Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet Osijek

Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Ana Đokić, Zoe, Djevojčica s vrha nebodera

Seminarski rad iz Književnosti za djecu i mladež

Mentor: doc. dr. sc. Dragica Dragun

Student: Filip Debić

Studijska grupa: Studij hrvatskog jezika i književnosti i povijesti

Mjesto i datum: Osijek, 24. 1. 2018.

Akademska godina: 2017./2018.

 Sadržaj

1. Uvod.......................................................................................................................................................... 3
2. Ana Pongrašić ........................................................................................................................................... 4
3. Klasifikacija djela ..................................................................................................................................... 5
4. Kompozicija, fabula i tema ....................................................................................................................... 6
4.1. Kompozicija i fabula .......................................................................................................................... 6
4.2. Tema .................................................................................................................................................. 6
 1. Uvod

Roman Ane Pongrašić, Zoe, djevojčica s vrha nebodera tematizira život jedne djevojčice po
imenu Zoe. U životu Zoe kroz roman se proteže fantastika i mašta, koja je uzrokovana
djevojčicinom usamljenošću, tako da ću se kroz ovaj seminarski rad baviti tim temama. Cilj mi
je predstaviti rad, život i djelo spisateljice Ane Pongrašić, obraditi karakterizaciju likova,
kompoziciju, fabulu i naraciju u romanu, te obiteljsku problematiku rastave braka, života s
jednim roditeljem te usamljenosti djece koja takvim životom žive.
 2. Ana Pongrašić

Spisateljica Ana Đokić rođena je 1965. godine u Beogradu, gdje je i diplomirala filozofiju na
Filozofskom fakultetu. Trenutno živi u Zagrebu gdje se bavi pisanjem dramskih i proznih
tekstova, te organiziranjem književnih manifestacija i festivala.

Njen obiman opus broji preko trideset djela, romana, zbirki priča, drama i slikovnica. Njezina
djela su objavljivana i igrana po cijeloj balkanskoj regiji, a i šire. Ana Pongrašić dobitnica je
velikog broja književnih nagrada i priznanja, neke od kojih su: nagrada Mato Lovrak 2002.
godine, nagrada kazališta Trešnja, 2003. godine, priznanje Marin Držić 2004. godine, priznanje
Marin Držić, 2005. godine, nagrada Marin Držić 2006. godine, priznanje White Ravens 2008.
godine, nagrada Mali Marulić 2009. godine, itd.

Ana Đokić aktivno se bavi popularizacijom umjetnosti među širom publikom ponajprije
književnosti, s tim ciljem, pokrenula je Festival knjige i književnosti Pazi knjiga!, iste godine
pokrenula je i književno-likovnu nagradu za najbolju hrvatsku slikovnicu, Ovca u kutiji. Godine
2012. pokrenula je međunarodnu putujuću izložbu ilustracija pod nazivom Voli me / ne voli me, a
2008. godine nagradu Lice knjige za najbolje grafički oblikovanu hrvatsku knjigu. Svi ti projekti
se i dalje redovito održavaju.

Ana Đokić članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva dramskih umjetnika, SACD-a
(Francusko društvo dramskih pisaca), te Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Spisateljicin opus uistinu je obiman, stoga ćemo nabrojati samo neka djela: Sebastijan nevidljivi
(Slovo, Zagreb, 2000.), Tibor, paun bez repa (Kašmir-promet, Zagreb, 2001.), Zoe, djevojčica s
vrha nebodera (Kašmir-promet, Zagreb, 2001.) dobitnik nagrade Mato Lovrak za 2002. godinu,
Šempi ti smopi da limvo te (Autorska kuća, Zagreb, 2004.), Ana i Andersen (Autorska kuća,
Zagreb, 2005.) itd.1

1
Hrvatsko društvo pisaca, Ana Đokić http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clan/ana-dokic-49 (posljednji posjet
22. 1. 2018.)
 3. Klasifikacija djela

