SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET

ZAVRŠNI RAD
GOJAZNOST

Mentor: Student:

Mostar, ožujak, 2019. godine

SADRŽAJ

SAŽETAK...................................................................................................................................................3

1. UVOD.................................................................................................................................................5

2. GOJAZNOST......................................................................................................................................6

2.1. Gojaznost u svijetu i kod nas.......................................................................................................8

2.2. Uzroci gojaznosti.......................................................................................................................10

2.4. Prevencije gojaznosti.................................................................................................................14

2.6. Socio-ekonomski faktori............................................................................................................19

2.7. Gojaznost u svim životnim dobima............................................................................................21

3. LIJEČENJE GOJAZNOSTI..............................................................................................................24

3.1. Lijekovi protiv gojaznosti..........................................................................................................24

3.2. Zabranjeni lijekovi za liječenje pretilosti...................................................................................25

3.3. Tretmani u liječenju pretilosti....................................................................................................25

3.3.1. Akupunktura......................................................................................................................25

3.3.2. Kozmetički tretmani...........................................................................................................25

3.3.3. Hipnoza..............................................................................................................................25

3.4. Fizička aktivnost........................................................................................................................26

3.5. Kirurška terapija........................................................................................................................27

4. ZAKLJUČAK....................................................................................................................................29

5. LITERATURA..................................................................................................................................31

2
SAŽETAK

Gojaznost je danas jedan od najvećih zdravstvenih problema. Prema podacima SZO oko
1,5 milijardra ljudi ima prekomjernu tjelesnu težinu. Modernizacija tehnologije, stresan i nezdrav
način života doveli su populaciju do ovoga stanja. Nažalost, sve manje vremena provodimo u
fizičkim aktivnostima, a sve više postajemo sjedilački tip naroda. Svoje slobodno vrijeme
koristimo gledajući televiziju, igrajući igrice i gledajući filmove na kompjuteru. Evolucijom
brze hrane, populacija je zaboravila što znači kvalitetna i prije svega zdrava hrana. Ovo su jedni
od faktora koji su zaslužni za porast tjelesne težine u svijetu i u Bosni i Hercegovini. Naravno,
nije to sve, postoje i genetski čimbenici kao i primarni zdravstveni problemi, kao naprimjer
hipertireoza.

Jednostavnim izračunavanjem indeksa tjelesne mase (ITM) možemo doznati u koju

skupinu ljudi spadamo. Sve što nam je potrebno je metar i vaga. Prema pravilima SZO normalni
indeks tjelesne mase je od 20 kg/m2 do 25 kg/m2 . Bolesti kardiovaskularnog, dišnog, bubrežnog
i mišićno-koštanog sustava mogu biti posljedica pretilosti. Kako kod odraslih postoji
prekomjerna tjelesna težina, tako i kod djece. Djeca sve više vremena provode pred televizijama
i komjuterom. Roditelji ih hrane nezdravo i nagrađivaju ih slatkišima, ne znajući da im to škodi.
Pretilost se može prevenirati, još u ranim godinama života. Sve što je potrebno je želja, volja i
motivacija. Potrebno je dobro organizirati plan prehrane i fizičkih aktivnosti.

ABSTRACT

Obesity is one of today's major health problems. According to WHO data, about 1.5
milijardra people are overweight. The modernization of technology, strsan and unhealthy
lifestyles have led to the population of this condition. Unfortunately, the less time we spend in
physical activities, but become sedentary type people. On their own time watching television,
playing on computers and the like. Evolution of fast food, the population has forgotten what it
means quality and healthy food. These are some of the factors that have contributed to the
increase in body weight in the world and in Bosnia and Herzegovina. Of course, that's not all,
there are genetic factors as well as primary health problems, such as hyperthyroidism.

3
 Simply by calculating the body mass index (BMI), we know that the group of people
belong to. All we need is a meter and scales. According to the rules of WHO normal body mass
index is from 20 kg / m 2 to 25 kg / m 2. Diseases of the cardiovascular, respiratory, renal and
musculoskeletal system may result from obesity. As an adult there are overweight, and children.
Children spend more time in front of television and computers. The parents feed them nezrdravo
and award winning them sweets, unaware that it harms them. Obesity can be prevented, even at
an early age. All you need is the desire, the will of motivation. It is necessary to organize the diet
and physical activity.

4
 1. UVOD

Gojaznost se u suvremeno doba definira kao bolest, dok je u pojedinim povijesnim

epohama predstavljala prestiž i/ili donosila viši društveni status i položaj. Paralelno sa rastom
životnog standarda a posebno od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća pojavio se problem
gojaznosti koji prijeti da ugrozi vanjski trend produženja prosječnog životnog vijeka.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) gojaznost definira kao abnormalnu ili
prekomjernu akumulaciju masnoća koja može ugroziti zdravlje. Za razliku od danas, ranije se
smatralo da su gojazne osobe bogate budući da imaju dovoljno resursa i materijalnih sredstava
za obilniju ishranu.
U suvremenim uvjetima dolazi do opće suprotnosti u percepciji gojaznosti. Gojazni se u
društvenom smislu deklarariraju kao nepoželjni, bolesni, neatraktivni itd. U društvu se
postepeno razvila svijest i o negativnim posljedicama gojaznosti, naročito nakon što je sve više
ljudi u Bosni i Hercegovini ali i u svijetu svjedočilo da se neko blizak u obitelji ili rodbini
suočio sa moždanim ili srčanim udarom, dijabetesom tipa 2 ili nekom drugom bolešću koju
smatramo posljedicom gojaznosti.
Danas u 21. stoljeću kao jedan od najvećih javnozdravstvenih problema, a u isto vrijeme i
prioriteti za javnozdravstveno djelovanje se navode gojaznost i fizička neaktivnost.

2. GOJAZNOST

Gojaznost je bolest u kojoj dolazi do prekomjernog povećanja masnih depoa u organizmu

u mjeri koja dovodi do narušavanja zdravlja.1 Za određivanje prevalencije gojaznosti i
predgojaznosti u populaciji se najčešće koristi procjena nivoa uhranjenosti na osnovu indeksa
1
World Health Organisation. Obesity: preventing and managing the global epidemic. WHO technical report series
number 894. Geneva: World Health Organisation; 2000.

5
 tjelesne mase (BMI - body mass index) koji predstavlja odnos tjelesne mase i kvadrata tjelesne
visine. BMI je uveo belgijski matematičar Quetelet 1835. godine, koji je uočio da je tjelesna
masa proporcionalna kvadratu tjelesne visine.2
Danas se najčešće koristi klasifikacija nivoa uhranjenosti koju je Svjetska zdravstvena
organizacija (SZO) napravila na osnovu povezanosti BMI sa mortalitetom. Prema ovoj
klasifikaciji vrijednosti BMI≥30 kg/m2 ukazuju na gojaznost, a vrijednosti BMI u opsegu od
25,0 do 29,9 kg/m2 na predgojaznost. Pod terminom prekomjerna tjelesna masa
podrazumijevaju se vrijednosti BMI≥25 kg/m2, odnosno gojaznost i predgojaznost zajedno
(tabela 1).

