UVOD

Aerozagađenje negativno djeluje na sve organe čovjeka, a koji će organ više stradati zavisi od
načina prodiranja zagađenja u organizam. Respiratorni sistem je najugroženiji. Na njega
aerozagađenje djeluje akutno i hronično. Sluzokoža disajnih puteva svojom histološkom
građom raspolaže značajnim mehanizmima za odbrane od prisustva štetnih agenasa u
udahnutom zraku. Međutim, dugotrajno prisustvo i dejstvo zagađivača zraka dovodi do,
distribucije u organizam, metabolizma, izlučivanja itd. U pogledu odnosa organizma i
toksičnosti supstance, slika je vrlo složena.

Pri odvijanju određenog tehnološkog procesa, štetne materije dospijevaju u okolni zrak u
obliku pare, čestica prašine, kapljica i aerosola.Koža i sluzokoža predstavljaju granične
površine organizma preko kojih se vrši resorpcija štetnih materija. Poslije resorpcije toksična
supstanca dolazi u krv, a zatim po cijelom organizmu dolazeći u dodir sa ćelijama raznih tkiva
i organa

Definicija prašine i vrste prašine

Izraz „prašina” nema precizno znanstveno značenje, ali se obično definira kao kruta tvar
pretvorena u prah ili sitne čestice. Pri utvrđivanju opasnosti, veličina čestica jednako je važna
kao i priroda prašine. Općenito su najopasnije vrste prašine s vrlo malim česticama koje nisu
vidljive ljudskom oku, kao što je slučaj s finim prahovima. Takve vrste čestica dovoljno su
male da se mogu udahnuti, ali su istodobno i dovoljno velike da mogu zaostati u plućnom
tkivu i da se ne mogu izdahnuti.

Vrste prašine po porijeklu:

a) neorganska

b) organska i

c) mješovita prašina.

Neorganska prašina uglavnom nastaje kao rezultat mnogih ljudskih djelatnosti u kojim se
dobijaju mineralne materije ili se koriste za dobijanje novih proizvoda.

Organska prašina nastaje pri ljudskim aktivnostima , a vodi porijeklo od biljnog i životinjskog
porijekla.

Mješovita prašina je prisutna kod većine zanimanja, te predstavlja smjesu org i neorg
materije.

Štetne prašine: Mogu nastati pri rukovanju materijalima kao što su:

 brašno/žitarice
 smola
 duhan
 šećera
  papir
 suha hrana
 cement
 piljevina
 kava u zrnu i čaj
 crna tinta (kao u toneru u fotokopirnom stroju / pisaču).
Navedene vrste prašine obično su samo nadražujuće, ali u koncentriranom obliku mogu biti
opasne za zdravlje.

Kakva oštećenja mogu biti uzrokovana prašinama?

Štetne materije mogu dospjeti u organizam na razne načine:

a) preko organa za disanje,

b) preko organa za varenje,

c) preko kože i sluzokože.

Preko organa za disanje unose se najčešće gasovite štetne materije. U tom slučaju otrov
najbrže i najlakše stiže do kapilarnog sistema i tako djeluje direktno na ćeIije organizma.
Ovakav način trovanja je najopasniji.

Zdrava i nepovrijeđena koža predstavlja određenu prepreku normalnoj resorpciji otrova.

Dakle, koža je zaštitnik spoljašnjih djelovanja štetnih materija. Međutim, gasoviti i
lakoisparljivi otrovi mogu djelimično proći kroz zdrav epiderm (od metala to može živa). Ako
je koža povrijeđena, bilo mehanički (ogrebotine, posjekotine i sl) bila hemijskim putem, otrov
mnogo brže dolazi u organizam.

U organizam prašina dolazi najčešće preko respiratomog sistema. Utvrđeno je da 50 %

udahnute prašine se zadržava u nosu. Tu zastaju, uglavnom, čestice veličine 10 - 15 mikrona.
Jedan dio prašine prije nego što stigne do pluća zalijepi se za sluzokožu gornjih disajnih
puteva odakle se iskašljavanjem izbacuje napolje. Međutim, u alveole dospijeva prašina, i to,
uglavnom, čestice čiji je prečnik manji od 5 mikrona. Dejstvo prašine na organizam može biti
toksično, ukoliko se radi o rastvorljivim prašinama kao što su arsen, olovo i druge agresivne
materije. Dakle, U zavisnosti od vrste prašine, nastaju razna oboljenja.

