Saška Rojc – iz zbirke Puzzlerojc (2007)

ogledalo s golom saškom

znaš li razliku između ogledati se i zrcaliti se, saška? ti se ogledaš, tvoj odraz se zrcali.
u ogledalu ne vidiš vrh svoje glave ni stopala od gležnja. stojiš u hodniku dok ne pomodriš od
hladnoće.
nokti su ti ljubičasti. grudi ti izgledaju kao da ih je netko prišio na torzo. to je zbog dječačkog
lica. ispod pupka si obrijana i vidi ti se klitoris. tvoje oči zbunjeno gledaju. ramena su ti
opuštena. kroz tanku kožu se naziru žile. saška, zašto plačeš u ogledalu, što će reći ljudi?

viđenje lorenca b. kapetana duge plovidbe

imala je mršava dječja bedra i prćaste guzičice. volio sam žene s jakim listovima i za glavu
više od sebe, ali na nju tako krhku, stalno mi se dizao. kad bi bila ljuta i ne bi mi dala, cvilio
sam iza njenih leđa kao pas. mišice i bedra bili su joj modri od mojih stisaka. pripijala se uz
mene noću poput djeteta i njuškala me. prvu godinu jebali smo se tri puta dnevno. kasnije sam
joj postao pregrub. varala me s prijateljicom.

geine oči s golom saškom

saška tvoje je tijelo rog obilja. ti si se sva rasula po tom krevetu. gea je mala, neće moći
pojesti do kraja. sva si od kose. usne su ti natekle. u udubinu kraj ključne kosti skupljaju ti se
kapljice znoja. vide ti se zubi kad se smiješ. u smijehu hvataš usnama geinu smeđu bradavicu.
kad digneš oči vidiš se u zelenom vrtlogu. to gea vrtloži. možda je ona tvoja zemlja.

brodska kabina

je maternica par excellence. kao i uvala. u svom tom zibanju slane tekućine.
volim utrobu barke. u njoj dijete sanja pustolovine.
iako je mračna i prepuna ladičica ona svjetluca. kristalići soli na okruglim prozorima. sunce
preslikava valove pod provom.
minuciozna arhitektura prepuna je ženskih rješenja. kao što je žena prepuna brodskih rješenja.
i kad plovimo, mi putujemo u kabini. čuvamo našu djecu od vjetra i sunca. sklanjamo se od
oluje. kuhamo čaj s rakijom za mornare.
kabina je soba za seks. tijelo koje je na palubi obično u svojoj golotinji, pod provom postaje
bolna želja. zato se i nudisti često oblače kad silaze u kabinu.
unutrašnjost broda jedan je od najintimnijih interijera koji postoje.
ali kad ne bi bila u brodu sličila bi na grobnicu. na krtičju podzemnu izbu.
na mjestu posvemašnje slobode, ona je sloboda tajne.
kubanski plavo

ne sjećam se tko je prvi odustao: otac od komunizma ili komunizam od oca. obojica su na
kraju bili bolesni. na sreću, otac je preživio.
gledali smo nekakav dokumentarac o kubi, on je psovao fidela zbog onih bijednika.
ja sam razmišljala kako je ipak bolje biti siromašan na kubi nego npr. u nekom slavonskom ili
ličkom selu kad stisne zima. lakše je biti siromašan kad se rodiš na plaži. kad ti je u svakom
kadru ona svijetlo plava boja kojom farbaju što stignu.
ta te ljepota omete. pa: ne čuješ koji put vlastita crijeva, zaboraviš srušiti tiranina.

strah od pjesnikinje

pjesnikinja je velika mračna žena. ona je negdje nježna, al nigdje dijete. krvavo je ranjena i
često pije i pali cigaretu za cigaretom. govori napuklo, stoga. oči su joj pametne i tužne, glas
joj stiže iz daljine. takva je zato što je vidjela. ima nekakav poremećaj zaborava. nasuprot
pubertetu civilizacije ona stoji zrela kao žena. nema tu usporedbe. ništa nije zrelije od zrele
žene. ona je najstvarnija stanovnica svijeta.
nikad od mene velike tamne, svijetla dječja površnosti.

turbo semanticus

kažu. postoje. zatvoreni. pjesnički. svjetovi.

kako je to prokleto dobra geografija strašnih i divnih toponima. opake i smiješne republike.
željezna i snježna komorna carstva. knjige gradovi i knjige oceani.
a ponekad iz zatvorenog pjesničkog svijeta ispadne predmet u stvarnost.
jedan od njih je pužolika afrička školjka turbo semanticus. obojena je presijavanjem. odmah ti
je jasno da nije stvarna. da ju je neki luđak izmislio skupa s tim imenom. gea je nosi kao
privjesak oko vrata.
ponekad sumnjam da je i gea ispala iz istog opusa.
pjesnika tražim. tvorca. plovpučim bespravnim morima. gomilam adrese zatvorenih svjetova.
imam gradove i oceane knjiga. u nijednoj nema moje ljubavi. ali u svakoj je ostavila vlat kose,
otisak puža, zgužvanu postelju, mrvice za ptice. bookmark na posebnim stranicama.

osluškivanje željeza u krvi

u mekom mesu klokoće tekuće željezo.

ponekad me noću prene kuckanje krvi u ušima. kažu da je to zbog tlaka. niskog, mislim.
nevidljive preše potiskuju moju krv u mala željezna jezera.
zato trebam tvoju stvarnu toplinu gea, za periferne dijelove mog tijela.
za ruke, stopala, spol, srce.
ako me tvoja zemljana ljubav ne zagrije moja će krv ohladnjeti, stvrdnuti se. moje će meso
ostati ispresijecano željeznim šipkama.
tkanina koja se o kožu trlja

ne ovisi samo o tkanini kakvo će biti šuškanje. dosta i o koži ovisi. i o strunama, dabome. ali
uvijek o uhu najviše ovisi. mom uhu moja suknja na golom bedru zvuči drukčije nego tvome.
najljepše je kad si slučajni prolaznik. pa slučajno čuješ šapat podsuknje ili trzaje hlača na
golom tijelu. kao da su ti šapnuli tajnu. neku tajnu o kretnji, o hodu i o puti.

sirenski pjev, labuđi pjev, pjev telefonske slušalice

jednom je labud nazvao sirenu. pjesma je putovala iz govornice svježeg engleskog parka do
barskog šanka u tropskoj luci.
labuda je, kao što pretpostavljate, taj ljubavni razgovor ubio.
a očajna sirena je zauvijek ostala prikovana s druge strane žice, beznadno ga dozivajući: tu-
tuu, tu-tuu, tu-tuu…