Maybe Not

by Colleen Hoover

prijevod sa engleskoga
Možda ne
Colleen Hoover

prijevod s engleskoga
Balkanbooks
Za Kendall Smith, jednu od mojih najboljih prijateljica. Od djetinjstva si
bila uz mene i ništa od ovoga ne bih mogla napraviti bez tebe.
 Prvo poglavlje

Uvjeren sam da pakao ima interfon i da zvuk alarma moje budilice koja je
zvonila punom snagom, ponavlja neprekidno krikove svih izgubljenih duša.
Zato nikad neću nikoga ubiti, jer nema šanse da mogu živjeti s tim
zvukom zauvijek. Ne mogu ni pet sekundi.
Posegnuo sam za njom i zaustavio alarm; užasavam se još jednog dana
na poslu. Mrzim što moram zadržati ovaj usrani posao barmena samo da
platim školarinu. Barem Ridge dozvoljava da mu čekove za najam
isporučujem sporadično u zamjenu za moje upravljanje njegovim bendom.
To radim trenutno, ali Bože, mrzim jutra.
Rastegnem ruke, dignem šake do snenih očiju. Dotaknem ih, samo na
tren. Mislim da su se moji najgori strahovi obistinili i da zapravo gorim u
paklu. SRANJE! Govnar! Ubit ću ga!
“Ridge!”, vičem.
O, Bože. Peče.
Ustao sam i pokušao otvoriti oči, ali bile su previše bolne da bi bile od
koristi. To je najstarija podvala, kao iz romana i ne mogu vjerovati da sam
pao na to. Ponovo.
Nisam mogao pronaći svoje kratke hlače – Bože, tako strašno peče – i
posrtao sam putem do kupaonice kako bi isprao sok ljute paprike iz očiju i
s ruku. Pronašao sam kvaku, naglo otvorio vrata i pojurio ravno do
umivaonika. Prilično sam siguran da sam čuo djevojku kako vrišti, ali to je
moglo biti i moje vrištanje.
Gurnuo sam ruke pod mlaz vode i pljuskao je po očima, ispirući ih i
ispirući sve dok pečenje nije počelo popuštati. Nakon što sam počeo osjećati
olakšanje u očima, rame me počelo boljeti od brojnih udaraca koji su padali
na njega.
 “Izlazi, perverznjačino!”
Razbudio sam se dovoljno da konačno shvatim, da sam zapravo dobro
čuo djevojku kako vrišti, a sada me ta djevojka mlati. U mojoj kupaonici.
Uzmem ručnik za ruke i pritisnem ga na oči, dok se laktom branim od
udaraca.
“Piškila sam, bolesni gade! Van!”
Sranje, jako udara. Još uvijek je ne vidim, ali osjećam njene šake kako
me lupaju. Zgrabio sam joj oba zapešća da bih spriječio nove udarce.
“Prestani me udarati!”, vičem.
Vrata kupaonice, koja vode u dnevnu sobu, otvore se i moje lijevo oko
dovoljno funkcionira da na njima vidim Brennana. “Što se dovraga
događa?” Hoda prema nama, miče moje ruke s njenih zapešća i staje između
nas. Podižem ručnik do očiju i pritisnem ih.
“Upao mi je dok sam piškila!” djevojka viče. “I gol je!”
Otvorim jedno oko i pogledam dolje. Ja sam, zapravo, potpuno gol.
“Isuse, Warren. Obuci neku odjeću”, kaže Brennan.
“Kako sam mogao znati da ću biti napadnut u vlastitom kupaonici?”
kažem, pokazujući na nju. “Zašto uopće koristi moju? Tvoji gosti mogu
koristiti tvoju kupaonicu.”
Brennan odmah diže obrambeno dlanove. “Nije provela noć sa
mnom.”
“Glupane”, djevojka promrmlja.
Ne znam zašto je Ridge mislio da bi bila dobra ideja iznajmiti
apartman s četiri spavaće sobe. Iako je jedna od spavaćih soba prazna, to je
još uvijek dvoje ljudi previše. Pogotovo kada gosti provedu noć i ne znaju
koja je čija kupaonica.
“Gledaj”, kažem, gurajući oboje prema vratima koja vode do dnevnog
boravka. “Ovo je moja kupaonica i želio bih je koristiti. Nije me briga gdje
je spavala ili s kim je spavala. Može koristiti tvoju. Ovo je moja.”
 Brennan podiže prst i okrene se prema meni. “Zapravo”, odgovori on.
“Ovo je zajednička kupaonica. Za obje spavaće sobe. I ta spavaća soba sada
pripada...” pokaže na djevojku. “Bridgette. Tvojoj novoj cimerici.”
Zastanem.
Je li ju upravo nazvao mojom cimericom?
“Kako to misliš, cimerici? Nitko me nije pitao želim li novog cimera.”
Brennan slegne ramenima. “Rijetko plaćaš stanarinu, Warren. Ti
stvarno nemaš pravo odlučivati tko će živjeti ovdje.”
On zna da ne plaćam stanarinu jer im pomažem oko upravljanja
bendom, a Ridge preuzima na sebe teret financijskih troškova. Ali u pravu
je, nažalost.
Ovo nije dobro. Ne mogu dijeliti kupaonicu s curom. Posebno s
djevojkom s tako dobrom šakom. I posebno s djevojkom sa svom tom
preplanulom kožom.
Gledam mimo nje. Mrzim što je seksi. Mrzim što je brineta, jer mi se
stvarno sviđa njena duga, lepršava smeđa kosa i način na koji pada niz leđa,
sva zapetljana i sranje...
Dovraga!
“Pa, ovo je bilo stvarno zabavno upoznavanje”, kaže Bridgette,
hodajući prema meni. Gurne mi ramena, gura me natrag prema mojoj
spavaćoj sobi. “Sada čekaj svoj red, cimeru.”
Vrata kupatila mi se zatvaraju u lice i opet stojim u svojoj sobi. Još
uvijek gol. I možda malo kastriran.
“Možeš i ti otići”, čujem da kaže Brennanu, netom prije nego što se
vrata dnevne sobe zalupe. Sekundu kasnije, voda počinje teći.
Tušira se.
Mojim tušem.
Vjerojatno sada skida majicu, baca je na pod, svlači gaćice preko
bokova.
 Sjeban sam.
Moj stan je moje svetište. Moja muška jazbina. Jedino mjesto u mom
životu gdje ne vladaju žene. Moj šef je žena, svi moji profesori su žene, moja
sestra i moja majka – obje žene. Sada, kada je Bridgette zakoračila pod moj
tuš i pretvorila ga u svoj sa svim onim šamponima, britvama i ostalim
ženskim sranjima, najebao sam. To je moj tuš.
Odšetam do Ridgea i nekoliko puta okrenem prekidač za svjetlo da ga
upozorim da ulazim unutra, budući da je gluh i ne može me čuti kako kucam
ili koračam njegovom sobom.
Okrenem prekidač još dva puta i onda otvorim vrata. Podiže se na
laktove, ošamućen. Vidi ljutnju na mom licu i počinje se smijati, pogrešno
pretpostavljajući da sam ovdje zbog šale s ljutim sokom.
Mrzim što sam pao na to. Ali san mi je toliko dubok da me dobije svaki
prokleti put.
“Ta podvala je bila glupa”, dam mu do znanja. “Ali nisam ovdje zbog
toga. Moramo razgovarati.”
On sjedne u krevetu i naginje budilicu, da može provjeriti vrijeme.
Gleda me, uznemireno. “Šest i trideset je ujutro”, napomene. “O čemu
dovraga želiš razgovarati u šest i trideset ujutro?”
Pokažem u smjeru spavaće sobe nove cimerice.
Bridgette.
Mrzim njeno ime.
“Dopustio si djevojci da se useli?” Pokažem rukama znak za cimera1 i
nastavim. “Zašto si pustio djevojci da se useli kod nas?”
Ridge pokaže rukama Brennanovo ime. “To je sve zbog njega. Mislim
da ne bi prihvatio ne kao odgovor.”

1
znakovni jezik, sustav vizualnih znakova koji, uz pomoć posebnog položaja (oblika šake),
orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke, tvore koncept odnosno smisao riječi. Znakovni jezik se
ne izvodi samo rukama, već uključuje i držanje tijela i glave te izraz lica koji daju intonaciju (nap.
prev.)
 Smijem se. “Otkad su Brennanu važne djevojke?”
“Čuo sam to”, Brennan kaže iza mene. “I vidio što si pokazao.”
Suočio sam se s njim. “Dobro. Pa odgovori mi onda na pitanje.”
Bulji u mene i onda pogleda Ridgea. “Vrati se na spavanje. Ja ću se
pobrinuti za bebicu.” Mahne mi da ga slijedim u dnevnu sobu i na izlazu
gasi svjetla u Ridgeovoj sobi.
Sviđa mi se Brennan, ali zbog činjenice da se poznajemo toliko dugo
ponekad imam osjećaj kao da mi je mlađi brat. Moj jebeno dosadni mali
braco. Braco koji misli da je useliti neku ženu u naš stan dobra ideja.
“To je samo na par mjeseci”, kaže Brennan hodajući prema kuhinji. “U
teškoj je situaciji i treba smještaj.”
Pratim Brennana u kuhinju. “Od kada si ti počeo pružati spasilačke
usluge za beskućnike? Ne puštaš djevojke da provedu noć kod tebe kad
završiš s njima, a kamoli da se presele k tebi. Jesi li zaljubljen u nju ili nešto?
Jer ako je to slučaj, ovo je najgluplja odluka koju si ikada napravio. Umorit
ćeš se od nje za tjedan dana i što onda?”
Brennan se suočio sa mnom i smireno podigao prst. “Rekao sam ti
ranije, nije tako. Nismo zajedno i nikada nećemo biti. Ali ona mi je važna, u
teškoj je poziciji i mi ćemo joj pomoći, u redu?” Uzeo je bocu vode iz
hladnjaka i skinuo čep. “Neće biti tako loše. Ona je na faksu i radi puno
radno vrijeme, tako da će jedva i biti ovdje. Nećeš je ni zamijetiti.”
Zagunđam frustrirano i prijeđem rukama preko lica. “Ovo je sjajno”,
promumljam. “Zadnje što mi sada treba je da mi neka ženska zauzme cijelu
kupaonicu.”
Brennan zakoluta očima i krene natrag prema svojoj spavaćoj sobi. “To
je samo kupaonica, Warren. Ponašaš se kao malo govno.”
“Udarila me je!” odgovorim obrambeno.
Brennan se okreće i podiže obrve. “Vidiš na što mislim?” Ušao je u
spavaću sobu i zatvorio vrata za sobom.
Voda pod tušem prestaje teći i čujem da se zavjesa otvara. Čim se vrata
njene spavaće sobe zatvore, krenem prema kupaonici. Mojoj kupaonici.
Pokušavam otvoriti vrata iz dnevne sobe, ali su zaključana s druge strane.
Prolazim kroz spavaću sobu i provjerim vrata, ali su i ta zaključana. Izađem
iz svoje sobe, ravno u njenu. Obuhvaćam je pogledom prije nego što je
zavrištala i pokrila se ručnikom.
“Što to dovraga radiš?”
Pokupi cipelu i baci ju na mene. Pogodi me u rame, ali ja čak ni ne
zastanem. Ignoriram je, ušećem u kupaonu i zalupim vratima. Naslonim se
na njih, zaključam i zatvorim oči.
Prokletstvo, ona je seksi.
Zašto mora biti tako seksi?
I znam da je to bio samo kratak pogled, ali... ona se brije. Posvuda.
Dovoljno je loše što moram dijeliti kupaonicu s curom, ali sada je
moram podijeliti s komadom. Zgodna djevojka koja ima opaku narav? Seksi
djevojka s preplanulim tenom i kosom tako dugom i gustom, da joj prekriva
grudi kad je mokra, i sranje, sranje, sranje.
Mrzim Brennana. Mrzim Ridgea. Ali ih i volim što su mi to napravili.
Možda će biti dobro imati je za cimera.
“Hej, šupčino!” viče ona kroz vrata. “Potrošila sam svu toplu vodu.
Zabavljaj se.”
Možda i ne.
Hodam do Brennanove sobe i otvoram vrata. Pakira kofer i ne gleda
me dok mu prilazim.
“Što je sada?”, pita iziritiran.
“Moram te nešto pitati i želim da budeš potpuno iskren sa mnom.”
On uzdiše i okreće se prema meni. “Što to?”
“Jesi li spavao s njom?”
Gleda me kao da sam idiot. “Već sam ti rekao ne.”
Mrzim što se ponaša tako zrelo i smireno u ovoj situaciji, jer se zbog
svojih reakcija osjećam stvarno balavo. Brennan je uvijek bio nezreliji. Od
trenutka kad sam upoznao Ridgea... Bože, koliko je to prošlo? Deset godina?
Sad imam dvadeset četiri, Brennan dvadeset jednu... da. Deset godina. Bili
smo najbolji prijatelji već deset godina, a ovo je prvi puta da sam se, zapravo,
osjećao inferiorno u odnosu na Brennana.
Ne sviđa mi se to. Odgovoran sam. Ne kao Ridge, očito, ali nitko to
nije. Menadžer sam Brennanovog benda i radim vraški dobar posao. Pa
zašto onda ne mogu kontrolirati svoje reakcije?
Poznajem sebe i ako se odmah ne riješim te nove cimerice, sasvim
sigurno ću postati zaluđen s njom. A ako ću biti zaluđen s njom, moram biti
siguran da Brennan to nije.
“Moraš biti iskren sa mnom, jer mislim da si možda zaljubljen u nju i
trebam čuti od tebe da nisi. Zato što mislim da bih je mogao poljubiti. I
dodirnuti je. Više puta. Posvuda.”
Brennanove ruke polete na čelo i gleda me kao da sam izgubio razum.
Uzmiče nekoliko koraka.
“Slušaš li ti sebe, Warren? Jebote čovječe! Vikao si na mene prije tri
minute, da je mrziš i ne želiš je ovdje, a sad kažeš da je ipak želiš? Imaš li
bipolarani poremećaj?”
Ima pravo.
Isuse, što nije u redu sa mnom?
Marširao sam ljutito po sobi, pokušavajući pronaći rješenje. Ne može
ostati ovdje. Ali želim da ostane. Ne mogu dijeliti kupaonicu s njom, ali ne
želim da itko drugi dijeli kupaonicu s njom. Očito sam pomalo sam sebičan.
Prestao sam ljuto koračati i pogledao Brennana. “Zašto je tako zla?”
Brennan dođe do mene i mirno mi položi obje ruke na ramena.
“Warren Russell, moraš se smiriti. Počinješ me plašiti.”
Tresem glavom. “Znam. Žao mi je, ja samo... Ne želim da me privlači
djevojka s kojom si se spetljao, pa moram znati kako stvari stoje, jer predugo
se poznajemo da bi dopustili da se nešto ovakvo ispriječi između nas. A
također znaš da ne mogu samo tako odbaciti djevojku koja izgleda poput nje
kad mi padne u krilo i očekivati od sebe da ne razmišljam o njoj. I upravo
sam je vidio golu i sad sam beskoristan. Uništen. Ona je tako prokleto
savršena ispod sve te odjeće i...” pogledam ga. “Samo želim biti siguran da
neću nikome stati na žulj kad budem večeras maštao o njoj.”
Brennan zuri u mene, razmišljajući o mom priznanju. Dvaput me je
potapšao po ramenu i vratio se koferu. “Ona je opaka, Warren. Vjerojatno
najopakija djevojka koju sam ikada upoznao. I ako te ubije u snu, nemoj reći
da te nisam upozorio. Poklopio je kofer i počeo zatvarati zip. “Potrebno joj
je mjesto za boravak, a mi imamo dodatnu sobu. Idi polako s njom. Moj i
Ridgeov život u usporedbi s njezinim izgledaju kao lagana šetnja.”
Sjeo sam na rub kreveta. Pokušavao sam biti obziran, ali poslovni
menadžer u meni bio je skeptičan. “Baš te nazvala iz vedra neba i pitala može
li se useliti kod tebe? Ne misliš li da je to malo sumnjivo, Brennan? Ne misliš
li da to ima veze s bendom koji je konačno postao poznat?”
Brennan se zagledao u mene. “Ona nije oportunist, Warren. Vjeruj mi.
I upucavaj joj se ako želiš, nije me briga.”
Pošao je prema vratima i zgrabio ključeve sa ormarića. “Vratit ću se
sljedeći tjedan nakon posljednjeg nastupa. Imaš li potvrde o uplati za naše
hotelske sobe?”
Klimnem glavom. “Poslao sam ti mailom sve brojeve potvrda.”
“Hvala”, kaže i izađe iz sobe.
Rušim se na krevet i mrzim činjenicu da se Brennanu ne sviđa. To
znači da je igra fer.
Nekako sam se nadao da nije.
Ali onda sam se nasmijao, jer ipak je.
 Drugo poglavlje

“Što to radiš?” pokaže Ridge znakovima.

Vraćam se u Bridgettinu spavaću sobu s još jednom čašom vode. Kad
ju pažljivo stavim na pod pored svih ostalih, vratim se u dnevnu sobu. “Živi
ovdje već dva tjedna”, kažem Ridgeu. “Ako želi biti cimerica, mora se znati
nositi s podvalama. To je pravilo.”
Ridge odmahuje glavom s neodobravanjem.
“Što?”
Duboko uzdiše. “Teško da ona izgleda kao tip koji podnosi smicalice.
Ovo će ti se obiti o glavu. Nije ni progovorila s nama otkad se uselila.”
Izražavam neslaganje mašući glavom. “Nije razgovarala s tobom jer si
gluh, a ona ne zna znakovni jezik. Nije razgovarala sa mnom jer sam prilično
siguran da je plašim.”
“Gnjaviš ju”, Ridge pokaže znakovima. “Mislim da tu djevojku nije
lako zastrašiti.”
Tresem glavom. “Ne gnjavim je. Zna da mi je privlačna i zato me
izbjegava. Misli da nije dobra ideja da se cimeri spetljaju.”
Ridge pokaže na njenu spavaću sobu. “Zašto se onda trudiš da joj
podvališ? Želiš li da razgovara s tobom? Jer ako misliš da se cimeri ne bi
trebali spetljati, onda vjerojatno ne bi trebao biti...”
Prekinem ga. “Nisam rekao da se cimeri ne bi trebali spetljati. Rekao
sam da mislim da me zato izbjegava.”
“Želiš se spetljati s njom?”
Preokrenem očima. “Ne želim to. Ne, ne želim se spetljati s njom. Da,
volim buljiti u njenu guzicu. I samo se šalim s njom. Ako će živjeti ovdje,
mora se naviknuti na to. Kada si u Rimu...”
Ridge poraženo digne ruke i otetura prema svojoj sobi, baš kad su se
ulazna vrata počela otvarati. Požurio sam u spavaću sobu i zatvorio vrata
prije nego što me je vidjela.
Sjedim na krevetu i čekam.
I čekam.
I čekam još malo.
Legnem na krevet. Čekat ću još malo.
Ne čuje se ništa. Ne čujem ljutnju što sam napunio pedeset čaša vode i
postavio ih strateški oko cijele njene spavaće sobe. Ne čujem je kako odlazi
u kuhinju da ih izlije. Ne čujem kako mi lupa po vratima i baca mi čaše vode
u lice za osvetu.
Tako sam zbunjen.
Ustao sam i izašao iz sobe, ali ona nije u kuhinji, ni u dnevnoj sobi.
Njene radne cipele su na svom mjestu, pored ulaznih vrata, tako da znam da
je došla kući. Znam da je otišla u svoju sobu.
Kakvo razočarenje. Nedostatak odgovora čini da se osjećam kao da je
podvala neuspjela, mada znam da nije. Bila je epska. Nema šanse da je mogla
ući i jednom nogom u sobu, a da je ne pomakne sve te čaše vode.
Vratim se u spavaću sobu i legnem na krevet. Želim biti ljut na nju.
Želim ju mrziti zbog nedostatka osvete.
Ali ne mogu. Ne mogu se prestati smješkati, jer mi se dopalo što me
njen odgovor uhvatio nespremnog. Nepredvidiva je i to mi se sviđa.

***

“Warren.”
Glas joj zvuči tako slatko. Mora da sanjam.
“Warren, probudi se.”
Tako slatko. Anđeoski, čak.
Dao sam sebi par sekundi da se prilagodim njenom glasu, da se
razbudim, za slučaj da se ona nalazi na vratima moje sobe, dozivajući moje
ime. Polako otvaram oči i okrenem se na leđa. Podignem se na lakte i
pogledam je. Stoji na ulazu između spavaće sobe i kupaonice. Nosi preveliku
Sounds of Cedar majicu, a čak se izgleda da nema ništa ispod nje.
“Što je?” pitam.
Želi me. Ona me zaista želi.
Savija ruke čvrsto preko prsa. Naginje glavu na stranu, a ja gledam
kako joj se oči skupljaju u uske, ljutite proreze. “Nemoj više nikada
zakoračiti u moju spavaću sobu. Šupčino.” Ispravila se, vratila u kupaonu i
zalupila vratima.
Pogledam na sat – dva ujutro. To je bila ekstremno odgođena reakcija
na moju šalu. Je li ona samo čekala da zaspim kako bi me probudila i vikala
na mene? Je li to njena ideja osvete?
Ona je takav amater.
Smiješim se i prevrnem na krevetu. I počnem se gušiti kada se mlaz
vode izlio preko mene.
Koji kurac?
Pogledam gore, i vidim kako prazna šalica pada s ruba uzglavlja i udara
me ravno između očiju.
Zatvorim oči, sramim se što to nisam vidio. Tako sam razočaran
sobom. A sada ću morati spavati na ručnicima, jer mi je madrac mokar.
Zbacim pokrivač i prebacim noge preko kreveta, samo noge mi završe
na još šalica s vodom. Udarim još nekoliko njih u pokušaju da ustanem i to
izazove neku vrstu domino efekta. Sagnem se i pokušam ih spriječiti da
padaju, ali samo pogoršam stvari. Smjestila ih je tako blizu, po podu moje
spavaće sobe, da ne mogu naći sigurno mjesto da zakoračim.
Pokušavam doći do noćnog ormarića, dok u isto vrijeme podižem
desnu nogu, tako da ne udarim još koju šalicu, ali izgubim ravnotežu u tom
nastojanju i... da. Pao sam. Na preostale hrpe čaša pune vode. Vode koja je
sada na mom tepihu.
Touché, Bridgette.
 ***

Nosim čaše vode iz spavaće sobe u kuhinju, naprijed-natrag, naprijed i

natrag. Ridge sjedi za stolom i bulji u mene. Znam da želi pitati zašto su
šalice sada u mojoj sobi, ali bolje da nije. Siguran sam da se na mom licu vidi
da mi ne treba njegovo rekao sam ti.
Vrata Bridgettine spavaće sobe se otvaraju i ona izađe s ruksakom na
ramenu. Zastanem i zurim u nju nekoliko sekundi. Kosa joj je skupljena u
konjski rep. Ima traperice i plavi top. Obično nosi svoju Hooters2 uniformu,
što je, nemojte me krivo shvatiti – fantastično. Ali ovo? Vidjevši ju odjevenu
ovako s japankama na nogama i bez šminke je... Prestani je gledati.
“Dobro jutro, Warren”, reče probadajući me očima. Pogleda čaše u
mojim rukama. “Dobro si spavao?”
Nasmijao sam se osvetnički. “Jebi se, Bridgette.”
Namreškala je nos i brzo stresla glavom. “Ne hvala”, kaže ona, idući
prema ulaznim vratima. “Oh, usput. Nemamo više toaletnog papira.
Također, nisam mogla naći svoju britvicu, pa se nadam da ti ne smeta što
sam koristila tvoju.” Otvorila je ulazna vrata i okrenula prema meni. “I...”
opet je namreškala nos. “Slučajno mi je pala tvoja četkica za zube u toalet.
Oprosti. Ali dobro sam ti ju isprala.”
Zatvori vrata upravo kad jedna od čaša s vodom poletjela iz moje ruke
i udarila u zatvorena vrata.
Koja kuja.
Ridge je mirno prošao pored mene, ravno u svoju spavaću sobu. Nije
me čak ni pogledao jer me poznavao bolje od ikoga i stoga je znao da mi
sada ne bi trebao ništa reći.
Poželio sam da me i Brennan tako dobro zna, s obzirom da se on
smijao idući prema kuhinji. I svaki put kad bi me pogledao nasmijao se još

