Tel: 01/4844-555

www.zizic.hr

Skripta iz nastavnog predmeta

PRIJEVOZ TERETA II

Za zanimanje:
Tehničar cestovnog prometa

III. RAZRED
 1. Tehnologija prijevoza tereta

1.1. Struktura prijevoznog procesa

U svakom prijevoznom procesu izdvajaju se tri osnovne faze rada i to:

- pripremna faza,
- faza prijevoza,
- faza okončanja.
U fazu pripreme spadaju sljedeći poslovi:
- davanje ili primanje uputa o mogućnosti prijevoza,
- stupanje u kontakt s poslovnim partnerom radi sklapanja ugovora o prijevozu,
- sklapanje ugovora o prijevozu tereta,
- izbor ljudi, sredstava, mehanizacije i itinerera,
- izdavanje potrebne dokumentacije.
U fazu prijevoza prema logičnom slijedu spadaju ovi poslovi:
- javljanje poslovnom partneru o dolasku na ukrcaj – prekrcaj tereta,
- preuzimanje dokumentacije tereta,
- ukrcaj i slaganje tereta,
- učvršćivanje i zaštita tereta na vozilu,
- pokusna vožnja,
- prijevoz,
- prijava o prispijeću tereta primatelju,
- iskrcaj ili prekrcaj tereta prema zahtjevu primatelja,
- preuzimanje tereta potvrđivanjem prijevozne dokumentacije.
U fazu okončanja spadaju sljedeći poslovi:
- predaja prijevozne dokumentacije o obavljenom prijevozu u fakturni računovodstveni
odjel prijevoznika,
- analiza i obračun troškova prijevoza,
- pisanje računa za prijevoz,
- naplata za prijevoznu uplatu.

1.2. Prijevozna dokumentacija

Svaki prijevoz mora pratiti i odgovarajuća dokumentacija. Zadaća dokumentacije je da ima sve
podatke o teretu koji se prevozi. Svako preuzimanje tereta bez dokumentacije može izazvati ozbiljne
sporove među strankama. U prijevozu tereta javlja se sljedeća dokumentacija:
- nalog za ukrcaj robe,
- prijevoznica ili teretni list,
- putni ili radni nalog,
- popis robe u prijevozu,
- dokumentacija u međunarodnom prijevozu,
 - račun ili faktura.
Osim toga, potrebni su dokumenti koji se odnose na vozača, vozilo i teret, tzv. A, B, C dokumenti:

A B
Dokumenti AB Dokumenti
vozača vozila
ABC
AC BC

C
Dokumenti
tereta

A) Dokumenti vozača:
a. vozačka dozvola (naša i međunarodna),
b. putna isprava,
c. razne potvrde koje mora imati vozač u prijevozu specijalnih i opasnih tereta,
d. ostali dokumenti koje vozač mora imati, ovisno o vrsti prijevoza.
B) Dokumenti vozila:
a. prometna dozvola,
b. dozvola za prijevoz po stranim zemljama,
c. potvrda o osposobljenosti vozila za razne vrste prijevoza,
d. ostala dokumentacija koja se povremeno javlja, što ovisi o vrsti prijevoza.
C) Dokumenti tereta:
a. otpremnica,
b. dostavnica,
c. spisak pošiljaka,
d. naznaka o porijeklu roba,
e. izvozna, uvozna i prijevozna dozvola za teret,
f. ostala dokumentacija koja se može javiti ovisno o vrsti tereta.
AB) tahograf,
AC) zapisnik o lomu ili manjku tereta,
BC) karnet TIR, CMR međunarodni teretni list
ABC) nalog za ukrcaj tereta, putni nalog, međunarodni putni nalog, teretni list (dostavnica),
teretni list i račun, račun za izvršeni prijevoz
 1.3. Tahograf

Tahograf označava cjelokupnu opremu namijenjenu ugradnji u cestovna vozila za prikaz,

bilježenje i automatsko ili poluautomatsko pohranjivanje podataka o kretanju takvih vozila i o
pojedinom trajanju rada njihovih vozača. Ova oprema obuhvaća kabele, senzore, elektronički
uređaj za informacije o vozaču, jedan (dva) čitač(a) za umetanje jedne ili dvije vozačke(ih)
memorijske(ih) kartice(a), ugrađen ili odvojen pisač, instrumente prikaza, uređaj za prijenos
iz podatkovne memorije, uređaje za prikazivanje ili ispis podataka na zahtjev i uređaje za
upisivanje mjesta u kojima dnevno radno vrijeme započinje i završava

Analogni tahograf je uređaj u cestovnom prometu za bilježenje brzine i prijeđenog puta, kao i
vremena rada i odmora gdje se podaci zapisuju na tahografski listić na kojem vrh pisača ostvaruje
zapis mehaničkim pritiskom na tahografski listić, a koji omogućava bilježenje podataka za jedan dan

Za racionalnu i ekonomičnu eksploataciju prijevoznih sredstava uz njihovu znatno povećanu sigurnost

u prometu potrebno je unutar poduzeća organizirati službu ili referadu za praćenje i obradu podataka
koja će omogućiti plansku eksploataciju motornih vozila uz programirani način njihovog upravljanja
za vrijeme eksploatacije.

Velike mogućnosti za praćenje iskorištenja i održavanja motornih vozila pruža tahograf. Za

organiziranje službe za praćenje, evidentiranje, pripremu i obradu podataka na programiranom
održavanju motornih vozila velika je razlika da li će se praćenje i evidentiranje podataka bazirati na
putnim nalozima ili na ulošcima već ugrađenih tahografa i to iz sljedećih razloga:

- evidentiranje i obradu podataka iz putnih naloga može se povjeriti isključivo

određenom broju administrativnih radnika, a
- evidentiranje i obradu podataka iz uložaka tahografa, može se osim administrativnom
osoblju povjeriti i elektroničkom sustavu. Ovi sustavi su opremljeni i programirani za
obradu i evidenciju registriranih podataka iz uložaka tahografa i to programa koji
omogućuju upravljanje i kontrolu iskorištenja i održavanja cestovnih motornih vozila.
Ovako evidentirani i spremljeni podaci mogu se u svako vrijeme koristiti za:
 plansko upravljanje eksploatacijom,
 programirani način održavanja,
 kontrolu ponašanja vozača za vrijeme eksploatacije,
 iskorištenje vozača i vozila po danima i mjesecima,
 pregled pojedinačnih troškova po utrošku goriva i maziva, autoguma, radova na
održavanju, popravaka itd.,
 pregled ukupnih troškova,
 osobne dohotke vozača i stimulacija na pojedine uštede,
 izradu kartograma eksploatacije itd.
Osnovna je funkcija mehanizma tahografa da na pločici ili ulošku od papira presvučenog tankim
slojem parafina ili nekim drugim registrirajućim slojem automatski i vrlo precizno ispisuje pomoću
igle vrlo fine linije, čime podložni papir postaje vidljiv.
 Slika. Folija tahografa

Budući da se dijagramska folija (slika 21) pokreće sinkronizirano sa satnim mehanizmom nastaju
grafički prikazi ovisni o vremenu, koji pružaju mogućnost očitavanja i evidentiranja sljedećih
podataka:
- početak rada vozača i same vožnje,
- kraj rada i vožnje,
- vrijeme vožnje i stajanja,
- broj zaustavljanja,
- pređena udaljenost,
- utrošena količina goriva (ugrađeni dodatni pisač),
- brzina vožnje,
- broj okretaja motora,
- pojedinačnost i ukupnost prijeđenog puta,
- izmjena vozača.
Čitanje dijagrama daje izvanredan doprinos stvarnoj iskorištenosti vozila i to s njene najosjetljivije
strane, a to je kontrola ponašanja vozača za vrijeme vožnje, posebno pojedinih detalja vožnje o kojima
ovisi sama racionalizacija iskorištenosti vozila.

A) Igličasti oblik – pokazuje velike promjene u brzini vožnje, što se smatra nepovoljnim,
kako sa gledišta načina vožnje, tako i s gledišta neracionalne vožnje, pa možda i
opasne vožnje. Tijekom takvog načina vožnje dolazi do prenaprezanja i vozača i
samog vozila. Motor trpi, troši se više uređaj za kočenje, što sve uzrokuje veću
potrošnju goriva i maziva, a sama vožnja postaje neudobna. Mogućnost uništenja
tereta je velika, a ima dosta slučajeva da tijekom ovakve vožnje dođe do lomova i na
samom vozilu.
 B) Tupi oblik daleko je povoljniji od igličastog i prikazuje umjereniju vožnju. Taj način
vožnje preporučuje se u samom prijevozu.
C) Kolebljiv oblik – može biti umjeren i neumjeren. Neumjereni kolebljiv oblik
predstavlja neracionalnu tehniku vožnje, opasnu i nesvrsishodnu. Stoga takvog vozača
treba upozoriti, a u krajnjem slučaju i udaljiti s vozila.

Digitalni tahograf je uređaj u cestovnom prometu za bilježenje brzine i prijeđenog puta, kao i
vremena rada i odmora gdje se podaci zapisuju u radnu memoriju i memorijsku karticu, a koji
omogućava pohranu podataka za razdoblje od 365 dana;
Memorijska kartica je prijenosni uređaj za prijenos i pohranu podataka, koju posjeduju vozač,
prijevoznik, radionica i nadzorno tijelo;

1.4. Pokazatelji rada voznog parka

POKAZATELJI

KVALITATIVNI KVANTITATIVNI

EKONOMSKI EKSPLOATACIONO NATURALNI VRIJEDNOSNO

TEHNIČKI FINANCIJSKI

EKONOMIČNOST FOND VREMENA

PRODUKTIVNOST
POGONSKOG RADA

RENTABILNOST PRIVREDNOG RADA

ISKORIŠTENOST
AUTO. SREDSTAVA
 1.5. Evidencija pokazatelja

Među evidencijama koje transportna služba vodi u vezi sa postojanjem i radom svog voznog parka od
većeg značaja su četiri evidencije.

A to su:

a) evidencija vozila,

b) evidencija vozača,

c) evidencija pogonskog goriva i maziva,

d) evidencija guma.

Evidencija vozila:

− bilježe se opći podaci;

− u nju se bilježe manji, veći i generalni popravci, datumi bojenja i sl.;

− evidentira se radni učinak u raznim pokazateljima: pređeni put u kilometrima,prevezeni teret u

tonama, broj radnih dana u toku godine

Evidencija vozača:

− sadrži podatke o njihovoj stručnosti i radnoj sposobnosti, njihovim radnim uspjesima, odnosu prema
vozilu, uštedama u gorivu, mazivu i potrošnji guma;

− evidentiraju se i svi prometni prekršaji.

Evidencija goriva i maziva :

− vrši se u globalu za cijeli vozni park (nabavke, potrošnja i stanje zaliha);

− vrši se i posebno po svakom vozilu potrošnja goriva i maziva i zalihe goriva u vozilu.

Evidencija guma obuhvaća sljedeće podatke:

- tvornička marka i broj gume;

- vrsta gume;

- na koji je kamion i kad montirana;

- koliko je kilometara prešla;

- nabavna vrijednost gume;

- rok trajanja.
Za svaku automobilsku gumu otvara se poseban evidentni karton. Navedene i druge evidencije koje se
vode u poduzećima koji imaju vlastiti vozni park služe za razne svrhe: obračun osobnih dohodaka,
obračun troškova eksploatacije vozila, kontrolu potrošnje goriva, maziva, guma i dr.

1.6. Očitavanje pokazatelja

Radi provjere ekonomičnosti, rentabilnosti i produktivnosti rada voznog parka, a na bazi

navedenih i drugih evidencija, vrše se sljedeće analize:

− korištenje nosivosti vozila,

− vremenske angažiranosti vozila,

− troškova voznog parka.

1.7. Obrada pokazatelja

Analiza korištenja nosivosti vozila

Računanja o iskorištenju nosivosti vozila prikazuju se u omjeru tona/kilometar, a prikazuju u

postotcima te nam govore koliko je jedno vozilo angažirano na radnom zadatku, ili u toku
nekog vremenskog perioda. Pokazatelj se dobije tako da se stavlja odnos proizvod pređenog
puta (u kilometrima) i prevezenog tereta (u tonama). Da bi se rezultat dobio u postotcima prvi
se rezultat mnozi sa 100. Ako se kod svih ili većine vozila jednog voznog parka ustanovi
nizak postotak iskorištenja nosivosti, znak je da odgovorni u transportnoj službi ne vode
računa o jednom od najznačajnijih pokazatelja ekonomičnosti, rentabilnosti i produktivnosti
voznog parka. Međutim, ako se ova pojava očituje kod jednog, ili nekoliko vozila, onda je to
znak da njihova nosivost ne odgovara potrebama pa se zato manje koriste.

Analiza vremenske angažiranosti vozila

Ova se analiza radi obično za proteklu poslovnu godinu, a može i za kraće razdoblje unazad.
Svrha joj je da se ustanovi kolika je bila vremenska angažiranost jednog vozila,drugim
riječima, koliko je opravdano posjedovanje tog ili takvog vozila.