Rizik za razvoj
Nivo uhranjenosti BMI (kg/m2) komorbiditeta gojaznosti
Pothranjenost <18,5 Nizak
Normalna uhranjenost 18,5-24,9 Prosječan
Prekomjerna uhranjenost ≥25,0
Predgojaznost 25,0-29,9 Povišen
Gojaznost I stupnja 30,0-34,9 Umjereno visok
Gojaznost II stupnja 35,0-39,9 Veoma visok
Gojaznost III stupnja ≥40,0 Izrazito visok

Tabela 1. Klasifikacija nivoa uhranjenosti u ovisnosti od vrijednosti BMI

(izvor: World Health Organisation. Obesity: preventing and managing the global epidemic)

Za procjenu rizika koji nastaje uslijed gojaznosti, posebno kardiovaskularnog rizika, je

značajna distribucija masnog tkiva, koja se ne može procijeniti na osnovu vrijednosti BMI.
Zbog toga se u populacijskim istraživanjima za procjenu masnih depoa u tijelu, pored BMI,
koristi i obim struka na osnovu kojeg se procenjuje akumulacija intraabdominalnog masnog
tkiva.
Mjerenje obima struka je jednostavna i praktična metoda za identifikaciju osoba sa
povećanim rizikom za nastanak bolesti povezanih sa akumulacijom intraabdominalnog masnog
tkiva. Intraabdominalno masno tkivo predstavlja metabolički aktivan organ koji stvara i

2
Hu F, editor. Obesity Epidemiology. New York: Oxford University Press; 2008

6
 oslobađa u krvotok citokine, slobodne masne kiseline i druga jedinjenja koja utiču na
homeostazu u kardiovaskularnom sistemu. 3
Nakupljanje intraabdominalog masnog tkiva je povezano sa nizom metaboličkih
poremećaja, kao što su smanjena glukozna tolerancija, smanjena inzulinska senzitivnost i
poremećaji lipidnog statusa (13). Vrijednosti obima struka kod muškaraca ≥94 cm i kod žena
≥80 cm ukazuju na povišen rizik za razvoj metaboličkih komplikacija, dok visok rizik postoji
ukoliko je obim struka ≥102 cm kod muškaraca, odnosno ≥88 cm kod žena.
Osobe sa optimalnim BMI također mogu imati povišen rizik za razvoj komorbiditeta,
ukoliko imaju povećan obim struka (tabela 2) (7,14). Abdominalna gojaznost, odnosno obim
struka ≥102 cm kod muškaraca i ≥88 cm kod žena europskog porijekla predstavlja jednu od
ključnih komponenti metaboličkog sindroma (pored dislipidemije, arterijske hipertenzije i
hiperglikemije).

Rizik za razvoj komorbiditeta gojaznosti

(u odnosu na normalnu uhranjenost i obim struka)
BMI
Nivo uhranjenosti
(kg/m2)
Muškarci <102cm Muškarci ≥102cm
Žene <88cm Žene ≥88cm
Pothranjenost <18,5 Nije povišen Nije povišen
Normalna uhranjenost 18,5-24,9 Nije povišen Povišen
Predgojaznost 25,0-29,9 Povišen Visok
Gojaznost I stupnja 30,0-34,9 Visok Veoma visok
Gojaznost II stupnja 35,0-39,9 Veoma visok Izrazito visok
Gojaznost III stupnja ≥40,0 Izrazito visok Izrazito visok

Tabela 2. Klasifikacija predgojaznosti i gojaznosti prema BMI, obimu struka i riziku za razvoj
bolesti (dijabetesa tipa 2, arterijske hipertenzije i drugih kardiovaskularnih bolesti)

3
Hamdy O, Porramatikul S, Al-Ozairi E. Metabolic obesity: the paradox between visceral and subcutaneous fat.
Curr Diabetes Rev. 2006,str.367.

7
 BMI i obim struka su jednako dobri indikatori masnih depoa u tijelu. Iako mogu biti loši
pokazatelji sadržaja masti na individualnom nivou, na populacijskom nivou dobro koreliraju sa
postotkom masti u organizmu kod određenih starosnih i spolnih grupa stanovništva. 4
Prilikom procjene rizika za mortalitet je najbolje koristiti BMI i obim struka zajedno, jer
obim struka pruža informacije o distribuciji masnog tkiva, koje se ne mogu dobiti mjerenjem
samo BMI.
Masni depoi u organizmu se pored antropometrijskih metoda mogu procenjivati i drugim
indirektnim i direktnim metodama. Najčešće korištene metode su: mjerenje kožnih nabora
kaliperom, hidrostatska pletizmografija, bioelektrična impedansa, izotopska dilucijska tehnika,
dvostruka apsorpciometrija X-zraka, pletizmografija i magnetna rezonanca. Primjena ovih
preciznijih metoda mjerenja je nepraktična i skupa za istraživanja na populacijskom nivou.5
Svjetska zdravstvena organizacija za praćenje prevalencija gojaznosti kod odraslog
stanovništva na populacijskom nivou preporučuje BMI, s obzirom da je isti za oba spola i sve
starosne kategorije.
2.1. Gojaznost u svijetu i kod nas

Gojaznost je postala jedna od vodećih prijetnji zdravlju širom svijeta. Njezina

prevalencija raste na gotovo svim kontinentima i u svim razvijenim zemljama. Prema podacima
SZO za 2017. godinu 2,2 milijardi odraslih ima pretjeranu tjelesnu masu, od toga se preko 200
milijuna muškaraca i oko 300 miliona žena smatra gojaznim. Procjenjuje se da će do 2025.
godine otprilike 3,1 milijarde odraslih imati prekomjernu tjelesnu težinu, dok će ih 900 milijuna
biti gojazno.
U većini se zemalja Europe prevalencija prekomjerne tjelesne težine i gojaznosti
povećava u odraslih. Noviji podaci pokazuju da 25-70% odraslih osoba ima prekomjernu
tjelesnu težinu, ovisno o zemlji, te da je 5-30% osoba gojazno.
Američka nacionalna anketa za ispitivanje zdravlja i prehrane utvrdila je da za žene u
dobi između 20 i 30 godina, u kojih je ITM >45, broj godina izgubljenog života iznosi 8, a za
muškarce istih karakteristika ta vrijednost iznosi 13.
U posljednjih nekoliko godina, Europa se suočava sa porastom postotka gojaznih osoba.
Broj gojaznih osoba porastao je za nekoliko postotaka od 2010. do 2018. godine.
Ipak, Bosna i Hercegovina se nalazi na samom dnu te liste, te ima najniži postotak
gojaznih osoba u Europi, odnosno 17,9 %.
4
Flegal KM, Shepherd JA, Looker AC, Graubard BI, Borrud LG, Ogden CL, et al. Comparisons of percentage body
fat, body mass index, waist circumference, and waiststature ratio in adults. Am J Clin Nutr. 2009.,str.89.
5
Han TS, Sattar N, Lean M. ABC of obesity. Assessment of obesity and its clinical implications. BMJ. 2006.,str.333

8
 S druge strane, Turska se nalazi na samom vrhu, te ima najveću stopu gojaznih ljudi u
Evropi, sa 32,1 posto. Od susjednih zemalja, Hrvatska prednjači sa 24,4 posto gojaznih ljudi,
dok je Srbija na sredini liste sa 21,5 posto gojaznih.
Povijesni dokumenti razvijenih zemalja ukazuju na progresivno povećanje prosječne
tjelesne visine i tjelesne mase stanovništva, posebno tokom 19. stoljeća. Do povećanja prosječne
vrijednosti BMI u 20. stoljeću je došlo jer se usporio rast prosječne tjelesne visine (ograničen
genetskim potencijalom), a prosječna tjelesna masa je nastavila da se povećava. Čovječanstvo je
2000. godine došlo do povijesne prekretnice, kada je prvi put u povijesti broj osoba sa
prekomjernom tjelesnom masom premašio broj pothranjenih osoba. Danas je broj gojaznih veći
od broja pothranjenih osoba u svim regionima svijeta, osim pojedinih zemalja Supsaharske
Afrike i Azije.6
Prevalencije gojaznosti zavise od razvijenosti zemlje i generalno se povećavaju sa
porastom prihoda zemlje. Početkom 20. vijeka gojaznost je bila javnozdravstveni problem
razvijenih zemalja, prije svega Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Europe. Danas se sve
više zemalja u razvoju suočava sa istim problemom, čak je najdramatičniji porast gojaznosti u
posljednjih nekoliko desetljeća zabilježen u zemljama u razvoju.
Epidemija gojaznosti je prvo nastala u SAD-u i drugim razvijenim zemljama, a zatim se
proširila i na zemlje u razvoju. U SAD-u je više od trećine odraslog stanovništva gojazno
(35%), a više od dvije trećine stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu (69%). Posebno
zabrinjava podatak da broj gojaznih osoba i dalje raste. Ako se dosadašnji trend porasta nastavi,
prema procjeni Kolaborativne grupe za faktore rizika za kronične nezarazne bolesti do 2025.
godine 43% Amerikanki i 45% Amerikanaca će biti gojazno.7 Visoke prevalencije prekomjerne
tjelesne mase postoje i u Europi, sa značajnim razlikama između zemalja (od 30% do 80%).

