Ortoze – to je naziv za niz različitih pomagala, kojima je zajednički cilj, da ponovo uspostave

ili djelimično povrate izgubljenu funkciju i da spriječe nastanak teže invalidnosti, kroz
sprečavanje kontraktura i deformacija zglobova. Kod ortoze je ekstremitet prisutan.
Cilj upotrebe ortoza je povečanje kvaliteta života osoba sa onesposobljenjem.
Uzroci nastanka onesposobljenja su: kongenitalne malformacije, povrede koje su dovele do
različite nesposobnosti (od kontraktura i razlićitih deformiteta do nepokretnosti), progresivne
reumatološke i neurološke bolesti. Ortoze se koriste u prevenciji i u terapiji (rasterećenje
inflamiranog zgloba). Materijali za izradu ortoza su: koža, plastični materujali, metal.
Ortoze služe za: korigovanje deformiteta, smanjenje bola, fiksiranje nestabilnog dijela tijela,
kao pomoć pri kretanju, kao pomoć pri obavljanju aktivnosti dnevnog života, kao pomoć pri
radu u kući, kao pomoć pri radu na radnom mjestu. Podjela ortoza može biti različita prema
funkciji kao i prema mjestu aplikacije. Dijele se na: I. Terapijska pomagala II. Pomagala za
kretanje III. Pomagala u obavljanju aktivnosti dnevnog života (ADŽ) IV. Pomagala u kući i
na poslu. I. TERAPIJSKA POMAGALA: 1. Aparati-ortoze za gornje i donje ekstremitete 2.
Ortoze za kičmeni stub (okovratnici, korzeti) 3. Splintovi 4. Ortopedska obuća. Aparati se
sastoje od šina, mehaničkih zglobova i poprečnih traka za fiksiranje na ekstremitet. Koriste se
u slučajevima: zamjene funkcija oduzete muskulature, sprečavanje kontraktura i deformacija
zglobova, korekcije postojeće kontrakture, rasterećenja oboljelog nosećeg zgloba. Ortoze za
kičmeni stub - spinalne ortoze- Koriste se da: smanje bol, da zaštite kičmu od daljeg
povređivanja, da koriguju deformitete i preveniraju dalje deformacije i da pomažu oslabljenim
mišićima. Njihov negativan efekat je, što mogu dovesti do mišićne atrofije. Zadatak
spinalnih ortoza je da vrše: imobilizaciju kičmenog stuba, rasterečenje kičmenog stuba,
korekciju deformacija kičmenog stuba i grudnog koša (kod skolioza). Prema lokalizaciji
postoji više tipova ortoza, a nazivaju se okovratnici i korzeti. Splintovi su pomagala koja
imaju istu namjenu kao i aparati i služe: za zaštitu inflamiranih zglobova od istezanja, za
podupiranje oduzetog dijela ekstremiteta, za sprečavanje kontraktura kod mlitave oduzetosti,
za zaštita od bola, za zamjena nekih funkcija šake. Ortopedska obuća predstavlja značajno
ortotsko pomagalo, koje se prilagođava stopalu, izmjenjenom iz različitih razloga. Ona
predstavlja i sastavni dio aparata za donje ekstremitete, odnosno proteza za donje
