The Black Duke’s Prize

by
Suzanne Enoch

prijevod sa engleskoga
SUZANNE ENOCH
Za moje sestre, Nancy i Cheryl, za beskrajno čitanje i smijanje na pravim
mjestima.
Dugujem vam svakoj četvrtinu.
 1

Jedna stvar je sanjati o tome da je dama u nevolji, nedavno je shvatila Katherine

Ralston, a sasvim druga kad se u njoj nađe. Posebno je zabrinjavajuće, što
bijelog viteza, koji nikada ne razočara i uvijek se pravovremeno pojavi u svijetu
fikcije, ovdje nigdje nije bilo. Morat će se sama snaći, pa iako se već naviknula
na tu ideju, to okolnosti nije činilo nimalo ugodnijim ili utješnijim.
„... pa, vidite, to je već učinjeno, draga moja. Put je plaćen još prije tjedan
dana.“ Simon Ralston nakratko je podigao pogled s papira koje je prevrtao
preko stola od tamnog mahagonija, koji je pripadao njegovom pokojnom bratu,
a zatim ponovno spustio glavu kad Kate nije odgovorila. „Sve je sređeno“,
nastavio je nakon nekoliko trenutaka.
„Ne idem“, gunđala je Kate, očiju usredotočenih na tepih s ružičastim
uzorkom na kojem se igrala kao dijete i stisnula šake, da se ne bi našla u
iskušenju učiniti ono o čemu je upravo razmišljala, „Ovo je moj dom.“
„Pa, draga moja ja sam ti skrbnik, kako je odredio tvoj dragi otac, a ovo je
sljedeće dvije godine moje, pa ću time upravljati onako kako smatram
prikladnim, hvala ti mnogo. I nećeš imati nikakvo pravo glasa, mlada
gospođice, jer ideš u London, na ljubazni poziv tvojih kumova.“
Kako ljubazno i zgodno, pomisli gorko Katherine. Čim ode, stric Simon
će vjerojatno prodati Crestley Hall, dio po dio, i zadržati zaradu. Nikada nije
voljela mlađeg brata svoga oca, a u mjesecima nakon majčine smrti njezina se
odbojnost produbila do mržnje. Nije mogla zamisliti što je oca natjeralo da
Simona proglasi njezinim skrbnikom do dvadeset i drugog rođendana, iako je
u to vrijeme izgledala apsurdna pomisao da će Sir Richard Ralston poginuti u
nesreći kočije, a njegova žena, Anne, umrijeti od upale pluća dvije godine
kasnije. Sada je, međutim, Katherine postala svjesna, da su se njezin dom i život
našli u rukama čovjeka koji će ih prodati ili prokockati.
Nije čak ni izgledao poput ostalih Ralstonovih, razmišljala je dok je zurila
u oštru smeđu kosu na njegovoj glavi, jedini dio koji je mogla vidjeti u ovom
trenutku, dok je nastavio premetati papire. I Kate i njezin otac imali su jednako
lijepu put i valovitu crnu kosu kao i svi ostali Ralstoni za koje je čula. Kosa joj
se spuštala do struka kad ju je raspustila.
Jedina zajednička osobina koju su imali Simon i njezin otac, bile su smeđe
oči, tako nježne i dobroćudne u njezina oca i tako tvrde u brata. Ona je,
zahvalno je pomislila, naslijedila plave oči majčinih irskih predaka, a nedostatak
sličnosti između nje i strica Simona postao je nešto utješno u posljednje vrijeme.
Što je manje zajedničkog dijelila s njim, to joj je bilo draže.
„Najbolje da se odeš duriti na kat i dovršiš pakiranje, jer ne želim doživjeti
još jedan ispad te tvoje proklete naravi. Kočija kreće odmah ujutro, čim svane.“
Simon Ralston je ovaj put nije ni pogledao.
Nakon trenutka namjerne neposlušnosti ustala je i izašla iz sobe. Nekoliko
puta su se svađali oko njezina odlaska tijekom proteklog tjedna i znala je da
ništa što kaže neće to promijeniti. Stoga je dovršila pakiranje ono malo stvari.
Poslali su je s onim što je mogla nositi, a ona je više nego sumnjala u stričevu
riječ da će ostatak njezinih „potrepština“, stići za njom u London.
Većina sluga bila je otpuštena tijekom devet mjeseci od dolaska njezina
strica. Prisilni egzodus počeo je čim joj je majka postala suviše bolesna da bi
primijetila, a Katherine je bila previše zabrinuta zbog lošeg zdravlja Lady Anne
da je obavijesti što se događa. Te noći kuća se činila čak i tišom nego obično i
pitala se da li njezina mrtva praznina pritišće strica kao što pritišće nju. Nadala
se da je tako, ali nakon kratkog razmišljanja zaključila je da on to ne primjećuje.
Već je jednom bila u Londonu, kad je bila predstavljena u društvu prije
dvije godine. Smrt njezina oca okončala je njenu sezonu nakon samo dva tjedna
i nije ju bilo briga hoće li se ikad nastaviti. Trenutni razlog za njezin odlazak,
kao što je njezin stric jasno rekao, bio je da ode s Crestleyja. Na trenutak se
pitala je li nekako dogovorio poziv koji je prije mjesec dana stigao od njezinih
kumova, baruna i barunice od Clareya, najdražih prijatelja njezine majke, ali je
brzo odgurnula tu misao. Pomisao da, čak i na trenutak, netko poput strica
Simona može manipulirati lordom Nevilleom ili lady Alison bila je nezamisliva,
čak i nekome poput nje s prilično bujnom maštom.
Timms, jedan od nekoliko preostalih članova osoblja, pokucao je na vrata
sljedećeg jutra da odnese prtljagu dolje. Stari batler podigne dvije torbe i okrene
se prema vratima, a onda se zaustavi i pročisti grlo. „Gospođice Kate?“
„Da, Timms?“ odgovorila je, nevoljko okrećući pogled od onoga što bi joj
mogao biti posljednji pogled s prozora na propale vrtove, livadu i šumu u
daljini.
„Čuvajte se, gospođice.“
„Hvala, Timms“, odgovorila je, prisiljavajući se na osmijeh. U prizemlju
je zatekla strica koji je čekao pokraj ulaznih vrata, a njezin duh je još više
potonuo. Nadala se da neće ustati rano. Nije htjela da posljednji pogled na
Crestley Hall uključi i njega. Međutim, činilo se da ga se ne može izbjeći, pa
iako je prošla pored njega bez ijedne riječi, okrenuo se i pošao za njom van i
niza stube do fijakera koji je čekao.
Zaustavila se i okrenula prema njemu, želeći da je naslijedila nešto očeve
visine. „Ako i jedan komad namještaja, jedan svijećnjak, jedna šalica za čaj bude
uklonjena iz Crestley Halla u mojoj odsutnosti, naplatit ću to odravši vam kožu
očevim mačem.“
„Barun i barunica misle o tebi kao o dobroj djevojci Kate i možda bih se
čak mogli raspitati i pokušati ti pronaći muža, ako itko bude želio goropadnicu
poput tebe.“ Pokazao je prstom na nju. „Crestley Hall je daleko od Londona, a
London je loše mjesto za sve kao što si ti. Pazi se.“
Katherine je na trenutak zurila u njega, a iznenadna nelagoda nadjačala je
gnjev i ljutnju zbog njegove uvrede. Ako su njegove zaključne riječi
predstavljale prijetnju, to je bio prvi put da ju je otvoreno navalio na nju. Nešto
je naumio.
Timms ju je otpratio do kočije. Kočija će je odvesti u gostionicu Red Boar
Inn, gdje bi trebala presjesti na poštansku kočiju za London. Osvrnula se dok
su dugim prilaznom putem napuštali Crestley. Već su se primjećivali znakovi
zapuštenosti nakon stričevog preuzimanja posjeda. A, Simon Ralston stajao je
u podnožju stepeništa, promatrajući kako nestaje s vidokruga. Što god da je
planirao, ona će se vratiti i uzeti što je njezino.
 2

„Još jedna ruka, Sommesby“, reče Francis DuPres, nagnuvši se naprijed i

ukopavši jagodice prstiju u drveni stol.
Nicholas Varon, vojvoda od Sommesbyja, nedirnut molbom, nastavio se
odmicati od stola za igru i ustao. „Žao mi je, gospodo, ali unatoč glasinama koje
govore suprotno, povremeno čak i meni treba san.“
„Spavanje nema nikakve veze s vašim dobitkom i odlaskom.“
„Ne, ne vjerujem da ima.“ Njegove sive oči fiksirale su DuPresove blizu
postavljene smeđe; izvadio je čip iz hrpe i dobacio ga drugom čovjeku, ne
trudeći se provjeriti njegovu vrijednost. „Moji komplimenti.“
Pored njega Thomas Elder, vikont od Sheresforda, nasmijao se. „Prestani
se žaliti, DuPres. Taj čip vrijedi više nego sve tvoje pobjede cijelu večer.“ Skupio
je u šake ono što je ostalo nakon njegovih večerašnjih gubitaka. „Je li koji od tih
za mene?“ upitao je, pokazujući na veliku hrpu ispred Nicholasa.
Prigušivši zijevanje koje nije bilo u potpunosti glumljeno, Nicholas je
pozvao jednog od službenika da to unovči. „Nema šanse, Thomas“, uzvratio je
s osmijehom. „I nadam se da će to poslužiti da te odvrati od trošenja novca na
onu smeđu ragu koju imaš.“ Izravnao je kravatu s crnom iglom od oniksa, a
onda je s rukava crnog kaputa otresao zamišljenu mrvicu prašine.
„Mislim da je nema šanse prilično točan opis večeri“, komentirao je
DuPres.
Nicholas se ukočio. „Želite li objasniti tu primjedbu?“ rekao je tiho,
pitajući se je li na putu da postavi rekord za nevolje ove sezone. Dva dana prije
toga, prilično se spektakularno razišao s iznimno zavodljivom Josette Bettreaux,
a sada i ovo. Sezona je tek počela, noći u Whiteu i dalje su prolazile sporo i
lijeno. DuPres je bio nepoželjan suigrač u prijateljskoj igri fara1, a sada se iz
nekog razloga činilo da želi provjeriti glasine o Varonovom crnom
temperamentu. Nicholas je bio više nego spreman učiniti mu uslugu.

1
Kartaška igra porijeklom iz Francuske.
 „Znate o čemu govorim.“ Francis DuPres je ustao, očito pretjerano
samopouzdan ili dovoljno pijan da postavi to pitanje.
„Ne budi budala.“ Kapetan Reg Hillary, drugi od četiri sina u plodnoj
obitelji Hillary, stavio je ruku na DuPresovo rame i pokušao ga gurnuti natrag
u njegovo sjedalo.
Kad je DuPres ostao stajati, Nicholas je ponovno spustio rukavice i
naslonio zglobove na stol. „Onda me optužite“, promrmljao je. Oni koji su ga
poznavali prepoznali bi znakove opasnosti u tihom glasu i sivim očima koje su
sada bljeskale smaragdnim sjajem. Thomas je to shvatio, jer se odmaknuo od
stola. Reg koji je stajao s druge Francisove strane također se sklonio. Zvuk u
prepunoj dvorani za kockanje, zamro je dok su se ostali gosti okretali da vide
uzbudljivi prizor. DuPres je problijedio, ali je ostao stajati.
„Jedva si cijelu večer izgubio ruku, Sommesby“, zacvilio je mali čovjek.
Pogledao je uokolo i shvatio da svi zure u njega. „Ne vidim zašto bi se itko
trebao iznenaditi.“ Ponovno je pogledao Nicholasa. „Svatko zna vašu repu...“
Ostatak rečenice izgubio se kad mu je Nicholas zabio šaku u lice. DuPres
je odletio unatrag preko svoje stolice, udario u stol iza sebe i završio na podu sa
sadržajem nekoliko pića koja su se izlila preko kaputa i zlatnog prsluka.
Vjerojatno nije bio svjestan posljedica pada, jer je očito bio u nesvijesti, a tračak
krvi koji mu je curio s usne učinio je da njegovo, ionako blijedo lice, izgleda još
bljeđe.
„Prokletstvo“, promrmljao je Thomas s nečim poput strahopoštovanja u
glasu dok je gledao DuPressovo savijeno tijelo. „Jedan udarac.“
Nicholas je pogledao po sobi, suženih očiju.
Nitko drugi nije mu se želio suprotstaviti. Dok je gledao poznanike kako
ga oprezno promatraju, mračni, cinični osmijeh dotaknuo mu je usne. Osim
ako nije pogrešno procijenio, što je rijetko činio, nitko ga neko vrijeme neće
optužiti ni za što.
Dobacio je čip velike vrijednosti nervoznom upravitelju kluba,
promatrajući kako se čovjekov izraz razvedrava, a zatim još jedan na DuPresova
prsa. „Trebao bi pokriti troškove zamjene te krpe“, promrmljao je. Kad se
okrenuo, Thomas ga je slijedio.
Ostali gosti Whitea maknuli su se u stranu, a onda su on i Thomas izašli
na hladni zrak. Njegova je rezidencija bila udaljena samo nekoliko minuta hoda
pa je mahnuo svom kočijašu, odlučivši da će radije hodati, zbog raspoloženja u
kojem je bio i znatne količine alkohola koju je popio. Vikont je oklijevao na
trenutak, prije nego je krenuo za njim.
„Nisi to trebao učiniti“, komentirao je Sheresford, stavljajući ruke pod
pazuha svojeg tamno smeđeg kratkog kaputa.
„Zar nisam?“ Nicholas je odgovorio.
„DuPres se možda ponašao kao budala, Nick, ali on je lukava sorta. Sad si
ga dvaput uvrijedio.“
„Nije izgledao tako lukavo dok je ležao tamo na podu.“ Nicholas je
pogledao mlađeg muškarca. „A ja mu neću dopustiti da se izvuče nakon onog
što je rekao o meni.“
„On sebe smatra tako savršenim da mu nema ravna. Sada mu se svi
smiju.“
„On je kicoš s toliko osjećaja za modu, koliko ja imam vještine s iglom.“
Smijuljeći se, Thomas je stavio ruku na Nicholasovo rame.
„Čuo sam da si zakrpao poderotinu ili dvije kad je bilo hitno.“ Spustio je
pogled na Nicholasov sjajni kaput od najfinije tkanine. „Ne možemo svi biti ti“,
rekao je žalosno.
Ovaj put se Nicholas naglas nasmijao, premda je namjerno odlučio
pogrešno protumačiti vikontovu primjedbu. „Hvala Luciferu na tome.“
„Bah“, ispljunuo je Thomas. „Ne znam zašto se gnjavim.“
„Ni ja“, uzvrati Nicholas i nastavi svoju dugu šetnju. „Ne sjećam se da sam
te ikada ohrabrivao.“
„Zašto me povremeno ne poslušaš?“ Thomas je nastavio, iako se nije
pomaknuo i pošao za njim.
„Trenutno nisam angažirao savjest, Thomas, ali javit ću ti ako to učinim“,
rekao je preko ramena, ne trudeći se usporiti.
 „Napravio si neprijatelja od DuPresa, Nick. Budi oprezan.“ Ovaj put ga je
Nicholas potpuno ignorirao.
„Proklet bio, Varon“, viknuo je Thomas i okrenuo se svom kočijašu.
„Prekasno“, uzvratio je Nicholas ispod glasa i nastavio sam kroz mrak.

Nicholas je sljedećeg jutra ustao ranije nego što mu je bilo drago; probudilo ga
je lupanje u lubanji i glasno prepiranje dvojice kočijaša koji su se očito sudarili
dolje na ulici. Pozvao je svog sobara i odjenuo se, a zatim se spustio dolje na
šalicu čaja.
Zvuk otvaranja ulaznih vrata dopro je do njegovih ušiju dok je sjedao u
stolicu u svojoj radnoj sobi kako bi pregledao poštu od prethodnog dana i
napisao ispriku za većinu pozivnica koje je primio. Nakratko se pitao koliko bi
domaćica željelo da ih nisu poslale nakon što su čule za drugi skandal koji je
izazvao. Činilo se, međutim, da što je spektakl bio gori, to je on dobivao više
pozivnica. S uzdahom je podigao pogled na sat na kaminu. Devet sati ujutro
petog dana sezone, a on je opet bio sramota za obiteljsko ime.
„Nicky, ti si sramota.“
Nicholas se okrenuo i pogledao malu, tamnokosu ženu koja je stajala na
vratima. Julia Varon je jutros, kao i uvijek, bila lijepo odjevena, u
svijetlozelenom muslinu koji je naglašavao smaragdni sjaj njezinih tamnosivih
očiju. „Izgledaš privlačno, mama“, odgovorio je, ustajući.
Ona mu mahne rukom. „Privlačnost je za one lijepe mlade stvari koje
uzrokuju toliko jada. Vjerujem da sam sazrela do te mjere da sam ono što
nazivaju ‘elegantnom’.“
„Izgledaš elegantno, mama“, reče Nicholas, nasmiješivši se na način koji
je postao poznat po tome što je tjerao srca da počnu treperiti.
„Mon dieu, Nicky, hoćeš li ikada prerasti tu želju da izazivaš nevolje?“
Natočila je šalicu čaja s pladnja koji se magično pojavio gotovo istodobno s
njezinim dolaskom i sjela na jednu od stolica pored kamina.
„Ovaj put nisam izazvao nevolju“, odvrati on, nagnuvši se preko naslona
stolca da je poljubi u obraz. „Samo sam branio prezime.“
 „A Josette Bettreaux?“
Nicholas se uspravi i okrene prema prozoru. „Ni to nije bila moja krivnja.“
„Ne?“
„Ne. Nisam je poslao da nađe školarca i potakne ga da puca u mene. To je
bila njezina ideja.“ Zapravo, da je znao kakvu je zavjeru ta lukava žena zakuhala
da pokuša pobuditi njegovu ljubomoru te noći, ostao bi kod kuće.
Majka se namrštila i dodala malu čajnu žličicu šećera u čaj. „Malo je rano
za piće, zar ne?“
Spustio je pogled dolje i vidio da se počeo poigravati s bocom konjaka
pokraj sebe. Obično ga nije tako pogrešno shvaćala, ali vjerojatno je bila bijesna
na njega. „Još nešto?“ upitao je tiho, iznerviran i namjerno podigao bocu kako
bi si natočio piće. Progutao je gutljaj, zagledavši se u nju preko ruba čaše i
izazivao je da nastavi dalje komentirati.
„Taj DuPres, sad kad si ga ponizio, nećeš ga pozvati van i ubiti ga, zar ne?“
Premda je Julia Varon besprijekorno govorila engleski, još je uvijek nastojala
urediti svoje rečenice kao rođena Francuskinja. To nije značilo da ona ne može
biti izravna, i to do te mjere, da je svatko uključujući i Nicholasa nastojao da joj
udovolji.
„Sjećam se vremena kada si bila zabrinuta za moju dobrobit“, odgovorio
je.
„To je bilo onda kada si i ti bio zabrinut“, odgovorila je obmanjujućom
blagošću, ispijajući čaj.
„Mislim da je DuPres naučio svoju lekciju. A budući da sam ohrabrio
Josette da ode na odmor u Francusku, vjerujem da će i ona doživjeti
prosvjetljenje.“
„Mon dieu, ali, kako si uopće mogao izabrati nekog takvog? Ona uopće
nema časti.“
„Ne vjerujem da je to tema o kojoj se raspravlja s majkom.“ Iskapio je čašu
i napunio je, znajući da će je još više razdražiti.
„Netko mora s tobom razgovarati. Preplašio si i otjerao sve ostale čijim bi
savjetima mogao vjerovati.“
 Okrenuo se, podigavši obrvu s podrugljivim iznenađenjem. „Nisam
nikoga uplašio ni s čim.“
„Zaboravljaš, ja sam živjela s takvom naravi trideset godina, s tvojim
ocem. Znam kako je to. Kad si ljut imaš naviku plašiti ljude. I bojiš se vjerovati
onima kojima bi trebao.“
Sjedio je u fotelji nasuprot njoj i držao konjak. Umjesto da pije, zavrtio je
jantarnu tekućinu, proučavajući je na svjetlosti vatre. Znao je da ima takvu
narav i znao je, da je poput svog oca, obično koristi kao oružje kako bi ljude oko
sebe držao na udaljenosti.
„Nicky, možeš naći mnogo bolju od onih poput Josette Bettreaux“, tiho je
rekla njegova majka.
„Jesi li zato došla ovamo da mi ukažeš na moje grijehe i pokušaš me
oženiti?“ Nicholas je uzeo još jedan gutljaj, uživajući u laganom, osjećaju
žarenja dok je tekućina prolazila kroz njegovo grlo. „Tko je ovaj put? Vidio sam
te kako razgovaraš s markizom od Belninga neku večer, prije nego što je nastao
kaos. Je li to njezina simpatična kći – kako se zove, Azalea?“
„Althaea“, uzvratila je njegova majka. „Jesi li ikada razgovarao s njom?“
„Pokušao sam, prošle godine. Djevojče je izgledalo kao da će se
onesvijestiti.“
Julija je na trenutak izgledala zaokupljena svojim čajem. „Možeš li biti
malo manje – kako da kažem – zastrašujući“, odgovorila je naposljetku,
nesposobna da uguši osmijeh.
„Pa, ne bi želio naći ženu koja pada u nesvijest svaki put kad je pogledam.
Osim toga, u manje od jedne minute razgovora, vjerujem da smo pokrili sve što
smo imali zajedničko.“
Ovaj put majka se naglas nasmijala. Odjednom se uozbilji. „Imaš gotovo
trideset godina, Nicky. Kad?“ Julia je odmaknula šalicu i nagnula se naprijed u
stolici, zarobivši njegove tamno-sive oči svojima.
„Možda nikad“, odgovorio je, naglo ustao i krenuo prema prozoru, a
poznati niz pitanja izazvao je veću nelagodu nego obično. S vremena na vrijeme
razmišljao je o braku, ali brak, njegov temperament i stil života jednostavno
nisu bili ni na koji način kompatibilni. „Zar nikad nisi pomislila da bi učinio
društvu uslugu kad bi dopustio da Varonova crna narav nestane s lica zemlje?“
Vojvotkinja udova stajala je uz njegovih metar i devedeset visine,
uspravno, kao da nije bila puno niža od njega. „Da nikad više nisi to izgovorio,
Nicholase. Vrijeđaš sebe, vrijeđaš oca i vrijeđaš mene.“
Odmah je zažalio zbog tih riječi. Nije je namjeravao uvrijediti, ali je samo
pokušao izraziti ono što je u posljednje vrijeme sve snažnije osjećao. „Ti nemaš
crnu krv mama“, odgovorio je glatko.
„Zaljubila sam se u nju“, tiho je odgovorila.
Znao je da još uvijek duboko oplakuje Johna Varona, iako je prošlo već
gotovo osam godina otkako je njen suprug nestao. Nečujno je prešao udaljenost
između njih i nagnuo se nad njezinu ruku kako bi joj poljubio zglob.
„Pretpostavljam da bi London bio tužno mjesto bez nas“, priznao je. On i
njegov otac bili su previše slični kako bi se dobro slagali, ali bilo je trenutaka
kad mu je jako nedostajao stari vojvoda.
Kimnula je, nasmiješila se i čvrsto stisnula prste. „Molim te pokušaj izbjeći
Josette i DuPresa neko vrijeme, hoćeš li?“
„Ne“, odgovorio je oslobađajući ruku. „Neću se sakrivati od te žene niti
od te budale.“ Pogled joj se zamračio, a on je nastavio bez stanke. „Ako me žele
izbjeći, neću ih tražiti.“
Opet je kimnula. „Hvala ti, Nicky.“
Elegantno se naklonio, a zatim ponovno sjeo. „Znaš dobro kao i ja, ako to
nije jedno od njih dvoje, bit će netko drugi. Tako je uvijek. Naljutiti ljude je
jedan od mojih glavnih talenata.“
„Ne bi trebao toliko vježbati“, odgovorila je.
 3

