DRUŠTVO je apstraktna cjelina veza među pojedincima ili sustav veza koji čine međusobno ovisni

dijelovi, a koji je sposoban za vlastitu reprodukciju.

Reproducira se zahvaljujući ovim uvjetima:
- adaptaciji
- integraciji ( skup običaja i normi)
- uobličavanju hijerarhije društvenih ciljeva ( uspostavlja ih autoritet)
- održavanju vrijednosti
DRUŠTVENA STRUKTURA (structura – sastav građa) je relativno trajan, stabilan i uređen skup
odnosa među ljudima. To je statična slika društvenog poretka.
DRUŠTVENI POREDAK je proces neprestane reprodukcije i transformacije-
Osnovni elementi svakog društva (društv. strukture) su:

1. Društveni položaji i uloge

2. Društvene grupe
3. institucije
4. organizacije

DRUŠTVENI POLOŽAJ – mjesto koje pojedinac ima u socijalnoj strukturi.

Pojedinac može imati više društvenih položaja (sin,otac,liječnik,susjed....)
Položaji mogu biti različito rangirani – DRUŠTVENI STATUS
Razlikujemo:
- PRIPISANI (askribirani) društveni položaj – onaj koji je društvo dodijelio pojedincu, bez obzira
na njegov napor, izbor ili rezultate (spol,dob,rasna ili vjerska pripadnost)
- POSTIGNUTI društveni položaj – rezultat je osobnih talenata, znanja, upornosti ili izbora
( liječnik, sportaš, pijanist...)
DRUŠTVENE ULOGE – niz normi, kulturno i socijalno definirana prava i obveze koje se odnose na
neki društveni položaj.
Svaki društv. položaj popraćen je društv. ulogom.
Položaj je statičan a uloga je dinamična (izvodi se)
Razlikujemo IDEALNU(skup normi) i ZBILJSKU ULOGU( aktualno ponašanje)

- Postoji razlika između onoga što bi ljudi trebali činiti i onoga što stvarno čine
- Društvo relativno fleksibilno omogućuje izvođenje uloga jer se ne može od ljudi
očekivati da se ponašamo kao roboti, međutim fleksibilnost postoji unutar granica – ako
se one prijeđu slijede sankcije (formalne ili neformalne)

2. SKUP ULOGA
- Jedan društveni položan povezan je s više uloga koje onda čine skup
- Npr. položaj pacijenta
o Uloga bolesnika
o Uloga rođaka ili prijatelja kojeg posjećujemo
o Uloga potrošača kad kupuje novine na bolničkom kiosku

3. PROBLEM U IZVOĐENJU ULOGA

- Odstupanje u prikladnom izvođenju uloga
- KONFLIKT ULOGA → situacija kada se pojedinac susreće s ispunjavanjem
proturječnih zahtjeva uloge (liječnik privatne prakse, vojni kapelan, učitelj predaje svojoj
djeci)
o Rješenje → precizno definiranje uloga, određivanje prioriteta uloge, razdvajanje
potencijalno konfliktnih uloga
 - Uloga je nedovoljno ili nejasno definirana
o Pojedinac neće znati kako se treba ponašati
o Npr. adolescenti – ne znaju jesu li djeca ili odrasli
o Postoje rituali prijelaza: matura, vjenčanje
o Ali kada sve to prođemo, društvo nas može i ne mora priznati

- skupine ljudi koji dijele osjećaje međusobnog pripadanja i nalaze se u stalnoj i redovitoj
interakciji
- karakteristike:
a) ima svoje granice zbog razlikovanja unutar grupe od onih izvan nje
b) društveno stvoreni realitet često postoji više izmišljeno nego stvarno → članovi
ne moraju biti u trajnim međusobnim odonosima, ali sebe doživljavaju kao da
pripadaju jedni drugima
c) svaka grupa posjeduje određen sustav vrijednosti i normi
d) svaka grupa ima i razvija osjećaj grupne pripadnosti

OBLICI DRUŠTVENIH OKUPLJANJA (nisu društvene grupe!)

1. SOCIJALNI AGREGAT – skup anonimnih osoba koje se slučajno nalaze na istom
mjestu u isto vrijeme (koncert, dućan, itd.)
o Interakcija među ljudima ne postoji ili je slaba i neredovita

2. SOCIJALNA KATEGORIJA – statističko grupiranje kojim se označava zamišljeno

grupiranje osoba ili karakteristika, npr. iste dobi, razine obrazovanja, profesije...
o Ti nam podaci pomažu u sociol. istraživanjima i za donošenje bitnih odluka

PRIMARNE (lat. primarius – prvi)

- odlikuje visok stupanj intimnosti među članovima → ljubav, poštovanje, povjerenje
(obitelj, prijatelji, vršnjaci)

SEKUNDARNE (lat.secundus – drugi)

- zasnivaju se na zajedničkim interesima, npr. političke stranke, profesion. udruženja,
sportski klub

TERAPIJSKE (grč. θεραπεύω – liječim)

- grupe za liječenje ovisnosti → nalikuju odnosima u primarnim grupama

REFERENTNE (lat. reffere – izdati dokument?)

- pojedinci se u pozitivnom ili negativnom smislu uspoređuju
 o pozitivne – uzor; negativne – niže od nas
- uspostavljaju kriterije ponašanja i stilove života
- ako smo mi članovi neke grupe koja ne zadovoljava kriterije referentne grupe kojoj
težimo, javlja se osjećaj relativne deprivacije
- RELATIVNA DEPRIVACIJA – nezadovoljstvo zbog sukoba između onoga što imamo
u grupi kojoj pripadamo i onoga što smatramo da bismo trebali imati na osn. mjerila
referentne grupe
o Dovodi do osjećaja društvenog otuđenja (npr. imigranti koji su se asimilirali)
Karakteristični procesi u društvenim grupama:

1. RUKOVOĐENJE U GRUPI
- javlja se kada grupa ima svoj poseban sadržaj ili postane prevelika za spontanu (samo-
regulaciju) samoorganizaciju
- rukovodi vođa koji ima autoritet, organizacijske sposobnosti i donosi odluke

2. GRUPNI STAVOVI (MIŠLJENJE)

- svatko podržava, štiti i širi stavove grupe kao vlastite stavove
- dovodi do gubitka kritičnosti zbog želje da se grupa održi pod svaku cijenu

3. KOMFORMIRANJE S GRUPOM
- prilagodba člana grupnom ponašanju i grupnim moralnim i kulturnim normama
- može doći do gubitka vlastite osobnosti

GRUPNA DINAMIKA

Njemacki sociolog Georg Simmel usredotocio se na istraživanje dinamike u najmanjoj ljudskoj

grupi dijadi – društvenoj grupi sa dva clana. Ljubavna veza, brak ili prijateljstvo tipicni su
primjeri dijada.
Dijada ima nekoliko bitnih znacajki: krhka je i nestabilna, ima intenzivnu interakciju, najdublju
povezanost. Dodavanjem treceg clana nastaje trijada, cime se grupna dinamika uvelike mijenja.
Umjesto jednog odnosa imamo tri moguca odnosa. U pravilu je stabilnija od dijade.
- Društvene grupe s više od tri clana obicno su stabilnije od manjih. Obicno razvijaju formalnu
strukturu – položaje, uloge, pravila kojima stabiliziraju svoje djelovanje.
- Idealna velicina grupe? Istraživanja pokazuju kako grupa od pet clanova pruža clanovima
najviše zadovoljstva. Manje grupe zahtijevaju od clanova mnogo više napora, dok su vece
obicno previše impersonalne.

Nastanak i razvoj organizacija usko je povezan sa sve većom podjelom rada, razvojem novčane
privrede i poreznog sustava te modernih sredstava komunikacije

- naše društvo je → ORGANIZACIJSKO DRUŠTVO!!!