Za godišnju analizu angažiranosti vozila, potrebno je raspolagati podacima:

• broj radnih dana u protekloj godini;

• broj dana koje je vozilo provelo u radu;

• broj radnih sati u godini;

• broj sati koje je vozilo provelo u radu u godini dana;

• broj radnih dana koliko je vozilo bilo u ispravnom stanju u toku godine

Odnos realiziranog i mogućeg korištenja vozila u toku jedne poslovne godine, izraženo u
radnim danima, daje nam izvjestan pokazatelj opravdanosti postojanja nekog vozila uvoznom
parku.

Analiza troškova voznog parka

Iz strukture troškova voznog parka mogu se izdvojiti kao troškovi kojima treba posvetiti
pažnju:

a) utrošak goriva i motornog ulja;

b) amortizacija vozila;

c) troškovi održavanja vozila;

d) plaće radnika u voznom parku;

Postavljanjem određenih normi utrošaka materijala i proporcija troškova prema efektu rada
dobijaju se mjerila pomoću kojih se prati kretanje troškova i poduzimaju se mjere za njihovo
snižavanje.

Osnovni cilj ove analize je u ocijeni rentabilnosti poslovanja voznog parka poduzeća, a ona se
prije svega ocjenjuje odnosom troškova u vlastitoj režiji i cijene usluga specijaliziranih
transportnih poduzeća. Zato se rade analize troškova voznog parka po jedinicama učinka, koje
inače služe i transportnim poduzećima za obračun cijena usluga. To su kilometri, radni dani i
radni sati. Da bi se izračunala cijena koštanja po navedenim pokazateljima, oni se stavljaju u
odnos sa ukupnim troškovima voznog parka. Raspolažući ovim i drugim podacima o cijeni
koštanja transporta vlastitim vozilima, poduzeće vodi svoju transportnu politiku.

Ona se u osnovi sastoji u tome da poduzeće:

a) odlučuje u načelu da li će u transportu ići na osnivanje vlastitog voznog parka ili će se u

cijelini osloniti na vanjske usluge;

b) stalno prateći kretanje troškova i angažiranosti vlastitih vozila, podešava se njihovo

korištenje da bi bilo što rentabilnije;
c) u svakom konkretnom slučaju kalkulira se cijena koštanja prijevoza vlastitim odnosno
vanjskim transportom i odlučuje se za ono što je ekonomičnije.

1.8. Priprema prijevoznog procesa

Tehnologija prijevoza i prijenosa obuhvaća niz znanja, vještina i postupaka uz uporabu

sredstava prijevoza i prijenosa u svrhu realizacije prijevozne usluge.
Pripremna faza (I faza) - obuhvaća radnje oko utovara prijevoznog sredstva na mjestu
utovara i specifične radnje s prijevoznim sredstvima u pojedinim granama prometa.

1.9. Komercijalna priprema prijevoznog procesa

- za posadu vozila - priprema i izdavanje prijevozne dokumentacije za posadu i vozilo

- za teret - sklapanje ugovora o prijevozu, priprema i izdavanje ostale prijevozne
dokumentacije (teretni list, CMR dokument..)

1.10. Tehnološka priprema prijevoznog procesa

- izbor prijevoznog puta i analiza prijevoznih uvjeta (klimatski uvjeti, ograničenje

brzine, stanje kolnika, troškovi)
- izbor vozila za prijevoz tereta (veličina i opremljenost)
- izrada voznog reda ( u linijskom prijevozu) ili plana puta ( u slobodnom prijevozu, što
je najčešće) pri čemu se određuje stajanje vozila zbog odmora vozača
- određivanje posade vozila (brojčano)
- prijem i priprema tereta za prijevoz i otpremničke aktivnosti oko otpreme tereta
- izbor mehanizacije za utovar, istovar i pretovar tereta
- kontrola eksploatacije i sve vezano uz ekonomičnost i sigurnost prometa

1.11. Izvršenje prijevoznog procesa

U fazu prijevoza prema logičnom slijedu spadaju ovi poslovi:

- javljanje poslovnom partneru o dolasku na ukrcaj – prekrcaj tereta,
- preuzimanje dokumentacije tereta,
- ukrcaj i slaganje tereta,
- učvršćivanje i zaštita tereta na vozilu,
- pokusna vožnja,
 - prijevoz,
- prijava o prispijeću tereta primatelju,
- iskrcaj ili prekrcaj tereta prema zahtjevu primatelja,
- preuzimanje tereta potvrđivanjem prijevozne dokumentacije.

1.12. Rad na ukrcajnom mjestu

Odmah nakon dobivene dozvole za ukrcaj, članovi posade motornog vozila dužni su
pripremiti vozilo za ukrcaj. Za vrijeme čekanja i ukrcaja tereta na vozilo, članovi posade se ne
smiju udaljavati od vozila. Ako se ukrcaj tereta na vozilo ne započne, odnosno ne završi u
primjerenom ili dogovorenom roku, vozač je dužan o tome odmah obavijestiti disponenta ili
drugu odgovornu osobu u svojem poduzeću.

Tijekom ukrcaja vozač svojom nazočnošću nadzire ukrcaj tereta na vozilo i pritom
djelatnicima koji vrše ukrcaj daje upute o načinu slaganja tereta na vozilo. Prilikom
preuzimanja tereta na prijevoz vozač je dužan utvrditi:
 da li teret ispunjava propisane ili posebno ugovorene uvjete za prijevoz, koji su
naznačeni u teretnom listu, prijevoznici ili posebnom naputku;
 točnost podataka koji su uneseni u teretni list, prijevoznicu ili u narudžbu,
uspoređivanje sa stvarnim stanjem, broja koleta, na njihovu oznaku i brojčanu oznaku
koleta (komad tereta, bačva, sanduk, bala, paket);
 vanjsko stanje tereta i njegove ambalaže;
 ispravnost kontejnera (ispravnost vrata, pregrada i sl.) i da li su vrata, odnosno stranice
pravilno zatvorene;
 druge pojedinosti koje mu naredi ovlaštena osoba (bruto masu i opseg tereta predanog
za prijevoz ili njihovu masu označenu na drugi način, sadržaj koleta i dr.).
Ukoliko utvrdi neispravnost, nepravilnost ili nedostatke, dužan je zatražiti da se njegove
primjedbe unesu u teretni list, prijevoznicu ili neki drugi dokument o prijevozu tereta. Vozač
ne smije primiti na prijevoz opasni teret kad utvrdi nepravilnosti ili nedostatke. U tom slučaju
dužan je odmah obavijestiti odgovornu osobu u svom poduzeću i postupiti po uputama koje
će ona dati.

1.13. Rad na iskrcajnom mjestu

Po dolasku na odredišno iskrcajno mjesto, vozači su dužni odmah obavijestiti primatelja o

prispijeću tereta. Obavijest o prispijeću vozač je dužan dostaviti na adresu koju označi
pošiljatelj i to tijekom radnog vremena primatelja, a ako je primatelj građanin, onda u
uobičajeno vrijeme. Ako u odredišno mjesto stignu poslije radnog vremena primatelja, vozači
su dužni javiti se primatelju sutra u vrijeme početka rada primatelja.

U toku samog iskrcaja vozači su dužni svojom nazočnošću nadgledati iskrcaj tereta s vozila i
radnicima koji rade na iskrcaju pritom pružiti upute koje se odnose na sigurnost i zaštitu
vozila, osoba, odnosno tereta koji se iskrcava.

Ako primatelj iz bilo kojeg razloga odbije primiti teret, vozač je dužan o tome odmah
obavijestiti odgovornu osobu svog poduzeća.

Ako prilikom predaje tereta primatelj utvrdi oštećenja ili gubitak tereta, vozač je dužan
zatražiti da se to utvrdi zapisnički, a jedan primjerak potpisanog zapisnika mora uzeti sa
sobom.

Nakon obavljenog iskrcaja i primopredaje tereta bez primjedbi, vozač će zatražiti od

primatelja tereta da mu potpiše prijevoznu dokumentaciju i to: putni radni list, teretni list,
prijevoznicu ili neki drugi dokument. Nakon obavljene primopredaje tereta s mjesta ukrcaja
povratnog tereta vozač je dužan javiti se najbližem predstavništvu ili poduzeću, ukoliko
mjesto ukrcaja povratnog tereta nije unaprijed dogovoreno. Time je završen jedan prijevozni
ciklus.

1.14. Okončanje prijevoznog procesa

U fazu okončanja spadaju sljedeći poslovi:

- predaja prijevozne dokumentacije o obavljenom prijevozu u fakturni računovodstveni
odjel prijevoznika,
- analiza i obračun troškova prijevoza,
- pisanje računa za prijevoz,
- naplata za prijevoznu uplatu.

1.15. Tehničko okončanje prijevoznog procesa

- povratak vozila u garažu

- pregled vozila
- priprema vozila za novi prijevoz
- smještaj vozila na parkiralište
 1.16. Administrativno okončanje prijevoznog procesa

- obračun i kontrola prijevozne dokumentacije

- izdavanje tereta iz skladišta primaocu i naplata prijevoza
- analiza obavljenog prijevoza i prijevozne dokumentacije

1.17. Opći pojmovi o međunarodnom prijevozu tereta

Međunarodni cestovni prijevoz robe u cestvonom prometu obuhvaća djelatnosti premještanja

robe svim vrstama cestovnih vozila te druge djelatnosti koje su u posrednoj vezi s cestovnim
prijevozom, kao što su neke djelatnosti na kopnenim terminalima, jer bez operacija utovara,
istovara, pretovara, parkiranja, označavanja, sortiranja i sličnih agencijskih poslova, te
poslova otpremnika i raznih kontrolnih poslova, cestovni promet sa ne bi mogao optimalno
obavljati.
Sve to dovodi do zaključka da, koliko god je međunarodni cestovni promet organiziran,
sustavno reguliran preciznim konvencijama i propisima, iz raznih razloga dolazi do čestih
nesporazuma, otežavanja i usporavanja procesa prijevoza što je prouzročeno prekomjerno
potrebnom dokumentacijom te raznolikošću raznih uvjeta potrebnih za ulazak u neku zemlju.
Mnogobrojni zakoni i konvencije koje se rabe u međunarodnom cestovnom prometu idu u
prilog izrazite zastupljenosti cestovnog prometa u prijevzu robe.
Prijevoz stvari u međunarodnom cestovnom prometu može se obavljati kao slobodan prijevoz
stvari, a isto tako i jao linijski prijevoz stvari. Domaći prijevoznik dužan je pribaviti dozvolu
za međunarodni prijevoz stvari (licenca), ako se međunarodni prijevoz u pojedinim zemljama
može obavljati samo na taj način.

1.18. Značaj međunarodnog prijevoza tereta i pravni izvori

Cestovni promet u međunarodnom prijevozu zauzima posebno mjesto, zbog brzine, prijevoza
od vrata do vrata, elastičnosti prilagođavanja nastalima situacijama, smanjenja troškova
ambalažiranja. Svaki prijelaz granice zahtijeva određneno vrijeme zadržavanja radi pregleda
carinskih formalnosti, a to utječe na brzinu prijevoza.

Pravni izvori u prijevozu tereta:

- Zakon o prijevozu u međunarodnom cestovnom prometu

- Pravilnik o posebnim uvjetima glede motornog vozila kojim se obavlja javni prijevoz i
prijevoz za javne potrebe
- Pravilnik o postupku, načinu i kriterijima raspodjele stranih dozvola za međunarodni
cestovni prijevoz stvari
- Pravilnik o izdavanju dozvole stranom prijevozniku za unutarnji prijevoz stvari
 - Pravilnik o naknadi za ceste što se plaća na strana vozila
- Odluka o razvrstavanju magistralnih cesta
- Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati kolodvori i pristaništa za utovar,
pretovar i istovar pošiljaka životinja
- Pravilnik o načinu dezinfekcije prijevoznih sredstava kojima se prevoze pošiljke
životinja, proizvodi životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari
- Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za smještaj životinja i
skladišta za smještaj animalne tvari na graničnim prijelazima

1.19. Dozvole za međunarodni prijevoz tereta

Ulazak u stranu državu može biti uvjetovan ulaznom dozvolom dotične zemlje. Dakle, strani
prijevoznik može obavljati prijevoz na teritoriju druge države samo na temelju odgovarajuće dozvole
za prijevoz, ako međunarodnim ili bilateralnim sporazumom s pojedinim članicama Europske unije
ulazne dozvole se reguliraju bilateralnim sporazumom s pojedinim članicama Europske unije na
načelu godišnjih kvota, a na temelju reciprociteta.

Pojedine države u pogledu prijevoznih dozvola mogu se sporazumijeti o:

 potpunoj liberalizaciji ulaska ukidanjem dozvola,

 liberalizaciji ulaska – raspodjelu dozvola bez ograničenja
 razmjeni dozvola na bazi reciprociteta.

Dozvole mogu biti raznih vrsta i namjena kao:

 univerzalne dozvole: jednokratne, višekratne, pogranične ili tranzitne,

 dozvole za kombinirani prijevoz,
 CEMT dozvole.