Katherine je stajala i gledala Hampton House. Bio je velik kao Crestley, a njezini
kumovi posjedovali su i veliko imanje Clarey, nekoliko dana vožnje zapadnije.
Nije imala pojma zašto bi željeli da ona ostane s njima. Naglo joj je palo na
pamet da oni možda čak i nisu u gradu. Nije bila sigurna da li im je stric poslao
točan datum njenog dolaska ili ne, a kako se nadala da će nekako izbjeći dolazak
u London, ni ona ih nije obavijestila. Možda su digli ruke od nje i otišli na neko
od njihovih egzotičnih putovanja.
Pa, to neće saznati čekajući na ulici. Podigla je svoje teške kovčege,
uspravila ramena i otišla do ulaznih vrata. Spustivši jednu torbu, ispružila je
ruku i čvrsto zamahnula komplicirano izrađenom mesinganom alkom prema
vratima. Dok je zvuk još uvijek odjekivao, vrata su se otvorila. Shvatila je da
gleda najstrože, najuže lice koje je ikad vidjela.
„Da?“ batler je odmah upitao.
„Ja sam Katherine Ralston“, rekla je, prestrašena što joj se glas slomio pred
čovjekovim pogledom. „Ovdje sam da vidim Hamptonove.“
„Baruna i barunice nema u večernjim satima“, odgovorio je batler. Spustio
je pogled na njezine kovčege, a zatim ponovno na njezino lice. „Predlažem da
opet svratite ujutro.“ Počeo je zatvarati vrata.
Barem su bili u gradu. „Čekajte“, protestirala je Katherine, boreći se s
naglom panikom pri pomisli da će provesti noć sama na ulici u Londonu. „Moja
majka je bila lady Anne Ralston, stara prijateljica Hamptonovih. Pozvali su me
da dođem ovamo... i nemam više gdje drugdje otići večeras.“
Kimnuo je glavom i priznao da je čuo za njenu majku, ali još uvijek se nije
pomaknuo u stranu. Znala je da sigurno izgleda smiješno, stojeći vani s torbama
i svađajući se s ovom nemoguće visokom osobom. Obuzela ju je ljutnja.
„Hoćete li me pustiti unutra?“ pitala je, lupkajući nogom.
„Ne bih rekao“, odgovorio je.
„Recite mi, dakle,“, suprotstavila se. „Da li je vjerojatnije da vam barun i
barunica uruče vaše papire, ako pustite neznanca da ih čeka u predvorju ili ako
ostavite kćer jednog od njihovih najdražih prijatelja na ulici?“
Batler je trepnuo. „Razumijem poantu“, napokon je rekao i pomislila je da
je u njegovom glasu začula zabavu. „Ovuda, gospođice Ralston.“
Odmaknuo se u stranu i ona podignute brade prođe pokraj njega u
elegantno predvorje. Otvorena vrata slijeva sigurno su vodila u knjižnicu jer je
vidjela policu prekrivenu knjigama. Ispred nje je glavno stubište naglo skretalo
i vodilo prema galeriji iza koje se vidjelo još vrata. Iz predvorja koje se širilo
nadesno prolazilo se kroz vrata u dnevnu sobu, a batler joj je pokazao prema
plitkoj niši. Sjela je na usku klupu i na pod postavila kovčege.
„Pozvat ću nekoga da vam donese šalicu čaja“, rekao je batler, a zatim se
okrenuo. Prije nego što je nestao iz vida, ponovo je pogledao preko ramena.
„Zovem se Rawlins, ako još nešto budete trebali.“
„Hvala vam, Rawlins“, odgovorila je, a on je uz lagani naklon nestao u
dubini kuće.
Stigla je, mada ni približno onako kako je očekivala. Bar je predvorje bilo
toplije od noćnog zraka vani, a nakon što joj je sobarica donijela šalicu vrućeg,
jakog čaja, počela se osjećati smirenije. Činilo se da, iako su gospodar i
gospodarica otišli iz kuće, u njoj ima više života nego što je u Crestleyu bilo
godinama. U pozadini je mogla čuti povremene tihe razgovore, a lonci i zdjelice
zveckali su u kuhinji dok su sluge čistile za noć.
Jedva je shvatila da je pospana, prije nego što ju je probudio zvuk
otvaranja ulaznih vrata. Rawlins je stajao ondje i prihvaćao ogrtače para koji je
ušao u kuću. Katherine je skočila na noge kad je Rawlins pokazao na nju.
„Gospodaru, ova mlada dama stigla je ranije ove večeri, tvrdeći da je
Katherine Ralston. Mislio sam da je najbolje da pričeka ovdje do vašeg
povratka.“
Katherine je ignorirala njegovu pomalo pristranu verziju događaja dok se
Lady Alison okretala, a plave svilene suknje šuštale su na njoj. Raširila je svoje
svijetloplave oči kad ju je ugledala, a Katherine je zbunjeno gladila jednostavan
materijal svoje izlizane, putne haljine.
 „Kate?“
„Da, lady Alison. Žao mi je što nisam napisala da dolazim.“ Prije nego što
je mogla bilo što drugo reći, plavokosa žena poletjela je naprijed i zagrlila je.
Katherinina nesigurnost oko toga hoće li biti dobrodošla nestala je kad je
lord Neville iskoračio i stavio ruku na ženino rame. „Moj je red, Alice.“ Sljedeći
tren našla se u njegovom zagrljaju. „Ti si slika svoje majke, Kate.“
„Bilo nam je toliko žao kad smo saznali za Aninu smrt“, tiho je rekla lady
Alison, uzevši je za ruku. „Voljela bih da smo bili tamo zbog tebe. Nismo trebali
otići u Španjolsku.“
Kate je kimnula, napola u suzama zbog njihove neočekivane ljubaznosti.
„Niste mogli znati.“
Činilo se da je lord Neville shvatio njezin jad, jer je pročistio grlo i pokazao
prema Rawlinsu, koji je nepomično stajao u pozadini. „Rawlins, dajte torbe
gospođice Ralston gore u zelenu sobu i pripremite krevet.“
„Da, gospodine.“ Batler je sagnuo svoje dugačko tijelo i podigao kovčege,
a zatim se zaputio stubama i nestao u jednoj od soba.
„Hajdemo u salon.“ Lady Alison još uvijek je čvrsto držala Katherine za
ruku i povela je kroz jedna vrata iz glavne dvorane.
Soba je bila velika i ugodna, s dva dugačka kauča postavljena pod pravim
kutom jedan na drugi, na ogromnom perzijskom tepihu. Ukrasi i figurice iz
nekoliko različitih zemalja i kultura ukrašavali su zidove, okvire i stolove. Lady
Alison dovela ju je do najbližeg kauča i sjela, zauzevši mjesto kraj nje. Lord
Neville koji je išao odmah iza njih, zauzeo je jednu od stolica pokraj vatre koja
je pucketala u zamršeno izrezbarenom kaminu.
„Kakav ti je bio put dovde?“ upitala je lady Alison.
„Malo sam umorna“, priznala je Kate, vraćajući pogled na barunicu nakon
proučavanja izrezbarenog afričkog drva. „Poštanska kočija je kasnila popodne
zbog stada mliječnih goveda, a zidovi gostionice u kojoj sam sinoć odsjela bili
su toliko tanki, da sam cijelu noć morala slušati hrkanje gospodina u sobi do
moje.“
„Poštanska kočija?“ uzvikne barun. „Zašto te stric nije poslao u vlastitoj
kočiji ili nije unajmio privatnu za tebe? Poštanska nije mjesto za dame.“
Katherine je treptala od negodovanja u njegovom glasu. Nije željela
istresti sve svoje probleme odmah po dolasku. „Stric Simon je to smatrao
najboljim“, promrmljala je, opet ljuta zbog ove najnovije uvrede koju joj je stric
priuštio. „A nisam došla ovdje da vas opterećujem svojim problemima.“ Iako je
gledala u pod, osjetila je pogled koji su izmijenili barun i njegova žena.
„Kate, ima li smisla kad bih rekao da, iako sam uvijek osjećao veliku
naklonost prema tvome ocu, nikad nisam mogao podnijeti njegovog bijednog
brata?“
„Neville!“ Lady Alison ga je ukorila.
„Nisam ni ja“, Katherine je odgovorila osjećajno. Napravila je grimasu.
„Htjela sam to sama riješiti“, rekla je kao uvod, gledajući u svoje prste, „ali sada
kad sam ovdje, pretpostavljam da bi vas trebala upoznati s okolnostima.“
I tako im je sve ispričala, počevši od majčine bolesti i pravodobnog
dolaska strica – ili se taj dolazak samo takvim činio – i nastavila s odredbama
očeve volje, koje su otkrivene nakon smrti njezine majke. Nakon kratkog
oklijevanja ispričala im je svoje sumnje u vezi s planovima strica Simona koji se
odnose na Crestley i o svojoj sadašnjoj nesposobnosti da učini bilo što u vezi s
tim.
„Podlac“, dahnula je lady Alison kad je Katherine dovršila priču. „Što da
radimo?“
„Hoću to sama srediti“, čvrsto je ponovila Katherine. „Ispričala sam to
samo zato što ste bili tako ljubazni.“
„Tvoja majka bila je moja najbliža prijateljica i jako sam je voljela. Ti si
njezina kći pa volim i tebe. Što god da se dogodi u Crestley Hallu, naš dom je
tvoj. Sada si naša kći.“
Opet su suze krenule iz Kateinih očiju. „Hvala vam oboma“, uspjela je reći
slomljeno.
Lady Alison joj je potapšala ruku. „Sigurno si iscrpljena, dijete. Pokazat
ću ti tvoju spavaću sobu.“ Barunica je ustala, povukla Katherine za sobom i
povela je iz sobe.
 Katherine se osjećala posve potrošena i jedva je mogla držati oči otvorene
dok su se penjale stubama. Soba koju ju je Alison pokazala bila je uređena u
zeleno i bijelo i osvijetljena malom, veselom vatrom. Kad je pogledala uokolo,
Katherine je shvatila da su joj suze krenule niz lice.
„Jesi li dobro?“ upitala je barunica, stavivši joj ruku na rame.
Katherine je kimnula. „Tek sam sad shvatila koliko je dobro biti opet s
prijateljima“, rekla je uz uzdah.
„Dopustili smo ti da ostaneš daleko odavde“, promrmlja Alison, ponovno
je grleći. „Da ti pošaljem sluškinju?“
„Ne, mogu to učiniti sama“, odgovorila je Katherine, zatreptavši očima
nastojeći ih držati otvorenima.
Lady Alison kimne. „Dobro spavaj, Kate.“ Nasmiješila se i nagnula kako
bi poljubila Katherine u obraz. „I nemoj brinuti. Možeš ostati s Nevilleom i sa
mnom koliko god želiš.“
Nakon cijela dva dana šopinga i razgledavanja, Katherine se gotovo
osjećala kao ona stara. Lady Alison osigurala joj je pozivnicu da im se pridruži
na balu kod Albeyevih, a Katherine se unaprijed radovala tome osjećajući
lagano uzbuđenje. U posljednje vrijeme nije imala puno prilika za ples. Kuća
Hamptonovih bila je lijepa i podsjetila ju je na Crestley u stare dane, prije očeve
smrti. Sada je postojala opasnost da će joj biti tako ugodno i da će zaboraviti na
štetu koja se vjerojatno upravo nanosila njezinu domu. Obnovila je svoj zavjet
da neće dopustiti da se Crestleyu dogodi ikakvo zlo, te je poslala odlučno
ljubazno pismo svom stricu, uglavnom da vidi hoće li odgovoriti.
Bila je iznenađena i zadovoljna kad je otkrila da joj je lord Neville unajmio
sluškinju. Prva haljina koju su ona i lady Alison naručile stigla je iz krojačke
radnje, a neposredno prije sumraka pozvala je Emmie da joj pomogne u
odijevanju. Sjela je za toaletni stolić, a kućna pomoćnica pokušala joj je povući
kosu kako bi je pričvrstila u punđu na vratu.
„Gospođice Kate“, izjavila je vitka djevojka smeđih očiju, nakon nekoliko
minuta mučenja, „čini se da vaša kosa ima vlastitu volju. Dok jedan dio skupim,
druga strana pobjegne.“
 „Znam.“ Katherine uzdahne. „Nikad je ne mogu natjerati da učini ono što
želim.“ U posljednje ju je vrijeme odlučila nagurati pod šešir, nadajući se da
nitko neće primijetiti odlutale pramenove.
„Pa, pokušajmo onda nešto drugo.“ Emmie je podigla dvije srebrne kopče
koje je kupila dan prije i povukla joj kosu sa strane njima. Ostatak Katherineine
kose spuštao joj se niz leđa u teškom crnom vodopadu, kroz koji je Emmie
utkala tanku srebrnu vrpcu. Na kraju se sobarica odmaknula. „Moj Bože...“,
uzdahnula je nakon par trenutaka. „Mislim da će ovo biti dobro.“
Katherine se okrenula i zagledala u ogledalo. Zaprepastilo ju je ono što je
vidjela. Već se i ranije znala dotjerati, ali ovo je možda prvi put u životu da se
osjećala lijepom. Tamnoplava haljina točno je odgovarala boji njezinih očiju, a
koža kao da joj je sjajila od iznenadne navale uzbuđenja koje je prolazilo kroz
nju.
„Emmie“, rekla je, sjedeći uspravno, „ta smeđa kutija u gornjoj ladici
komode, hoćeš li mi je donijeti, molim te?“
Sluškinja je učinila što je tražila, a Katherine je otvorila poklopac kako bi
izvukla niz mliječno-bijelih bisera. Pripadali su njezinoj majci, a Emmie je
ponovno uzdahnula dok je pomagala Katherine da ih učvrsti oko vrata.
„Savršeno je, gospođice Kate“, reče ona prigušeno.
„Pa, nisam sigurna da je tako, ali hvala ti.“
Kad se nekoliko trenutaka kasnije spustila dolje, Katherine su dočekali
kumovi rekavši isto. Suze su se pojavile u očima lady Alison, a Kate je požurila
prema njoj. „Što je?“
Kuma ju je uzela za ruku i stisnula. „Ništa dijete. Samo izgledaš kao majka.
Ti si ljepotica.“
Lord Neville pročisti grlo. „Dođite, dame. Zavidjet će mi svaki prisutni
muškarac večeras, jer sa mnom dolaze dvije najljepše žene u Londonu.“
Dvadeset pet minuta kasnije, lord Neville je upoznao Katherine s lordom
Jamesom Albeyjem i njegovom ženom Cassiom, njihovim domaćinima te
večeri. A onda, s rukom na ruci lorda Nevillea, ušla je u plesnu dvoranu. Dobila
je dopuštenje za valcer tijekom svoje skraćene sezone, a lady Alison joj je
nabavila plesnu karticu, ali kako nije znala nikoga, nije se nadala da će je pitati
na ples. Umjesto toga, stajala je s kumovima promatrajući gužvu u sobi, a
plesači su graciozno plesali po poliranom podu.
„Alison.“
Katherine se okrenula kad je Alison pogledala u smjeru glasa. Prišla im je
mala, tamnokosa žena odjevena u elegantnu smaragdnu haljinu, s osmijehom
na licu. „Julia“, odgovorila je Alison toplo i uhvatila ispružene ruke male žene.
„Nedostajala si mi u Vauxhallu prošli tjedan.“
Žena se nasmijala. „Kada si me zadnji put vidjela u Vauxhallu, ha?“
Naglasak je bio pomalo francuski, a Katherine ju je znatiželjno pogledala.
Kao da je osjetila njezinu pozornost, žena se okrenula. U Katherine su se
zagledale neobične tamno-sive oči, koje kao da su imale smaragdni odsjaj. „Tko
je tvoja prijateljica, Alison?“
„Na koga te podsjeća?“ odvratila je Lady Alison, pozivajući Katherine da
priđe bliže.
Temeljito proučavanje bilo je pomalo neugodno, jer je iznenada dobila
dojam da je žena vidjela mnogo više nego što je Katherine željela. Nakon
nekoliko trenutaka sive su se oči raširile. „Kći Anne Ralston?“ upita ona, a
Katherine kimne.
„Kate, mogu li ti predstaviti vojvotkinju od Sommesbyja? Julia Varon,
Katherine Ralston.“
„Vjerujem da je ispravan pojam ‘vojvotkinja udova’“, ispravila ju je Julija
sa smiješno namrštenim obrvama.
„Drago mi je što sam vas upoznala, Vaša milosti“, rekla je Katherine
promatrajući je s osmijehom.
Vojvotkinja udova joj se nasmiješila, a onda se ukočila kad su joj se oči
pomaknule prema nekome tko im se približavao odostraga. „Pah, to je onaj
chien2, Francis DuPres.“
Znatiželjna zbog vojvotkinjinog uvrijeđenog tona, Katherine se okrenula

2
pas
prema niskom čovjeku koji im se približavao. Da nisu bili na skupu londonskog
visokog društva, mislila bi da je to neka vrsta uličnog izvođača, jer je bio odjeven
u drečavo žuti kaput i prsluk, dok su mu hlače bile svijetlo zelene. Okovratnik
njegove košulje bio je toliko visok da mu je gotovo pokrivao uši, a na bradi je
imao ružnu ljubičastu modricu.
„Clarey“, rekao je muškarac i klimnuo glavom lordu Nevilleu, a zatim
skrenuo svoje blizu smještene smeđe oči na vojvotkinju. „Vaša milosti“, otegao
je, uvredljivim glasom.
„Odlazi, mali čovječe“, odgovorila je, a Alison je usisala dah.
Napetost oko njih naglo je eskalirala, a drugi su počeli gledati u njihovom
smjeru. „Molim vas, oprostite na mojoj drskosti, barunice“, rekao je muškarac
Alison, ignorirajući vojvotkinju, „ali jednostavno sam morao saznati tko je ovo
divno biće.“ Uz te riječi posegnuo je za Katherininom rukom i očešao je
usnama.
Alison je pogledala vojvotkinju koja je slegla ramenima, a usne su joj bile
čvrsto stisnute. „Gospodin DuPres, moje kumče, Katherine Ralston. Kate,
gospodin Francis DuPres.“
„Gospođice Ralston, drago mi je što sam vas upoznao.“
„Hvala vam“, odgovorila je Kate, pokušavajući povući ruku, a da ne bude
upadljivo.
„Hoćete li sada otići?“ vojvotkinja je prosiktala.
„Ne dok se naša šarmantna gospođica Ralston ne složi s ovim plesom“,
odgovorio je DuPres, gledajući Katherine s očekivanjem.
Kate nije znala što učiniti. Ono malo što je vidjela od ovog muškarca nije
joj se svidjelo i nije željela uvrijediti Juliju Varon, ali nije željela biti ni usred
verbalnog sukoba koji bi, osjećala je, mogao izbiti ako DuPres i vojvotkinja
ostanu blizu jedno drugome. Iznenada je netko iz njezine ruke izvukao praznu
plesnu kartu.
„Oprosti, DuPres“, rekao je nepoznati muški glas iza nje, „ovaj je ples
moj.“
Katherine se brzo okrenula i ugledala visokog muškarca koji je promatrao
plesnu kartu. Pogledao ju je spekulativno tim tamno-sivim očima koje su sjale
zelenim sjajem, poput onih Julije Varon. Imao je široka ramena, bio je vitak i
odjeven u crno, od vrhova čizama do izvrsno skrojene jakne, samo su nabrana
bijela kravata i košulja činile kontrast toj strogoći. Učinak je bio nevjerojatan, a
muškarac koji je to odjenuo zapanjujuće zgodan.
„Pa, bojim se, DuPres, da je moje ime prvo.“ Neznanac je spustio pogled
kako bi još bolje pregledao karticu i ponovno brzo pogledao u nju. „Zapravo,
uopće ne vidim vaše ime.“
„Tražio sam ples“, ispljunuo je DuPres i posegnuo za karticom.
Stranac ju je glatko vratio Kate. „Onda mi je žao. Kartica joj je puna, a ti
nisi na njoj.“ Prije nego što je uspjela progovoriti, uzeo ju je za ruku i poveo je
na plesni podij dok je orkestar svirao valcer.
Tko god bio njezin spasitelj, bio je graciozan plesač. Trebao joj je trenutak
da shvati što se dogodilo, jer se sve dogodilo tako brzo. U jednom trenutku
pokušala je pronaći način da izbjegne ples s Francisom DuPresom, a već u
sljedećem je plesala s potpunim strancem.
„Hvala“, rekla je nakon nekoliko trenutaka.
Pogled koji je lutao podijem vratio se natrag njoj. „Za što?“
„Nisam imala želju plesati s njim.“ Pogledala je do mjesta gdje je DuPres
stajao i zurio u njih. Oko njega je bio prazan prostor, kao da nitko ne želi biti
povezan s njim.
„Nisam to učinio zbog vas“, odgovorio je grubo, ponovno gledajući u
stranu, s izrazom dosade na licu. „Učinio sam to da spasim majku od sramote.“
Bio je sin Julije Varon, kao što je i pretpostavila. „Zbog toga i nisam željela
plesati s gospodinom DuPresom“, primijetila je, na trenutak ignorirajući njegov
nedostatak pristojnog ponašanja.
Neobične oči vratile su se na nju. „Kako se zovete?“ povukao je.
„Katherine Ralston“, odgovorila je. „A vi?“ Od njezina dolaska u London
čula je i više nego dovoljno glasina pa je bila prilično sigurna u njegov identitet,
ali bi barem trebao imati toliko pristojnosti da se predstavi.
„Nicholas Varon“, odgovorio je odmah. „Kakav je vaš odnos s Nevilleom
i Alison Hampton?“
„Oni su moji kumovi“, odgovorila je, pokušavajući ne buljiti u njega. Crni
Vojvoda od Sommesbyja bio je taj s kojim je plesala, koji je srušio nekoga,
vjerojatno Francisa DuPresa, kod Whiteovih i koji je nedavno započeo dvoboj
u nečijoj plesnoj dvorani zbog svoje ljubavnice. Njezina je sluškinja spominjala
i druge stvari, ali u ovom trenutku je bila previše uzbuđena da bi ih se sjetila.
„A kako znate Francisa DuPresa?“ nastavio je, ne primijetivši ili
ignorirajući njezinu zbunjenost.
„Upoznala sam ga tek prije pet minuta“, odgovorila je, a ravnodušno,
izravno pitanje i lagani, vješti dodir ruke na njenim leđima počeli su je ljutiti
unatoč njezinoj uznemirenosti. „Kakav je vaš odnos s gospodinom DuPressom“
„Ne tiče vas se“, rekao je glatko, ponovno gledajući u stranu.
To nije bilo baš pristojno, kao ni to, što je neprestano gledao po prostoriji,
jedva obraćajući pozornost na nju ili na ples. „Bilo je prilično pronicljivo od
mene, što sam na vrh svoje plesne karte uvrstila vaše ime, zar ne?“ upitala je, a
njezin irski temperament se rasplamsao.
Još jednom su mu oči susrele njezine, a ovaj put je pomislila da je vidjela
kratak pogled zahvalnosti. Nestao je prije nego što je mogla biti sigurna. „Doista
je tako bilo. Vrlo impresivno.“
„Da“, složila se. „Samo se nadam da su mi ostali izbori jednako
impresivni.“
„Gospođice Ralston, doista me nije briga koga ćete pronaći da popunite
ostatak svoje plesne karte“, rekao je, očito umoran od svoje uloge spasitelja.
„Rekao sam vam svoje razloge zbog kojih sam vas doveo ovamo.“
„Naravno, Vaša Milosti“, odgovorila je čudesno staloženo, pomislila je.
„Ali, vidite, dok ste vi rješavali svoj problem, moj je ostao. Još uvijek ne želim
plesati s gospodinom DuPresom, a vi ste ga obavijestili da imam partnere za
cijelu večer. Napravili ste jednog od nas lažljivcem.“
„Dobri Bože“, promrmljao je ispod glasa. Očito je sada imala njegovu
pozornost. „Ne želite li govoriti o vremenu ili najnovijoj pariškoj modi ili o
nečemu sličnom?“
 „Ne.“
Glazba je završila, a ona se okrenula od njega i pridružila se sveopćem
pljesku, jer ju je prilično naglo pustio. Lady Alison joj je mahnula s druge strane
sobe i krenula je preko. Nije stigla napraviti više od jednog ili dva koraka kad
joj je uhvatio ruku i stavio je oko snažne, u crno obučene, podlaktice.
„Čovjek ne napušta plesnog partnera ako želi izbjeći skandal, gospođice
Ralston“, promrmlja Varon, preuzimajući vodstvo kad su krenuli s podija.
„Nisam znala da su vas moji postupci zabrinuli“, odgovorila je žestoko,
pomalo iznenađena što bi mu bilo stalo je li izazvala skandal ili ne.
Lady Alison je imala izraz neznatne nelagode na licu dok su se približavali,
ali se spremno nasmiješila vojvodi. „Upravo će poslužiti večeru“, objasnila je.
„Nick, hvala ti na pomoći.“
Varon je spustio pogled na Kate, a zatim na barunicu. „Bilo mi je
zadovoljstvo“, reče on glatko, natjeravši Katherine da mu poželi nagaziti nogu.
Pridružio im se i lord Neville, a Kate se zatekla, na svoju veliku žalost i
razočaranje, kako u pratnji Crnog Vojvode ide u blagovaonicu. Domaćica je već
unaprijed odredila mjesta za stolom, a Sommesby ju je doveo do njene stolice i
pomogao joj da sjedne, a zatim se nagnuo preko njezina ramena.
„Dajte mi svoju karticu“, promrmljao je.
Napola se okrenula i pogledala ga. „Što?“
„Dobro se dobrim vraća. Dajte mi vašu plesnu kartu, gospođice Ralston.“
Dodirnuo joj je lakat ispod razine stola i nakon kratkog oklijevanja stavila je
karticu u njegovu ruku.
Za vrijeme večere, većina drugih žena za stolom barem je na trenutak
pogledala u njezinu smjeru, a gotovo je mogla vidjeti nagađanja i znatiželju koje
nisu baš uvijek djelovale prijateljski. Sa zakašnjenjem se zapitala kakvu joj je to
naklonost iskazao vojvoda od Sommesbyja. Sjedio je blizu čela stola i primao
mnogo više pozornosti nego ona. Nije željela nikakav skandal vezan za sebe, jer
je bila tamo samo da bi skratila vrijeme dok se ne bude mogla vratiti u Crestley.
Na pola večere okrenula se nakon razgovora s plemićem Johnom
Delgoodom iz Berkshirea i ulovila Crnog Vojvodu kako je gleda. Pocrvenjela je
i brzo skrenula pogled. Štogod bilo to čime ga je privukla, sada je žalila zbog
toga. Dok je mirno večerala, imala je vremena prisjetiti se mnogih Emmienih
priča o Crnom Vojvodi. Kružile su glasine da je ubio ili ranio nekoliko
muškaraca u dvobojima i da je zbog svađe namjerno navukao vikonta Wortona
da prokocka cijelo svoje imanje, a onda se okrenuo i predao sve najbližem slugi,
što je izazvalo drugi skandal. A sada je bio njezin prvi plesni partner, na prvom
balu nakon povratka u London.
Večera je završila, a gosti su odjurili ili gore prema stolovima za igru ili
natrag u plesnu dvoranu. Pogledala je oko sebe, ali nije vidjela ni vojvodu ni
svoju plesnu kartu. Vjerojatno je otišao kockati se i ponio je sa sobom. Počela
ga je psovati ispod glasa. Zatim, osjetivši nekoga iza sebe, okrenula se i vidjela
ga kako stoji tamo, gledajući dolje u nju.
„Moje zadovoljstvo ponovo, gospođice Ralston“, rekao je i sagnuo se da
joj poljubi ruku. Kad ju je ispustio, plesna karta joj je stručno vraćena u dlan.
Zatim je poljubio i ruku gospođe Alison, upućujući joj blagi osmijeh i krenuo
prema stubama.
Katherine je okrenula karticu u ruci. Bila je ispunjena imenima. Njezina
kuma također je pogledala u nju i iznenađeno se nasmijala.
„Povezao te je s nekim od najuglednijih i najzanimljivijih članova visokog
društva. Ali, kako si ga uvjerila da ti pomogne?“
Katherine slegne ramenima, gledajući posljednje ime na kartici.
Podebljanim slovima pisalo je samo „N. Varon“.
 4