Prevalencija prekomjerne tjelesne mase u zemljama Europe varira između 32-79% kod
muškaraca i 28-78% kod žena, dok se prevalencija gojaznosti kreće između 5-23% kod
muškaraca i između 7-36% kod žena. Prevalencija gojaznosti je u većini zemalja u Europi viša
kod žena nego kod muškaraca (24). Australija također ima visoke prevalencije predgojaznosti
(36%) i gojaznosti (28%) (29), a u periodu između 1980. i 2000. godine prevalencija gojaznosti
se udvostručila (30). Procenjuje se da će u Australiji do 2025. godine 38% muškaraca i 37%

6
NCD Risk Factor Collaboration (NCD-RisC). Trends in adult body-mass index in 200 countries from 1975 to
2014: a pooled analysis of 1698 population-based measurement studies with 19.2 million participants. Lancet.
2016,.str.387
7
Ibid.,str. 389

9
 žena biti gojazno. U Kanadi je 27% muškaraca i 29% žena gojazno, a procenjuje se da će do
2025. godine udio gojaznih kod muškaraca porasti na 36%, a kod žena na 37%. U odnosu na
1975. godinu prevalencija gojaznosti u 2014. godini se utrostručila i kod muškaraca i kod žena8.
Prema podacima posljednjeg istraživanja iz 2013. godine udio stanovnika uzrasta 15 i
više godina sa prekomjernom tjelesnom masom je bio 56% i veći je od udjela normalno
uhranjenih (40%). Prevalencije predgojaznosti su iznosile 35%, a gojaznosti 21%. Najveći
postotak gojaznih zabilježen je kod osoba uzrasta 45-84 godine, najsiromašnijih, najmanje
obrazovanih i kod stanovništva iz izvangradskih naselja.

2.2. Uzroci gojaznosti

Za održavanje optimalne tjelesne mase potrebno je da energetski unos bude jednak

potrošnji, odnosno da postoji ravnoteža između unosa i potrošnje energije. Energija se troši na
fizičku aktivnost, bazalni metabolizam i termogenezu. Do povećanja tjelesne mase dolazi kada
je energetski balans pozitivan, odnosno kada je unos energije veći od potrošnje. Posmatran na
ovaj način uzrok gojaznosti je naizgled jednostavan – narušena energetska homeostaza.
Međutim, regulacija tjelesne mase je izuzetno složen proces koji zavisi od genetskih,
endokrinih, bihevioralnih, psihosocijalnih i faktora sredine. 9

Genetska ispitivanja pokazuju da određeni geni utječu na mehanizme regulacije potrošnje

energije i unosa hrane i mogu povećati predispoziciju za razvoj gojaznosti. Locirani su i geni
koji kontroliraju značajne funkcije masnog tkiva, čije strukturne promjene dovode do pojačane
aktivnosti masnog tkiva i gojaznosti. Iako se genetski utjecaj ne može zanemariti, brzina kojom
rastu prevalencije gojaznosti u svijetu upućuje na to da su glavni uzrok epidemije bihevioralni i
faktori sredine, prije nego genetske promjene.
Kao najznačajniji faktori koji doprinose rastućoj epidemiji gojaznosti navode se fizička
neaktivnost, sedentarni način života i promjene u načinu ishrane. Brojna istraživanja su
dokumentirala promjene u načinu ishrane širom svijeta, koje su nastale prije svega zbog
urbanizacije i poboljšanja materijalnog statusa stanovništva. Najznačajnije promjene su ishrana
bogata kalorijama sa više masnoća i šećera, veći unos zasićenih masti (uglavnom iz životinjskih
izvora), povećana upotreba hrane životinjskog porijekla, smanjen unos složenih ugljikohidrata i

8
Ibid.,str. 395.
9
Hu F, editor. Obesity Epidemiology. New York: Oxford University Press; 2008

10
 dijetnih vlakana uz smanjen unos voća i povrća . Ove promjene su udružene sa promjenama u
načinu života koje odlikuje smanjena fizička aktivnost na poslu i u slobodno vrijeme.10

Model na kojem su shematski prikazani multifaktorijalni uzroci gojaznosti i njene

posljedice je prikazan na slici 1. U ovom modelu predgojaznost i gojaznost se posmatraju kao
intermedijarni faktori u uzročnom putu koji povezuje faktore povezane sa ishranom, fizičkom
aktivnošću i faktore koji djeluju u periodu razvoja fetusa/dojenčeta sa razvojem kroničnih
bolesti (dijabetes, kardiovaskularne, maligne bolesti i druge). Fizička aktivnost (put C2 i C3) i
ishrana (put B1 i B3) mogu direktno da utječu na razvoj kroničnih bolesti, ali i indirektno
djelujući na nastanak gojaznosti koja dalje utječe na razvoj kroničnih bolesti (put B2 i C1).

Slika 1. Povezanost ishrane, fizičke aktivnosti i gojaznosti sa kroničnim nezaraznim

bolestima

2.3. Zdravstveni problemi povezani sa gojaznošću

Porast broja gojaznih osoba je posebno zabrinjavajući kada se uzme u obzir povezanost
gojaznosti sa kroničnim bolestima i opterećenjem zdravstvenog sustava.
Gojaznost pokreće niz metaboličkih poremećaja, kao što su rezistencija na inzulin,
arterijska hipertenzija, hipertrigliceridemija i sniženi nivoi HDL kolesterola, a koji zajedno čine

10
Stein CJ, Colditz GA. The epidemic of obesity. J Clin Endocrinol Metab. 2004.,str. 89.

11
 metabolički sindrom. Gojazne osobe imaju značajno povećan rizik da obole od niza bolesti,
posebno kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, endokrinih i metaboličkih poremećaja,
osteoartritisa i malignih bolesti (tabela 3). Sa povećanjem BMI raste i broj osoba koje imaju dva
ili više oboljenja.11

Značajno povećan Umjereno povećan Blago povećan

(relativan rizik >3)
Dijabetes tipa 2
Bolesti žučne vrećice
Dislipidemija
Insulinska rezistencija
Prekid disanja pri spavanju
(relativan rizik 2-3) (relativan rizik 1-2)
Koronarna bolest Maligne bolesti
Hipertenzija Poremećaji reproduktivnih hormona
Osteoartritis Policistični ovarijalni sindrom
Hiperurikemija i giht Bolovi donjeg dijela leđa
Poremećaji fertiliteta
Povećan rizik za komplikacije prilikom
anestezije
Fetalni defekti zbog gojaznosti majke

Tabela 3. Rizik za nastanak određenih zdravstvenih problema povezanih sa

gojaznošću
Dijabetes tipa 2
Od svih zdravstvenih problema povezanih sa gojaznošću, najjače je povezan dijabetes
tipa 2. Longitudinalne studije su pokazale da odrasle predgojazne osobe imaju tri puta veći
rizik da obole od dijabetesa u odnosu na normalno uhranjene osobe, dok je kod osoba sa
BMI≥35 kg/m2 rizik povećan 20 puta. Porast gojaznosti u poslednjih 30 godina je pratio i
dramatičan porast broja oboljelih od dijabetesa.12

Kardiovaskularne bolesti
Gojaznost, posebno abdominalna gojaznost, je jedan od najznačajnijih faktora rizika za
kardiovaskularne bolesti. Gojaznost povećava rizik za arterijsku hipertenziju, dislipidemiju,
koronarnu bolest i moždani udar. Povećanje BMI za 5 kg/m2 dovodi do povećanja sistolnog
krvnog pritiska za 5 mmHg, a dijastolnog pritiska za 4 mmHg.

11
Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. Istraživanje zdravlja stanovnika Republike Srbije 2006. godina - osnovni
rezultati. Beograd: Ministarstvo zdravlja Republike Srbije; 2007.
12
World Health Organisation. The world health report 2002: reducing risks, promoting healthy life. Geneva: World
Health Organization; 2002.