Svaka država može donijeti odredbu kojom se određuje pojedina vrsta prijevoza za koju se ne traži
dozvola izlaska. Dobivanjem ulazne dozvole za prijevoz kroz ili u pojedinu zemlju prijevoznik se
obvezuje pribaviti sve isprave koje mogu tražiti razni organi dotične zemlje, ukoliko se želi da se
transport obavi bez ikakvih poteškoća i nepotrebnih zastoja. Te su isprave potrebne za osoblje, za
vozilo, te za teret koji se prevozi.

Prva skupina potrebnih isprava u međunarodnom prijevozu osoblja je:

 putovnica s valjanom vizom (prema potrebi)

 domaća i međunarodna vozačka dozvola,
 knjižica za provjeravanje rada posade vozila, tj. dopušteno vrijeme rada,
 putni radni list, tj. međunarodni putni radni nalog,
 potvrda o cijepljenju protiv zaraznih bolesti koju traže pojedine zemlje,
 bankovno kreditno pismo koje služi za podizanje novca u inozemstvu,
 potvrda o obvezatnoj promjeni novca za one zemlje koje to traže,
 ček ili štedna knjižica,
 EUROCARD ili druga vrsta kreditne kartice za osobnu uporabu,
  EURO obrazac u slučaju prometne nezgode,
 druge specifične potvrde koje ovise o vrsti prijevoza, npr. Potvrda o osposobljenosti vozača za
prijevoz po ADR-u.

Druga skupina isprava su isprave za vozilo u međunarodnom cestovnom prijevozu:

 interventna knjižica s popsiom opreme na vozilu i prikolici,

 domaća i međunarodna prometna dozvola,
 dozvola za prijevoz po cestama stranih zemalja (licenca),
 potvrda o uređenosti vozila za međunarodni promet, TIR karnet, ukoliko je potpisan
sporazum,
 potvrda o osposobljenosti vozila za prijevoz živeh namirnica po propisima međunarodnog
sporazuma ATP, ukoliko se radi o takvoj vrsti prijevoza,
 potvrda o osposobljenosti vozila za prijevoz opasnih tereta prema propisima međunarodnog
sporazuma ADR, ukoliko se radi o takvoj vrsti prijevoza,
 dozvola ili potvrda o osposobljenosti vozila za prijevoz specijalnih pošiljaka,
 izjava o količini goriva u spremniku za gorivo na propisanom obrascu za svaku zamlju koja to
traži,
 servisne i kreditne kartice za nabavku goriva i maziva u inozemstvu,
 potvrda o obveznom osiguranju vozila, polica osiguranja i „zelena“ karta,
 prijevozne karte za kombinirani prijevoz tereta „cesta-željeznica“ i „cesta-brod“ ukoliko se
radi o takvoj vrsti prijevoza,
 potvrda o posebnoj opremi na vozilu,
 druge isprave potrebne da bi se mogap o obaviti prijevoz.

Iz navedenog se vidi da se radi o povećoj količini isprava i potvrda, ali može biti i manja, ukoliko se
radi o prijevozu koji se ne ubraja u opasne vrste ili prijevoz živežnih namirnica, tj. ako se radi o
uobičajenom prijevozu s teretom koji ne podliježe posebnim prijevoznim uvjetima.

Treća skupina isprava su isprave za robu u međunarodnom cestovnom prijevozu:

 nalog za utovar u polasku ili povratku,

 otpremne isprave pošiljatelja,
 međunarodni CMR teretni list, pri čemu treba paziti da se uzme dovoljno preznih obrazaca za
povratni teret,
 popis pošiljki,
 veterinarske potvrde, ukoliko se radi o takvoj vrsti prijevoza,
 fitopatološke potvrde, ukoliko se radi o takvoj vrsti prijevoza,
 SDT potvrda pošiljatelja o otpremi opasne robe,
 izvozne, uvozne ili provozne dozvole za pošiljke,
 isprave koje omogućuju naplatu vrijednosti pošiljke pošiljatelju (otpremnička potvrda),
 bankovne ili druge ugovorne akreditivne isprave,
 carinski popratni dokumenti:
- popratnica,
- karnet TIR,
- karnet ATA, ukoliko se radi o privremenom izvozu robe,
- Arabic manifest za prijevoz između arapskih zemalja,
- ostali dokumenti za izvršenje prijevoza.
  potvrda o podrijetlu robe,
 uvjerenje o kvaliteti robe,
 druge ispreve po zahtjevu pošiljatelja, primatelja, nalogodavca, carine ili drugih subjekata koji
imaju interes i ovlaštenje, tražiti takve isprave.

Prijevoz robe u međunarodnom prijevozu prema sporazumu CEMT se koristi za prijevoz robe
između mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja koja se nalaze u dvjema različitim zemljama
članicama Europske konferencije ministara prometa, koji je popis dat na prednjoj stranici
dozvole.

Sama dozvola se izdaje na ime i ne može se prenositi. U slučaju zlouporabe i nedovoljne

korištenosti može se oduzeti. Dozvola se svaki put koristi samo za jedno pojedinačno vozilo
ili za jednu kompoziciju (kamion s prikolicom).

Dozvola i putni dnevnik čuvaju se u vozilu u vrijeme međunarodnog prijevoza. Nakon isteka
valjanosti dozvola se vraća Ministarstvu. Pri vođenju putnog dnevnika treba voditi računa o
sljedećem:
 dozvolu CEMT i putni dnevnik, koji ide uz nju, treba čuvati u vozilu;
 dnevnik se popunjava prije puta. Upisuje se datum polaska, mjesto polaska, zemlja i
vrsta i količina robe;
 u slučaju usputnog ukrcaja upisuje se samo ukupni put, bez obzira na usputni ukrcaj ili
iskrcaj;
 ako se tekst prepravlja, ono što je bilo prvo napisano precrtava se tako da se može
pročitati;
 popunjeni listovi putnog dnevnika predaju se nadležnoj instituciji zemlje koja ih je
izdala.

Europska konferencija ministara prijevoza (ECMT) od svog osnutka 1953. godine, nastoji
olakšati međunarodni cestovni prijevoz i integrirati dotična tržišta.

Multilateralna kvota prijevozničkih dozvola uvedena je 1. siječnja 1974., i Vijeće ministara je

smatralo da su učinili dobar korak prema postepenoj liberalizaciji cestovnog prijevoza tereta.
Spomenuto dostignuće se moglo ostvariti samo zajedničkim snagama Zemalja članica i
nastojanjima da se usklade uvjeti konkurencije cestovnih prijevoznika iz različitih zemalja i
način prijevoza.

Uvođenjem normi s obzirom na emisiju buke i kemijskih sastojaka ispuha za "zelene"

kamione, a potom i strože norme za ispušne plinove i sigurnosnu opremu za "zeleniji i
sigurni" kamion, kao i za "EURO3 sigurni" i "EURO4 sigurni" kamion, multilateralna kvota
se također zalaže za ekološka i sigurna vozila.

Multilateralno obilježje dozvola služi također racionalizaciji korištenja vozila smanjivanjem

broja praznih vožnji.Slijedeće Zemlje članice sudjeluju u kvota sistemu dana 1. siječnja 2005.
Albanija, Armenija, Austrija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina,
Bugarska, Hrvatska, Republika Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Makedonija,
Gruzija, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg,
Malta, Moldavija, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Ruska Federacija,
Srbija i Crna Gora, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina i
Ujedinjeno Kraljevstvo.

1.Izdavanje i ograničenja ECMT dozvola

2. 1 ECMT dozvole su multilateralne dozvole za međunarodni prijevoz robe cestovnim
prometom, koji vrši prijevozničko poduzeće Zemlje članice ECMT –a, temeljem kvota
sistema, a prijevoz se obavlja:

• među Zemljama članicama ECMT – a i

• u tranzitu kroz područje jedne ili više ECMT Zemlje članice i to vozilima registriranim u
Zemlji članci ECMT-a.

2.2. Dozvole ne vrijede za prijevoz između Zemlje članice i treće države. Na primjer, vozilo
koje vrši prijevoz između Norveške (ECMT Zemlje članice, uključene u kvota sistem) i Irana
kao krajnje destinacije (zemlje koja nije članica ECMT-a, ali graniči sa Zemljom članicom
ECMT-a), ECMT dozvola ne vrijedi.

2.3. ECMT dozvole vrijede ako je u pitanju tranzit kroz treću državu (na primjer, utovar u
Norveškoj, a istovar u Rusiji, tranzit kroz Iran).

2.4. Ako se roba prevozi preko Zemlje članice ECMT-a gdje je upotreba ECMT dozvola
ograničena, kroz spomenute zemlje moguće je proći bilateralnom dozvolom,

zajedničkom dozvolom ili drugim načinom prijevoza ("kotrljajuća cesta" (vlak, brod, ...)),
ECMT dozvola će ostati u vozilu od mjesta utovara do mjesta istovara.

2.5. Postoje godišnje dozvole u zelenoj boji, koje vrijede za tu kalendarsku godinu (od 1.
siječnja do 31. prosinca) i kratkoročne dozvole žute boje, koje vrijede 30 dana i označene su
sa natpisom "kratkoročne dozvole".

2.6. ECMT dozvole i dnevnik putovanja se izdaju poduzeću za cestovni prijevoz od strane
nadležne državne službe u zemlji u kojoj je poduzeće osnovano, Zemlje članice ECMT-a,
prema propisima i pravilima u toj državi.

2.7. ECMT dozvole se izdaju, ovisno o nacionalnim propisima, poduzećima za cestovni

prijevoz koja su propisno ovlaštena od strane nadležne državne službe zemlje u kojoj je
poduzeće osnovano.

2.8. ECMT ne zaračunava naknadu Zemljama članicama za licence. Visina naknade koju
plaćaju prijevoznici isključivo je određena od strane Zemlje članice u skladu sa nacionalnim
zakonodavstvom.

2. Korištenje ECMT dozvola

3.1. Dozvolu može u određeno vrijeme koristiti samo jedno vozilo. Dozvola mora biti u
vozilu od mjesta utovara (sve dok se vozilo natovari) do mjesta istovara (sve dok se vozilo ne
istovari) ili tijekom cijele vožnje praznog vozila.

3.2. Zemlja utovara vozila se može razlikovati od zemlje porijekla tereta.

3.3. ECMT dozvola ne odobrava kabotažu.

3.4. ECMT dozvola ne oslobađa prijevoznika od potrebnih dozvola za prijevoz izvanrednog

tereta glede veličine, težine ili specifične kategorije tereta (na primjer, opasan teret).

3.5. ECMT dozvola se može koristiti za vozila u zakupu ili na leasing, bez vozača od strane
prijevozničkog poduzeća za koje je licenca izdana. Vozilo mora biti isključivo na
raspolaganju prijevozničkom poduzeću koje ga koristi i vozi ga osoblje tog poduzeća.

3.6. ECMT dozvole se ne mogu prenijeti od strane prijevozničkog poduzeća na treće lice.

3.7. Budući da ime poduzeća mora biti naznačeno na prvoj stranici dozvole, neophodno je da
se to ime podudara sa imenom osobe koja upravlja vozilom.

3.8. U slučaju da putovanje započne, ili sa godišnjom ili sa kratkoročnom dozvolom i

nastavlja se sa drugom, izdana za slijedeće tekuće razdoblje, obje dozvole moraju biti u vozilu
tokom cijelog putovanja.

3.9. ECMT dozvole, dnevnici putovanja i slične potvrde ne smiju biti obloženi folijom ili
sličnim omotima.

1.20. Prijevozna dokumentacija u međunarodnom prijevozu tereta

Isprave za međunarodni prijevoz:

a) za osoblje:
 putna isprava s valjanom vizom,
 domaća i međunarodna vozačka dozvola,
 knjižica za provjeravanje rada voznog osoblja (dozvoljeno vrijeme rada),
 međunarodni putni nalog,
 potvrda o cijepljenju (traže pojedine zemlje),
 potvrda o obveznoj promjeni novčanih sredstava (pojedine zemlje to traže),
 carinska potvrda o osobnim stvarima,
 EURO – obrazac za slučaj prometne nezgode,
 ostale isprave koje se traže za provedbu tog naloga;
b) za vozilo:
 inventarska knjižica s popisom opreme (na vozilu i prikolici),
 valjana prometna dozvola,
  dozvola za prijevoz po putovima stranih zemalja,
 potvrda o uređenosti vozila za međunarodni prijevoz (TIR certifikat),
 potvrda o osposobljenosti za prijevoz živežnih namirnica po propisima
međunarodnog sporazuma ATP,
 potvrda o osposobljenosti za prijevoz opasnih tereta koji su predmet prijevoza
(prema sporazumu ADR),
 listić tahografa koji će trajati za sve vrijeme prijevoza,
 izjave o količini goriva u posudi za gorivo (na propisanom obrascu za zemlju koja
to traži, npr. Austrija, Francuska, Njemačka, Italija),
 servisne kreditne kartice za nabavu goriva i maziva u inozemstvu,
 potvrda (garancija) o obveznom osiguranju vozila,
 dozvolu i potvrdu o osposobljenosti vozila za prijevoze, specijalnih,
izvangabaritnih pošiljaka,
 prijevozne karte za kombinirani prijevoz tereta,
 potvrde o posebnoj opremi na vozilu,
 druge isprave potrebne da bi se prijevoz mogao izvršiti;

c) za teret ili robu:

 nalog za ukrcaj (u prolasku ili povratku),
 otpremne isprave pošiljatelja,
 međunarodni CMR teretni list (treba uzeti dovoljno praznih obrazaca za povratni
teret),
 popis pošiljki,
 račune o porijeklu robe,
 naznake o kvaliteti robe,
 veterinarske potvrde,
 SDT potvrda pošiljatelja o otpremi opasne robe,
 izvozne, uvozne i prijevozne dozvole za pošiljke,
 isprave za naplatu vrijednosti pošiljke pošiljatelju (špediterska potvrda),
 bankovne ili druge ugovorne akreditivne isprave,
 carinske isprave,
 karnet TIR,
 karnet ATA (privremeni izvoz robe),
 Arabic manifest – za prijevoz između arapskih zemalja, ostali dokumenti potrebni
za izvršenje posebno tog prijevoza,
 druge isprave po zahtjevu pošiljatelja, primatelja, nalogodavca, carine ili drugih
vlasti.

