogledajmo, vjernik je optimista do krajnjih granica i zbog toga mu drugi koji to ne shvataju zavide. Vjernik je pun nade i uvijek gleda pozitivno na sve oko sebe, dok nevjernik uvijek strahuje od neega, pada u oaj i boji se nepoznatoga. Naveu jedan primjer: Ako se osobi koja nije vjernik nanese nepravda on pada u oaj i smatra da je izgubio, da je poraen, dok istinski vjernik smatra da nikada nije na gubitku. Ako mu je neko nepravdu nanio na dunjaluku, on je potpuno uvjeren u postojanje finalnog obrauna i zna da e mu se to nadoknaditi, bilo danas ili sutra. Upravo to je glavna razlika izmeu vjernika i nevjernika: Pomanjkanje vjere u Ahiret iz ega prositie sve ostalo. Evo jedan primjer kako ljudi gledaju na iskuenja: Kada pada kia, vjernik kae: "Maallah, evo Allahove milosti", bez obzira da li mu kiala pasala u datom trenutku ili ne, dok nevjernik na to kae: "Uh, evo opet loeg vremena, ba se loe osjeam." Kada je toplo, ne pae im, kada je kia, ne osjeaju se dobro, ako potraje zima jade se jedni drugima, dok je sve to za vjernika Allahova odredba kojoj se on povinuje, i ne samo to, nego se i zahvaljuje za svako stanje koje ga snae. Ponekad iskuenja budu kazna za nepravdu koju smo drugima nanijeli, tako da to vie nije iskuenje nego kazna. Hatibi svakoga petka ue ajet koji glasi: Allah zahtijeva da se bude pravedno. Nepravda se uvijek vraa kao bumerang i bude teka i bolna po onu osobu koja je drugima nanosila nepravde. Zato, uvajmo se nepravde da ne bi bili dovoeni u iskuenja. Ako govorimo o iskuenjima i njihovoj ulozi u ivotu, onda treba da ukaemo na koji nain bi se vjernik trebao pripremati za iskuenja kako bi ih to lake podnio, obzirom da e ih uvijek biti. Prva stvar koju moramo uraditi jesu farzovi bez kojih nema vjere, a kamoli snage da se podnesu iskuenja. Ovdje prevashodno mislim na pet dnevnih namaza i ramazanski post. Bez njih, teko emo imati snage se suprostaviti potekoama koje nas zadese. Drugi nain jesu dobrovoljni ibadeti - nafile, poput sunneta prije i poslije farza, dobrovoljnog posta, uenja Kur'ana i svakako ustrajnosti u dovi kada smo sami i kada nas niko ne vidi. Trei nain jeste u ubjeenju da ako saburimo i zadovoljno podnesemo iskuenje da emo za to biti nagraeni. I naravno, jedan od veoma dobrih naina ili pomagala pomou kojih se iskuenja mogu prevazii jesu iskreni prijatelji - vjernici na koje se insan moe osloniti i od njih zatraiti pomo. esto uimo suru El-Asr koja nas upuuje na kontakte sa braom i meusobno jaanje, meusobno potpomaganje. Uzvieni Allah u toj suri kae:
Tako mi vremena, ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje. Prema tome, u iskuenjima nam dosta mogu pomoi naa braa koja e biti uz nas i koja e uz izbavljenje iz nae nevolje zaraditi mnotvo dobrih djela. Gospodaru na, ne iskuaj nas s onim to neemo moi podnijeti. Gospodaru na, na kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo! Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na, ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, pobrii grijehe nae i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! Amin.