12
 Procjenjuje se da je prekomjerna tjelesna masa odgovorna za 11-25% slučajeva arterijske
hipertenzije. Gojazne osobe imaju četiri puta veći rizik da obole od arterijske hipertenzije u
odnosu na normalno uhranjene osobe, dok je rizik za nastanak koronarne bolesti srca veći skoro
dva puta. Međutim, pojedina istraživanja su pokazala da gojazne osobe oboljele od koronarne
bolesti srca nemaju povećan rizik za ukupni i kardiovaskularni mortalitet u odnosu na normalno
uhranjene osobe, što se naziva “paradoks gojaznosti” .13

Maligne bolesti
Brojna istraživanja su potvrdila da gojazne osobe imaju povećan rizik za razvoj malignih
bolesti. Prema izvješću Svjetskog fonda za istraživanje raka i Američkog instituta za istraživanje
raka, gojaznost i predgojaznost povećavaju rizik za nastanak karcinoma ezofagusa, pankreasa,
kolona, rektuma, dojke, endometrija i bubrega. Povećanje BMI za 5 kg/m2 kod muškaraca
povećava rizik za nastanak karcinoma ezofagusa za 53%, karcinoma debelog crijeva za 24%,
dok kod žena povećava rizik za nastanak karcinoma endometrija za 59%, karcinoma žučne
vrećice za 59% i postmenopauzalnog karcinoma dojke za 12%. Arnold i suradnici su procjenili
da je u 2012. godini oko 4% (480000) novih slučajeva malignih oboljenja bilo povezano sa
povišenim BMI (5% kod žena i 2% kod muškaraca). Od svih karcinoma koji nastaju zbog
povišenog BMI većinu (64%) čine postmenopauzalni karcinom dojke, karcinom uterusa i
kolona.

2.4. Prevencija gojaznosti

Prevalencije gojaznosti i fizičke neaktivnosti dostižu zabrinjavajuće vrijednosti širom

svijeta, a kao posljedica toga dolazi do porasta broja oboljelih od kroničnih nezaraznih bolesti.
Istraživanja o gojaznosti i fizičkoj neaktivnosti, kao i o njihovim determinantama su značajna
prije svega sa aspekta prevencije kroničnih nezaraznih bolesti, koje su jedan od najvećih
zdravstvenih problema 21. stoljeća. Njihove prevalencije ubrzano rastu u svim dijelovima
svijeta i zahvaćaju sve socio-ekonomske grupe. Kronične nezarazne bolesti su vodeći uzroci
smrtnosti i onesposobljenosti u svijetu i kod nas. Više od 40% smrti zbog kroničnih nezaraznih
bolesti je prijevremenih, odnoseći živote ljudi mlađih od 70 godina. Ove prijevremene smrti su

13
Jakovljević Đ, Grujić V, Martinov Cvejin M, Legetić B. Socijalna medicina. Novi Sad: Medicinski fakultet Novi
Sad; 2003.,str. 158.

13
 u velikom broju preventabilne, prije svega djelovanjem na glavne faktore rizika i njihove
bihevioralne, ekonomske i socijalne determinante. 14
Među najznačajnijim faktorima rizika za kronične nezarazne bolesti su nepravilna ishrana
i fizička neaktivnost (pored pušenja i zloupotrebe alkohola) koji su porasli kao posljedica
ekonomske tranzicije, brze urbanizacije i promjene načina života u 21. stoljeću. Utjecaj
navedenih faktora rizika je u zemljama sa niskim i srednjim prihodima i među siromašnim
slojevima društva u svim zemljama, što ukazuje na značaj socio-ekonomskih determinanti ovih
bolesti.
Fizička neaktivnost je način života na koji se može utjecati putem različitih
javnozdravstvenih aktivnosti. Isto vrijedi i za gojaznost koja je u velikoj mjeri preventabilna
putem promjene načina života. Pošto se radi o faktorima rizika koji su promjenjivi, vodeće
nacionalne i međunarodne organizacije su donijele niz strateških dokumenata sa preporukama
za javnozdravstvene mjere i aktivnosti usmjerene na ova dva preventabilna faktora rizika, sa
ciljem da pomognu zemljama u odgovoru na njihovu veliku rasprostranjenost.15
Svjetska zdravstvena organizacija je 2000. godine na 53. Skupštini donijela Globalnu
strategiju za prevenciju i kontrolu kroničnih nezaraznih bolesti kao odgovor na veliko
opterećenje kroničnim nezaraznim bolestima. U ovoj strategiji su fizička neaktivnost i
nepravilna ishrana, pored pušenja i zloupotrebe alkohola prepoznati kao najznačajniji faktori
rizika za kronične nezarazne bolesti.
Osnovni ciljevi ove strategije su:
 Sumiranje epidemije kroničnih nezaraznih bolesti i analiza socijalnih, ekonomskih,
bihevioralnih i političkih determinanti sa posebnim osvrtom na siromašne i ugrožene
populacijske grupe, sa ciljem pružanja smjernica za političke, zakonske i financijske
mjere za zaštitu sredina u kojima će biti moguća kontrola ovih bolesti.
 Smanjivanje izlaganja pojedinaca i populacija zajedničkim faktorima rizika, kao što su
pušenje, nepravilna ishrana, fizička neaktivnost i njihove determinante.
 Jačanje zdravstvene zaštite za oboljele od kroničnih nezaraznih bolesti.
Jedan od načina za ostvarivanje ovih ciljeva je praćenje kroničnih nezaraznih bolesti i
njihovih determinanti koje pružaju osnovu za definiranje nacionalnih politika i globalnih
aktivnosti.

14
World Health Organisation. The world health report 2002: reducing risks, promoting healthy life. Geneva: World
Health Organization; 2002.
15
World Health Organisation. Obesity: preventing and managing the global epidemic. WHO technical report series
number 894. Geneva: World Health Organisation; 2000.

14
 Četiri godine kasnije, 2004. godine, SZO je na 57. Skupštini usvojila Globalnu strategiju
o ishrani, fizičkoj aktivnosti i zdravlju. Strategija je donešena sa ciljem da se istovremeno utječe
na dva značajna faktora rizika za kronične nezarazne bolesti: nepravilnu ishranu (konzumiranje
hrane velike energetske, a male nutritivne vrijednosti, sa velikim sadržajem masti, šećera i soli)
i niske nivoe fizičke aktivnosti kod kuće, na poslu i u slobodno vrijeme. Opći cilj strategije je
promocija i očuvanje zdravlja stvaranjem okruženja za održive aktivnosti koje će dovesti do
smanjenja broja oboljelih i umrlih osoba zbog bolesti povezanih sa nepravilnom ishranom i
fizičkom neaktivnošću. Pored općeg cilja definirana su i četiri glavna cilja:
 Smanjivanje faktora rizika za kronične nezarazne bolesti (nepravilne ishrane i fizičke
neaktivnosti) putem javnozdravstvenih aktivnosti, aktivnosti promocije zdravlja i
prevencije bolesti.
 Unapređenje razumijevanja utjecaja načina ishrane i fizičke aktivnosti na zdravlje, kao i
pozitivnog utjecaja preventivnih aktivnosti.
 Poticanje razvoja, jačanja i implementacije politika i akcijskih planova usmjerenih na
unapređenje ishrane i povećanje fizičke aktivnosti na globalnom, regionalnom,
nacionalnom nivou i nivou zajednice, u koje su uključeni svi slojevi društva.
 Monitoring nad naučnim podacima o ključnim faktorima koji utječu na ishranu i
fizičku aktivnost, podrška istraživanjima u svim relevantnim područjima i jačanje
kadrovskih resursa koji mogu unaprjediti i očuvati zdravlje.
Sve države članice SZO su pozvane da razviju nacionalne politike, strategije i akcijske
planove za unapređenje ishrane i poticanje fizičke aktivnosti kod stanovništva. Putem ove
strategije SZO poziva sve zemlje da vrše monitoring nad ishranom i fizičkom aktivnošću, kao i
da se poveća opća svijest i razumijevanje utjecaja ishrane i fizičke aktivnosti na zdravlje.
Na 61. Skupštini SZO, održane 2008. godine je usvojen Akcijski plan za Globalnu
strategiju za prevenciju i kontrolu kroničnih nezaraznih bolesti iz 2000. godine. U skladu sa
ciljevim strategije, Akcijski plan je donijet radi prevencije i kontrole četiri vodeće grupe
kroničnih nezaraznih bolesti (kardiovaskularne bolesti, dijabetes, maligne bolesti i kronične
respiratorne bolesti) i četiri zajednička faktora rizika za ove bolesti (pušenje, fizička
neaktivnost, nepravilna ishrana i zloupotreba alkohola). 16
U Akcijskom planu je istaknuto da su navedene kronične nezarazne bolesti preventabilne
djelovanjem na zajedničke faktore rizike. Akcijski plan je usmjeren na navedene četiri grupe
bolesti i na taj način je istaknuto da navedene kronične bolesti imaju iste uzroke i ukazano je na
16
World Health Organisation. 2008–2013 Action Plan for the Global Strategy for the Prevention and Control of
Noncommunicable Diseases. Geneva: World Health Organization; 2008.

