Professional Documents
Culture Documents
Student: Mentor:
XXXXXXX Prof.dr. XXXXXXX
27/10-I
1. Uvod 3
2. Zemljište 4
2.1 Fizičke i hemijske osobine zemljišta 5
3. Rastvor zemljišta 6
6. Zaključak 15
7. Literatura 16
2
1. UVOD
Zagađenost zemljišta teškim metalima nije lako utvrditi i razlikuje se kod različitih tipova
zemljišta. Prisustvo nekog jedinjenja, u određenoj količini, ne mora izazvati poremećaj u
biljnoj proizvodnji kod jednog tipa zemljišta, ali njegovo prisustvo u drugom tipu
zemljišta može smanjiti kvalitet i količinu proizvoda.
Sve je više topionica metala i termoelektrana iz čijih dimnjaka izlaze velike količine
pojedinih metala u vidu gasova, gari, dima itd. Svi oni najčešće padavinama dospijevaju
u zemljište, zagađujući životnu sredinu i uništavajući vegetaciju.
Znatan dio teških metala dospijeva u zemljište primjenom hemijskih sredstava u
industrijskim i poljoprivrednim procesima. To su najčešće: olovo (Pb), živa (Hg), nikl
(Ni), arsen (As) i bakar (Cu). Izvori unošenja teških metala u zemljište mogu da budu i
neka mineralna đubriva i pesticidi. Mnogi teški metali unose se sredstvima za zaštitu
biljaka, a gradsko smeće (komunalni otpad) se sve više pominje kao potencijalni izvor
ovih elemenata.
3
Na području općine Tuzla vođeno je istraživanje zagađenosti zemljišta teškim metalima,
koje je bilo podjeljeno na dva dijela urbano (gradsko) i ruralno (prigradsko). Na
obradivim lokalitetima vršena su istraživanja teških metala (olova, bakra i cinka), te
analiza sadržaja oksida željeza, kalcija, magnezijuma, mangana kao i sadržaja organske
materije.
Ovim radom ću pokušati objasniti kako teški metali u zemljištu utiču prvenstveno na
zemljište, a potom i na čovjeka, biljke i životinje.
2. ZEMLJIŠTE
Zemljište je trofazni sistem, sastavljen iz čvrste, tečne i gasovite faze. Ove faze su
međusobno tako raspoređene da daju zemljištu osobine šupljikave, a ne kompaktne mase.
Pore su životni prostor biljnog korijena i ostalih organizama koji žive u zemljištu. Na
čvrstu fazu otpada približno 50% od ukupne zapremine, a ostalih 50% zauzimaju pore
zemljišta, koje su ispunjene tečnom i gasovitom fazom. Čvrsta faza dijeli se na mineralni
i organski dio.
4
Slika 1. Zapreminski sastav pojedinih faza u zemljištu (%), tipično za površinski sloj zemljišta
Mineralni dio zemljišta potiče iz litosfere, a nastao je njenim trošenjem. Trošenje litosfere
se vrši djelovanjem fizičkih, hemijskih i bioloških faktora. Minerali zemljišta se u
zavisnosti od njihovog porijekla mogu podijeliti na primarne i sekundarne minerale.
Organski dio zemljišta vodi porijeklo od biljaka, dok životinje u tome imaju podređen
značaj. Organski dio je pretežno u obliku humusnih koloida. Minerali i organski dio se
međusobno povezuju i formiraju organo-mineralni kompleks zemljišta. Pore u zemljištu
su ispunjene sa tečnom i gasovitom fazom i zemljište uvijek sadrži vodu u kojoj su
rastvorene različite organske i mineralne materije.
5
Svako zemljište je sastavljeno od čestica različitih veličina. Na osnovu teksture
razlikujemo 5 klasa zemljišta:
1. pjeskuše
2. prahulje
3. ilovače
4. glinuše
5. skeletna zemljišta
Prirodna boja zemljišta je vrlo važan morfološki znak koji prvi pada u oči. Boja zemljišta
jako varira, od skoro čisto bijele do crne, što zavisi od mineralnog dijela zemljišta,
količine organske materije itd.