Vojvoda od Sommesbyja proveo je samo kratko vrijeme gore, jer su igre bile
užasno dosadne, a društvo još više. Osim toga, ispunjavajući njezinu plesnu
kartu, na neki se način stavljao u ulogu domaćina gospođice Ralston i želio je
vidjeti kako uživa u svojoj večeri. Ponovno je ušao u plesnu dvoranu i naslonio
se na stražnji zid kako bi mogao promatrati.
U tom je trenutku sudjelovala u seoskom plesu s vikontom iz Sheresforda.
Činilo se da je Thomas zadovoljan, jer se smiješio dok je govorio. Nasmijala se
umjesto odgovora, a Nicholas je ponovno primijetio da je, unatoč njezinu
mušičavom ponašanju, bila prilično privlačna. Srebrne vrpce u njezinoj dugoj
crnoj kosi sjale su na svjetlosti svijeća, a jednostavna plava haljina izvrsno je
isticala njezinu vitku liniju.
„Nick?“
Neville Hampton prilazio je iz smjera niza stolica poredanih na jednoj
strani sobe, a Nicholas se odmaknuo od zida. „Neville“, rekao je, zatresavši
starijem muškarcu ruku i pitajući se hoće li ga upozoriti da se drži podalje od
njegovog kumčeta. Clarey nije imao razloga za brigu, jer Nicholasa nisu nimalo
zanimale gospođice iz školske učionice.
Umjesto toga, Neville je rukama oponašao udarac. „Čestitam što si šakom
pomeo Francisa DuPresa. Svatko tko zna bilo što o tebi, zna da nisi varalica.“
Nicholas je nagnuo glavu, ali nije ništa rekao, želeći zaboraviti cijeli incident i
Francisa DuPresa. Činilo se da Clarey to shvaća, jer je kimnuo i prišao bliže.
„Hoćeš li me nazvati sutra ujutro? Želim s tobom o nečem razgovarati.“
Nicholas je kimnuo glavom, pomalo iznenađen što je barun tražio njegov
savjet. „Bit ću tamo, Neville.“
Nakon seoskog plesa slijedila je kvadrila koju nije nalazio naročito
zanimljivom. Promatrao je kako kapetan Reg Hillary prilazi gospođici Ralston
i odvodi je na podij. Proklevši žene pored sebe koje su ga oprezno gledale,
shvatio je da će njegovi herojski napori da spriječi Miss Ralston da postane
predmet skandala propasti ako ju je Crni Vojvoda pozove za prvi i posljednji
ples večeri, a između toga ne bude plesao ni s jednom drugom. Teško
uzdahnuvši zbog onog što je morao prolaziti zbog nje – nezahvalne balavice –
potražio je svoju majku. Vojvotkinja je ponovno sjedila pokraj markize od
Belninga, bez sumnje duboko udubljena u razgovor o tome kako ga natjerati na
brak.
„Mama, pleši sa mnom“, rekao je ispruživši ruku. Iznenađeno se podigla
i dopustila da je odvede na podij. „Kvadrila, Nicky?“ promrmljala je.
Ignorirao je njezin komentar i umjesto toga proveo većinu vremena
promatrajući gospođicu Ralston i Rega. Ponovno se nasmiješila i primijetio je
da nije jedini koji je gleda. Nakon što je kvadrila završila, otpratio je majku
natrag na svoje mjesto. Orkestar je zasvirao valcer, a on je uočio Azaleu, ne,
Althaeu Hillary šćućurenu pored markize. Ponovno uzdahnuvši, zaustavio se
pred njom. „Mogu li zamoliti za ovaj ples, gospođice Hillary?“
Problijedila je, ali markiza mu se nasmiješila i laktom pogodila kćer sa
strane. Promrmljavši riječ za koju je pretpostavio da znači da, djevojka je ustala.
Poklonivši se odveo ju je na podij.
„Je li vam ugodna večer, gospođice Hillary?“ upitao je nakon nekoliko
trenutaka, zagledan u njezinu crvenkastu kosu, dok su njezine oči očito bile
zaokupljene zurenjem u njegove čizme.
Podigla je glavu i zamalo ga udarila u bradu, promucavši nešto što je,
pretpostavljao je, značilo potvrdu. Althaea Hillary nije bila uopće loša; naprotiv,
bila je prilično privlačna, s dugim, uvijenim trepavicama i nježnim smeđim
srnećim očima o kojima su mladići, skloni takvim stvarima, pisali poeziju. Da
je samo imala sposobnost govora i nešto za reći kad bi uspjela progovoriti,
možda bi je smatrao podnošljivo ugodnom. Nije mogao, a da ne primijeti,
golemu razliku između Althaee Hillary i glasne gospođice Ralston, iako nije
mogao reći koja je od njih dvije je bila zamornija.
„Kako vam se sviđa sezona do sada?“ osmjelio se, znatiželjan da vidi kako
će reagirati na pitanje na koje nije mogla odgovoriti s da ili ne.
„Vr’o ‘bro, hv’a“, izašlo je iz njezinih usta, s gotovo bezglasnim šapatom,
a Nicholas je na trenutak zatvorio oči.
 „Molim?“ rekao je, približivši se.
„Vrlo dobro, hvala“, uspjela je artikulirati, pogledavši ga u lice.
Nasmiješio joj se, imajući osjećaj kao da je postigao čudo. I odmah
požalio. Althaeino je lice problijedilo i spotaknula se potonuvši na njegova prsa,
oči su joj se prevrnule u glavi.
„Dobri Bože“, promrmljao je, gledajući okolo pomalo grčevito,
pokušavajući je spriječiti da ne klizne na tlo. Nikakva se pomoć nije pojavila, pa
se sagnuo opsovavši i podigao je u naručje da je odnese s plesnog podija.
„Što ste učinili mojoj Althaei?“ upitala je njezina majka, uzdahnuvši dok
se žurila prema njima, s nekoliko drugih mama.
„Nisam učinio ništa“, odbrusio je, gurajući se kroz gomilu i noseći
djevojku do kauča u predsoblju. Pažljivo ju je spustio i zakoračio u stranu kako
bi pobjegao natrag u plesnu dvoranu.
Thomas Elder je stajao tamo i čekao ga. „Je li Althaea u redu?“ upitao je,
pogledavajući preko Nicholasova ramena.
Kimnuo je glavom, prišao stolu za osvježenje po čašu punča i pogledao
najbliže tračare dok se nisu odmaknule. Više bi volio rakiju, ali tu dolje toga nije
bilo. „Onesvijestila se.“
„Onesvijestila?“ Thomas je s nevjericom upitao. „Usred valcera?“
„Da“, rekao je Nicholas ogorčeno, „onesvijestila. Nasmiješio sam se i ona
se onesvijestila.“
Thomas je frknuo.
Iz predsoblja je izašlo krdo mama kako bi ga pogledalo. „Za krv Božju“,
gunđao je, a ono što je ostalo od njegovog smisla za humor brzo je isparilo.
„Misle li da sam je silovao na podiju?“
„Ako bi itko to mogao učiniti, to bi bio ti“, odgovorio je Thomas. „Ne, ne
mršti se na mene. Dopusti mi da ti zahvalim što si me ucijenio za ples s Kate.
Ona je divna.“
„Kate?“ Upita Nicholas, zbunjen pogledom na Althaeu kako se oprezno
vraća na jednu od stolica u plesnoj dvorani.
 „Gospođicu Ralston“, podsjetio ga je Thomas, slijedeći njegov pogled.
„Idem vidjeti kako je Althaea“, ponudio je vikont, potapšavši Nicholasa po
ramenu.
„Hajde, molim te“, rekao je Nicholas osjetljivo. „Prokleto sam siguran da
joj neću opet prići.“
Unatoč stanju gospođice Hillary, nijedna od ostalih dama koje je Nicholas
pozvao da plešu nije ga odbila i, nasreću, nijedna druga nije toliko patila da
dobije napad vrtoglavice. Unatoč tome, bio je zahvalan kad je počeo svirati
posljednji valcer večeras. Osim ako nije krivo procijenio, jedino od čega bi
gospođica Ralston mogla patiti bilo je prilično osvježavajuće stanje poštenja i
brzog razmišljanja. Okrenuo se da je pronađe, ali nije bila na vidiku.
Proučavajući dalje shvatio je da nema ni Clareya ni barunice. Proklinjući ispod
daha, ponovno je našao majku.
„Jeste li u posljednje vrijeme vidjeli Hamptonove, mama?“ pitao je hladno,
pokušavajući spriječiti stiskanje čeljusti.
„Otišli su prije pola sata, Nicky. Mislim da je Kate večeras imala partnera
za svaki ples. Bila je jako umorna.“
„Prokleto nezahvalno“, promrmljao je Nicholas i izišao iz sobe, nesvjestan
iznenađenog pogleda na majčinom licu kad je okrenuo leđa.

Katherine se nije iznenadila kad je lady Alison predložila da rano napuste bal.
Istina, bila je umorna i u glavi joj je počelo bubnjati od svih upoznavanja, poziva
i planova nakon toga, ali vjerovala je da tu ima više od kumine brige za njezino
zdravlje. Dovoljno je naučila o bontonu visokog društva da zna da je ples s istim
muškarcem dvaput jedne večeri, osobito s onim koji je imao takvu reputaciju
kao vojvoda od Sommesbyja, bio dovoljan da ugrozi ugled dame.
To ne znači da nije bila u iskušenju da ostane. Početna ljutnja zbog
njegove uobraženosti blijedila je kako su se počeli redati partneri koje je trebala
upoznati. Svi su bili duhoviti i šarmantni, i po prvi put nakon dugo vremena
počela se osjećati kao lijepa djevojka iz priča u kojima je uživala kao djevojčica.
Bila je to predivna večer, a na svoje iznenađenje, morala je zahvaliti za to
ozloglašenom Crnom Vojvodi.
 „Ne znam što je večeras Nicku“, komentirala je lady Alison glasno svoje
misli. „Nikad ga nisam vidjela da toliko skreće s puta da bi nekoga šarmirao.
Čak i kad se Althaea onesvijestila, jedva ju je pogledao u oči.“
„Mislio sam da mu nije stalo do tih gospođica iz učionice“, doda Neville,
a zatim se nasmiješi. „Gotovo se činio uglednim. Još jedna od njegovih igara,
pretpostavljam.“
Kad su se vratili u gradsku kuću, Katherine se zaustavila i naglo se podigla
na prste da bi poljubila lady Alison, a zatim i lorda Nevillea, u obraze. „Hvala
vam“, rekla je, „divno sam se provela.“
„Nema na čemu, Kate. Uživam u ideji uvođenja kćeri u društvo.“ Lady
Alison se nasmiješila i zagrlila je. „Idi sad u krevet, dijete.“
Katherine je učinila što joj je naredila, a Emmie joj je pomogla da se
presvuče u spavaćicu. Kad je kućna pomoćnica otišla, ponovno je podigla svoju
plesnu kartu, gledajući zadnje ime. Bilo je pogrešno ostaviti ga bez riječi. Ona
slegne ramenima. Uz sva ta zbivanja na večeri, Nicholas Varon će je,
nesumnjivo, zaboraviti do jutra. Bacila je karticu u koš za smeće pokraj svojeg
toaletnog stolića i ušla u krevet. Deset minuta kasnije ponovno je ustala, uzela
karticu i stavila je u gornju ladicu stolića.
 5

„Nick, dobro jutro“, Clarey je pozdravio Sommesbyja kad je ovaj ušao u

knjižnicu Hampton Housea točno u deset.
Barun je prešao preko sobe kako bi se rukovao s njim i pokazao mu rukom
na jednu od masivnih stolica pokraj kamina. Nicholas je primijetio s određenim
zanimanjem da je Clarey je zatvorio vrata za njima.
„Čaj? Ili možda rakiju?“
Nicholas se smjestio. „Malo je rano za rakiju, čak i za mene“, promrmljao
je. „Čaj će biti u redu.“
Neville je natočio čaj u šalicu i pružio je Nicholasu. Dugi trenutak zurio je
u vatru. „Moram te zamoliti za uslugu“, rekao je konačno.
„Slušam.“ Nije čuo da je Clarey u financijskim teškoćama, ali Hamptonovi
su bili dobri prijatelji s njegovom majkom i ako su im trebala sredstva, učinit će
sve što može.
„Postoji parče nekretnine nekoliko dana sjeverno od nas, za koje vjerujem
da će doći na tržište vrlo brzo i vrlo tiho. Ne mogu se osobno umiješati, niti ti
otkriti ime sadašnjeg vlasnika u ovom trenutku, ali volio bih da ga ti kupiš,
kolikogod ti se posao činio mutnim. Želim ugovor i jamstvo trenutnog...
stanara da je to sva imovina koju kupuješ; dvorac i sve u njemu, uključujući i
usjeve i sadržaj staja. I želim da stanar izađe iz kuće što je prije moguće.“
Zahtjev nije bio ni izdaleka ono što je Nicholas očekivao, pa je tiho
zazviždao. „Ne pitaš mnogo, zar ne?“
Neville je kimnuo. „I još jedna stvar. Želim da nitko ne zna za ovo. Osim
tebe, samo Alice i ja znamo za ovaj razgovor. I Nick, ništa više ne pitaj.“
Udahnuo je. „Hoćeš li mi pomoći?“
Vrlo zaintrigiran, vojvoda se nagnuo naprijed. „Imam jedno pitanje.“
„Da?“
„Kako se zove imanje?“
 „Crestley Hall.“
Činilo se da sezona neće biti tako dosadna kao što je prvotno mislio. „U
redu.“ Ponovno se naslonio i otpio gutljaj čaja.
Neville je pljesnuo po svojoj stolici. „Hvala ti.“
„Molim.“ Nicholas je odložio šalicu i tanjurić. „Onda mi je najbolje da
krenem. Čini se da moj čovjek i ja imamo mnogo posla.“
„Postoji još jedna stvar.“ Neville je napravio grimasu. „Možda ti se ovo ne
sviđa. Naravno, svi tvoji troškovi bit će vraćeni, ali ovisno o okolnostima,
možda neće dvije godine.“
Uvjeti su bili čudni, ali ne više od ostatka sporazuma. Odmahnuo je
glavom. „Ne moraš se brinuti, Neville. Mogao bih kupiti sve kuće duž Rotten
Rowa i još uvijek imati dovoljno da kupim srce neke gospođe.“
Clarey se nasmijao. „Za to nema dovoljno novca u cijelom svijetu.“
„Zanima me jedna stvar,“ nagnuo se naprijed. „Pitam se, zašto ja?“
Baron pročisti grlo. „Uglavnom zato što znam da ti mogu vjerovati, zato
što imaš dovoljno sredstava, i...“ Zaustavio se.
„I zbog nedostatka skrupula?“ Nicholas je nadopunio, više zaintrigiran
nego uzrujan. Crestley Hall je svakog trenutka zvučao zanimljivije.
Neville je imao dovoljno dobre manire da je djelovao kao da mu je
neugodno. „Tako nešto.“
Začulo se lagano kucanje i vrata su se otvorila. „Lorde Neville?“
Obojica su se podigla uz zvuk ženskog glasa. Katherine Ralston stajala je
na vratima i izgledala vrlo privlačno u svijetloljubičastom jahaćem odijelu u
vojničkom stilu. Na glavi, nagnut veselo prema naprijed, smjestio se šešir iste
boje. Izgledala je zapanjeno kad je vidjela vojvodu, ali se brzo oporavila.
„Žao mi je, nisam znala da imate društvo“, rekla je svojem kumu. „Lady
Alison me zamolila da vam kažem, da je stigao sanduk iz Pariza. Rekla je da
biste željeli znati.“
Neville se naceri i protrlja ruke. „Oh, da. Pronašao sam slučajno najfinije
francusko vino koje sam ikada pio i konačno prošli mjesec uvjerio čovjeka da
mi ga proda. To mora biti to. Hvala, draga moja“ Krenuo je prema vratima, a
zatim se osvrnuo. „Hoćete li me ispričati na trenutak?“
Nicholas se nacerio. „Vi i vaša vina. Naravno. Gospođica Ralston i ja ćemo
se potruditi da se zabavimo.“ Pogledao je na vrijeme kako bi vidio kako je
pocrvenjela.
Clarey je požurio iz sobe, dovoljno zbunjen da je dobrovoljno ostavio
svoje kumče u društvu Crnog Vojvode. Po toplini u barunovom glasu dok je
razgovarao s njom, Nicholas je s određenim zanimanjem primijetio da je
gospođica Ralston bila više nego dobrodošla u Hampton Houseu. Stajala je
tamo djelujući nervozno i pomislio je da joj upravo tako i treba.
„Iznenadila sam se kad sam vas ugledala ovdje“, rekla je naposljetku.
„Otišli ste rano sinoć“, odgovorio je, naslonivši se na rub stola i prekriživši
ruke.
„Imala sam glavobolju“, uzvratila je.
Pažljivo ju je pogledao gore-dolje, primijetivši da je opet pocrvenjela.
„Čini se da ste se oporavili.“
„Jesam, hvala.“ Okrenula se i pomislio je da će pobjeći. Umjesto toga,
zaokupila se proučavanjem naslova knjiga na najbližoj polici.
„Sviđa vam se Shakespeare?“ upitao je, približavajući se. Bila je manja
nego što se sjećao. Možda se zbog svoje naravi tamo doimala većom.
„Molim?“ upitala je preko ramena.
„Shakespeare“, ponovio je i posegnuo za knjigom preko njezinog ramena.
Kao što je i očekivao, trgnula se.
„Da“, promrmljala je. „Jako mi se sviđa“, nastavila je nakon nekoliko
trenutaka i zaobišla ga.
„Moja majka ima nevjerojatnu kolekciju ranih kvartova 3 “, nastavio je,
vrativši knjigu natrag i okrenuo se kako bi je mogao pogledati. „Siguran sam da

3
Prvotno se format knjige određivao prema tome koliko se puta tiskarski arak presavijao. Jednim
presavijanjem dobivao se folio (2 lista), a svakim dodatnim presavijanjem kvart (4 lista), oktav
(osmina), sedec (šesnaestina) itd. Folio je u tadašnjoj Engleskoj bio rezerviran za ozbiljnu nauku, kvart
za nova i klasična djela, dok je oktav zbog praktičnosti bio idealan za sekularna djela.
bi bila sretna kad bi vam ih mogla pokazati.“
„Hvala vam što ste mi rekli.“ Okrenula se da ga pogleda. „I hvala vam na
pomoći sinoć. Uživala sam upoznajući se sa svim svojim partnerima.“
„Nema na čemu“, odgovorio je i naslonio se na policu. „Bi li vam bilo tako
strašno da ste opet plesali sa mnom?“ promrmljao je, pitajući se kakva će joj biti
isprika.
Pogledala ga je u oči. „Nisam htjela skandal.“
„Ma što kažete!“ uzvratio je. „Mislite li da bih plesao sa svim tim
kikotavim djevojčicama klecavih koljena, da i sam nisam želio izbjeći skandal?
Rekao sam vam, učinili ste mi dobro. Ne uništavam ljude koji mi pružaju
usluge, namjerno ili ne.“
„Kako ljubazno od vas“, odgovorila je nezahvalno. „Sljedeći put neću
ponoviti istu grešku da posumnjam u vaše viteške motive.“
Uspravio se. „Tko kaže da ćete imati priliku?“
Stavila je ruku na čelo kao da je u nevolji, neugodno ga podsjetivši na
Althaeu Hillary. Ali njezine su riječi zvučale kao da ne pripadaju stidljivoj
mladoj gospođici. „Oh, molim vas, nemojte mi reći da nikad više nećete plesati
sa mnom. Ne bih mogla preživjeti taj gubitak!“
Zaista uzrujan sada, napravio je korak naprijed. Vjerojatno je vidjela nešto
na njegovom licu, jer je spustila ruku i zakoračila unatrag. „Ponovni valcer sa
mnom mora vam biti najmanja briga, gospođice Ralston“, reče on režeći.
„Mislim da postoje druge društvene vještine koje morate više usavršavati.“
„Što? Kako se usuđujete da mi, od svih ljudi, vi držite predavanja o
pravilnom ponašanju?“ prosiktala je, a oči su joj bljesnule.
Imala je pravo, ali bio je dovoljno ljut da ga nije bilo briga. „Očigledno je
da netko treba“, uzvratio je i primaknuo se još za jedan korak, primijetivši
njezino brzo disanje i crvenilo na obrazima. Očigledno nije bila tako smirena
kao što je željela da vjeruje.
Opet se odmaknula. „Vi, gospodine“, ispljunula je, „vi ste velika zvijer.“
„Nazivali su me i gore“, promrmljao je, u iskušenju da baci lijepu balavicu
preko koljena.
 „S dobrim razlogom, sigurna sam“, uzvratila je i skrenula u stranu kako bi
se kauč našao između njih. „Sada, ako ćete me ispričati, pripremam se za mnogo
ugodniju razbibrigu.“
Nije još ispuhao svu svoju ljutnju i svakako nije želio dopustiti da njezina
riječ bude posljednja, pa ju je slijedio do vrata i tijelom joj blokirao izlazak. „A
što bi to moglo biti?“
Zastala je ispred njega i stavila ruke na bokove. „Nije da je to vaša briga,
ali idem na izlet s nekim kandidatima koje sam imala priliku upoznati prošlu
večer, zahvaljujući vašoj ljubaznosti.“
„Vi ste...“, počeo je, a onda se predomislio. Činilo se da nije svjesna
identiteta svih gostiju pozvanih na ručak na otvorenom.
„Da“, nastavila je ljutito, „a oni očito nisu našli nikakvu manu mojim
manirama.“
„Vi ste malo neobuzdani“, odbrusio je. „Nećete ići na piknik ni s kim kad
ih zamolim da vas ispričaju.“ Nicholas se okrenuo i zaputio se kroz vrata.
Ona dahnu. „Ne biste to učinili.“
Nisu ga zaustavile njezine riječi, već njezin glas. Okrenuo se i vidio da
drhti, a lice joj je bilo bijelo. Naglo se zapitao koliko je dugo bila sama prije
dolaska u Hampton House. Možda nije bio jedini čiji je popis poznanika bio
mnogo dulji od popisa prijatelja. „Ne“, rekao je polako, „ne bih.“ Pročistio je
grlo. „Pozdrav, gospođice Ralston.“
S tim je izašao van. Pokupio je šešir i kaput i otišao ne javivši se Nevilleu,
pitajući se, od svih stvari, kako su bilo čije oči mogle biti tako plave.
 6