15
 mogućnost potencijalne sinergije u prevenciji i kontroli ovih bolesti, djelovanjem na četiri
zajednička faktora rizika. U području promocije fizičke aktivnosti sve članice SZO su pozvane
da razviju i implementiraju nacionalne preporuke za fizičku aktivnost, da implementiraju
školske programe promocije zdravlja u skladu sa preporukama SZO, da osiguraju fizičko
okruženje koje je sigurno za aktivan transport i prostore za rekreaciju koji će omogućiti da
šetanje, vožnja bicikla i drugi vidovi fizičke aktivnosti budu pristupačni i sigurni za sve, da
uvedu transportne politike putem kojih će se promovirati aktivan transport (vožnja bicikla,
šetanje), da urede objekte za bavljenje sportom i rekreacijom i da povećaju dostupni prostor za
aktivnu igru.17
Kao nastavak navedenih aktivnosti 2013. godine donijet je Globalni akcijski plan za
prevenciju i kontrolu kroničnih nezaraznih bolesti za razdoblje od 2013. do 2020. godine. Kao i
prethodni, ovaj Akcijski plan je usmjeren na četiri vodeće kronične nezarazne bolesti i četiri
faktora rizika. Jedan od ciljeva postavljenih u ovom Akcijskom planu je smanjenje nedovoljne
fizičke aktivnosti za 10% i zaustavljanje rasta prevalencija gojaznosti.
Regionalni ured SZO za Evropu je 2012. godine usvojio zajednički okvir politike
„Zdravlje 2020“. Cilj ove politike je značajno unapređenje zdravlja i blagostanja stanovništva,
smanjenje nejednakosti u zdravlju, jačanje javnog zdravlja i osiguranje zdravstvenih sustava
usmjerenih na stanovništvo. Jedan od četiri prioritetna područja su kronične nezarazne bolesti
koje su prepoznate kao jedan od najvažnijih zdravstvenih izazova u Europi. U okviru „Zdravlja
2020“ istaknut je značaj smanjenja nejednakosti u zdravlju i navedeno je da u zemljama Europe
postoje velike nejednakosti između zemalja u ključnim indikatorima zdravlja: pušenju,
gojaznosti, fizičkoj aktivnosti i prisustvu dugotrajnih bolesti. Rješavanje ovih izazova ne treba
biti samo prioritet zdravstvenog sektora.
Svi sektori trebaju prepoznati svoju ulogu i djelovati u skladu sa svojom odgovornošću
za zdravlje. Pristup uključenosti cijelog društva podrazumjeva uključenost lokalne i globalne
kulture i medija, ruralne i urbane zajednice, obrazovnog sistema, transportnog sektora, sektora
sredine i urbanog dizajna. „Zdravlje 2020“ predlaže donositeljima odluka strateški plan, set
prioriteta i prijedloga za unapređenje zdravlja i smanjenje nejednakosti u zdravlju.
U okviru ovog dokumenta navedene su strategije za rješavanje kompleksnih zdravstvenih
izazova u 21. stoljeću, koje su ostvarive u različitim kontekstima europske regije SZO. Kao
jedan od kompleksnih zdravstvenih izazova navodi se i gojaznost.
17
World Health Organisation. 2008–2013 Action Plan for the Global Strategy for the Prevention and Control of
Noncommunicable Diseases. Geneva: World Health Organization; 2008.

16
 2.5. Ekonomski troškovi zbog gojaznosti

Pored toga što je povezana sa mnogim kroničnim bolestima, gojaznost predstavlja veliko
opterećenje za društvo jer povećava troškove u zdravstvenom sustavu i dovodi do smanjenja
produktivnosti.18
Troškovi nastali zbog gojaznosti mogu biti direktni i indirektni. Direktni troškovi su
troškovi zdravstvenog sustava (troškovi hospitalizacije, primarne zdravstvene zaštite, lijekovi i
dr.), dok se indirektni troškovi odnose na prijevremeni mortalitet, onesposobljenost, apsentizam
i slične troškove.
Zajedno sa porastom BMI rastu i troškovi za zdravstvenu zaštitu, posebno kod gojaznih
osoba. Što je veća prevalencija gojaznosti, više se koriste zdravstvene usluge, zbog velikog
broja bolesti udruženih sa gojaznošću. Gojaznost je u svijetu odgovorna za 0,7-2,8% ukupnih
troškova za zdravstvenu zaštitu, a gojazne osobe imaju medicinske troškove čak 30% veće od
osoba optimalne tjelesne mase.
Istraživanja o troškovima u sustavu zdravstvene zaštite povezanih sa gojaznošću su
provele uglavnom razvijene zemlje. Prema jednom istraživanju u SAD-u gojaznost povećava
troškove zdravstvene zaštite za 36%, a troškove za lijekove za 77% u odnosu na troškove koje
nastaju korištenjem zdravstvene zaštite optimalno uhranjenih osoba. Ovi troškovi su značajno
viši u odnosu na troškove u zdravstvenoj zaštiti koji nastaju zbog pušenja i alkoholizma .
Prema drugom istraživanju u SAD-u, gojazne osobe godišnje potroše za oko 1400 dolara
više (što je oko 42% više) za zdravstvenu zaštitu (bolničku, vanbolničku i lijekove) od
optimalno uhranjenih osoba. Autori su također procijenili da medicinski troškovi nastali zbog
gojaznosti čine oko 9% svih troškova zdravstvene zaštite.
U Velikoj Britaniji, koja je pored SAD-a jedna od zemalja sa najvišom prevalencom
gojaznosti, je procijenjeno da troškovi liječenja gojaznosti i njenih posljedica čine oko 2,3% do
2,6% svih troškova Nacionalnog zdravstvenog sustava. Najveći dio ovih troškova je zbog
liječenja posljedica gojaznosti (kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, moždanog udara,
angine pectoris, osteoporoze i malignih bolesti), a ne same gojaznosti.
Korda i suradnici su ispitali koliko opterećenje nastaje u bolničkom sustavu zbog
predgojaznosti i gojaznosti kod osoba uzrasta 45 i više godina u Australiji. Rezultati su pokazali
da troškovi liječenja, prijemi u bolnicu i dani boravka u bolnici rastu zajedno sa porastom BMI

18
Müller-Riemenschneider F, Reinhold T, Berghöfer A, Willich SN. Health-economic burden of obesity in Europe.
Eur J Epidemiol. 2008.,str. 503.

17
 iznad optimalnog. Zbog prekomjerne tjelesne mase je bio jedan od osam prijema u bolnicu,
jedan od šest dana boravka u bolnici i jedan od šest dolara potrošenih na hospitalizaciju.19
Indirektni troškovi nastali zbog gojaznosti mogu čak da budu i viši od direktnih
medicinskih troškova. Istraživanja o utjecaju gojaznosti na gubitak produktivnosti u vidu
onesposobljenosti, ranog odlaska u mirovinu ili apsentizma su radile uglavnom razvijene
zemlje. Većina istraživanja je pokazala da je gojaznost povezana sa većom onesposobljenošću i
ranim odlaskom u mirovinu. U usporedbi sa radnicima koji nisu gojazni, gojazni radnici češće
izostaju sa posla zbog bolesti, povreda ili onesposobljenosti. Gojazne osobe takođe imaju veću
vjerojatnost da odu u invalidsku mirovinu.
U zemljama Europe koje su u tranziciji i nisu imale priliku da provedu istraživanja o
troškovima koji nastaju zbog gojaznosti, rezultati iz razvijenih zemalja mogu biti veoma
informativni, jer se mogu očekivati slični troškovi.20