- Grupe ljudi koji su međusobno povezane formaliziranim odnosima nadređenosti,
podređenosti i suradnje na obavljanju zajedničkih poslova i ostvarenju zajedničkog cilja
- Karakteristike:
o Specifičan cilj, definirano članstvo, pravila ponašanja, odnosi autoriteta

TIPOVI (napravio podjelu Etzioni):

 - PRINUDNE (npr. zatvor, mentalne bolnice, logori)
o Zadržati štićenike silom ili prijetnjom sile, štićenici su otuđeni od org. i ne
podržavaju njezine ciljeve
- UTILITARISTIČKE (npr. banke, tvornice, privredne organizacije)
o Viši član takvih organizacija raznim materijalnim nagradama potiču niže članove
da ostvare ciljeve organizacije
o Što su nagrade veće, to će niži članovi proračunato biti vezaniji za organizaciju
- NORMATIVNE (npr. političke stranke, crkve, dobrotvorne i ratne udruge)
o Dobrovoljne udruge
o Imaju moć nad svojim članovima na temelju uvjerenja, upozorenja, društvenog
pritiska ili javnog priznanja
o Članovi žele biti u takvim organizacijama i odani su njihovim ciljevima

BIROKRACIJA
- prvi oblik organ. društva u kojem se upravlja i usmjerava određenom djelatnošću iz
centralnog ureda
- birokracijom se bavio Weber

Weberova analiza birokracije – dominantna organ. modernog društva, naime ona predstavlja
racionalno djelovanje u institucionalnom obliku

IDEALNI TIP WEBEROVE BIROKRACIJE

Elementi:
1. Precizna podjela rada → postoje strogo organizirane obveze i odgovornosti
2. Hijerarhija autoriteta → niži se nalaze pod upravom viših
3. Sustav pisanih pravila i propisa → za svaki oblik birokracije potrebno je očuvanje
dokumenata
4. Naobrazba ili stručnost službenika → službeno se imenuju na temelju svog stručnog
znanja i kvalifikacija, a nj. se zaposlenje smatra karijerom
5. Administracija (znači strogo odvajanje privatnog od služb. prihv.) → službenici ne
posjeduju niti jedan dio organizacije za koju radi, niti se smije koristiti svojim položajem
za vlastitu korist
6. Impersonalnost i objektivnost → službenici se prema svojem klijentu odnose kao
prema predmetima; osobni osjećaji su isključeni i ne utječu na odluke

Nedostaci birokracije:
1. Izokrenuta racionalnost → danas postoji mnogo birokratskih organizacija s različitim
nadležnostima, a odluke jedne od njih mogu uzrokovati posve suprotne učinke; npr.strogi
propisi o gradnji kuća mogu poskupjeti stambeni prostor
2. Nesposobnost djelovanja u promjenjenim okolnostima → Efikasnost birokracije
temelji se na rješavanju tipičnih slučajeva identičnim postupcima; tijekom brzih
društvenih promjena birokracija često djeluje kruto i neučinkovito
3. Samodovoljnost birokracije → otuđenje od osnovnog cilja zbog kojeg je org. nastala
radi održavanja same organizacije; organizacija može veoma lako postati sama sebi
svrhom
4. Parkinsonov zakon → „Opseg posla povećava se kako bi se ispunilo vrijeme potrebno
za njegovo obavljanje“; Parkinson smatra da birokracija buja jer službenici žele imati što
više podređenih; ti podređeni si međusobno stvaraju posao, a koordinacija njihova rada
zahtijeva opet nove službenike
5. Oligarhija → Oligarhija je vladavina nekolicine koji svoje položaje rabe u vlastitu
korist; što organizacija postaje veća i birokratiziranija – veća je koncentracija moći u
rukama manjine na visokim položajima
 -trajni skup kulturnih obrazaca i društvenih odnosa koji ispunjavaju funkcije bitne za
grupu ili društvo u cjelini.
To su: - obitelj – služe za zadovoljavanje potreba ljudi, reprodukciju, socijalizaciju, podizanje
potomstva
- ekonomske – služe za proizvodnju i distribuciju dobara i usluga
- političke – služe za zaštitu građana
- rligijske – služe za zadovoljavanje religijskih potreba ljudi
- obrazovne – služe za prenošenje kulturnog i socijalnog nasljeđa

OSNOVNE ZNAČAJKE:
1. propisuju postupke za postizanje ciljeva
2. osiguravaju izvođenje tog postupka
3. jamče postizanje određenih ciljeva
4. nagrađuju i kažnjavaju pojedince za izvršeni zadatak
5. ograničavaju samovolju pojedinca i jamče slobode pojedincima

Institucije znače uspostavljene načine ponašanja

i u tome su slične s društvenim ulogama,ali institucije su obuhvatnije i uključuju mnogo toga
Npr. škola kao institucija obuhvaća puno uloga (učenik, nastavnik, ravnatelj, roditelj, prosvjetni
savjetnik....)
-reguliraju se pomoću normi i imaju veliku važnost za socijalnu strukturu

Tipologiju društva rsdimo na temelju načina osiguravanja sredstava za život.

Društvene strukture i kulture, sociokulturnom evolucijom, postaju tijekom vremena sve
složenije. DRUŠTVA
JEDNOSTAVNA SLOŽENA

PRETPOVIJESNA POVIJESNA MODERNA

Sakupljačka Uzgajivačka: Poljoprivredna

pastirska Uzgajivač Industrijska
ka:
Lovačka hortikultu
rna
 T R A D I C I O N A L N A M O D E R N A

TIPOVI DRUŠTVA:

1. Lovačka i sakupljačka
- pokretljivi su, nejednakost među članovima je mala (po spolu i dobi), svi su srodnici,
preživljavaju lovom, ribolovom i sakupljanjem plodova.(25000 ljudi živi i danas u takvim
društvima-Brazil, Nova Gvineja)
2. Pastirska i poljoprivredna društva
- bave se uzgojem domaćih životinja i obrađivanjem zemlje.
Pastirska: - počinju razlike u moći i bogatstvu ( Mongoli , Arapi)
Poljoprivredna: - zemljoradnja – nastaju stalna naselja, stalna ekonomska i politička veza
među naseljima

3. Društva tradicionalnih država

- rast gradova, nejednakost u bogatstvu i moći kraljeva i careva
- razvoj pisma, znanosti i umjetnosti;Mezopotamija,Egipat, stara Kina, Grčka, Rimsko
carstvo, Inke, Maje, Azteci
4. Industrijska društva
- primjena znanstvenih spoznaja
- novi izvori energije (parni stroj, stroj sa unutarnjim izgaranjem, električna i nuklearna
energija)
- brz tehnološki razvoj
- rad u tvornicama, uredima, život u gradovima
-impersonalnost ( ljudi se ne poznaju), velike organizacije utječu na život pojedinca
- ideje racionalizma, slobode, jednakosti mijenjaju politički krajolik
- rađaju se demokratske institucije
5. Postindustrijsko društvo
- zapošljavanje u tercijarnom sektoru (područje usluga umjesto proizvodnje materijalnih dobara).
- automatizacija (CNC strojevi)-
- rad stvaranje, obrada i distribucija dobara intelektualizirani rad

- naziv za temeljnu promjenu obrazaca kulture i društvenog ponašanja u nekom razdoblju

IZVORI DRUŠTVENIH PROMJENA:

1) fizički okoliš -poplave,potresi
2) stanovništvo -broj,sastav,raspodjela,
3) Invazije i ratovi- čine prilagodbe na nova ponašanja i vjerovanja ili geografska preseljenja
4)Kulturni procesi- nastajanje i nestajanje nekih elemenata
- difuzija- dodir s pripadnicima drugih društava i preuzimanja
njihovih iskustava
-inovacija-nove ideje
5)strukturalni procesi - npr. klasna borba
- pokretači društvenih promjena -socijalizam(Marx)
6)Ideje- mogu biti pokretači društvenih promejna
-Weber- „Protestantska etika i duh kapitalizma“