Kad je vikont Sheresford došao da je otprati do Hyde Parka, Kate se počela

smirivati. Kako je, zaboga, Nicholas Varon imao hrabrosti prijetiti da više nikad
nitko neće plesati s njom, čak i nakon što mu se zahvalila na pomoći. Znala je
da se i sama ponašala ćudljivo, ali nitko je nikad nije tako gledao i to ju je malo
uplašilo.
U pogledu vikonta Sheresforda nije bilo ničeg zastrašujućeg kad ga je
susrela u hodniku. „Nebesa“, uzviknuo je, gledajući je s divljenjem, „ako ne
odzvanjate poput jeke.“
Bilo je to upravo ono što joj je trebalo da je ponovno stavi u dobro
raspoloženje. Nasmijala se i napravila kniks. „Hvala, milorde.“
Požurio je naprijed i povukao je gore. „Thomas, molim vas“, rekao je.
Nasmiješila se. „Hvala, Thomas.“
Kad su stigli do Hyde Parka, tamo ih je već bilo petero, a pridružili su im
se i kapetan Reg Hillary i njegova mlađa sestra Althaea, koja se očito oporavila
od svoje nesvjestice, te Louise, kćer Sir Johna Dremonda. Lord Neville dao je
Kate Winter, živahnu sivu kobilu, a kad je Thomas predložio da krenu glavnim
putem prema otvorenijem dijelu parka, spremno se složila.
„Što tražite?“ upitao je vikont nekoliko trenutaka kasnije, slijedeći njezin
pogled prema skupini jahača udaljenih stotinjak metara.
Nije shvatila da je to tako očigledno. „Samo sam se pitala jaše li ovdje
vojvoda od Sommesbyja.“ Nije ga baš tražila, osim što je željela bila sigurna da
nije blizu, nitkov.
„Nick? Jaše, iako obično voli dolaziti ranije, kad je manja gužva. Mislio
sam da sam ga napokon nagovorio da dođe s nama danas, ali me je sluga susreo
na vratima s porukom da odbija. Rekao je da mu je nešto iskrsnulo.“
Katherine je pocrvenjela. To je objasnilo zašto njihova grupa nije imala
paran broj. Vrlo je dobro znala što je to bilo i pitala se zašto nije spomenuo da
će biti član njihove grupe kad su se svađali. „Sigurna sam da je to bilo važno.“
 Thomas je frknuo. „S Nickom se nikad ne zna što je to bilo.“
Althaea i kapetan su donijeli košare sa sobom, pa su se smjestili u sjeni
starog hrasta. Katherine je gulila breskvu i smijala se Regovoj priči o tome kako
su on i njegovo šestero braće uvjerili tri guvernante zaredom da im je kuća
ukleta.
„Korisna vještina u strategiji koju možeš dobro iskoristiti protiv živahnog
Bonapartea“, primijeti Thomas, podižući čašu Madeire.
„Barem netko u obitelji ima hrabrosti“, reče Althaea žalosno, a njezin brat
posegne i potapša je po ruci.
Uslijedila je prepirka oko pastuha kojeg je Thomas upravo kupio, po očito
nečuvenoj cijeni i dvojica muškaraca su ustala kako bi pregledali dorata.
„Althaea, što se to dogodilo sinoć?“ upita Louisa Dremond šapatom kad
su tri žene ostale same.
„Oh, bila sam tako zbunjena“, promrmlja djevojka, pocrvenjevši.
„Mama je uvjerena da je Crni Vojvoda spreman skrasiti se i da sam ja ona
koja ga može prizvati pameti. Samo ne želim se vjenčati s nekim tko je tako...
žestok. Bilo bi jednostavno strašno kad bi me on zaprosio.“
Kate se složila. Biti u braku s takvim odvratnim zlikovcem bilo bi gotovo
jednako loše kao i predati Crestley Hall stricu Simonu. Thomas i kapetan su se
vratili, a kad su napunili košare, Louisa je odvela Katherine na stranu.
„Ne znam da li se sjećaš“, tiho je rekla blistava plavuša, „ali ti i ja smo
nastupile u istoj sezoni. Bilo mi je žao što kad sam čula za tvog oca.“
„Hvala“, odgovori Katherine, dodirnuvši je.
„Kad si napustila London, moja mama je upravo željela pozvati tebe i
tvoju majku na čaj. Željela bih tu pozivnicu proslijediti sada tebi i barunici, ako
biste željele doći.“
Katherine je impulzivno uzela djevojčinu ruku. „Hvala ti još jednom.
Razgovarat ću s lady Alison, ali sigurna sam da će biti oduševljena.“
Katherine se vratila u Hampton House u dobrom raspoloženju i
obavijestila lady Alison o pozivu koji su dobile. „Lijepo je ponovno vidjeti boju
u tvojim obrazima“, reče njezina kuma s osmijehom. „Bila si tako živahna kad
si bila mlađa i strahovala sam da je stric to istjerao iz tebe.“
Kate je zabacila glavu. „Ne bih mu dopustila“, odgovorila je prkosno.
Kuma se smijuljila. „Tako mi je drago što si pronašla prijatelje. Nikad
nisam mislila da ću to reći, ali Nick je sinoć bio božji dar.“ Uspravila se. „Što
me je upravo podsjetilo. Nešto je stiglo za tebe.“ Povela ju je u salon.
Kate je pomislila da su došle neke od njezinih stvari iz Crestleyja, ali
umjesto toga, nasred stola pored niskog kauča, između kineskog zmaja od žada
i drvene rezbarije afričkog slona, smjestila se visoka vaza puna bijelih ruža. U
središtu mirisne mase jedna crvena ruža stajala je poput kapi krvi. Kartica je
bila naslonjena na usko dno od finog kristala.
Duboko je udahnula i uzela omotnicu. Njezino je ime bilo ispisano preko
pergamenta krem boje hrabrom rukom koju je već prepoznala. Srce joj je počelo
brže udarati dok je izvlačila karticu, iako nije mogla reći zašto je to tako. Pismo
unutra bilo je jednako poznato. Sve što je pisalo bilo je „Isprika“. Potpisano s
„Varon.“

Kada su dva dana kasnije za vrijeme ručka, Louisa i njezina majka, lady Mary,
otkrile da je najsličnije operi na čemu je Kate prisustvovala, bila božićna
priredba u crkvi Svih Svetih kod kuće u Staffordshireu, odmah su pozvali nju i
lady Alison da im se pridruže u njihovoj loži te večeri. Stigao je veći dio
Katherininih haljina i Emmie joj je pomogla odjenuti nisko izrezanu zlatnu
svilenu kreaciju s kratkim, napuhanim rukavima i raskošnim, nabranim donjim
dijelom. Sobarica joj je podigla kosu, uvila dugačke krajeve i spustila crne
uvojke niz leđa. Lady Alison je pokucala i ušla dok je Emmie dovršavala
Katherininu frizuru.
„Mislim da je ovo previše“, promrmljala je Kate, kritički se promatrajući.
„Gluposti“, prekorila ju je lady Alison, a zatim se nasmiješila.
„Iako sumnjam da će prisutna gospoda večeras gledati Figarov brak.“
Zakikotala se. „Vjerojatnije je da će sanjariti o vlastitoj bračnoj sreći.“
„Lady Alison!“ Kate je uzviknula pocrvenjevši, a zatim se nasmijala. „Oh,
Bože.“
 Kočijaš Dremondovih dovezao ih je u operu i dok su se starije žene
zaustavile u predvorju kako bi pozdravile prijatelje, Louisa je uzela Kate za ruku
i povela je uskim stubama do niza loža s lijeve strane pozornice. „Najbolji dio
odlaska u operu“, rekla je Louisa, razmičući zavjese, „je promatrati one koji
promatraju druge.“
Kate se nasmijala. „Što je s glazbom i pjevanjem?“
„Oh, to je otmjeno.“
Louisa je naglo zastala, povukavši Kate uza zid. Mršava plavuša hodala je
prema njima duž uskog hodnika iza loža. Njezina crvena haljina bila je još više
izrezana od Kateine, a iznad kose su joj mahala duga crvena pera. Žena je prošla
pokraj njih, a da ih nije ni pogledala i krenula prema stubama. Neposredno iza
nje išao je vojvoda od Sommesbyja, tamna vizija u crno-sivoj boji. Zaustavio se
kad ju je vidio, a onda kimnuo.
„Dobra večer, gospođice Ralston“, rekao je. „Gospođice Dremond.“
Louisa se naklonila. „Vaša milosti.“
„Uživate u operi?“ upitao je, a oči su mu brzo preletjele Katherine od glave
do pete i natrag.
„Ne znam“, odgovorila je, podižući bradu i odbijajući pocrvenjeti. „Nikad
prije nisam bila.“
„Nicky“, živahan glas dolazio je iza nje, „siđi dolje, dragi.“
„Za trenutak, Eloise“, odgovori on, pogledavši ženu, a u njegovim sivim
očima vidio se mali trag ljutnje. „Znači, napravili ste dobar izbor za svoju prvu
operu“, nastavio je, vraćajući pogled na Katherine. „Mozart je, izgleda,
sposoban stvoriti nešto za svačiji ukus.“ Nasmiješio se.
„Čekat ću te u predvorju, dragi. Nemoj predugo razgovarati s tom
djecom.“
Uzrujana zbog uvrede, Katherine je pročistila grlo kad je žena otišla.
„Izgleda da je Mozart podbacio u njezinu slučaju“, promrmljala je Louisi, koja
se zakikotala.
Vojvoda je upravo prošao pokraj Louise slijedeći ženu, ali se zaustavio
usred koraka, a njegov oštar pogled malo se podigao. Nagnuo se naprijed,
blokirajući Louisin pogled. „Interesi gospođice LeMonde ne bi trebali biti vaša
briga, gospođice Ralston“, uzvratio je.
Još ljuća, Katherine je pogledala dolje i vidjela da gospođica LeMonde više
nije na vidiku. „Izgleda da vaši interesi nisu njezina briga“, odgovorila je, „jer
se čini da želite ostati.“
Vojvoda se uspravio. „Eloizini interesi su ono što ja želim da budu“,
promrmljao je i okrenuo se na peti slijedeći ženu.
„Prava nesreća za vas“, odgovori Kate jednako tihim glasom, odbijajući
pocrvenjeti iako je mogla pogoditi na što misli.
Leđa su mu se ukočila, ali vojvoda je ignorirao njezin komentar i nastavio
svojim putem. U trenutku je nestao, kroz zavjese i niz stube. Kate se okrenula i
ugledala Louisu kako bulji u nju.
„Zar ga se nisi bojala?“ promrmljala je njezina prijateljica, povlačeći je
naprijed u ložu.
„Vojvode od Sommesbyja?“ Kate je odgovorila. „Nikada.“ Pogledala je
natrag kako bi se uvjerila da lady Alison i lady Mary još nisu stigle. „Ta žena s
njim, je li ona bila ta koja je skoro izazvala onaj dvoboj?“
Louisa je odmahnula glavom i nagnula se bliže. „Ne. To je bila Josette
Bettreaux. Vojvoda ju je poslao u Pariz. Definitivno bi znala kad bi je vidjela.
Ona je... zapanjujuća. Ne znam tko je Eloise LeMonde. Sigurno je nova.“
Uzdahnula je. „Ipak je lijepa.“
Kate je nagnula glavu i pogledavši publiku utvrdila, kao što je lady Alison
predvidjela, da je nekoliko pari opernih naočala okrenuto u njezinu smjeru.
„Mislim da mu se ona ne sviđa previše“, odgovorila je.
Louisa pocrveni. „Pretpostavljam da to nije važno“, prošaptala je, a zatim
se nasmijala.
Kate se nasmiješila, premda, iznenađujuće, nije osjetila da joj je to
zabavno. „Valjda ne.“ Pitala se što Crni Vojvoda osjeća prema Josette Bettreaux
i hoće li je zamoliti da se vrati iz Pariza.
Kad su ostale dame stigle, Louisa joj je objašnjavala čije su ostale lože oko
kazališta. Ona koja je ležala dva odjeljka bliže pozornici od Dremondove lože
pripadala je vojvodi od Sommesbyja. Katherine ju je tijekom večeri nekoliko
puta pogledala. Bila je prazna.

***

Pričalo se da je Berresfordov bal bio najveći događaj sezone, a Louisa i Althaea

nisu tjedan dana razgovarale ni o nečemu drugom. Svi su trebali biti tamo, a
Kate se pitala je li to istina.
„Gospođice Kate?“
Katherine se trgnula pogledavši u ogledalo i vidjela Emmiein odraz kako
joj uzvraća pogled. „Da, Emmie?“
„Gotovi ste, gospođice“, rekla je sluškinja, a njezin ton jasno je pokazivao
da to nije prvi put da je progovorila.
„Hvala vam“, rekla je Katherine. „Mora da sam sanjarila.“
Nasmiješena, prišla je do velikog zrcala i zavrtjela se. Emmie je nekako
uspjela podići kosu, uredivši kovrče koje su pokušavale pobjeći, u mekani okvir
oko lica i vrata. Tamno-ružičasta svilena haljina sa svjetlijom čipkom oko vrata
i pjenastim tilom oko kratkih rukava, imala je ružičaste perle ušivene po cijelom
tijelu i treperila je pri svakom pokretu. Nije bilo onako jednostavna kao što je
voljela, ali morala je priznati da je učinak bio zadovoljavajući.
Thomas se nije suzdržavao kad se susreo s njom i Hamptonovima u
plesnoj dvorani. „Vi ste boginja, Kate“, uzdahnuo je i duboko se naklonio nad
njezinom rukom, dok mu je kosa boje pijeska padala u oči.
Nasmijala se. „Hvala, Thomas.“
„Izgleda da je gužva nesnosna“, sretno je primijetio dok ju je vodio do
mjesta gdje su se već okupili ostali. Razmijenili su pozdrave, a onda se vikont
iznenada namrštio.
„Što je?“ promrmljala je.
„Nevolja bez sumnje.“ Thomas je napravio grimasu, a Katherine se
okrenula i vidjela kako se približava Francis DuPres. Bio je očito još uvijek
mrzovoljan nakon događaja na balu Albeyevih, pa iako ga je u posljednjih
nekoliko dana par puta ulovila kako je gleda, nije joj još prišao.
DuPres ih je sustigao, a oči su mu bile na njoj dok se klanjao.
„Gospođice Ralston, hoćete li mi učiniti čast i plesati sa mnom večeras?“
Thomas se premjestio i znala je da će pružiti DuPressu otpor. Kicoš je
pogledao njezino društvo i ona se iznenada zapitala je li mu prihvaćanje možda
bilo jednako važno kao i njoj. „Da, gospodine DuPres“, odgovorila je prije nego
što je Thomas uspio intervenirati i pružila mu svoju karticu i olovku kako bi
sam mogao izabrati ples.
Izraz koji nije mogla pročitati nakratko mu je prešao licem, a zatim nestao.
Skoro je zgrabio karticu iz njezine ruke u želji da je se što prije dočepa. Kad je
napisao svoje ime, vratio ju je natrag i opet se naklonio. „Do tada, gospođice
Ralston“, rekao je i otišao.
„Što ste mislili?“ upitao je Thomas dok je gledala svoju kartu. Odabrao je
valcer kasno navečer.
„Nebesa, svi su ga ignorirali tjedan dana. A možda ću mu stati na prste i
više me nikada neće pitati“, odgovorila je Kate, s osmijehom.
„Vjerojatnije je da će on vama stati na prste“, reče Reg. Orkestar je
zasvirao seoski ples, a on je uzeo Louisinu ruku, dok je Thomas vodio Katherine
na podij, a Alteau je pokupio njezin partner.
Vikont je bio u pravu; bila je nesnosna gužva, ali Katherine se nikada nije
tako divno zabavljala. Voljela je plesati i nije joj nedostajalo željnih partnera.
Međutim, kako je večer napredovala, postajalo je sve toplije i zagušljivije u
ogromnoj sobi, a noge u tankim ružičastim cipelicama počele su je boljeti.
„Mislim da je ovo moj ples?“ glas joj je rekao u uho i ona je poskočila.
Francis DuPres ispruži ruku, a ona se uz ispriku lady Alison podigne sa
stolice na rubu sobe i krene prema podiju. Bio je samo podnošljiv plesač i na
pamet joj je pao Regov komentar o tome čije će prsti bili nagaženi. Na pola
valcera predložio je da iziđu na balkon kako bi došli do zraka, Kate je zahvalno
prihvatila. Noć je bila mračna i sjenovita nakon jarko osvijetljene dvorane i
blaženo hladna. Duboko je udahnula i izdahnula, dotaknuvši prstima latice
ljetnog buketa u plavoj vazi pokraj sebe. Dvanaest ravnomjerno raspoređenih
vaza prekrivalo je cijelu duljinu ograde od kamena.
„Vi ste lijepi, Kate“, promrmlja DuPres pokraj nje i potegne prstima preko
njezina zapešća prije nego što je spustio ruku preko njezine, koja se je ležala na
ogradi balkona.
Brzo ju je uklonila. „Hvala vam, gospodine DuPres“, rekla je ukočeno,
naglo shvativši da nije trebala napustiti sobu s njim.
„Francis“, ispravio je, glatko se pomaknuvši da joj blokira put dok se
povlačila. „Nemojte ići; nismo imali priliku upoznati se.“
Već su se poznavali bolje nego što joj se sviđalo. „Oprostite“, zaškrguće
ona i krene obilaziti oko njega.
Zgrabio ju je za ruku i povukao prema sebi. „Dođi, Kate, trebaš biti
prijateljskije raspoložena“, promrmljao je, naginjući se bliže.
Gurnula ga je, ali bio je jači od nje. „Pustite me“, zapovjedila je, ljutito.
„Ne dok ne dobijem nagradu“, inzistirao je i još joj se više približio.
Druga mu je ruka posegnula i uhvatila je za vrat i povukla glavu prema
naprijed. Usne su joj dodirnule obraz, tražeći njezina usta. Vrlo ljuta i jako
uplašena, Kate je zatvorila oči i istodobno podigla koljeno. Snažno.
Eksplozija vrućeg daha udarila joj je lice dok se DuPres presavijao. Prije
no što se uspio ispraviti, nešto ga je povuklo unatrag na tvrdi kamen. Jedan lik
obučen u crno, vukao je DuPresa natrag na noge, a zatim ga odvukao od
Katherine.
„Ispričaj se gospođici Ralston“, odvrati tihi glas Nicholasa Varona. Čak i
pri slabom svjetlu bilo je jasno da je Crni Vojvoda bijesan.
„Ubit ću te zbog ovoga, Sommesby“, zapuhao je DuPres, još uvijek napola
presavijen.
Vojvoda ga je protresao za ovratnik i odgurnuo ga. „Ispričaj se, ili možeš
probati u zoru s pištoljima“, reče Nicholas, još tiše nego prije.
Nicholas Varon nije bio jedini koji je bio ljut. Sad kad je preboljela početni
šok napada, Kate je bila bijesna. Bila je to njezina bitka i nije joj trebao Crni
Vojvoda da se bori za nju. Dok se DuPres suočavao sa Sornmesbyjem,
zakoračila je na stranu, zgrabila jednu od lijepih plavih vaza i podigla je iznad
glave. „Ne diraj me opet, ti kukavice“, reče ona režeći i baci vazu na njegovu
glavu. Razbila se, a voda, cvijeće i komadići porculana letjeli su posvuda, a
Francis DuPres srušio se među ostatke.
Sommesby se odmaknuo korak unazad s očima na DuPresu. Nakon
nekoliko trenutaka podigao je pogled prema njoj, a izraz lica odavao je
zapanjenost i iznenađenje. Zatim je spustio pogled i maknuo komad tratinčice
s revera, a kad je ponovno podigao glavu, oči su mu plesale. „Vrlo dobro,
gospođice Ralston“, promrmljao je.
Teško dišući, Kate otpusti stisnute šake i povuče se uz ogradu. DuPres je
ostao na kamenu gdje je pao. „Oh, Bože“, prošaptala je, počinjući shvaćati što
je točno učinila.
Vojvoda je prešao preko nereda kako bi je uhvatio objema rukama za
ramena. „Jeste li dobro?“
„Pokušavam odlučiti hoću li se onesvijestiti.“
On se nasmije i povuče je bliže. „Nekako ne mislim da ste vi od one vrste
koju hvata nesvjestica“, primijetio je.
Podigla je drhtave ruke na njegov kaput i naslonila obraz na njegovo rame
dok ju je držao. Možda i nije bio tako podao kao što je mislila. S ulaza se začuo
smijeh, a ona se trgnula i odmaknula. Odmah ju je pustio, ali je ostavio malu
udaljenost između njih za svaki slučaj. Biti ovdje na balkonu s muškarcem ili,
još gore, s dvojicom muškaraca, bilo je dovoljno da je uništi. Ako netko sazna
da je jednog od njih onesvijestila, njezini kumovi vjerojatno će je morati
otpremiti u Ameriku i nikad više neće vidjeti Crestley. „Vaša milosti, molim
vas, nemojte reći“, preklinjala je, blijeda i zažalila zbog svake primjedbe koju
mu je rekla tijekom proteklih tjedana.
„Ne brinite“, odmah odgovori vojvoda, a izraz lica i dalje je bio veseo.
„Ovo je tajna u kojoj ću zaista uživati.“ Osvrnuo se prema DuPresu. „A ako ova
naša budala uopće ima ponosa, ne vjerujem da će on išta pričati.“ Oči su mu se
susrele s njezinima i kliznule prema vratima. „Vjerujem da bismo se ipak trebali
maknuti s bojišta prije nego što nas otkriju.“
Kimnula je glavom, a onda pogledala u tamu balkona iza sebe. „Vi ste
ovdje sami?“ prošaptala je.
Trenutak je zurio u nju, a zatim kimnuo. „Mislite, naravno, na Eloise
LeMonde.“
Katherine je slegnula ramenima i ne želeći ga razljutiti. „Nisam...“
„Njezini interesi, ako ih ima, samo su njezini“, odgovorio je i napućio usne
skrušeno. „Kakav je bio Figaro?“
Nasmiješila se. „Divan“, odgovorila je oduševljeno.
Impulzivno je dodirnula njegov rukav. „Hvala vam još jednom što ste mi
pomogli, Vaša Milosti“, rekla je gledajući ga.
„Nema na čemu, gospođice Ralston“, odgovorio je.
„Kate“, rekla je.
„Molim?“ upitao je, podižući obrvu.
„Molim vas zovite me Kate“, objasnila je. Sada su bili urotnici, a ona mu
je dugovala što je čuvao njezinu tajnu.
Dugo ju je gledao, a zatim odmahnuo glavom. „Katherine vam bolje
odgovara“, rekao je zamišljeno.
DuPres je zastenjao, a Sommesby je zgrabio njenu ruku i prebacio je preko
svoje podlaktice. „Ne bi trebali biti ovdje kad se osvijesti. Mislim da ćete opet
imati glavobolju.“ Usne su mu se izvile. „Večeras nećete biti jedina kojoj će
lupati u glavi, kladim se.“
Kimnula je, nesigurno mu se nasmiješivši. Nije baš izgledao onako kako
je ona zamišljala viteškog saveznika, ali nešto u njegovim očima dok je gledao
dolje u nju navelo ju je da povjeruje da će održati svoju riječ. „Hvala vam još
jednom.“
Čim su ušli u balsku dvoranu pogledao ju je sa strane. „Usput, prijatelji
me zovu Nick“, promrmljao je.
Katherine je udahnula, pitajući se u što se uvalila. „Onda ću vas zvati
Nicholas“, uzvratila se i bila je nagrađena iznenađenim pogledom u kojem se
na trenutak vidjelo poštovanje, a onda je pogled brzo nestao.
Ponovno je krenuo naprijed i kimnuo. „Nicholas, onda.“
 7

