Teorija atribucije

Atribucija = pripisivanje (uzroka, ali i odgovornosti, namera, osobina ličnosti...)

Teorije atribucije proučavaju proces kojim ljudi dolaze do uzročnih objašnjenja. Bave se pokušajima
običnog čoveka da otkrije uzroke i posledice događaja kojem prisustvuje. Po nekim shvatanjima, ljudi
su „laički psiholozi“, odnosno, „laički naučnici“ koji pokušavaju uvidjeti uzrok i posljedicu zbivanja oko
njih.

Razlikujemo dispozicijske i situacijske faktore koji su uključeni u našu atribuciju vlastitog i tuđeg
ponašanja. Dispozicijski faktori se odnose na namjere, motive, crte ličnosti, znanja, nečije
sposobnosti... Drugim riječima, ličnim faktorima koje unosimo u određeno ponašanje objašnjavamo i
uzroke tog ponašanja.

Situacijski faktori su oni koji se odnose na situaciju, odnosno, na kontekst u kojoj se odvija određeno
ponašanje.

Na primjer, ako ti prijatelj kasni na sastanak 10 minuta, to kašnjenje možeš atribuirati na dva načina:
da je neodgovoran i baš ga briga što ti čekaš (dispozicijski faktori) ili da je npr. Nestalo struje u
tramvaju (situacijski faktori). Kakve ćeš emocije imati nakon ova dva različita načina atribuiranja
prijateljevog ponašanja?

Greške u atribuciji
Priroda našeg mišljenja, kao i atribucije situacija u kojima se nalazimo jeste da često pravimo greške u
atribuiranju. Ako sada naučiš koje su najčešće greške atribucije, moći ćeš ih prepoznavati kod drugih i
sebe, te poboljšati kvalitet komunikacije sa drugim ljudima kao i povećati kvalitet vlastitog života.

Osnovna (fundamentalna) atribucijska greška

Kada mislimo da je ponašanje neke osobe posljedica aspekta njene ličnosti a ne situacije.
Odnosno, kada atribuiramo nečije ponašanje dispozicijskim a ne situacijskim faktorima.
Primjer je ono maloprije kašnjenje prijatelja.

Atribucija izvođač-posmatrač
Ponašanje drugih se vidi kao odraz njihovih osobina (dispozicijski faktori), dok se prilikom
atribucije vlastitog ponašanja oslanjamo na ulogu situacije (situacijski faktori). Ako ja kasnim
prijatelju, to je radi nekih situacijskih faktora, npr. gužve u saobraćaju.

Atribucije u vlastitu korist

Vrlo česte ☺ Vlastite uspjehe atribuiramo dispozicijskim faktorima a neuspjehe situacijskim
faktorima. Ako dobijem 5 iz psihologije, atribuiram kao svoje znanje, trud i sposobnost, a kad
dobijem 1 kao loša sreća, namjerno me pitala šta ne znam ☺

Nerealističan optimizam
Oblik odbrambene atribucije u kojem ljudi misle da će se dobre stvari njima dogoditi a loše
drugima. Drugim riječima, loše se stvari dešavaju drugim ljudima, ne meni. Bazirano je na
vjerovanju u pravdeni svijet.