TEORIJE DRUŠTVENIH PROMJENA:

1. CIKLIČKE
- civilizacije rastu i propadaju slično biološkom organizmu (faze
mladosti,zrelosti,propasti) Oswald Spengler- „Propast zapada“
- životni vijek civilizacije 1000 godina
Pitrim Sorokin -2 oblika kulture:
-ideacijski-cijeni se duhovnost
-osjetilni-cijeni se materijalizam

2.EVOLUCIONISTIČKE
- polaze od toga da se društva razvijaju od jednostavih ka složenima

3. FUNKCIONALISTIČKE
Društveni sustav teži ravnoteži, ali u stvarnosti on je u dinamičkoj ravnoteži (stalno je u
promjeni), stoga razni poremećaji tjeraju sustav na reakciju radi uspostave ravnoteže na
višoj razini.
Iako u neprestalnoj mjeni društvo se održava stabilnim, dostižući nove oblike integracije
- Talcot Parsons – gl. predstavnik
W.F.Ogburn – Teorija o kulturnom zaostajanju - Promjena dolazi iz materijalne kulture,
dok se nematerijalna mora prilagođavati tim promjenama i pri tome uvijek kasni.
4. KONFLIKTNE TEORIJE
Glavni izvori društvenih promjena su napetosti i sukobi među društvenim skupinama.
Marx – Čitava povijest je povijest klasnih borbi

- manje ili više trajan i organiziran napor velikog broja ljudi kojemu je cilj promicanje promjena
u društvuili otpor prema tim promjenama.
U povijesti to su: kršćanstvo, reformacija, prosvjetiteljstvo, pokret za ukidanje ropstva, fašizam i
komunizam...
U suvremenim društvima to su: pokret za zaštitu ljudskih prava, ekološki pokret, pokreti z
arvanopravnost žena, antiratni, antiglobalistički....
Tipovi :
1. Alternativni društveni pokreti – za ograničene promjene( prihvatiti alternativu)
npr. hrvatski populacijski pokret
2. Iskupiteljski ( spasiteljski) pokreti – radikalne, korjenite promjene
-fundamentalistički su – „ponovno rođenje“ i sl...
3. Reformski društveni pokreti:
progresivni – novi i moderni ciljevi ( feministički, pokret za lj. prava....)
konzervativni – povratak tradiciji („nova kršćanska desnica“, pokret za zabranu
pobačaja...)
4. Revolucionarni – teže korjenitim promjenama:
ideološki – teže određenim idejama – Rusija počekom 20.st, Jugoslavija 1945
utopijski ciljevi - komunizam
 Uvod u socijalizaciju
- vrlo bitna, označava središnji društveni proces i doslovno znači
„postati društven“
- proces oblikovanja ljudskog ponašanja pod utjecajem društvene okoline
o označava složen proces učenja kojim – interakcijom sa svojom društvenom
okolinom – usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponašanja prijeko
potrebna za sudjelovanje u životu društva.
o počinje rođenjem, a traje koliko i ljudski život, a najvažnije su prve 3 godine kada
se usvajaju vrijednosti, norme i sustav vjerovanja
o bitna za pojedinca i društvo u cjelini, naime njome pojedinci postaju društvena
bića, a društvo svoje nasljeđe prenosi putem učenja i odgaja na slijedeće naraštaje

POSLJEDICE:
 razvoj ličnosti → osobine ličnosti spoj su životnog iskustva svakog pojedinca i
zajedničkog iskustva socijalizacije u određenoj kulturi
 INTERNALIZACIJA → usvajanje društveno prikladnih i prihvaćenih načina ponašanja
kao prirodnih i normalnih bez vanjske prisile (npr. osobna higijena)
 Razvoj i izgradnja osobnog identiteta i drugih društvenih identiteta

KULTURA I BIOLOGIJA:

1. Biološki determinizam- (Nativizam – lat. natus = rođen) – koncepcija po kojoj su nasljedni

faktori odlučni u razvoju čovjeka. Nasljeđe determinira čovjekove sposobnosti, temperament i
sva ostala svojstva ličnosti, dok je okolina sasvim nebitna.
Socioboilogija zastupa taj stav.

2. Kulturni determinizam – (Empirizam – lat.empiria = iskustvo) – shvaćanje koje ulogu u

razvoju čovjeka pripisuje okolnim faktorima, društvenoj sredini u kojoj je pojedinac rastao.
J.Locke: Čovjek se rađa kao tabula rasa na kojoj okolina preko pojedinačnog iskustva zapisuje ono što hoće.
-pročitati - Margaret Mead: Spol i temperament u tri primitivna društva. str. 84.

TIPOVI SOCIJALIZACIJE:
a) PRIMARNA – ostvaruje se u prvim godinama života i vrlo je bitna
o Sastoji se od učenja govora, razvoju misaonih sposobnosti, internalizaciji
kulturnih vrijednosti i normi, emocionalnoj stabilizaciji te vrednovanju
stajališta
b) SEKUNDARNA – u kasnijem djetinjstvu, u interakciji s drugim ljudima, uvelike se
odvaja paralelno s školovanjem djeteta
o Širi spektar socijalnih vještina , usvajaju znanja o ulogama izvan obitelji
 c) ANTICIPATIVNA – usmjeren na buduće uloge neke osobe, npr. dječje igre s lutkama
usmjerene su na učenje buduće uloge roditelja
d) RAZVOJNA – pojedinac se mora stalno prilagođavati novoj ulozi i okolnostima, npr.
tek vjenčani par (obredi prijelaza olakšavaju taj proces)
e) OBRNUTA – često se u modernim društvima kada se tradicionalna socijalizacija (od
starijih prema mlađima) mijenja u socijalizaciju od mlađih prema starijima – mladi uče
starije
f) RESOCIJALIZACIJA – preodgoj, kada promjene uloga zahtijevaju učenje potpuno
novih obrazaca ponašanja
o totalne institucije – štičenici podvrgnuti intenzivnim ili ponižavajućim
postupcima resocijalizacije

ČIMBENICI SOCIJALIZACIJE:
1. OBITELJ – najznačajniji čimbenik socijalizacije; izgrađuju se glavne crte osobnosti
2. ŠKOLA – ima ulogu podučavanja mladih određenim znanjima i vještinama
3. GRUPA VRŠNJAKA – osjećaj neovisnosti; dobivanje neformalnog znanja
4. MASOVNI MEDIJI – pružaju mnogo informacija; teško je odrediti koliki je socijalni
učinak
5. OSTALI – religijske organizacije, vojska, rekreacijski klubovi, društveni pokreti →
RAD

- obuhvaća pojmove vlastitog ja (osobnosti), osobni identitet i socijalni identitet → oni

čine društvene procese

značenje riječi identitet:

- dolazi od lat. idem = isto
- ima dva značenja:
o potpuno istost, istovjetnost (ovo je identično onom)
o osebujnost, osobitost (nekog ili nečeg) koja obuhvaća stalnost kroz vrijeme

glagol identificirati:
- klasificirati, svrstati ljude ili stvari
- identificirati se = povezati ili poistovjetiti se s nekim ili nečim (npr. identificirati se s
filmskim junakom, ideologijom, grupom...)