1.21. Prijevoz prema CMR sporazumu (značaj, tijek, postupaka i dokumentacija)

Osnovne značajke prijevoza prema ovom sporazumu:

 prijevoz se obavlja pomoću međunarodnog teretnog lista,
 tijekom prijevoza roba se nalazi pod carinskim nadzorom,
 carinski pregledi su na izlaznoj, ulaznoj carini, kao i na graničnim prijelazima.
U svakom procesu prijevoza, pa tako i u ovom, tri su osnovne faze rada, i to:
 pripremna faza,
 faza provedbe,
 faza okončanja.
Dobivanjem naloga za ukrcaj posada vozila priprema vozilo za ukrcaj. Prije nego se krene na
ukrcaj, disponent ili vozač uspostave kontakt s poslovnim partnerom da provjere nije li došlo
do kakvih promjena u svezi s prvobitnim dogovorom.

Prilikom dolaska na ukrcaj, vozač mora biti nazočan kod preuzimanja robe, te kontrolirati
koliko i kako se ukrcava roba na vozilo. Nakon završenog ukrcaja, vozač potpisuje dokument
o preuzimanju robe, te od tog trenutka preuzima svu odgovornost za robu.

Sve primjedbe o oštećenoj robi, ambalaži ili sličnim uočenim nedostacima vozač mora navesti
prije potpisivanja dokumenta o preuzimanju robe.

Nakon preuzimanja robe odlazi na carinarnicu, javlja se špediteru, te čeka carinski pregled,
kojem obvezatno mora biti nazočan. Nakon carinskog pregleda i plombiranja teretnog
sanduka, vozač od špeditera preuzima dokumentaciju koja prati robu, i to: robne račune,
EUR-1, potvrdu o porijeklu robe i CMR međunarodni teretni list.

1.22. Prijevoz prema TIR sporazumu (značajke, tijek postupka, TIR carnet)

Prijevoz na osnovi konvencije TIR oslobađa prijevoznika carinskih postupaka na prolaznim

carinskim prijelazima. Carinjenje robe se obavlja na polaznoj carini najbližoj mjestu ukrcaja i
carini opredjeljenja.

Da bi se teret prevozio što brže, sa što manje smetnji i zadržavanja na graničnim prijelazima,
kao i da bi se carinskoj službi olakšao posao, kako u tranzitu, tako i u samom prelasku
granica, režim TIR sadrži četiri osnovna zahtjeva:
  teret (roba) se mora prevoziti u vozilima ili kontejnerima koji pružaju sve garancije u
pogledu sigurnosti,
 robu mora pratiti međunarodno priznati karnet koji izdaje zemlja koja šalje teret ili
robu na prijevoz i koji služi kao kontrolni dokument o otpremnoj, tranzitnoj i uputnoj
zemlji,
 rad carinske službe otpremne zemlje mora biti priznat od tranzitnih zemalja i uputne
zemlje,
 sve novčane pristojbe i takse koje se jave u tijeku prijevoza moraju biti osigurane
(garantirane) za sve vrijeme trajanja prijevoza međunarodno priznatom garancijom
(jamstvom).
Olakšan i ubrzan međunarodni prijevoz robe uvjetovan je oslobađanjem prijevoznika od
plaćanja uvoznih pristojbi i taksa u carinarnicama prijelaza za robu koja je u tranzitu (tzv.
carinska garancija).

Odredbama konvencije TIR propisuje se da se roba mora prevoziti sredstvima koja su

konstruirana tako da onemogućavaju svaki pristup u njihovu unutrašnjost kada su plombirani
carinskim plombama.

Da bi se mogao obaviti prijevoz na temelju konvencije TIR, potrebno je pored odgovarajućih

vozila imati i odgovarajuću popratnu dokumentaciju, i to:
- karnet TIR,
- međunarodni teretni list (kao ugovor o prijevozu) i
- drugu dokumentaciju.
Ako prijevoz obuhvaća samo jednu polaznu i jednu odredišnu carinarnicu, TIR karnet mora
sadržavati najmanje dva lista za zemlju polaska, tri za odredišnu zemlju, zatim po dva lista za
svaku tranzitnu zemlju. Za svaku dodatnu polaznu, odnosno odredišnu carinarnicu potrebna
su još po dva, odnosno tri lista, a osim toga, ako se carinarnice odredišta nalaze u dvije
različite zemlje, treba još dva lista.

Karnet TIR (franc. Transport International par la Rout) je carinski dokument kojim se
pojednostavljuje carinske formalnosti u međunarodnom prijevozu robe. Nadzor i postupak
nad cestovnim prijevoznim sredstvima, kontejnerima i robom u režimu karneta TIR određen
je "Carinskom konvencijom o međunarodnom prijevozu robe na temelju karneta TIR".

Sustav TIR je napravljen da bi maksimalno olakšao međunarodno kretanje roba pod

carinskim pečatom. Sustav tranzitnim državama garantira pokrivanje carina i poreza u slučaju
zloupotrebe (krijumčarenja).
Sustav TIR nudi prednosti za sve karike u lancu međunarodnog tranzitnog prijevoza roba:
1.Prednosti za transport i trgovinu (općenito):
- smanjuje troškove transporta smanjujući formalnosti i kašnjenja u tranzitu,
- olakšava kretanje u tranzitu primjenom standardizirane regulative i dokumentacije i,
- kao krajnji rezultat, potiče razvitak međunarodne trgovine
2. Prednosti za prijevoznike:
- roba se kreće preko međunarodnih granica s minimalnim ometanjima i stajanjima,
- kašnjenja i troškovi transporta su smanjeni,
- dokumenti su pojednostavnjeni i standardizirani,
- nema potrebe za depozitom (garancijom) na granicama tranzitnih država.
3. Prednosti za carinski sustav:
- garantirano plaćanje carinskih i poreznih pristojbe u slučaju zloupotrebe (do 50 000 $),
- samo "bona fide" prijevoznicima je dozvoljeno korištenje TIR karneta - čime se povećava
sigurnost sustava,
- smanjena je potreba fizičke kontrole robe u tranzitu,
- sustav olakšava carinsku kontrolu i popratnu dokumentaciju.

Vozila i kontejneri moraju zadovoljavati određene uvjete kako bi mogli prevoziti robu u
međunarodnom prijevozu s oznakom TIR.
Vozilo mora biti građeno tako da:
- roba ne može biti izvađena ili unešena u zatvoreni dio vozila bez ostavljanja vidnih tragova
pokušaja ili bez povrede carinskih obilježja;
- carinska obilježja se mogu lako i uspješno staviti;
- ne sadrži skriveni prostor u kojem bi se roba mogla sakriti;
- svi prostori u koje se može staviti roba su pristupačni za carinski pregled.
Kontejner mora biti:
- potpuno ili djelomice zatvoren tako da tvori spremnik za robu;
- trajne i dovoljno čvrste građe za višekratnu uporabu;
- posebno namijenjen olakšanju prijevoza robe jednim ili različitim prijevoznim sredstvima
bez posebnog prekrcaja robe;
- namijenjen lakom manipuliranju;
- napravljen tako da se lako puni i prazni;
- unutarnje zapremnine jedan ili više kubičnih metara.
Za vozilo ili kontejner koje ispunjava uvjete izdaje se "Uvjerenje o odobrenju za prijevoz robe
pod carinskim obilježjem", s rokom valjanosti od dvije godine. Na vozilo ili kontejner mora
biti stavljena pločica TIR s prednje i stražnje strane. Pločica sadrži bijela slova na plavoj
podlozi, a njene su dimenzije 400 × 250 mm.

Obrazac karneta TIR

Obrazac TIR karneta tiska se na francuskom jeziku, dok se na koricama uz francuski nalazi i
engleski prijevod. Sastoji se od korica narančaste boje s temeljnim podacima, talona 1/2,
odgovarajućeg broja listića 1 i 2, te obrasca zapisnika o očevidu. Broj listića u karnetu ovisi o
broju otpremnih i odredišnih carinarnica (jedan par za svaku carinarnicu) i broju zemalja
provoza (jedan par za svaku zemlju), pa postoje dvije vrste karneta: sa 6 listića (za provoz
između dviju zemalja) i sa 14 listića (za provoz preko jedne ili više provoznih zemalja).
Korice TIR karneta na prednjoj strani sadrže podatke o izdavatelju, prijevozniku i vozilu ili
kontejneru. Na stražnjoj strani korica su pravila za uporabu na francuskom jeziku, a na prvoj
strani zadnjeg lista korica je prijevod pravila na engleski jezik.
Talon 1/2 sadrži manifest robe i rubrike predviđene za službenu uporabu i ovjeru carinarnica.
On trajno ostaje u sastavu karneta.
Listić 1 odvaja otpremna, odnosno ulazna usputna carinarnica. Perforacijom je odvojen od
kupona koji trajno ostaje u karnetu. Sadrži manifest robe i rubrike predviđene za službenu
uporabu. Ovjeravaju ga otpremna odnosno ulazna usputna carinarnica.
Listić 2 odvaja odredišna, odnosno izlazna usputna carinarnica. Perforacijom je odvojen od
kupona koji trajno ostaje u karnetu.
Obrazac zapisnika o očevidu predviđen je za slučaj oštećenja carinskih obilježja, robe ili
vozila. Zapisnik o očevidu sastavljaju carinarnica ili drugi nadležni organ na zahtjev
prijevoznika.

Način uporabe
Raspored značenja polja od 1-17 navedenih listića je u svim listovima posve jednak, te s
pomoću indiga prilikom popunjavanja ovih polja popunjava i potreban broj ostalih kupona
(bijele i zelene boje). Polja 1 do 15. popunjava nositelj karneta prije njegovoga predočenja
polaznoj carinarnici.

Svi podaci moraju biti čitljivo ispunjeni pisaćim strojem, štampačem ili kemijskom olovkom,
te moraju biti vidljivi na svim listovima. Navodi u karnetu ne smiju se brisati ili pisati jedne
preko drugih, već se ispravke unose na način da se pogrešan podatak precrta, te pored njega
upiše ispravan podatak. Uz svaku takvu ispravku mora biti potpis onoga koji tu ispravku
upisuje, te ovjera carinskih organa.

Kupon broj 1 (bijele boje) namijenjen je carinskim organima u polaznoj carinarnici prilikom
otvaranja TIR karneta, te usputnim ili izlaznim carinarnicama. Polazna carinarnica u kojoj se
postupak TIR započinje, ispunjava i ovjerava karnet na svim priloženim kuponima i njihovim
talonima (rubrike 16 i 17, te 18 do 23 karneta), dakle carinski službenik stavlja potpis i pečat
na kraju manifesta i svih kupona koji se nalaze u karnetu. Ukoliko ima veći broj polaznih
carinarnica, ove rubrike popunjava tek posljednja polazna carinarnica. Polazna carinarnica
ujedno odvaja i pohranjuje u svojoj arhivi prvi kupon broj 1, a ostale ostavlja i predaje
prijevozniku, no ostavljajući ovjereni talon toga kupona unutar karneta. Kako se ovdje radi o
početku postupku provoza, polazna (u pravilu granična) carinarnica evidentira TIR karnet u
kontrolnik 420 (kontrolnik početnih provoznih postupaka).
Kupon broj 2 (zelene boje) koristi izlazna ili odredišna carinarnica, koja ispunjava preostala
polja 24 do 28, i ovjerava. Pri tome donji, manji dio kupona šalje preporučenom poštom
polaznoj ili ulaznoj (graničnoj) carinarnici kao potvrdu prijema robe, i kako bi polazna ili
ulazna carinarnica sravnjujući taj dokument s ranije pohranjenim kuponom broj 1. razdužila
operaciju po karnetu TIR u odgovarajućem kontrolniku. Ostali dio kupona br. 2 zadržava u
svojoj arhivi, te razdužuje karnet u kontrolniku 400 - završnih provoznih postupaka. Kako je
već rečeno, talon ovoga kupona ostaje u kompletu karneta.
 2. Složeni prijevoz tereta

2.1. Prijevoz opasnih tvari

Opasnim tvarima smatraju se sve one tvari koje u tijeku proizvodnje, rukovanja, prijevoza,
skladištenja ili uporabe mogu ugroziti zdravlje ljudi, izazvati zagađenje okoliša ili nanijeti
materijalnu štetu imovini. Stoga se pri čuvanju, skladištenju, prijevozu, ukrcaju, prekrcaju,
iskrcaju tih tvari mora posvetiti posebna pažnja.