Hemijski sastav zemljišta pokazuje ukupnu količinu nekog elementa u zemljištu i u
kojem se obliku pojedini elementi nalaze.
3. RASTVOR ZEMLJIŠTA
Padavine ne dospijevaju u zemljište kao čista voda, već kao rastvor različitih gasova, soli
i drugih materija koje voda rastvara prolazeći kroz atmosferu. U dodiru padavina sa
čvrstom i gasovitom fazom zemljišta, zemljište se još više obogaćuje sa rastvorenim
materijama, pa stoga u zemljištu nikad nemamo čistu vodu, već rastvore različitih
koncentracija i sastava. Najvažniji elementi zemljišnog rastvora su nitrogen, fosfor,
kalijum, kalcijum, magnezijum i natrijum koji su bitni pokazatelji i za interpretaciju
sadržaja i dinamike teških metala u zemljištu:
a) Nitrogen
Nitrogen je bitan elemenat za biljni rast, jer je sastojak svih proteina. S obzirom
da su mnoga zemljišta siromašna nitrogenom onda se on dodaje kao đubrivo.
Najvažniji oblici nitrogena su nitrati (NO3) i nitrogenovi oksidi (N2O, NO).
6
b) Fosfor
Oblici fosfora u tlu zavisi od pH zemljišta. Faktori koji utiču na pristupačnost
faktora su:
- pH zemljišta,
- visoki sadržaj fosfora,
- sadržaj vlage u zemljištu,
- sadržaj organske materije.
c) Kalijum
Sadržaj ukupnog kalijuma u zemljištu je od 0,05% u pjeskovitim zemljištima do
4% u teškim glinovitim zemljištima. U zemljištu se nalazi u slijedećem obliku:
- u rastvoru zemljišta
- adsorbovan na koloidnoj čestici zemljišta
- fiksiran unutar kristalne rešetke minerala gline
d) Kalcijum
Kalcijum je biogeni elemenat. Njegov sadržaj u zemljištu iznosi od 0,1 do 1,2%.
U zemljištu se nalazi u formi kalcita, dolomita, u formi sulfatnog gipsa, dok je
kalcijev jon obično u izmjenjivoj formi. Nedostatak kalcijuma može biti usljed
ispiranja te fizičkih procesa u zemljištu.
e) Magnezijum
Magnezijum je neophodan elemenat za biljke, a njegov sadržaj se kreće u
zemljištu u rasponu od 0,05% do 0,5%. U zemljištu je teže dostupan od
kalcijuma, a dolazi u obliku neorganskih i organskih jedinjenja.
f) Natrijum
Natrijum je važan u ishrani životinja i ljudi. Slabo se veže i zbog toga se lako
ispire iz zemljišta.
Prema definiciji, teški metali su svi oni metali koji imaju gustinu 5,0 g/cm 3 ili veću i
obično su otrovni. Termin teški metali se često primjenjuje da uključi i druge potencijalno
opasne elemente, iako se oni ne nalaze u striktnoj hemijskoj definiciji.
Teški metali se svrstavaju u dvije kategorije prema svojoj nutritivnoj ulozi: esencijalni
(bakar, cink, željezo, mangan) i neesencijalni (olovo, živa, kadmijum, Ba, Sr i hrom).
Prisustvo neesencijalnih metala je nepoželjno a odsutnost esencijalnih metala u ljudskoj
ishrani tokom dužeg periodamože proizvesti neke strane metaboličke procese i biti
uzročnik mnogih bolesti. Kada je unos metala mali njihovo odstranjivanje iz organizma je
moguć fiziološkim putem bez uticaja na biohemijske procese. Neki od njih kao što su
željezo (Fe), mangan (Mn), bakar (Cu), cink (Zn) i dr. pripadaju skupini biogenih
elemenata ali su u visokim koncentracijama toksični za biljni svijet. Pri većim
7
koncentracijama ispoljavaju toksične efekte i ukoliko se uključe u lanac ishrane
predstavljaju veliku opasnost i za zdravlje životinja i čovjeka. Neki teški metali u
odgovarajućem rasponu sadržaja u zemljištu imaju stimulativno dejstvo, neki su bez
fiziološkog značaja za žive organizme, a neki su toksični u slučaju njihovog suviška u
životnoj sredini i zbog toga imaju veliki ekološki značaj kao što su olovo (Pb), kadmijum
(Cd) i živa (Hg).