SOCIJALNI IDENTITET
- predstavlja način na koji pojedinci i skupine uspostavljaju razliku u svojim odnosima
prema drugim pojedincima i skupinama
- obuhvaća i ono individualno (jedinstveno) i ono kolektivno (zajedničko) zato jer je oboje
socijalno
- individualni identitet – naglašava razliku u odnosu na druge pojedince, dok kolektivni
identitet naglašava sličnost među pojedincima

PRIMARNI I SEKUNDARNI IDENTITET

1. Primarni identitet – javlja se u toku primarne socijalizacije

tu ubrajamo:
- osobnost – osjećaj vlastitog „ja“, ljudskost koja se izgrađuje iznutra, u interakciji s
drugima
 - rod (spol) – muški i ženski, pri čemu:
o SPOL – označava anatomske, biološke i tjelesne karakteristike muškaraca i žena, a
povezan je s biološkom reprodukcijom i spolnim ponašanjem
o ROD – kulturno određen, simbolički izraz te biološke razlike, odnosi se na razlike u
identitetu, stavovima i djelovanjima povezanim u društveno definiranim shvaćanjima
muškosti i ženskosti
- srodstvo – srodnička grupa smješta pojedinca u mrežu društvenih odnosa (davanje
imena, inden. pojedinca s obzirom na zajedničke pretke i sadašnje srodnike, određivanje
prava i dužnosti koje donosi pripadnost srodničkoj grupi)
- etnicitet – kolektivni identitet koji može imati veliki utjecaj na individualno iskustvo;
uključuje i rasnu pripadnost
o Naglašava kolektivne sličnosti u razlici prema drugim etničkim grupama

2. Sekundarni identitet – usvaja se tijekom sekundarne socijalizacije, izgrađuju se na temeljima

primarnog identiteta
- ubrajamo:
o ZANIMANJE (klasični id.) – zapošljavanjem ljudi zauzimaju klasičan položaj te
stječu određenu predodžbu o sebi
o IDENTITET povezan sa stilom života i potrošnje – određen medijima i reklamnim
porukama (npr. hip-hoperi, nogometni navijači)

3 RAZINE IDENTITETA:
Eng. sociologinja Harriet Bradley - „Razlomljeni identitet“
- PASIVNI IDENTITET → „potencijalni identitet“
o Oni proizlaze iz odnosa u društvenom životu (klasnih, rodnih...) u koji su ljudi
uključeni, ali nisu posebno svjesni tih identiteta, a niti ih aktivno izražavaju osim u
iznimnim situacijama (npr. pripadnost klasi)
- AKTIVNI IDENTITET → oni identiteti kojih su ljudi svjesni i koji čine temelj njihovih
akcija
o to su pozitivni elementi za samoidentifikaciju pojedinca, premda nije nužno da o sebi
mislimo u okviru jednog identiteta
o aktivna identifikacija se često javlja kao obrambena reakcija na negativnu definiciju
ili diskriminaciju
- POLITIZIRANI IDENTITETI – oni koji čine stalniju osnovu za djelovanje i gdje ljudi
stalno misle o sebi u terminima nekog identiteta
o izgrađuju se političkim djelovanjem i daju osnovu za kolektivno djelovanje tj.
organiziranje usmjereno na obranu ili promicanje prava grupe

- DRUŠTVENO DJELOVANJE – ponašanje usmjereno prema drugim ljudima ili se odvija

pod utjecajem drugih ljudi.
- SOCIJALNA INTERAKCIJA – obostrano i uzajamno utjecanje dviju ili više osoba na
međusobno ponašanje. Sastoji se od međuigre naših vlastitih i akcija drugih ljudi.
- DEFINICIJA SITUACIJE – način na koji shvaćamo i interpretiramo neposredne okolnosti u
kojima se nalazimo. Definirati akciju znači dati joj ime (npr.rat, siromaštvo, pedofilija,
humanitarno djelo, štrajkanje, .........)
- TEORIJE SOCIJALNE INTERAKCIJE:

 SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM – temelji se na tome da ne reagiramo izravno na

slike, zvukove i druge osjete iz svoje fizičke okoline, nego ih interpretiramo, pridajemo
im značenje i ponašamo se na osnovi toga. Definicije koje dajemo se sastoje od simbola.
Smatra da pomoću tih definicija konstruiramo društvenu stvarnost, te da je usklađeno
djelovanje ljudi posljedica svjesnog napora sudionika interakcije.
 - Thomasov teorem – „Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu, ona je realna u svojim
posljedicama“- to znači da ljudi reagiraju na simbol kao i na značenje koje on nosi.

 DRAMATURŠKI PRISTUP – začetnik mu je Goffman, koji promatra društveni svijet

kao neku vrstu prirodnog kazališta, u kojem smo svi istovremeno glumci i publika.
Redovita aktivnost u životu je predstavljanje sebe. Želeći da nas drugi vide u pozitivnom
svjetlu, nastojimo kontrolirati svoj izgled i ponašanje. Taj proces se zove upravljanje
dojmom o sebi. Goffman razlikuje prednji i stražnji plan. Prednji plan je pozornica, gdje
upravljamo dojmom o sebi, a u stražnjem planu se opuštamo i ponašamo suprotno dojmu
koji smo htjeli izazvati kod publike.
 ETNOMETODOLOGIJA – proučavanje načina i postupaka koje obični ljudi koriste u
svakodnevnom životu da bi dali smisao onom što drugi čine ili kažu. Temelji se na tome
da se mi u svakodnevnom životu ponašamo kao da je stvarnost nešto čvrsto, zadano i
jasno definirano, te da u pozadini naših interakcija stoji očekivanje da će drugi sudionici
poštovati nepisana pravila koja se podrazumijevaju.
 TEORIJA SOCIJALNE RAZMJENE - opisuje naše sudjelovanje u interakciji kao
neku vrstu socijalnog knjigovodstva kojim unosimo red u odnose s drugim ljudima
odmjeravajući troškove i profite. Za nagrade smo se spremni izvrći trošku, troškove
nastojimo izbjeći, a profiti su nagrade minus troškovi. Dokle god sudionici izvlače neki
profit iz odnosa, odnos će se nastaviti. Ta socijalna razmjena pretpostavlja normu
recipročnosti – društveno pravilo koje tvrdi da trebamo pomoći onima koji nam pomažu.

– proces kojim ljudi jedni drugima prenose informacije, ideje, stavove i mentalna stanja.
Dijeli se na verbalnu i neverbalnu.

- verbalna: ljudski jezik, govor

- neverbalni komunikacijski sistemi –
 GOVOR TIJELA – pokreti ruku, osmijesi, grimase.
 PARAJEZIK – vokalne značajke govora – visina glasa, jačina, tempo.
 DODIR – fizički kontakt – dodir, lupkanje po ramenu, grljenje, rukovanje.
 - poštivanje pravila i normi pretpostavka je uređenog društvenog života
- većina ljudi postupa u skladu s očekivanjima, zahtjevima i zabranama svog društva,
međutim kada se pojavi odstupanje od društvenih pravila, javljaju se mehanizmi socijalne
kontrole

- SOCIJALNA KONTROLA → skup sredstava kojima osiguravamo poštivanje normi

većine članova društva
- Naime, socijalizacija nije potpuna i savršena; znači da pojedinci na različite načine
interpretiraju norme tako da je potpuno konformiranje praktički nemoguće
- Kada dođe do prevelikog odstupanja od normi, onda društvo koristi sankcije
- SANKCIJE:
svaka reakcija drugih na ponašanje pojedinca ili grupe koja za cilj ima osiguranje
poštivanja normi:
o pozitivne (nagrade)
o negativne (kazne)
o formalne (nagrade ili kazne koje dodjeljuje neko službeno tijelo npr. dobivanje
diplome, ukor, otkaz...)
o neformalne (spontane, manje organizirane; npr. špotanje...)