2
Lanac restorana poznat po svojim seksi zaposlenicama Hooters Girls koje poslužuju mušterije u
uniformi koja se sastoji od uskih bijelih topića i narančastih kratkih hlačica. (nap. prev.)
jače. “Znam da je opaka, ali, Isuse, Warren. Ona te mrzi.” Još uvijek se
smijao dok je otvarao perilicu posuđa ne bi li ju ispraznio. “Mislim, stvarno
te mrzi.”
Završio sam putovanje preko dnevnog boravka i posložio prazne šalice
u sudoper. “Ne mogu više ovako”, kažem mu. “Ne mogu živjeti s curom.”
Brennan je gledao u mene zabavljajući se. Nije mislio da sam ozbiljan.
“Večeras. Želim da ode večeras. Može se useliti kod prijatelja, ili kod
one svoje sestre s kojom uvijek žlabra na telefon. Želim da ode, Brennan.”
Vidi da se ne šalim. On se ispravi i pritisne ruke na šank iza sebe,
promatrajući me. Onda zatrese glavom. “Ona ne odlazi.”
Posegne dolje i zatvori perilicu, zatim pritisne gumb za početak. Krene
van pa ga slijedim. “Ne možeš ti donijeti konačnu odluku tko će živjeti ovdje.
Dva tjedna sam se pokušavao složiti s njom, ali ona je jebeno nemoguća.”
Brennan pogleda hrpu šalica naslaganih na kuhinjskom pultu. “Misliš
da si ovom neslanom šalom dao sve od sebe da se složiš s njom?” Pogleda
ponovo u mene. “Imaš još puno toga naučiti o ženama, Warren.” Okrene se
od mene i krene prema svojoj sobi. “Ona ne odlazi. Sad nam je cimerica pa
se pomiri s tim.
Zalupio je vratima, a to me još više naljuti jer sam stvarno umoran od
svih lupanja vratima u zadnje vrijeme. Hodam preko dnevne sobe i otvaram
njegova vrata. “Ili ide ona ili ja!”
Čim sam to rekao, zažalio sam. Zapravo, ne znam. Ne idem nikuda, ali
možda će prijetnja promijeniti njegovo mišljenje. On slegne ramenima.
“Vidimo se”, rekao je ležerno.
Okrenem se i udarim vrata. “Ozbiljno, Brennan? Dopustio bi da ja
odem?”
On ustane i krene prema meni, ne staje dok nismo oči u oči. “Da,
Warren. Bih. Zato razmisli o tome i javi mi kad se seliš.” Ruka mu je stisla
vrata i pokušao mi ih je zatvoriti u lice, ali sam naslonio dlan i gurnuo vrata
natrag.
 “Jebao si je”, kažem.
“Prestani već jednom! Ne jebem je.”
Čeljust mi se čvrsto stegnula i polako sam kimnuo glavom. “To je
jedino objašnjenje zašto je beskrajno braniš. “Ne znam zašto nećeš priznati,
Brennan. Dobro je. Zaljubljen si u Bridgette i ne želiš da se ona preseli. Kad
bi samo priznao, prestao bih.”
Brennan je stegnuo vilicu, pa brzo i frustrirano uzdahnuo. Provukao
je rukama kroz kosu i tada shvatim. Ispisano mu je na licu.
Brennan je zaljubljen u Bridgette.
Ne znam kako se osjećam zbog toga, što nema nikakvog smisla, jer ja
je zapravo pokušavam izbaciti.
“Warren”, rekao je smireno. Vratio se u sobu i mahnuo mi da uđem.
Ne znam zašto misli da mu treba privatnost kad je samo Ridge tu. Zatvara
vrata iza mene. Stavlja ruke na bokove i zuri u pod nekoliko sekundi. Kada
mu oči konačno ponovo susreću moje, djeluje poraženo.
Znao sam.
“Nisam zaljubljen u Bridgette”, rekao je smireno. “Ona je moja sestra.”
 Treće poglavlje

Šetam po sobi, hvatam se za čelo, zastajem svakih par metara pa pogledam

Brennana, protresem glavom i samo nastavim koračati.
Više mi se sviđalo kad sam mislio da je jebe.
“Kako?”, pitam. “Kako je to uopće moguće?” Opet zastanem i
pogledam ga. “I zašto mi vi dečki niste ranije rekli?” Osjećam se malo
isključenim, zato što su Ridge i Brennan pokušali sakriti veliku obiteljsku
tajnu od mene. To nije u redu, jer sam i ja dio obitelji. Živjeli su sa mnom
nakon što su otišli od kuće. Moji roditelji su ih primili i dali im krov nad
glavom.
“Ridge ne zna”, reče Brennan. “I ne želim da zna dok ne budemo
sigurni. Uskoro ćemo napraviti test očinstva, ali to je skupo, a plan još nismo
razradili.”
Divno. Ne mogu ništa tajiti od Ridgea. Najbolji smo prijatelji od desete
godine. Nikad nisam ništa skrivao od njega, posebno ne ovako veliko.
“Warren, zakuni se da mu nećeš reći. Zadnje što mu sada treba je još
stresa i ako sazna da sam bio u kontaktu s našim ocem, on će to shvatiti
osobno.”
Ruke mi lete u zrak. “Vašim ocem, Brennan? Zašto bi, dovraga, želio
ponovo stupiti u kontakt s tim gadom?”
Zatresao je glavom. “Nisam. Nakon što je Bridgette saznala da je njena
biološka majka imala aferu s našim ocem, pronašla me i zamolila da joj
pomognem pronaći ga.” Prekrižio je ruke na prsima i gledao u pod.
“Upozorio sam je, ali morala je sama to vidjeti. Neću se više viđati s ocem,
ali ako Ridge sazna da sam je odveo da ga vidi, mislit će da posjećujem naše
roditelje njemu iza leđa, a to ne radim.”
“Što ti je otac rekao kad si se pojavio nakon svih ovih godina?”
 Ridge i Brennan su se doselili k nama kad su imali samo sedamnaest i
četrnaest, tako da je prošlo oko sedam godina otkada ni jedan od njih nije
kontaktirao s ocem.
Brennan zatrese glavom. “Nije se promijenio. Jedva da nam je rekao
dvije rečenice prije nego što nas je otpravio. Mislim da ju je toliko razočarao,
da ne bi ni napravila test očinstva, kad ne bi postojala mogućnost da smo joj
Ridge i ja braća. Mislim da samo želi nekoga koga može nazvati porodicom
i to je razlog zašto joj pomažem sa svim ovim. Osjećam se loše zbog nje.”
Ne mogu vjerovati. Nikad ne bih pogodio. “Ona čak ni ne izgleda kao
ti.” Brennan i Ridge izgledaju gotovo identično i oboje izgledaju, baš kao i
njihov otac. Ako je njihov otac zajednička karika između njih i Bridgette,
pomislili biste da će imati neke sličnosti s njima. Osim smeđe kose, nema
ništa na njoj što liči na Ridgea ili Brennana. Njene zelene oči nisu ni blizu
njihovim mračnim smeđim očima, pa ako je ona njihova sestra, mora da u
potpunosti izgleda kao svoja majka. Mogao bih samo opravdati činjenicu
što ne želim da izgledaju slično. To bi mi bilo malo čudno.
Brennan slegne ramenima. “Još uvijek ne znamo sigurno, Warren.
Ako se ispostavi da ona nije njegova kćerka, onda Ridge neće ni morati znati
za ovo.”
Klimnem, znajući da je Brennan u pravu. Ridge ima dovoljno toga na
vratu zbog Maggie i dok ne budu bili sigurni, ne bi ga trebali uznemiravati s
tim.
“Što će se dogoditi s Bridgette?” Pitam ga. “Ako se ispostavi da ti nije
sestra.”
Brennan slegne ramenima. “Onda mislim da će ona biti naša nova
cimerica.”
Sjednem na krevet i pokušam sve provariti. Ovo mijenja sve. Ako je
ona Ridgeova i Brennanova sestra, ona neće biti samo moja cimerica. Ona i
njen stav i njene male gaćice bit će dio naših života zauvijek.
Stvarno ne znam, kako se osjećam zbog svega.
 “Jesi li siguran da te ne pokušava samo prevariti?”
Brennan prevrne očima. “Ta djevojka samo pokušava preživjeti,
Warren. Imala je stvarno sjeban život, pa čak i ako ispadne da nismo u rodu,
samo treba nekoga da joj pruži priliku. Zato, molim te. Ne moraš ni biti
ljubazan prema njoj. Samo budi dovoljno razuman i pusti je da ovdje živi.”
Klimnem glavom i padnem na krevet. Sestra?
“Dakle”, kažem Brennanu. “Pretpostavljam da to znači da definitivno
nisi zainteresiran. Što znači da ja mogu.”
Brennanov jastuk doleti mi u facu. “Odvratan si.”
 Četvrto poglavlje

Brennan je bio u pravu. Odvratan sam. Nikad se nisam osjećao tako

razočaran sobom, kao u protekla dva tjedna. Od trenutka kad sam saznao
da bi mogla biti Ridgeova i Brennanova sestra, nisam mogao prestati buljiti
u nju. Stalno pokušavam odrediti koje su im geste zajedničke ili koje fizičke
karakteristike, ali jedina stvar koju sam primijetio je, da seksi izgleda u toj
Hooters odjeći.
Što je dovelo do toga, da se sam sebi gadim, jer razmišljanje o njoj u
toj uniformi prouzročilo mi je neke stvarno čudne snove. Sinoć sam sanjao
da sam ušao u stan, a ona je stajala u kuhinji u tim tijesnim narančastim
hlačicama koje su otkrivale trbuh. Ali kad su mi se oči podigle, nisam vidio
njeno lice, nego Brennanovo. Smijao mi se usranim smiješkom i baš kad sam
se počeo gušiti, Ridge je izašao iz svoje sobe noseći istu uniformu.
Probudio sam se nakon toga i morao odmah otići u kupaonicu i oprati
zube. Ne znam zašto sam mislio da će mi pranje zuba pomoći, ali kako god.
Ta bratska stvar me jebe u glavu na više načina nego što treba. S jedne strane,
mislim da bi bilo cool da Ridge i Brennan imaju sestru. S druge strane, ne
želim da ta sestra bude Bridgette. Uglavnom zato što sam skeptičan zato što
se pojavila kao grom iz vedra neba, baš sada kada Brennan počinje postajati
poznat. Ima li ona skrivene motive? Misli da je on tvornica novca?
Jer kao menadžer benda, mogu je uvjeriti da nije. Novac koji bend
zaradi ide vraća se za promociju i putne troškove. Sad su došli do točke kad
ulažu strašno puno vremena i truda, ako im se to ne počne isplaćivati
tijekom sljedeće zakazane turneje, to bi mogla biti posljednja. Zato sam malo
ogorčen kada je u pitanju Bridgette, jer mi je potrebno da se Brennan
fokusira na Sounds of Cedar, a Ridge na pisanje pjesama. Ne želim da budu
uhvaćeni u obiteljsku dramu.
Ali dovraga. Te hlačice.
 Stojim na ulazu u spavaću sobu i gledam je. U kuhinji je i razgovara
telefonom dok radi nešto za jelo. Telefon stoji na šanku, a ona razgovara s
nekim na drugoj strani.
Nije me primijetila, pa ostajem dok me ne spazi. To što ju viđam
postalo mi je normalno, ali razgovor s drugim ljudima je nešto čemu nisam
do sada svjedočio, pa je ne mogu prestati gledati. To je neobično, jer koliko
puta dnevno vidim ljude koji komuniciraju s drugima? To što me toliko
fascinira vidjeti nju kako radi tako nešto, puno govori o Bridgettinom
karakteru. Ona bi bila zanimljiva antropološka studija, s obzirom da se ne
ponaša u skladu s onim što društvo očekuje od mlade žene.
“Ne mogu više živjeti ovdje”, govori u zvučnik. “Moj cimer je
kompletni i totalni idiot.”
Bridgette naginje glavu prema telefonu, ali još uvijek se nije okrenula
da me može vidjeti. “Možeš to napraviti kad diplomiraš.”
“I onda si možemo naći vlastiti stan?”
Naćulim uši, slušajući je kako spominje mogućnost preseljenja. “Ne
možemo si priuštiti svoj stan”, odgovori Bridgette.
“Mogle bi kad bi se vratila snimanju porno filmova.”
“To je bio jedan pornić”, kaže Bridgette obrambeno. “Trebale smo
novac. Osim toga, sudjelovala sam u njemu svega tri minute, pa mi molim
te prestati to spominjati.”
Sranje. Molim te, reci naslov, molim te reci naslov. Moram znati naslov
tog pornića.
“OK, OK”, reče djevojka, smijući se. “Prestat ću ga spominjati ako mi
obećaš da ćeš izaći iz tog stana za tri mjeseca.”
Bridgette zatrese glavom. “Znaš da ti ne mogu obećati. Zaboravljaš na
ona tri mjeseca kada smo pokušavale živjeti zajedno? Još uvijek šokirana što
je i jedna od nas preživjela. Bolje se slažemo kad smo na distanci, a tebi je
bolje u domu, vjeruj mi.”
Uh. Znam da si u pravu “, kaže djevojka. “Samo moram pomaknuti
guzicu i naći posao. Kako ti ide taj poslić s Hootersom?”
Bridgette se podsmjehne. “To je najgori posao koji sam ikada imala.”
Okrene se da podigne svoj telefon i njene oči ugledaju moje. Ne pokušavam
skrivati činjenicu da sam slušao njen razgovor. Zuri u mene dok podiže
slušalicu i prinosi je ustima. “Nazvat ću te kasnije, Brandi.” Završava
razgovor i baca telefon na šank. “U čemu je tvoj problem?”
Ja sliježem ramenima. “Ni u čemu”, odgovorim i uspravivši se krenem
prema kuhinji.
Ne gledaj u njene hlačice, ne gledaj u njene hlačice.
“Samo nisam znao da si sposobna za normalnu ljudsku konverzaciju.”
Bridgette zakoluta očima i pokupi tanjur hrane koju je upravo
pripremila. Krene prema svojoj sobi. “Mogu biti ljubazna prema ljudima
koji to zaslužuju.”
Kad je došla do vrata, okrenula se i pogledala me. “Trebam te da me
odbaciš na posao za sat vremena. Moj auto je na popravku.” Nestala je u
spavaćoj sobi.
Napravim grimasu, ali iz nekog razloga, pomisao da je vozim na posao
me uzbuđuje, a to moje uzbuđenje me razočara. Osjećam se kao da sam
trenutno u koži dva različita čovjeka. Jednog koji smatra svoju novu
cimericu ludo privlačnom, a drugi ne može podnijeti da bude u blizini te
kučke od cimerice.
Ja sam također tip, koji će napraviti opsežno istraživanje porno
industrije, jer mora pronaći taj film. Mora. To je jedino o čemu ću moći
razmišljati, sve dok to ne vidim vlastitim očima.

***

“Kako se Bridgette preziva?” Pitam Brennana. Poslao sam mu poruku pet

puta u zadnjih pola sata, pokušavajući shvatiti, ali nije mi odgovorio, pa sam
sada na telefonu s njim. Siguran sam da će mi guglanje njenog imena pomoći
pronaći naslov.
 “Cox. Zašto?”
Ja se smijem. “Bridgette Cox? Ozbiljno?”
Pauza na njegovom kraju linije. “Što je tako smiješno? A zašto ti treba
prezime?”
“Nema razloga”, odgovorim. “Hvala”.
Poklopim slušalicu bez objašnjenja. Zadnje što Brennan treba znati je
da je njegova potencijalna sestra bila u porno filmu.
Ali Cox? To je previše lako.
Provodim narednih petnaest minuta guglajući njeno ime, tražeći neke
pornografske veze. Ostao sam praznih ruku. Mora da je koristila lažno ime.
Zalupim laptop kad mi se vrata spavaće sobe otvore. “Idemo”, kaže
ona.
Ustao sam i obuo cipele. “Jesi li čula za kucanje?” pitam dok je slijedim
kroz dnevnu sobu.
“Stvarno, Warren? To dolazi od tipa koji mi je ušao u kupaonicu
barem tri puta u protekla dva tjedna?”
“Jesi li ikad čula za zaključavanje vrata?”
Ne odgovara i izlazi van. Uzimam ključeve sa šanka i slijedim je.
Zanima me zašto nikad ne zaključava vrata kad se tušira. Moja prva misao
navodi me da vjerujem, da možda voli da joj upadam. Zašto bi ih inače
ostavila vrata otključana?
Kad bolje razmislim, nosi također tu prokletu uniformu duže nego što
treba. Navlači je dobra dva sata prije nego što ide na posao i ostavlja je na
sebi isto toliko kada se vrati kući. Većina ljudi provodi što je manje vremena
moguće u svojoj radnoj odjeći, ali Bridgette izgleda voli mahati guzicom
pred mojom facom.
Zastanem na dnu stepenica i gledam kako joj guzica ide prema mom
autu.
Sranje. Mislim da joj se sviđam.
 Okrenula se nakon što je pokušala otvoriti zaključana vrata. Pogleda
me s iščekivanjem, a ja sam još uvijek zamrznut na dnu stepenica, buljim u
nju, razjapljenih usta.
Sviđam se Bridgette.
“Otključaj auto Warrene.”
Podignem ključ i usmjerim ga prema autu i otključam vrata. Bridgette
klizne na svoje sjedalo i navlači šilt svoje kape prema dolje, prstima
dodirujući kosu. Osmijeh se polako širi mojim licem dok hodam do
vozačeve strane.
Bridgette me želi.
Ovo će biti zabavno.
Nakon što sam izvezao auto, pola vremena gledam cestu, a pola njene
noge. Jednu je poduprla na ploču s instrumentima, a preko druge klizi
rukom gore-dolje niz bedro. Ne mogu reći, da li to radi na zavodljiv način
ili voli zvuk svojih noktiju kako stružu preko hlačica.
Moram se namjestiti u sjedalu i progutati knedlu u grlu, jer nikada
nismo toliko dugo bili ovako blizu. Sve je nabijeno napetošću, a ja ne mogu
reći da li sam samo ja napet ili smo oboje. Pročistim grlo i činim sve što
mogu da se ovo ne pretvori u deset najneugodnijih milja koje sam ikada
odvozio.
“Dakle”, kažem, pokušavajući smisliti nešto što će razbiti led. “Voliš li
svoj posao?”
Bridgette se smije ispod glasa. “Da, Warren, sviđa mi se. Volim kad me
odvratni starci pipaju po guzici iz noći u noć, a posebno volim kad pijani
momci misle da su mi sise modni dodatak, a ne dio tijela.”
Tresem glavom. Ne znam zašto sam pomislio da bi bila dobra ideja
razgovarati s njom. Puhnem i ne trudim se više postavljati pitanja. S njom je
nemoguće razgovarati.
Tišina u autu mučila nas je još dvije milje. Kad sam čuo kako je glasno
uzdahnula, okrenem se i pogledam u nju, međutim ona gleda kroz prozor.
“Napojnice su dobre”, kaže tiho.
Nasmijem se i vratim pogled se na cestu. Smijem se, jer znam da je to
najbliže isprici koju je Bridgette sposobna dati. “To je dobro”, odgovorim;
moj način da joj dam do znanja da prihvaćam njenu ispriku.
Tihi smo dok ne stignemo do njenog radnog mjesta. Stanem ispred i
ona izađe iz auta, a onda se nagne i pogleda me. “Trebam te da me pokupiš
večeras u jedanaest.”
Tresne vratima ne rekavši ni molim te, ili hvala ti, ili doviđenja. Pa,
iako je ona najbezobzirnija osoba koju sam ikada upoznao u životu, ne
mogu se prestati smijati.
Mislim da smo se povezali.