2.6. Socio-ekonomski faktori

Socio-ekonomski položaj je multidimenzionalni indikator koji se procjenjuje na osnovu

više potencijalnih indikatora koji govore o poziciji osobe u socijalnoj hijerarhiji, moći,
posjedovanju materijalnih sredstava i društvenom položaju. 21
Gojaznost je različito rasprostranjena između različitih socio-ekonomskih grupa. Na
populacijskom nivou, povezanost socio-ekonomskog statusa i gojaznosti zavisi od razvijenosti
zemlje. U zemljama u razvoju gojaznost je češća kod bogatijih slojeva društva (pozitivna
povezanost), dok je u razvijenim zemljama zastupljenija kod siromašnijih slojeva društva
(negativna povezanost). Posmatrano po spolu, žene sa nižim prihodima u razvijenim zemljama
imaju 50% veću šansu da budu gojazne u odnosu na žene sa visokim prihodima. Dokazi o
obrnutoj povezanosti su manje konzistentni kod muškaraca. Jedno od mogućih objašnjenja za
uticaj socio-ekonomskih faktora na gojaznost je da ovi faktori dovode do nejednake dostupnosti
zdrave hrane. Siromašnim kategorijama stanovništva je uglavnom dostupna kalorična hrana,

19
Korda RJ, Joshy G, Paige E, Butler JR, Jorm LR, Liu B, et al. The relationship between body mass index and
hospitalisation rates, days in hospital and costs: findings from a large prospective linked data study. PLoS One.
2015.,str.10.
20
Knai C, Suhrcke M, Lobstein T. Obesity in Eastern Europe: an overview of its health and economic implications.
Econ Hum Biol. 2007.,str.405.
21
Hu F, editor. Obesity Epidemiology. New York: Oxford University Press; 2008.

18
 bogata mastima i šećerima, a siromašna hranjivim sastojcima, dok je nutritivno kvalitetnija
hrana uglavnom dostupna bogatijim slojevima društva .22
Stupanj obrazovanja je jedna od najznačajnijih socio-ekonomskih odrednica zdravlja koja
utiče i na prevalenciju gojaznosti. Cohen i suradnici su analizom 289 radova o povezanosti
obrazovanja i gojaznosti iz 91 zemlje, došli do rezultata da povezanost zavisi od razvijenosti
zemlje. Obrnuta povezanost gojaznosti i obrazovanja je prisutna u zemljama sa visokim
23
prihodima, dok je pozitivna povezanost prisutna u zemljama sa nižim prihodima. Devaux i
Sassi su proveli istraživanje koje je uključilo 11 zemalja i utvrđeno je da su manje obrazovane
žene značajno gojaznije od žena sa višim nivoom obrazovanjem, dok su kod muškaraca
utvrđene manje razlike, ili ih čak nema u nekim zemljama. Obrazovanje povoljno djeluje na
zdravlje najvjerovatnije putem tri faktora: veća pristupačnost i veća sposobnost korištenja
informacija u vezi sa zdravljem, jasnija percepcija rizika koje nosi određeni način života i bolja
samokontrola.
Mackenbach, jedan od najistaknutijih stručnjaka u oblasti istraživanja socioekonomskih
nejednakosti u zdravlju, je ispitujući nejednakosti u 22 europske zemlje utvrdio da su socio-
ekonomske nejednakosti u gojaznosti izraženije kod žena u odnosu na muškarce i u zemljama
južne Europe u odnosu na druge dijelove Europe.24
Pri tumačenju rezultata o međusobnoj povezanosti gojaznosti i socio-ekonomskog
položaja postoji problem obrnute uzročnosti. Osobe sa povišenim BMI mogu imati niže
prihode, lošije zanimanje i biti siromašnije zbog zdravstvenih problema, onesposobljenosti i
stigmatizacije.

2.7. Gojaznost u svim životnim dobima

Gojaznost kod djece
Danas je gojaznost u dječijoj dobi u sve većem porastu. Svjetska zdravstvena organizacija
poručuje da u svijetu oko 22 milijuna djece mlađe od 5 godina ima prekomjernu tjelesnu
težinu.25 Zašto se djeca bore sa prekomjernom težinom? Kao i kod odraslih, na porast tjelesne
težine kod djece utječu razni faktori. Jedan od faktora je i genetika. Naravno, sa genetikom se ne

22
Ibid.,str. 409.
23
Cohen AK, Rai M, Rehkopf DH, Abrams B. Educational attainment and obesity: A systematic review. Obesity
reviews: an official journal of the International Association for the Study of Obesity. 2013.,str. 989.
24
Mackenbach JP, Stirbu I, Roskam AJ, Schaap MM, Menvielle G, Leinsalu M, et al. Socioeconomic inequalities in
health in 22 European countries. N Engl J Med. 2008.,str. 58.
25
https://www.who.int/, pristupljeno 06.02.2019.

19
 možemo boriti. Osim genetskog faktora koji daje predispoziciju za gomilanje kilograma, način
hranjenja i način življenja ima veliki faktor u porastu tjelesne težine. Na način hranjenja i način
življenja, provođenje slobodnog vremena, roditelji mogu utjecati. Ali, udovoljiti djetetu u
odabiru hrane često znači nesvjesno nanošenje štete.
Moderniziranjem tehnologije djeca su izgubila želju za igrom na otvorenom sa svojim
vršnjacima, tj. oni ne znaju što je to igra skrivača ili nogomet ili neka slična igra. Sve više djece
svoje slobodno vrijeme provodi pred televizijom ili kompjuterom gledajući omiljene crtiće i
igrajući igre. Neiskorištavanje slobodnog vremena za fizičke aktivnosti i igru, djecu dovodi do
trenutačnog problema, tj. pretilosti. Svaki roditelj želi udovoljiti svom djetetu i nagraditi ga na
određeni način, to uglavnom biva kupnjom raznih slatkiša, što nije dobro za djetetovo zdravlje.
Nezdrava hrana i manjak aktivnosti utječe na djetetovu težinu i to su potrebne informacije bitne
roditeljima koje bi mogle pomoći njihovom djetetu.

Slika 2. Gojaznost kod djece

Gojaznost kod starijih osoba
Starenje je prirodni i ireverzibilni fiziološki proces u životu. Kako stari naša koža tako
stare i naši organi, pa nisu u funkciji raditi kao kada smo mladi. Debljina je važan rizični faktor
za nastanak bolesti srca i krvnih žila, šećerne bolesti (tip2), hiperlipidemije, žučnih kamenaca,
osteoartritisa i nekih karcinoma (karcinom prostate, debelog crijeva, dojke, jajnika, endometrija
i žučnog mjehura), što je u starijoj dobi vrlo opasno. Zato starije osobe moraju brinuti o svojoj
tjelesnoj težini, načinu prehrane i fizičkoj aktivnosti.26

26
Stein CJ, Colditz GA. The epidemic of obesity. J Clin Endocrinol Metab. 2004.,str. 96.

20
 Slika 3. Gojaznost kod starijih
Gojaznost u trudnoći
Tjelesna težina buduće majke trebala bi biti normalna. Prekomjerna težina u trudnoći
rizik je za majku i za dijete. Žene prije trudnoće trebale bi imati normalnu tjelesnu težinu (ITM
do 25), a ukoliko imaju povećani indeks tjelesne mase trebale bi prethodno smršavjeti birajući
namirnice, a nikako izgladnjivanjem.
Za staru izreku: ''U trudnoći se jede za dvoje'', danas je utvrđeno da je kriva te se
savjetuje da se jede dvostruko kvalitetnije. Vrlo malo trudnica zna da svojom nezdravom
prehranom ugrožava i svoje dijete. Uspoređivanjem trudnice s normalnom tjelesnom težinom
i pretile trudnice, dokazano je da pretila trudnica ima znatno manje mlijeka za dojenje.
Konzumiranje nezdrave hrane, što je u zapadnim razvijenim zemljama poprilično često u
trudnoći, smatra se kao glavni razlog zašto su djeca sklona pretilosti i nastanku dijabetesa u
kasnijoj dobi.
Poželjna tjelesna težina u trudnoći ovisi o tome koliko je žena imala kilograma kad je
zatrudnjela:
 vrlo mršava žena (ITM manji od 18,5) treba se udebljati barem 15 kg,
 žena s idealnom težinom (ITM 22) morala bi dobiti između 11 i 12 kg,
 žena normalne tjelesne težine (ITM 23-24) ne bi se smjela udebljati više od 10 kg,
 žena s prekomjernom težinom (ITM 25-29) trebala bi dobiti 7-8 kg, a ne bi se smjela
udebljati 15 ili više kilograma,
 pretila žena (ITM 30 i više) ne bi se smjela udebljati više od 5 ili 6 kg.
Prekomjerna težina dodatno i značajno povećava te rizike. U trudnoći postoje rizici od
povišenog tlaka, trudničkog dijabetesa, infekcije mokraćnih puteva, upale vena, plućne
embolije, žučnih kamenaca. Poslije poroda pretile žene su teže i sporije se oporavljaju, imaju

21
 veći rizik za urinarne inkontinencije, upale vena, nemogućnosti izlječenja od gestacijskog
dijabetesa. Dijete se može roditi preteško (teže od 4 kg), što je često nepovoljno za dijete.