- preveliko odstupanje od normi dovodi do devijantnog ponašanja (lat. de...via – put)

o u svakodnevnom govoru devijantnost znači skretanje s prihvaćenog puta
- DEVIJANTNOST – ona djela koja ne podliježu normama i očekivanjima članova nekog
određenog društva
o Ponašanje koje preko prihvatljive mjere odstupa od normi što ih većina članova
prihvaća
o Činjenica je da takvo ponašanje izaziva neprijateljske reakcije i negativno se
vrednuje
o Devijantnost je ipak relativan pojam, što će reći da su postupci devijantni samo
u odnosu na norme nekog određenog društva i nekog trenutka u povijesti

TIPOVI DEVIJANTNOSTI:
1. zločin i maloljetna delikvencija
2. ilegalna uporaba droga
3. prostitucija
4. samoubojstvo (suicid)
5. alkoholizam
6. duševne bolesti
7. homoseksualizam

Društvene funkcije devijantnosti (97.str)

POZITIVNE FUNKCIJE DEVIJANTNOSTI ZA DRUŠTVO –

 devijantnost može služiti promicanju društvene konformnosti
 svaki put kad ljudi osude devijantnost, pojašnjavaju i učvršćuju neku društvenu normu
 grupa se osnažuje usmjeravanjem pažnje na devijantnost
 devijantnost može biti katalizator promjene
1. TEORIJA STRUKTURALNOG PRITISKA
 Robert Merton – američki sociolog
o Proučavao je američko društvo i uočio je da je za veliki broj Amerikanaca
materijalno bogatstvo postalo glavni kulturni cilj, međutim malobrojna su
dozvoljena sredstva kao npr. dobro obrazovanje pa dobro plaćen posao, opće
prihvaćeni za postizanje tog cilja

 Oni pojedinci koji su prihvatili novac kao glavno mjerilo životnog uspjeha, a nemaju
pristupa dozvoljenim sredstvima, osjećaju jak pritisak prema devijantnosti; oni ne mogu
postići kulturno prihvaćeni cilj kulturno prihvaćenim sredstvima

 5 tipova prilagodbi na anomiju:

o KONFORMNOST → ljudi prihvaćaju ciljeve i dozvoljena sredstva
o INOVACIJA → ljudi prihvaćaju ciljeve, ali odbacuju dozvoljena sredstva
o RITUALIZAM → ljudi odbacuju ciljeve, ali uporno ostaju pri postojećim
sredstvima (čest primjer - birokracija)
o POVLAČENJE → ponašanje karakteristično za ljude koji su „ispali“ iz društva
(beskućnici, kriminalci...) – ljudi odbacuju ciljeve i sredstva
o POBUNA → ljudi odbacuju i ciljeve i sredstva, ali ih zamijenjuju novim
pravilima, normama, ciljevima – tu spadaju svi radikalni društveni pokreti

 Prema tome, Merton dokazuje da devijantnost ne potječe iz pataloške ličnosti nego iz

kulture i strukture samoga društva

2. TEORIJA KULTURNE TRANSMISIJE

- govori o tome što se uči i od koga se uči
- govori da postoji sličnost između načina na koji se uči normalno ponašanje i između
načina na koji se uči devijantno ponašanje.- taj se fenomen zove diferencijalna
asocijacija
-neke će društvene grupe podržavati devijantno ponašanje dok druge to neće činiti, tako
da se pojedinci identificiraju sa nositeljima kriminalnih normi(kriminalcima pa postaju i
sami kriminalci)

2. KONFLIKTNA TEORIJA DEVIJANTNOSTI

- Polazi od suprostavljenih interesa različitih društvenih grupa (klasnih, rasnih, vjerskih,
etničkih, spolnih) pa i velikih organizacija
- Govori nam da moćne društvene grupe kontroliraju zakone i nastoje vlastite vrijednosti i
norme nametnuti svima drugima (ostatku društva)
- U kapitalističkom društvu većina prekršaja zakona odnosi na povrede vlasništva npr.
pljačka, krađa, itd., dok je u manjoj mjeri zastupljen kriminal velikih organizacija
(poduzeća)
- Najčešća kazna za 1. vrstu prekršaja je zatvor, a za 2. vrstu češća je novčana kazna
- ZAKLJUČAK: Zakon očito nije jednak za sve, već promiče interese moćnih društvenih
grupa
3. TEORIJA ETIKETIRANJA
 Sa interakcionalističkog stajališta
 Po toj teoriji neki pojedinci bivaju označeni kao devijantnima, s vremenom se počnu tako
osjećati i ponašati
 KARAKTERISTIKE:
o Nijedan čin sam po sebi nije devijantan, već ono loše u nekom činu proizlazi iz
načina na koji ga drugi doživljavaju
o Svi se ljudi u manjoj ili većoj mjeri ponašaju devijantno, tako da ne postoji
podjela na dobre ili loše tj. normalne i devijantne
 PRIMARNA DEVIJANTNOST – pojava koja krši društvena pravila, ali
proizlazi nezapaženo od djelovanja socijalne kontreole
o Devijantnost ovisi o tome koja pravila društvo izabire, u kojim prigodbama i
prema kojim ljudima provodi (bogati → siromašnima; stariji → mlađima)

 SEKUNDARNA DEVIJANTNOST – reakcija pojedinca ili grupe na

reakciju društva, pojedinac dobiva status devijantne osobe i onda se tako
ponaša
o Osobe etiketirane kao devijantne najčešće su odbačene i izolirane od ostatka
društva i tjera ih da potraži društvo sebi slično. Sudjelovanjem u devijantnoj
subkulturi oni rješavaju frustrirajuće situacije i pronalaze emocionalnu podršku,
na taj način oni učvršćuju devijantnu sliku o sebi i oslabljuju veze s tzv.
normalnim dijelom društva

Ponašanje više osoba na istom mjestu i u isto vrijeme pri čemu ponašanje nije bilo unaprijed
planirano ni organizirano

KARAKTERISTIKE:
a) ograničena soc. interakcija – privremeno okupljanje
b) nejasne soc. granice – ljudi nemaju osjećaj pripadanja jedni drugima
c) nekonvencionalne i slabe norme – oblici kolektivnog ponašanja nastaju i nestaju bez
uspostavljanja čvršće strukture, a mogu poprimiti i posve nekonvencionalne norme (npr.
skupina navijača uništava imovinu...)

OBLICI:
RASPRŠENO (DISPERZIVNO) – lat. dispergere
- obuhvaća događaje koji su relativno spontani, kratkotrajni, bez jasnog cilja i labavo
strukturirani

GLASINE
- neprovjerene informacije koje se prenose neformalno usmenim putem javljaju se u
neizvjesnim vremenima (kada nedostaje provjerene informacije); odnose se na teme od
širokog javnog interesa
o Trač se odnosi na privatni život nama poznatih osoba
 MODA I MODNE LUDOSTI
- podrazumijeva široko prihvaćanje neke novosti u određenom području života (auti,
umjetnost, odjeća, ukrašavanje...); opća karakteristika modernih društva i njihovih pojava
sociolozi objašnjavaju s dva razloga:
o Moderna društva su orijentirana prema budućnosti
o Oznaka statusa i prestiža
- Moda se javlja na vrhu društvene ljestvice, postaje popularno gotovo cijelom društvu i
ubrzo biva zaboravljena
- Modne ludosti su kratkotrajno i odušev. prihvaćanje neke novosti; najpodložniji su
adolescenti → npr. piercing, tetovaža, Rubikova kocka

PANIKA i MASOVNA HISTERIJA

- oblici ponašanja s mogućim ozbiljnim posljedicama; iracionalno ponašanje povezano s
vjerovanjima, glasinama i strahovima

Strahovi današnjice:
1. Svinjska gripa
2. Terorizam
3. Globalno zatopljenje
4. Ebola, Sars, Ptičja gripa
5. Hrana
6. Pretilost kod djece
7. SIDA
8. Tehničke katastrofe
9. Prirodne katastrofe
KONVERGIRAJUĆE 10. Zlostavljanje u obitelji
- GOMILA – privremeno okupljanje većeg broja
ljudi koji imaju zajedničko središte pozornosti i snažno uzajamno utječu jedni na druge