***

Nakon što sam stigao kući, prva stvar koju sam napravio bila je – sjesti i
postaviti tajmer na svaki porno sajt plati-i-gledaj. Provodim narednih
nekoliko sati pregledavajući većinu njih, zastanem svaki put kad naletim na
djevojku koja makar i samo malo sliči na nju. Uzimam u obzir da je možda
nosila periku, tako da ne mogu eliminirati žene samo na temelju boje kose.
Ridge sjeda pored mene na kauč i razmišljam da li da mu stavljam
titlove na TV, ali ipak odustajem. Budimo iskreni, pornići nisu poznati po
svojoj priči.
Ridge me trkne laktom da privuče moju pozornost. “Što je s tom
novom fascinacijom?” pita me, misleći na činjenicu da danas ništa drugo
nisam radio osim što sam gledao pornić za pornićem.
Ne želim biti iskren, pa sam samo sliježem ramenima. “Volim
porniće.”
On lagano odmahuje glavom i onda ustaje. “Neću lagati”, pokazuje
rukama. “To je stvarno neugodno. Bit ću na balkonu ako me zatrebaš.”
Stisnem pauzu na TV-u. “Jesi li već smislio koju novu pjesmu?”
 Ridge izgleda frustrirano kad ga to pitam. Trese glavom. “Ne još.”
Odlazi, a ja se osjećam loše što sam to pitao. Ne znam što se promijenilo u
posljednjih nekoliko mjeseci, ali on nije isti. Izgleda više pod stresom nego
obično i pitam se da li su se on i Maggie posvađali. On kaže da su u redu, ali
nikada ranije nije imao problema s pisanjem glazbe za bend i svi znaju da
mu je njihova veza glavni izvor glazbene inspiracije.
Ridge i Brennan su oboje imali sklonost prema glazbi i uvijek sam bio
pomalo ljubomoran zbog toga. Priznajem, ljubomoran sam na Ridgea na
puno načina. On kao da je rođen s određenom razinom zrelosti, a ja sam mu
uvijek zavidio zbog toga. Nije impulzivan kao ja i čini se da više drži do
osjećaja drugih ljudi nego ja. Znam da se i Brennan uvijek ugledao na njega,
a pogotovo ja, ali je bilo teško vidjeti što je to s čim se bori u toj svojoj glavi.
Znao je u što se upušta, čim je počeo izlaziti s Maggie, pa nisam siguran da
li je nesretan u toj vezi s njom, ili je možda zabrinut da je ona nesretna s
njim. Što god da je, nisam siguran što učiniti da mu pomognem.
Mislim da mu ne mogu pomoći.
Vratim pažnju natrag na TV i brzo preletim kroz najmanje tri filma
prije nego što sam shvatio da je već jedanaest i da kasnim pokupiti Bridgette.
Sranje. Vrijeme leti kad gledaš porniće.
Narednih nekoliko minuta projurio sam tih deset milja do Hootersa u
rekordnom vremenu. Kad sam se stigao, stajala je vani s rukama
presavijenim preko prsa, upućujući otrovne strelice prema mom
automobilu. Otvara vrata i uskače. “Kasniš.”
Čekam da zatvori vrata prije nego što pritisnem gas. “Dobrodošla na
vožnju, Bridgette.”
Mogu osjetiti kako bijes zrači iz nje. Ne znam je li to samo zato što
kasnim po nju ili zato što je imala lošu večer na poslu, ali ne želim pitati.
Kada uđemo u kompleks, ona iskoči iz mog auta prije nego što sam ga stigao
parkirati. Trči gore po stepenicama i lupa na zatvorena ulazna vrata.
Kad sam stigao do stana, ona je već bila u svojoj spavaćoj sobi. Pokušao
sam imati razumijevanja, ali to je zapravo... to je jebeno nepristojno. Vozio
sam je na posao i s posla, a ona je takva kuja prema meni? Ne moraš imati
manire da bi znao koliko je neprimjereno takvo ponašanje. Kvragu, ja sam
jedan od najbezobzirnijih ljudi koje znam, a nikada se ne bih ponašao prema
nekom ovako kao što je ona prema meni.
Prošetam do moje sobe i odem ravno u kupaonu. Ona je već unutra,
stoji kod umivaonika i pere lice. “Opet propuštaš kucati?”, kaže ona
dramatično kolutajući očima.
Ignoriram je i prošetam do toaleta. Podignem poklopac i raskopčam
hlače. Trudim se zadržati osmijeh na licu kad sam začuo kako se podruguje
činjenici što upravo pišam pokraj nje u kupaonici.
“Jesi li ozbiljan?”
Ja i dalje ignoriram njene komentare i puštam vodu u WC-u kad sam
završio. Namjerno ostavim poklopac podignut i odem do umivaonika,
odmah pokraj nje. Dva mogu igrati na ovu šupačku igru, Bridgette.
Uzmem četkicu za zube i pastu i počinjem prati zube. Tresnula me
laktom dok sam prilazio umivaoniku, pokušavajući me odgurnuti u stranu.
Uzvratim joj pravo natrag laktom i nastavim četkati. Pogledam odraz u
ogledalu i sviđa mi se ono što vidim. Nekoliko sam centimetara viši od nje.
Kosa mi je tamnija od njezine, oči smeđe, a njezine zelene. Ipak, mi se
nadopunjujemo. Stojeći jedno pored drugog, vidim kako bismo mogli biti
zgodan par. Vjerojatno bismo mogli napraviti i neku dobru djecu.
Sranje.
Zašto dopuštam ovakvim mislima da mi se zagnoje u mozgu?
Završi brisanje šminke s lica prije nego što zgrabi svoju četkicu za zube.
Sada se oboje borimo prostor oko umivaonika, četkajući s više snage nego
što su naši zubi vjerojatno ikada bili očetkani. Okrećemo se i ljutito pljujemo
u umivaonik, gurajući laktima jedan drugoga između svakog okreta.
Kad završim, ispirem četkicu za zube i vraćam je u držač. Ona radi isto.
Guram ruku s čašom pod mlaz vode i naginjem se naprijed da uzmem gutljaj
kad ona me gurne na stranu, prouzročivši da poprskam vodom cijeli pult.
Čekam dok ne bude imala vodu u svojim rukama, a onda joj gurnem ruke,
i gledam kako voda prska posvuda.
Ona broji i uvlači dubok udah, pokušavajući se smiriti. To ipak ne
pomaže, pa grabi rukom kroz mlaz i pljusne vodu ravno u moje lice.
Zatvorim oči i pokušam se staviti na njeno mjesto. Možda je imala
težak dan. Možda mrzi svoj posao. Možda mrzi svoj život.
Bez obzira što je reagirala na taj način i nije se ispričala, činjenica je, da
mi još uvijek nije rekla hvala za vožnju. Ponaša se prema meni kao da sam
joj uništio život, a sve što sam učinio bilo je, da joj pokušam udovoljiti.
Otvorim oči, ali ne gledam je. Pružim ruku i zatvorim slavinu iznad
umivaonika, a onda uzmem ručnik i počnem si sušiti lice. Pozorno me
promatra i čeka da se osvetim. Idem polako prema njoj i nadvijam se iznad
nje. Pritisnem je na umivaonik, a ona oči fiksira na moje dok se naginjem
naprijed.
Naše grudi se sada skoro dodiruju. Mogu osjetiti toplinu koja zrači iz
nje, dok joj se usne polako otvaraju. Ovaj put me ne gura. Zapravo, čini se
da me izaziva da nastavim. Da priđem bliže.
Naslanjam ruke s obje strane i zarobim je. Još uvijek se ne opire i
svjestan sam da se ne bi branila, kad bi je upravo sada pokušao poljubiti. Pod
bilo kojim drugim okolnostima, već bi je ljubio sada. Jezik bi joj ugurao tako
duboko, najdublje što bi mogao i jebao bi ta lijepa usta. Kad ne bi znao
koliko otrova mogu izbljuvati ta njezina meka usta.
“Bridgette”, kažem, vrlo smireno.
Vidim kako joj se grlo pomiče dok guta. I dalje me gleda. “Warren”,
kaže, a njezin glas mješavina je riješenosti i očajanja.
Smijem joj se, samo par centimetara od njenog lica. Činjenica da mi je
dopustila da priđem ovako blizu samo dokazuje da je moja teorija ranije
ovog popodneva točna. Ona me želi. Želi da je diram, da je ljubim, da je
nosim u krevet. Pitam se je li opaka u spavaćoj sobi, kao što je izvan nje.
 Naginjem se još tih nekoliko centimetara i ona tiho zastenje, pomičući
pogled između mojih očiju i usnica. Uvučem svoju donju usnu u usta i
polako klizim zubima preko nje. Gleda mi usta fascinirana. Srce mi je u grlu
i dlanovi mi se znoje, jer nisam siguran mogu li ovo. Nisam siguran mogu li
joj odoljeti.
Naginjem se još bliže, zagradivši je desnom rukom dok pokušavam
napipati tekućinu za usta na pultu. Baš kad su naše usne bile nadomak
poljupca, odustajem, odmaknem se i skidam poklopac s vodice za usta.
Držim oči prikovane za njezine i uzimam gutljaj pa stavljam poklopac
natrag i spuštam je dolje na pult.
Vidim da se požuda u njezinim očima pretvara u bijes. Ljuta je na
mene, ljuta na sebe. Možda joj je čak i neugodno. Kad vidjela da sam je samo
zadirkivao, kutovi očiju nabrali su se i zasjali intenzivnim sjajem. Zakoračim
do umivaonika, ispljunem vodicu i obrišem usta ručnikom. Okrenem se
prema svojoj spavaćoj sobi. “Laku noć, Bridgette.”
Zatvorim vrata i naslonim se na njih i zatvorim oči. Vrata njene
spavaće sobe su zatvorena, a ja ispustim dah kojeg sam zadržavao. Nikad
nisam bio toliko uzbuđen kao sada. Nikad nisam bio ponosniji na sebe nego
sada. Udaljiti se od tih usta i tih gladnih očiju bilo je nešto najteže što sam
ikada morao učiniti, ali i najvažnije. Moram zadržati kontrolu, jer ta
djevojka ima previše moći nada mnom, a toga nije ni svjesna.
Ugasim svjetlo u spavaćoj sobi i prošetam do kreveta, pokušavajući
izbaciti sliku onoga što se skoro dogodilo iz glave. Nakon nekoliko minuta,
odustao sam od pokušaja da se borim. Odlučio sam iskoristiti razmišljanje
o njoj u svoju korist i uvukao ruku u bokserice, razmišljajući o tim
narančastim hlačicama. Tim ustima. Malom uzdahu koji se začuo kad sam
se nagnuo prema njoj.
Zatvorim oči i razmišljam o tome što bi se moglo dogoditi da nisam
bio tako tvrdoglav. Da sam je samo poljubio. I o činjenici da je ona samo
nekoliko metara udaljena i nadam se isto tako seksualno frustrirana kao što
sam ja.
 Zašto mora biti tako prokleto zla? Opake djevojke su moja slabost i to
sam upravo sada shvatio.
 Peto poglavlje

Prošlo je tri dana od onog trenutka u kupaonici. Primijetio sam da sada drži
vrata zaključana, što je u redu. Siguran sam da je bijesna što je dopustila sebi
trenutak slabosti. Ne čini se kao tip koji si olako dozvoljava tako nešto.
U svakom slučaju, ne mogu odlučiti jesam li napravio pravi potez.
Polovina mene raduje se činjenici da sam uspio otići, ali druga polovina ne
može vjerovati da sam bio toliko glup i prokockao takvu priliku. Mogao sam
je imati, a sada se to najvjerojatnije, neće nikada dogoditi. Ali tako je i
najbolje, jer zadnje što mi treba je, da se spetljam sa cimericom koja bi mogla
biti sestra mog najboljeg prijatelja. Ali ona sve čini teškim i namjerno
uvredljivim, posebno kad ulazi u dnevnu sobu i izgleda ovako kao sada. Nije
u svojoj radnoj odjeći, ali ono što ima ne izgleda puno bolje. Nosi tanki top
iznad kratkog, jedva postojećeg donjeg dijela pidžame i hoda između mene
i TV više puta nego što mogu izbrojati.
Sranje.
Sada ide prema meni s knjigama u rukama.
Sranje.
Sjela je na kauč. Pored mene. U tom tankom topu. Bez grudnjaka.
Mogu se nositi s tim. Prisiljavam se gledati u TV, još uvijek u potrazi
za pornićima u kojima je bila. Mogao bih je samo pitati, ali to nije dobra
ideja. Ako shvati da znam da je bila u porniću, vjerojatno bi učinila sve da
bude sigurna da to nikad neću pronaći.
Naginje se naprijed i podiže daljinski, a zatim ga usmjerava prema TV-
u da ga stiša. Ne znam što ona misli da je, ali ako joj smeta zvuk TV-a, može
otići u svoju sobu. Uzmem daljinski i ponovo pojačam. Ona uzdiše i otvara
jedan od svojih udžbenika i počinje čitati.
Pretvaram se da gledam TV, ali ne mogu prestati kradomice
pogledavati u nju, jer jebote, ne mogu vjerovati da sam otišao od nje. Ja sam
idiot.
Ona zgrabi daljinski i opet stiša TV, možda zato što je jedna od
djevojaka vrištala iz dubine pluća. Pitam se da li je Bridgette glasna za
vrijeme seksa? Vjerojatno ne. Ona je najvjerojatnije tvrdoglava i odbija
ispustiti bilo kakav zvuk.
Ponovno pojačavam televizor i ona prasne. “Pokušavam učiti, Warren.
Za ime Boga, isti je efekt kad je stišano.”
Pogledam je radoznalo. “Kako bi ti to znala? Jesi li ti stručnjak za
porniće?”
Ona pogleda u mene, vidim bljesak sumnje u njenim očima. “Možeš li
se, molim te, odreći svoje ovisnosti samo na jednu noć, tako da mogu učiti
u miru i tišini?”
Bridgette je rekla molim.
“Idi učiti u svoju spavaću sobu,” kažem.
Usta joj se stisnu u usku, tanku liniju. Odgurne knjigu s krila i ustaje.
Hoda prema TV-u, saginje se iza njega i izvlači utikač. Nakon povratka na
kauč, ona stavlja knjigu natrag na krilo i nastavi učiti.
Ne znam kako sam ikada mogao prijeći preko njenog groznog
ponašanja, toliko da mi je bila čak i privlačna. Ona je zla. Ne zanima me
koliko dobro izgleda, nikada neće naći nikoga tko se može nositi s njenom
naravi.
“Ponekad možeš biti prava kučka, znaš to?”
Razdraženo izdahne. “O, ma nemoj. Ovisnik si o pornićima.”
Smijem se prigušeno. “Barem nisam bio u pornićima.”
Oči joj se okrenu prema meni. “Znala sam da prisluškuješ.”
Slegnem ramenima. “Nisam si mogao pomoći. Razgovarala si kao da
si pravo ljudsko biće. Bilo je fascinantno.”
Njezin fokus pada natrag na stranice udžbenika. “Ti si šupak.”
 “Ti si oportunist.”
Ona je zalupila svoju knjigu zatvorena i okreće se lice mi na kauču.
“Oportunist? Da li me zezaš?”
Privučem koljeno, okrenem se i suočim se s njom. “Ne misliš li da je
malo sumnjivo da se pojaviš niotkuda i tvrdiš da si davno izgubljena sestra
najpopularnijeg lokalnog benda u Austinu?”
Izgleda kao da je spremna za ubojstvo. “Warren, predlažem ti da
prestaneš optuživati ljude o kojima ne znaš ništa.”
Smiješim se, jer znam da sam je dobio. Možda opet pobijedim.
“Naučio sam dovoljno o tebi, da znam da ne zaslužuješ povjerenje.”
Pokupim knjigu, vratim joj je u krilo i pokažem prema njenoj spavaćoj sobi.
“Sada uzmi domaću zadaću i vrati se u svoju posuđenu sobu.”
“MOJU posuđenu sobu? Ne plaćaš ni stanarinu, Warren.”
“Ni ti, Bridgette.”
“Sve što radiš je gledaš porniće i buljiš mi u guzicu. Ti si lijeni
perverznjak.”
“Sve što radiš je da se šepuriš s tom guzicom i maštaš o tome da te
poljubim.”
“Odvratan si”, kaže ona. “U stvari, gledaj porniće. Sigurna sam da tu
možeš dobiti upute koje očito trebaš.”
Dobro, to je nisko. Ona može vrijeđati moju lijenost, moje financije,
moju novu porno-ovisnost, ali ne može vrijeđati moje vještine iz spavaće
sobe. Pogotovo kad nema iskustva iz prve ruke. “Ne trebaju mi naputci da
zadovoljim ženu, Bridgette. Rođen sam sa prirodnim talentom.”
Gledala me kao da me namjerava udariti, ali ja ne mogu prestati buljiti
u njena usta, nadajući se da će me opet uvrijediti. Negdje između toga kad
sam nazvan šupkom i ovog trenutka, postao sam uzbuđeniji nego što sam
ikada bio u svom životu. Nadam se da će otići u svoju spavaću sobu, jer sam
već prešao granicu suzdržanosti kada je riječ o njoj.
 Liže donju usnu, a ja moram zgrabiti jastuk od kauča da spriječim sebe
da napadnem ta usta. Njene oči intenzivno promatraju moje i oboje tako
teško dišemo nakon naših verbalnih napada, da mogu okusiti njezin dah na
svojim usnama.
“Mrzim te”, kaže ona kroz stisnute zube.
“Mrzio sam te prvi,” odvratim sikćući.
Njen fokus pada na moja usta i čim primijetim i najmanji bljesak
žudnje u njezinim očima, bacam se na nju. Obuhvatim joj lice i pritisnem
usta na njezina dok je guram natrag na kauč. Gura me koljenima, a
istodobno me privlači rukama. Moj jezik prodire između njenih usana, ona
ga prihvaća i proždire me. Ljubim je jako, a ona mene još jače. Vučem joj
kosu šakom, ona meni grebe vrat noktima. Jebi ga, boli. Ona boli.
Želim još.
Lebdim nad njom i pritišćem ju, povlači koljena kako bi mi ih omotala
oko struka. Njene ruke su mi u kosi i ne želim da ode. Želim da ostane. Želim
da mi bude cimerica zauvijek. Ona je najbolja jebena cimerica koju sam
ikada imao i moj Bože, tako je fina. Kako sam ikada pomislio da je zla? Ona
je tako, tako slatka, i njene usne su slatke, i Bridgette, volim tvoje ime.
“Bridgette,” šapćem, želeći reći njeno ime naglas. Ne znam kako sam
mogao mrziti njeno ime prije ovog trenutka, jer to je najljepše ime koje sam
ikada rekao naglas.
Odmičem se od njenih usta i počinjem krčiti put do njenog slatkog,
slatkog vrata. Čim sam joj spustio usne na rame, počinje me gurati rukama.
Samo tako, vratio sam se u stvarnost i odvajam se od nje poslušno.
Pomičem se na drugi kraj kauča, treba mi prostora da pokušam
shvatiti što se, dovraga, upravo dogodilo?
Brzo sjedne na kauč. Obriše usta, a ja provlačim rukama kroz kosu,
radeći sve što mogu da ovo preradim.
Ona je zla lisica. Zatvaram oči i pritišćem rukama čelo, pokušavajući
shvatiti kako sam potpuno izgubio kontrolu nad sobom samo zato što sam
je poljubio. Mislim na sve laži, koje su mi prolazile kroz glavu, dok me moj
penis pokušao uvjeriti da je ona zapravo pristojna osoba.
Ja sam slab. Ja sam tako slab, a ona je upravo dobila opet prednost.
“Nemoj to ponoviti,” kaže ona, ljutito i bez daha.
Njen glas natjera me da se zgrčim. “Ti si započela,” kažem obrambeno.
Je li? Ne mogu se sjetiti. Možda je bilo obostrano.
“Ljubiš se kao da pokušavaš oživjeti mrtvu mačku”, kaže ona,
zgrožena.
“Ljubiš se kao da si mrtva mačka.”
Ona vuče koljena do prsa i omota ruke oko njih. Izgleda da joj je
izuzetno nelagodno u tišini, tako da me ne iznenađuje kad ona ispljune još
jednu uvredu. “Vjerojatno se jebeš kao mlitava tjestenina.”
“Jebem kao Thor.”
Ne gledam u nju, ali znam da je komentar morao izazvati osmijeh. Ako
je uopće sposobna smijati se. Tišina raste, postaje sve teža i nijedno od nas
se ne miče, pa je još očiglednije, da je ono što se upravo dogodilo bila
pogreška.
“Zašto imaš okus kao luk?”, pita ona.
Slegnem ramenima. “Upravo sam jeo pizzu.”
Ona pogleda u kuhinju. “Je li ostalo?”
Klimnem glavom. “U hladnjaku je.”
Ona je odmah ustaje i ode do kuhinje, a ja mrzim što buljim u njenu
košulju. Mogu vidjeti kako joj se bradavice naziru ispod tanke tkanine i
zaželim da mogu glasno reći: “Ja sam to učinio! Ja!”
Umjesto toga, zatvorim oči i pokušavam razmišljati o nečemu što će
me zaustaviti u nakani da ju slijedim u kuhinju i savijem preko pulta.
Srećom, vrata se otvore i Ridge ulazi u dnevnu sobu, pa mu poklanjam punu
pažnju. Zaustavlja se kad me vidi kako sjedim na kauču. Pogleda na TV koji
nije ni uključen. “Zašto izgledaš tako kriv?”
 Posramljen tresem glavom. “Mislim da sam se upravo pohvatao s
Bridgette,” pokazujem.
Ridge pogleda Bridgette, koja stoji u kuhinji i kreće prema nama. On
zatrese glavom razočaran. Ili zbunjen.
“Zašto?”, pitao je, zbunjen. “Je li to učinila dobrovoljno?”
Uzmem jedan jastuk na kauču i bacim ga na njega. “Da, učinila je to
dobrovoljno, seronjo. Želi me.”
“Želiš li ti nju?” Čini se stvarno šokiran, što nije primijetio da se ovako
nešto sprema.
Tresem glavom. “Ne, ne želim je,” priznajem. “Ali osjećam da mi je
potrebna. To je loše. Ona je tako... “ Zaustavljam ruke na nekoliko trenutaka,
prije nego što nastavim. “Ona je najbolja najgora stvar koja mi se ikad
desila.”
Ridge korača unazad dok rukom ne dohvati ulazna vrata. “Idem kod
Maggie noćas,” pokazuje mi. “Molit ćemo za vas.”
Pokazujem mu srednji prst, dok on nastavlja prema izlazu. Kada se
okrenem prema Bridgette, ona ide prema svojoj spavaćoj sobi. Prolazi
pokraj TV-a i nema hrabrosti pridružiti mi se ponovo.
Uključujem TV, jer nema sumnje što mi je na pameti sada. Moram
pronaći taj pornić, jer nakon što sam doživio taj poljubac, ovisan sam.
Ovisan o svemu u vezi Bridgette.