ekstremitete. Ortopedska obuća obezbjeđuje: korekciju deformacije stopala, posebno
svodova, hod kod bolnog stopala, korekciju dužine ekstremiteta, hod kod teških deformacija.
II. Pomagala za kretanje- Olakšavaju ili omogućavaju hod, kod osoba kod kojih je došlo do
oštečenja funkcija donjih ekstremiteta. U pomagala za kretanje spadaju: štap, štake,
hodalica, kolica. Štap služi za sigurnost pri hodu i za rasterečenje ekstremiteta. Koristi se
najčešće kod: teških slučajeva degenerativnih oboljenja kuka i koljena, oduzetosti nakon
cerebrovaskularnog insulta, stanja nakon trauma. Štake Služe za: omogučavanje hoda kod
oduzete muskulature, uz ili bez nošenja aparata za donje ekstremitete, rasterečenje zglobova
na donjim ekstremitetima koji su oštečeni zbog reumatskih bolesti ili trauma, ugradnje
endoproteze kuka ili koljena, kod amputacije jedne noge itd. Štake mogu biti podpazušne i
dolakatne, zavisno od toga da li im je oslonac u potpazušnoj jami ili ispod lakta sa stražnje
strane. Hod sa štakama može biti: dvotaktni (desna štaka i lijeva noga istovremeno, lijeva
štaka i desna noga).) trotaktni (obe štake i jedna noga-slabija) četvorotaktni (npr.desna noga,
lijeva štaka i obratno) hod njihanjem (do štaka ili kroz štake-hod paraplegičara).
Hodalica ili dubak se koristi za sigurniji hod ako su obe noge oštečene kod: Neuroloških,
Teških reumatoloških bolesnika, Starijih ljudi sa poremečajem ravnoteže i Djece. Invalidska
kolica Ona služe za potpunu zamjenu hoda. Koriste se kod: potpune ili vrlo teške oduzetosti
(paraplegije, kvadriplegije, hemiplegije, teške parapareze), teških povreda, teških reumatskih
bolesnika, psihijatrijskih bolesnika, jako starih ljudi sa izraženom aterosklerozom. III.
POMAGALA U OBAVLJANJU AKTIVNOSTI DNEVNOG ŽIVOTA - Omogučavaju i
olakšavaju izvođenje raznih aktivnosti dnevnog života i time doprinose večoj samostalnosti
bolesnika. Broj ovih pomagala i njihova vrsta se svakim danom povečavaju i plod su
maštovitosti konstruktora. Moraju biti praktična, udobna, od jednostavnog materijala i jeftina.
Aktivnosti koje su neophodne da se u svakodnevnom životu obavljaju su: umivanje,
pranje zuba, češljanje, oblačenje, hranjenje, korištenje sredstava prevoza. IV. POMAGALA I
TEHNIČKE OLAKŠICE U KUĆI I NA RADNOM MJESTU - Kućni posao je
najvjerovatnije najstariji posao u istoriji čovječanstva i uključuje veliki broj osoba, koji se
njime bave. Brojne bolesti dovode do nesposobnosti u njegovom obavljanju. To su:
reumatske bolesti, srčane bolesti, stanja poslije cerebrovaskularnog insulta, teške povrede
ekstremiteta, urođene anomalije na ekstremitetima.