4 TIPA GOMILA, s obzirom na emocionalnu uključenost sudionika:

1. SLUČAJNA GOMILA → grupa ljudi koja se grupira radi nekog zajedničkog cilja (npr.
svjedoci prometne nesreće)
2. KONVENCIONALNA GOMILA → uz zajednički cilj ima i određena pravila
ponašanja (npr. publika, ljudi na pogrebu, studenti na predavanju)
3. EKSPRESIVNA GOMILA → nema vanjski cilj; već je smisao okupljanja je samo
okupljanje (npr. karneval)
4. AKTIVNA GOMILA → uz vanjski cilj ima i naglašenu akciju; često se gubi
samokritičnost i kontrola što dovodi do podčinjavanja pojedinca
o Reagiranje na temelju emocija

PODSKUPINA FLASH-MOB → gomila koja se okuplja bez najave, bez očitog razloga i
nakon što se izvede potpuno besmislen čin, razilaze se svatko na svoju stranu (nakon nekoliko
minuta)

Zajedničke karakteristike gomile:

a) sugestibilnost
b) deindividualizacija
c) osjećaj neranjivosti
DRUŠTVENI POLOŽAJI
- mjesto koje pojedinac ima u socijalnoj strukturi
- elementi od kojih se sastoji društvena struktura (npr. struktura moderne obitelji sastoji se
od položaja majke, oca i djece, ali isto i od položaja supružnika i braće, tj. sestara)
- pomažu nam da odredimo mjesto jedni drugih i uklopimo se na vlastito mjesto u društvu
- nisu svi položaji jednaki → onaj društveni položaj koji je vrednovan tj. rangiran više ili
niže na nekoj ljestvici vrijednsoti naziva se DRUŠTVENI ili SOCIJALNI STATUS
o status je jedan od glavnih elemenata društvene stratifikacije – u modernom
društvu, pojedinac ima status po zanimanju (odvjetnik, vozač), obiteljski status,
spolni status (M – Ž)
 status je definiran kulturom
 razlikujemo:
1. pripisane (askirbirane)
2. postignute društvene položaje

1. PRIPISANI DRUŠTVENI POLOŽAJ

- Onaj koji društvo dodjeljuje pojedincu bez obzira na sposobnosti, napore, izbor ili
rezultate
- Obično je određen u trenutku rođenja
- Glavni kriteriji pripisivanja položaja su dob i spol, a ostali kriteriji su: etnička, vjerska
i rasna pripadnost te srodstvo i obiteljsko podrijetlo
- Pripirisvanje društvenih položaja → izvor društvenih nejednakosti (npr. Kastinski sustav
u Indiji i apartheid u Južnoafričkoj Republici)

2. POSTIGNUTI POLOŽAJ
- Rezultat je osobnih sposobnosti, talenta, znanja, upornosti ili izbora
- Glavni kriterij postizanja položaja → individualno postignuće
- U stvarnosti – postignuće nikad nije jedini kriterij za društveni položaj, jer je pristup
društveno poželjnim položajima vrlo često zasniva na pripisivanju
- S obzirom na zauzimanje društvenih položaja razlikujemo 2 tipa društva:
o STRATIFIKACIJSKI TIP – prevladavaju pripisani položaji koji određuju
funkciju koju će pojedinac obavljati npr. feudalno društvo s nasljednim
plemstvom
o FUNKCIONALNI TIP – prevladavaju postignuti položaji, funkcija koju
pojedinac obavlja određuje njegov društveni položaj, npr. moderna društva
2 oblika društvene nejednakosti:

1. DRUŠTVENA DIFERENCIJA
- oblik društvene nejednakosti koji nastaje iz toga što članovi društva obavljaju različite
djelatnosti i imaju različite uloge
- načelno ne postoji podjela na više i niže skupine već se ovdje radi o usporednom
postojanju različitih radnih i profesionalnih skupina
- naglašava različitost među ljudima, ali ne nejednakost
- društvena diferencija odnosi se na posve osobna obilježja tipa dob, spol, izgled, talent,
razina inteligencije...

2. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA (lat. stratum – sloj)

- definiramo kao strukturiranu, relativno stabilnu i trajnu nejednakost među skupinama
ljudi u društvu
- ovdje se radi o hijerarski – poredanim društvenim skupinama jedna iznad druge, obično
na temelju količine bogatstva, ugleda i moći
- karakteristike stratifikacije:
o društvena stratifikacija odnosi se na skupine ljudi, a ne na pojedince
o strukturirani oblik nejednakosti = uređena (ustrojena) prema nekom obrascu
(vjerskom, etničkom...)
o relativno trajna nejednakost → vrlo se sporo i teško mijenja
o skup ideja koje objašnjavaju nejednakost

postoje 2 razlike između diferencijacije i stratifikacije:

 društvena stratifikacija nužno podrazumijeva i diferencijaciju, ali društvena
diferencijacija može postojati bez stratifikacije kao što je bio slučaj u prvim zajednicama
 društvena diferencijacija se odnosi na razlike među pojedincima, dok se stratifikacija
nužno odnosi na skupine

ROPSTVO – ekstremna nejednakost, pojedinci posjeduju druge ljude; uvjeti vlasništva nad
robovima razlikuju se tijekom povijesti

KASTE – na Indijskom potkontinentu

- 4 kategorije s različitim društvenim ugledom i na dnu „nedodirljivi“;
- povezano s hinduističkom religijom;
- brakovi između kasta su zabranjeni

STALEŽI – značajka europskog feudalizma; plemstvo → svećenstvo → kmetovi, seljaci,

obrtnici, trgovci
- nije tako strogo određeno kao kaste
KLASE – bitno različite od prije navedenih
a) nisu uspostavljene na religijskoj ili zakonskoj osnovi; granice između klasa nisu strogo
određene
b) pripadnost klasi moguće je individualno postići, moguć je prijelaz iz jedne u drugu
c) zasnivaju se na ekonomskim razlikama
d) nisu određene osobnim odnosima obveza i dužnosti nego neosobnim (impersonalnim)
odnosima kao što su novčani sistem ili različiti uvjeti rada

1. Funkcionalističke teorije stratifikacije

- bave se funkcijom društvene stratifikacije, njezinim doprinosom održavaju i dobrobit
društva
- stratifikacija nužna i univerzalna
- stratifikacijski sistem nastaje tako što društvo propisuje razne ciljeve za razne pojedince i
skupine ljudi
- u svakom društvu stoga postoje različiti društveni položaji pri čemu su neki važniji za
opstanak i očuvanje od drugih → iz raznih položaja slijede i nejednake nagrade (u
protivnom, društvo bi bilo neuspješno i ne bi motiviralo najsposobnije da vrše najvažnije
poslove)
- moto: „Čini ono što se o tebe očekuje, pa ćeš steći položaj i privilegije.“

- Kritika:
o U modernom kapitalizmu ovaj pritisak društva vodi pojedinca do anomije
o Otvorenost društvenog sistema je lažna svijest jer nemaju svi iste šanse da razviju
svoje sposobnosti i steknu nagrade

2. Konfliktne teorije stratifikacije

- glavni kriterij stratifikacije, prema Marxu, je odnos prema sredstvima za proizvodnju i s
tim povezan način pripisivanja
- u kapitalističkom društvu Marx razlikuje 2 klase:
o kapitalisti – vlasnici sredstava za proizvodnju, koji prisvajaju profit
o proleterijat (radnička klasa) – njihovo jedino vlasništvo je radna snaga koju
moraju prodati da bi zaradili za život, a za svoj rad primaju nadnice
- te su 2 klase u neprestanom konfliktu, koju Marx naziva klasnom borbom,
zbog čega dolazi do eksploatacije radničke klase
- tijekom radnog dana, radnici proizvedu više nego što dobivaju zauzvrat u nadnici
- kapitalisti tako stječu dobit na štetu radničke klase jer prisvajaju dio vrijednosti bez
naknade. Taj višak vrijednosti (Razlika između vrijednosti robe i plaće) čini profit kojim
vlasnik raspolaže
- to proturječje kapitalizma čini klasnu borbu u kojoj proleterijat postaje sve svjesniji
svojih interesa, a to je ukidanje društvene nejednakosti i nepravde.