***

Jedva sam spavao prošlu noć. Biti u istom stanu s njom, znajući da su Ridge
i Brennan oboje otišli, bilo je previše. Malo je nedostajalo da smislim neki
izgovor i pokucam na vrata njene spavaće sobe. Ali ja sam naučio kako joj
mozak radi i znam da bi me odbila u sekundi samo da zadrži kontrolu.
A sada, Ridge i Brennan su oboje još uvijek odsutni, a ona je na poslu.
Ja sam iscrpio sve porniće na Plati-i-gledaj. Ne mogu pratiti koliko sam
pornića odgledao u protekla dva tjedna. To je smiješno. Zar je moguće da ih
ima toliko? Suzio sam na one koji su snimljeni u posljednjih nekoliko
godina, jer je morala imati više od osamnaest kad ga je snimala. Sad su joj
dvadeset i dvije, tako da je to četiri godine porno filmova za prosijati.
O, moj Bože. Opsjednut sam.
Ja sam kao uhoda.
Ja sam stalker.
Prednja vrata se otvaraju i Bridgette ulazi. Tako je oštro zalupila. Hoda
do kuhinje i počinje otvarati ormariće i lupati ih pri zatvaranju. Konačno
naslanja dlanove na bar i gleda ravno u mene. “Gdje dovraga držiš alkohol?”
Loš dan, pretpostavljam.
Ustao sam i pošao do sudopera. Otvorim ormar ispod njega i uzmem
bocu sredstva za čišćenje. Ni ne trudim se da joj donesem čašu. Ona izgleda
kao tip koji može dobro potegnuti.
“Pokušavaš li me ubiti?”, pita, buljeći u bocu u mojim rukama.
Gurnuo sam je u njenu ruku. “Ridge misli da je pametan tako što ga
krije u ovim starim staklenim bočicama. Ne voli kad mu popijem sav njegov
alkohol.”
Prinosi bocu nosu i strese se. “Je li viski jedina stvar koju imaš?”
Klimnem glavom. Ona šepa i prinosi bocu usnama, naginje glavu
natrag i povlači dobar gutljaj.
Vratila mi je bocu i obrisala usta rukom. Uzimam gutljaj iz boce i
vraćam ga njoj. Radimo to nekoliko puta dok se nije činilo da njezin bijes
splašnjava, koliko uopće ljutnja može splasnuti u Bridgettinom svijetu.
Stavio sam čep na bocu i vratio je u ormar.
“Loš dan?” Pitam.
Ona se naginje preko pulta i njene elastične narančaste gaćice se
rastežu. “Najgori.”
“Želiš razgovarati o tome?”
 Pogleda me kroz trepavice i onda zakoluta očima. “Ne,” kaže glatko.
Ne navaljujem. Ne znam ni da li stvarno želim znati o njenom danu.
Sve u svemu čini se da se zapalila i vjerojatno je ljuta na nešto glupo, kao
npr. crveno svjetlo na putu kući. To mora da je iscrpljujuće odgovarati na
sve životne situacije s toliko ljutnje.
“Zašto si uvijek tako ljuta?”
Ona se nasmije ispod daha. “To je lako”, kaže ona. “Šupci, glupe
mušterije, usrani posao, beskorisni roditelji, loši prijatelji, loše vrijeme,
dosadni cimeri koji se ne znaju ljubiti.”
Smijem se na zadnji komentar, koji je, siguran sam, trebao biti
podbadanje, ali je više zvučao kao pritajen flert.
“Kako si ti tako sretan cijelo vrijeme?”, pita ona. “Ti je sve smiješno.”
“To je lako”, kažem. “Sjajni roditelji, dovoljno sretni da imaju posao,
lojalni prijatelji, sunčan dan i cimerica koja je nastupala u porno filmovima.”
Ona pogleda u daljinu nastojeći skriti osmijeh koji joj se skoro pojavio
na licu. Bože, volio bih da si dozvoli taj osmjeh, jer umirem od želje da vidim
kako izgleda nasmijana. Otkad živi ovdje, nisam siguran da sam ikada vidio
njezin osmijeh.
“Je li to razlog zašto gledaš toliko pornića? Jer se nadaš da ćeš saznati
u kojem sam bila?”
Ne klimnem glavom, ali ni ne odmahnem. Naslanjam se kukom na
šank i prekrižim ruke preko prsa. “Samo mi reci naslov.”
“Ne,” kaže brzo. “Osim toga, samo sam statirala. Nisam zaista radila
nešto.”
Statist. To pomaže suziti moju pretragu malo.
“To što nisi stvarno učinila nešto, ne znači da nisi učinila ništa.”
Ona zakoluta očima na to, ali još uvijek stoji tu, pa sam nastavljam
dalje. “Jesi li bila gola?”
“To je bio pornić, Warren. Nisam nosila džemper.”
 To znači da.
“Jesi li se seksala pred kamerama?”
Ona zatrese glavom. “Ne”.
“Ali si se ljubila s tipom?”
Opet zatrese glavom. “Nije bio tip.”
Jebote.
Okrenem se, jednom rukom stisnem šank i prekrižim se drugom. Kad
se okrenem, još uvijek stoji na istom mjestu, ali zapravo izgleda opušteno.
Trebala bi piti viski svaki dan.
“Kažeš da si se ljubila s drugom djevojkom? I to je dokumentirano
negdje? Na filmu?”
Kutak njenih usta izvije se u sablastan osmijeh.
“Nasmiješila si se.”
Odmah se prestaje smijati. “Nisam.”
Zakoračim prema njoj i klimnem glavom. “Da, jesi. Ja sam te
nasmijao.”
Ona počinje odmahivati glavom u neslaganju, pa sam kliznuo rukom
iza njenog vrata. Oči joj se šire i skoro sam siguran da će me odgurnuti, ali
ne mogu si pomoći. Taj osmijeh.
“Nasmijala si se, Bridgette,” šapćem. “I moraš se smijati češće, jer je
bilo jebeno lijepo.”
Uzdahne od šoka neposredno prije, nego što su se moja usta sudarila s
njenim. Mislim da nije očekivala da će se ovaj poljubac dogoditi, ali sigurno
se ne protivi. Usta su joj topla i osjetljiva, a kad sam joj dotaknuo usnicu
jezikom, dopustila mi je to.
Ne znam da li je u pitanju viski ili ona, ali srce mi se skače u grudima
kao zvijer u kavezu. Kliznem rukama dolje niz njena leđa, dok joj ne
obuhvatim guzu, čvrsto je stisnem, podižem i spuštam da sjedne na šank.
Usne su nam odvojene i zurimo jedno u drugo u tišini, nijedno od nas
ne želi vjerovati da će se onaj drugi opet povući. A kad shvatim da ni jedno
od nas ne želi ovo zaustaviti, primam rukama njene obraze i naginjem se
opet, obuhvaćajući joj usne svojima.
Ovo je drugačije od poljupca neku večer. Naš prvi poljubac je bio brz i
ljut, jer smo znali da će tamo i završiti.
Ovaj je spor i dubok i osjećam kao da je to samo početak onoga što
ćemo doživjeti večeras. Ovaj put kada spustim usta na njen vrat, ne odgurne
me. Privlači me bliže, želeći da je ljubim jače.
“Warren,” šapuće i naginje vrat na stranu, otkrivajući mi veću
površinu kože. “Ako budem vodila ljubav s tobom, moraš mi obećati da
nećeš biti posesivan poslije.”
Smijem se, ali ne udaljavam se od njenog vrata. “Ako budeš vodila
ljubav sa mnom, Bridgette, ti si ta koja je u opasnosti da postaneš posesivna.
Željet ćeš mnogo više od mene, tako da neće biti i razlike između tebe i
prijanjajuće folije.”
Smije se, a ja se odmaknem od nje. Pogledam je u usta, a onda u oči.
“Bože.”
Ona zatrese glavom, zbunjena. “Što?”
“Tvoj smijeh.” Ljubim joj usnice. “Jebeno fenomenalno,” šapćem joj u
usta. Podignem je s pulta i držim je omotanu oko sebe dok idem preko
dnevne sobe. Čim uđemo u moju spavaću sobu, zatvaram vrata i naslanjam
je na njih. Držim je pritisnutom uz vrata svojim tijelom, dok skidam košulju.
Nađem rub njene košulje i počnem je vući preko glave. “Ne mogu ti reći
koliko sam puta maštao o ovome, Bridgette.”
Pomaže mi da joj povučem košulju preko glave. “Ja nisam”, kaže ona.
Smijem se. “Sereš.”
Ponovno je podignem i ponesem u krevet. Čim sam legao preko nje i
počeo puzati uz nju, gura moja ramena i prevrne me na leđa. Ruke su joj
dohvatile gumb na mojim trapericama i otkopčale ga. Pokušao sam opet
preuzeti kontrolu i gurnuti je na leđa, ali nije mi dozvolila. Opkoračila me i
primila rukama za bicepse, gura mi ruke na krevet. “Ja odlučujem”, kaže
ona.
Ne protivim se. Ako želi biti glavna, pustit ću je.
Sjedi uspravno i podiže ruke iza leđa da otkopča grudnjak. Podignem
se da joj pomognem, ali njene ruke opet, u trenu, pritisnu moje. Ponovo me
gura na madrac. “Što sam upravo rekla, Warren?”
Sranje. Ne šali se.
Klimnem i usmjerim pozornost na njen grudnjak dok se podiže i
otkopčava ga. Trake joj klize polako niz ruke, a ja ne mogu maknuti oči s
nje. Želim je dodirnuti, pomoći joj skinuti grudnjak, ali ne dopušta mi ništa.
Dah mi zastaje u prsima kad odbaci grudnjak daleko.
Bože, savršena je. Grudi su joj savršene veličine, izgledaju kao da bi se
točno uklopile u moje dlanove. Ali ne mogu znati, kad mi ne dopušta da ih
diram.
Možda ipak?
Pokušavam podići ruke da se osjete mekoću njezine kože, ali odmah
ih odgurne dalje, natrag na krevet.
Bože, to je mučenje. Njene grudi su ovdje, par centimetara od mene, a
ja ih ne mogu ni dodirnuti.
“Gdje su ti kondomi?”
Pokazujem na noćni ormarić na suprotnoj strani kreveta. Klizi s mene
i ja ju pozorno gledam dok hoda do mog noćnog ormarića. Otvara ladicu i
kopa po njoj dok ne pronađe jedan. Stavlja ga između zuba dok puže natrag
prema dnu kreveta. Ne penje se na mene. Umjesto toga, ona zakači
palčevima pojas svojih kratkih hlačica i počinje ih svlačiti.
Tvrđi sam nego što sam ikada bio i osjećam kako mi puls udara kroz
cijelo tijelo. Neka se ubrza, dovraga, i popne na mene.
Ostavlja gaćice na sebi, savija se preko mene i počinje svlačiti moje
traperice. Zakači rukama moje bokserice, pa povuče i njih, a paketić s
kondomom još uvijek visi između njenih zuba. Kosa joj je savršene dužine,
lagano klizi preko moje kože kao pero svaki put kad se nagne nada mnom.
Nakon što je sva moja odjeća svučena, oči joj se usredotoče na najtvrđi
dio. Osmijeh joj razvuče usnice i oči joj se zalijepe za njega. Izvlači kondom
iz usta.
“Impresivno”, kaže ona. “Ovo definitivno objašnjava tvoj napuhani
ego.”
Primam uvredu kao kompliment, jer već znam da Bridgette nije tip
koji bi ih dijelio.
Opet me opkorači i dalje je u gaćicama. Nagne se naprijed i pritisne
dlanove na moje podlaktice. Usta nam se susreću, a dojke mi pritisnu prsa,
natjeravši me da zastenjem. Osjećaj nje na meni je nevjerojatan. Tako dobar.
Sad sam zabrinut, jer se još nismo poševili, a već mogu reći da sam uništen.
Mogu osjetiti njenu vlažnost kroz gaćice, dok me muči klizeći
naprijed-nazad, najsporije što može. Jezik joj je u mojim ustima. Pokušavam
joj zgrabiti stražnji dio glave ili je zgrabiti za struk, ali svaki put kad se
pomaknem, ona me zaustavi.
Zamišljao sam da će zapovijedati u spavaćoj sobi, ali ništa ovakvo. Ne
želi mi dopustiti ni da je diram, a to me jebeno ubija.
“Otvori usta,” šapće u moje uho. Otvaram, a ona smješta kondom
između mojih zuba. Zagrizem ga i ona svojim zubima uhvati drugi kraj i dok
se odmiče od mene, kida omota između naših usta.
Dobro, to je bilo vruće.
Tako vruće.
Trebali bi ostaviti posao i raditi ovo puno radno vrijeme.
Izvlači kondom i sjeda uspravno. Onda pogleda dolje i liže usne dok
natiče kondom na moju kitu, a ja stenjem, jer joj ruke su jebene. Previše su.
Želim ih posvuda.
Razumijem kako dečki mogu izgovarati najgluplja sranja u agoniji
strasti, jer joj upravo sada želim reći neka od njih. Želim joj reći da je volim
i da smo srodne duše, da bi se trebala udati za mene, jer zbog njenih ruku
padaju mi na pamet glupe, glupe, neistinite misli kao što je ova.
Podiže se na koljenima i vuče gaćice na stranu, ostavljajući ih na sebi i
počinje se spuštati na mene.
Službeno je. Ona je najbolja cimerica koju sam ikada imao u životu.
Malo se trzne kad me počne uzimati u sebe i osjećam se nekako loše
što je boli. Ali ne dovoljno loše, da spriječim svoje kukove da se podignu i
ukližem u nju cijelom dužinom.
Čim smo se spojili, zastenjemo oboje.
Nikad nisam osjetio ništa slično.
Kao da joj tijelo savršeno pristaje mojem, oblikuje se po svakoj liniji i
kosini. Ni jedno od nas ne miče se ni centimetra, ispunjavajući sobu s
glasnim stenjanjem, dajući si vremena da se priviknemo na čisto savršenstvo
koje smo upravo stvorili.
“Jebote,” Šapćem.
“Da,” odgovara ona.
Počinje se kretati, a ja ne znam što da radim sa sobom. Moje ruke žele
je držati za struk dok klizi gore-dolje, ali znam da je ne smijem dirati. Očima
je gutam dok se nastavlja pomicati, svojim savršenim, metodičnim, slatkim
pokretima.
Nakon što me nekoliko minuta gledala, zatvara oči i usta joj se otvore,
a ja se prestajem suzdržavati i dodirujem je. Ne mogu je ne dirati. Rukama
joj stišćem struk i ona mi se pokušava izmaknuti, ali samo je stisnem čvršće,
podižući je i navlačeći je dolje pri spuštanju. Odustaje od pokušaja da se bori
sa mnom, kad je vidjela koliko moja snaga pridonosi da osjećaj bude
intenzivniji.
Želim je čuti kako uzdiše i želim je čuti kako se raspada na meni, ali
ona se suzdržava, baš kao što sam i znao da hoće.
Rukama joj klizim niz leđa i privlačim je naprijed dok nam se usta nisu
spojila. Jednu sam joj ruku zadržao na stražnjem dijelu glave, a drugu
spustio struk dok ona nastavlja sa svojim ritmom.
Zatim spustim ruku do njenog kuka, polako prijeđem preko trbuha i
diram je dolje. Klizim prstom između nas, razdvajajući je, osjećam kako me
njena toplina i vlažnost okružuju. Ona mi zajauče u usta kad je počnem
trljati i odmah se prestane micati. Zgrabila me za zglob i omaknula od sebe,
opet mi tresnuvši ruku na madrac.
Oči su joj otvorene i čvrsto usredotočene na moje dok se polako
počinje kretati. “Drži ruke na madracu, Warren,” upozorava me.
Dovraga, otežava mi to. Moram je opet osjetiti i kad je prestanem
dirati, želim je okusiti. Želim tu vlažnost i toplinu po cijelom jeziku.
Ali prvo ću joj dati na njen način. Zatvorim oči i prestanem pokušavati
preuzeti kontrolu. Usredotočio sam se na njenu napetost, progutala me.
Usredotočio sam se na činjenicu da svaki put kad se njeno tijelo spusti na
moje, uđem toliko duboko u nju koliko je najviše moguće.
Naginje se naprijed, a grudi joj plešu gore-dolje preko mojih prsa dok
se kreće iznad mene.
Raj definitivno postoji.
Noge su mi se napele, a ruke su mi u potrazi za nečim, za što bih se
pridržao, kad sam osjetio da ću svršiti. Ona osjeća da sam blizu svršetka, pa
se steže oko mene i njeno nabadanje postaje sve brže i žešće. Držim oči
zatvorene dok se moje tijelo počinje tresti ispod nje.
Želim psovati, i stenjati, i dopustiti joj da zna kako je dobar taj osjećaj
dok svršavam u nju, ali ne ispuštam ni glasa. Ako je ne smijem dirati dok
svršavam, onda ni ja njoj neću dopustiti, da čuje koliko jebeno uživam u
svakoj sekundi ovoga.
Nastavlja se kretati iznad mene, kad klonem drhteći u tišini. Kada je
gotovo, zaustavlja se nabijena na mene. Otvorim oči, pogledam je i uhvatim
kako se smiješi. Čim shvati da je gledam, osmijeh nestaje.
Želim da se sruši na moja prsa. Želim je prevrnuti na leđa i uzeti je u
usta da vrišti moje ime u ekstazi, a ne u ljutnji.
 Umjesto toga, polako klizi s mene. Ustaje i okreće se prema kupaonici.
“Laku noć, Warren.”
Vrata se zatvaraju iza nje, a ja ležim u potpunoj zbrci. Odmah bih
potrčao za njom, ali sam još uvijek preslab da se pomaknem.
Dao sam sebi vremena da se saberem, a onda uklanjam kondom i
bacam ga u kantu za smeće u WC-u na putu do njene spavaće sobe. Otvorio
sam vrata baš kad je upuzala u krevet. Čim spusti glavu na jastuk, ja sam
iznad nje i ljubim je. Kao što sam očekivao, odgurnula me.
“Što sam rekla o posesivnosti?”, kaže ona, povlačeći lice od mojeg.
“Nisam posesivan,” kažem, spuštajući poljupce niz njezin vrat. “Nismo
gotovi.”
Ona se povlači dalje i gura mi lice natrag. “Prilično sam sigurna da smo
završili, Warren. Prije tri minute.”
“Ja sam završio,” kažem, gledajući je u oči. “Ali ti nisi.” Mogu osjetiti
njen otpor dok se pokušava prevrnuti.
“Warren, stani”, kaže ona, gurajući me.
Ne mičem se od nje. Umjesto toga, omotam ruku oko nje i polako je
pomičem preko njenog trbuha.
Tada me ošamari.
Odmah sam se povukao i pogledao je u šoku.
Gura me od sebe i odmiče se na svom krevetu dok joj se leđa ne naslone
na uzglavlje. “Rekla sam stani”, kaže ona, opravdavajući svoj šamar.
Čeljust mi se pomiče gore-dolje i nisam siguran što učiniti. U svim
mojim godinama iskustva s djevojkama, pa čak i u svim pornićima koje sam
nedavno pogledao, seks obično nije takav. Ljudi su sebični po prirodi, a
činjenica da ona ne želi ni da je skinem potpuno me zbunjuje.
“Jesam li...” zastanem i pogledam ju. “Jesam li nešto krivo shvatio
ovdje? Jer mislio sam...”
“Jebali smo se, Warren. Gotovo je, sada idi spavati.”
 Tresem glavom. “Ne, Bridgette. Ti si jebala. Ti si radila sav posao, a nisi
ni uživala. Ne razumijem zašto mi ne dopuštaš da te diram.
Ona uzdiše, frustrirana. “Warren, u redu je. Bilo je zabavno.” Ona
gleda pokraj mene. “Samo mi se ne sviđa onaj drugi dio, zato idi u krevet.”
Ne sviđa joj se drugi dio? Dio u kojem ona ima nevjerojatan,
zapanjujući orgazam?
“OK,” kažem. “Idem u krevet.”
“Hvala”, promrmlja.
“Ali prvo,” kažem, podižući prst. “Moram nešto znati.”
Ona zakoluta očima. “Što?”
Nagnem se prema njoj i gledam je fasciniran. “Je li seks s tobom uvijek
ovakav? Moraš imati potpunu kontrolu, do te mjere da ne dozvoljavaš
nekome da te zadovolji?”
Ona me udari nogom, pokušavajući me izbaciti iz svog kreveta. “Neću
raspravljati o svom seksualnom životu s tobom, Warren. Vrati se u svoju
sobu.”
Pomakne se na krevetu dok joj se glava ne nasloni na jastuk. Onda mi
okrene leđa i povuče prekrivač preko glave.
Sranje. Ovo je... Ni sam ne znam što da mislim. Nikad nisam upoznao
nekoga poput nje. Ima ozbiljnih problema s kontrolom.
“Bridgette,” šapćem, želim da se prevrne i opet razgovara sa mnom.
Ignorira me, ali ne mogu otići jer se ovaj razgovor mora dogoditi. “Hoćeš
reći da nikad nisi imala orgazam za vrijeme seksa?”
Pokrivač joj je odletio s glave i ona se zakotrlja na leđa. “Nikad nije bilo
problema s nikim prije tebe”, kaže ona ljutito.
Ja se nasmijem i zatresem glavom i iz nekog razloga, osjećam izuzetno
sretan zbog toga. Jer je očito bila s nekim stvarno sebičnim šupcima u
prošlosti, a ja ću joj pokazati što je sve propustila.
Ona navuče prekrivač natrag preko glave i okrene se opet na suprotnu
stranu. Umjesto da ustanem i odšetam natrag u svoju sobu jer znam da želi
da to napravim, podignem pokrivače i kliznem iza nje. Prebacio sam ruku
preko nje, pritisnuo joj dlan na trbuh i privukao je na svoja prsa.
Ona praktički zareži na mene. “Warren, stani. Vjerovao ili ne, savršeno
sam sretna svojim seksualnim životom i ne trebam tebe da... O, moj Bože.”
Zaustavlja se usred blebetanja čim sam ju obuhvatio između nogu.
Naslanjam obraz na njen. “Moraš začepiti, Bridgette.”
Nije se pomakla, pa sam je prevrnuo na trbuh i popeo se na nju.
Pričvrstio joj ruke svojima, kao ona meni ranije. “Molim te, ne opiri mi se”,
šapćem joj u uho. “Želim imati kontrolu i želim da radiš ono što ti kažem.”
Prešao sam joj jezikom preko uha i gledao kako su joj se na vratu naježile
dlačice. “Razumjela?”
Udisaji su joj plitki, čvrsto zatvara oči i klima glavom.
“Hvala”, rekao sam joj. Spuštam se poljupcima niz njen vrat i rame i
onda polako prelazim preko njenih leđa. Cijelo tijelo joj je napeto, a zbog
spoznaje da nikada nije doživjela orgazam u rukama nekog drugog tipa,
ponovo mi se ukrutio.
Dohvatio sam joj bedra i raširio noge rukom. Zakopa lice u jastuk i čini
mi se da se smiješi. Nikad nije bila ovako ranjiva pred nekim drugim i ne
želi mi pružiti zadovoljstvo da vidim koliko uživa u tome.
Držim svejedno oči usredotočene na nju, dok polako guram dva prsta
u nju, čekajući da zastenje.
Ne ispušta nikakav zvuk, pa ih izvlačim i ponovno guram u nju, tri
prsta ovaj put.
Pritisnem čelo na jastuk pored njenog lica i čekam da joj se omakne
zvuk.
Ništa. Smijem se tiho, jer me zaista čeka puno posla.
Uvukao sam ruku ispod nje i okrenuo je na leđa. Oči su joj još uvijek
zatvorene, pa sam joj zgrabio vilicu i pritisnuo usne na njene. Ljubim je jako
i duboko, dok mi ne uzvrati poljubac s puno bijesa. Vuče mi kosu i širi noge
za mene, želeći da se zakopam u nju.
I zakopavam se. Guram sam joj gaćice u stranu i gurnem u nju tako
žestoko i brzo, da je zastenjala i moj Bože, trebam više od toga. Mnogo više.
Ali nemam kondom, a ovaj put nisam ja bitan, pa se povlačim iz nje.
Uzimam jednu dojku u ruku i spuštam usta na nju.
Lagano se poljupcima spuštam do trbuha i niže, a napetost tijela joj
raste. Mogu osjetiti njeno oklijevanje i dio mene želi je odmah proždrijeti,
ali drugi dio zna da ne smijem ići predaleko i prebrzo. Po ukočenosti njenog
tijela vidim da je sada nervozna. Položim obje ruke na njen struk i gledam u
nju. Grize nervozno donju usnicu, a oči su joj prestravljene.
“Zar nikad nikome nisi dozvolila da ti to radi?” Šapućem.
Ona oslobađa donju usnu i odmahuje glavom. “Ne sviđa mi se.”
“Kako bi ti to mogla znati?”
Ona se slegne. “Samo znam.”
Povukao sam joj kukove par centimetara niz krevet. “Previše si
tvrdoglava za svoje dobro.” Podignem je i počnem spuštati usta, ali ona se
povuče i sjedne.
“Ne. Ne želim to učiniti.”
Stisnem joj kukove i gurnem je natrag na leđa. “Lezi i zatvori oči,
Bridgette.”
I dalje me gleda sa strahom u očima, odbijajući leći, pa se podignem
na dlanove. “Hoćeš li molim te prestati biti tako tvrdoglava i samo se
opustiti? Jebi ga, ženo. Želim ti dati najboljih deset minuta koje si ikad imala
u svom životu, ali otežavaš mi.
Ona grize svoju usna oklijevajući, ali napravi kako što sam rekao i
polako se spusti na krevet, opustivši se na jastuku.
Trijumfalno se nasmiješim i ponovno pritisnem usne na njen trbuh.
Počeo sam ispod pupka i krenuo sporo poljupcima sve dok nisam stigao do
gaćica. Zakačim prste za pojas i vučem ih preko njenih kukova, preko njenih
bedara, i nastavljam ih polako skidati preko gležnjeva. Bacam ih na pod,
podižem joj nogu i pritišćem meki poljubac na njen gležanj, pa na njen list i
unutrašnju stranu njenog koljena, ljubeći je sve do bedra, dok ne ostane
nekoliko centimetara da kliznem jezikom na nju. Čim položim usta preko
nje, osjetim toplinu koja me poziva.
“Warren, molim te...” počinje protestirati. Čim riječ molim napusti
njena usta, ukližem jezikom u nju, razdvajajući je. Podiže svoje kukove
nekoliko centimetara od kreveta i zajeca, pa joj pritišćem struk i povučem je
natrag dolje na krevet.
Slatka je i slankasta i čim sam ju okusio, zaključio sam da bi mogla
zasititi moju glad do kraja života.
Zajeca ponovo, nastojeći se i dalje izvući ispod mene. “Što... Bože...
Warren...”
Ližem je i dalje, proždirem, pomičem jezik preko svakog njenog
dijelića; nije ostao ni centimetar kojeg nisam okusio. Njene ruke pronađu
put do moje kose, baš kao što moji prsti nalaze put natrag u nju. Punit ću je,
uništit je jezikom i primit će svaki dio mene koji bude mogla dobiti. Više se
ni ne pokušava maknuti od mene. Sada mi pritišće lice uz sebe, moleći me
da budem brži.
Njene ruke napuštaju moju kosu i primaju se čvrsto za uzglavlje, a
nogama me steže oko ramena. Držim prste zakopane u njoj, dok uzvikuje
moje ime sa svakim drhtajem koji joj potresa tijelo. I dalje ju diram dok se
drhtaji ne smire i stenjanje ne prestane.
Poljubim unutrašnjost njenog bedra dok izvlačim prste iz nje. Ljubim
je sve do trbuha dok se opet ne stisnem uz nju, želeći ukizati u nju i prenoćiti.
Želim je poljubiti, ali ne znam bi li ona to željela. Neke djevojke ne vole
se ljubiti nakon toga, ali usta su mi bolna od potrebe da osjete njene.
Očito ona želi istu stvar, jer se ni malo ne ustručava dok privlači moje
lice uz svoje i ljubi me stenjući. Osjećam pritisak u svakom centimetru svog
tijela, jer je želim opet uzeti. Jedina stvar koja može ublažiti taj pritisak je, da
ga gurnem u nju, pa upravo to i napravim.
 Podiže kukove i odgovara na moje guranje i znam da bih trebao
prestati. Moram prestati.
Ne znam zašto ne mogu.
Nikad nisam bio u djevojci bez kondoma, ali to me čini glupim. Ona
čini moju savjest beskorisnom i samo razmišljam o tome kako se ona sada
osjeća nevjerojatno.
I kako moram prestati.
Stani, Warren. Prestani.
Nekako se izvučem iz nje i pritisnem lice na njena prsa, hvatajući zrak.
Boli me. Bože, boli me. Živim u susjednoj sobi, gdje je ladica puna
kondoma, ali nisam siguran da ću stići tako daleko, ako pokušam ustati.
Privlači moje lice natrag svome i pritišće usne na moje. Klizi rukom
niz moja leđa i vuče me sebi, pritišće svoju vrelinu uz mene dok me požuruje
da se krećem uz nju.
Osjećaj je nevjerojatan. Nije isto kao biti u njoj, ali zbog načina na koji
se kreće uz mene osjećam da sam prokleto blizu. Zatvaram oči i zakopam
lice u njen vrat dok nastojim ubrzati tempo između nas.
Zgrabim šaku njene kose i naginjem joj lice prema mojem, da mogu
gledati dolje u nju, promatrajući kao nam raste uzbuđenje i bliži se još jedan
orgazam. Ona se trese i ja osjećam kako prvi drhtaj prolazi kroz nju.
“Warren,” šapuće. “Poljubi me.”
Hoću.
Kad osjetitim vrelinu mog sjemena kako se širi između nas pokrivam
joj usta svojima i prigušim njeno stenjanje. Držim je što čvršće mogu, ljubim
je što žešće mogu.
Sva moja težina sada je na njoj, jer sam fizički nesposoban da se držim
i jednu sekundu duže. Ruke joj klize s mog vrata i padaju u krevet. Previše
sam slab da bih govorio, da bih joj rekao kako je nevjerojatna. Kako se dobro
osjećam. Kako je njeno tijelo savršeno i kako je jednom potezom stekla vlast
nada mnom za cijelu vječnost.
 Ali ne mogu govoriti. Oči mi padaju od čiste iscrpljenosti.
Čist, blažen umor.