PROTEZE Služe kao zamjena dijela tijela: Za donje ili gornje ekstremitete, Za zamjenu
zgloba (endoproteza), Za zamjenu drugih organa (Zubi, oči, dojke).

Skolioza je lateralna devijacija (iskrivljenje) kičme, koja može istovremeno nastati na

nekoliko nivoa i ima slijedeće karakteristike: Lateralni nagib/ inklinacija kičme, Rotacija
jednog ili više pršljenova u odnosu jedan na drugog, Torzija tijela pršljena, Stvaranje rebarne
grbe (prividna kifoza), Promjena fiziološke sagitalne krivine kičme, Smanjenje dužine trupa,
Skoliotične krivine koje se mogu posmatrati kao strukturalne ili funkcionalne.
Nestrukturalna skolioza : lateralna krivina kičme bez rotacije pršljenova koja se može
korigovati. Krivina je fleksibilna I nestaje prilikom lateralnog savijanja trupa. Strukturalna
skolioza: to je lateralna krivina kičme sa rotacijom tijela pršljenova koja se ne može
korigovati. Ovo rezultira velikim izbočenjem rebara na konveksitetu torakalnih krivina I
poprečnih nastavka lumbalnih krivina. Mogu biti dvije ili više strukturalnih krivina kičme, a
prva koja se pojavi naziva se primarnom krivinom. Primarna krivina: je veća krivina sa
većim zakrivljenjem. Sekundarna krivina: to su krivine sa manjim zakrivljenjem koje
nastaju iznad ili ispod primarne krivine, kako bi održale normalnu osovinu tijela.
Kompenzirana skolioza (uravnotežena): za krivina se kaže da je kompenzirana ako su ramena
postavljena direktno iznad pelvisa. A to je moguće zahvaljujući kompenzatornim krivinama.
Nekompenzirane skolioze (neuravnotežana): kada je veća krivina veća od zbira
kompenzatornih krivina, u tom slučaju za krivinu kažemo da je nekompezirana. U slučaju
većeg stepena krivine ramena nisu u nivou sa pelvisom zbog čega postoji lateralni pomak
trupa. STRUKTURALNE SKOLIOZE A. Idiopatske skolioze: Najčešće su nasljedne. To je
najuobičajnija grupa skolioza. Zavisno u kojem dobu se javljaju, razlikujemo tri slijedeća tipa:
Infantilne: prije 3 godine Juvenilne: od 3 do 10 godine Adolescentne: od 10 do završetka
rasta. B. Kongenitalne skolioze: nastaju kao rezultat promjene pršljenova tokom
embrionalnog perioda. Tipovi: Klinasti pršljenovi, Hemivertebra, Polusrasli prsljenovi
Obostrano srasli prsljenovi. Defekti formiranja pršljenova: Klinasti pršljenovi,Hemivertebra
Defekti dijeljenja pršljenova: Jednostrano (polusrasli pršljenovi) Obostrano (potpuno srasli
pršljenovi). C. Neuropatske skolioze: Nastaju zajedno sa drugim patologijama donjeg I
gornjeg motornog neurona. Cerebralna paraliza, Poliomielitis, Mijelomeningokela,
Paraplegija. D. Miopatske skolioze: Hipotonija, Arthrogryposis, Mišićna distrofija,
Reumatoidni artritis.

KOŠTANA ZRELOST Da bi smo znali koštanu zrelost svakog pacijenta koristimo različite
radiološke parametre. Koštana starost: odredjuje se RTG snimkom lijeve šake. Iliakalna
epifiza: osifikacija illiakalne krijeste počinje sa prednje gornje iliakalne bodlje (SIAS) I
pomjera se prema straga. Kada osifikacija epifize dostigne stražnju gornju iliakalnu bodlju
(SIPS) ona sraste sa ilium-om. Ovaj momenat se podudara sa završetkom razvoja skeleta. Da
bi smo izmjerili stepen posteriornog pomjeranja iliakalne epifize, iliakalna kresta se dijeli na
četiri dijela I ovo se naziva Risser-ov znak. 1- 25% osifikacije iliakalne kreste. 2- 50% 3-
75% 4- 100% kada osifikacija dostigne stražnju gornju iliakalnu bodlju 5- kada je epifiza
srasla sa ostatkom illiakalne kosti.

Vježbe koje se primjenjuju u tretmanu skolioza su: za pojačanu mobilnost kičme, aktivno
i pasivno istezanje, za aktivno jačanje leđnih ekstenzora, za korekciju lordoze i kifoze, za
istezanje mišića fleksora zadnje lože natkoljenica, za istezanje mišića adduktora natkoljenice,
za jačanje trbušne muskulature, vježbe disanja, posturalne vježbe-vježbe stava i oblikovanja
(postizanje elastičnosti poktreta svih dijelova tijela).