Teški metali imaju normalan biogeohemijski ciklus, jer se uključuju u proces kruženja
materije u ekosistemu, odnosno uključuju se u metabolizam ekosistema. Oni migriraju od
nežive prirode ka živoj, odnosno od biotopa ka biocenozi i obratno. Intenzitet tog
kruženja je neravnomijeran u toku godine i zavisi od sezonskih promijena, klimatskih
uslova i aktivnosti bioloških sistema.
Neki od njih, kao naprimjer bakar, cink, nikl, krom i željezo su esencijalni u vrlo malim
koncentracijama za život svih živih organizama. Oni se definišu kao esencijalni elementi
u tragovima.
8
- emisijama prašine koja sadrži metale i koji se raznose putem atmosfere i
talože na površinu zemljišta,
- preko efluenata u slučaju izlivanja vodotoka,
- putem deponija industrijskog i komunalnog otpada,
- korištenjem mineralnih i organskih đubriva,
- korištenjem pesticida
Unos teških metala, kao što su olovo, bakar, kadmij može biti potencijalno toksičan, te je
neophodan redovan monitoring i praćenje faktora koji taj unos određuju. Unos teških
metala nije uvijek posljedica aktivnosti čovijeka, već je uzrokom procesa adsorpcije koji
se dešavaju usljed prisustva prirodnih sastojaka zemljišta.
Teški metali iz atmosfere suhom depozicijom ili u obliku padavina dospijevaju i talože se
na zemljištu kao i na dnu vodenih površina kao teško rastvorljivi karbonati, sulfati ili
sulfidi. Pa kad se adsorpcijski kapacitet sedimenata iscrpi, raste koncentracija metalnih
jona u vodi. Ako rijeke i jezera sadrže značajnije koncentracije ove vrste polutanata oni
mogu dosta doprinijeti kontaminaciji obradivih površina plavljenjem zamljišta.
Kritične koncentracije metala u poljoprivrednom zemljištu su često posljedica primjene
agrotehničkih mjera kao što su navodnjavanje industrijskim i komunalnim vodama,
upotreba različitih vrsta pesticida, mineralnih gnojiva, mulja, otpadnih voda koje se
primjenjuju kao organsko đubrivo.
Industrijska Grana Cd Cr Cu Hg Pb Ni Sn Zn
Papirna industrija - + + + + + - -
Petrohemija + + - + + - + +
Produkcija hlora + + - + + - + +
Industrija gnojiva + + + + + + - +
Željezare i čeličane
+ + + + + + + +
9
4.1 Uticaj pH zemljišta na sadržaj teških metala
Organske materije koje formiraju komplekse u rastvorima zemljišta imaju veći uticaj na
sorpciju nego rastvorena organska materija u zemljištu. Ogranski ligandi mogu biti
veoma važan faktor sorpciji metala u zemljištu.
Dodatak organske materije u zemljište bilo kroz primjenu čistog humusa ili kroz
primjenu otpadnog mulja, stimulira rad mikroorganizama, što dovodi do povećanja
biomase. Kroz ovaj proces se povećava i kapacitet izmjene katjona, jer povećanje
kapaciteta izmjene katjona organske materije je u velikoj ovisnosti od pH zemljišta.
Humus je veoma reaktivna skupina u zemljištu.
Teški metali (olovo, bakar, kadmijum, arsen, kalaj, cink i dr.) i njihove soli su prirodni
sastojci mnogih namirnica, ali u minimalnim količinama koje su bezopasne. Znatna
količina ovih materija može dospjeti u namirnice iz spoljašnje sredine: iz posuđa, iz
postrojenja u kojima se priprema hrana ili iz okoline (zrak, voda, tlo).