Pod opasnim tvarima smatraju se:

KLASA 1 – eksplozivne tvari i predmeti,
KLASA 2 – plinovi,
KLASA 3 – zapaljive tekućine,
KLASA 4 – zapaljive čvrste tvari,
KLASA 5 – oksidirajuće tvari i organski peroksidi,
KLASA 6 – otrovne i zarazne tvari,
KLASA 7 – radioaktivne tvari,
KLASA 8 – korozivne (nagrizajuće) tvari,
KLASA 9 – različite opasne tvari i predmeti.
Ploče za označavanje opasnosti moraju biti postavljene na vozilo prema propisima o prijevozu
opasnih tvari. Dimenzije narančaste ploče su 300 × 400 mm sa crnim rubom debljine 15 mm.

Ako se prevozi opasna tvar iz propisa ADR-a, ploča je narančaste boje s crnim rubom i
razdjelnom crtom preko sredine te ispisanim brojevima u gornjem redu koji označavaju
stupanj opasnosti, a u donjem je ispisan identifikacijski broj opasne tvari. Brojevi su
neizbrisivi, a čitljivi su i poslije požara u trajanju od 15 minuta.

Slika. Ploča za označavanje opasnosti

Broj u gornjem dijelu ploče (slika 20) sastoji se od dvije ili tri znamenke, a svaka od njih
ukazuje na opasno djelovanje tvari i ima određeno značenje.

Osnovne su znamenke i njihovo značenje:

2 – razvijanje plinova zbog tlaka ili kemijske reakcije,
3 – zapaljivost tekuće tvari (pare) i plina ili samozapaljiva tekućina (samozagrijavanje
tekućine),
4 – zapaljivost čvrstih tvari ili samozapaljiva čvrsta tvar (samozagrijavanje čvrste tvari),
5 – oksidirajuće djelovanje (izaziva i pojačava požar),
6 – otrovnost ili zaraznost,
7 – radioaktivnost,
8 – nagrizanje (korozivnost),
9 – na 1. mjestu – različite opasne tvari; na 2. ili 3. mjestu – opasnost od spontane burne
reakcije.
Osim navedenih znamenki koristi se kao druga znamenka 0 (bez posebne opasnosti) ili ispred
broja znak X (tvar opasno reagira u dodiru s vodom).

Prva znamenka u broju najčešće označava u kojoj se klasi nalazi opasna tvar, a sve ostale
znamenke ukazuju na svojstva opasne tvari, i mogu se mijenjati. Za neke tvari određen je
cijeli broj, te ga je obavezno navesti, kao npr.:
333 – tvari sklone samozapaljenju i samozagrijavanju,
539 – organski peroksidi, vodik peroksid,
606 – zarazne tvari…

2.2. Označavanje vozila i dodatna dokumentacija u prijevozu opasnih tvari

Europskim sporazumom o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu -

ADR Sporazumom, kao i Zakonom o prijevozu opasnih tvari propisano je da vozila koja
prevoze opasne tvari, osim opreme vozila propisane općim propisima, za prijevoz opasnih
tvari moraju imati i slijedeću dodatnu opremu vozila:

 Teretna motorna vozila najveće dopuštene mase veće od 3500 kg moraju biti
opremljena s najmanje dva uređaja za gašenje požara od kojih manji ne smije
sadržavati manje od 2 kg suhog praha (ili ekvivalentnu količinu druge tvari), a veći
ne manje od 6 kg suhog praha (ili ekvivalentnu količinu druge tvari),
 Teretna motorna vozila najveće dopuštene mase manje od 3500 moraju biti
opremljena s najmanje dva uređaja za gašenje požara od kojih svaki mora
sadržavati ne manje od 2 kg suhog praha (ili ekvivalentnu količinu druge tvari),
 Priključna vozila moraju imati najmanje jedan uređaj za gašenje požara koji mora
sadržavati ne manje od 6 kg suhog praha (ili ekvivalentnu količinu druge tvari).
 Krutu vezu (rudo) za vuču vozila kojom mora biti opremljeno teretno motorno
vozilo ili skup vozila.
 Teretno motorno vozilo ili skup vozila mora biti opremljeno sa dva znaka za
obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste.
  Prikladnu zaštitnu odjeću za svakog člana posade vozila.
 Po jednu ručnu svjetiljku za svakog člana posade i to takve konstrukcije da ne
sadrži otvoreni plamen, pa čak ni metalne površinske dijelove koji bi mogli
proizvesti iskrenje.
 Kada se prevoze plinovi koji su označeni s bilo kojom od slijedećih oznaka: T;
TO; TF; TC; TFC; TOC, u teretnom motornom vozilu ili skupu vozila mora se
nalaziti za svakog člana posade prikladna respiratorna zaštitna maska.
 Svako vozilo mora biti opremljeno s najmanje dvije podloške za kotače, prikladne
najvećoj dopuštenoj masi vozila i polumjera zakrivljenosti koji odgovaraju
polumjerima kotača.
 Neophodnom opremom za poduzimanje nužnih akcija, a koja treba biti navedena u
sigurnosnim uputama danim od pošiljatelja opasne tvari i koja varira obzirom na
vrstu prevožene tvari.
 Teretno motorno vozilo ili skup vozila mora biti opremljeno s priručnim alatom za
hitne popravke vozila, te odgovarajućm dizalicom.
 Teretno motorno vozilo ili skup vozila mora biti opremljeno s dvije ručne
baterijske električne svjetiljke koje odaju treptavu ili stalnu svjetlost narančaste
boje, uočljive s udaljenosti od najmanje 150 metara.
 Teretno motorno vozilo ili skup vozila mora biti opremljeno s dvije zastavice za
označavanje vozila kojima se prevoze opasne tvari.
 Teretno motorno vozilo ili skup vozila mora biti opremljeno s dvije lopate i jednim
trnokopom.
 Dodatno, teretno motorno vozilo ili skup vozila za prijevoz radioaktivnih tvari
mora biti opremljeno s uređajem za kontrolu zračenja i sredstvima za zaštitu i
označavanje terena, s dvije zastavice za označavanje vozila kojim se prevoze
radioaktivne tvari.
 Vozilo mora biti propisno označeno i obilježeno.

Označavanje i obilježavanje vozila

Pod znakovima podrazumijevamo ploče opasnosti, a pod obilježjima listice opasnosti.

Transportne jedinice za prijevoz opasnih tereta moraju biti obilježene s dvije pravokutne,
reflektirajuće i narančasto obojene ploče baze (širine) 40 cm i najmanje visine 30 cm, a
smještene u vertikalnoj ravnini.

Ploče moraju imati crne obrube ne šire od 15 mm. Jedna od njih mora biti smještena na
prednji, a druga na stražnji dio transportne jedinice, obje okomito na uzdužnu os transportne
jedinice. Ploče moraju biti jasno vidljive.
Ako je veličina i konstrukcija vozila takva da je raspoloživa površina za narančaste ploče
nedostatnih dimenzija, tada ploče smiju biti smanjenih dimenzija i to do 300 mm baze
(širine), 120 mm visine i 10 mm crnog obruba.

Obilježavanje (klasa 1)

Transportne jedinice koje prevoze pakovanja ili predmete obilježene listicama Br. 1, 1.4, 1.5
ili 1.6 moraju biti obilježene s istim takvim listicama s obje bočne strane i odostraga.

Kompatibilne skupine ne moraju biti naznačene na listicama ukoliko transportna jedinica

prevozi tvari i predmete koji pripadaju različitim kompatibilnim skupinama.

Transportne jedinice za prijevoz tvari ili predmeta različitih diobenih skupina moraju
biti obilježene samo s listicama najopasnije diobene skupine, po slijedećem redoslijedu
opasnosti:

 (najopasnija), 1.5, 1.2, 1.3, 1.6, 1.4 (najmanje opasna).

Kada se prevoze tvari diobene skupine 48° s tvarima ili predmetima diobene skupine 1.2,
transportne jedinice moraju biti obilježene kao diobena skupina 1.1.

Ukoliko je konstrukcija vozila takva da je nedostatan prostor za postavljanje listice, dopušteno

je upotrebiti listice smanjenih dimenzija stranica na 100 mm.

Dokumenti koji se trebaju nalaziti u vozilu kod ADR prijevoza

Transportni dokument koji sadrži najmanje slijedeće informacije:

 opis robe uključujući identifikacijski broj tvari,

 oznaku klase,
  oznaku diobene skupine te podskupine,

 inicijale ADR-a,

 broj i opis paketa,

 ukupnu količinu opasne robe (ili obujam ili ukupnu masu ili neto masu ili dodatno u
slučaju eksplozivnih tvari i predmeta klase 1 neto masu eksplozivnog sadržaja).

U slučaju primjene odredbi ADR-a o prijevozu “Malih količina tvari”, ukupna količina
opasne robe prevožene na transportnoj jedinici mora biti prikazana kao vrijednost izračunata u
skladu s tim odredbama.

a)

 naziv i adresu pošiljatelja.

 naziv i adresu primatelja.

b) pisane upute za vozača o postupanju u slučaju opasnosti (osim kada postoji izuzeće,
odnosno kod prijevoza “Malih količina tvari”).

c) certifikat o ispravnosti vozila (ADR certifikat) i to za svaki dio transportne jedinice (osim
kada postoji izuzeće, odnosno kod prijevoza “Malih količina tvari”).

d) certifikat o osposobljenosti vozača za prijevoz opasnih tvari (osim kada postoji izuzeće,
odnosno kod prijevoza “Malih količina tvari”).

e) ovlaštenje za transportnu operaciju.

Kratica za klasu, redni broj i slova ADR podvlače se crvenom crtom.

Ukoliko zbog količine tereta pošiljka ne može biti natovarena na jednu transportnu jedinicu,
treba pripraviti onoliko pojedinačnih dokumenata ili kopija originala koliko je transportnih
jedinica natovareno.

Pošiljatelj, bilo u transportnom dokumentu ili odvojenoj deklaraciji koja je u prilogu

dokumenta, mora potvrditi da opisana tvar smije biti prevožena cestama sukladno odredbama
ADR-a i da odgovara uvjetima, postupcima, kao i prikladnom pakiranju, te da je obilježena
sukladno zahtjevima ADR-a. Povrh toga ako različite tvari tvore skupno pakiranje, od
pošiljatelja se traži da potvrdi da takav miješani teret nije zabranjen.

Pisane upute za vozača

Kao mjera opreza za prevenciju bilo kakve nezgode ili opasnosti tijekom prijevoza, vozaču
moraju biti dane pisane upute, sažete i specificirane za svaku opasnu tvar ili predmet ili za
svaku skupinu opasnih tereta jednake opasnosti.

Upute moraju sadržavati:

  naziv tvari ili predmeta ili skupine tereta,

 klasu i identifikacijski broj ili za skupinu tereta identifikacijske brojeva tereta na koje
se uputa odnosi i za koje se primjenjuje,

 prirodu opasnosti tereta kao i mjere zaštite vozača,

 opće postupke, npr. upozorenja sudionika prometa i pozivanje policije/vatrogasaca,

 dodatne postupke u slučaju istjecanja ili rasipanja tereta kao prevenciju eskalacije
istog, ukoliko takvi postupci ne podrazumijevaju osobne rizike,

Posebne postupke za posebne proizvode, ukoliko su ti postupci primjenjivi:

 neophodnu opremu, a ako je primjenjivo dodatna i/ili posebna djelovanja.

Ove upute mora priskrbiti pošiljatelj i mora ih dati prijevozniku najkasnije s narudžbom
transporta, tako da mu omogući poduzimanje potrebnih radnji kojima osigurava da uposlenici
zaduženi za transport prime na znanje upute, te da su ih sposobni pravilno provesti.

Pošiljatelj je odgovoran za sadržaj ovih uputa.

Te instrukcije moraju se nalaziti u vozačkoj kabini, te moraju biti lako uočljive.

Upute koje se ne odnose na terete kojima je vozilo natovareno, moraju se čuvati odvojeno od
uputa koje odgovaraju teretu i to na način da ih se zabunom ne može zamijeniti.

Prijevoznik mora biti siguran da vozači razumiju upute te da su po njima sposobni prikladno
postupiti.

Za slučaj pakiranih miješanih tereta koji pripadaju različitim skupinama tereta, a koje
obilježava jednaka (ista) opasnost, pisane upute moraju se ograničiti na jednu jedinstvenu
uputu u kojoj se ne upisuje ime tvari kao ni identifikacijski broj.

8) Ove upute moraju biti napisane sukladno slijedećem obliku:

Teret

Spominjanje prikladnog utovarnog naziva tvari ili predmeta ili skupine tereta iste opasnosti,
klase i identifikacijskog broja ili za skupinu tereta identifikacijske brojeve tvari na koje se
odnosi ova uputa.

Opis mora biti sveden na npr. fizikalno stanje (plin, tekućina, krutina) i boju uz spominjanje
mirisa ukoliko postoji, kao i pomoći pri identifikaciji kod istjecanja ili rasipanja.