Roman Zoe, djevojčica s vrha nebodera, obrađuje slične teme kao i svaki postmoderni dječji
roman. Tematika je socijalno-psihološka, nije prisutna nikakva družina nego je roman ispričan
kroz viđenje glavne junakinje, njena igra s prijateljima, život mašte i fantazije nisu fokusirani na
događaje, nego na psihičko proživljavanje glavne junakinje te prikazu njezinog unutarnjeg
stanja. Također, od postmodernih elemenata prisutan je i ulazak imaginarnih likova u stvarni
svijet, polemiziranje autora s likom. Roman se bavi životom jedne djevojčice Zoe koja živi u
svijetu mašte. U romanu se tako obrađuje tema samohranog očinstva, odlaska Zoine majke iz
njihovih života, ali iz perspektive Zoe, koja se zbog takvog načina života (otac je cijeli dan na
poslu i većinu je vremena sama) povlači u svoj svijet mašte, kako bi odagnala svoju usamljenost.
Tako bi se ovaj roman moglo okarakterizirati kao obiteljski roman sa slikom suvremene obitelji.
U njemu se naravno, obrađuju problemi ovog novog, „modernog doba“. U romanu se također
obrađuju motivi simpatija, odnosno spoznaje prve ljubavi, ovlaš se primjećuju također i socijalni
motivi.2

„Zoe bi mu htjela odgovoriti, ali je nešto grebe u grlu. Zato samo prošapće:

- A što drugo?
- Šta? – Ponovi tata glasnije. – Pa, mogla si.. Mogla si pisati o meni. Eto!
- Ali ti nisi moja mama! – kaže Zoe kroz suze. – Ti nisi ona!“ (111)3

2
Sanja Vrcić-Mataija, Prilog tipologiji hrvatskoga dječjeg romana // Fluminensia, 23 (2011) br. 2, 143-154 (članak,
znanstveni)

3
Citirano prema Ana Đokić, Zoe, djevojčica s vrha nebodera, Knjiga u centru, Zagreb, 2007., Sve citate iz navedena
djela u seminaru donosim tako da na kraju citata u zagradu stavljam broj stranice na kojoj se citat nalazi.
 4. Kompozicija, fabula i tema

4.1. Kompozicija i fabula

Fabula se sastoji od 16 tematski nepovezanih poglavlja, u kojima je središnji lik djevojčica Zoe,
te se u njima prikazuju njene dogodovštine. Priče odnosno poglavlja donosim kronološkim
redom: Nešto kao uvod, Princeza od tramvaja, Pozovi me kući, Air Madagaskar, Anđelko, dječak
s otirača, Izvanzemaljke, Lubenica, Kranjske kobasice, Kućni ljubimac, Delfini među zubima,
Moja je mama madagaskarska princeza, Bezglavi ljudožder iz grobnice, Šareno more, Djed
mraz božićnjak, I na kraju..., Kraj.

Priče u romanu nisu smještene u neki određeni vremenski prostor, ali odvijaju se kronološki, to
možemo vidjeti po tome što se priča razvija, odnosno kulminira od uvodnog predstavljanja
glavne junakinje, djevojčice Zoe, do kupovanja avionskih karti za Madagaskar, gdje se nalazi
njena majka.