Slika 4. Gojaznost kod trudnica

3. LIJEČENJE GOJAZNOSTI

Naglo, brzo mršavljenje šteti ljudskom tijelu te može dovesti do niza bolesti povezanih sa
debljinom. Zato cilj nije izgubiti veliki količinu tjelesne mase u kratko vrijeme, već postepeno,
tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Metode smanjenja tjelesne težine moraju biti prilagođene
svakom bolesniku te se kreiraju ovisno o njegovim nutritivnim potrebama i općem
zdravstvenom stanju. Te metode neće biti uspješne ukoliko bolesnik nema želju i motivaciju za
gubitkom tjelesne težine.27

3.1. Lijekovi protiv gojaznosti

Mnoštvo je lijekova otkiveno za liječenje gojaznosti, ali većina njih je povučena iz

primjene zbog ozbiljnih nuspojava.
Terapija lijekovima sigurno će biti učinkovitija ako se bolesnik disciplinira za stolom i
ako promijeni svoje životne navike koje su ga dovele do stanja opasne pretilosti. Lijekovi za

27
Mijaljčić, J.. Gojaznost kao bolest savremenog doba: implikacija na osiguranje i potencijal za razvoj
preduzetništva, diplomski rad, Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkatić, Novi Sad,2017.

22
mršavljenje indicirani su u osoba koje imaju znatno povišen ITM, a treba ih uzimati pod
liječničkim nadzorom.
Danas se lijekovi dijele u dvije skupine:
 Lijekovi koji sprječavaju apsorpciju masti i
 Lijekovi koji djeluju centralno na sprječavanje osjećaja gladi.
U prvu skupiu ubraja se orlistat, koji sprječava apsorpciju masti te se ona neprobavljena
izlučuje stolicom. On je jedini lijek koji je registriran u Hrvatskoj. Propisuje se osobama s
indeksom tjelesne mase (ITM) većim od 27 ako već boluju od bolesti povezane s pretilošću ili s
ITM-om većim od 30, a bez pridružene bolesti. Uz primjenu lijeka obavezna je i dijeta te
pojačana tjelesna aktivnost. Također i ovaj lijek ima nuspojave, grčeve, proljev i masna stolica.
U drugu skupinu ubrajamo lijek koji je povučen iz primjene zbog ozbiljnih nuspojava,
srčanog i moždanog udara, sibutramin. Sibutramin je sredstvo koje pospješuje osjećaj sitosti.
Sibutramin može uzrokovati manji porast krvnog tlaka te se ne preporučuje osobama koje
boluju od hipertenzije

3.2. Zabranjeni lijekovi za liječenje pretilosti

Mnogo je lijekova koji nisu ugledali svijetlo dana, najviše među njima prednjače lijekovi
protiv pretilosti. Oni nisu povučeni iz primjene zbog neučinkovitosti, već zbog ozbiljnih
nuspojava i komplikacija koje ti lijekovi izazivaju.
Među njima se nalaze:
 Amfetamin i metamfetamin (poznatiji kao ''speed'' i ''met''- droga)
 Rimonabant- mučnina, depresivno raspoloženje, glavobolje, anksioznost i nesanica
 Efedra – psihijatrijske nuspojave (depresija, anskioznost)
 Diuretici- nisu povučeni iz primjene lijekova, no oni nisu namjenjeni u liječenju
pretilosti.

3.3. Tretmani u liječenju pretilosti

Tretmani kao što su akupunktura, kozmetički tretmani, hipnoza, dokazani su kao jedan
od načina liječenja od pretilosti. Naravno, njih ne možemo ubrajati u ''pomagala'' koja će nam
pomoći da drastično smanjimo svoju tjelesnu težinu.
3.3.1. Akupunktura
Studije su dokazale kako akupunktura može pomoći pri liječenju pretilosti. Dokazale su da
akupunktura djeluje na način smanjenja osjeta gladi.
3.3.2. Kozmetički tretmani
U današnje vrijeme sve su popularniji kozmetički tretmani za liječenje pretilosti. To je
nemedicinski pristup, iza kojeg stoji impozantni instrumentarij, koji uključuje razne maske,

23
 blata, obloge, termo deke i folije, pilinge. Najnovije je korištenje vakuma i ultrazvuka. No, ni
ovaj tretman nije stopostotno siguran, tj. ovisi od pojedinca do pojedinca.
3.3.3. Hipnoza
Hipnoza je ispitivana u 6 studija. Dokazano je kako primjena hipnoze u želji za gubitkom
tjelesne težine, pokazuje mali, ali značajni gubitak mase.

3.4. Fizička aktivnost

Redovita tjelesna aktivnost učinkovita je u smanjenju rizika od nastanka zdravstvenih

poremećaja i bolesti koje se obično vežu uz pretilost, kao što su dijabetes, hipertenzija, povišena
razina kolesterola u krvi i neke vrste tumora. Masne naslage u području trbuha, mogu se
umjereno smanjiti tjelesnom aktivnošću. Uz pravilnu prehranu za smanjenje i održavanje
idealne tjelesne težine najvažnija je i tjelesna aktivnost.
Rezultati istraživanja pokazali su da muškarci mogu izgubiti 3 kg u 30 tjedana, dok žene
prosječno gube 1,4 kg u 12 tjedana, no ipak je potencijal umjerenoga vježbanja bez korištenja
niskokalorične dijete prilično ograničen. Istraživanja koja su se provodila, odnosila su se na
zahtjevne fizičke aktivnosti. Vježbanje može poboljšati i ubrzati gubitak težine jer povećava
energetsku potrošnju. Ako se kalorijski unos održi na konstantnoj razini, dodatno vježbanje
povećat će energetsku potrošnju, što će pozitivno djelovati na smanjenje težine . U želji da se
izgubi željena tjelesna težina, preporučuje se umjerena tjelesna aktivnost od 30 minuta dnevno.28
Aktivnosti koje se mogu koristi su razne: vožnja biciklom, hodanje, trčanje, plivanje,
planinarenje, aerobik, vježbanje u teretani. Bilo bi poželjno kada bi se aktivnosti mogle
provoditi svakodnevno, no nismo uvijek u mogućnosti provoditi ih. Ali uvijek možemo koristiti
druge alternativne mogućnosti kretanja poput pješačenja do posla, škole, umjesto lifta koristiti
stepenice.
Kod djece se može primjeniti isti tretman, no poželjno je da su i roditelji uključeni u
liječenje. Roditelji mogu planirati aktivnosti na otvorenom, da cijela obitelj ode u dulju šetnju.
Očevi mogu sa sinovima zaigrati nogomet, košarku, tenis,badminton. Odlazak na bazen na
kupanje djeci donosi radost, a i fizičku aktivnost. Poželjno bi bilo kada bi obitelj smanjila
vrijeme provođenja pred televizijom i kompjuterom.

28
Božikov V, Aganović I. Pretilost i metabolički sindrom. U: Vrhovac B, ur. Interna medicina. Zagreb: Ljevak,
2008.,str. 256.