Nicholas je iz daljine promatrao Katherine kako objašnjava svojim kumovima

što se dogodilo. Nevilleovo već rumeno lice postalo je još crvenije pa su dvije
žene bile prisiljene odvesti ga s balkona. Nakon nekoliko trenutka tihe rasprave
napustili su sobu. Kada su odmaknuli, Nicholas se uputio do mjesta gdje je
sjedila njegova majka s lady Ann Sefton.
„Mama“, povuče je on, „vjerujem da je vrijeme da odemo.“
Ona ga je znatiželjno pogledala, ali kad nije rekao ništa drugo, napustila
je svoju sugovornicu i prihvatila ruku koju joj je ponudio. „Što se događa?“
promrmljala je.
„Upravo se dogodilo nešto vrlo zanimljivo i ne želim da plaćaš zbog toga“,
uzvratio je kimajući glavom dok su prolazili pokraj Hillarysovih.
„Oh, dragi,“ ona uzdahne, „kakvo je ovo vrijeme?“
„Francis DuPres, kako da kažem, spava na balkonu. Pretpostavljam da će
se osvijestiti svakog trenutka“, rekao je blago, a prsti su mu se stegnuli oko
rukava.
„Mon dieu, što se dogodilo?“
„Zaskočio je Katherine Ralston.“ Kad se sjetio njezina preplašenog lica,
morao se boriti s iskušenjem da se vrati na balkon i baci Francisa DuPressa s
njega. „Zapravo, prilično vulgarno. Trebao je shvatiti da se pravi zavodnik
nikada ne bi koristio takvim metodama za poljubac“, rekao je pokušavajući
razjasniti incident. „Šarmantna dama uzvratila je uslugu na zadovoljavajući
način.“
„Nicholas“, prekorila ga je majka s nevoljkim osmijehom. „Kate je
dobro?“
„Dobro je.“ Nasmiješio se i signalizirao da im donesu šal i njegov kaput.
„Zapravo, obavila je sjajan posao spašavanja. Osjećao sam se posve
nepotrebno.“
„O da?“ upita Julia Varon, pozorno ga promatrajući. Prepoznao je pogled.
„Nemoj dobiti nikakve ideje, mama. Jedva je izašla iz učionice, zaboga.“
„Teško da si na umoru, Nicky“, odgovorila mu je majka s osmijehom.
„Ona ti se suprotstavlja; da?“
„Ona je tvrdoglava“, odvrati on, gledajući mimo njezinog radoznalog,
veselog lica i nadajući se da neće natjerati Kate Ralston da trči za njim. Nije želio
imati nikakve veze sa školarkama i njihovim nestašnim šuškanjem. Iskreno
rečeno, nije mogao zamisliti da gospođica Ralston nekoga proganja. I teško
muškarcu koji pokuša dobiti njezine usluge bez njezina dopuštenja.
Na njegovo olakšanje Julia je odbacila temu i vidio je kako sa svojim
kočijašem razmjenjuje nekoliko rečenica o vremenu i predstojećim društvenim
događajima. Kad je otišla, pozvao je kočijaša i zaputio se u jedan od svojih
klubova, ali su mu se misli prilično često vraćale školarki naoružanoj vazom
cvijeća, pa je izgubio sto i pedeset funti kockajući.
Sljedećeg jutra susreo se u radnoj sobi sa tajnikom. Donio mu je vijesti o
statusu Crestley Halla. „Pa, Gladstone, u što smo se uvalili?“ upitao je s
osmijehom.
„Puno nevolja, ako mene pitate, Vaša Milosti“, uzvrati Gladstone, gladeći
svoje sijede brkove.
„Pojedinosti, molim“, vratio se. „I sjetili ste se mojih uputa?“
„Da, Vaša Milosti, iako sam vam rekao da ne volim raditi pod tim
uvjetima. Glupost je da uložite bilo koju svotu novca u nešto o čemu tako malo
znate.“
„I?“ Nicholas ga je potaknuo nakon nekoliko trenutaka.
Gladstone pomakne neke papire na stolu. „Predstavnik vlasnika sebe
naziva Jonathan Smith.“
Nicholas se nasmiješio odvratnosti u Gladstoneovom glasu. „Rekao sam
vam kakva će to kupnja vjerojatno biti.“
„Da, vaša milosti. Međutim, nisam očekivao da će muškarac biti tako
jasan u vezi toga.“ Zastao je i Nicholas je praktički mogao vidjeti kako se
starijem muškarcu kotačići okreću u glavi. „Priča je ovakva: mladić je naslijedio
imovinu, ali je neće dobiti u posjed još dvije godine. Taj mladić ne želi zadržati
Crestley Hall i bi bio voljan prihvatiti novčanu ponudu za to.“
„Dakle, problem je samo u tome što je dječak premlad da bi naslijedio“,
komentirao je Nicholas, ne vjerujući da je to poteškoća.
Očito je i Gladstone pomislio isto. „Sumnjam, Vaša Milosti. Gospodin
Smith je otišao jako daleko kako bi sakrio ime mladića od mene. Vjerojatnije je
da rasprodaje bez dječakovog znanja.“
„Dakle,“ promrmlja Nicholas, mračno, kratko se pitajući kako se barun
od Clareya upetljao u te sumnjive poslove i što je toliko privlačno u Crestley
Hallu. Gladstone otvori usta, ali Nicholas podigne ruku. „Upravo ćete mi reći
da možete lako otkriti tko stoji iza svega ovoga.“
„Da, vaša milosti.“
„Nemojte“, kratko će Varon. Bio je prokleto znatiželjan, ali Nevilleove su
upute bile posve jasne i poštovao ih je. Do određene točke.
„Pa, na kraju ćete biti prisiljeni otkriti“, rekao je Gladstone mračno.
„Dječak mora potpisati ugovor. Ako su imena lažna, papir je bezvrijedan. U
ovom trenutku nisam uvjeren da bi taj dokument ionako bio legalan.“
Nicholas se nagnuo naprijed. „Uvjerite se da je to legalno, Gladstone. Kad
taj ugovor dođe u moje ruke, želim da nitko u Engleskoj ne bude u stanju
osporiti to. Razumijete?“
„Vaša milosti, to je možda gotovo nemoguće.“
„Zato vas i plaćam, zar ne?“
Gladston uzdahne. „Da, vaša milosti.“

„Šteta što si rano napustio Berresfordove“, komentirao je Thomas nekoliko sati

kasnije dok je s vikontom jahao u Richmond Parku.
„Oh“, pitao je Nicholas nevino, „zašto?“
„Netko je spustio vazu preko lubanje Francisa DuPresa.“
„Stvarno? Zbog čega?“ Nevinost je nešto u čemu je bio loš, otkrio je
Nicholas, jer nije imao mnogo prakse. Ni pod kakvim drugim okolnostima ne
bi razmišljao o odgovornosti za djelo. Ali Kate Ralston bila je u pravu. Izbio bi
skandal i premda se on nije imao čega bojati, ona bi mogla biti uništena. To se
jedva činilo pravednim, kad je sve što je učinila bilo s više duha nego bilo koja
žena koju je ikada upoznao. Čuvao bi njezinu tajnu.
„Nije rekao“, polako je odgovorio Thomas, pozorno ga promatrajući.
„Zapravo, tvrdio je da je posrnuo u mraku i povukao vazu na svoju glavu.“
Nicholas se iznenadio što se DuPres nije pojavio tražeći zadovoljstvo. „Pa,
on nije najgraciozniji čovjek kojeg sam susreo“, otegnuo je. „Možda je govorio
istinu.“
„Da, možda je“, složio se Thomas. Mlađi je čovjek na trenutak petljao s
uzdama. „Ipak, mislim da je zanimljivo da su DuPres i Kate izašli na balkon, a
onda ste se ti i ona ponovno pojavili nekoliko trenutaka kasnije i otišli.“
Razgovarao je s vratom svojeg crvenkastosmeđeg konja, ali se ukočio kad ga je
Nicholas oštro pogledao.
„Oh, jeste, zar ne?“ promrmljao je.
„Da.“
„Ako si vidio njega i gospođicu Ralston da napuštaju plesnu dvoranu,
zašto onda nisi pošao za njom?“ upitao je kratko. „Ti si me upozorio na
DuPressa.“
„Bio sam na putu kad ste se vratili unutra“, odgovorio je Thomas, djelujući
povrijeđeno.
„Nikada ga nisi trebao pustiti blizu nje“, nastavio je Nicholas, odbijajući
se smiriti.
„Isto bih mogao reći i za tebe“, uzvratio je Thomas crvenog lica.
Nicholas se nasmijao. „Ljubomoran, zar ne? Ne brini, Thomas. Previše je
nevina za mene.“
Thomas se zajapurio. „Ona pita za tebe, znaš“, rekao je naglo i potjerao
konja u galop kad su stigli do granice parka. „Teško je natjecati se s tobom kad
nisi u blizini da joj pokažeš svoju lošu stranu“, dobacio mu je preko ramena.
Nicholas nije mogao zaustaviti radosni osmijeh koji je na trenutak izvio
njegove usne i koljenima je stisnuo svog pastuha crnog poput ugljena, da
sustigne vikonta. Pitala ga je za njega, je li? Možda nije bila tako imuna na
njegove čari kao što je očito željela da misli. „Vidim da nisi poslušao moj savjet
o toj ragi“, primijetio je, pokušavajući promijeniti temu. „Kako se zove,
Orchid?“
„Orfej“, ispravio ga je Thomas toplo. „I suprotstavit ću ga protiv te tvoje
zloglasne zvijeri u svako doba.“
„Orfej protiv Odiseja? Zapravo, epska bitka“, suho je prokomentirao
Varon.
Thomas je frknuo, a onda se nevoljko nacerio. „Odvratni momče“,
promrmljao je. „Pedeset funti kaže da moj junak može pobijediti tvog. Do
Darby Bridgea, kažem.“
Mali drveni most bio je udaljen oko kilometar i pol od parka, a Nicholas
je kimnuo glavom. „Reci kad“, reče on, povlačeći uzde.
„Sad!“ Thomas je uzviknuo bez upozorenja i odjurio poput metka.
Neustrašiv, vojvoda je udario vranca pod rebra. Moćni mišići napeli su se
pod njim kad je konj skočio naprijed. Nagnuo se preko glatkog vrata i spustio
životinji uz glavu. Na tri četvrtine puta do mosta sustigao je dorata. Kad su stigli
do potoka, Nicholas bio ispred.
Vranac je želio nastaviti dalje, ali on ga je povukao i okrenuo kako bi se
suočio sa zadihanim vikontom. „Pedeset funti, Thomas“, rekao je. „Koliko si
uopće platio za tu stvar?“
„Oh, umukni, Nick“, odbrusi Thomas. „Jedan od ovih dana izgubit ćeš,
znaš.“
„Možda“, odgovori Nicholas zabavljeno. „Ali ne danas.“
 8

Stric Simon nije pisao. Kate nije zaista očekivala da će to učiniti, ali nije si mogla
pomoći i glupo se nadala se da hoće. Razmišljala je o povratku kući, ali čak i kad
bi bila u Crestleyu, malo bi mogla učiniti da ga sačuva od njega. Umjesto toga,
zakazala je sastanak s odvjetnikom lorda Nevillea i zamolila ga da se pozabavi
time.
Gospodin Hodges gledao ju je podozrivo kad je ušla u njegov ured, ali kad
je objasnila tko je i kako će mu moći platiti za njegov trud, pristao je poslati
nekoga da vidi jesu li postojali kakvi dokumenti u Staffordshireu. Ponijela je sa
sobom veći dio novca kojeg je imala, a kako su Hamptonovi inzistirali na tome
da je ona dio obitelji i da će plaćati sve njezine račune, bila je spremna napraviti
ovaj trošak. Morat će se osloniti na nekoga, da bi zadržala Crestley još dvije
godine.
Dva dana nakon Berresfordovog bala, vojvotkinja udova Sommesby
poslala je lady Alison i Kate poziv da dođu na poslijepodnevni čaj. Iako je Kate
rado prihvatila poziv, on je u njoj budio laganu nervozu. Ako lady Julia bude
postavljala pitanja o incidentu na balu, osjećala bi potrebu da joj odgovori, a to
nije željela. Još uvijek nije bila sigurna što ju je opsjelo da izađe na osamljenu
terasu s bilo kim, a kamoli s Francisom DuPressom i najradije bi zaboravila
cijeli incident.
Kad su stigli do dvorišta vojvotkinjine veličanstvene gradske kuće, pogled
na prekrasni visoki, brzi feton za vožnju povećao je Kateinu tjeskobu. „Mislite
li da ima druge posjetitelje?“ upitala je lady Alison dok im je sluga pomagao da
izađu iz kočije Hamptonovih.
„Julia je rekla da ćemo biti samo mi. Nismo imale priliku razgovarati u
zadnje vrijeme i rekla mi je da se želi dobro ispričati sa mnom.“
„Jeste li sigurni da želite da budem s vama?“ upitala je Katherine, nadajući
se da će je kuma poslati natrag u Hampton House.
Lady Alison uzela ju je za ruku i stisnula je. „Glupost. Julia te ne bi pozvala
da ne želi da dođeš. Znaš to, dijete.“
 „Da, lady Alison“, odgovorila je poslušno, nimalo umirena.
Kad su ih odveli u salon, tamo nije bilo nikoga osim lady Julije i Kate se
malo opustila. Ako će biti pitanja, barem neće biti nikoga drugoga da ih čuje.
Međutim, na njezino iznenađenje, vojvotkinja udova nije ništa rekla o onome
što se dogodilo na balu. Umjesto toga, provele su vrijeme ugodno, razgovarajući
o svemu, od mode u Parizu do književnosti.
„Čula sam da imate impresivnu kolekciju Shakespeareovih kvartova“,
rekla je Kate, podignuvši pladanj s čajnim kolačima za lady Alison.
„Da. Moj sin ih već godinama pokušava od mene kupiti, posuditi ili
ukrasti. Ali ja sam se oduprla svim njegovim ponudama. To je jedini način na
koji se mogu uvjeriti da će me posjetiti.“ Nasmiješila se i pokazala prema
vratima. „U knjižnici su, ako ih želite vidjeti.“
„Jeste li sigurni?“ upitala je Katherine i ustala.
„Mais oui. U svakom slučaju, ima nešto o čemu zrele žene moraju
razgovarati. Biblioteku ćete naći dvoja vrata niže, s lijeve strane.“
„Hvala vam, Vaša milosti.“
Vrata knjižnice bila su zatvorena, ali ih je otvorila i ušla. Prvo što je
uhvatilo njezino oko, bio je par dugih, sjajnih crnih Hessian čizama prekriženih
u gležnjevima i ispruženih ispred jedne od stolica pokraj prozora. Znatiželjna,
tiho je krenula naprijed i vidjela vojvodu od Sommesbyja, s otvorenom knjigom
oslonjenom na prsa i čašom rakije u slobodnoj ruci.
Čitao je, a ona je proučavala njegov profil. Crni Vojvoda izgledao je
opušteno, a sudeći po zakrivljenosti usana uživao je u onome što je čitao. Bio je
odjeven u plavo i sivo s kravatom elegantnom, a ipak jednostavnom. Divila se
tom načinu odijevanja i često je viđala sljedbenike na koje je utjecao njegov stil.
Bez upozorenja je okrenuo glavu i podigao pogled prema njoj i vidjela je
iznenađenje i zadovoljstvo u njegovim očima. „Katherine“, rekao je, odložio
knjigu i ustao.
„Nisam vas htjela ometati“, rekla je, odmaknuvši se i pogledavši ga. „Vaša
je majka pozvala lady Alison i mene na čaj“, objasnila je, iznenada osjećajući
kao da mora opravdati svoju prisutnost u knjižnici njegove majke.
 „Oh, jest, je li?“ promrmljao je tako tiho da je jedva uhvatila riječi.
„Sjetila sam se što ste rekli o kvartovima. Rekla je da bih mogla doći i
pogledati ih“, rekla je Katherine prkosno.
„Sviđa vam se Shakespeare“, prokomentirao je i spustio i rakiju.
„Jeste li mislili da lažem?“ upitala je ljutito.
Teddy, sin vikara u Crestleyu, nazvao ju je više puta ‘plava čarapa’4 zbog
njezine naklonosti prema bardu, ali vojvoda se nije činio pretjerano zabrinut
zbog konvencija uljudnog društva.
Podigao je ruku. „Ne bih optužio ženu s plavim očima kao što su vaše da
laže“, rekao je tiho.
„Što će reći, kad bi mi oči bile smeđe, da bi pomislili da sam lažljivica?“
upitala je nevino.
Njegov ju je smijeh iznenadio. Imao je veseli smijeh i atraktivan osmijeh,
a zeleni sjaj svjetlucao mu je u očima su dok ju je promatrao. „Neću se
ispričavati za kompliment“, rekao je nakon nekoliko trenutaka, okrenuvši se
napola od nje, „ali ja priznajem poantu.“
Nije očekivala da će se predati i razočaralo ju je što je to učinio. „Quitter5“,
promrmljala je, a on se smrznuo i ponovo se okrenuo prema njoj.
„Molim?“ uzvratio je, podigavši obrvu.
„Rekla sam da brzo odustajete“, ponovila je, osjećajući se prilično
neugodno što je to čuo. Morat će se prisjetiti da u njegovoj nazočnosti mrmlja
malo tiše.
„Razgovarate li, možda, s vikontom od Sheresforda i vašim drugim
muškim poznanicima na isti laskavi način na koji se meni obraćate?“ upitao je,
ali uopće nije izgledao uvrijeđeno.
„Ne.“
On kimne, stišćući usne. „Nisam ni mislio.“ Očekivala je više, ali umjesto
toga prišao je najbližem kutku knjižnice i pokazao joj da ga slijedi. „Kako ide sa

4
Bluestocking – obrazovana žena koja ne drži previše do vanjskog izgleda, intelektualka
5
Onaj koji brzo odustaje
zavjerom?“ upitao je preko ramena.
„Čini se da nitko ne zna“, odgovorila je i nagnula glavu prema njemu.
„Niste razgovarali s lady Juliom o tome.“
Zaustavio se i okrenuo. „Naravno da ne. Ona zna samo da je DuPres imao
malu... nesreću.“ S osmijehom se okrenuo. „Je li vas uznemiravao?“
Odmahnula je glavom. „Nisam ga čak ni vidjela.“
„Dobro. Obavijestite me ako vam se približi.“
Kate se zaustavila i stavila ruke na bokove. „Jeste li vi sada moj zaštitnik,
Vaša Visosti?“ upitala je. „Zato što vas uvjeravam da mi ne treba.“
Crni Vojvoda naslonio se na policu iza sebe. „Što vam treba, Katherine?“
upitao je tiho, prekriživši ruke na prsima.
Ozbiljan pogled u njegovim očima iznenadio ju je. Bilo joj je na vrhu
jezika da kaže: „Crestley Hall“, ali onda bi pomislio da je ona bespomoćna žena
koju treba spasiti. „Ono što svakom treba, pretpostavljam“, odgovorila je.
„Ljubav, prijateljstvo, smijeh, ljubaznost.“ Nasmiješila se nesvjesno,
razmišljajući o tome kako ju je blesavom i površnom držao. „I čokoladni
bomboni.“
Ponovno se nasmijao. „To ću zapamtiti“, odgovorio je, a oči su mu bile
vesele dok ju je promatrao. „Vi ste neobična žena.“ Sljedeći trenutak odgurnuo
se s police i ispružio ruku. „Ovdje su“, rekao je, pokazujući policu sa starim i
nevjerojatno krhkim papirnatim kvartovima i folijima, pažljivo zaštićenima iza
stakla. Otkačio je zasun i odgurnuo staklo u stranu. „Osim Dva gospodina iz
Verone, kojeg ja imam.“
Zakoračila je naprijed, a on joj se maknuo s puta. To su doista bili rani
kvartovi i foliji. Jedan od njih čak je izgledao kao izvorna knjiga, koju je možda
držao i sam William Shakespeare.
„Samo naprijed“, rekao je ohrabrujuće.
Ispružila je ruku, a zatim je ponovno spustila. „Izgledaju tako krhko.
Bojim se da ih dotaknem.“
„Koji?“ upitao je odmah iza nje.
„Kralj Lear, mislim“, prošaptala je, pitajući se zašto ju je dubok, hrapav
ton njegova glasa tjerao da se poželi osloniti na njega.
Ispružio je ruku preko njenog ramena, baš kao kad su se borili u knjižnici
Hamptonovih. Izvukao je kvart i pružio joj. Dok je micao ruku s rukopisa,
okrznuo joj je prstima obraz i ona je zadrhtala.
Znala je da bi se trebala pomaknuti, otići do jedne od stolica ili do
dubokog prozora, ali umjesto toga stajala je poput kipa, pažljivo držeći rukopis
u rukama, bojeći se disati. Opet joj je dodirnuo obraz, lagano očešao kožu tako
da se naježila. Drugom joj je rukom dotaknuo rame, a ona se okrenula začarana.
„Nikad ne bi smjeli okrenuti leđa gospodinu lošeg ugleda“, prekori je on,
a prsti su joj još uvijek stiskali obraz. „Čak ni onom kukavičkog srca koji
odustaje lako kao ja.“
Cijelim se srcem slagala s tim, ali još uvijek nije progovorila. Da je to
učinila, možda bi je prestao gledati na takav način, zbog čega joj je trbuh
podrhtavao, a srce udaralo tako brzo.
„Što? Bez rasprave?“ nastavio je istim tihim glasom. „Nema duhovitih
dosjetki za mene? Maca popapala jezik, Kate?“
Nicholas je koraknuo bliže i prstima joj podignuo lice gore. Crni Vojvoda
nagnuo se i dotaknuo joj usne svojima u poljupcu s okusom rakije. Katherine
je zatvorila oči. Drhtavica je jurila gore-dolje niz njezinu kralježnicu, do vrhova
prstiju na rukama i nogama i naslonila se na njega. Ruke su mu se spustile s
ramena na struk i povukao ju je bliže. Nešto joj je počelo kliziti iz prstiju...
„Drama!“ povikala je, a glas joj je bio prigušen uz njegova usta i
odmaknula se mašući glavom, zgrabivši krhke stranice prije nego što su stigle
udariti u pod. Uhvatila je kvarto uz svoju potkoljenicu i pažljivo ga pokupila.
Tek tada je pogledala Nicholasa.
Stajao je nekoliko metara dalje, trljajući bradu i zureći u nju. „Joj.“
„Pa, bila je vaša krivnja“, uzvratila je, odlučna ne dopustiti mu da primijeti
koliko ju je uznemirio.
„Vidim da vam se vratila moć govora“, uzvratio je, koraknuvši naprijed.
Odmaknula se, čvrsto stisnuvši kvarto na prsa kao štit. „Držite se podalje
od mene“, upozorila je.
 „Malo je kasno da se ponašate stidljivo“, komentirao je, svejedno se
približavajući. „Nemojte mi reći da ste bili nezadovoljni.“
„Nezadovoljna ili ne, to nema veze s ovim.“ odgovorila je, zaustavljajući
se leđima na polici s knjigama. Nije zamišljala da Nicholas Varon može biti
opasan na takav način. Cijeli su je život podučavali kako biti prava dama, ali u
ovom trenutku više od svega željela je da je nitkov opet poljubi.
„Znači, svidjelo vam se.“ nacerio se, stjeravši je u kut.
Srce joj je lupalo, zamalo je popustila. „Vi ste, gospodine“, očajnički je
rekla, „razvratnik.“
Zastao je. Na trenutak ju je pogledao, a zatim kimnuo i vratio se korak
unazad. „A vi, Katherine, vi ste dama.“ Elegantno se naklonio. „Moje isprike.“
Katherine je izdahnula.
Naglo je krenuo naprijed i zgrabio joj ramena rukama. „Ali pogriješili ste.
Ja nisam od onih koji odustaju“, promrmljao je, prešavši joj prstom duž donje
usne. S tim se okrenuo i napustio sobu.
Nakon trenutka ošamućenosti u kojem je gotovo izašla iz knjižnice s
Kraljem Learom, Kate je drhtavo pospremila dramu iza zaštitnog stakla. Vratila
se u salon i vidjela kako se lady Alison upravo podigla da pođe po nju.
„Spremna za polazak, Kate?“ upitala je, smiješeći se.
Katherine je pročistila grlo. „Da.“
Julia Varon je također ustala. „Jesam li čula Nickyjev glas u hodniku?“
upitala je znatiželjno. „Rekao je da bi mogao svratiti danas.“
Katherine je kimnula. „Da. Bio je u knjižnici“, promrmljala je, svjesna da
se vjerojatno crveni.
Vojvotkinja udova zamišljeno je kimnula glavom. „Ah. On često ide
tamo.“
Kad su odlazile, Katherine se učinilo, da je čula vojvotkinju kako se smije,
ali nije bila sigurna.
 9

Nije je trebao poljubiti.

Bilo je to najglupavija stvar koju je mogao učiniti i koja se mogla očekivati
od nekog školarca na njegovom prvom putovanju u London u potrazi za sjajem
i stilom. Nicholas je osuđivao sebe tijekom čitave vožnje na povratku u svoju
gradsku kuću, dovoljno rastresen da je gotovo pregazio groficu od Frantona
prije nego što je primijetio njene francuske pudlice i naglo skrenuo zapregu.
Nije je htio poljubiti. Namjeravao ju je samo zadirkivati, podsjetiti malu
šašavicu da se ne bi smjela dovesti u situaciju da ostane sama u sobi s
muškarcem. Ali onda, kao da ima svoju volju, njegova ruka je dotaknula je
njezin obraz, a ona je zadrhtala.
Uvijek je tražio žene koje su znale pravila igre i koje su, bez iznimke, igru
već ranije igrale. Cijenile su njegovu pažnju, ili su barem tako tvrdile, a on je
nagradio njihovo uloženo vrijeme i diskreciju. I nijedna od njih nikada nije
zadrhtala od njegovog dodira. I nijedna od njih ne bi stavila smijeh, prijateljstvo
ili čokoladne bombone, ispred bogatstva ili udobnosti.
Gladstone je čekao u njegovoj radnoj sobi. Nicholas je želio razmisliti, ali
Clarey je odavao dojam da je važno pravovremeno skupiti informacije o
Crestley Hallu, pa je bacio rukavice na stol i utonuo u stolac iza njega. „Pa?“
Stariji čovjek nije ni trepnuo. „To je pravni presedan u našu korist, ako
dječak i zakonski skrbnik potpišu ugovor.“
„Odlično“, reče Nicholas režeći i ustane.
„Ako je to sve...“
„Ne baš, gospodine.“ Gladstone podigne pogled s hrpe papira koje je
držao.
Nicholas je opsovao i ponovno sjeo. „Brzo, hoćete li?“
„Pokušavam, Vaša milosti.“
„Budite vrlo oprezni, Gladstone“, promrmlja Nicholas, naslonivši se.
„Nisam dobro raspoložen.“
 Njegov tajnik proguta slinu. „Da, vaša milosti.“ Ponovno je pregledao
papire. „Prije svega, očito postoji nekoliko drugih zainteresiranih strana za
Crestley, i...“
„Konkurencija?“ Nicholas je sjeo i ponovno se nagnuo naprijed. „Zašto?“
promrmljao je, uglavnom sam sebi.
„Niste mi dopustili da to otkrijem, Vaša Milosti, ali pretpostavljam da bi
zbog situacije i cijene, veliki broj nitkova mogao gledati na to, kao na priliku da
si kupe položaj u društvu.“
„Nitkova?“ ponovio je Varon, podigavši obrvu. Gladstone se zarumeni.
„Ne vi, naravno, Vaša milosti.“
Nicholas je mahnuo rukom prema njemu. „Nadmašite nitkove.“
Gladstone uzdahne. „Da, vaša milosti.“ Zastao je i izvukao još jedan
komad pergamenta. „Dali ste mi upute da kupim cijeli posjed.“
„Da.“
„Pa, vlasnik me obavijestio da je već dio toga prodao.“
„Prokletstvo“, izazvao je Nicholas. „Koji dio?“
„Sadržaj štala, milorde.“
„Možete li ih pratiti?“
Gladstone podigne papir. „Već jesam.“
„Dobri čovječe. Otkupite ih natrag.“
„Ali Vaša Milosti...“
„Otkupite ih.“

U rijetkim prilikama u kojima je pohađao Almack’s, uvijek se osjećao kao lisica

pred psima zbog svih mama koje su mislile da je to mjesto gdje njihove kćeri
mogu uhvatiti muža. Ipak, večeras je bio u iskušenju da ode. Nije imalo smisla
tražiti izgovore. Iako je to bilo iznenađujuće, ponovno je želio vidjeti Kate.
Djevojka je bila prekrasna, ali bila je daleko od vrste žene koja ga je općenito
privlačila. Bila je otvorena, svadljiva i skandalozna. I, bio je prisiljen priznati,
najzabavnija žena s koju je sreo proteklih godina. Nakon mnogo psovanja i tri
uništene kravate, na zaprepaštenje njegovog sobara, odvezao se umjesto toga u
White’s.
Kad se vratio negdje iza ponoći, pregledao je poštu i našao Thomasovu
naškrabanu pozivnicu da sljedeći dan dođe jahati u Hyde Park. Oklijevao je
prije nego što je napisao svoj odgovor, jer je Hyde Park u rano poslijepodne bio
gori od Almack’sa. Ali Katherine će vjerojatno ići. Prokleta žena, u svakom
slučaju, jer ga je natjerala da se osjeća kao idiot.
Napokon se naslonio i nasmiješio. Imala je brzi jezik, ali je sumnjao da
ima iskustva. Napisao je odgovor vikontu koji će biti dostavljen ujutro. On nije
bio zeleni momčić i vidjet će se tko će pobijediti u toj bitci.