4.2. Tema

Glavna tema, koja se provlači kroz svako poglavlje su emocije djevojčice Zoe, njen odnos prema
ocu i njen svijet fantazije, koji je uzrokovan njezinom samoćom. Donosim stoga ukratko prikaz
svake priče, i najbitnije tematske elemente iz istih. U prvom poglavlju, Nešto kao uvod, autorica
karakterizira Zoe, odnosno sama Zoe uz autoricu, u jednom isprepletenom dijalogu, ovdje
tematski elementi još nisu prisutni. U drugom poglavlju, Princeza od tramvaja, tematizira se
Zoin svijet mašte, prvenstveno njezina iluzija da svi tramvaju u gradu zvone jer je njoj rođendan.
U trećem poglavlju, Pozovi me kući, Zoe opisuje djeci ispred zgrade važnost poziva njezinoga
oca (vozač tramvaja), te tako sebi opravdava njegovo izbivanje od kuće, također, kad se on vrati,
ona ga natjera da se popne u stan i da ju s prozora pozove doma jer je već kasno, kao što su i
ostalu djecu roditelji dozivali. U četvrtom poglavlju, Air Madagaskar, Zoe je sama kod kuće, te
se penje na krov nebodera, sanjajući o vožnji avionom i prisjećajući se ručka s majkom i ocem na
aerodromu, pred spavanje se tuži sama sebi jer joj fali otac „- Još da je tata tu – promrmlja,
uzme deku i pokrije se do brade.“ (39). U petom poglavlju, naslovljenom Anđelko, dječak s
otirača, Zoe objašnjava Anđelku kako se penje na 150 kat stepenicama, jer su liftovi dosadni,
tako očito želi ispuniti svoje slobodno vrijeme, tada upoznajemo i njenu fantastičnu zgradu, gdje
na 15. palme i paprati tvore džunglu, na 23. katu žive mumije, itd. U šestom poglavlju priče,
Izvanzemaljke, prikazuje se upoznavanje Zoe s tamnoputom Milicom, koja je mislila da je Zoe
izvanzemaljka, zbog načina na koji se predstavila. U sedmom poglavlju naslovljenom Lubenica,
Zoin otac nevoljko odvodi svoju kćerku u cirkus, draže bi mu bilo da može doma gledati tv.
„Juri tata za svojom kćeri i pita se što mu je sve to trebalo. Zar nije mogao ostati čitavo popodne
na kauču pred televizorom?“ (65). U osmom poglavlju, nazvanom Kranjske kobasice, Zoe je
opet sama kod kuće, te ima vodene kozice, od temperature joj se počnu ukazivati Tarzan i
Supermen, na što njen otac zaključi da ima temperaturu i daje joj lijek. U devetom poglavlju,
Kućni ljubimac, Zoe pokušava nagovoriti oca da dobije kućnog ljubimca, ali on ne pristaje na to,
on odlazi na posao, Zoe proglašava sobnog pauka kućnim ljubimcem, te nakon 18 dana, njezin
otac na velikom spremanju „počisti“ pauka, na što joj autorica govori da je otišao svojoj obitelji
u Afriku. U desetom poglavlju, Zoe riješava leksikon te taktički piše ime simpatije „Adam“, jer
je i on to napisao, a kako se ona njemu sviđa, on mora imati dobar ukus, pa ga zato izabire. U
jedanaestom poglavlju, Moja mama je mama madagaskarska princeza, Zoe piše školski sastavak
o svojoj majci, na što otac biva pozivan na razgovor u školu, dolazi do konflikta između Zoe i
njega, na što ona upita a gdje joj je majka, a on da bi ju usrećio, odgovara na Madagaskaru. „ – A
gdje je mama uopće? – trgne ga kćerkin glas. S kranjskih kobasica, tata hrabro prebaci pogled
na Zoe. Ona čeka odgovor. Nakrivila je glavu na stranu i gleda ga. Tatu nešto golicne u nosu.
Pa u očima. Na neka pitanja bolje je ne odgovarati. Ili možda ipak.. Tata uzdahne pa ponovi: -
Zanima te gdje je mama? – Aha – šmrcne njegova kći. Postaje napeto. Tat šuti. onda lukavo
zaškilji. u kutu njegovih usana osvane smijeh, a zatim se čuje i odgovor: - Pa na Madagaskaru,
naravno! A gdje bi drugdje bila?“ (112). U sljedećem, dvanaestom poglavlju, imena Bezglavi
ljudožder iz grobnice, Zoe i Milica lakiraju nokte, te Zoe priča o svom snu, kako je sanjala da se
skoro poljubila, navečer odlaze u kino, te se tamo i zaljubljuje, ali ipak odlaze razočarane. U
trinaestom poglavlju, Šareno more, Zoe ne može naći sparene čarape, ne uspijeva probuditi oca
da joj pomogne, te uzima njegove, na što odlučuje da će biti najbolja kći na svijetu, jer joj je žao
oca što nosi probušene čarape. U četrnaestom poglavlju, Djed Mraz Božićnjak, Zoe se ljuti na
oca što mora raditi na Badnjak, ona odluči sama izvaditi bor i izraditi ukrase za njega, onda
utone u san, te sanja kako s ocem leti tramvajem po gradskom nebu te ubacuje poklone djeci u
dimnjake. U pretposljednjem poglavlju, I na kraju, Zoe se raspravlja s autoricom što će sada biti
s njom, te ju otac iznenađuje avionskim kartama koje je dobio jer je najbolji vozač tramvaja, te u
posljednjem poglavlju Zoe se izravno obraća čitatelju, te mu otkriva da ona i tata avionom putuju
baš na Madagaskar.
 5. Pripovjedač i pripovjedne tehnike

5.1. Pripovjedač