***

“Warren.”
Pokušavam otvoriti oči, ali ne mogu. Ili jednostavno ne želim. Ne
sjećam se da sam ikada doživio tako dubok san, kao ovaj iz kojeg se budim
upravo sada.
Ruka mi je na ramenu i trese me. Podignem glavu i okrenem se prema
njoj, znatiželjan ako je spremna za još jednu rundu. Smijem joj se kroz
pospane oči.
“Idi u svoju sobu”, kaže ona, udarajući me nogama. “Hrčeš.”
Oči mi opet padaju, ali otvaraju se kada joj se hladno stopalo susretne
s mojim želucem. Koristi snagu svojih nogu i pokušava me odgurati s
kreveta. “Idi,” ona uzdiše. “Ne mogu spavati.”
Nekako sam se podigao u uspravan stav. Pogledam je, a ona se
zakotrlja na trbuh, preokrene jastuk i ispruži se preko madraca.
Odgegam se iz njene spavaće sobe, kroz kupatilo i u svoj krevet.
Padnem na njega i zatvorim oči, zaspem za tri sekunde.
 Šesto poglavlje

Uvjeren sam da nikad nisam spavao tako dobro kao noćas. Pa, iako me
izbacila iz kreveta, još uvijek se osjećam pobjednički. Kraljevski.
Kad se istuširam i obučem, pridružim se Ridgeu u kuhinji. On sprema
nešto što izgleda kao doručak, što je čudno, jer nitko od nas nikada ne kuha
doručak. Ali onda mi postane jasno, kad Maggie izađe iz njegove sobe.
“Jutro, Maggie,” kažem joj s osmijehom.
Gleda me oprezno. “Što je s tobom?”
U tom trenutku otvaraju se vrata Bridgettine sobe. Svi je gledamo kako
hoda u dnevnu sobu. Zastane kad pogleda naprijed i vidi kako svi buljimo u
nju.
“Jutro, Bridgette,” kažem s trijumfalnim osmijehom. “Dobro si
spavala?”
Vidi mi izraz lica i odmah zakoluta očima. “Goni se, Warren.” Uđe u
kuhinju i počinje kopati po hladnjaku, u potrazi za nečim za jelo. Gledam je
cijelo vrijeme, dok me Ridge ne lupne po ramenu.
“Seksao si se s njom?” pokazuje mi.
Ja odmah tresem glavom u samoobrani. “Ne,” opet pokažem. “Možda.
Ne znam. Dogodilo se.”
Maggie i Ridge se smiju. Zgrabio je Maggie za ruku i povukao je prema
spavaćoj sobi. “Hajde,” on pokaže. “Ne želim biti ovdje kad Bridgette shvati
svoju grešku.”
Gledam ih kako se povlače natrag u Ridgeovu sobu, a onda se okrenem
i suočim s Bridgette. Zuri u mene.
“Jesi li mu rekao da smo se seksali?”
Opet zatresem glavom. “On je već znao. Rekao sam mu neki dan.”
Bridgette naginje glavu na stranu. “Seksali smo se sinoć. Kako ste mu
rekao prije nego se to dogodilo?”
Nasmiješim se. “Imao sam dobar osjećaj.”
Spušta glavu poraženo, a onda je podigne i zagleda se u strop. “Znala
sam da je to loša ideja.”
“To je bila odlična ideja,” ubacim se.
Gleda me s toliko ozbiljnosti koliko može skupiti. “To je bilo jednom,
Warren.”
Podižem dva prsta. “To je bilo dva puta, zapravo.”
Složi facu koja mi daje do znanja koliko je iziritirana. “Ozbiljna sam,
Warren. Nećemo to više raditi.”
“Hvala Bogu,” kažem, polako koračajući prema njoj. “Jer je bilo
grozno, zar ne? Odmah sam vidio da ne uživaš u tome.” Nastavljam preko
kuhinje dok ne dođem nekoliko centimetara udaljenosti. “A posebno ti se
nije svidio onaj dio kad si bila na leđima, a moj jezik je bio...”
Opali me rukom preko usta da me ušutka. Gleda me, stisnutih očiju.
“Ozbiljna sam, Warren. Ovo ništa ne mijenja. Nismo par. Zapravo,
vjerojatno ću dovesti druge momke kući i moraš biti spreman na to.”
Sklanja ruku s mojih usta i ja se ne slažem. “Nećeš.”
Gleda me s natjecateljskim sjajem u očima. “Hoću. Zato sam te
upozorila da ne budeš posesivan.”
Ha. Ona misli da je ovo posesivno? Ako se smiješi i nasmije kao sinoć,
saznat će koliko mogu biti posesivan.
“Ako ne želiš da te više želim, nije tako teško. Samo mi se nemoj
smijati.” Nagnem se naprijed dok mi usne ne budu na njenom uhu. “Ako
mi se ne nasmiješiš, neću imati potrebu da ti činim sve te loše stvari. Jer je
tvoj osmijeh nevjerojatan, Bridgette.”
Polako se povučem i gledam dolje u nju. Pokušava kontrolirati
podizanje i spuštanje prsa, ali me ne može prevariti. Nasmijem se, a mali
osmijeh pojavi se i na njezinim usnama. Podižem ruku i dodirnem kut
njenih usta prstom. “Tako si izazovna.”
Udalji se od mene i smireno odgurne moja prsa. Zgrabi piće i vrati se
u spavaću sobu bez i jedne druge riječi.
Pritisnem glavu na vrata ormara i uzdahnem teško. Što sam učinio?
Što sam za ime Boga, učinio sam sebi?

***

Bridgette i ja imali smo slobodan dan danas i bio sam siguran, nakon naše
interakcije jutros, a posebno nakon one prošle noći, da će biti na meni do
mraka. Međutim, potpuno me ignorirala. Ostala je u svojoj sobi većinu dana
i činilo se da nije ni svjesna mog postojanja. Sada je prošlo jedanaest sati.
Moram biti na poslu sutra ujutro i znam da ona ima predavanje rano, tako
da moja nada za rundu tri brzo opada.
Čak je zaključala vrata prije nego što se išla tuširati.
Sjedim na rubu svog kreveta i razmišljam o prethodnoj noći, vrtim sve
i jedan potez u glavi, pitajući se gdje sam pogriješio. Jedino što mogu
zaključiti je da nisam učinio ništa loše. Učinio sam sve kako treba i to ju je
uplašilo, jer nije navikla da dečki imaju kontrolu nad njom. Učinio sam da
se osjeća slabom.
Ne voli se osjećati slabom. Očito ima ozbiljnih problema ravnotežom
moći, a ja sam joj radio kaos u glavi. Ovo će me vjerojatno natjerati da se
osjećam krivim, ali zapravo sam ponosan. Sviđa mi se što sam došao do nje.
Volim što je polako shvaćam. A što je najbolje, imam osjećaj da će se vratiti
na ponavljanje. Možda ne večeras, ali vratit će se, jer je ljudsko biće. Svaki
čovjek ima slabost i mislim da sam upravo shvatio koja je njena.
Ja.
Pužem pod pokrivače i zatvaram oči, ali već mogu reći da neću moći
spavati. Kao da je sinoć probudila tu glad u meni i ako je ne zadovoljim
svaku večer prije spavanja, nikad neću zaspati. Brojim ovce, brojim zvijezde,
ponavljam biblijske stihove u glavi koje sam naučio kad sam imao pet
godina. Ništa od toga ne funkcionira, jer sam još uvijek ovdje sat vremena
kasnije i ja sam još uvijek budan.
Pitam se je li ona budna.
Pitam se da li bi otvorila vrata ako bih kucao.
Bacim pokrivač i krenem prema vratima, ali odmah zaokrenem prema
noćnom ormariću po kondom. Imam samo bokserice, pa ga zataknem ispod
elastične trake i otvorim vrata spavaće sobe.
Sise.
Njene sise.
Tamo su.
Ruka joj je u zraku, spremna pokucati na moja vrata. Izgleda jednako
šokirana kad sam otvorio, kao i ja što ona stoji ovdje. Nosi crni čipkasti
grudnjak i najsitniji par gaćica koje sam ikada vidio u životu. Spusti ruku i
zurimo jedno u drugo pet sekundi prije nego što sam ju uvukao unutra,
zalupivši vrata i naslanjajući je na njih. Jezik joj je u mojim ustima, brže nego
što uspijem ubaciti ruku ispod grudnjaka.
“Je li to ono u čemu spavaš?” Kažem uz njenih usta, povlačeći pojas
njenog grudnjaka.
“Da,” ona kaže bez daha. Naginje glavu i gura moje lice na svoj vrat.
“Ali ponekad spavam gola.”
Zastenjem i pritisnem je, spreman utopiti se u njoj. “Sviđa mi se.”
Okrećem je dok joj se prsa ne priljube uz vrata, a leđa okrenu prema meni.
Omotao sam ruku oko nje i zgrabio jednu od njenih sisa dok sam joj drugu
ruku spustio na guzicu. U tangama je. Sićušne, male, crne, čipkaste,
prekrasne tange. Protrljam ruku preko nje, skliznem prstima ispod tankog
vela tkanine i povučem ih do koljena. Gledam kako joj tange padaju na
gležnjeve i ona ih odbacuje u stranu.
Postavljam se direktno iza nje i krenem joj rukama niz leđa, do struka.
“Stavi dlanove na vrata.”
Ne pomiče ih odmah. Mogu osjetiti njeno oklijevanje. Siguran sam da
ne želi opet predati kontrolu, ali mora shvatiti da je izgubila kontrolu čim se
pojavila na vratima moje spavaće sobe.
Gledam kako polako pritišće dlanove na vrata. Nagnem se naprijed,
sklanjam joj kosu s vrata i zabacujem je preko ramena. “Hvala,” šapćem joj
uz vrat. Povučem joj kukove dok se ne poravnaju s mojima, a onda skidam
bokserice i otvaram kondom.
“Savij se malo više,” kažem joj.
Savija se. Tako brzo uči.
Umotam joj prste u kosu i uvijam ruku dok mi šaka nije puna kose, a
onda povučem samo toliko da joj podignem lice. Uzvikne kad to napravim
i taj mali uzvik je sve što je potrebno da ga gurnem u nju, koliko god mogu
dublje, dok je potpuno ne ispunim.
“Napravi taj zvuk opet,” šapćem.
Neće, pa joj povučem kosu i zvuk joj se otima iz grla. Tako je lijepa i
puna žudnje. Izvučem se i gurnem natrag u nju i isti zvuk joj izađe kroz usne.
Ne mogu to podnijeti. Ne znam mogu li stajati, jer mi se vrti od tog zvuka.
Pokrivam jednu od njenih ruku svojom i pritisnem, koristeći zid kao
oslonac dok nastavljam ulaziti i izlaziti iz nje. Svaki put kad zajeca, gurnem
malo jače. Ona počinje cviljeti, iznova i iznova, povremeno zamjenjujući taj
zvuk mojim imenom i već znam da ću večeras spavati kao top.
Kad osjetim da sam blizu svršavanja, izvučem ga iz nje i okrenem je na
vrata. Podignem joj noge, zamotam oko struka i s laoćom ukližem natrag u
nju. Držim jednu ruku omotanu oko njenog struka da je pridržim, a druga
ruka mi pritisnuta na vrata kao oslonac. Jezik mi se bori s njezinim i gutam
svaki zvuk koji mi je voljna dati.
Rukama mi stišće vrat, pa sam posegnuo iza i povukao jednu od njenih
ruku. Pritisnem joj dlan na njena prsa i polako klizim njime prema trbuhu.
Moje čelo se naslanja na njeno, a ja je gledam snažno u oči. “Diraj se.”
Oči joj se šire i počinje odmahivati glavom. Stavljam svoju ruku preko
njene i gledam dolje gdje nam se tijela spajaju. Pomičem joj ruku još
nekoliko centimetara dok joj prsti ne budu tamo gdje ih želim. “Molim te”,
izdahnem očajnički.
Trebam ruku za oslonac, pa sam ju izvukao i pritisnuo je na vrata
pored njene glave. Još uvijek je drugom rukom držim oko struka i polako se
guram u nju. Naše glave su još uvijek stisnute zajedno, ali sada su mi oči
prikovane na njenu ruku dok ona stidljivo počinje pomicati prste sporim,
kružnim pokretima.
“Sranje,” izdahnem. Gledam je još minutu, dok se ne počne opuštati
pod rukom i onda vratim oči natrag na njeno lice. Povukao sam se i zurio u
nju, gledajući kako joj glava pada na vrata. Oči su joj zatvorene i usne su
malo razdvojene i sve što osjećam u svom srcu je ljubiti je, ljubiti je.
Nježno spustim usne na njene, a ona mi meko stenje u usta.
Zadirkujem joj usne vrhom jezika, klizim preko njene gornje usne, pa donje.
Stenje češće i što je više pritišćem na vrata, bolje osjećam kako joj se ruka
pomiče između nas.
Ne mogu vjerovati da je ovo stvarni život. Ne mogu vjerovati da živi pet
metara od mene i voljna mi je dati ovaj dio nje. Ja sam najsretniji čovjek na
svijetu.
Opet počinje cviljeti, ali ovaj put moja usta se naslanjaju na njena i
gutam svaki pojedini zvuk kojeg proizvede. Naginje lice sve više i više uz
moje, želeći je ljubim žešće, ali uživam u ovom previše. Volim kako izgleda
sada, zatvorenih očiju, otvorenih usta, izloženog srca. Ne želim je ljubiti.
Želim držati oči otvorene i gledati svaku sekundu.
Prestao sam se kretati u njoj i čekam da bude gotova, jer ako se
nastavim kretati, neću izdržati ni sekunde. Počela je otvarati oči, pitajući se
zašto sam stao, pa sam joj se prislonio uz uho. “Skoro si gotova”, šapućem.
“Samo te želim gledati.”
Opet se opušta, a ja je nastavljam promatrati, upijajući njeno cviljenje
i stenjanje i svaki pokret kao da sam spužva, a ona moja voda.
Čim joj se noge počinju zatezati oko mog struka, stisnem joj bokove s
obje ruke i nastavim se kretati u njoj. Njezin uzvik pretvoriti se u stenjanje,
a njezin jauk u moje ime i to traje svega desetak sekundi, prije nego što smo
se oboje počeli tresti i boriti se za dah, ljubiti, pipkati i na kraju, uzdisati.
Tijelo joj onemoća u mojim rukama i naslanja glavu na moja prsa.
Podižem ruku do njenog vrata i nježno je poljubim u vrh glave.
Nakon skoro minutu nastojanja da uhvatimo dah i povratimo
sposobnost da se pokrenemo, polako se počinjem izvlačiti iz nje. Spušta
noge na pod i gleda me. Ne smiješi se, ali mogu vidjeti smirenost u njenim
očima. To je upravo ono što je trebala. Točno ono što je meni trebalo.
“Hvala”, kaže ona, ležerno.
Smiješim se. “Nema na čemu.”
Sagne glavu čim se počinje smiješiti i sklizne ispod moju ruku. Ulazi u
kupaonu i zatvara vrata za sobom. Nagnem se na zid i klizim dolje na pod,
potpuno nesposoban da se na nogama vratim u krevet. Da ne moram čekati
da završi u kupaonici, zaspao bih ovdje na podu.
 Sedmo poglavlje

Tri tjedna.
Dvadeset i jedna noć.
Više od trideset puta smo se poševili.
Apsolutno nula interakcije tijekom dana.
Stvarno je ne razumijem. Ne poznajem je dovoljno dobro da znam što
je pokreće ili pak, što je čini tako tihom. Ne znam zašto se odbija odnositi
prema ovom što se događa između nas, kao da je nešto bar izdaleka
značajno, ali ja se ne žalim. Mislim, hajde. Ševimo se svake noći i ne moram
je se domoći tijekom dana. Bila bi ovo savršena situacija, da ne želim malo
više od nje. Ali dok ne dođem na drugu razinu s Bridgette, znam da ništa
bolje ne prolazi između nas. Posebno novi cimer, a bojim se da bi se moglo
dogoditi. Brennan je službeno otišao na turneju i iselio se, što znači da je
njegova soba sada za iznajmiti. Ne mogu prihvatiti ideju da se useljava
Bridgettinina sestra, čuo sam kako o tome razgovaraju preko telefona. Ne
znam što ili koga Ridge ima na umu, ali ne vjerujem da mogu prihvatiti
mogućnost da se useli neki drugi tip. Koliko god se želim pretvarati da sam
opušten s ovim aranžmanom kao što je Bridgette, ako drugi tip samo
pogleda u dupe u tim kratkim hlačama, neću se moći suzdržati da mu
izmlatim guzicu. Nisam čak ni tip frajera koji se bori s drugim momcima,
ali Bridgette me tjera da se borim sa svima. Čak i štreberskim momcima.
Udarit ću svakog čovjeka, ako to znači da ću zadržati dogovor koji imam s
njom.
Zato ne mogu prestati buljiti u kauč. I u osobu na njemu. Mislim da je
djevojka, jer vidim plavu kosu kako viri ispod jastuka koji joj je pokrio lice,
ali mogao bi biti i dugokosi tip. Čovječe, ne želim da budeš naš sljedeći
cimer. Nastavljam promatrati kauč, čekajući da se osoba probudi. Dovoljno
sam glasan u kuhinji da probudim cijeli stan, ali tko god da je na ovom kauču
spava kao top.
Završio sam s prelijevanjem žitarica i donio u ih dnevnu sobu. Tko god
ovo bio, odlučio je zauzeti mjesto na kojem doručkujem, a ja ću sjesti na
pod, ispred kauča. Počnem jesti, škripeći što glasnije mogu.
Pitam se je li ona ili on Bridgettin prijatelj.
Ne, Bridgette nije nikoga dovela kući sinoć. Znam to jer sam je
pokupio nakon što sam završio posao, došli smo ravno kući i otišli ravno u
moj krevet. Kad bolje razmislim, nismo čak ni uključili svjetla u dnevnoj
sobi, tako da sam prilično siguran da tko god da je bio na kauču sinoć, nismo
ga primijetili.
O, čovječe. Pitam se jesmo li bili glasni? Ne moramo se brinuti koliko
smo glasni kad je Ridge doma.
Jecaj dolazi iz ispod jastuka i tijelo se prevrne i okrene prema meni
tako da vidim da je, zapravo, djevojka. I dalje sjedim na podu i jedem
pahuljice. Gledam je kako pokušava otvoriti oči.
“Tko si ti i zašto spavaš na mom kauču?” konačno upitam.
Cijelo tijelo joj se grčevito trzne na zvuk mog glasa. Podiže jastuk i baca
ga, a oči joj se spoje s mojima. Moram se nasmijati, jer je neko napisao na
njenom licu s olovkom s neizbrisivom tintom Netko je pisao na tvom čelu.
Najvjerojatnije Ridge, pa činim sve što mogu kako bi se izbjegao
gledati u to i umjesto toga zurim u njene oči.
“Jesi li ti nova cimerica?” kažem s ustima punim žitarica.
Ona trese glavu. “Ne”, kaže ona. “Ja sam Ridgeova prijateljica.”
Hmmm. Nisam to još vidio.
“Ridge ima samo jednog prijatelja. Mene.”
Ona zakoluta očima i sjedne na kauč. Slatka je. Vrlo impresivno, Ridge.
“Ljubomoran?” upita ona, protežući se uz zijevanje.
“Kako se preziva?”
“Tko?”
 “Tvoj vrlo dobar prijatelj, Ridge.”
Ona uzdiše i glava joj padne na naslon kauča. “Ne znam Ridgeovo
prezime”, kaže ona. “Ne znam mu ni srednje ime. Jedino što znam o njemu
je da ima gadan desni kroše. A ja samo spavam na tvom kauču jer je moj
dečko s kojim sam dvije godine odlučio, da bi bilo zabavno poševiti moju
cimericu i stvarno nisam željela ostati gledati.”
Sviđa mi se ova djevojka. Mogla bi biti jaka konkurencija Brigette. I ne
mislim u vezi mene, nego samo zato što je Bridgette zločesta i vjerojatno
nema puno djevojaka koje bi ostale s njom. Ovo bi moglo biti zabavno.
“Lawson,” kažem. “I nema srednje ime.”
Čuo sam da se vrata Bridgettine spavaće sobe otvaraju i odmah se
okrenem da je pogledam. Još uvijek nosi moje bokserice od sinoć, ali je
stavila svoju majicu preko njih. Bože, izgleda tako dobro. “Dobro jutro,
Bridgette. Jesi li dobro spavala?”
Kratko me pogleda i prevrne očima. “Goni se, Warren.”
Što, u Bridgettinom rječniku znači, da, Warren. Spavala sam kao beba,
zahvaljujući tebi.
“To je Bridgette,” šapćem, vraćajući se djevojci na kauču. “Pretvara se
da me mrzi tijekom dana, ali noću me voli.”
Djevojka se smije i slaže facu kao da mi ne vjeruje.
“Sranje!” Bridgette viče. Okrenem se na vrijeme i gledam kako se hvata
za šank. “Isuse Kriste!” Sudari se s jednim od kofera koji su još uvijek na
podu pored šanka. “Reci svojoj maloj prijateljici, ako ostane ovdje, da mora
odvesti svoje sranje u svoju sobu!”
Mojoj maloj prijateljici? Okrenem se prema djevojci na kauču opet,
raširenih očiju. Mislim da Bridgette već ima problem s tom curom. Još jedan
razlog da bude nova cimerica, jer volim ljutu Bridgette. Također sam
spreman kladiti se da će ljubomorna Bridgette biti puno posesivnija, što bi
moglo ići u moju korist. Okrenem se i pogledam Bridgette s mjesta gdje
sjedim. “Što sam ja, tvoj rob? Reci joj sama.”
 Bridgette pogleda na djevojku na kauču, onda pokaže na kofer na koji
se skoro spotaknula. “NOSI... SVOJE... SRANJE... VAN... IZ...... KUHINJE!”
kaže prije nego što odmaršira natrag u svoju spavaću sobu.
Polako okrećem glavu da se opet suočim s curom. “Zašto misli da si
gluha?”
Ona se slegne. “Nemam pojma. Došla je do tog zaključka prošle noći i
nisam je uspjela ispraviti.”
Smijem se. Kakva savršena podvala, a nisam je čak ni morao smišljati.
“Oh, ovo je legendarno,” kažem joj. “Imaš li kućne ljubimce?”
Ona odmahne glavom.
“Jesi li protiv pornića?”
“U principu se ne protivim pornićima, ali lagano se protivim tome da
se pojavim u nekom.” Klimnem glavom, jer je to vjerojatno dobra stvar.
Barem neću imati dvostruki razlog da gledam sve porniće do kojih koje
mogu doći.
“Imaš li dosadne prijatelje?”
“Moja najbolja prijateljica je izdajnička kurva i više ne pričam s njom.”
“Koje su tvoje navike kod tuširanja?”
Ona se smije. “Jednom dnevno, preskočim dan s vremena na vrijeme.
Ne više od petnaest minuta.”
“Kuhaš li?”
“Samo kad sam gladna.”
“Da li čistiš za sobom?”
“Vjerojatno bolje od tebe”, kaže ona, gleda na moju košulju, koju sam
koristio kao salvetu nekoliko puta tijekom ovog razgovora.
“Slušaš li disko?”
“Radije bih jela bodljikavu žicu.”
Ona je savršena za nas.
“U redu, onda,” kažem joj. “Pretpostavljam da možeš ostati.”
 Uspravlja se i podiže noge na kauč. “Nisam znala da me se intervjuira.”
Pogledam njen kofer i onda ga vratim na nju. Većina ljudi ne putuje sa
svim svojim stvarima, a ako je ona u potrazi za mjestom gdje će živjeti, želim
da bude ovdje i tako se osiguram da novi cimer nema kitu. “Očito je da ti
treba mjesto za boravak, a mi imamo praznu sobu. Ako je ti ne uzmeš,
Bridgette želi useliti svoju sestru sljedeći mjesec, a to je zadnje što Ridge i ja
trebamo.”
“Ne mogu ostati ovdje”, kaže ona, odmahujući glavom.
“Zašto ne? Kako sada izgleda, provest ćeš dan tražeći stan. Što nije u
redu s ovim? Nećeš morati čak ni daleko hodati da ga nađeš.”
Vrata do Ridgeove sobe se otvaraju i vidim kako joj se oči šire, kao da
je nervozna. To vjerojatno nije dobar znak za Ridgea, ali on je tako zakačen
za Maggie, da ova ženska kao cimerica ne bi trebala biti problem za bilo koga
od nas. Namignuo sam joj i ustao da odnesem zdjelu do kuhinje. Govorim i
pokazujem u isto vrijeme. “Jesi li upoznao našu novu cimericu?”
Ridge pogleda na nju i onda gleda natrag na mene. “Da,” pokazuje.
“Ona treba mjesto za boravak, pa ću je vjerojatno pustiti da koristiti
Brennanovu sobu. Ili ako želiš, ona može uzeti tvoju sobu, a ti možeš uzeti
Brennanovu, tako da ne moramo obojica dijeliti kupaonicu s djevojkama.”
Odmahujem glavom. “Nema šanse da me udaljiš od Bridgette. Seks u
kupaonici mi je omiljen.”
Ridge zatrese glavom. “Patetičan si.” Vrati se u svoju sobu i ja
pogledam našu novu cimericu.
“Što je rekao?”, pita, nervozno.
“Točno ono što sam mislio da će reći,” kažem joj. Odem do svoje sobe
i uzmem ključeve sa ormara. Pogledao sam u kupaonu i vidio Bridgette nad
umivaonikom. Otvorio sam vrata i dao joj poljubac u obraz. Pokušava se
odmaknuti od mene, ali vidim osmijeh koji joj se navlači na usne.
Oči mi padaju na crnu olovku s neizbrisivom tintom koja leži pored
umivaonika. Pokupim je i pogledam Bridgette sumnjičavo. Ona slegne
ramena i ja se smijem.
Nisam mislio da je imala to u sebi, ali nakon šale s vodom i ovog sada,
bojim se da sam možda sreo svoj par. Barem je novu cimericu rano počela
šikanirati.
Zatvorim vrata kupatila i vraćam se natrag u dnevnu sobu. “On kaže
da ste vas dvoje već dogovorili posao.” pokazujem na Brennanovu sobu.
“Sada idem na posao. Soba je tvoja, ako želiš staviti svoje stvari u nju. Možda
ćeš ipak morati baciti sva Brennanova sranja u kut. Otvorim vrata i iziđem
van, ali se okrenem prije nego ga zatvorim. Oh. Kako ti je ime?”
“Sydney.”
“Pa, Sydney. Dobro došla na najčudnije mjesto na kojem ćeš živjeti.”
Zatvorim vrata iza sebe, osjećam se malo krivim što sam možda
potjerao malo ovu stvar sa cimerom u svoju korist. Ali ozbiljno. Ne samo da
će to osigurati da se naš novi cimer neće upucavati Bridgette, nego će to
također pridonijeti zanimljivom preokretu. Dvije djevojke koje ratuju
podvalama možda je najbolja stvar koja se desila Ridgeu i meni.
 Osmo poglavlje

“Dakle, što je s novom cimericom?” Pokažem Ridgeu kad ušetam kroz

njegova vrata.
“Živi u kompleksu. Dečko ju je varao i trebala je mjesto za boravak.”
Prošećem do stola na kojem sjedi i izvučem stolicu. “Još uvijek je
ovdje?”
Gleda iznad laptopa i klima. “da i vjerojatno će biti ovdje nekoliko
tjedana, barem. Je li to u redu?”
Nešto se događa s njim. Kada poznaješ nekoga većinu svog života,
skoro da možeš osjetiti njegovu nelagodu. Ta Sydney ga čini nervoznim, a
ja ne znam zašto.
“Slaže li se Maggie s tim?”
Njegova pažnja se brzo premješta natrag na njegov laptop. Zaklima
glavom i prestaje pokazivati. Guram stolicu i pogledam vrata da vidim jesu
li Bridgettinine cipele tamo gdje ih uvijek drži. Nisu. Dodirnem Ridgea po
ramenu. “Gdje je Bridgette?”
Pomiče se na sjedalu. “Vani.”
“Gdje?”
On slegne tepihe. “Warren, stvarno želiš znati? Jer neće ti se svidjeti.”
Opet sjedam u stolicu. “Dovraga, da, želim znati. Gdje je ona?”
Naginje se natrag u svojoj stolici i uzdahe. “Tip ju je pokupio prije tri
sata. Izgledalo je kao da idu van.”
“Van”, pokazujem. “Van, kao na spoj?”
Klima.
Odjednom želim udariti Ridgea, ali znam da on nema ništa s tim.
Ustao sam i pogurnuo stolicu natrag ispod stola.
 Na spoju je. Bridgette je na jebenom spoju.
Ovo je sranje. Zašto nisam postavio granice? Zašto joj nisam rekao da
se ne može viđati s drugim momcima?
Što ako ga dovede ovamo? Hoće. Ona je tako zla, vjerojatno hoće.
Uzmem ključeve i pokažem Ridgeu da ću se vratiti uskoro.
Popravit ću ovo.
Nekako.