Čovjek gospodina Hodgesa još se nije vratio iz Staffordshirea, a od strica nije

dobila ni riječi, unatoč još tri dodatna pisma. No, na Kateino iznenađenje,
njezini kumovi, koji su prije bili tako suosjećajni, više se nisu činili zabrinuti
zbog suzdržanosti strica Simona.
„Ne možeš odmah pretpostaviti najgore, Kate“, rekla je lady Alison dok
su njih troje zajedno ručali. „Uostalom, on je tvoj stric.“
„Znamo koliko je to bilo užasno za tebe“, umirujuće doda lord Neville.
„Možda malo pretjeruješ.“
Katherine je ustala. „Ne pretjerujem“, uzvratila je, a ljutnja se u njoj
rasplamsala. „Da je u pitanju vaš dom, osjećali bi se isto.“ Zgrabila je svoje
rukavice za jahanje. „Mislim da bih se trebala vratiti u Crestley i uvjeriti se što
on radi.“
Lord Neville je također ustao. „Glupost, Kate. Ne možeš ići sama.“
„Sama sam stigla i tu“, podsjetila ga je.
„Poštanskom kočijom“, istaknuo je.
Katherine je zadrhtala, jer je mrzila svaki trenutak one smrdljive,
nervozne vožnje. „Neću mu dopustiti da ukrade ono što mi pripada.“
„Draga moja, ne želim te vidjeti tako uznemirenu“, rekla je lady Alison,
posegnuvši da je uhvati za ruku. Kate nije vidjela oštar pogled njezinog supruga.
„Kate, poslat ću nekoga da pogleda stvari u Crestleyu“, brzo će lord
Neville. „Nema potrebe da ideš. Hoće li to biti dovoljno?“
„Već sam...“, progutala je Kate. Oboje će biti povrijeđeni ako prizna da je
radila iza njihovih leđa. Činilo se da se uvalila u rupu. Ali možda će lord Neville
dobiti odgovor brže nego što bi ona mogla. „U redu“, složila se, kimajući
glavom.
Ubrzo nakon toga Louisa i Thomas došli su da je otprate do Hyde Parka.
Vikont je ponovo bio više nego velikodušan u svojim pohvalama, ali njegove su
ljubazne riječi utjecale na nju daleko manje nego neuobičajeni komplimenti
Crnog Vojvode. To nije trebalo biti tako; pola vremena nije bila sigurna je li
Sommesby uopće mislio ono što je rekao, a drugu polovnu nepodnošljivo ju je
opsjedalo ono što je rekao. Kad bi samo prestao biti tako nepredvidljiv, nije bilo
sumnje da bi se odmah umorila od razmišljanja i sanjarenja o njemu.
Kad su stigli u park, Crni Vojvoda je već bio tamo, sjedio je na teškom
crnom konju kakvog su nekad jahali oklopljeni vitezovi i razgovarao prijateljski
sa satnikom. Oči su joj se odmah usredotočile na njegove usne, a misli na opojni
poljubac koji joj je dao dan prije. Uznemirena, bila je blizu da se opravda
glavoboljom i vrati Hamptonovima prije no što je vidi. Ali ipak nije. Rekla je
sebi da će, ako ode, on vjerojatno natjerati jadnu Althaeu, koja se već skrivala
iza brata, u još jedan napadaj nesvjestice.
U tom se trenutku okrenuo i nasmiješio. Podbo je koljenima pastuha
naprijed, zaustavivši se pokraj nje kako bi se nagnuo i potapšao njenu kobilu po
vratu. „Zdravo, Winter“, rekao je ljubazno, a sive uši su se pomaknule. Kad ga
je Kate pogledala u lice, oči su mu bile uprte u nju. „Katherine“, rekao je
nagnuvši glavu.
Najprije se pozdravio s njezinim konjem, zar ne? „Nicholas“, uzvratila je
hladno. „Čini se da ste bliski s mojim konjem, gospodine.“
„Jesam“, odgovorio je blago. „Prodao sam je Nevillu prije nekoliko
tjedana.“
To je bilo otprilike u vrijeme kad je stigla u London. Njezin kum nikad
nije rekao da je Winter kupio posebno za nju, već da misli da u štali ima kobilu
koja bi joj odgovarala. I nikada nije spomenuo da je sivac došao od vojvode od
Sommesbyja.
 Napredovali su glavnim putem, ali njihov napredak bio je sporiji nego
inače zbog do sada nezapamćenog pojavljivanja Crnog Vojvode u
najprometniji sat. Činilo se da je svaka kočija ili dvokolica, osobito ona u kojoj
su bile žene, morala stati da ga ljudi pozdrave ili porazgovaraju s njim.
Katherine bi pomislila da je namjerno izaziva da nije uhvatila izraz dosade na
njegovom licu koji je brzo prikrio kad su se zaustavili. Pomislila je kako mu
mora biti loše kad god se nađe u javnosti okružen laskavcima, jer nikad ne zna
jesu li komentari ljudi i komplimenti iskreni ili samo izrečeni zbog stjecanja
neke političke ili društvene prednosti.
„Zar poznaješ svakog u Londonu, Nick?“ Thomas se napokon pobunio.
„Očito je tako“, otegao je Crni Vojvoda.
„Ne vjerujem“, promrmljala je Louisa pokraj Rega. „Što?“ upita kapetan,
okrećući se da bi slijedio njezin pogled. Katherine je također pogledala, a
dlanovi su joj postali znojni u rukavicama. S druge strane parka približavao im
se na doratu Francis DuPres. Poželjela je sada da nije tako hrabro govorila o
svojoj sposobnosti da se brine o sebi i letimično je prešla pogledom preko
Nicholasa. Na njezino iznenađenje, uzvratio joj je pogled umirujući je. Njegov
se vranac približio, naizgled vlastitom voljom.
„Mirno“, promrmljao je.
Čekali su dok je DuPres nije približio. Blizu postavljene smeđe oči
pomicale su se između nje i vojvode, kao da DuPres ne može odlučiti koje od
njih zaslužuje njegovu pozornost. Uplašio je i uzbunio Katherine, ali bila je
uvjerena da se neće usuditi ništa pokušati u nazočnosti triju
visokopozicioniranih članova visokog društva.
Konačno je skrenuo pozornost na Nicholasa. „Sommesby, ima nešto o
čemu moramo razgovarati.“
„Nemamo o čemu razgovarati“, ledeno je uzvratio Nicholas.
„Ah, ali ovo nije osobno“, nastavio je DuPres, iako je pogled u njegovim
očima postao ružan. „Ovo je posao.“
„Onda zakažite sastanak s mojim tajnikom“, odgovorio je vojvoda.
„Pokušao sam. Nikada ga nema. I oboje znamo zašto. Čini se da smo oboje
zainteresirani za isto imanje.“
„Rekao sam, zakažite sastanak“, prosiktao je Nicholas. Kad je završio
rečenicu, njegov se vranac uzdigao. DuPres je bio prisiljen povući svojeg dorata
u stranu. Životinja je žmirkala i počela skakati. U košulji s visokim ovratnikom
zlatno žute boje, čovjek je izgledao kao ludi vilenjak. „Idemo“, reče vojvoda
režeći i povuče pastuha.
„To je bilo malo ozbiljno, zar ne?“ upita Reg pažljivo kad su se udaljili. Iza
njih DuPres je uspio obuzdati konja i sjedio je zureći za njima, a nakon nekog
vremena odjahao je u suprotnom smjeru.
„Nisam došao ovdje razgovarati o poslu“, odgovorio je vojvoda. „I ne s
onima poput njega.“
Iako se Katherine nije svidio Francis DuPres, vojvodin superiorni stav
iznenadio ju je i uzrujao. „Nisam shvatila da ste tako visoki“, rekla je glatko.
Uzvratio joj je oštar pogled. „Vi biste ga branili?“ rekao je oštro.
„Samo naglašavam da izgleda kao da ga napadate jer njegova krv nije
plava kao vaša.“
„Vi... ja...“ Crni Vojvoda zatvorio je usta i zurio u nju. „Ne napadam ga
zbog njegovog društvenog statusa“, rekao je vrlo ravnomjerno. „Napadao sam
ga zbog njegovog lošeg džentlmenskog ponašanja.“
Zacrvenjela se i temperamentno planula. „Vjerujem“, uzvratila je, „da se
nije ponašao drugačije od nekog drugog džentlmena koji su nam predstavljeni.“
Oči su mu se suzile. „Idete predaleko“, rekao je.
„Ne, gospodine, vi idete“, odgovorila je Kate. Althaea je uzdahnula i Kate
je skupila uzde kako bi pobjegla kad je Crni Vojvoda krenuo prema njoj.
Otvorio je usta režeći, ali prije nego što je uspio reći bilo što, Thomas je
dojahao između njih. „Što kažete da odemo po sladoled?“, Rekao je glasno.
„Mislim da bismo se svi mogli malo smiriti.“
Ovo posljednje je uputio Nicholasu i na trenutak je Katherine pomislila
da će Crni Vojvoda udariti vikonta. Zatim je polako kimnuo, a iza nje Reg je
odahnuo.
Razgovor je bio prigušen dok su ulazili u slastičarnicu. Kad su Thomas i
Nicholas sjahali po sladoled, Louisa se nagnula prema Kate. „Mislila sam da će
te živu pojesti“, šapnula je. „Sada znam zašto ga zovu Crni Vojvoda.“
Poželjevši da bar jednom ima dovoljno pameti da drži usta zatvorena,
Katherine odmahne glavom. „Provocirala sam ga“, šapnula je.
„Da, jeste“, začula je tihi glas pokraj sebe, pogledala dolje i vidjela
Nicholasa kako stoji uz njezino koljeno. „Opet.“ U jednoj ruci držao je sladoled
s okusom limuna, a u drugoj od jagode. Kad je pokazala limun, pružio joj je. „I
opet ste me stavili na pravo mjesto“, promrmljao je.
„Netko mora“, primijetila je, nasmiješivši se pomalo nervozno. Stavio je
ruku na njezine uzde i nagnuo se bliže. „Onda mi je drago što ne nosite vazu sa
sobom.“ Na to se nasmiješio, a osmijeh mu je osvijetlio oči i natjerao je da se
poželi sagnuti i poljubiti ga, usred Hyde Parka. Prokleti muškarac, nije znala
kako se ponašati kad je on u pitanju.
„Idete li sutra na soareju kod Lintonovih?“ upitao je.
Dovoljno je sabrala misli da može klimnuti glavom. „Idem.“
„Hoćete li mi sačuvati valcer?“
Toliko o njegovoj prijetnji da više nikad neće plesati s njom, ali nije ga
htjela podsjetiti na to. „Da, hoću.“
„Hoćeš li stajati tu cijeli dan, Nick?“ Thomasov glas začuo se iza njih i
vojvoda se pokrenuo.
„Pretpostavljam da ne“, otegnuo je i još jednom joj se nasmiješio. Lagano
slegnuvši ramenima vratio se do svog pastuha i podigao nazad u sedlo.
Pojeli su svoje ukusne sladolede u sjeni hrasta. Nekoliko minuta kasnije
svi su se opet smijali slušajući kako Thomasa kako pokušava dogovoriti neku
vrstu revanša između svog dorata i Nickolasovog vranca, Odiseja. Nakon toga
Sommesby ih je vrlo brzo napustio, tvrdeći da ima poslovni sastanak koji ne
može otkazati.
„Gospođice Dremond, gospođice Hillary“, rekao je blago vidjevši
Althaein strah. „Katherine“. Dodirnuo je petama vranca pod rebra i nestao.
Oni su se zadržali još pola sata prije nego se Reg protegnuo i ustao.
„Trebali bi se vratiti i mi“, komentirao je, a Altea je ustala s mjesta gdje je sjedila
na mekoj travi.
Dok je Katherine jahala pokraj Thomasa i Louise na povratku u Hampton
House, vikont ju je pogledavao. Ipak, nije rekao ništa dok nije sjahao i odveo je
do vrata. „Kate... je li Nick bezobrazan prema vama?“
Katherine pocrveni. „Zašto mislite?“
„Pa, zato što Nick obično dobije ono što želi i ima običaj... baviti se ženama
drugačije vrste od vas“, rekao je polako, pažljivo birajući riječi. „Ako ne želite
njegovu pažnju, rado ću s njim razgovarati o tome.“
Dotaknula mu je rukav i nasmiješila se. „Hvala vam, Thomase, ali ja se
mogu nositi s Nicholasom Varonom.“
„Da, vjerojatno možete“, promrmljao je.
 10

Nakon što je već toliko puta promijenila mišljenje, da joj se činilo da je

poludjela, Katherine je odlučila za večeru kod Lintonovih odjenuti svoju plavu
haljinu. Vrpoljila se za toaletnim stolićem dok Emmie nije spustila četku za
kosu i predložila joj da se prošeta i vrati kad bude spremna mirno sjediti.
„Žao mi je, Emmie“, ispričala se, okrenuvši se ponovno prema naprijed.
„Večeras ste u dobrom raspoloženju, gospođice Kate, zar ne?“ upitala je
Emmie, ponovno podigavši četku.
Katherine je podigla srebrnu traku za kosu i počela je navijati oko prstiju,
a zatim je brzo spustila kad je Emmie uzdahnula. „Pretpostavljam da sam
malo... nervozna večeras“, priznala je.
„Jedan od te fine gospode konačno vam je zapeo za oko, je li?“ Sluškinja
se nasmiješila, a zatim napravila grimasu kad je jedna od srebrnih kopči pala s
Kateine kose na pod.
„Nebesa, ne“, slabo se usprotivila Katherine. Kad je shvatila da ponovno
trlja po vrpci, sklopila je ruke u krilu. Unatoč Kateinom nedostatku suradnje,
Emmie je dovršila posao i unatoč Kateinim prosvjedima objavila je da će
njezinu gospodaru te večeri zavidjeti cijeli London.
Gomila muških obožavatelja koji su opkolili Kate kad je stigla u palaču
Lintonovih, djelovala je kao da se slaže s Emmie. Hamptonovi su je prepustili
društvu, i gotovo prije nego što je stigla udahnuti, njezina je kartica bila
ispunjena. Osim posljednjeg plesa. Oslobodila je taj valcer, kao što je dala riječ.
Tražila je Sommesbyja uokolo, ali nije ga bilo na vidiku. Međutim, Nicholas
nije bio takav tip koji bi se borio za pažnju s drugim mladim kicošima, tako da
nije bila pretjerano zabrinuta.
Kako je večer napredovala, a on još se nije pojavio, njezina se ljutnja
ponovo rasplamsala. Govorila je sebi da ne bi bio tako sitna duša, da joj se
osvećuje zbog toga što je otišla ranije one noći kad su se upoznali. Međutim,
kad joj je misao ušla u glavu, odbila je izaći. Ponašala se poput prostakuše u
parku, a on bi mogao biti toliko podmukao da je stavi na njezino mjesto i ne
pojavi se, nitkov jedan. „Oh, vragolan“, promrmljala je.
„Molim?“
Podigla je pogled i ugledala vikonta od Sheresforda koji je stajao pred
njom i smiješio se. „Oh, zdravo, Thomas.“
Stajao je još jedan trenutak, a onda sjeo pokraj nje. „Želite li presjediti ovaj
ples?“ upitao je, a ona se sjetila da ju je potražio za kvadrilu.
Odmahnula je glavom. „Ne. Žao mi je. Baš sam bila rastresena večeras.“
„Ljepotica bala može biti rastresena koliko god želi, jer odvlači pažnju
svima ostalima.“ Thomas se nacerio i povukao je na noge.
„Ja nisam ljepotica bala“, izjavila je dok su zauzimali svoja mjesta.
„Pogledajte oko sebe, ako mi ne vjerujete“, predložio je kad je glazba
počela.
Učinila je to i ustanovila da privlači mnogo više pozornosti nego što je bila
svjesna. „Nisam se trudila da oko toga“, prosvjedovala je kad su istupili
naprijed. „To čak nije ni moj debi. Imala sam sezonu.“
Thomas se nasmijao. „Previše ste velikodušni“, rekao je. „Uživajte.
Uskoro ćete biti izvan tržišta, a neka druga mlada gospođica zauzet će vaše
mjesto.“
Dok ih je ples razdvajao, pomislila je na njegove riječi. Njegova je
pozornost postala mnogo ozbiljnija u zadnje vrijeme i palo joj je na pamet da
će je možda zaprositi. Bila mu je prilično draga, ali toliko je često čula prigovore
o svojoj irskoj naravi, da je bila svjesna, da će ga najvjerojatnije odbiti svojim
tvrdoglavim ponašanjem i da je uopće neće zaprositi.
Nakon što je kvadrila završila, odveo ju je do lorda Nevillea, njezina
partnera za seoski ples, pretposljednji te večeri. „Pokušat ću ne stati na tvoje
prste, draga“, rekao je njezin kum s osmijehom dok se vraćala na podij.
„Vi ste odličan plesač“, odvrati odlučno, ponovno pogledavši po sobi
tražeći Nicholasa. Odjednom ga je uočila kako stoji naslonjen na dovratak i
promatra je. Kimnuo joj je, a ona je odahnula od olakšanja što je ipak došao.
Kad su ona i lord Neville napustili podij, krenuo je prema njima. Bio je odjeven
u plavo, malo tamnije od njezine haljine, a kravata mu je bila bijela poput
snijega. Izgledao je veličanstveno i činilo se da je privlačio pogled svih u sobi
dok se približavao.
„Neville“, rekao je, nagnuvši glavu na baruna prije nego što se sagnuo da
uzme Kateinu ruku i poljubi joj zglob. „Katherine“, promrmljao je, a zatim se
uspravio. „Jesam li propustio naš ples?“
„Skoro“, uzvratila je i valcer je počeo.
Vojvoda ju je izveo na podij. Ovaj put dok su se vrtjeli uz glazbu, njegov
izraz lica nije odavao dosadu a pogled, umjesto da luta po sobi, počivao je na
njoj dok je ona gledala gore u njega. „Žao mi je što sam došao tako kasno“,
ispričao se.
„Bilo je to prilično dramatično od vas“, uzvratila je.
„Doista sam namjeravao stići manje dramatično, još prije sat vremena“,
odgovorio je, „ali imao sam još jedan sastanak koji nisam mogao odgoditi.“
Spustio je pogled na njezin skeptičan izraz. „Ne gledajte me tako nepovjerljivo,
Kate. Ako baš želite znati, ja i još nekolicina zatražili smo sastanak s rođakom
Prinnyem6 i premijerom. Tamo je bio i markiz od Belninga, pa možete pitati
Rega ako mi ne vjerujete.“
„Rođak Prinny?“ ponovila je, podižući obrvu,
„Da, na neki način. Zar niste znali?“ Kad je zatresla glavom, nagnuo se
bliže. „Ja sam trinaesti sretnik u nasljednoj liniji“, promrmljao je.
„Šalite se“, odgovorila je, nesigurno ga promatrajući.
„Ne šalim“, pobuni se. „Otac i stari kralj George bili su rođaci ili nešto
slično.“
Konačno mu je povjerovala, iako nije imala pojma da je vrlo plava krv
vojvode od Sommesbyja baš toliko plava. „Pa, gospodaru, propustili ste lijepu
večer“, reče ona, prikladno zaboravljajući činjenicu da je bila ljuta na njega što
se nije pojavio.
„Ne znam baš“, uzvratio je. „Thomas nije bio presretan kad sam stigao.“

6
Prinny je bio nadimak budućeg kralja Georgea IV prije preuzimanja krune
 „Kaže da sam ja ljepotica bala“, odgovorila je, više kao mamac za vojvodu,
nego zato što je u to zaista vjerovala.
Nicholas je kimnuo. „Oh.“
„Pa“, potakne ga ljutito, „vi nećete reći ništa lijepo?“
„Prošli put kad sam vam pokušao dati kompliment, spustili ste me na
zemlju“, otegnuo je. „Nisam siguran da želim ponovno riskirati.“
„Laž“, uzvrati ona. „Ne želite mi dati kompliment jer ste vi najiritantniji,
najsebičniji, najneprijatniji živi muškarac.“
Smijao se. Katherine je ponovno primijetila da su, čini se, u središtu
pozornosti i namrštila se. „Oh, prestanite“, promrmljala je.
To ga je samo još više nasmijalo. „I još uvijek želite kompliment nakon
toga?“ Oči su mu bile pune rasplesanih zelenih iskri. „Pa, onda, draga moja,
usporedit ću vas s ljetnim danom? Vi ste ljepši i...“
„Nemojte se usuditi reći to, Nicholase Varone“, upozorila je, grizući
usnicu kako bi zadržala namršten izraz lica.
Stisnuo je usne kao da duboko razmišlja, a zatim kimnuo. „Mislim da ste
u pravu. ‘Blagi’ vam ne odgovara. Možda ‘žestoki’.“ Spustio je pogled prema
njoj. „Ili nevjerojatno ljupki, s očima u kojima bi se čovjek mogao utopiti.“
Kad je konačno stigao, kompliment je bio toliko neočekivan i tako tiho
izrečen da je na trenutak ostala bez riječi. „Pa, možda sam bila pomalo gruba
prije nekoliko trenutaka“, promrmljala je, a on se ponovno zahihotao.
Na kraju valcera vratio ju je Hamptonovima i pozdravio ih oboje. Vojvoda
je protrljao ruke i pogledao okolo. „Katherine, želite li me sutra pratiti na putu
na selo?“ Okrenuo se barunici. „Uz vaše odobrenje, naravno, Alison.“
„A tko bi vas pratio?“ upitala je njezina kuma promatrajući ga. „Ne želim
nikakav skandal vezan uz Kate.“
Nicholas je odmahnuo glavom. „Ne želim ni ja. Znam svoju reputaciju“
Njegov se izraz malo promijenio, zbog čega se Kate pitala nije li možda zloglasni
Crni Vojvoda tako bezobrazan zbog svoje reputacije. „Vodit ću Jacka. Poznavao
sam ga cijeli život i još uvijek nikoga nisam upropastio u njegovoj nazočnosti.
Hoće li to biti dovoljno?“
 Njena kuma kimnula je glavom. „Vaš sluga će biti u redu. Ako Kate želi
ići.“
Osjećajući se pomalo izostavljenom od razgovora, Katherine je podigla
pogled prema Nicholasu. Podigao je obrvu prema njoj. „Da voljela bih.“