10
toksični po zdravlje. Dospijevajući u organizam u povišenoj koncentraciji, teški metali
mogu uzrokovati nastanak autoimunih oboljenja pri čemu nastaju antitijela usmjerena na
uništavanje vlastitih organa. Jer kada se nađu u organizmu, ne mogu se izlučiti i talože se
u masnom tkivu, jetri, bubrezima, pa čak i mozgu, pri čemu mijenjaju biohemijske i
druge procese u organizmu. Minerali i metali u tragovima u ljudskom organizmu prisutni
su u velikom broju hemijskih oblika kao neorganski joni, soli ili kao konstituenti
organskih molekula kao npr.nukleinskih kiselina, ugljikohidrata, masti, vitamina i
proteina.
U oragnizmu, mogu da djeluju tako da imaju ozbiljan toksičan efekat, pa nekada i smrtan,
jer njihova toksičnost je posljedica interakcije sa drugim jonima i molekulama u
organizmu, a najčešće sa enzimima. S druge strane, teški metali mogu da budu u
interakciji i sa nekim drugim konstituentima pri čemu takve interakcije mogu da budu
protektivni faktor za čovjeka.
Teški metali pokazuju tendenciju da se akumuliraju tokom vremena gdje se njihov efekat
ne iskazuje kao akutni, već dovodi do hroničnih, degenerativnih promjena na pojedinim
životno važnim organima: jetri, kostima, slezeni, mozgu itd. Najnovija istraživanja su
pokazala da metali arsen, kadmijum, hrom, nikl i olovo predstavljaju potencijalne
kancerogene elemente, mada još nisu tačno određene granične koncentracije koje mogu
biti uzrokom bolesti.
S druge strane navodi se da i nedostatak nekih metala (npr. cink i selen), može biti takođe
stimulans ozbiljnih i kancerogenih obiljenja.
11
5.1 Bakar u zemljištu
Bakar može da ostane duže vrijeme u tlu što zavisi od klime i prisutne vegetacije. Većina
nataloženog bakra u zemljištu potiče iz atmosfere, od primjene poljoprivrednih mjera i od
upotrebe otpadnog mulja. U zemljištu se nalazi vezan sa organskom materijom, kao i sa
karbonatnim mineralima, hidroksidima željeza i oksidima mangana.
Adsorpcija bakra se povećava sa povećanjem pH zemljišta od 4,91 na 8,48 a smanjuje sa
povećanjem temperature sa 5 na 25°C.
Postoje saznanja da leteći pepeo (10%) i huminska kiselina (1%) povećavaju adsorpciju
bakra i do 100 mg/ml u histosolu. Dodatak otpadnog mulja u pjeskovito glineno zemljište
povećava sorpciju rastvora bakra različitih koncentracija (0,1-1,5 mol Cu/cm3), pri čemu
nastaju nova dostupna adsopciona mjesta na čvrstoj fazi zemljišta.
Olovo je toksični metal kojeg ima najviše među toksičnim elementima, međutim, on nije
najtoksičniji, kao npr. kadmijum i živa. Kao otrov ljudskog zdravlja već je desetljećima
poznat, ali zbog svoje raširene tehničke primjene idalje je značajno prisutan u okolini.
Olovo se odlikuje poluživotom od 740 do 5900 godina, što omogućava prisutnost olova u
prvom sloju zemljišta, koji je poticao iz 70-tih godina 20 vijeka, kada je u Evropi korišten
olovni benzin. Drugi sloj zemljišta je sadržavao olovo iz 19 vijeka, a treći još iz Rimskog
doba kada je počela prerada ovog metala. Sama činjenica da je to olovo detektovano
nakon toliko godina dovoljna je da pokaže o kakvoj vrsti polutanata se radi.
Istraživanja brojnih naučnika do sada pokazuju, da su olovom najzagađenija obradiva
zemljišta uz saobraćajnice koje su bliže urbanim centrima ili velikim industrijskim
kompleksima.