***

Sjedim na kauču dva sata kasnije, kada se vrata otvaraju. Kako se i očekivalo,
ne ulazi sama. Prati je tip iza, previše blizu. Ruka mu je na donjem dijelu
njenih leđa, dok skida cipele na vratima i gleda ravno u mene. “Oh. Hej,
Warren.”
Pokazuje na mene. “Guy, ovo je Warren. Warren, ovo je Guy.”
Gledam ga. Svih njegovih metroseksualnih metar i osamdeset. “Tvoje
ime je Guy3?”
Ne reagira. Samo gleda Bridgette kao da mu je malo neugodno što je
upravo ušao u njen stan, a tip sjedi na njenom kauču. Kladim se da bi mu
bilo neugodno znati, što sam radio na tom istom kauču s Bridgette, prije
samo dvadeset četiri sata.
“Warren,” Bridgette kaže bolesno lažnim, slatkim glasom. “Možeš li
nam dati malo privatnosti?” Pogleda prema mojoj spavaćoj sobi, tiho
pitajući da li ću je čekati tamo kad ovo prođe i ona završi koketiranje u mojoj
dnevnoj sobi s Guyem. Suzim oči prema njoj. Radi to namjerno. Testira me,
a ja sam odlučio položiti ovaj test.
“Sigurno hoću, Bridgette,” kažem s osmijehom. Ustao sam i prišao
tipu, posežući za njegovom rukom. “Drago mi je što sam te upoznao,”
kažem mu. On se nasmije i njegova bojazan nestaje, kad vidi da sam

3
aluzija na homoseksualca (nap. prev.)
popustio. “Vi se djeco zabavljate. Ostavit ću vrata od kupaone otključana u
slučaju da ga netko od vas treba koristiti.” Pokažem prema kupaonici,
posijavši sjeme.
Molim te, pusti ga da koristi zahod. Molim te.
Bridgette vidi da je moj zadnji komentar neuobičajen. Zaškilji oči
prema meni dok se povlačim u svoju sobu. Zatvaram vrata i ostajem pokraj
njih. Neću propustiti ni sekundu. Ako će me pokušati testirati ili mučiti
dovođenjem drugog tipa kući, onda mora očekivati da ću prisluškivati cijeli
njihov razgovor.
Stojim s ušima pritisnutim na vrata najmanje petnaest minuta. U tih
petnaest minuta, čujem ga kako brblja o svemu u čemu je dobar.
Bejzbol.
Nogomet.
Tenis.
Kvizovi. (On je zapravo nagovara da ga ispituje.)
Radi. (Prodavač je. Izgleda da je najbolji. Najviša prodaja za posljednja
četiri kvartala.)
Svjetski je putnik, naravno.
Govori francuski, naravno.
Bridgette zijevne četiri puta tijekom razgovora. Osjećam kao da je ovo
glumatanje, iscrpljuje više nego mene.
“Mogu li na zahod?” kaže Guy.
Konačno.
Nekoliko sekundi kasnije, čujem vrata od toaleta i odmah otvoram
vrata spavaće sobe i prošećem do kuhinje. Bridgette sjedi na kauču sa
nogama na stoliću. “Izgledaš kao da se nasmrt dosađuješ,” rekao sam joj.
“On je interesantan,” kaže ona s lažnim osmijehom. “Odlično se
zabavljam, vjerojatno ću ga zamoliti da ostane noćas.”
Smijem se, znajući da se to neće dogoditi. “On nikada neće pristati na
to, Bridgette,” kažem joj. “U stvari,” gledam dolje na moj zglob i dodirnem
ga. “Prilično sam siguran da će otići čim izađe iz toaleta.”
Uspravlja se na kauču i brzo ustaje. Promatra me i podiže prst,
bockajući me u grudi. “Što si učinio, Warren?”
Vrata kupaonice se otvaraju i Guy izađe. Bridgette se suočava s njim s
onim odvratnim, lažnim osmijehom. “Želiš li se družiti u mojoj sobi?”, kaže
ona, hodajući prema njemu.
On pogleda u mene, a ja odmahnem glavom, brzo. Samo da zna, da
sam ga upozorio, kao muškarac muškarca, da je bolje da ode dok još može.
Bojim se da je prestravljen nakon što je vidio sve što sam posijao u
toaletu. Pogleda na vrata i natrag u Bridgette. “Zapravo, upravo sam htio
otići”, kaže on. “Nazvat ću te.”
Sljedećih par sekundi su najneugodnije sekunde koje sam ikad vidio
da su se odigrale između dvoje ljudi. On posegne da se rukuje, ona mu krene
u zagrljaj, on se odmakne, bojeći se da će ga pokušati poljubiti, a oči mu se
rašire od straha. Brzo ju obiđe i krene ravno prema vratima. “Drago mi je,
Warren. Nazvat ću te kasnije, Bridgette.”
I ode.
Ona se polako okrene i suoči se sa mnom. Oči su joj oštre kao
dijamanti. Bojim se da su dovoljno oštre da mi prereže grlo. Obrišem
osmijeh s lica i krenem prema spavaćoj sobi. “Laku noć, Bridgette.”
Dobar pokušaj, Bridgette.
Dobar pokušaj.

***

“Kurvin sine!”
Vrata kupaonice se otvaraju i ona maršira ravno prema mom krevetu.
Učio sam, ali sam brzo bacio knjige na stranu kad sam vidio kako ide prema
meni. Skoči na krevet, uspravlja se i hoda preko njega. Drži ruke u zraku i
tek tada primjećujem da nešto drži. Primijetio sam ipak prekasno, jer krema
štrca iz tube na vrh moje glave.
“Krema protiv hemoroida?” viče, i baca je u stranu. Zgrabila je drugu
kremu koja joj je bila pod rukom.
“Odstranjivač bradavica?” Istisne je na moj jastuk. Pokušavam pokriti
glavu pokrivačem, ali ima tih stvari posvuda. Izmaknem joj noge i ona padne
na krevet, a onda me počne udarati i bacati tube na mene.
“Krema protiv bolova?” Potrlja mi to u lice. “Ne mogu vjerovati da si
sve ovo stavio u našu kupaonicu! Kunem se bogom, ti si dječarac, Warren.
Ljubomorni dječak!”
Izvukao sam ostatak tuba iz njenih ruku i bacio je na leđa, pritisnuvši
joj ruke na madrac.
“Ti si takav šupak,” viče.
Borim se da je zadržim mirnom. “Ako sam šupak, onda si
hladnokrvna, proračunata, nemilosrdna kučka!”
Ona gunđa, pokušavajući se osloboditi iz mog stiska. Odbijam se
pomaknuti, i zaključujem da je najbolje maknuti gnjev iz glasa i razgovarati
s njom smireno.
“Što je to bilo, Bridgette? Ha? Zašto si ga dovraga dovela ovdje?”
Prestala se otimati dovoljno dugo da mi se nasmiješi u lice. Spoznaja
da je moja ljubomora izazvala njezin osmijeh, nervira me još više. Držim joj
oba zapešća jednom rukom i posegnem pored glave, grabeći tubu kreme.
Otvorim poklopac i poprskam joj kosu. Počela se tresti ispod mene i Bože,
tako sam ljut na nju.
Zašto to radi?
Zgrabim je za vilicu i držim joj lice da me može gledati. Shvaća da me
ne može fizički nadvladati, pa popušta. Prsa joj se uzdižu i bori se za dah.
Vidim ljutnju u njenim očima. Nemam pojma što joj daje pravo da se ljuti,
kada je ona ta koja me jebe u glavu.
Spuštam čelo na njeno i zatvaram oči. “Zašto?” kažem, bez daha. Soba
postaje tiha. “Zašto si ga dovela ovdje?”
Ona uzdiše i okreće glavu. Povučem se i pogledam dolje u nju, uvjeren
da vidim više bola nego bijesa na njezinom licu. Glas joj je miran kad
odgovara. “Zašto si dopustio drugoj djevojci da se useli danas?”
Znam da je to bilo teško za nju, jer njeno pitanje dokazuje da joj je
stalo. To pitanje dokazuje da nisam bio jedini koji se bojao da će novi cimer
doći između nas. Boji se da ću nastaviti dalje. Boji se da će Sydney doći
između nas, pa me pokušala povrijediti prva.
“Misliš da bi se stvari mogle promijeniti između nas samo zato što se
druga djevojka uselila?” pitam ju. Gleda mi preko ramena da me ne mora
gledati u oči. Nagnem joj čeljust i natjeram je da me pogleda. “Zato si ga
dovela ovdje?”
Oči joj se namršte i steže usne, odbija priznati da je povrijeđena.
“Samo reci,” molim. Potrebno mi je da to kaže naglas. Sve što trebam
je da prizna da ga je dovela ovdje jer je bila povrijeđena i uplašena. Treba mi
da prizna da ima pravo srce u grudima. I da to srce ponekad kuca za mene.
Pošto ona to neće priznati, reći ću to umjesto nje. “Nikad nikome nisi
dozvolila da se približi jer bi te njihova odsutnost mogla povrijediti. I
povrijedilo bi te da sam te ostavio, pa si me željela povrijediti prva.”
Pritisnem usne bliže njenom uhu. “I jesi,” šapćem. “Kad sam te vidio kako
prolaziš kroz ta vrata s njim pakleno je boljelo. Ali ja ne idem nikuda,
Bridgette i ne zanima me nitko drugi. Tako da ti se mala igra koju si pokušala
igrati obila o glavu, jer od sada, jedini čovjek kojeg smiješ dovesti kući je
onaj koji već živi ovdje. Polako se povučem i pogledam je u oči.
“Razumjela?”
Na pravi Bridgettin način, odbija odgovoriti. Ali također znam, da je
odbijanje da odgovori, njezin način da kaže da sam u pravu i da se slaže.
Diše mnogo teže nego prije nekoliko minuta. A i ja također. I skoro
sam siguran, da mi pluća više ne rade. Ne mogu udahnuti, bez obzira koliko
se trudio, jer je potreba da je ljubim dobila prednost. Trebam njen zrak.
 Priljubio sam usta na njena i poljubio je s takvom posesivnošću za koju
nisam ni znao da postoji u meni. Tako je očajnički ljubim da zaboravljam,
da sam još uvijek ljut na nju. Moj jezik uranja u njena usta i ona ga uzima,
uzvraćajući mi očajničkim poljupcem, grabeći moje lice, privlačeći me bliže.
Osjećam je u ovom poljupcu kao nikad prije. To je vjerojatno najbolji
poljubac koji sam iskusio s njom, jer je to prvi poljubac sa stvarnim
emocijama iza njega.
Iako je najbolji poljubac do sada, također je jedan od najkraćih.
Odgurne me od sebe. Izlazi iz mog kreveta, iz moje spavaće sobe i iz mog
vidokruga zalupivši za sobom vrata kupaonice. Kotrljam se na leđa i buljim
u strop.
Tako je zbunjujuća. Tako frustrirajuća. Tako prokleto nepredvidljiva.
Nije ništa od onoga što sam ikada želio u djevojci. I apsolutno je sve
što mi treba.
Čujem da je voda pod tušem počela teći, pa se odmah skotrljam s
kreveta i krenem u kupaonicu. Srce mi se malo zategne kad se kvaka okrene
i shvatim da nije zaključala iza sebe. Znam da ovo znači, da želi da krenem
za njom. Ali ono što želi da napravim kad uđem u kupaonicu je tajna. Želi li
da je naslonim na zid tuša? Želi li da joj se ispričam? Želi li da razgovaram s
njom?
Ne znam s njom. Nikad ne znam. Zato radim ono što uvijek radim i
čekam da mi pokaže što joj treba. Odem u kupatilo i uzmem ručnik da
obrišem svu prokletu kremu iz kose. Skidam koliko god mogu, a zatim
zatvaram poklopac WC-a i sjedam na njega, tiho slušajući kako se nastavlja
tuširati. Znam da je svjesna da sam ovdje, ali ništa ne govori. Možda bih je
čak i uvrijedio, ako bi to značilo da će reći nešto i razbiti ovu tišinu.
Naginjem se naprijed i zakopam ruke između koljena. “Da li te ovo
plaši, Bridgette?”
Znam da me čuje, ali ne javlja se. To znači da.
Dopustio sam da mi glava padne u ruke i zaklinjem se da ću ostati
miran. Ovako se ona ponaša. Ne zna drugačije. Nekako, tijekom tih svojih
dvadeset i dvije godine, nikada nije naučila kako voljeti, pa čak ni
komunicirati, zapravo. Nije ona kriva.
“Jesi li ikada bila zaljubljena?”
To je malo općenito pitanje. Ne pitam konkretno da li bi se mogla
konkretno zaljubiti u mene, pa je možda pitanje neće razljutiti.
Čujem kako je uzdahnula iza tuša. “Mislim da je potrebno biti voljen
kako bi znali kako voljeti”, kaže ona tiho. “Pa pretpostavljam da je odgovor
ne.”
Trgnem se na to što je rekla. Koji tužan, tužan odgovor. Nisam ga
očekivao.
“Ne možeš stvarno vjerovati u to, Bridgette.”
Tišina. Ne javlja se.
“Tvoja majka te je voljela,” kažem joj.
“Majka me je dala baki kad sam imala samo šest mjeseci.”
“Sigurna sam da te je baka voljela.”
Tihi, bolan smijeh dolazi ispod tuša. “Sigurna sam da je, ali ne dovoljno
da ostane živa više od godinu dana. Nakon što je umrla, živjela sam s tetom,
koja je vrlo očito pokazivala da me ne voli. Ali tetak me volio. Samo na
pogrešan način.”
Stisnem oči i dopustim riječima da se slegnu. Brennan se nije šalio kad
je rekao da je imala težak život. A ona je tako ležerna s tim, kao da je samo
prihvatila da je to način života kojim živi i ne postoji ništa što ona može
učiniti da to popravi. Mješavina bijesa i tuge me proždire.
“Bridgette...”
“Ne trudi se, Warren. Živim svoj život onako kako najbolje znam.
Meni odgovara i ne trebam tebe ili bilo koga drugoga da me pokuša shvatiti
ili me popraviti. Ja sam ono što jesam i prihvatila sam to.”
Zatvorio sam usta i ne nudim joj savjet. Ionako ne bih znao što bih joj
rekao. Osjećam se užasno što želim postaviti s više pitanja nakon tog otkrića,
ali nisam siguran kada ću opet vidjeti ovu stranu. Bridgette se ne otvara lako
i sada vidim zašto. Izgleda da nije imala nikoga da se otvori, pa bi ovo moglo
biti prvo što je imala.
“Što je s tvojom sestrom?”
Bridgette uzdahne. “Ona nije ni moja prava sestra. Mi smo polusestre,
a nismo ni odrasle u istoj kući.”
Trebao bih prestati s pitanjima. Znam da bih trebao, ali ne mogu. Znati
da je ona vjerojatno nikada nije izgovorila riječi volim te, ili ih u svom životu
čula od nekoga, utječe na mene više nego što sam zamišljao da je moguće.
“Siguran sam da si imala dečke koji su te voljeli u prošlosti.”
Nasmiješi se jako tužno, a onda samo još tužnije uzdahne. “Ako mi
planiraš postavljati ovakva pitanja cijelu noć, radije bih da me samo jebeš.”
Pokrivam usta rukom, primajući njene riječi kao nož u prsa. Ne može
ozbiljno biti ovako slomljena. Nitko ne može biti ovako sam, zar ne?
“Jesi li ikad ikoga voljela, Bridgette?”
Tišina. Potpuna tišina, dok joj se glas ne razbije kao staklo. “Teško je
zaljubiti se u šupke, Warren.”
To je komentar djevojke koja je previše istrošena. Ustanem i razmičem
zastor. Stoji ispod mlaza vode. Maskara joj curi niz obraze.
“Možda samo još nisi upoznala pravog šupka.”
Odmah popušta i prasne u smijeh, zajedno s nekoliko suza. Oči su joj
tužne, ali osmijeh je zahvalan i po prvi put, potpuno je gola. Kao da mi je
pružila srce, moleći me da ga ne slomim. Ranjivost koju mi sada pokazala je
nešto što nikada nije pokazala nikome drugom, skoro sam siguran u to.
Barem nema drugog muškarca.
Zakoračim pod tuš. Gleda šokirano kao moja odjeća brzo postaje
natopljena. Primim njeno lice u šake i poljubim je.
Ne ljubim je brzo.
 Ne ljubim je grubo.
Ne ljubim je jako.
Pritišćem usne na nju s takvim delikatnošću; želim da osjeti sve što je
ikada zaslužila osjetiti u nečijim rukama. Zaslužuje da se osjeća lijepo.
Zaslužuje da se osjeća važno. Zaslužuje da se osjeća zbrinuto i poštovano.
Zaslužuje da se osjeća kao postoji barem jedna osoba na ovom svijetu, koja
ju prihvaća točno onakvu kakva je.
I zaslužuje da zna kako se ja osjećam, jer ja osjećam sve te stvari. I
možda i malo više.
 Deveto poglavlje

Od tog dana pod tušem, stvari su se promijenile između nas.