Priroda opasnosti

Kratko nabrajanje opasnosti:

 Osnovna (glavna) opasnost,

  Dodatne opasnosti uključivo naknadno djelovanje na okolinu,

 Ponašanje pod utjecajem plamena ili povišene temperature (razlaganje, eksplozija,

razvijanje otrovnih plinova, ...),

Ukoliko tvar opasno reagira u doticaju s vodom to također treba ovdje navesti.

Osobna zaštita

Spominjanje osobne zaštite vozača, a u skladu s klasama prevoženih tereta.

Dodadtni i/ili posebni postupci vozača

 Isključiti motor,

 Ne koristiti otvoreni plamen, ne pušiti,

 Obilježiti cestu i upozoriti ostale sudionike prometa,

 Obavijestiti prisutne o opasnosti te ih savjetovati da stoje uz vjetar,

 Obavijestiti policiju i vatrogasce što je prije moguće.

Prikladne upute moraju sadržavati popis nužne opreme koju vozač primjenjuje pri dodatnim
i/ili posebnim postupcima sukladno klasama prevoženih tereta (npr. lopata, kontejner za
skupljanje ...).

Smatra se da vozač vozila treba biti upućen i izvježban za suzbijanje malih istjecanja ili
rasipanja kako bi se zaustavila njihova eskalacija, uz uvjet da nije izložen osobnom riziku.

To podrazumijeva da je vozač obučen za svaki poseban postupak koji je propisao pošiljatelj.

Ukoliko je potrebno odgovarajuće upute moraju sadržavati popis opreme potrebne pri
obavljanju tih posebnih postupaka.

Požar

Upute vozaču u slučaju požara:

 Vozači moraju biti kroz trening izvježbani za gašenje manjih požara na vozilu. Oni ne
moraju pokušavati gasiti požar koji je zahvatio teret.

Prva pomoć

Informacije vozaču u slučaju da je bio u dodiru s prevoženom tvari.

 2.3. Prijevoz specijalnih tereta

Svi tereti koji svojom težinom, dužinom, visinom ili zapreminom zahtijevaju „elaborat prijevoza“
zovu se specijalni tereti. Svakodnevno se javljaju potrebe za prijevozom tereta koji svojim
karakteristikama zahtijevaju poseban režim prijevoza. Da bi se prevezao takav teret, moramo učiniti
određene predradnje:
 pribaviti sve podatke o teretu;
 osigurati posebna vozila za prijevoz;
 izraditi elaborate itinerera (prijevoznog puta), ukrcaja tereta na vozilo i iskrcaja samog
tereta;
 izraditi terminer ukupnog vremena prijevoza;
 izraditi dokumentaciju;
 izabrati vozno osoblje;
 pribaviti sve dozvole za prijevoz specijalnih tereta.
Sam prijevoz počinje ukrcajem. Ovdje treba obratiti pažnju da se ukrcaj obavlja na način i sredstvima
koja su predviđena u elaboratu. Nakon ukrcaja i učvršćenja tereta za prijevozno sredstvo počinje
prijevoz.

Specijalni tereti po svojoj širini i visini često prelaze širinu vozila i dozvoljenu visinu. Stoga se teret
mora idealno postaviti, tj. centrirati na vozilo radi stabilnosti. Nakon centriranja tereta na vozilo
obavlja se učvršćivanje tereta. Sada se može postaviti i signalizacija koja označava gabarit tereta.

U tijeku prijevoza, pogotovo na samom početku, teret treba nekoliko puta provjeriti kako se ponaša u
vožnji.

2.4. Prijevoz životinja

Pitanje prijevoza domaćih životinja vrlo je kompleksno. Razlog tome je velik broj vrsta i
kategorija životinja, različite svrhe i uvjeti suvremenog transporta. Prijegon životinja u
suvremenom transportu kao mogućnost praktički otpada zbog gubitaka u vremenu i kalu te
zbog propisa koji vrijede na prometnicama i u naseljenim mjestima. Prema sredstvima za
prijevoz razlikujemo: prijevoz životinja kamionima, željeznicom, brodovima i avionima.
Osim Zakona o dobrobiti životinja, transport stoke je reguliran i Pravilnikom o načinu
veterinarske kontrole kod prijevoza stoke i mesa i o načinu utovara, istovara i pretovara stoke
i mesa.

Sam prijevoz koji uključuje utovar, transport, istovar i prilagođavanje životinja novoj sredini,
dovodi životinju u stanje stresa. Da bi to stanje ublažili sa životinjama moramo postupati
pažljivo i nenasilno, izbjegavajući bilo kakve postupke koji uzrokuju patnju i mučenje
životinja.

Vrlo je raširen, a uključuje transport u kamionskim, traktorskim i drugim prikolicama. On

obuhvaća sve kategorije stoke na kraćim i na dužim, pa i međunarodnim relacijama. Pri
utovaru životinja, osim za perad i neke sitne domaće životinje, nužna je utovarna rampa s
ogradom i poprečnim letvama na podu. Pri transportu velikih životinja, bolje je da su životinje
vezane s glavom u smjeru vožnje. Stjenke kamiona ili prikolice moraju biti povišene da bi se
spriječilo iskakivanje životinje. Pri transportu stoke, kamioni moraju imati ceradu za zaštitu
od oborina i sunca. Ljeti se otvara prednji i zadnji dio cerade radi ventilacije. Svakoj životinji
se treba osigurati određena površina poda pri transportu, a kao orijentacija potrebne površine
poda mogu poslužiti sljedeći podaci: Vrsta stoke m2, konj oko 1,60, vol ili bik 1,40-1,60,
krava ili junica 1,30-1,40, tele, ovca, koza 0,35, svinja 0,30-0,45. Jednodnevni pilići često se
transportiraju u klimatiziranim i ventiliranim kamionima. U takvim kamionima sa
termoizoliranim plohama i prirodnom ili mehaničkom ventilacijom postiže se temperatura u
smještajnom prostoru 16 do 21°C. Jednodnevni pilići, bez obzira na prijevozno sredstvo,
uvijek se transportiraju u kartonskim kutijama. Te kutije sadrže četiri pregrade za po 25
komada pilića, tj. ukupno 100 komada pilića u jednoj kutiji. Kutije trebaju imati otvore za
ventilaciju na gornjoj i bočnim stranicama. Zahvaljujući žumanjčanoj vrećici pilići ne moraju
uzimati hranu 48 sati nakon valjenja, što značajno olakšava njihov transport.

2.5. Prijevoz robe namjenjene sajmovima, izložbama, kongresima i sl. manifestacijama

ATA je skraćenica – kombinacija početnih slova francuskih riječi “Admission temporaire” i engleskih
riječi “Temporary Admission” što znači privremeni uvoz.

ATA karnet je jednostavan međunarodni carinski dokument koji se koristi za pojednostavljenje

privremenog uvoza u stranu zemlju s rokom važenja od godine dana. Ovim carinskim dokumentom
omogućen je privremeni uvoz određenih kategorija robe u carinsko područje svake zemlje koja je
prihvatila Konvenciju o privremenom uvozu i to bez popunjavanja nacionalnih carinskih isprava,
plaćanja carine ili polaganja depozita, što inače slijedi u redovnom postupku za privremeni izvoz,
odnosno uvoz.

Prema Istambulskoj konvenciji koja je, za Republiku Hrvatsku, stupila na snagu

01.06.1999., stavlja se van snage, do tada važeća Konvencija ATA. U skladu s Odlukom o
pristupanju Istambulskoj konvenciji, karnet ATA pokriva tri glavne kategorije:
 privremeni uvoz uzoraka
 privremeni uvoz stručne opreme
 privremeni uvoz robe namijenjene izložbama, sajmovima, kongresima i sličnim
manifestacijama.
To podrazumijeva gotovo sve: kompjutere, alat za popravke, muzičke instrumente, športsku opremu,
strojeve u industriji, nakit, odjeću, medicinske instrumente, trkaće aute, konje, fotografsku opremu,
oprema za štand, knjige, ozvučenje koncerata, kazališne scenografije, narodne nošnje i drugo.

Temeljem ATA karneta ne smiju se uvoziti prehrambeni proizvodi, kvarljiva roba, te roba namijenjena
preradi, obradi ili popravku.

Roba pomoću ATA karneta prelazi granicu brzo i jednostavno (bez angažiranja
špeditera), ali pri tome se moraju poštivati određena pravila:
- da će roba biti ponovno izvezena/uvezena u istom obliku, odnosno u stanju u kojem je
bila privremeno uvezena/izvezena
- da će roba ostati u vlasništvu osobe sa sjedištem izvan države privremenog uvoza
 - da će robu upotrebljavati isključivo osoba koja posjećuje područje privremenog uvoza
(nije namijenjena za iznajmljivanje)
Korištenje ATA karneta predviđa se i za tranzit kroz zemlju, pod uvjetima iz ATA konvencije.

01. studenog 1996. godine Hrvatska gospodarska komora postala je aktivna članica ATA
sustava u okviru izdavačko-jamstvenog lanca pod okriljem Međunarodnog ureda trgovačkih
komora iz Pariza (ICC).
ATA je skraćenica – kombinacija početnih slova francuskih riječi “Admission temporaire” i
engleskih riječi “Temporary Admission” što znači privremeni uvoz.
ATA karnet je jednostavan međunarodni carinski dokument koji se koristi za
pojednostavljenje privremenog uvoza u stranu zemlju s rokom važenja od godine dana. Ovim
carinskim dokumentom omogućen je privremeni uvoz određenih kategorija robe u carinsko
područje svake zemlje koja je prihvatila Konvenciju o privremenom uvozu i to bez
popunjavanja nacionalnih carinskih isprava, plaćanja carine ili polaganja depozita, što inače
slijedi u redovnom postupku za privremeni izvoz, odnosno uvoz.

Glavne kategorije privremenog uvoza

Prema Istambulskoj konvenciji koja je, za Republiku Hrvatsku, stupila na snagu 01.06.1999.,
stavlja se van snage, do tada važeća Konvencija ATA. U skladu s Odlukom o pristupanju
Istambulskoj konvenciji, karnet ATA pokriva tri glavne kategorije:

 privremeni uvoz uzoraka

 privremeni uvoz stručne opreme

 privremeni uvoz robe namjenjene izložbama, sajmovima, kongresima i sličnim

manifestacijama

To podrazumijeva gotovo sve: kompjutere, alat za popravke, muzičke instrumente, športsku

opremu, strojeve u industriji, nakit, odjeću, medicinske instrumente, trkaće aute, konje,
fotografsku opremu, oprema za štand, knjige, ozvučenje koncerata, kazališne scenografije,
narodne nošnje i drugo.
Temeljem ATA karneta ne smiju se uvoziti prehrambeni proizvodi, kvarljiva roba, te roba
namijenjena preradi, obradi ili popravku.

Uvjeti za korištenje ATA karneta

Roba pomoću ATA karneta prelazi granicu brzo i jednostavno (bez angažiranja špeditera), ali
pri tome se moraju poštivati određena pravila:

1. da će roba biti ponovno izvezena/uvezena u istom obliku, odnosno u stanju u kojem je

bila privremeno uvezena/izvezena.

2. da će roba ostati u vlasništvu osobe sa sjedištem izvan države privremenog uvoza

 3. da će robu upotrebljavati isključivo osoba koja posjećuje područje privremenog uvoza
( nije namjenjena za iznajmljivanje)

Korištenje ATA karneta predviđa se i za tranzit kroz zemlju, pod uvjetima iz ATA
konvencije.

Koje su prednosti ATA karneta?

 Izvozniku ukidaju troškove carine i PDV-a ili polaganja depozita

 Za carinu ATA karnet znači manje administracije i sigurnost da će naplatiti uvozne

pristojbe ako ne dođe do ponovnog izvoza

 Karneti pojednostavljuju prelazak granice, odnosno omogućavaju izvoznicima i

uvoznicima upotrebu samo jednog dokumenta za rješavanje svih carinskih formalnosti

S ATA karnetom trgovci, izlagači i ostali poslovni ljudi mogu:

 odrediti unaprijed carinske troškove prema već utvrđenoj cijeni

 posjetiti više zemalja

 upotrijebiti isti ATA karnet više puta u toku godine dana važenja karneta

 vratiti se u zemlju s robom bez problema i odgoda

Tko još profitira?

 Međunarodne izložbe i sajmovi koje na taj način olakšavaju proceduru za strane

izlagače

 Turizam i transporti zbog putovanja poslovnih ljudi

 Sportske manifestacije kao što su Olimpijske igre i sl.

 Priredbe i koncerti

 Svaka zemlja koja želi iskoristiti prednosti globalne ekonomije

Tko izdaje ATA karnete?