Spuštala se stubama dok je Rawlins otvarao ulazna vrata kako bi pustio vojvodu
od Sommesbyja. Kate se odupirala porivu da pogladi svoju haljinu za šetnju
boje breskve, ali nije se mogla suzdržati da se ne nasmiješi kad je prišao
podnožju stuba i tamo je čekao.
Uhvatio je obje njezine ruke u svoje i podigao ih na usne. „Dobro jutro,
Katherine. Smijem li reći da izgledate lijepo?“
Izazivao ju je, a ona je zadovoljno kimnula. „Da“, odgovorila je.
„Izgledate ljupko, Katherine“, poslušno je ponovio, još uvijek držeći
njezine ruke u svojim dugim prstima.
„Nick“, rekao je lord Neville kad je izašao iz jutarnje sobe. Pročistio je grlo
kad ih je vidio kako stoje zajedno, a Katherine se pokušala povući. Nicholas je
pojačao stisak. „Oprosti“, nastavio je njezin kum, „ali mogu li razgovarati s
tobom kad se vratite?“
Vojvoda je kimnuo. „Naravno.“ Vratio je pogled na Katherine. „Hoćemo
li krenuti?“
Uzeo je šal od Rawlinsa i stavio ga oko njenih ramena, a onda uzeo njen
suncobran i izveo je napolje. Morali su uzeti visoki feton, shvatila je s
oduševljenjem. Čekala ih je veličanstvena zaprega usklađenih sivaca, koju je
držao mali, sijedi muškarac s brkovima i parom veselih, svijetloplavih očiju.
„Volite li pečenu piletinu?“ upita vojvoda, pomažući joj sjesti na visoko
sjedište, a zatim je bacio natovarenu košaru za njom, obišao oko kola i popeo se
pokraj nje.
„Da.“ Kimnula je glavom gledajući kako kočijaš pušta konje i odmiče se.
Nicholas je dodirnuo uzde, a zaprega je krenula prema naprijed. Dok su kola
prolazila pored njega, kočijaš je skočio iza njih, pored košarice za piknik.
„Ovo je naša dadilja, Jack“, rekao joj je Nicholas, kimnuvši u kočijaševom
smjeru.
„Dobro jutro, gospođice“, pozdravio ju je Jack i namignuo podižući kapu.
„Dobro jutro, Jack“, odgovorila mu je, uzvrativši mu osmijeh.
Vojvoda je morao obuzdavati zapregu cijelo vrijeme dok su bili u
Londonu i nije si mogla pomoći, a da se ne divi njegovom vještom
manevriranju. Čula je da se Crni Vojvoda može provući kroz iglene uši i nije
vidjela razlog da ne povjeruje u tu tvrdnju.
Kad su izašli iz grada, sivci su prešli u kas. Tijekom putovanja zelenim
krajolikom bilo je malo prometa, a Katherine se smiješila dok su se vozili.
Nedostajalo joj je selo.
„Ima jedno mjesto“, rekao je Nicholas, „sat vremena odavde.“ Pogledao je
prema njoj. „Čemu se smijete?“
Slegnula je ramenima i pogledala ga. „Sretna sam“, priznala je.
Nacerio se. „Lako vam je ugoditi“, odgovorio je.
„Mogu li pokušati?“ pitala je, pokazujući na uzde i pokušavajući iskoristiti
njegovo dobro raspoloženje.
Podigao je obrvu prema njoj. „Jeste li vozili prije?“ sumnjičavo je upitao.
„Vozila sam zapregu svog oca prije nego što je poginuo“, odgovorila je.
„Rekao je da sam dobra.“
Nicholas je ponovno pogledao praznu cestu ispred njih i slegnuo
ramenima. „Oslonite se stopalima“, savjetovao je, „inače ih nećete moći
zaustaviti.“
Učinila je kako je rekao, a on joj je predao uzde. Bio je u pravu; konji su
bili još svježi i napeli su se kao da osjećaju novog vozača. Zategnula je ramena i
zadržala konje u kasu, uživajući u njihovoj živosti i osjećaju da reagiraju na
njezine lake naredbe. Nakon par kilometara, ugledali su mliječna kola koja su
im prilazila, ali Nicholas se naslonio i prekrižio ruke.
Katherine se nacerila i, odlučna da se ne osramoti, usmjerila feton prema
živici uz cestu, cokćući jezikom konjima i vozeći jednom stranom ceste. Kola
su prošla pored njih bez incidenata, a vozač je podigao kapu prema njoj.
 „Otac vam je bio u pravu. Znate s bičem.“ Nicholas se nasmijao.
Pustio ju je da vozi dok joj se ruke nisu umorile, a onda je ponovo uzeo
uzde. Napokon je usmjerio feton s ceste ispod drvoreda brijestova. Pratili su
kratku stazu i mali potočić koji je prolazio kroz sjenovitu livadu. Jack je skočio
i otišao do konja, dok je Nicholas privezao uzde i skočio na zemlju. Prišao je i
spustio Katherine dolje, položivši ruke na njezin struk. Zadržao ju je duže nego
što je trebalo, gledajući u nju, a njegov dodir ostavio ju je bez daha.
„Gladni?“ upitao je napokon, a kad je kimnula, pustio ju je i izvadio
košaru za piknik iz stražnjeg dijela kola. Primila ga je za slobodnu ruku i krenuli
su kroz bujnu travu do ruba vode.
Nicholas je postavio pokrivač u hladu, a onda sjeo prekriženih nogu
pokraj nje. Pružio joj je dvije čaše i natočio madeiru u njih, a onda je jednu uzeo
natrag. „Za dan na selu“, nazdravio je, a ona se nasmiješila i kucnula finim
kristalom u njegov.
„I za dobru zapregu konja“, dodala je, a on se nasmijao i opet podigao
čašu.
Još uvijek se smiješeći nagnuo je čašu prema njoj. „I za vas.“
Otpio je gutljaj, pogledao je preko ruba, a zatim stavio čašu u stranu pa
počeo kopati po košari. „Oh. Ovo je za vas“, rekao je i pružio joj malu kutiju
uvezanu jarko plavom vrpcom.
Sumnjičavo ga je pogledala, a zatim prihvatila paket kad nije mogla
pročitati ništa više od zabave u njegovu pogledu. Pažljivo je odvezala vrpcu i
skinula poklopac. Vidjevši sadržaj, prasnula je u smijeh. „Sjetili ste se“,
promucala je i izvadila čokoladni bombon s kremom i stavila ga u usta.
„Naravno“, odgovorio je, nasmiješivši se i prihvatio jedan od bombona.
Promatrala je kako priprema tanjur pečene piletine i predaje ga njoj.
„Koliko često vojvoda Sommesby odlazi na piknike?“ pitala je.
Podigao je pogled i slegnuo ramenima na vrlo ne-Crno-Vojvodski način.
„Ne baš često“, odgovorio je skidajući šešir i kaput i stavljajući ih u stranu.
„A zašto je to tako?“ nastavila je nastojeći ne obraćati pozornost na to
koliko je elegantno izgledao u prsluku i košulji.
 Opet je slegnuo ramenima i nacerio se, uzevši krišku breskve, a zatim
ponudio jednu njoj. „Nema izazova.“
Kate nije znala točno kako odgovoriti na to pa je uzela trenutak da skine
svoj neugodan šešir i baci ga na pokrivač. „Znači, pretpostavljam da ste u meni
našli izazov?“ uzvratila je.
„Smatram da ste beskrajno izazovni“, odgovori vojvoda. „Zapravo, zadao
sam si zadatak da utvrdim što vas motivira.“
„Mislila sam da smo već vodili taj razgovor“, odgovorila je, pocrvenjela.
To je bio prvi put da joj je, zapravo, dao do znanja da se zanima za nju i da
smatra da je ona nešto više od puke zabave, jer se već bila zabrinula. Kate spusti
pogled na dar koji joj je dao i nasmiješi se, podižući ga rukom. „Sjećate se?“
Nasmijao se. „Vjerujem da ste spomenuli još nekoliko stvari koje su vam
bile barem toliko važne kao čokoladne kreme.“ Nicholas pogleda prema tanjuru
i odloži ga. „Rekli ste da je vaš otac poginuo“, rekao je tiho, a njoj je osmijeh
izblijedio. „Smijem li pitati što se dogodilo?“
Klimnula je glavom. „Upravo smo došli u London na moju sezonu, a on
se poslovno morao vratiti kući. Na povratku u grad njegova je kočija skliznula
s ceste za vrijeme oluje, a on je ostao zarobljen ispod nje i utopio se.“ Nakon
dvije godine mogla je to izgovoriti odmjerenim glasom, ali kad je stigla, vijest
ju je uništila.
„Žao mi je“, rekao je tiho. „Kako to da ste došli Nevillu i Alison nakon
sveg tog vremena?“
„Moja je majka umrla od upale pluća prije sedam mjeseci“, odgovorila je
i odvratila pogled.
Nicholas je sjeo ravno. „Zašto niste ništa rekli?“
„Što sam trebala reći?“ vratila se, dirnuta samilošću u njegovom glasu.
„Mama mi je zabranila da se predajem tuzi. Rekla je da je vrijeme da živim.“
Slegnula je ramenima i nasmiješila se. „Sigurno ste mi pomogli da zaboravim.“
Opet se nasmijao. „Postao sam zloglasan zbog činjenice da žene u
prikladnim trenucima zaboravljaju stvari“, razvukao je.
Pocrvenjela je jer je mogla zamisliti što implicira. „Nema sumnje“,
odgovorila je gledajući ga ravno u oči i odbijajući dopustiti da pomisli da ju je
šokirao.
Nagnuo se prema njoj, a ona je ulovila sebe da naginje glavu prema njemu.
Vojvoda se na trenutak zaustavio, a izraz lica rekao joj je da točno zna što ona
misli, a onda je pružio ruku i protrljao joj prstom donju usnu. „Imate malo
čokolade...“
Posramljena, podigla je ruku kako bi je obrisala, ali on ju je uhvatio za
prste i s uvježbanom lakoćom povukao je prema sebi. „Vaša Milosti“, počela je
govoriti.
„Ja ću se pobrinuti za to“, promrmljao je i poljubio je. Ruke su joj se
podigle oko njegovih ramena, kao da imaju vlastitu volju, a on se nasmiješio uz
njezina usta i nagnuo se naprijed da je ponovo poljubi. Gurnuo ju je unatrag,
oslonivši se na bok i privukao je bliže sebi. Kate je ostala bez daha i cijela je
treperila, a srce joj je tako jako udaralo da je pomislila da on to mora osjetiti na
svojim prsima.
Prišao im je netko i zaklonio sunčevu svjetlost. „Oprostite, Vaša Milosti.“
Nicholas je pustio Kate kao da se opekao i sjeo je uspravno. „Prokletstvo“,
promrmljao je, zureći u nju, a zatim se okrenuo prema Jacku koji je stajao
nekoliko metara dalje. „Jack, smatraj da si otpušten.“
„Da, Vaša Milosti.“
Katherine je, vrelog lica, također sjela. Unatoč poteškoćama koje je još
uvijek imala s disanjem, nije bila sigurna da li da bude zahvalna zbog sluginog
uplitanja; vjerojatno joj je spasio krepost, ali u tom trenutku nije znala želi li da
njezina krepost bude spašena. Pažljivo je promatrala Nicholasov profil i nakon
par trenutaka nije se mogla suzdržati da se ne nasmiješiti razgovoru koji je
uslijedio.
„Ne moraš dati vode konjima?“
„Već sam to učinio, Vaša Milosti.“
„Prošetati ih?“ nevoljka zabava počela se boriti s frustracijom na
Nicholasovom licu.
„Već sam to učinio, Vaša Milosti.“
 „Odlazi, Jack.“
„Ne mogu to učiniti, Vaša Milosti.“
„Pa, možeš“, izjavio je vojvoda i ustao na noge. Spustio je ruku i povukao
je za sobom. Ponovno je posegnuo i pružio joj suncobran prije nego što je stavio
njezinu ruku na svoju. Bez osvrtanja, poveo ju je uz potok. Nakon par trenutaka
spustio je pogled na nju. „Opet me tjerate da se zaboravim. Dražiti me, može
biti opasna stvar za mladu damu.“
„Da“, odgovorila je, ponovo mu ne želeći dozvoliti da ju zaplaši. „Znam.“
Odmahnuo je glavom. „Kvragu, Katherine! Nisam navikao na ovakvu
igru i bojim se da je ne igram baš dobro.“
„Thomas je rekao isto“, odgovorila je, zamahujući suncobranom
naprijed-natrag u ruci i pitajući se kakvu igru on misli igrati i kakve bi
posljedice imala pobjeda.
„Što je točno Thomas rekao?“ upitao je Crni Vojvoda, a ton mu je bio
oštriji.
„Samo da ste navikli na ženu drugačiju od mene. Nagovijestio je da ću
možda trebati spašavanje.“
„U pravu je. U oba slučaja.“ Zaustavio se i okrenuo prema njoj.
„Vjerojatno ste čuli mnogo toga o meni“, rekao je polako, a sive oči bile su
ozbiljne, „a većina toga je vjerojatno istina. Neke stvari učinio sam jednostavno
zato što sam mogao, jer nije bilo nikoga tko bi me pokušao zaustaviti.“ Zastao
je na trenutak, a zatim se nasmiješio. „I vjerujte mi, vi ste prva osoba koja me
ikad optužila da sam uobraženi gnjavator.“
Uzvratila je osmijeh. „U to mogu vjerovati.“
Nasmijao se primivši je za ruku da je podigne je do usana. „Drago mi je
što ste ove sezone stigli u London“, promrmljao je smijuljeći se i, još uvijek je
držeći za ruku, ponovno krenuo naprijed.
Sjetila se onoga što je čula o tome kako je sumnjivo započeo ljeto. Crni
Vojvoda pred njom, malo je nalikovao onom nitkovu o kojem je čula priče.
„Malo mi nedostaje dom, ali i meni je.“
„Gdje je dom?“
 „Sićušno imanje nekoliko dana sjeverno odavde.“ Grubo je stisnula usne.
„Usuđujem se reći da je Crestley vjerojatno manji od vaših staja u
Sommesbyju.“
Ruka mu se trznula u njezinoj. „Crestley?“ ponovio je polako.
„Mm-hm. Crestley Hall. Trebali biste ga vidjeti. Predivan je. Mama je
voljela ruže i vrt je bio u cvatu cijelo ljeto. Voljela sam otvoriti prozor navečer i
pustiti miris cvijeća u sobu.“ Nicholas nije rekao ništa i mislila je da mu mora
biti dosadno. „Žao mi je ako previše brbljam.“
Pogledao ju je, izraz lica bio mu svečaniji nego što bi ona očekivala.
„Volim slušati kako brbljate, Kate. Crestley zvuči očaravajuće.“
Uzdahnula je kad je Nicholas napokon bacio pogled na džepni sat. „Ne bi
mi bilo drago da sam se ovoliko trudio da sačuvam vašu reputaciju i da vas
zatim upropastim vraćajući vas poslije mraka“, promrmljao je pogledavši slugu
koji je bio okrenut leđima, a ona se opet nasmijala.
Utovario je ostatke njihovog piknika u košaru i odnio je natrag u feton.
Dok ju je odlagao, prišla je mjestu gdje je Jack stajao držeći konje. „To su
prekrasne životinje“, rekla je.
„Da“, složio se Jack, „i Njegova Milost zaista vodi brigu o tome tko drži
uzde. Samo smo ih on i ja vozili do sada.“
Pomno je pogledala kočijaša, otkrivši da je taj podatak vrlo zanimljiv.
„Zašto je...“
„Spremna za polazak?“ upitao je Nicholas prilazeći joj. Nije bila, ali
klimnula je i on joj je pomogao da se popne na visoko sjedalo. „Čarobna frula
dolazi u operu sljedeći tjedan“, rekao je, obilazeći okolo i popevši se pokraj nje.
„Vi i Hamptonovi bit ćete dobrodošli da mi se pridružite u loži.“
Kimnula je glavom. „ To bi bilo sjajno.“ Nakon par trenutka nasmijala se.
„Što sada?“ Pitao je, coknuvši jezikom zaprezi.
„Zvučali ste tako... ispravno“, rekla je s osmijehom. Nicholas ju je
pogledao i namrštio čelo.
„Nema potrebe biti uvredljiv“, uzvratio je. Na trenutak se okrenuo prema
naprijed, a onda je frknuo i bacio pogled na nju. „Ispravno? Sad sam
povrijeđen“, promrmljao je.
Katherine mu se samo smijala.

Vojvoda Sommesbya nikad u životu nije proveo takav dan i nije baš znao što bi
napravio s onim što se događalo. U rijetkim je slučajevima bio prisiljen izvesti
jednu ili drugu ljubavnicu na piknik, ali čak i uz potpuno dopuštenje koje su
mu dale, nije osjećao ono što je doživio dijeleći jedno popodne i jedan poljubac
s Katherine Ralston. Baš kad je pomislio da pobjeđuje u bitci, ona je promijenila
pravila, a on nije imao pojma što bi s njom.
U posljednjih nekoliko tjedana napokon mu je vlastiti ugled postao važan,
ali ne samo zbog sebe. Kad bi ponovo vidio Katherine, to bi se počelo se
odražavati i na nju. A želio ju je ponovno vidjeti; poriv je bio tako snažan da mu
se nije mogao oduprijeti. Um i srce počeli su se ponašati poput dvije različite
cjeline, ostavivši ga ošamućenog i zbunjenog tolikim konfliktnim emocijama i
bio je na pola puta da povjeruje da je poludio i da je možda bolje da sjedi i uživa
u vožnji.
Zaustavio je feton ispred Hampton Housea i obišao okolo da pomogne
Katherine sići. Rekao je Jacku da pripazi na konje i otpratio je do ulaza. Kao da
je osjetio njihovu prisutnost, Rawlins je otvorio vrata, ali Kate se zaustavila na
gornjoj stepenici. „Htjela sam vam zahvaliti“, promrmljala je i dodirnula njegov
rukav. „Provela sam se sjajno.“
Primio ju je za ruku i podigao je na usne. „Kao i ja“, odgovorio je onim
što je vjerojatno bilo poprilično glupav osmijeh.
Dugo ga je gledala, plave oči su joj blistale, a zatim ušla unutra. Uz duboki
uzdah i tiho proklinjanje svih savjesnih sluga, slijedio ju je pogledom. Gledao je
kako se penje uz stepenice, a zatim je pronašao Nevillea u njegovoj radnoj sobi.
„Nick.“ rekao je barun, a vojvoda je pomislio kako pozdrav zvuči hladno.
Mogao je nagađati zašto, ali i on je imao svoje razloge da se ljuti na Clareya
zauzvrat. „Neville“, odgovorio je, zatvorivši vrata ureda i smjestivši se na
stolicu.
„Jeste li se ugodno proveli?“
 Nicholas je kimnuo. „Da hvala ti.“
Barun je ustao, hodao po uredu, a zatim ponovno sjeo. „Ona mi je poput
kćeri,“ prasnuo je.
„Znam“, odgovorio je Nicholas, uloživši iznimni napor da obuzda svoj
temperament. „Drago mi je što je imala kamo otići kad je napustila Crestley.“
Clarey je zaustio podigavši pogled prema njemu. „Nick...“ Sommesby je
ustao. „Ne znam što se događa“, rekao je gunđajući, „ali smatraj da sam izvan
toga.“ Okrenuo se prema vratima.
„Sommesby, nije ono što misliš. Nikad ne bih povrijedio Kate.“
Nicholas se zaustavio rukom na vratima. „Zašto onda kupujem njezino
imanje mimo nje? Ona nema pojma, Neville.“
„Znam. To je zbog njezinog prokletog strica. Muškarac nikada nije obavio
nijedan častan posao u svom životu, a imenovan je Kateinim starateljem. Prvo
što je kopile učinio bilo je poslati Kate ovamo, a zatim je Crestley ponudio na
prodaju čim ona prošla je kroz vrata.“ Neville ga pogleda. „Ili tako
pretpostavljam.“
Pomalo uvjeren barunovim očiglednim bijesom, Nicholas je otpustio
kvaku na vratima i okrenuo se. „U pravu si. Na tržištu je.“
„Sad vidiš zašto se nisam mogao uključiti, zašto sam trebao...“
„Nitkova s dovoljno lošom reputacijom da bi Katein stric povjerovao da
bih joj spremno oteo nasljedstvo?“ Odmahnuo je glavom, pokušavajući suzbiti
bijes na sebe, Nevillea, a najviše na Kateinog dragog strica. „Neke su stvari
previše gadne čak i za mene.“
„Nick, ne znam što bih drugo. Simon Ralston sravnit će Crestley sa
zemljom prije nego što se ode s njega.“
Nicholas je na trenutak zatvorio oči, a zatim udario prstom u baruna.
„Ispričaj Katherine sve o ovome. Obožava Crestley. Zaslužuje znati.“ Osim
toga, pomislio je, vjerojatno bi ga ubila kad bi posumnjala da nešto skriva od
nje. I još nešto, iako je znao uzrujati i naljutiti ljude, povrijediti nju bila je
posljednja stvar koju je želio.
„Reći ću joj.“
 „U redu.“ Kimnuo je i duboko udahnuo. „Vjerujem da sam blizu
postizanja dogovora. Moj bi se tajnik trebao vratiti za dan ili dva. Obavijestit ću
vas čim otkrijem što se događa.“
Neville je stajao. „Hvala, Nick.“
Nicholas je odmahnuo glavom i ustao. „Zahvalite mi kad posao bude
gotov.“
 11