Nije da je doživjela čudesnu promjenu karaktera ili da je zapravo dobra
prema meni tijekom dana. U stvari, još uvijek je veći dio vremena jebeno
zločesta prema meni. Također još uvijek misli da je Sydney gluha i gotovo je
nevjerojatno da je podvala je otišla toliko daleko. Tako da ne mogu čak ni
reći da se moje uzbuđenje zbog podvaljivanja njoj promijenio.
Ono što se je promijenilo su naše noći zajedno.
Seks.
Sada je drugačiji. Sporiji. Puno više komuniciramo očima. Puno više
poljubaca. Puno više istraživanja. I još više poljupca. Toliko poljupca i ne
samo u usta. Ljubi me posvuda i daje si vremena kad to radi. I uživa u tome.
Još uvijek nije tip koji se želi maziti poslije i uvijek me izbaci iz kreveta
prije nego što sunce izađe.
Ali ipak je drugačije. Te noći pod tušem smo srušili zid između nas. Jer
znam da svake noći kad je imam u krevetu, daje mi jedan dio sebe koji nitko
drugi nikada nije vidio. I to je dovoljno da me usrećuje dugo vremena.
Nadam se da danas to neće upropastiti.
Oboje imamo slobodan dan i to se između naših poslova i faksa ne
događa često. Moram obaviti par stvari i zamolio sam je da ide sa mnom,
što bi moglo biti malo čudno. Spavamo zajedno već nekoliko mjeseci, ali ovo
je prvi put da smo učinili nešto što nije uključivalo seks.
Što me, također, tjera da se pitam da li bih je konačno trebao pozvati
na spoj. Znam da nije tipična djevojka, ali sigurno i ona voli neke od onih
stvari koje druge djevojke rade kad idu na spojeve. Međutim nikad nije
natuknula da želi da izađemo van. I iskreno, bojim se pitati je. Osjećam se
kao da je ovaj naš aranžman savršen za oboje i ako počnemo ubacivati
spojeve u to, to će sve upropastiti.
To uključuje i dnevne spojeve. Kao danas. Kao ono što ćemo učiniti.
Sranje.
“Dakle,” kaže Sydney. Sjedi na kauču pored mene. Gledam porniće,
naravno, jer mi Bridgette još uvijek odbija dati ime onog u kojem je bila.
Sydney to ne smeta, izgleda. Fokusirala se na domaću zadaću, nesvjesna
činjenice da sam pomalo izbezumljen zbog toga, hoću li ili neću, pozvati
Bridgette na spoj po danu da obavimo neke poslove.
“Što je s Bridgette?”
Pogledao sam Sydney, još je usredotočena na svoj udžbenik, bilježeći.
“Kako to misliš?”
Sydney slegne “Ona je zapravo tako... znaš.”
Smijem se, jer je to istina. Bridgette zna biti grozna. “Ne može si
pomoći”, kažem. “Imala je težak život.”
“Imao je i Ridge,” kaže Sydney, “ali on ne grize ljude za glavu kada
pokušaju razgovarati s njim.”
“To je zato što je Ridge gluh. On ne može vikati na ljude, jer je to fizički
nemoguće.”
Sydney me gleda i preokrene očima, smije se. Onda me ubode laktom
u rebra, baš kad Bridgette izlazi iz svoje spavaće sobe. Bridgette se zapilji u
Sydney i mrzim što još uvijek pretpostavlja da će ikada biti nešto između
Sydney i mene. Sviđa mi se i mislim da je cool, ali imam osjećaj da bi Ridge
to u trenu zaustavio.
Što nije dobra stvar, s obzirom da Ridge ima Maggie. Ali to je problem
kojim se ne mislim baviti u ovom trenutku, jer moj problem zuri pravo u
mene. “Molim te nemoj mi reći da si pozvao svoju malu djevojku”, kaže
Bridgette, pomičući oči prema Sydney.
Sydney je stvarno dobra u ovoj stvari s podvalama. Ona čak ni ne
trepne okom dok Bridgette priča o njoj. Samo se pretvara da ne može čuti
ni riječ koju Bridgette kaže. Prilično sam siguran da je Sydney izdržala ovako
dugo s ovom podvalom, jer joj je to zacijelo mnogo lakše nego da, zapravo,
mora razgovarati s Bridgette.
“Ona ne ide,” kažem, ustajući. “Ima planove.”
Bridgette se okrenula i obratila pozornost na torbicu koju je upravo
prebacila preko ramena. Odem do nje i straga je obuhvatim rukama. “Šalim
se,” šapćem joj u uho. “Nisam pozvao nikoga drugog da obavlja zadatke sa
mnom danas, osim tebe.”
Bridgett mi je ruku stavila na čelo i odgurnula me od sebe. “Ostat ću
ovdje ako očekuješ da će danas biti ovako.”
Koraknem unatrag. “Kako?”
Pokazuje na mene. “Ti. Dodiruješ me. Ljubiš me. Javno pokazuješ
nježnost. Grozno.” Hoda do ulaznih vrata, a ja pritisnem ruku na srce i
namignem Sydney.
“Sretno,” oblikuje ustima kad sam krenuo prema vratima.
Nakon što smo sjeli u automobil i udaljili se od stana, Bridgette
konačno progovori. “Pa gdje ćemo prvo? Moram ići do Walgreensa prije
nego što se vratimo.”
“Prvo idemo u kuću moje sestre, onda u banku, pa u Walgreens, pa
negdje na ručak i vraćamo se kući.”
“Što si upravo rekao?”
Ponavljam. “Prvo idemo u kuću moje sestre, onda idemo na...”
“Zašto me dovraga vodiš u kuću svoje sestre? Ne želim upoznati tvoju
sestru, Warren. Mi nismo takva vrsta para.”
Zakolutam očima i zgrabim joj ruku koju je digla protestirajući. “Ne
dovodim te kao svoju djevojku. Možeš ostati u prokletom autu, što se mene
tiče. Samo moram ostaviti paket u njenoj kući.”
To odmah smanjuje njenu zabrinutost. Opusti se na sjedalu i okrene
ruku tako da mogu prste provući između njenih. Gledam dolje u naše ruke
i vidim ih spojene na sjedalu između nas i osjećam kao da sam otišao korak
dalje s njom nego one noći kad smo se prvi put poševili.
Nije mi tada nikada dopuštala da je držim za ruku. Nije mi dopuštala
da je držim ni prošli mjesec. Ali sad se držimo za ruke. Možda bih je trebao
pozvati na spoj.
Povlači ruku iz moje i ja je odmah pogledam. Zuri ravno u mene.
“Previše si nasmijan”, kaže ona.
Šta?
Posežem prema njoj, zgrabim je za ruku i povučem natrag. “Nasmijan
sam se jer mi se svđa držati tvoju ruku.”
Čupa ruku natrag. “Znam. Zato ne želim da je držiš.”
Prokletstvo. Ona ne pobjeđuje ovaj put.
Opet sam posegnuo preko sjedala, krivudajući autom za to vrijeme.
Pokušava gurnuti ruku ispod nogu, tako da je ne mogu uhvatiti, pa joj
umjesto toga povučem zglob. Pustim volan i posegnem s obje ruke sada,
držeći upravljač koljenom. “Daj mi ruku,” kažem kroz stisnute zube. “Želim
ti držati prokletu ruku.” Moram zgrabiti volan i usmjeriti nas natrag u našu
traku. Nakon što više nismo u opasnosti da se sudarimo, stišćem na kočnicu
i stajem uz rub ceste. Parkiram i zaključam vrata da ne može pobjeći. Znam
kako razmišlja.
Nagnem se preko sjedala i otimam joj ruku koju je privila na svoja prsa.
Primim joj zglob objema rukama i povučem je prema sebi. Još uvijek se
pokušava boriti sa mnom povlačeći ruku dalje, pa ju puštam i pogledam je
direktno u oči. “Daj. Mi. Svoju. Ruku.”
Nisam siguran jesam li je bar malo uplašio, ali se opustila i dopustila
mi da joj zgrabim zglob. Stavio sam joj dlan na svoju lijevu ruku, a desnu
raširio preko njene. “Raširi prste.”
Umjesto toga stisne šaku.
Otvorim joj šaku, a onda prisilim prste da se isprepletu. Mrzim što se
toliko odupire. Izluđuje me. Sve što želim je da je držim za prokletu ruku, a
ona pravi tako veliku stvar od toga. Mi u ovoj vezi radimo sve obratno.
Parovi se trebaju početi držati za ruke i ići na spojeve. Ne i mi. Počeli smo
svađom, na kraju smo se potucali, ali očito nismo stigli do točke kad se
možemo držati za ruke. Ako se stvari nastave ovim tempom, vjerojatno
ćemo živjeti zajedno prije nego što odemo na naš prvi spoj.
Stišćem joj ruku dok ne budem siguran da je ne može izvući iz moje.
Vratim se na svoje sjedalo, pokrenem auto lijevom rukom i vratim se na
cestu.
Vozimo se narednih nekoliko kilometara u tišini, a ona povremeno
pokušava osloboditi ruku iz moje, ali svaki put kad to učini ja stisnem malo
čvršće i još je više uzrujam. Držat će moju prokletu ruku, sviđalo joj se to ili
ne.
Zaustavljamo se na crveno svjetlo, a nedostatak kretanja automobila i
nedostatak razgovora unutar automobila promijenilo je raspoloženje
strahovito, stvorilo napetost u zraku i... smijeh?
Smije mi se.
Mislim.
Polako okrećem glavu u njezinu smjeru, upućujući joj dugi pogled.
Pokriva usta slobodnom rukom, pokušavajući se ne smijati, ali ne može se
zaustaviti. Tako se jako smije da joj se tijelo trese.
Nemam pojma što joj je tako smiješno, ali ne smijem se s njom. I koliko
god se želim okrenuti i udariti volan, ne mogu je prestati gledati. Gledam
suze u kutovima njenih očiju i kako joj se prsa podižu dok pokušava uhvatiti
dah. Gledam je kako liže usne dok nastoji zaustaviti navalu smijeha. Gledam
je kako prolazi slobodnom rukom kroz kosu i uzdiše, smirujući se nakon
smijeha.
Napokon me pogledala. Više se ne smije, ali tragovi su još uvijek tamo.
Osmijeh je još uvijek na ustima, njeni obrazi rumeniji su nego inače, a
maskara joj se razmrljala u kutovima očiju. Odmahuje glavom, pokušavajući
se usredotočiti na mene. “Lud si, Warrene.” Opet se nasmije, ali samo na
sekundu. Neugodno joj je zbog činjenice da se ja ne smijem.
“Zašto sam lud?”
“Jer”, kaže ona. “Tko radi tako veliki ispad od držanja nečije ruke?”
Ne pomjeram se. “Ti, Bridgette.”
Osmijeh joj polako napušta lice, jer zna da sam u pravu. Zna da je ona
ta koja je napravila veliku stvar od držanja za ruke. Ja sam joj samo htio
pokazati kako je to lako.
Oboje pogledamo dolje u ruke dok polako izvlačim prste iz njenih i
popuštam stisak. Svjetlo se promijeni u zeleno, a ja zgrabim volan i
pritisnem gas. “Stvarno znaš kako natjerati tipa da se osjeća kao govno,
Bridgette.”
Usmjeravam pozornost natrag na cestu i odmaram lijevi lakat na
prozoru. Pokrivam usta rukom, istiskujući stres iz moje čeljusti.
Prošli smo tri bloka.
Tri bloka su bila potrebna da učini najobzirniju stvar koju je ikada
učinila za mene, od trenutka kad sam je upoznao.
Posegne za upravljačem i uzme moju ruku. Vuče je u krilo i sklizne
prstima između mojih. Ne zaustavlja se na tome. Desnom rukom klizi preko
moje i gladi je. Gladi mi prste, nadlanicu i zglob i vraća se do mojih prstiju.
Zuri kroz prozor cijelo vrijeme, ali ja mogu osjetiti. Mogu osjetiti kako mi
priča i drži me i vodi ljubav sa mnom, sve kroz pokrete njenih ruku.
I smiješi se cijelim putem do kuće moje sestre.

***

“Je li starija ili mlađa od tebe?” pita Bridgette kada isključim motor.
“Deset godina starija.”
Oboje izlazimo iz auta i krenemo prema kući. Nisam je tražio da ide sa
mnom, ali činjenica da nije odlučila čekati u autu je dokaz da se i drugi zid
srušio među nama.
 Hodam uz stepenice, ali prije nego što pokucam na vrata, okrenem se
i suočim se s njom. “Kako želiš da te predstavim?” Pitam ju. “Cimerica?
Prijateljica? Djevojka?”
Pogleda u daljinu i slegne. “Nije me briga, stvarno. Samo nemoj da
bude čudno.”
Nasmijem se i pokucam na vrata. Odmah čujem sitne korake, škripu i
stvari koje padaju i sranje, zaboravljam kako je ludo ovdje. Vjerojatno sam
je trebao upozoriti.
Vrata se otvaraju, a moj nećak Brody skače gore-dolje. “Ujače
Warren!” viče, pljeskajući rukama. Otvorim vrata, odložim na pod paket
koji je moja majka poslala za sestru i odmah zgrabim Brodyja. “Gdje ti je
mama?”
On pokazuje preko dnevnog boravka. “U kuhinji”, kaže on. Njegova
ruka mi dodiruje mi lice i tjera me da ga pogledam. “Želiš se igrati da si
mrtav?”
Klimnem glavom i spustim ga na tepih. Mahnem Bridgette da me prati
unutra, a onda glumim da ubadam Brodyja u prsa. Pada na pod u
dramatičnom prikazu poraza.
Bridgette i ja stojimo iznad njega dok se on grči u bolovima. Njegovo
tijelo se trzne nekoliko puta i onda mu glava padne na tepih.
“On umire bolje od bilo kojeg četverogodišnjaka kojeg sam ikada
vidio,” kažem Bridgette.
Ona klima, još uvijek buljeći u njega. “Osjećam strahopoštovanje”,
kaže ona.
“Brody!” moja sestra viče iz kuhinje. “Je li to Warren?”
Krenuo sam prema kuhinji, a Bridgette me prati. Kad skrenem iza
ugla, Whitney drži Connera na boku i miješa nešto na štednjaku drugom
rukom.
“Brody je mrtav, ali da, ja sam,” kažem joj.
Čim me Whitney ugleda, plač se začuje iz monitora za bebe koji je
stajao pored štednjaka. Ona uzdiše, očajna, i pokazuje mi da dođem do peći.
Odem do nje i uzmem žlicu iz njenih ruku. “To se mora miješati barem još
minutu, a zatim ukloni plamenik s tave.”
“Misliš ukloni tavu s plamenika?”
“Kako god,” kaže ona. Ona skida Conner s kuka i priđe Bridgette. “Evo,
drži Connera. Odmah se vraćam.”
Bridgette instinktivno pruži ruke i moja sestra joj ugura Connera.
Ruke su ispružene, daleko od tijela, koliko više može. Drži Connera ispod
pazuha i zuri u mene širom otvorenih očiju.
“Što da radim s njim?” šapuće. Oči su joj pune strave.
“Nisi nikada prije držala dijete?” pitam u nevjerici. Bridgette odmah
zatrese glavom.
“Ne poznajem ni jedno djete.”
“Ja dijete”, kaže Conner.
Bridgette dahne i pogleda Connera, koji zuri ravno nju s isto toliko
strave i fascinacije. “On govori!” utvrdi. “Oh, moj Bože, ti pričaš!”
Conner promrmlja nešto.
“Reci mačka”, kaže Bridgette.
“Mačka”, ponovi Conner.
Nervozno se smije, ali ga još uvijek drži kao prljavi ručnik. Mičem
lonac s plamenika i ugasim vatru, a zatim dođem do nje. “Conner je jako
lagan,” kažem joj. “Evo, ovako ga drži.” Povukao sam ga do njenog kuka i
zamotao ruku iza njega. Šeće nervoznim pogledom između Connera i mene.
“Neće se posrati na mene, zar ne?”
Smijem se i Conner zakikoće. Dva puta je udari u prsa i opali je
nogama. “Posrati na mene”, kaže on, još uvijek kikoćući.
Bridgettinina ruka prekrije usta. “Oh, moj Bože, on je kao papiga”.
“Warren!” poviče Whitney s vrha stepenica.
“Odmah se vraćam.”
 Bridgette trese glavom i gleda u Connera. “Ali... ali... ovo...” zamuca.
Potapšao sam je po glavi. “Bit ćeš dobro. Samo ga drži na životu dvije
minute. “Penjem se stepenicama, a Whitney stoji na pragu dječje sobe. Briše
si vrat krpom.
“Popišao mi se u lice”, kaže ona. Ona izgleda tako iscrpljeno da je
poželim zagrliti. I bih, da nije bila prekrivena mokraćom dojenčeta. Dala mi
je dijete. “Odnesi ga dolje dok ja skočim pod tuš, molim te.”
Podignem ga iz njenih ruku. “Nema problema.”
Krene u sobu, ali zaustavlja se prije nego što stignem do na stepenica.
“Hej,” kaže ona. Okrenem se i suočim se s njom. “Tko je djevojka?”
pokazuje.
Sviđa mi se što to pokazuje, pa nema šanse da Bridgette čuje. Imati
obitelj u kojoj svi tečno barataju znakovnim jezikom definitivno je korisno.
“Samo moja cimerica,” odgovaram, slegnuvši ramenima. Smiješi se i
ulazi u sobu. Hodam niz stepenice držeći bebu na prsima. Zakoračim preko
Brodyja, koji se još uvijek igra mrtvih na podu. Kad sam došao do vrata u
kuhinji, zastanem. Bridgette je posjela Connera na kuhinjski otok. Stoji
ispred njega da ne bi pao i drži mu prste, računajući s njim.
“Tri. Možeš li brojati do tri?”
Conner dodiruje svojim prstom vrh njenoga. Jedan. Dva. Tvii,” kaže
on. Oboje počnu pljeskati, a on kaže, “Sada ja.”
Bridgette počinje brojati prste ovaj put. Nagnem glavu na okvir i
gledam kako komunicira s njim.
Ne znam zašto nikada nisam proveo vrijeme s njom izvan spavaće sobe
prije toga. Mogao bih skupiti sve stvari koje mi je radila noću, i siguran sam
da ne bih mijenjao sve to za ovaj trenutak.
Ovo što vidim je prava Bridgette. Daje mi dio sebe. I sada kad je
promatram, vidim da je vrlo sposobna davati drugima koji to zaslužuju.
“Da li buljiš u sve svoje cimerice kao u ovu?” Whitney mi šapne u uho.
Okrenem se, a ona stoji iza mene i gleda me kako promatram Bridgette.
Tresem glavom i osvrnem se prema Bridgette. “Ne, ne buljim.”
Čim to izgovorim, osjetim žaljenje. Whitney će mi satima slati poruke,
želeći znati sve detalje. Koliko je dugo poznajem, odakle je, jesam li sam
zaljubljen u nju.
Vrijeme je da odemo.
“Spremna, Bridgette?” Molim te, vrati dijete Whitney.
Bridgette pogleda mene, a zatim natrag u Connera. Zapravo izgleda
pomalo tužno što mu mora reći zbogom.
“Bye, Bvidjet,” Conner joj kaže mašući. Bridgette uzdahne i okreće se
licem prema meni.
“Oh, moj Bože! Warren, rekao je moje ime!”
Ona se okrene Conneru, a on još uvijek maše. “Posrati na mene”, kaže
on.
Bridgette ga odmah podigne i spusti na pod. “Spremna”, kaže brzo,
odlazeći od njega prema ulaznim vratima.
Whitney je pokazala na Connera i pogledala me, “Je li on to rekao...”
Klimnem glavom. “Mislim da je, Whit. Moraš paziti na jezik svoje
djece.” Poljubim je u obraz i krenem prema ulaznim vratima.
Bridgette stoji iznad Brodyja i gleda ga. “Ozbiljno, ovo je impresivno.”
On je u istom položaju u kojem smo ga ostavili. “rekao sam ti da umire
bolje od ikoga koga poznajem.” Zakoračim preko njega i držim ulazna vrata
otvorena da može izaći. Idemo van, a ona se ne odmiče i ne povlači kad
provučem svoju ruku kroz njezinu. Pratim je do suvozačevih vrata, ali prije
nego otvorim, okrenem je prema sebi i pritisnem je uz automobil.
Dodirujem rukom njezino čelo i pogladim pramen kose.
“Nikad nisam mislila da želim djecu”, kaže ona, gledajući prema kući.
“A sada znaš?”
Ona odmahuje glavom. “Ne, ne baš. Ali možda, kad bih mogla imati
Connera. U toj dobi, godinu, možda dvije. Onda bih se vjerojatno umorila
od njega i ne bi ga željela više, ali godinu ili dvije mog života možda bi bilo
zabavno.
Smijem se. “Pa zašto ga ne otmeš i vratiš ga kad bude imao pet?”
Opet se okrenula prema meni. “Ali ti bi znao da sam ja ta koja ga je
otela.”
Nasmijem se dolje prema njoj. “Nikad ne bih odao. Više volim tebe
nego njega.”
Zatrese glavom. “Previše voliš svoju sestru da bi joj to učinio. Nikad ne
bi upalilo. Morali bismo oteti tuđe dijete.”
Uzdahnem. “Da, vjerojatno si u pravu. Osim toga, vjerojatno bi trebali
oteti dijete slavnih. Tako bismo mogli dobiti otkupninu i nikada više ne bi
morati raditi. Mogli bismo vratiti klinca, uzeti novac i provesti ostatak života
seksajući se po cijele dane.”
Bridgette se smiješi. “Tako si romantičan, Warren. Ni jedan drugi tip
mi nikada nije obećao otmicu i otkupninu.”
Podižem joj bradu, kako bi joj usta bila bliže mojima. “Kao što sam
rekao, samo nisi upoznala pravog seronju.” Pritisnem svoje usne na njene i
kratko je poljubim. Pristojan sam u slučaju da se Brody vratio u život i gleda
nas.
Obiđem je i otvaram vrata. Prolazi pored mene dok ulazi u auto, ali
prije toga, stane na prste i ljubi me u obraz.
Da Brody ili bilo tko drugi gleda, to je bio samo poljubac u obraz. Ali
znajući Bridgette kao što je ja poznajem, to je bilo puno više od poljupca.
Njime je rekla da ne treba nikoga drugog.
Taj poljubac u obraz znači da smo službeno skupa.
Taj poljubac u obraz znači da imam djevojku.
 Deseto poglavlje