Kroz atmosferu se najbrže transportuje olovo i živa. Međutim mnoge razvijene zemlje i
danas nesavjesno koriste olovni benzin (koji doprinosi 90 % ukupnom zagađenju zraka),
12
a pored toga prisutna je i činjenica da se svake godine u atmosferu izbaci 600.000 tona
industrijskog olova. Izvori olova kao potencijalnog kontaminanta globalnog zagađenja su
olovni aditivi iz motornih goriva. Ovo je bila hipoteza mnogih studija koja je potvrđena
smanjenjem nivoa olova prisutnog u okolišu sa povlačenjem alkil benzina iz upotrebe u
mnogim zemljama svijeta 80-ih.
Udio cinka u rastvoru zemljišta povećava se sa smanjenjem pH. Kod pH većem od 6,5
dominantna je interakcija cinka sa organskim ligandima. Cink formira kompleks sa
hloridima, fosfatima, nitratima i sulfatima. Komplesi sa sulfatima i fosfatima su najvažni
kada se radi o ukupnom cinku u rastvoru. Nastajanje karbonata je takođe moguće, a
vjerovatno je važan faktor kod objašnjenja vezivanja cinka kod visokih pH vrijednosti.
13
Selektivna adsorpcija cinka i pojava efekta adsorpcije/desorpcije se može kontrolirati
sledećim parametrima:
Razmatrani efekti mogu imati važne praktične posljedice i primjenu zbog dodataka
aditiva u zemljište kao što su kreč, kalcit, zeolit, betonit i drugi proizvodi kao što su
selektivni kationski izmjenjivači.
Hidroksidi i oksidi mangana, mogu reducirati mobilnost cinka i unos u biljku koja se
uzgaja u kontaminiranom zemljištu.
Zemljišta sa visokim sadržajem gline ili organske materije imaju veće kapacitete
adsorpcije cinka nego pjeskovita zemljišta sa malim sadržajem organske materije. Dalje
smanjenje adsorpcionog kapaciteta za cink u pjeskovitim zemljištima u odnosu na
zemljišta sa visokim sadržajem koloidnih materija objašnjava se sa niskom pH
vrijednošću. Cink se akumulira u organskom horizontu pjeskovitih zemljišta, a u malim
koncentracijama u mineralnom horizontu.
14
6. ZAKLJUČAK
Iz priče o teškim metalima sasvim je jasno da smo na neki način stalno izloženi
djelovanju različitih čimbenika ekološkog onečišćenja. Svakodnevno smo izloženi
štetnim činiocima iz tepiha koji su zaštićeni od moljaca, ili iz naše odjeće izrađene od
pamuka koja je obrađivana pesticidima. A da ne pominjemo tvari koje se nalaze u sastavu
kozmetičkih sredstava ili ljepila. Ove tvari kada jednom dospiju u naš organizam
sakupljaju se u masnom tkivu, bubrezima, jetri, mozgu, a odatle ispoljavaju djelovanje na
biohemijske i hormonske procese, kao što su metabolizam i rast stanica, te plodnost.
Pored onih koje su po porijeklu prirodni proizvodi, postoji i sve veći broj sintetičkih, kao
i onih koje se dobijaju hemijskom transformacijom prirodnih proizvoda u našim
tehnološkim procesima. Ovome još više doprinosi nedovoljno razvijena ekološka svijest i
neinformisanost građana.
Na pojedine hemikalije prirodnih izvora (npr. nikl), čovijek ne može da utiče. Međutim,
antropogeni izvori teških metala su postali značajni zagađivači zemljišta i njihovo
dospijevanje čovijek mora spriječiti ili bar kontrolisati kako bi u sistemu
zemljište-biljka-čovijek, krajnji korisnik imao ispravnu i kvalitetnu hranu.
15
7. LITERATURA
[1.] Šarić T.,Beus V.,Gadžo D.,Đikić M., Uništavanje i zaštita zaljišta; Sarajevo 1999.
[2.] Begić S., EKOLOGIJA- zrak, voda, tlo, Tuzla ,Kartonaža Tojšići „EKO-ZELENI“
Tuzla; 2000.
[3.] www.poliklinika-harni.hr
[4.] www.wikipedia.org
16