Karnete izdaju isključivo gospodarske komore, učlanjene u međunarodni ATA garantni lanac
pri Međunarodnom uredu trgovačkih komora, sa sjedištem u Parizu (ICC), koji upravlja tim
lancem.
ICC internet stranica je portal u svijet ATA karneta. Klikom na ATA karnet ikonu dobit ćete
podatke o organizaciji koja izdaje ATA karnet u svakoj zemlji članici ATA lanca.
E-mail adresa, poštanska adresa, telefon i telefax-svi se ti podaci mogu naći na ICC internet
stranici, plus linkovi na internet stranice za pojedinačnu zemlju. Nacionalna komora svake
zemlje pruža informaciju gdje se i na koji način mogu pribaviti ATA karneti.
U Hrvatskoj ATA karnete izdaje i ovjerava HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA
Trošak ATA karneta

Troškovi karneta različiti su za svaku zemlju. Utvrđuju se prema vrijednosti robe, broju
zemalja koje se namjerava posjetiti, plus troškovi osiguranja i drugih usluga. Troškovi će
uvijek predstavljati zanemariv dio u odnosu na vrijednost robe koja je navedena u karnetu.

Kako funkcionira sistem ATA karneta

Sistem ATA karneta je savršen prikaz kako uska suradnja carinskih vlasti i poduzetnika može
olakšati međunarodnu trgovinu.
Svaka zemlja ATA lanca ima jedno garantno tijelo, ovlašteno od strane nacionalne carinske
vlasti i ICC-a. Garantna organizacija može izdavati Karnete, a također i ovlastiti županijske
komore u zemlji da u njeno ime izdaju karnete.
ATA karnet funkcionira prema međunarodnoj carinskoj konvenciji koja je u skladu sa
Svjetskom carinskom organizacijom (WCO). Svjetsko ATA vijeće upravlja sistemom u
skladu sa WCO. Vijeće permanentno organizira promotivne seminare o ATA karnetu u
Africi, Aziji i Pacifiku, Latinskoj Americi, istočnoj Europi i Bliskom Istoku.
U zadnjih 40 godina sistem Karneta se proširio sa nekoliko Europskih zemalja na veći dio
industrijaliziranog svijeta te ima tendenciju stalnog rasta. U 2003. Godini izdano je oko
200.000 Karneta s vrijednošću robe od oko 12 bilijuna dolara.

Zemlje koje prihvaćaju ATA karnet

Sistem ATA karneta se u proteklih 35 godina proširio sa nekoliko zapadno-europskih zemalja

na gotovo sve industrijski razvijene zemlje svijeta. Godišnje se u svijetu izda oko 200.000
karneta.
 3. Suvremene tehnologije prijevoza tereta

Da bi cestovni promet u cijelosti mogao ispuniti prijevozne zadatke, potrebno je osim prijevoznih
sredstava, puta, objekata, mehanizacije prekrcaja odnosno radne snage, raspolagati i objektima koji
omogućavaju brži, sigurniji, funkcionalniji i jeftiniji prijevoz. Među objekte koji utječu na
organiziranje prijevoznog procesa spadaju:
- zbirna skladišta i
- auto-teretni kolodvori ili postaje.
Kod drugih prijevoznih grana javljaju se još:
- javna skladišta (može i kod cestovnog prijevoza),
- željezničke postaje,
- luke i lučka pristaništa,
- zračna pristaništa,
- riječna pristaništa

3.1. Unimodalna tehnologija prijevoza

Unimodalni prijevoz - operacije prihvata i predaje robe koje su poduzete radi izvršenja
ugovora o unimodalnom prijevozu kako se definirane u takvom ugovoru, ne smatraju se
međunarodnim multimodalnim prijevozom. Tu se smatra prijevoz robe u okviru jedne zemlje.

3.2. Multimodalna tehnologija prijevoza

To je takva tehnologija kojom se u prijevozu robe upotrebljava istodobno dva transportna

sredstva, iz dviju različitih prometnih grana, pri čemu je prvotransportno sredstvo zajedno s
teretom postalo teret za drugo transportno sredstvo iz druge grane prometa s time da se
transportni proces odvija najmanje između dviju država.

Multimodalni transport može biti međunarodni i nacionalni. Osnovni pravni izvor o

reguliranju odnosa između sudionika u međunarodnome multimodalnom transportu
(MMT) je Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnome multimodalnom transportu
koja je prihvaćena na Diplomatskoj konferenciji u Ženevi u svibnju 1980. godine. U smislu
Konvencije UN, značajne su ove karakteristike za MMT:
(1) da su u MMT operatori multimodalnog transporta i primatelji robe u dvije različite
zemlje
(2) da se prijevoz robe u MMT obavlja s najmanje dva različita prijevozna sredstva,
odnosno da u takvome transportnom procesu sudjeluje najmanje dvije različite transportne
grane
(3) da se cjelokupni pothvat MMT temelji samo na jednom sklopljenom ugovoru o
prijevozu
(4) da se cjelokupni pothvat MMT ispostavlja ili pribavlja samo jedan dokument o
prijevozu robe
(5) da cjelokupni proces MMT organizira samo jedan transportni operator, odnosno operator
muultimodalnog transporta (MTO)

Ispostavlja se samo 1 dokument o prijevozu stvari. U svijetu se rabe najviše 2 dokumenta i to:
- FIATA (FBL) B/L – FIATA – FIATA je međunarodni savez špediterskog udruženja,
izdao je 1992. godine FIATA teretnicu za MMT, rabi se 65% u svijetu
- BINCO – Baltička konferencija pomorskih brodara i agenata 1995 godine izdala je
MULTIDOC B/L teretnicu. Teretnica za multimodalni transport, koriste je brodari i
pomorski agenti (a ne špediteri), rabi se u 35% slučajeva

3.3. Kombinirani prijevoz

Kombinirani prijevoz je način prijevoza robe kojim se na jednom transportnom putu (lancu)
od mjesta proizvodnje (otpreme robe) do mjesta potrošnje(dopreme robe), kombinirano,
upotrijebe najmanje dvije vrste suvremenih proizvodnih sredstava iz dviju ili više prometnih
grana.

Za kombinirani transport svojstveno je:

(1) da se transport robe (u pravilu sipskog , rasutog tereta) obavlja s najmanje dva različita
prijevozna sredstva iz dvije različite grane prometa
(2) da se u transportnom pothvatu u pravilu sklapa onoliko ugovora o prijevozu koliko je
sudjelovalo transportnih grana, odnosno različitih vrsta prijevozni sredstava
(3) da se ispostavlja ili pribavlja onoliko dokumenata o prijevozu koliko je sklopljeno
ugovora o prijevozu
(4) da cjelokupni transportni proces može organizirati jedan ili više operatora transporta

3.4. Hucepack tehnologija

To je zapravo uprtni prijevoz (nositi na leđima), odnosno prijevoz utovarenih kamiona

ili prikolica na željezničkom vagonima. U praksi se primjenjuju 3 vrste huckepack
tehnologije (odnosno 4- tehnologija A naglavačke):
- tehnologija A – bit te tehnologije je da kompletno cestovno vozilo na željezničkom
vagonu. Vozač upravlja svoje vozilo preko utovarne rampe na niskopodne specijalne
vagone – cjelokupni kamion sa teretom horizontalni ili vertikalno. Tovari se na
specijalne vagone.
 - tehnologija B – prikolice ili poluprikolice cestovnog vozila na željezničkom vagonu.
Utovar se obavlja unatraške (vožnjom unatrag) preko rampe na vagonu ili se
dizalicom podiže u vagon.
- tehnologija C – zamjenjivi sanduci cestovnog vozila kao kontejneri na željezničkom
vagonu. Utovar i istovar zamjenjivog sanduka s teretom se vrže dizalicom.
Odnos bruto i neto mase: A=74:26, B= 39:61, C=10:90.

3.5. RO-RO tehnologija

To je horizontalni ukrcaj i iskrcaj (ROLLON-ROLL OFF) najčešće utovarenih transportnih

sredstava na kotačima (utovarenih kamiona, tegljača, autobusa s putnicima itd.) na specijalne
tzv. RO-RO brodove. Teret se ukrca vlastitim kotačima preko ukrcajne rampe koja spaja
obalu i brodsko skladište (ROLL ON, dokotrljati, uvažanje) a iskrcava se nakon prijevoza
morem, također na vlastitim kotačima, preko iskrcajne rampe koja spaja brodsko skladište i
obalu (ROLL OFF, otkotrljanje, izvažanje).

Prednost RO-RO je da nije potrebna posebna lučka i brodska infrastruktura (posebne

dizalice), podizanje na brodove se vrši putem ulazno-silaznih rampi koje su na brodu (pomoću
tih rampi se maksimalno koristi brodski prostor).

3.6. LO-LO tehnologija

To je vertikalni ukrcaj i iskrcaj (LIFT ON- LIFT OFF ) kontejnera (ili ukrcanih
transportnih sredstva na kotačima) koji se obavlja vlastitom dizalicom broda ili lučkom
dizalicom koja ima hvatač tj. spredar za automatsko pričvršćivanje kontejnera. Kontejneri se
smještaju u skladište broda, u vertikalne ćelije s vodilicama koje uz pomoć uređaja za
centriranje kontejnera omogućuju njihovo slaganje točno jedan na drugi.

LO-LO i RO-RO se najčešće koristi u zatvorenim malim morima na kratkim relacijama.

ROLO transporta tehnologija je odgovarajuća kombinacija RORO i LOLO transportnih
tehnologija.

3.7. Tehnologija prijevoza sa primjenom paleta

Paleta je drvena podloga izrađena od dasaka određenih normiziranih dimenzija, na koje se

tovari roba. Paleta je vrsta pomoćne opreme koja omogućuje formiranje kompaktnog i čvrstog
paketa, složenog iz raznih vrsta komadne robe.
Paletizacija je skup organizacijski povezanih sredstva rada i tehnoloških postupaka za
automatizirano manipuliranja i transport okrupnjenih jedinica tereta na paletama od sirovinske
baze do potrošača.

Treba istaknuti da paleta i paletizacija nisu istoznačnice. Paleta je transportni uređaj - naprava
izrađena od različitih materijala, a osnovna joj je zadaća da omogući oblikovanje optimalne
jedinice manipuliranja.

Vrste paleta:
prema obliku (ravna, bok, stubna),
prema vrsti robe kojoj su namijenjene (univerzalne i specijalne),
s obzirom na vijek trajanja i učestalost korištenja (jednokratne i višekratne).

U eksploataciji se nalazi ova drvena standardna paleta (prema ISO) 800*1000; 800*1200 i
1000*1200(80% u svijetu), 1200*1600; 1200*1800. Visina ravnih je oko 1000mm, a boks
paleta 800 i 1000mm

Po svojoj tehnološkoj funkciji konstruktivnim značajkama paleta vjerojatno još nije dosegnula
optimum, a njenim će se osobitostima sigurno još baviti i konstruktori i tehnolozi.
"Paletizaciju" bi pak trebalo promatrati kao proces primjene paleta u prijevoz robe. Učinci
primjene tog procesa su višestruki. Veoma pojednostavljeno rečeno, su prije svega ekonomski
i tehnološki, a pritom zaštitni, sigurnosni i ostali.

Vrste paleta
Od trenutka pojave paleta do danas nalazimo razne vrste paleta. Razlike u promatranju mogu
nastati s obzirom na:
- oblik palete (ravna, bok, stubna),
- dimenziju, (standardne, nestandardne)
- namjenu (univerzalne i specijalne),
- vrstu materijala od kojeg su izrađene (drvene, metalne, plastične),
- konstrukcijske osobine i dr.

Drvena euro paleta

Tehnološki aspekt primjene paleta
Ovaj aspekt razmatranja trebalo bi početi s naznakom prednosti koje pruža tehnologija
prijevoza s paletama prema klasičnoj - individualnoj tehnologiji. Već to što primjena paleta
znači najpotpuniji oblik prijevozne integracije između korisnika i davatelja usluga svjedoči o
potrebi poznavanja tehnoloških obilježja za sve elemente tehnologije prijevoza. Vidljivi
učinci primjene paleta očituju se u nižim troškovima manipuliranja, skladištenja i prijevoza.
Raščlanjivanje tih učinaka vrlo je često.

U istraživanju učinaka "paletizacije" najčešće se sreću sljedeći pojedinačni učinci:

- smanjenje početno-završnih troškova,
- smanjenje troškova skladištenja,
- smanjenje proizvodnih troškova,
- povećanje mogućnosti primjene pretovarnih strojeva,
- smanjenje oštećenja robe,
- smanjenje vremena prijevoza i dr.,
- smanjenje radne snage i ručnog rada,
- povećanje sigurnosti radnika na radu,
- smanjenje energije i
- smanjenje troškova ambalaže.
U stručnoj se literaturi mogu naći podaci da primjena paleta u manipuliranju komadne robe
omogućuje vremenske uštede za 3 do 4 puta. Iznose se i podaci da se uporabom paleta u
poljoprivredi smanjuju troškovi u svim tehnološkim operacijama za oko 40%, a u
građevinarstvu i više. Učinci u procesu samog prijevoza procjenjuju se na oko 30%.

Kad je riječ o utjecaju na produktivnost, upozorava se da je u građevinarstvu povećanje

produktivnosti nakon primjene paleta moguće i do 70%, a u prometu se neproduktivno
vrijeme smanjuje za oko 50%.
U metalnoj industriji govori se o uštedi do 35%, elektroindustriji do 31%, livnicama do 32%o,
grafičkoj industriji do 54% i prehrambenoj industriji do 70%.

To što se u nekom prijevoznom procesu koristi paletni sustav ne znači da su unaprijed

osigurani povoljni učinci.