“Misliš da je službeno jer te poljubila u obraz?” Sydney kaže, zbunjena. Ne

vjeruje. Ona je kao i svi drugi i prosuđuje Bridgette po izrazu lica, što je u
redu. Bridgette pokazuje ljudima prilično grubo lice, ali to je njeno pravo.
Prestao sam pokušavati objasniti Sydney moj odnos s Bridgette. Osim
toga, nekako mi se sviđa što nitko ne shvaća. I iako smo imali ono stvarno
ludo, neseksualno iskustvo držeći se za ruke i ljubeći se u obraze neki dan,
to nije utjecalo na nas u spavaćoj sobi. Zapravo, prošlu noć smo to ostavili
iza nas i polako krenuli ustaljenim putem i ostvarili moju fantaziju koja je
uključivala njenu Hooters uniformu.
“Trebala bi pokušati dobiti posao u Hootersu,” kažem Sydney. Znao
sam da traži posao, pa iako joj nije blizu, savjet je stvarno dobar.
“Ne hvala”, kaže ona. “Ne bih željela biti uhvaćena ni mrtva u tim
kratkim hlačama.”
“To su zapravo vrlo lijepe hlačice. Mekane. Rastezljive. Iznenadila bi
se. Sinoć, kada se Bridgette pretvarala da mi poslužuje tanjur vrućih krilaca,
posegnuo sam dolje i...”
“Warren”, rekla je Sydney. “Prestani. Baš me briga. Koliko ti puta
moram reći da me nije briga za tvoj seksualni život?”
Mrštim se. Ridge stvarno ne voli slušati o tome, a nisam mogao pričati
ni Bridgette kad je ona dio priče i to bili bilo previše. Nedostaje mi Brennan.
Uvijek je slušao.
Otvaraju se vrata Bridgettine sobe, a ja gledam kako joj oči pretražuju
dnevni boravak. Mogu vidjeti nagovještaj osmijeha, ali sam ja jedini koji ga
vidi jer je dobra u prikrivanju.
“Dobro jutro, Bridgette. Jesi li dobro spavala?”
Oči joj padaju na Sydney, koja sjedi pored mene na kauču. Skreće
pogled, ali ne prije nego što sam vidio bljesak povrijeđenosti na licu.
“Goni se, Warren”, kaže Bridgette i okreće pozornost prema
hladnjaku.
Nakon što me držala za ruku i ljubila mi lice, ipak vjeruje da bih mogao
zabrijati s drugom djevojkom?
Gledam je dok ljutito lupa stvarima po kuhinji. “Ne sviđa mi se kako
ti je cijelo vrijeme u guzici”, kaže Bridgette. Odmah se okrenem prema
Sydney i nasmijem se, jer ona još uvijek misli da je Sydney ne može čuti, a
drugo, ne mogu vjerovati da mi je to upravo rekla. Ako to nije polaganje
prava na mene, ne znam što je.
Sviđa mi se.
“Misliš da je to smiješno?” Bridgette kaže vrteći se uokolo. Brzo
protresem glavom i prestanem se smješkati, ali ona pokazuje rukom u
Sydneyinom smjeru. “Djevojka očito djeluje loše na tebe, a ne možeš me čak
ni dovoljno poštovati, da se držiš na podalje od nje dok ne izađem iz kuće?”
Opet nam je okrenula leđa. “Prvo proda Ridgeu neku tužnu priču i on je
pusti da se useli, a sada iskorištava činjenicu što znaš znakovni jezik pa može
koketirati s tobom.”
Ne znam kome je bilo gore, Bridgette ili Sydney. Ili meni. “Bridgette,
stani.”
“Ti prestani, Warren,” kaže ona, okrećući se da se suoči sa mnom. “Ili
prestati puzati u krevetu za mnom noću ili prestani spavati na kauču s njom
tijekom dana.”
Znao sam da se ovo sprema, ali sam se nadao da neću biti ovdje kad se
to konačno dogodi.
Sydney dosegne točku lomljenja i udara svojom knjigu po bedrima.
“Bridgette, molim te!” viče. “Umukni! Umukni, umukni! Kriste! Ne znam
zašto misliš da sam gluha, a ja definitivno nisam kurva i ne koristim
znakovni jezik da flertujem s Warrenom. Ja ni ne znam znakovni jezik. I od
sada, molim te prestani vikati kad mi se obraćaš!”
 Bojim se pogledati Bridgette. Osjećam se rastrgano, jer želim dati
peticu Sydney što se konačno zauzela za sebe, ali želim i zagrliti Bridgette jer
znam to mora biti teško za nju. Odjednom mi se čini da je ova podvala bila
najgora podvala u povijesti podvala.
Pogledao sam baš na vrijeme da vidim poplavu boli koja preleti preko
Bridgettinog lica. Maršira u svoju sobu i lupa vratima.
Ovo će biti nemoguće popraviti. Sydney mi je tim ispadom uništila
cijelu vezu.
U redu, nije ona bila kriva za sve. I ja sam odigrao veliku ulogu u tome.
Prsa me bole. Ne sviđa mi se ovo. Ne sviđa mi se tišina i ne sviđa mi se
činjenica da ću morati otići i ispraviti ovo. Stavio sam ruke na koljena i
počeo ustajati. “Pa, ode moja prilika da odglumim sve scene iz uloga koje
sam zamišljao. Hvala puno, Sydney.”
Odgurne knjigu iz krila i ustaje. “Goni se, Warren.”
Jao. Dvostruka povrijeđenost.
Sydney je otišla prema Bridgettinoj sobu i pokucala. Nakon nekoliko
sekundi, ona oprezno klizne unutra i zatvara vrata iza sebe.
Ako to nekako popravi, bit ću joj dužan zauvijek.
Uzdahnem i provučem ruku kroz kosu, znajući da je ovo moja krivnja.
Pogledao sam u Ridgea, a on bulji u mene. “Što sam propustio?” pokazuje.
Polako tresem glavom od sramote. “Bridgette je saznala da Sydney nije
gluha i sada me Bridgette mrzi. Sydney je otišla u Bridgettinu sobu da
pokuša popraviti stvari jer se osjeća krivom.”
Ridgeovo lice smrkne se od zbunjenosti. “Sydney?” pokazuje. “Zašto
se ona osjeća krivom?”
Slegnem ramenima. “Jer je otišla tako daleko s podvalom,
pretpostavljam. Osjeća se loše što je osramotila Bridgette.”
Ridge zatrese glavom. “Bridgette je to zaslužila. Ako bi se netko trebao
ispričavati, to bi trebala biti ona. Ne Sydney.”
 Zašto brani Sydney, kao da je njen previše zaštitnički nastrojen dečko?
Gledam u vrata Brigittine sobe, šokiran zapravo što čujem razgovor u sobi,
a ne tučnjavu. Ridge ponovo maše rukom po zraku da svrati moju
pozornost.
“Bridgette ne viče na nju, zar ne?” pokazuje. Izgleda zabrinuto i
iskreno, to me brine.
“Stvarno ti je stalo do Sydneyne dobrobiti,” pokažem.
Vilica mu se steže i znam da vjerojatno ne bi trebao ništa više reći. Ali
ne mogu si pomoći. Prošao sam kroz puno toga sa Ridgiom i Maggie i ne
želim da sjebe stvari samo zato što može naći atraktivniju djevojku.
Čini se da ne želi da razgovor ide u tom smjeru, pa sam ga preusmjerio
natrag na sebe.
“Ne, ni jedna od njih ne viče”, pokazujem. “Ali Bridgette će vikati čim
izađe iz spavaće sobe. Najvjerojatnije će iseliti nakon ovoga, a ja nikada više
neću moći ispuzati iz kreveta jer će mi...” držim ruku na prsima, “srce
odnesti sa sobom.”
Zna da sam dramatičan, pa koluta očima, smije se i ponovo okreće
prema svom laptopu. Vrata Bridgettine spavaće sobe se otvaraju, a ona
izmaršira.
Nisam se pripremio za ovo. Znao sam da će biti ljuta, ali nisam siguran
da se mogu obraniti od nje fizički, ako uđemo u pravu borbu.
Sjedim uspravno i gledam je u strahu dok hoda brzo prema meni.
Klekne na kauč, prebaci nogu preko mog krila i opkorači me.
Tako sam zbunjen.
Ruke mi stavlja na obraze i uzdiše. “Ne mogu vjerovati da se
zaljubljujem u tako glupog seronju.”
Srce se želi radovati, ali um ga zauzdava.
Zaljubiti se.
U seronju.
 Glupog seronju.
Sranje! To sam ja!
Ovijem joj ruke oko glave, privučem joj usta i u isto vrijeme ustanem i
krenem prema svojoj spavaćoj sobi. Zatvorio sam vrata iza nas, došao do
kreveta i spustio je na njega. Skinem košulju i bacim je na pod.
“Ponovi to.” Kliznem preko nje, a ona se nasmiješi i obuhvaća mi lice
svojim dlanovima.
“Rekla sam da ću se zaljubiti u tebe, Warren. Mislim. Prilično sam
sigurna da je tako.”
Ljubim je opet, žestoko. To su najljepše riječi koje sam ikada čuo.
Povukao sam se i opet sam je pogledao. “Ali htjela si me ubiti prije pet
minuta. Što se promijenilo?” Podignem se na ruke. Je li ti Sydney platila da
to kažeš? Je li ovo podvala?” Srce mi staje. Bridgette trese glavom.
Umro bih. Doslovno bih umro da povuče ove riječi. Umirao bih
mnogo bolje od Brodyja, jer bi moja smrt bila stvarna.
“Ja samo...” Bridgette pauzira, tražeći prave riječi. “Razmišljala sam
cijelo vrijeme da se možda muvaš oko Sydney. Ali nakon razgovora s njom,
znam da to nije istina. Također je spomenula da si jedne noći, kad si bio
pijan, rekao da bi me možda mogao voljeti. I da je samo... Ne znam,
Warren.”
Bože, sviđa mi se ovo. Volim njenu nervozu. Volim njeno oklijevanje.
Sviđa mi se što tako otvoreno razgovara sa mnom. “Reci mi, Bridgette,”
kažem tiho, pozivajući je da završi ono što je govorila. Prevrnem se na svoju
stranu i podignem na lakat. Mičem kosu s njenog čela i naginjem se naprijed
da je poljubim.
“Kada je to rekla, učinilo mi se da se konačno osjećam... sretno. I
shvatila sam da nikad nisam bila sretna. Bila sam nesretno dijete, nesretna
sam odrasla i ništa u mom životu ne izaziva mi osjećaje koje ti izazivaš. Tako
sam samo... Mislim da je to taj osjećaj. Mislim da sam se zaljubila u tebe.”
Mala suza bježi iz ugla njenog oka i koliko god je želim skupiti i
sačuvati za vječnost, pretvaram se da je ne primjećujem, jer znam da bi to
ona više željela. Opet je poljubim, pa se odmaknem i pogledam je direktno
u oči. “I ja se zaljubljujem u tebe.”
Ona se smiješi, obuhvaća mi rukom stražnji dio glave i polako mi
privlači usta na svoja. Ljubi me nježno, a onda me lagano gurne na leđa.
Popne se na mene i pritisne ruke na moja prsa.
“Mislim da bih trebala razjasniti da nisam rekla da sam zaljubljena u
tebe. Samo sam rekla da se zaljubljujem u tebe. Postoji razlika.”
Zgrabio sam je za bokove i povukao je bliže. “Jedina razlika između
zaljubljivanja i ljubavi je to što tvoje srce već zna kako se osjećaš, ali tvoj um
je previše tvrdoglav da to prizna.” Onda joj šapnem u uho. “Ali uzmi sve
vrijeme koje ti je potrebno. Ne preostaje mi ništa, osim da budem strpljiv.”
“Dobro, jer ti još nisam rekla da te volim. Zato što ne znam. Možda
sam na putu do te točke, ali svašta to može uništiti.”
Ne mogu si pomoći, pa se osmjehujem i ljubim je nakon tog malog
opovrgavanja.
Nakon nekoliko minuta ljubljenja, nagne glavu na stranu i podigne
prst, zatraživši da stanem. Odmakne se od mene, sjedne na krevetu i obgrli
koljena. Stavlja glavu na ruke i zatvara oči. Tiha je nekoliko trenutaka, a ta
reakcija neobična je za nju. Izgleda kao krivac. Ona nikad ne izgleda kao da
je kriva jer je uvijek previše ljuta da osjeti osjećaj krivnje.
“Što je bilo?” pitam.
Brzo protrese glavom. “Ja sam najgora osoba na svijetu,” šapuće.
Okreće glavu prema meni, polako. Ne sviđa mi se njen izraz lica.
Počinje se pomicati s kreveta i osjećam kako mi srce vuče za sobom.
“To je bila podvala, Warren,” kaže nježno dok ustaje.
Podigao sam se na laktove. “Kako to misliš?”
Okrenula se da se me pogleda, a oči su joj toliko pune sramote da me
ne može ni gledati bez drhtanja. “Pokušavala sam ti vratiti jer si mi dopustio
da pomislim da je Sydney gluha.” Otvara vrata kupaonice i gleda dolje u
svoje noge. “Rekla sam sve to, jer sam bio ljuta na tebe, a ne zato što se
stvarno tako osjećam. Neću se zaljubiti u tebe, Warren.”
Mislim da stojiš na mom srcu, Bridgette.
Pogleda preko ramena u kupatilo, a onda vrati pogled na mene.
“Nisam mislila otići tako daleko. Ovo je stvarno nezgodno. Sad ću se vratiti
u svoju sobu.” Zatvara vrata iza sebe.
Previše sam ukočen da bih išta osjećao. Preukočen za pomicanje.
Preukočen da obradim riječi koje su upravo došle iz njenih usta. Grlo me
boli, želudac me boli, prsa me bole, čak me i jebena pluća bole i… oh, moj
Bože, to toliko boli.
Padam natrag u krevet i podižem obje šake na čelo.
“Hej, Warren,” kaže ona sa vrata.
Pogledam je i još uvijek izgleda jednako krivom. Maše rukom
naprijed-nazad između nas. “Cijela ta stvar koja se upravo dogodila? To je
bila... “ njeno mrštenje se pretvara u osmijeh. “To je zapravo podvala!”
Zatrči se, skoči na krevet i počinje plesati oko mene. “Trebao si vidjeti
svoje lice!” Smije se, skače i svaki bolan dio mene bacaka gore-dolje po
krevetu.
Želim je ubiti.
Pada na koljena i naginje se iznad mene, pritišće usne na moje. Kad se
povuče, ne želim je više ubiti. Cijelo moje tijelo čudesno je ozdravio njezin
osmijeh. Osjećam se bolje nego što sam ikada osjećao. Osjećam se jače,
življe, sretnije i nekako više zaljubljen u nju, nego što sam bio prije pet
minuta. Povukao sam je na sebe. “To je bila stvarno dobra podvala,
Bridgette.”
Ona se smije. “Znam. Bila je najbolja.”
Klimnem glavom. “Stvarno je bila.”
Držim je nekoliko minuta i prevrćem cijelu scenu u mojoj glavi. “Bože,
kakva si kučka.”
Opet se smije. “Znam. Kuja koja je konačno srela pravog seronju.”
 Jedanaesto poglavlje

Pogodite tko se probudio u Bridgettinom krevetu opet jutros?

Ja.
I pogodite tko će zaspati u Bridgettinom krevetu večeras?
Tako je. Ja.
Obje te stvari su sjajne, ali ne tako velike kao ovaj trenutak. Sada.
Sjedimo na kauču, ona leži između mojih nogu s glavom na mojim
grudima. Gledamo film gdje su glumci, zapravo, odjeveni cijelo vrijeme. Ali
uopće nije važno kakav je film, jer se Bridgette mazi sa mnom.
To je prava stvar, i nevjerojatno, volim što je uspjela naučiti me da
cijenim tako jednostavne, zemaljske stvari.
Pogledamo prema vratima kad začujemo kako netko umeće ključ u
bravu. Vrata se otvaraju i Brennan ulazi. Odmah sjedam na kauču, jer bi on
trebao biti večeras u Dallasu. Sutra ima nastup i siguran sam da sam mu
rezervirao hotel ovu noć.
Bridgette sjedi na kauču i gleda ga. Smiješi joj se, ali pomalo usiljeno.
Poseže u stražnji džep i izvlači list papira. Drži ga pred sobom. “Ovo je danas
stiglo ”, reče on.
Bridgette mi stisne ruku i tada shvatim da on drži rezultate testa.
Poznajem Brennana dovoljno dugo, da znam po njegovoj reakciji da nije
sretan zbog rezultata. Samo ne znam da li je to dobra ili loša stvar za
Bridgette.
“Samo mi reci,” šapuće ona.
Brennan gleda dolje u svoje noge, a zatim prema meni. Pogled u
njegovim očima je dovoljan da Bridgette zna, da nije ništa bliže otkriću tko
joj je pravi otac, nego prije nekoliko mjeseci.
Udahne duboko, a onda ustane. Ona promuca hvala Brennanu i krene
ravno prema svojoj spavaćoj sobi, ali on ju zgrabi za ruku i privuče sebi.
Omota svoje ruke oko nje i stisne ju zagrljaj, ali u pravom Bridgettinom stilu,
ona ne dopušta da to traje više od dvije sekunde. Počela je plakati, a znam
da Bridgette ne voli da je itko vidi kako plače. Sagne glavu i odjuri u svoju
sobu.
Brennan baca papir na pult i provuče ruke kroz kosu. “Ovo je grozno,
čovječe. Zaista sam osjećao kako je važno da ovo bude istina, a umjesto toga,
to je samo dodatni teret na sva sranja s kojima se morala nositi cijeli život.”
Uzdahnem i naslonim glavu na kauč. “Jesi li siguran za rezultate?
Nema šanse da su zabrljali?”
Brennan trese glavu. “Ona nije njegova kćerka. I na neki način, sretan
sam zbog nje, jer tko bi ga želio za oca? Ali znam da joj se svidjela ideja da
napokon zaključi priču.”
Ustao sam i stisnuo stražnji dio vrata. “Ne mislim da je zatvaranje
jedina stvar kojoj se nadala.” Krenem u njenu spavaću sobu. “Idem je obići,”
rekao sam mu. “Hvala što si došao ovdje da joj o kažeš.”
Brennan klimne, a ja nastavim prema njenoj sobi. Sklupčala se na
drugoj strani kreveta, okrenuta leđima prema vratima.
Nisam dobar u tješenju, pa nisam siguran što trebam reći da bi se
osjećala bolje. Umjesto toga, samo se popnem na krevet i smjestim iza nje.
Prebacim ruku preko njenog tijela i uhvatim joj šaku.
Ovako ležimo nekoliko minuta, puštam je da izlije sve suze. Kad više
ne čujem plač, utisnem poljubac u njenu kosu.
“Bio bi užasan otac, Bridgette.”
Ona klimne. “Znam. Ja samo...” uvuče naglo zrak. “Sviđa mi se ovdje.
Osjećam kao da me svi prihvaćate takvu kakva jesam, a to mi se nikad prije
nije dogodilo. I sad, kad Brennan zna da mu nisam sestra, što će se sada
dogoditi? Da samo odem?”
Stisnem je čvršće, mrzim što čak i razmišlja da je to moguća opcija.
“Preko leševa mene i Brodyja. Nema šanse da te pustim da igdje ideš.”
 Ona se smije i briše si oči. “Vi momci ne morate iz sažaljenja biti
ljubazni prema meni.”
Okrenem je na leđa i zbunjeno odmahujem glavom. “Sažaljenje? To
nije sažaljenje, Bridgette. Mislim, da, osjećam se loše zbog tebe. I da, bilo bi
super da si im sestra. Ali to ništa ne mijenja. Jedino što bi ti rezultati testa
promijenili je da iz situacije u kojoj ne znaš tko je tvoj pravi otac, dođeš u
situaciju da imaš jednog od najgorih očeva na svijetu.” Ljubim je u čelo.
“Nije me briga čija si sestra, jednako te volim.”
Oči joj se šire i osjećam kako joj se tijelo ukrućuje u mojim rukama.
Nisam rekao da sam se zaljubio ovaj put.
Samo sam joj rekao da je volim. Onako, ozbiljno. I da, te tri riječi ju
vjerojatno mogu natjerati da poludi, više od bilo koje druge tri riječi na
engleskom jeziku, ali ne mogu to vratiti. Neću ih povući. Volim je, volim je
već mjesecima i dosta mi je toga da sam previše uplašen od njene reakcije da
joj to kažem.
Ona počinje odmahivati glavom. “Warren...”
“Znam,” ubacim se. “Rekao sam. Pomiri se s tim. Volim te, Bridgette.”
Njen izraz je prazan, bez ikakve emocije. Upija to. Ček i gleda kako te
riječi djeluju na nju, jer nisam siguran da li ih je ikada čula.
Vilica joj je napeta i stavlja ruke na moja prsa. “Ti si lažljivac,” pukne,
pokušavajući se iskobeljati ispod mene.
Evo nas opet.
Pritisnem je natrag na madrac dok se pokušava izvući. “Iscrpljujuća si,
znaš li to?” Prevrnem je na leđa, a ona žestoko klima glavom.
“Tako je, Warren. Iscrpljujuća sam. Loša. Uvijek vidim da je čaša
napola prazna, a ako misliš da će me to, što si mi rekao da me voliš, učiniti
boljom i manje iscrpljujućom, griješiš. Ne možeš me promijeniti. Svi me žele
promijeniti, ali ja sam ono što jesam i ako očekuješ da ću i ja tebi reći da te
volim i natjerati me da serem jednoroge i duge, griješiš. Mrzim jednoroge i
duge.”
 Naslonim lice uz njezin vrat počnem se smijati. “Oh, moj Bože, ne
mogu vjerovati da si moja.” Poljubim je u obraz, a onda u čelo, pa nos, bradu
i drugi obraz. I vratim pogled natrag na njezine zbunjene oči.
“Ne želim da se promijeniš, Bridgette. Nisam zaljubljen u ženu koja bi
mogla biti, ili koja si bila, ili u onu za koju svijet kaže da bi trebala biti.
Zaljubljen sam u tebe. Sada. Baš ovakvu.”
Ona je još uvijek na oprezu i defenzivna, pa ju povlačim bliže sebi,
omotam ruke oko nje i zagrlim ju čvrsto. “Stani”, šapćem joj u uho. “Prestani
govoriti da nisi simpatična, jer me to nervira. Nije me briga ako nisi spremna
priznati što stvarno osjećaš prema meni, ali nemoj se usuditi odbaciti ono
što osjećam prema tebi. Zato što te volim.” Poljubim je u glavu iznad uha i
opet kažem. Dobar je osjećaj konačno reći: “Volim te, Bridgette.”
Odmakne se dovoljno da joj vidim lice. Oči su joj oblivene suzama.
“Bridgette, volim te,” ponavljam i ovaj put je gledam ravno u oči.
Osjećam kako se bori iznutra. Dio nje želi uživati u ovom trenutku, a dio nje
pokušava zadržati taj zadnji zid koji još uvijek stoji između nas.
“Volim te,” opet šapćem.
Jedna od suza pobjegne joj iz oka i bojim se da će se slomiti i odgurati
me kao što to uvijek radi. Duboko udahnem i pritisnem usne na njene.
Dotaknem joj obraz i obrišem suzu palcem.
“Ti si najjedinstvenija osoba koju znam, Bridgette. Dakle, da li misliš
da zaslužuješ ljubav ili ne, nije važno, jer ja si ne mogu pomoći. Zaljubio sam
se u tebe i nije mi žao zbog toga.”
Još jedna suza joj kapne iz očiju.
Smiješak joj se nazre na usnama, a zatim joj smijeh pobjegne i prsa joj
se počnu tresti, jer se smije i plače i ljubi me. A ja joj uzvraćam poljubac,
rušeći zadnji zid koji je stajao između nas.
Uplete prste u moju kosu i okrene me na leđa, još uvijek s usnama
pritisnutim na moje. Otvorim oči, a ona se odmakne, još uvijek nasmijana.
Počinje odmahivati glavom u nevjerici. “Ne mogu vjerovati da sam
zaljubljena u tako glupog, glupog seronju.”
Nisam siguran da ova rečenica može značiti nešto bilo kojem drugom
čovjeku na svijetu.
“Volim te, Warren.”
Ne mogu joj čak ni reći da je volim, jer odjek tih riječi koje su izašle iz
njenih usta, ostavio me potpuno bez teksta. A mislim da joj to nije ni važno,
jer su joj usne na mojima tako žestoke i brze, da ionako ne bih mogao
govoriti.
Zaljubljen sam u Bridgette.
Bridgette je zaljubljena u mene.
Sve na svijetu je konačno u redu.
I dalje se ljubimo, dok skidamo odjeću jedan drugome. Ni jedno od
nas ovaj puta nema kontrolu. Ona vodi ljubav sa mnom a ja s njom. I nitko
nije glavni. Nitko ne odlučuje. Potpuno smo jednaki. Ona osjeća prema
meni ono što ja osjećam prema njoj i kad završimo, šapće: “Volim te,
Warren.”
A ja odgovorim, “Volim te, Bridgette.”
I nitko se ne svađa.
Leži mirno u mojim rukama i ne pokušava me izbaciti iz kreveta. Sama
pomisao da se vratim u svoju sobu i spavam sam čini se smiješnom i nisam
siguran da opet želim tako živjeti.
Milujem joj ruku prstima. “Imam ideju,” šapćem uz njenu kosu.
Ona trese glavom. “Ne želim analni.”
Smijem se i povučem. “Što? Ne. Ne to. Ne još, u svakom slučaju.”
Gurnuo sam je od sebe i sjeo, pa povukao i nju u sjedeći položaj. Uzeo sam
joj obje ruke u svoje i pogledao je vrlo ozbiljno u oči. “Mislim da bi trebali
živjeti zajedno.”
Oči joj se šire u šoku i gleda me kao da sam izgubio razum. Možda i
jesam. “Već živimo zajedno, glupane. A jedva plaćamo stanarinu. Bili bismo
švorc da imamo svoj stan.”
Odbacujem njene brige s potresem glave. “Ne mislim u novi stan.
Preseli se u moju spavaću sobu. Ionako smo zajedno svake noći.”
Još uvijek trese glavom. “Zašto bih to željela?”
“Zato,” kažem, zatičući joj kosu iza uha, “jer je romantično.”
“Ne, Warren, glupo je.”
Padam natrag na krevet, frustriran. Ona se baca na moju stranu i zuri
dolje u mene. “Zašto bih željela preseliti svu svoju odjeću u tvoj mali ormar?
To je tako glupo. Imam previše stvari u ormaru.”
“Dobro,” kažem joj. “Možeš zadržati svu svoju odjeću u svom ormaru,
ali premjesti sve drugo u moju sobu.”
Spusti mi čelo na prsa. “Nemam drugih stvari. Imam krevet. To je to.”
Podmetnem joj prst pod bradu i podignem oči prema svojima. Točno.
Preseli krevet u moju sobu. Oboje imamo velike krevete. Ako ih spojimo bio
bi to kraljevski krevet, imali bi više mjesta za seks, a kad završimo možeš se
okrenuti na svoju stranu kreveta i mogu te gledati kako spavaš.”
Razmatra moj prijedlog nekoliko trenutaka, a onda se nasmiješi. “Ovo
je tako glupo.”
Sjednem i povučem je sa kreveta. “I romantično. Hajde, obuci se. Ja ću
ti pomoći.”
Obukli smo se i početi bacati deke i jastuke s njenog kreveta.
Podignemo madrac i počnemo ga vući kroz vrata, u dnevnu sobu, pa prema
mojoj sobi. Ridge i Brennan sjede na kauču i bulje u nas.
“Što to dovraga radiš?” pita Brennan.
Oslonim madrac na bok da im se mogu odgovoriti. “Bridgette i ja
ćemo živjeti zajedno.”
Ridge i Brennan gledaju jedno u drugo, a onda se vraćaju pogled na
mene. “Ali... vi već živite zajedno”, kaže Brennan.
Odmahujem rukom i završavamo seljenje Bridgettinog madraca pored
mog. Nakon što joj je krevet ponovo složen ona pada na svoj, a ja na svoj.
Zakotrljamo se jedno prema drugome. Naslonila je glavu na ruku i uzdiše.
“Živimo zajedno tek dvije minute, a već mi je muka od tvog lica.”
Smijem se. “Mislim da bi trebala iseliti. Slagali smo se puno bolje prije
ovoga.”
Pokaže mi srednji prst, pa ju zgrabim za ruku i provučem prste kroz
njene. “Moram te pitati nešto.”
Ona padne na leđa. “Tako mi Bog pomogao, Warren, ako me zaprosiš,
odsjeći ću ti jaja.”
“Ne želim te oženiti,” kažem. “Još. Ali...”
Pužem do njenog dijela kreveta i legnem pored nje. “Hoćeš li ići na
spoj sa mnom?”
Gleda pokraj mene i zuri u strop. “Oh, moj Bože,” šapuće. “Nikad
nismo bili na spoju?”
“Ne zapravo.”
Udari se rukom po čelu. “Ja sam takva kurva. Već sam se uselila kod
tebe, a još nismo bili ni na spoju?”
“Nisi kurva,” kažem joj s lažnim uvjeravanjem. “Nismo imali spolni
odnos... oh, čekaj.” Napravim grimasu. “Ti jesi takva kurva. Velika, droljasta
kurva koja želi da je nagovorim na analni seks večeras.”
Smije se i gura me u prsa.
Vratim joj.
Ona me gurne jače.
Guram je do ivice kreveta.
Podiže noge da me udari.
Šutnem je natrag, gurnem je s kreveta dok ne završi na podu. Nakon
nekoliko sekundi, pomaknem se do ruba madraca i pogledam dolje prema
njoj. Još uvijek leži na leđima u istom položaju gdje je i sletjela.
“Možeš Brody prepustiti trčanje za novcem,” kažem joj. Zamahne
rukom da me udari, ali je zgrabim i privučem svojim ustima. Ljubim joj
vrhove prstiju i držim joj ruku dok je promatram.
U neobično je ugodnom raspoloženju, što me navodi da povjerujem
da možda... samo možda...
“Imam još jedno pitanje, Bridgette.”
Ona podigne obrve i polako odmahuje glavom. “Neću ti reći ime tog
pornića.”
Ostavim joj ruku i zakotrljam se na leđa. “Jebote.”
Možda ne.
 Zahvale

Želim zahvali velikom broju ljudi. Prije svega mojoj obitelji. Bez vas nikad
ništa ne bih mogla dovršiti. Mom izdavaču, Atria Books i Judith Curr, koja
nije rekla ne, kad sam ja rekla: “želim napisati novelu o Warrenu. I želim da
to bude iznenađenje!” Posebno zahvaljujem mojoj urednici, Johanni
Castillo, jer je apsolutno najbolja! To kažem uz svaku knjigu, ali mi smo
stvarno odličan tim. I za mog novog izdavača, Ariele. Najbolji ste! Mojoj
agentici, Jane Dystel i njezinom nevjerojatnom timu. Za Murphy i Stephanie
koje mi uvijek drže glavu iznad vode. I posljednje, ali ne i najmanje važno,
mojim čitateljima. Bez vas, ni jedan od ovih ljudi koje sam spomenula ne bi
imali posla, uključujući i mene. Vaša strast za čitanjem daje nam mogućnost
da živimo našu strast. I zbog toga, svi vam zahvaljujemo!