- Kritika:
 o Marxu se zamjera ekonomski determinizam – objašnjenje društvene stratifikacije
isključivo iz ekonomskih razloga
o Odnosi se na promjene u klasnoj strukturi od Marxova vremena do danas –
srednji sloj porasta i danas postoji čitava ljestvica klasa
o Nastankom socijalističkih društava u 20.st. ostao je veliki stupanj nejednakosti
(zasnovanoj na političkoj moći)

2. Teorija stratifikacije Maxa Webera

- Polazi od Marxove teorije, ali je razrađuje
- 2 glavne razlike između Marxove i Weberove analize stratifikacije:
o u stvaranju klasa, bitni su i drugi činitelji, uz posjedovanje ili neposjedovanje
kapitala, a to su konačne razlike u ekonomskoj dobiti koje su dovoljne da
proizvedu razlike klase
 te se razlike odnose na vještine, kvalifikacije i obrazovanje
o uz ekonomsku postoje još 2 ravnopravne dimenzije stratifikacije – socijalna i
politička
 dakle kao oblici stratifikacije u modernim društvima uz klase, javljaju se
još i statusne grupe i političke stranke

Uzroci stratifikacije su: MATERIJANO BOGATSTVO, UGLED I MOĆ

- Prema tim uzrocima Weber razlikuje 3 tipa društvenih poretka u kojima dolazi do
stratifikacije:
1. Ekonomski poredak (KLASE)
 Odnosi se na način raspodjele proizvoda i usluga u društvu
 Klasu čini skupina ljudi koji imaju sličan položaj u tržišnoj privredi, dobivaju slične
ekonomske nagrade i imaju slične životne šanse

2. Socijalni poredak (STATUSNE GRUPE)

 Odnosi se na način raspodjele društvenog ugleda ili statusa
 Razlike u statusu nisu nužno povezane s ralikom u ekonomskom položaju npr.
osiromašeni plemić može zadržati visok status, a novoobogaćeni skorojević ne mora ga
nikad steći, unatoč bogatstvu
3. Politički poredak (POLITIČKE STRANKE)
 Odnosi se na način raspodjele političke moći u društvu
 Stranka je društvena grupa usmjerena k stjecanju društvenih moći – članovi stranke imaju
zajedničke interese i ciljeve koje nasoje provesti unatoč otporu društvenih grupa

- Weberova teorija stratifikacije ublažava Marxov ekonomski determinizam i pokazuje da

je stratifikacija više dimenzionalna pojava
 - Znači pomicanje grupa ili pojedinaca između različitih socioekonomskih položaja

2 su glavna oblika mobilnosti:

 VERTIKALNA MOBILNOST – znači pomicanje prema gore ili dolje na
stratifikacijskoj ljestvici (povećanjem, tj. smanjenjem bogatstva / prestiža / moći)
 HORIZONTALNA (lateralna) MOBILNOST – označava kretanje u prostoru npr.
selidbe u drugi grad ili regiju, ili migracije u inozemstvo

Ti se oblici mobilnosti često kombiniraju, npr. mladi nezaposleni stručnjak iz velikog grada
zapošljava se u malom mjestu

Razlikujemo 2 načina proučavanja socijalne mobilnosti:

 Unutargeneracijska (intragen.) mobilnost – proučava karijeru pojedinca tj. koliko se
on pomicao naviše ili na niže tijekom svog radnog vijeka
 Međugeneracijska (intergen.) mobilnost – uspoređuju društveni status roditelja i djece,
npr. u kojoj mjeri djeca imaju isti tip zanimanja kao njihovi roditelji

S obzirom na mogućnost mijenjanja društvenog položaja razlikujemo:

 Otvorena (meritokratska) društva – čine društva u kojima se položaji relativno lako
mijenjaju, tj. u kojima je mogućnost vertikalne mobilnosti dosta velika (npr. klasni sustav
ind. Društava)
 Zatvorena društva – otežavaju i ograničavaju mobilnost jer se društveni položaji
najčešće nasljeđuju (npr. Kastinski sustav u Indiji)

Socijalna mobilnost u modernim društvima:

- veću mobilnost u modernim, industrijskim društvima uvjetuje prije svega, tehnološki
razvoj, zatim otvaranje novih radnih mjesta, različite stope fertiliteta u pojedinim
klasama, razvoj obrazovnog sustava dostupnog svima i smanjenje važnosti pripisanih
položaja
- ovdje, dakle stopa mobilnosti ovisi više o društvenim nego o individualnim činiteljima

STRUKTURALNA MOBILNOST – je naziv za mobilnost koja je ovisna o društvenim

činiteljima
- sa strukturalnom mobilnošću povezano je razlikovanje apsolutne i relativne mobilnosti
APSOLUTNA MOBILNOST – postotak je pojedinca u nekoj kategoriji koji su bili mobilni
(uzlazno ili silazno)
- posljedica je promjena u strukturi zanimanja modernih društava (npr. djeca nadilaze
svoje roditelje u obrazovanju, prestižu zanimanja i prihode)

RELATIVNA MOBILNOST – odnosi se na šanse za mobilnost jedne grupe u odnosu na drugu

- izračunava se statistički kao koeficijent vjerojatnosti (kad je koeficijent „1“ imamo
perfektnu mobilnost tj. potpunu otvorenost – klasno polazište roditelja nema nikakvog
utjecaja na klasno odredište pojedinca)
 OBITELJ
- sociologija obitelji ukazuje na značaj obitelji na društvo
- najstarija i najvažnija među društvenim institucijama i u svim vrstama društva
- ona čini osnovu društvenu jedinicu

u proučavanju obitelji razlikujemo 2 shvaćanja:

1. TRADICIONALNO SHVAĆANJE OBITELJI
- 2 karakteristike:
o Obitelj je univerzalna društvena institucija koja postoji u svim društvima
o Obitelj se smatra pozitivnom kako za pojedinca tako i za cjelinu

2. NOVA SHVAĆANJA OBITELJI

a) Obitelj nije neizbježna – društvo može biti bez obitelji, 2 primjera:
- 1. primjer – „Crna obitelj Novog svijeta“
 Centralna Amerika, Antili – MATRIFOKALNE obitelji (čini ju žena i o
njoj ovisna djeca, vlastita ili usvojena)
- 2. primjer – Izraelski kubici – oko 4 % Izraelaca živi u otprilike 240 kibuca
 SOCIJALNI ODNOSI – ravnopravnost spolova, roditelji i djeca žive
odvojeno – sva se djeca prihvaćaju i odgajaju kao djeca kibuca,
monogamni brakovi
 EKONOMSKI ODNOSI – glavna grana privrede – poljoprivreda;
članovi kibuca zajedno posjeduju kapital i imovinu, svaki supružnik radi
za kibuc kao cjelinu i dobiva svoj udio proizvedene robe i usluga
b) Kritiziraju instituciju obitelji – u toku 60-ih godina 20.st.. feminstički pokret osuđuje
ulogu žene u njoj (žena – majka, odgajateljica, kućanica, itd.)