Kifoza je deformacija kičmenog stuba u vidu povećanja fiziološke krivine grudnog dijela
kičme u sagitalnoj ravni prema nazad. Može biti lokalizovana na torakolumbalnom prelazu ili
proširena na torakalni i lumbalni segment. Naglašena leđna krivina može da bude:
ravnomjerna sačinjena od više pršljenova, kada se naziva „obla leđa“, ili oštrougla sa
stapanjem 1-2 pršljenska tela, kada se naziva grba - gibus. Kičma odraslog čovjeka ima
fiziološku cervikalnu lordozu, torakalnu kifozu, lumbalnu lordozu i sakralnu kifozu. Osnovna
tri razloga nastanka ovih deformacija su: insuficijencija leđnih mišića, refleksni spazam
kod bola na području kičme koja izaziva kifozu i cilju smanjenja bolova, promjena na
korpusima i ligamentima koji uzrokuju sniženje prednjeg dijela kičme. Anatomske strukture
kičme mogu se podijeliti na prednje i zadnje elemente. Tijelo pršljena i sve strukture koje se
nalaze ispred zadnjeg longitudinalnog ligamenta ubrajamo u prednje elemente, a sve strukture
(lukovi pršljena s nastavcima) smještene iza njega u zadnje elemente kičmenog-stuba. U
biomehanici torakalne kifoze: zadnji elementi kičme podnose tenzione sile i predstavljaju
suspenzioni aparat, prednji elementi kičme nalaze pod kompresijom i predstavljaju potporni
stub torakalne kičme. Za procjenu torakalne kifoze značajna su tri faktora, i to: veličina i
trajanje opterećenja kičme (tjelesna težina), veličina angulacije u svakom određenom
trenutku, asimetrično opterećenje na ploče rasta tijela pršljena tokom rasta djeteta. Razni
uzroci nastanka kifoza se mogu podijeliti na položajne (posturalne) i strukturalne. Položajne
kifoze mogu se naći u svakom životnom dobu i povezane su sa lošim držanjem. Nepodesne
stolice i klupe, pogrbljenost pri sjedenju, pri čitanju ili manuelnom radu. One se voljno mogu
ispraviti, a izgube se pri ležanju na trbuhu. Strukturalne kifoze kod djece se mogu razviti na
bazi rahitisa ili usljed slabosti mišića ekstenzora kičme (hipotonija), usljed brzog rastenja ili
poslije preležanih iznuravajućih bolesti.
Kod adolescenata okrugla leđa su posljedica osteohondroze, u starijih senilnih, usled
osteoporoze, ili je uzrok osteomalacija, ankilopoetički spondilitis. Kifoze se prema uzroku i
vremenu javljanja mogu podijeliti na: posturalne kifoze (kifotično držanje), adolescentna
kifoza (M. Scheuermann), kongenitalne kifoze, neuromuskularne kifoze, kifoze pri
mijelomeningokelama, traumatske kifoze, kifoze poslije hirurških zahvata (poslije
laminektomije), postradijacione kifoze, metaboličke kifoze, kifoze pri skeletnim displazijama,
kifoze pri kolagenozama, kifoze pri tumorima kičmenog stuba, kifoze pri upalama kičmenog
stuba. Funkcionalna procjena-Kifotično loše držanje karakterišu sljedeći znaci: glava
savijena unaprijed ispred linije vertikale, ramena pomjerena unaprijed, pojačana pogrbljenost
u leđnom predjelu, uvučen grudni koš, lopatice istaknute i odvojene od kičmenog stuba,
ispupčen i mlitav trbuh, koljena lako savijena i pomjerena unaprijed u cjelini, stopala su često
insuficijentna. Funkcionalne kifoze (kifotična držanja) ne pripadaju strukturalnim
deformacijama, kičme, jer se ne radi o fiksiranom rigidnom deformitetu, već o anomaliji
držanja tijela koja je fleksibilna (ili vlabava) i koja se promjenom položaja tijela voljnom
kontrakcijom muskulature da korigovati. Klasifikacija držanja po dobi: juvenilno držanje do
9. godine života, adolescentno od 9. do 17. godine života, držanje odraslog čovjeka od 17. do
59. Godine, senilno držanje preko 60 godina. Scheuermannova kifoza je fiksirana arkualna
kifoza, za koju je svojstvena klinasta deformacija tri do pet pršljena. Radiološki kriterijumi za
postojanje ove kifoze su : nepravilne vertebralne pokrovne ploče, suženje interventerbarlnog
prostora, prisustvo jednog ili više pršljenova uklinjenih za 5º ili više, povećanje torakalne
kifoze iznad 40º.