Professional Documents
Culture Documents
Oblici koji se oslanjaju na novu aticku komediju: fabula togata i fabula polliata.
Predstavnici fabule polliate su Plaut i Terencije. Fabula polliata je grcka forma u latinskoj
knjizevnosti, pisci polliate stvaraju vek i po pre Vergilija.
Srednja komedija kao i nova ima svoje jezgro u staroj atickoj komediji, odnosno Stara komedija
je jezgro buduce srednje i nove komedije. Srednja komedija je fragmentarna.
Zatim, imamo i politicku komediju koja je plisna => Dorska farsa i Epihramov mim. Covek je
zoon politikon – politicka komedija.
Poeticki utilitarizam i hedonizam => (Zabe, Aristofanova poetika, poimanje poezije, njen
telos) – ritualna osnova aticke komedije.
Komedija nije kao tragedija cudo Atine. Prvi protokomicni oblici nastaju na Siciliji (flyakes).
Komedija nije isto sto I komicno. Stara komedija ima razudjenu fabulu. Komika gesta, zapravo je
komika reci, dok je komika karaktera lik/karakter koji je smesan sam po sebi, pripada VI veku
pre n. e. predstavnik je Epiharmo ‘’ Sirakuzama’’.
Dorski mit:
Veoma slican skecu, sa velikom notom realizma, tu imamo travestiju mita o ‘’Labudu i Ledi’’,
predstava vodjenja ljubavi na sceni => REALIBUS AD REALIORA. Stalni likovi su: nadzak
baba, nadzak deda, vojnik hvalisa i Heraklo izjelica. U Aristofanovom jeziku se javljaju dorizmi.
Stara aticka komedija nema dobro organizovanu fabulu, postoji veza Stare aticke komedije sa
ritualom => kult Dionisa Lenejskog, taj kult postoji od ranije u Atini (likovi: Pizistrat – Dionis
1
Eluterijski => ustupak demosu). Stara aticka komedija se najneposrednije moguce obraca svojim
sugradjenima/gledaocima.
(ostra porga od personam – kleon), prelaz faktickog u fikcionalno, u cast Dionisa (Dionisov
svestenik, zrtvenik), Dionis je razlicito od ljubav. Komedija je vezivana za siri krug bozanstava
fertiliteta – zemljoradnja, arbolikultura – uzgajanje vinove loze)
Stara komedija moze nastati samo u izrazito demokratskom okruzenju: komedija vs. recipijent –
ne podrazumeva indentifikaciju glumca I gledalaca.
Parabaza – strukturalni deo komedije, simultana pesma hora I horifeja kojom se obracaju
publici, istovremeno je I razbijanje dramske iluzije. Uslovljava drugaciji pristup gledalaca koji je
obavezno kriticki.
Heterokosmos – drugi svet, a svet komedije nije drugi svet (to je u stvari heterokosmicka
knjizevnost - realisticki roman), poezija nije heterokosmicka.
Komedija smehom kaznjava izopacene nacine ponasanja, ima moralizatorsku f-ju. Nova
komedija je komedija tipova - *Teofrastovi karakteri* (ulizica, primitivac, lenjivac, cankoliz,
poznauk).
Platonov FILEB – smejemo se onima koji imaju potpuno laznu sliku (doxa) o sebi.