Je li obitelj univerzalna?
- George Peter Murdock, američki antropolog, analizirao je instituciju obitelji u širokoj
skali društava – na uzorku od 250 tipova društava (od malih lovačkih i sakupljačkih
horda do industrijskih društava velikih razmjera)
- Zaključio je:
 Obitelj je prisutna u svim društvima, samo je njezina struktura drugačija
 Definirao je obitelj: „Obitelj je društvena skupina koju karakterizira
zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Ona uključuje
odrasle članove oba spola, od kojih najmanje dvoje, održavaju društveno
odobrenu spolnu vezu, i jedno ili više djece, vlastite ili usvojene.“

- U hrvatskom jeziku – uz riječ obitelj postoji i riječ PORODICA

- Razliku u značenju možemo uspostaviti po tome što riječ obitelj dolazi od glagola
obitavati, tj. živjeti zajedno, dok se riječ „porodica“ odnosi na srodstvo
1. SASTAV OBITELJI
NUKLEARNA (atomska, inkosna) OBITELJ
- roditelji (biološki i socijalni) + djeca (biološka i posvojena)
- karakteristična za moderna industrijska društva
- 2 TIPA:
o Obitelj ORIJENTACIJE – ona u kojoj se rađamo
o Obitelj PROKREACIJE – ona koju stvaramo

PROŠIRENA OBITELJ
- od nekoliko generacija srodnika; povezano zajedničkim precima
- 2 TIPA:
o VERTIKALNA – „3. generacija“ (baka i djed)
o HORIZONTALNA – generacijska

MODIFICIRANO PROŠIRENA OBITELJ

- od srodnički povezanih obitelji koje međusobno surađuju, ali zadržavaju svoju
samostalnost. Taj srodnički život umanjuje osjećaj nesigurnosti; posebno u vezi s
egzistencijalnim momentima počevši od rođenja djeteta, vjenčanja, bolest, starost, smrt

2. NASLJEĐIVANJE
a) PATRILINEARNO – priznavanje podrijetla potomaka i nasljeđivanje imovine po
očevoj liniji
b) MATRILINEARNO – priznavanje potomaka i imovine po majčinoj liniji (npr. Židovi)
c) BILINEARNO – podjednako zastupljeno (majka/otac)

3. OBITAVANJE
a) PATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji mladoženje
b) MATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji nevjeste
c) NEOLOKALNO – par će živjeti neovisno o rodbini i srodstvu, novi stan i mjesto
obitavanja (npr. „baka-servis“)

4. ODNOSI MOĆI
a) PATRIJARHALNA – autoritet (pravo donošenja najvažnijih odluka) ima otac, tj.
nastariji muškarac
b) MATRIJARHALNA – autoritet ima majka, kada umre otac ili kod razvoda braka
c) EGALITARNA – jednaka raspodjela moći (između oca i majke); posljedica većeg
stupnja obrazovanja žene i emancipacije tj. demokratskog ozračja (pristup tržištu rada)
1. REGULACIJA SPOLNOG PONAŠANJA
- izbjegavanje incesta, znači izbjegavnje spolnih odnosa među najbližim srodnicima, a
pogotovo unutar nuklearne obitelji
- kraljevski incest – među pripadnicima vladajuće grupe (u Egiptu, na Hawaima, kod Inka)

postoje 3 objašnjenja zabrane incesta:

- SOCIO-KULTURNO OBJAŠNJENJE
o ponudio je antropolog Bronislav Malinowski
o takvi bi odnosi među članovima nuklearne obitelji izazvalo ljubomoru i kaos te bi
uništila temeljnu strukturu društva
o Claude Levy-Strauss [Levi-Štros] – zabrana znači prijelaz ljudkse vrste iz prirode
u kulturu; stvara veze i saveze između različitih ljudskih grupa (partneri izvan
obitelji)
- BIOLOŠKO OBJAŠNJENJE
o genetska malformacija vjerojatnije ako su roditelji u bliskom srodstvu
- PSIHOLOŠKO OBJAŠNJENJE
o Edward Westermarck – „nezainteresiranost zbog bliskosti“ jer su od najranijeg
djetinjstva odgajani zajedno
 Izraelski kibuci – potvrda teorije

- egzogamija – kulturno pravilo koje zabranjuje brak unutar srodničke grupe; bitno
svojstvo integracije društva

- endogamija – pojava sklapanja braka unutar pojedine grupe

o u Indiji unutar iste kaste; u Europi se aristokracija ženila unutar aristokratskih
krugova (same sebe)
o tipično za rasne, etničke, vjerske skupine; društvene klase

2. REPRODUKTIVNA FUNKCIJA OBITELJI

- najznačajnija i nezamjenjiva funkcija za održanje društva
- provodi se u skladu s populacijskom politikom
- Zakon o obitelji – regulira tu problematiku (populacijske ili depopulacijske mjere)

3. SOCIJALIZACIJSKA FUNKCIJA OBITELJI

- na taj način obitelj djeluje kao posrednik između pojedinca i šire društvene okoline
- u obitelji se uči i društveno prihvatljivo ponašanje (odnos prema starijima, odgovornost,
usponi i padovi...)
- odrastanjem, utjecaj na dijete dolazi sve više iz vanjskog kruga, što se može izraziti kao
sukob generacija

4. SKRB, ZAŠTITA I EMOCIONALNA POTPORA

- potomstvo ostaje na skrbi djeci
- obitelj je glavno mjesto gdje se ta skrb ostvaruje, osim toga ljudi kao društvena bića
imaju emocionalne potrebe koje mogu zadovoljiti samo u interakciji s drugima – obitelj –
gl. mjesto za intimne odnose
- zdravi obiteljski odnosi → stabilnost
5. PRIDAVANJE DRUŠTVENOG POLOŽAJA
- svaka obitelj smješta svoje članove u određenu mrežu društvenih odnosa, tako pripisujući
svakom članu poseban društveni status
- tako se dijete uči odnosima s roditeljima, rođacima i prijateljima
- osim toga dijete postaje svjesno da pripada određenoj etničkoj, vjerskoj i rasnoj skupini
što onda utječe na njegovu daljnju socijalizaciju

- društveno odobrena spolna zajednica dviju ili više osoba

2 OBLIKA:
- MONOGAMIJA (1 muž i 1 žena)
o uzastopna monogamija .....
- POLIGAMIJA
o Poliginija (1 muž i 2 žene ili više žena)
o Poliandrija (1 žena i 2 ili više muževa) – Tibet, dijelovi Indije
o objašnjava se kao društvena nejednakost (0.5 %)

- sve promjene koje zahvaćaju globalno društvo odražavaju se i na obitelj (njezinu

strukturu, unutarnje odnose i oblik)

- Najvažnije promjene prisutne u razvijenim društvima Zapada su:

1. Proširene obitelji tradicionalnih društava se raspadaju i zamjenjuju se nuklearnom
obitelji
2. Učvršćuje se načelo slobodnog izbora bračnog partnera
3. Sve je više egalitarnih brakova, tj. sve se više priznaje ravnopravni položaj žene u
obitelji; posljedica je to sve veće ekonomske neovisnosti žena kao i prava na
raskid nezadovoljavajuće bračne veze
4. Povećava se stupanj spolne slobode u društvima koja su u tome bila vrlo
restriktivna (to su ona društva u kojima je romantična ljubav pretpostavljala
spolni odnos i brak)
5. Priznaju se prava djeteta – utvrđen je pravni okvir za zaštitu dječjih prava
(roditelji više nisu isključivi vlasnici svoje djece)

Položaj i uloga žena u društvu i obitelji

- u okviru ove teme raspravlja se o uzrocima rada prema spolu i neravnopravnosti između
muških i ženskih uloga
- postoje 2 glavna stajališta:
 o BIOLOGISTIČKO stajalište – zastupa G. P. Murdock koji smatra da je ta
podjela prirodna, zasnovana na biološkim razlikama spolova. Muškarci su fizički
jači i predodređeni za obavljanje napornijih poslova, dok žene zbog svoje
biološke funkcije rađanja i dojenja, više su vezane uz kuću i manje naporne
poslove
o KULTUROLOŠKO stajalište – zastupaju feministikinje koje smatraju da su
uloge definirane kulturom
 U Murdockovom uzorku (od 250 društva) ima njih 14 gdje je sječa drva
isključivo ženski posao, 38 gdje je kuhanje zajednička aktivnost, žene
sudjeluju u vojsci, u Indiji 12 % radne snage na gradilištu su žene...

- Prema tome, podaci iz niza različitih društva govore da ne postoje poslovi, osim rađanja
djece, koji su isključivo muški ili ženski
o Biološka svojstva ne isključuju žene iz pojedinih zanimanja