3.8. Tehnologija prijevoza sa primjenom kontejera

Naziv kontejner potječe od engleske riječi "container" (contain - sadržavati), a znači sve
ono što u sebi može sadržavati nešto drugo.

Kontejner je manipulacijska prijevozna oprema, najčešće u obliku zatvorene posude, koja

služi za formiranje krupnih manipulativnih jedinica tereta u cilju racionalizacije
manipulacijskih i skladišnih operacija.
Kontejner je čvrsta, zatvorena i na vremenske prilike otporna, stalno upotrebljiva
manipulacijsko transporta jedinica, s najmanje jednim vratima izrađenim od različitih
materijala, prema određenim standardima (ISO) koja je upotrebljiva za transport vodenim,
kopnenim i zračnim prometnim sredstvima.
Kontejnerizacija je skup međusobno i uzajamno povezanih sredstava i tehnoloških
postupaka u kombiniranom i mutimodalnom (integralnom) transportu robe u kontejnerima.

Vrste kontejnera:

(1) prema namijeni imamo univerzalne i specijalne,

(2) prema veličini dijelimo ih na mali, srednji i veliki,

(3) prema vrsti (namjeni) robe koja se provozi: meke terete, rasuti teret, tekućine plinovi i
izotermički kontejneri. Prema ISO standardima, svrstani su u 4 skupine:

Tipovi kont. Duljina (m) Širina (m) Visina (m) Nosivost (t)

10 stopa 3,06 2,44 2,44 10

20stopa, 6,09 2,44 2,44 20
30 stopa i 9,12 2,44 2,44 30
40 stopa 12,19 2,44 2,44 40

Za kontejnere u zračnom prometu – zovu se IGLU, to su posebni standardi (ISO).

Najmanje unutrašnje : širina je svima 2299mm, visina 2197 mm, a duljina IA 11998 mm, IB
8931, IC 5867 i ID 2807 mm.

Kontejner od 20 stopa

Eksploatacijska obilježja kontejnera

Razvojem tehnologije prijevoza s primjenom paleta poboljšavaju se i eksploatacijska obilježja
ovih transportnih uređaja.
Kao elementi usporedbe među kontejnerima najčešće se koriste:
- nosivost,
- volumen,
- operativna površina i
- utovarno-istovarni elementi (otvori).

Nosivosti kontejnera, osobito kad je riječ o neto i bruto nosivosti, treba posvetiti posebnu
pozornost. Kriterij neto prema bruto težini znači da na masu kontejnera kao transportnog
uređaja može otpasti 15-20% težine.

Kod iskorištenja nazivnog volumena, očekuje se iskorištenje veće od 80%. Iskorištenje

operativne površine u funkciji je iskorištenja volumena ali je osim toga i o tom iskorištenju
potrebno voditi računa.

Razmatranje razvoja kontejnera u našoj zemlji može se početi napomenom da se u kontejnere

kao podsustav suvremene tehnologije nedovoljno ulagalo. Razlozi se mogu tražiti u tri
osnovna smjera:
nedovoljnom interesu korisnika, odsutnosti ekonomskog čimbenika i nepovoljnom
kadrovskom pristupu. Prvom fazom u razvoju kontejnera u našoj zemlji smatra se razdoblje
od 1970. do 1973. godine. Ta se faza smatra "startnim razdobljem". Prvo razvojno razdoblje
je ono od 1973. do 1978.

Podjela kontejnera
Podjela kontejnera zavisi od stajališta onoga tko ih promatra. Procjenjuje se da postoji veoma
veliki broj tipova kontejnera. Mogu se naći izvori po kojima postoji oko 20.000 tipova
kontejnera, koji se mogu razlikovati po svojim specifičnostima i obilježjima.

Najopćenitije razvrstavanje kontejnera po namjeni odnosi se na podjelu u dvije osnovne

skupine, tj.:
- univerzalne kontejnere i.
- specijalne kontejnere.
S obzirom na veličinu, obično se kontejneri dijele na:
- male,
- srednje i
- velike.

Podjela kontejnera s obzirom na vrstu supstrata kojem su namijenjeni

S obzirom na vrstu supstrata koji primaju, razlikuju se:
- kontejneri za suhi teret,
- izotermički kontejneri,
- kontejneri za rasute terete,
- kontejneri za plinove i kontejneri za tekućine.

Izotermički kontejneri
Za razliku od drugih kontejnera, izotermički kontejneri imaju složene stijene od
termoizolacijskog materijala što omogućuje da se održe potrebni termoizolacijski uvjeti.
Održavanje predviđene temperature može se postići vlastitom izolacijom uz izvorne vanjske
utjecaje.

Nadzor nad proizvodnjom i popravkom kontejnera

Polazeći od toga da je kontejner zajedničko i multimodalno sredstvo, pokazala se potreba da
se zajedno sa standardima o gabaritima propišu i zajednička međunarodna pravila za nadzor
nad njihovom proizvodnjom i popravcima.

Nadzor nad proizvodnjom i konstrukcijom kontejnera obavlja Hrvatski registar brodova.

Propisanim pravilima regulirani su:
- nadzor nad gradnjom,
- ispitivanje konstrukcijskih značajki,
- materijali koji su uporabljivi za izradu,
- označavanje kontejnera
 4. Mjerenje rada voznog parka

Cilj svake racionalizacije pa tako i racionalizacije u prijevoznom procesu je što veći prijevozni učinak
sa što manjim troškovima. Da bi se taj cilj mogao i ostvariti potrebno je doći do podataka rada u toku
prijevoznog procesa. Za izmjere, odnosno pokazivanje kvalitete rada služimo se tzv. pokazateljima ili
izmjeriteljima. Analizom rada prijevoznih sredstava i organizacije prijevoza, sustavom pokazatelja
poduzimaju se odgovarajuće organizacijske i tehničke mjere u cilju poboljšanja tog rada.

Vozni park ili autopark jednog poduzeća čine sva komercijalna teretna motorna vozila i priključna
vozila: kamioni, vučni traktori, autoprikolice, poluprikolice i sl. Vozni park se najčešće dijeli po
vrstama, podvrstama, tipovima (kategorijama) i modelima u pogledu njihovog sastava. Podjela se
može obavljati prema vrsti eksploatacije pojedinih grupa vozila i prema njihovoj namjeni.

Inventarski vozni park su sva vozila koja se nalaze na inventurnoj listi osnovnih sredstava jedne
organizacijske jedinice. Inventarski vozni park prema tehničkom stanju dijelimo na tehnički ispravna i
tehnički neispravna vozila (vozila koja se nalaze na popravku ili održavanju, te vozila za rashod i
prodaju).

Pregled pokazatelja:

Koeficijent tehničke ispravnosti voznog parka

𝐷𝑉𝑖
𝐾𝑡𝑖 =
𝐷𝑉𝑢

Koeficijent iskorištenja nosivosti

𝑇𝐾𝑀𝑠
𝐾𝑛𝑖 =
𝑇𝐾𝑀𝑚

Mogući tonski kilometri

𝑇𝐾𝑀𝑀 = 𝐾𝑀 × 𝑁𝑣
Prosječan put jedne tone robe

𝑇𝐾𝑀𝑠
𝑁𝑘𝑟 =
𝑇𝑟

Prosječna dnevna kilometraža jednog vozila

𝐾𝑀𝑢
𝐷𝐾𝑀 =
𝐷𝑉𝑟

Prosječno vrijeme trajanja ukrcaja-iskrcaja jedne tone tereta (nps)

𝑆𝑉𝑝𝑠
𝑛𝑝𝑠 =
𝑇𝑟

Prosječno vrijeme neproduktivnog stajanja jedne tone tereta

 𝑆𝑉𝑠
𝑛𝑛𝑠 =
𝑇𝑟

Prosječna registrirana nosivost jednog vozila

𝑇𝐾𝑀𝑚
𝑅𝑛𝑣 =
𝐾𝑀𝑡

Prosječno iskorištenje nosivosti jednog vozila

𝑇𝐾𝑀𝑠
𝑁𝑖 =
𝐾𝑀𝑡

Prosječna količina tereta u tonama po jednom vozilu dnevno

𝑇𝑡
𝑃𝐾𝑡 𝑖𝑙𝑖 𝐾𝑡 =
𝐷𝑉𝑟

Prosječan TKM po jednom vozilu dnevno

𝑇𝐾𝑀𝑠
𝑃=
𝐷𝑉𝑟

Prosječno brojno stanje vozila koja se nalaze u radu za određeni vremenski period
𝐷𝑉𝑟
𝑃𝐵𝑣 𝑖𝑙𝑖 𝐵𝑣 =
𝐾𝐷𝑢
Prosječna ukupna nosivost svih vozila za određeni period
𝐷𝑁𝑢
𝑃𝑉𝑁𝑣 𝑖𝑙𝑖 𝑈𝑁𝑣 =
𝐾𝐷𝑢

Prosječna ukupna nosivost ispravnih vozila za određeni period

𝐷𝑁𝑖
𝑃𝑈𝑁𝑖 𝑖𝑙𝑖 𝑈𝑁𝑖 =
𝐾𝐷𝑢

Prosječna ukupna nosivost vozila u radu za određeni period

𝐷𝑁𝑟
𝑃𝑈𝑁𝑟 𝑖𝑙𝑖 𝑈𝑁𝑟 =
𝐾𝐷𝑢

Prosječna nosivost vozila u parku

𝐷𝑁𝑖
𝑃𝑁𝑣 𝑖𝑙𝑖 𝑁𝑣 =
𝐷𝑉𝑢

Prosječna nosivost ispravnog vozila za jedan određeni period

𝐷𝑁𝑖
𝑃𝑁𝑉𝑖 𝑖𝑙𝑖 𝑁𝑉𝑖 =
𝐷𝑉𝑖

Prosječna nosivost jednog vozila u radu

𝐷𝑁𝑟
𝑃𝑁𝑉𝑟 𝑖𝑙𝑖 𝑁𝑉𝑟 =
𝐷𝑉𝑟
Iskorištenje voznog parka

Koeficijent iskorištenja ukupnog voznog parka

𝐾𝐷𝑟 𝐷𝑉𝑟
𝐾𝑢𝑟 = 𝑖𝑙𝑖
𝐾𝐷𝑢 𝐷𝑉𝑢

Koeficijent iskorištenja pređenog puta

Koeficijent iskorištenja prijeđenog puta

𝐾𝑀𝑡
𝐾𝑚 =
𝐾𝑀𝑢

Pokazatelji uspješnosti rada

Koeficijent iskorištenja radnog vremena

𝑆𝑉𝑣 + 𝑆𝑉𝑝𝑠
𝐾𝑉𝑟 =
𝑆𝑉𝑢

Prosječno radno vrijeme jednog vozila

𝑆𝑉𝑝𝑠
𝐾𝑉𝑟 =
𝑇𝑟

Pregled oznaka izmjeritelja rada voznog parka:

V = sva vozila
Vi = ispravna vozila
Vn = neispravna vozila
Vr = vozilo u radu
Vst = vozila koja nisu u radu
KDu = ukupni kalendarski dani
KDr = kalendarski dan neispravnih vozila
KDn = kalendarski dani vozila u radu
KDst = kalendarski dani vozila koja stoje
DV = dani vozila
DN = tona-dani vozila
DVu = dani vozila ukupno
DVr = dani vozila u radu
DVn = dani vozila neispravnih
DVst = dani vozila u stajanju
Kur = koeficijent iskorištenja ukupnog voznog parka
Kir = koeficijent iskorištenja tehnički ispravnog voznog parka
Kti = koeficijent tehničke ispravnosti voznog parka
Ktn = koeficijent tehničke neispravnosti voznog parka
SV = sati vozila
SVr = sati vozila u radu
SVv = sati vozila u vožnji
SVsp = sati vozila produktivnog stajanja
SVsn = sati vozila neproduktivnog stajanja
Vu = vozni park
Kv = koeficijent iskorištenja radnog vremena
Kvu = koeficijent vremena za cijeli vozni park
KMu = kilometri ukupno
KMt = kilometri pod teretom
KMp = prazni kilometri ili bez tereta
KMn = nulti kilometri
Kkm = koeficijent iskorištenja prijeđenog puta
Ko = koeficijent srednje dužine prijeđenog puta s teretom
K1 = koeficijent prosječnog puta u jednom danu
Kst = koeficijent srednjeg rastojanja prijevoza jedne tone tereta
TKMm = mogući tona kilometri
TKMs = stvarni tona kilometri
Kin = koeficijent iskorištenja nosivosti
Nkt = koeficijent prosječnog prijevoza jedne tone tereta
vp = putna brzina
vk = komercijalna brzina
vt =tehnička brzina
T1 = ukupno prevezeno tereta u tonama
Tn = nosivost vozila u tonama
Kns = statički koeficijent nosivosti
Psp = prijevozna podobnost voznog parka
Pu = prijevozni učinak voznog parka
nps = vrijeme ukrcaja-iskrcaja jedne tone tereta
nns = vrijeme neproduktivnog stajanja jedne tone tereta
Rnv = registrirana nosivost vozila
Ni = iskorištena nosivost vozila
DVi = dani ispravnih vozila