24
 3.5. Kirurška terapija

Ukoliko do sada navedene metode ne pomognu u gubitku kilograma, ITM < 40 kg/m2 ,
onda se osoba može podvrgnuti kirurškom zahvatu. Međutim, kirurškom zahvatu mogu
pristupiti i osobe čiji je ITM >35 kg/m2 , te koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme poput
dijabetesa, hipertenzije ili apneje u snu. Kirurškim zahvatom smanjuje se tjelesna masa 14-25%,
te mortalitet za 29%. Smanjenje tjelesne mase postiže se smanjenjem veličine želuca i/ ili
dužine crijeva, što dovodi do smanjenja apetita, ranijeg osjećanja sitosti. Operacije se postižu
pomoću medicinskih implatata ili odstranjenjem, tj. premošćivanjem želuca. Danas je to
najučinkovitiji oblik terapije, no i on ima svoje loše strane, poput razvijanja postoperativnih
komplikacija i cijene invazivnog tretmana.
3.6. Dijete
Današnje novine, časopisi, svakodnevno nas obasipaju raznim dijetama. Kako to obično
biva, sve ima svoj rok trajanja, pa tako i one. Dosegnu svoj vrhunac i nakon nekog vremena odu
u nepovrat i zaborave se. Mnogi govore kako je razlog tome što ih se nitko ne pridržava, što je
jednim dijelom i istina. Nedostatak većine dijeta je ''jo-jo'' efekt. ''Jojo'' efekt je način dijete koje
se pridržavamo, tj. brzo izgubimo određene kilograme, no još brže ih vratimo, ponekad i
premašimo prethodnu kilažu. Neka od vrsta dijeta je i gladovanje.
Gladovanje je uvijek bilo popularno. Praktički izbacimo hranu na par dana, nekad i
tjedana, što vodi do mršavljenja. No za to je potrebno iskustvo i stručni nadzor, kako ne bi došlo
do komplikacija i ozbiljnih zdravstvenih problema. Stoga, prije nego što se upustite u ovakav
način mršavljenja posavjetujte se sa stručnom osobom, a ne sa internetom ili omiljenim
časopisom. Dijete koje radikalno smanjuju unos kalorija i količinu hrane, pokazale su se kao
najbolja i najbrža metoda u topljenju kilograma. Ovih dijeta ima mnogo, a uključuju skromnu
prehranu, npr. pola šnite kruha za doručak, mali komadić mesa za ručak. Kao i sve ostale dijete i
ovakve dijete se pretvore u ''jo-jo'' efekt.

25
 Radikalnim dijetama pokušavamo psihički trpiti glad te kada se naš organizam navikne
na takvo stanje, mi se slomimo i vratimo se prethodnoj dijeti, pa vratimo sve one izgubljene
kilograme.
Etablirana škola prehrane, postala je planetarno poznata, kao i makrobiotika. Tajna
makrobiotike je što se u njoj ne konzumiraju jaja, meso, mlijeko i rafinirane namirnice tipa
blijeli šećer ili namirnica bijelog brašna. Neki ljudi koji se pridržavaju makrobiotike mogu
smršavjeti, no nekima to i ne pođe za rukom. Jer kao što je rečeno, u makrobiotici se ne koriste
jaja, meso, bijeli šećer, što baš i nije drago ljubiteljima kolača i mesa, jer odsutstvo tih
namirnica oni svjesno ili nesvjesno kompenziraju pretrpavanjem hranom, te dolazi do
suprotnog učinka, debljanja.
Balansirana prehrana, danas vrlo poznata i prihvatljiva, bazira se na konceptualnoj osnovi
da sve što jedemo ne jedemo previše. Bolje rečeno da pripazimo na omjer ugljikohidrata i
proteina. Naprimjer, ako za ručak imamo 3 šnite kruha i krumpire, nećemo jesti kruh jer je
ugljikohidrat kao i krumpir. Za ovakvu dijetu ne treba nikakvo marketinško ime, već samo
zdrav razum. Zato pripazimo kako se hranimo.
Jedna od najboljih dijeta je individualizirana dijeta. Malo je stručnjaka koji će smisliti
prehranu za pojedinca na račun iz svih aspekta: imunoloških, biokemijskih i konstitucijskih.
Naravno, jedna dijeta ne može utjecati na svakoga isto. Pitanja kao što su, koliko se osoba
kreće, koje namirnice konzumira, koliko obroka ima, dio su koji je potreban kako bi stručnjak
mogao napisati plan prehrane pojedincu. Uz sve navedeno, stručnjak mora biti vrlo iskusan i
poznavati namirnice, no njih je premalo.

4. ZAKLJUČAK

Visoka prevalencija gojaznosti ukazuje da se gojaznost mora rješavati ne samo kao

individualni problem, već i kao populacijski problem. Najbolja strategija za rješavanje ovog
problema je prevencija, jer kada gojaznost nastane, teško se liječi, a liječenje komorbiditeta je
veoma skupo.

26
 Danas postoje jasni dokazi da gojaznost povećava rizik za nastanak kardiovaskularnih
bolesti. Rezultati istraživanja su pokazali da gojazne osobe imaju četiri puta veću šansu za
pojavu arterijske hipertenzije u odnosu na normalno uhranjene osobe.
Tri od četiri gojazne osobe su imale povišen krvni pritisak pri mjerenju ili su odgovorile
da uzimaju antihipertenzivne lijekove, ali tek svaka druga gojazna osoba zna da boluje od
arterijske hipertenzije.
Navedeni rezultati ukazuju da postoji potreba za boljom kontrolom krvnog tlaka i većim
screeningom na arterijsku hipertenziju kod gojaznih osoba na nivou primarne zdravstvene
zaštite.
Može se zaključiti da su gojaznost i fizička neaktivnost u slobodno vrijeme značajni
javnozdravstveni problemi kod odraslog stanovništva i da trebaju biti jedan od prioriteta za
rješavanje. Najbolji rezultati bi se postigli kombiniranjem populacijskih strategija i strategija
usmjerenih na najugroženije kategorije stanovništva.
Pošto su gojaznost i fizička neaktivnost vodeći faktori rizika za kronične nezarazne
bolesti smanjivanjem njihove zastupljenosti u najugroženijim kategorijama stanovništva
indirektno bi se djelovalo i na smanjivanje postojećih nejednakosti u zdravlju, što je jedan od
prioriteta u području javnog zdravstva.
U nekoliko drugih nacionalnih vodiča dobre prakse, kao što su vodiči namijenjeni
prevenciji i liječenju kardiovaskularnih bolesti, malignih bolesti i dijabetesa se kao vidovi
nefarmakološke terapije i prevencije bolesti preporučuju smanjenje tjelesne mase kod
prekomjerno uhranjenih osoba i povećanje fizičke aktivnosti.

I pored postojanja više strateških i zakonskih dokumenata usmjerenih na prevenciju i

kontrolu gojaznosti i fizičke neaktivnosti, gojaznost i fizička neaktivnost su značajni
javnozdravstveni problemi u Bosni i Hercegovini, što ukazuje da su potrebne dalje aktivnosti
usmjerene na rješavanje ovih problema.

27
 5. LITERATURA
1) Jakovljević Đ, Grujić V, Martinov Cvejin M, Legetić B. Socijalna medicina. Novi

Sad:Medicinski fakultet Novi Sad; 2003.

2) World Health Organisation. Obesity: preventing and managing the global

epidemic. WHO technical report series number 894. Geneva: World Health

Organisation; 2000.
3) Hu F, editor. Obesity Epidemiology. New York: Oxford University Press; 2008.
4) NCD Risk Factor Collaboration (NCD-RisC). Trends in adult body-mass index in

200 countries from 1975 to 2014: a pooled analysis of 1698 population-based

measurement studies with 19.2 million participants. Lancet. 2016.

5) Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. Istraživanje zdravlja stanovnika

Republike Srbije 2006. godina - osnovni rezultati. Beograd: Ministarstvo zdravlja

Republike Srbije; 2007.

6) Korda RJ, Joshy G, Paige E, Butler JR, Jorm LR, Liu B, et al. The relationship

between body mass index and hospitalisation rates, days in hospital and costs:

findings from a large prospective linked data study. PLoS One. 2015.

28
7) Knai C, Suhrcke M, Lobstein T. Obesity in Eastern Europe: an overview of its

health and economic implications. Econ Hum Biol. 2007.

8) Ministarstvo zdravlja Republike Srbije. Istraživanje zdravlja stanovništva Srbije,

2013 - Uputstvo za sprovođenje istraživanja. Beograd: Ministarstvo zdravlja

Republike Srbije; 2013.

9) Mijaljčić, . Gojaznost kao bolest savremenog doba: implikacija na osiguranje i

potencijal za razvoj preduzetništva, diplomski rad, Fakultet za pravne i poslovne

studije dr Lazar Vrkatić, Novi Sad,2017.

29