Duže izlaganje cementnoj prašini može izazvati trenutnu ili odloženu iritaciju očiju,
isušivanje i pucanje kože, iritaciju gornjih respiratornih puteva, a može doći i do alkalnih
opekotina.

Kontakt sa očima: Prašina može izazvati trenutnu ili odloženu iritaciju ili upalu rožnjače.
Kontakt sa velikom količinom cementne prašine može da prouzrokuje efekte od umerene
iritacije očiju do alkalnih opekotina.

Kontakt sa kožom: Kontakt sa suvim cementom, može izazvati isušivanje kože sa

posledicama iritacije. Kontakt vlažne kože sa suvim cemenom i suve kože sa vlažnim
cemenom može prouzrokovati pucanje kože, dok duži kontakt može prouzrokovati i alkalne
opekotine. Retko se može pojaviti i alergijska reakcija usled kontakta sa cementom . Reakcija
može biti ispoljena u različitim oblicima, od blagog osipa do jače iritacije.
Kontaktni alergijski dermatitis (ekcem) izazvan je alergijskom reakcijom osobe na supstance
koje dolaze u kontakt sa kožom. Kod ljudi koje su preosjetljivi, ovi kontaktni alergeni izazivaju
svrab, crvenilo, sitne mjehuriće, a kasnije i perutanje kože. U akutnoj fazi dermatitisa, koža
postaje crvena i otečena, izrazito svrbi i na njoj se pojavljuju sitni mjehurići koji pucaju,
stvaraju se kraste i bijele naslage koje se ljušte
Jedina efikasna mera da se izbegnu povrede kože ili oboljenja je smanjenje ili eliminisanje
kontakta kože i cementa ).

Udisanje: Udisanje cementne prašine može izazvati iritaciju sluzokože nosa, grla i gornjih
respiratornih puteva.

Gutanje: Interna nelagodnost ili ozbiljnije posledice mogu biti izazvane gutanjem veće
količine proizvoda.

Zaštita i mjere opreza

Potencijalni štetni efekti na zdravlje ljudi mogu da variraju u zavisnosti od trajanja i stepena
izloženosti. Da bi se smanjile ili eliminisale opasnosti po zdravlje ljudi u vezi sa ovim
proizvodom, potrebno je koristiti kontrole izloženosti ili pojedinačne mere zaštite,

Za većinu vrsta prašine, uključujući štetne prašine, granične vrijednosti izlaganja utvrđene su
propisima o zaštiti zdravlja i sigurnosti.
Međutim, budući da u većini slučajeva vjerojatno nećete moći kontrolirati izvor prašine,
morate poduzeti sve mjere opreza kako biste umanjili rizike. Morate:

 koristiti se aparatom za disanje ili maskom za lice

 ograničiti izlaganje prašinama
 redovito obavljati zdravstvene preglede
 smjesta napustiti kontaminirano područje ako osjetite bilo kakve trenutačne simptome.

Zaštita disajnih organa: Ukoliko su sprovedene sve inženjerske mere kontrole ne zahteva se
dodatna zaštita disajnih organa. U suprotnom, zahteva se upotreba odgovarajućih respiratora
koji će obezbediti da izloženost osoblja cementnoj prašini bude niža od maksimalno
dozvoljenih.

Zaštita kože: Upotreba odgovarajućih zaštitnih rukavica, zaštitne obuće i odeće, otporne na
vodu koje će onemogućiti kontakt portland cementa sa kožom. Ne koristiti zaštitne kreme
umesto vodonepropusnih rukavica. Odeću i zaštitnu opremu zasićenu vlažnom cementnom
prašinom skinuti i odmah, bez odlaganja oprati izložene površine kože.

Zaštita očiju: Upotreba zaštitnih naočara sa bočnom zaštitom, koja će onemogućiti kontakt
prašine sa očima.