Katherine se probudio miris ruža. Nakon par trenutaka sanjarenja, ustala je i

ugledala Emmie kako na njezin toaletni stolić postavlja veliku vazu ispunjenu s
nekoliko desetaka crveno-bijelih cvjetova. „Što je ovo?“ upitala je.
„Oh, gospođice Kate, ovo je došlo za vas rano ujutro. Htjela sam da budu
ovdje kad se probudite“, gurnula je njezina sluškinja. „Nisu li sjajne?“
„Jesu.“ Katherine se nasmiješila dok je tražila karticu koja se nalazila među
pupoljcima.
„Hoću li vam donijeti jutarnji čaj, gospođice?“ Emmie je prišla prozoru i
povukla zavjese, puštajući jutarnju sunčevu svjetlost.
„Da molim.“
Čim je Emmie zatvorila vrata za sobom, Katherine je pojurila prema
cvijeću. Nagnula se naprijed i duboko udahnula njihov svježi miris, a zatim
izvadila kuvertu. Njezino je ime bilo ispisano sprijeda, a ona se nasmiješila.
Tipično kratka poruka natjerala ju je u smijeh. Pisalo je: „Za onu koja zna s
bičem. Nicholas.“
Još uvijek se smiješila kad je sišla na doručak, otkrivši da su i njezini
kumovi upravo sjeli. „Dobro jutro“, pozdravila ih je obilazeći stol kako bi ih
svakog poljubila u obraz.
„Dobro jutro; draga moja“, odgovorio je lord Neville, iako je djelovao
pomalo suzdržano.
„Jeste li nekoga poslali u Crestley?“ pitala je, naglo se sjetivši da je obećao
da će to učiniti.
Kimnuo je glavom i dovršio mazanje pekmeza na tost. „Trebali bismo čuti
za nekoliko dana kako stvari tamo stoje“, obavijestio ju je, a zatim je pročistio
grlo. „Kate...“
Mogla je pogoditi što je htio reći i nije mu sada željela objašnjavati da je
iza njegovih leđa otišla odvjetniku. Ne kad je bila dobro raspoložena tog jutra.
„Cijenim vašu pomoć, ali mislim to riješiti sama. Ako se bilo što dogodilo u
Crestleyu, riješit ću to.“
Došlo je trenutak tišine. „Kate, ima nešto...“
Podigla je ruku. „Molim vas, lorde Neville. Ozbiljna sam.“ Lady Alison je
pročistila grlo. „Jutros si dobila mnogo ruža.“
„Da, jesam“, odgovorila je i uzvratila joj osmijeh.
„Jesu li bile od Nicka?“
Kimnula je glavom i prihvatila bocu marmelade od svog kuma. „Hvala
vam. Da, bile su.“
Lady Alison se nagnula preko stola, lice joj je bilo ozbiljno.
„Kate, Nick je drag prijatelj, ali ima određenu reputaciju. Ne želimo te
vidjeti povrijeđenu.“
Katherine je bila dirnuta njihovom brigom, iako je smatrala da je to
nepotrebno. „Nije mi se očitovao“, rekla je, „osim što je nas troje pozvao u
operu sljedeći tjedan.“
Alison je gurnula supruga. „Progonilo ga je toliko majki i njihovih
poželjnih kćeri, da mi je već nekoliko puta rekao da posve odrekao braka“,
rekao je lord Neville s usiljenim osmijehom.
„Što misliš o njemu, dijete?“ upitala je njezina kuma.
„Mislim da je jako provokativan“, Katherine je iskreno odgovorila.
Kumovi su djelovali nezadovoljno njenim odgovorom, ali nije im mogla
dati bolji. Razmišljala je kako joj se počeo sviđati više nego što joj je bilo ugodno
priznati čak i sebi, a tad se još nije ni trudio biti šarmantan. Znala je, kao i svi
ostali, da je Crnom Vojvodi u bilo kojem trenutku moglo postati dosadno s
njom ili je mogao pronaći nekoga drugog tko bi privukao njegovu prilično
nestalnu pažnju.
Te večeri ona i Hamptonovi bili su pozvani na večeru u ljetnikovac
Hillaryjevih, a Reg je spomenuo da je bio pozvan i Nicholas. Katherine se nadala
da će i on prisustvovati, kako bi mu se mogla zahvaliti na ružama i na
uspomenama koje su evocirale.
Markiz od Belninga bio je krupan, veseo čovjek, kakav je i morao biti u
kućanstvu sa sedam živahnih potomaka. Njegova supruga Jane bila je jednako
korpulentna, ali zadatak da pronađe muževe za svoje tri kćeri nije baš
pridonosio njezinu raspoloženju. Kad su Katherine i njezini kumovi stigli, tamo
su već pronašli Thomasa, zajedno s Louisom i Robertom Alheyem, školskim
prijateljem Regovog mlađeg brata Thada. Ubrzo nakon toga svi su se povukli u
veliku obiteljsku blagovaonicu. Kad se poslužilo prvo jelo, batler je došao
najaviti Njegovu Milost, Nicholasa Varona, vojvodu od Sommesbyja.
Nakon najave Nicholas je ušetao u sobu. Smaragdno zeleni kaput i prsluk
od najfinije tkanine koje je nosio na sebi učinili su da mu oči blistaju. Satnik je
ustao od stola i mahnuo rukom, a onda se vojvoda prišao, pozdravio markiza i
graciozno se poklonio markizi.
„O, bože“, promrmljala je Althaea očajnim glasom preko stola, a
Katherine je sakrila smiješak salvetom.
„Izvolite za stol, vaša Visosti“, promucao je markiz.
To je izazvalo salvu smijeha među mladima. Kad se Nicholas okrenuo da
sjedne za stol njegov je veseli pogled susreo Katherinin i naklonio joj se. Nakon
burne, bučne večere žene su se povukle u salon, dok je markiz zatražio porto.
Katherine se, kao i obično, našla sjedeći s Louisom i Althaeom.
„Oh, nikad ne dolazi na te kućne zabave“, požali se Althaea. „Reg ga je
pozvao stotinu puta.“
„Ne brini, Thaea“, utješno je rekla Louisa, uputivši Kate zabavljeni pogled.
„Možda su mu ostali planovi otkazani. Crni Vojvoda sigurno nije želio sjediti
kod kuće.“
„Ali sada će mama očekivati da razgovaram s njim“, smeteno je rekla
smeđooka ljepotica stenjući. „I reći ću nešto glupo, a on će mi dobro spustiti.
Znam da hoće.“
U tom je trenutku Katherine osjetila nečiji pogled na sebi i okrenula se,
vidjevši da Nicholas ulazi u sobu, s čašom porta u ruci. Primijetivši sedam pari
ženskih očiju na sebi, zabljesnuo ih je osmijehom. „Oduvijek sam smatrao
prilično glupim običajem,“ prišao im je i sjeo pokraj Louise, „da muškarci
ostanu okupljeni u blagovaonici nakon večere, kad odmah iza susjednih vrata,
lijepe žene čekaju da ih zabave.“
Katherine je mislila kako je to tipično arogantan stav, ali činilo se da
impresionira mlađu Althaeinu sestru i njezinu mamu, dok je Althaeu
potaknulo da još jednom zastenje. Na čelu s Thomasom, preostali muškarci
pojavili su se trenutak kasnije i bilo ih je šesnaestoro. Nakon nekoliko minuta
sve bučnijeg razgovora, markiz je jakim glasom predložio da im Althaea odsvira
nešto na glasoviru.
Vikont se pomaknuo kako bi zauzeo slobodno mjesto pokraj Katherine
kad se djevojka digla, a Katherine je uhvatila brzi pogled između njega i
Nicholasa kad je Althaea počela svirati. „Dobro svira“, šapnula je Kate Thomasu
i on kimnuo.
„Svirate li vi?“ upitao je.
Namrštila se. „Koji je najprikladniji odgovor? Prihvatljivo?“ Zapravo, nije
imala strpljenja za to i pobjegla je od svog instruktora na jahanje kad god je
mogla.
Althaea je odsvirala dva komada, ali kad ju je majka potaknula da svira
treći, braća i sestre su predložili da se umjesto toga igraju pantomime. Althaea
zahvalno napusti klavir. „To je bilo lijepo, gospođice Hillary“, rekao je Crni
Vojvoda srdačno dok je sjedala.
Althaea je pocrvenjela i kimnula, mrmljajući nešto nerazumljivo. Kate je
primijetila da ostali mladi ljudi gledaju vojvodu od Sommesbyja s nečim
bliskim strahu, pa čak i njegovi bliski prijatelji, poput Thomasa i Rega, pokazuju
prilično poštovanje prema njemu. Ponovno je pogledala Nicholasa. Sada se
smiješio i izgledao je vraški zgodno, nimalo nalik na nevaljalca loše naravi i
reputacije. Kao da je osjetio njezin pogled, pogledao je prema njoj i nacerio se.
Althaea i Louisa preuzele su brigu o organiziranju igre, a mladi su dobili
upute da se podijele u dvije ekipe. Katherine je ustala i osjetila vikontov stisak
na laktu. Smiješio joj se.
„Suigrači?“ upita, a ona klimne glavom uzvrativši mu osmijeh. I prije su
igrali i bio je sasvim dobar.
Nicholas se iznenada našao s njezine druge strane, iako nije bila svjesna
kad je prišao. Iako je Crni Vojvoda nije dotaknuo, pogled koji je uputio
Thomasu jasno je dao do znanja da nema namjeru maknuti se, a Katherine je
počela osjećati kao jadac7.
„Oprostite, ali gospodin Gladstone je ovdje da vidi Njegovu milost“,
najavio je batler Hillaryjevih s vrata.
„Prokletstvo“, promrmljao je Nicholas pokraj nje. „Gerald, mogu li
posuditi vašu radnu sobu na trenutak?“ upitao je.
„Naravno, Vaša Milosti“, uzvratio je markiz.
„Najbolje da počnete bez mene“, rekao je Nicholas ostalim igračima i uz
grimasu isprike izjurio iz sobe za batlerom. Katherine je gledala za njim, a zatim
se pridružila sveopćem navijanju i razgovoru, pa kao i ostali članovi timova
odabrala riječ iz zdjele za početak igre. Althaein je tim pobijedio u prvom kolu,
najviše zahvaljujući njezinoj sestri Eunice, a onda je došao red na Louisu.
Nakon sljedećeg pojma, vojvoda se vratio. Izgledao je mrko i kimnuo je lordu
Nevilleu dok je sjedao.
„Je li sve u redu?“ upitala je Katherine dok se Thad Hillary valjao po podu,
očito oponašajući svinju, iako su se suigrači činili voljni pustiti ga da pati
nekoliko trenutaka prije nego što pogode riječ.
Nicholas je kimnuo. „Da.“ Pružio je ruku kao da će primiti njenu, a onda
je umjesto toga pogledao i izravnao jaknu. „Bit će...“
„Tvoj je red, Nick“, rekao je Thomas, nagnuvši se naprijed i nagnuvši
zdjelu u Sommesbyjevu smjeru.
Nicholas ga je uzrujano pogledao, a zatim uz uzdah izvukao jedan od
nekoliko komada papira. Zacvilio je, podižući obrvu. „Ne mogu opet izabrati?“
upita, posegnuvši za zdjelom.
Reg je ustao i maknuo mu je s puta. „Moraš se ponašati glupo poput nas
ostalih“, rekao je, cereći se.
„Ako je to ono što je pristojno, radije bih bio nitkov“, šapnuo je Nicholas
Kate, a zatim ustao dok se ona smijuljila.

7
Prsna kost u peradi
 To što je rekao iznenadio ju je. Kao što je pretpostavljala, činilo se da se
on zapravo trudi ponašati pristojno. Pitanje je bilo samo, iz kojeg razloga; dok
ga je gledala kako daje znak nekome, a zatim se saginje i stavlja ruke iznad ušiju,
pomislila je da možda može pogoditi.
„Zec?“ Upita Louisa.
„To je osoba“, ispravila ju je Cecilia Hillary.
Kimnuo je podižući dva prsta, a zatim se malo uspravio.
„Dvije riječi“, rekao je Thomas, a vojvoda je ponovno kimnuo. „Zeko
Zečić.“ Reg se zagrcnuo s druge strane sobe. Držeći pogled na Kate Nicholas je
nastavio krivudati oko namještaja. „Magarac?“ upitala je, pokušavajući se ne
nasmijati.
„Hvala Bogu“, promrmljao je i uspravio se. „Nema razgovora“, Reg ga je
prekorio.
„To nije osoba“, protestirala je Eunice.
„To je jedna riječ“, viknula je Louisa.
Nicholas je zastao na trenutak, a zatim je obrisao ruku čelom.
„Umorno“, odmah je rekla Louisa.
„Toplo?“ Thomas je pokušao, kad na to nije dobio odgovor. Vojvoda je
nestrpljivo odmahnuo rukom, a oči su mu blistale iako mu je na licu bio izraz
razdraženosti.
„Vruće?“ ponudio je Robert Albey.
Vojvoda je kimnuo i sklopio ruke, očito gotov. Dok su drugi izvikivali
različite i smiješne kombinacije dviju riječi, Kate ga pogleda. Jasno je osjećao da
im je dao sve potrebne informacije, a s obzirom na to što je ona znala o njemu,
odgovor je bio jedan koji je vjerojatno toliko očigledan da će se svi osjećati glupo
što ga nisu pogodili. „Pa?“ promrmljao je u njezinu smjeru podižući obrvu.
„Magarac vruć“, promrmljala je. „Magarac vruć.“
„Lord Vincent Westerhill, treći grof Malburyja“, rekao je Thomas.
„Što?“ Nicholas i Katherine uzviknuli su skupa. „Debeo je, znojan i ima
približno toliko inteligencije kao i magarac“, objasnio je vikont, a Katherine se
nasmiješila.
„Javit ću mu da si to rekao“, komentirao je Nicholas. „Vrijeme je gotovo“,
uzviknuo je Thad Hillary promatrajući sat na kućištu.
Naglo joj je došlo, uspravila se i veselo se smješkala. „Don Kihot“,
trijumfalno je rekla.
„Bravo“, promrmljao je Nicholas kroz sveopće navijanje i prosvjede.
„Mogu li sada sjesti?“
Na kraju večeri Kate je osjećala kao da joj se lice razvuklo od tolikog
smijeha. Nitko nije imao pojma koja je momčad zapravo pobijedila, a na kraju
je markiz od Belninga rezultat proglasio neriješenim. Katherine nikad nije
vidjela Nicholasa tako opuštenog i šarmantnog i pitala se kako ga se itko mogao
bojati.
Prošla je ponoć, kad su ona i Hamptonovi napokon pokupili kapute, a
Nicholas ih je slijedio do mjesta gdje su ih čekale kočije. „Možemo li se vidjeti
ujutro, Neville?“ upita, pomažući lady Alison i Kate da uđu u kočiju. „Mislim
da ovdje ne bismo trebali razgovarati.“
„Naravno“, odgovori, bacivši znatiželjan, nelagodan pogled prema Kate.
Vojvoda je podigao pogled u tamu kočije prema njoj. „Laku noć,
Katherine“, rekao je tiho, a ton mu je bio dovoljno topao i intiman da se
zacrvenjela.
„Laku noć, Nicholas“, odgovorila je, smiješeći se.
Kate je ujutro imala posjetioca. Emmie ju je probudila u devet, rekavši da
je gospodin Hodges čeka u jutarnjoj sobi. „O, Bože“, promrmljala je i brzo se
odjenula da se nađe s njim. Čekanje joj je bilo vrlo teško, a sada je osjećala
uznemirenost i oklijevala je čuti vijesti koje je nosio.
„Gospodine Hodges“, rekla je, ušavši u sobu i zatvorivši vrata.
„Gospođice Ralston“, odgovorio je, odloživši svoju torbu i ustajući.
„Znam da bi radije došli u ured, ali moj čovjek vratio se tek sinoć. Mislio sam
da ćete odmah poželjeti čuti vijesti.“
„Da, hvala“, odgovorila je, pokretom mu pokazavši da sjedne. Bila je
previše nervozna da bi i sama sjela i pokušavala je ne stiskati šake. „Što je
otkrio?“
Pročistio je grlo i posegnuo u torbu. „Niti jedno imanje nije službeno na
prodaju u Staffordshireu“, započeo je, izvadivši komad pergamenta i predajući
joj ga, „ali predstavnici ovih stranaka bili su u Crestley Hallu posljednjih
nekoliko tjedana. Moram vam naglasiti da je sljedeće isključivo pretpostavka,
ali ponuda stranke na dnu liste, ime koje sam zaokružio, navodno je prihvaćena
prije tri dana.“
Dok je govorio, Katherine je pregledavala papir.
Većina imena nije joj bila poznata, ali čak i tada, osjećala je da gleda popis
svojih najgorih neprijatelja. Ime Francis DuPres bilo je četvrto odozgo i
nakratko je bila zahvalna što se neće boriti za njezin dom. Zaokruženo ime na
dnu, međutim, odmah ju je zaustavilo. „Jeste li sigurni u to?“ šapnula je, a glas
joj je puknuo. Osjećajući kao da bi se mogla onesvijestiti, sjela je na kauč.
„Da, moj je čovjek bio posve siguran. Koliko znamo, još nikakva novčana
sredstva nisu promijenila vlasnike, tako da još uvijek imamo vremena za
podnošenje zahtjeva na sud.“ Spustio je pogled, ponovo pročistivši grlo.
„Međutim, s obzirom na to s kim očigledno borite, smatram...“
„Ne. Ne“, šapnula je Katherine, zureći u popis. Nije ni čudo što je Nicholas
bio toliko pažljiv prema njoj. Htio se uvjeriti da ništa ne sumnja. „Ja ću se
pobrinuti za to, gospodine Hodges.“ Prišla je vratima, otvorila ih i okrenula se
prema njemu. „Pošaljite mi svoj račun.“
„Gospođice Ralston, bio bih više od...“
„Molim vas, gospodine Hodges. Ja ću to srediti.“
Odvjetnik je podigao svoje stvari i prišao vratima, a onda oklijevao. „Jako
mi je žao“, promrmlja on i nakloni joj se. „Želim vam dobar dan, gospođice.“
„Hvala vam“, odvratila je Kate i čim je otišao, pojurila je gore u svoju
spavaću sobu i zalupila vrata za sobom.
Nije bila iznenađena što je njezin stric nekako pronašao način da proda
Crestley Hall, jer je cijelo vrijeme sumnjala da će pokušati nešto takvo. Ali
Nicholas ju je izdao. Plesao je s njom, zadirkivao je i slao joj ruže. Pogledala je
prelijepi aranžman koji je stajao na njezinom toaletnom stolu, a zatim ga je, bez
ceremonije, okrenula naopako u noćnu posudu.
Mislio je da ju je nadmudrio, zar ne? Pa, taj mu zadatak neće biti lak kao
što je očito očekivao. To je činio i prije, nitkov, a ona je trebala shvatiti što
namjerava. Tijekom igre s kartama uzeo je imanje vikonta Wortona, a sada je
pokušao ukrasti Crestley od nje. Ali neće. Novac još nije promijenio ruke. Još
ga je stigla zaustaviti.
Kate je koračala po sobi. Nicholas je trebao platiti za svoje ponašanje. Nije
smio učiniti da joj bude stalo do njega, a zatim ukrasti od nje, posebno nakon
što mu je rekla koliko voli Crestley. Bio je previše bogat za nju da bi ga mogla
otkupiti, ali možda ga je na drugačiji način mogla uvjeriti da odustane od
kupnje. Bio je toliko siguran da je može vrtjeti oko malog prsta. Vjerojatno je
čak mislio da se zaljubila u njega. Pa, iskoristit će to. Iskoristit će njegovu
vlastitu bahatost i ponos protiv njega. Pokazat će Nicholasu Varonu.
Sat na prilazu stubištu odzvonio je devet i četrdeset pet.
Bit će ovdje već za koji trenutak da se nađe s lordom Nevilleom. Prije nego
što je imala vremena da se predomisli ili izgubi živce, spustila se dolje i zatekla
batlera kako stoji u hodniku. „Rowlins“, rekla je, „kad vojvoda Sommesby
stigne, molim vas pošaljite ga u jutarnju sobu.“
„Da, gospođice Kate“, složio se, predugo školovan da bi istaknuo kako je
vrlo čudno da sama primi takvog gosta.
Nakon toga ušla je u ured lorda Nevillea i pronašla jedan od njegovih
pištolja u donjoj ladici radnog stola. Ruka joj se tresla, izvukla ga je i sakrila u
nabore svoje suknje, osjećajući potrebu za nekim osiguranjem protiv zloglasne
vojvodine crne naravi. Kad je to učinila, vratila se u jutarnju sobu i čekala pored
kamina.
Čekala je samo deset minuta prije nego što se začulo kucanje na ulaznim
vratima, a dah joj zastao u grlu. Čula je prigušene glasove, a onda su se vrata
jutarnje sobe otvorila. Nicholas je ušao i pogledao je, njegov izraz lica odavao je
užitak.
„Htjeli ste me vidjeti?“ upita, zakoračivši naprijed i pogleda u nju s očitom
znatiželjom.
 Nesvjesno je napravila korak unatrag. „Zatvorite vrata molim vas.“
Učinio je kako je zatražila, a zatim prišao bliže.
„Htjeli ste me vidjeti... nasamo?“ nastavio je, a zločesti osmijeh raširio mu
se po licu. „Neki poseban razlog?“ upitao je tiho, zaustavivši se na drugom kraju
kamina i pruživši ruku prema njoj.
Namrštila se. „Čini se da imam nekih problema“, rekla je, a glas joj se
samo malo tresao. Nadala se da neće primijetiti.
Spustio je ruku, izraz lica postao je ozbiljan. „Kakvih problema? Opet
DuPres? Ubit ću ga ako vas dotakne.“
„Dakle, smatrate li se hrabrim čovjekom, Vaša Milosti?“ upitala je, ne
mogavši sakriti podrugljivost u glasu, na njegovu pretpostavljenu zabrinutost.
Nagnuo je glavu prema njoj. „Hrabrim? Ne smatram se kukavicom“,
rekao je nakon nekoliko trenutaka.
„To je smiješno“, prokomentirala je i pomno ga promatrala.
„Što je smiješno?“ upita, a zbunjenost mu se nakratko ukaže na licu. Opet
je prišao bliže, a ona je zašla iza naslona kauča, zadržavajući razmak između
njih. Držala je pištolj sakriven iza leđa, osjećajući kako joj je težak i nespretan u
ruci.
„Smatram vas kukavicom“, prasnula je, ne mogavši ostati hladna pred
njegovim ukočenim licem. „Kukavicom, lažovom i negativcem.“
„Što namjeravate, Kate?“ Promrmljao je, a izraz lica bivao mu je sve
mračniji. „Rekao sam vam da me nije pametno dražiti kad smo sami zajedno.
Pogotovo kad izgledate ovako privlačno.“ Zastao je na trenutak, pogledavši je.
„Niste u nevolji, zar ne?“
„Ne, nisam“, odgovorila je. „Ali vi ste.“ Podigla je pištolj u zrak.
„Dobri Bože!“ uzviknuo je, s izrazom potpunog zaprepaštenja na licu.
„Što si vi...“
„Vi ste najveća kukavica na svijetu“, nastavila je.
Izraz lica odavao je sve veću zbunjenost. „Oprostite mi na jeziku“,
procijedio je, „ali o čemu dovraga govorite?“
 „Samo bi velika kukavica poput vas poklanjala ženi pažnju da bi joj na
prevaru uzela nasljedstvo.“
„Preva...“ Naglo je zatvorio usta i zurio u nju, a zatim počeo tiho psovati.
„Crestley Hall. Trebao sam shvatiti. Prokleti Neville.“
„Ne. Prokleti vi, gospodine“, uzvratila je, boreći se da čvrsto drži pištolj.
„Neću vam dopustiti da mi ukradete dom.“
Prišao je korak bliže, a ona je pištolj naslonila na njegova prsa. „Katherine,
ne znate cijelu priču. Vjerujte mi, ne bih ti to učinio. Pozovite Nevillea. On
može objasniti.“
„Ne.“
Ponovno je zastao, ciničan izraz bio mu je u očima kad je spustio pogled
na pištolj. „Što ćete im reći, da sam vas pokušavao zavesti?“
Kimnula je glavom, odmičući se još za jedan korak, kad mu je mrki
osmijeh prekrio lice. „Ne smiješite se“, ljutito je progunđala. „Mislim to
učiniti.“
„Nikad nisam sumnjao u vašu odlučnost“, odgovorio je. „Ironično je
samo to što ću nakon svega što sam učinio završiti u tamnici, a nevin sam.“
„Niste nevini. A ja nisam jedna od onih simpatičnih djevojčica koje uzdišu
na vaše apsurdne komplimente i vaše ruže i vjeruju da mislite o njima. Niste me
ni na trenutak prevarili.“
Ovoga puta njegov smiješak je bio zaista veseo. „Ali mislio sam na njih“,
rekao je tiho promatrajući pištolj koji je držala u ruci i mahala njime.
„Niste nikada“, odgovorila je, s naporom držeći teško naoružanje.
„I što onda želite od mene? Jasno je da sam u vašoj milosti“, primijetio je,
previše mirno da bi joj se dopalo.
Ovo je postajalo pomalo zbunjujuće. „Želim da zaustavite kupnju Crestley
Halla“, naredila je.
„Ako to učinim, netko drugi će ga dobiti“, odmah je odgovorio.
„Ne, neće“, uzvratila je i prkosno zabacila glavu. „Crestley je moj.“
„Oprostite, ali je li vam ikada palo na pamet, kad bih vam se udvarao s
namjerom da vam oduzmem Crestley, sve što bih trebao učiniti je uvjeriti vas
da se udate za mene? Kao vaš suprug to bi ionako dobio i to po mnogo nižoj
cijeni.“
Nije joj to palo na pamet. „To je zato što se niste planirali nikada ženiti“,
izjavila je. „Lord Neville mi je tako rekao.“
„Dugujem mu dvije stvari“, promrmlja Nicholas.
„I zato što vas nije briga za mene. To je bila samo varka.“
„Čak i kad bih vam dao svoju riječ, kako znate da mi možete vjerovati?“
upitao je. „Rekli ste da sam lažljivac i kukavica.“
„Pretpostavljam da ću vam morati vjerovati po tom pitanju“, neodlučno
je odgovorila Katherine pitajući se kad je preuzeo kontrolu nad situacijom.
„Ne“, rekao je odmahnuvši glavom, zamišljeno stisnutih usnica. „Ako
odbijete vjerovati da mogu dokazati svoju nevinost, mislim da ćete me morati
ubiti.“
„Vi ste negativac!“ prosvjedovala je, želeći cijelim svojim srcem da mu
može vjerovati, ali svjesna da to nije tako. „I učinit ću to, znate.“
„Da li me stvarno želiš ubiti?“ upita nježnijim glasom.
„Ne“, odgovorila je iskreno svjesna da nikad nije imala namjeru to učiniti.
Nikad nije očekivala da će je on nazvati blefericom. „Mislim, da“, ispravila se,
namrštivši se.
Podigao je ruke gore. „Onda me ubijte. Neću se braniti.“
Sumnja se uvukla u nju. Željela je da on govori istinu. Kad se naljutila,
sama pomisao na osvetu ispunila ju je mračnim zadovoljstvom, ali sada se sve
promijenilo. Kad bi samo njezino srce tako prestalo bolovati i pustilo je na
miru. Počela je spuštati oružje, a zatim skočila kad je čula svog kuma u hodniku,
koji se bez sumnje se pitao kud je Sommesby otišao. Nicholas je naglo skočio
na nju preko naslona kauča. Vrisnula je i trgnula pištolj, a on je opalio.
Nicholas je zateturao u stranu kad se prednji prozor razbio, a oštri pucanj
odjeknuo je ulicom. S iznenađenim pogledom na licu srušio se na pod.
Katherine je ispustila pištolj iz kojeg se pušilo kad su se vrata salona
otvorila. Učinila je to onda kad nije namjeravala.
 „Kate? Što se događa?“ upita lord Neville ulazeći u sobu.
Katherine je drhtavo pokazala na drugu stranu kauča.
„Ubila sam ga“, promucala je, njišući se od vrtoglavice.
„Ubila koga?“ odbrusio je, zakoračivši iza ruba stola.
„Nicholasa“, šapnula je. „Ubila sam Nicholasa.“ Koljena su joj se iskrivila
i pala bi da se Rawlins nije izašao iza nje i prihvatio je ispod ruku.
Lord Neville kleknuo je na pod i prstima dodirnuo vojvodin vrat, a zatim
uzdahnuo s olakšanjem. „Nisi ga ubila“, rekao je. „Samo mu otvorila rupu u
ramenu. Što se, za ime Božje, dogodilo?“
Nije bio mrtav. Katherine je zatvorila oči i nije čula ništa drugo. Nije ga
ubila. „Pokušavao je ukrasti Crestley od mene“, uspjela je reći nakon nekoliko
trenutaka, zaboravljajući da je smislila još jednu priču u slučaju nužde.
„Pokušavao... Oh, ne, Kate. Ne. On je to pokušavao spasiti za tebe.“
„Što?“ uzviknula je, nepovjerljivo. Nicholas joj je govorio istinu. „Zašto
mi nisi rekao?“
„Zato što sam velika budala“, odgovorio joj je kum.
„Rowlins, pomozi mi da ga odnesem gore.“ Pogledao je prema vratima,
gdje je lady Alison stajala ispred sluga koji su iskrivili vratove da bi vidjeli u
sobu. „Alice, pošalji po liječnika.“
Dvojica muškaraca uspjela su odnijeti Nicholasa gore u jednu od spavaćih
soba. Iako ih je pokušala slijediti, Kate je bio zabranjen ulazak u sobu. Vrlo
blijeda Lady Alison odvela ju je u knjižnicu i svakoj nalila rakiju.
„Mislim da nam ovo treba“, rekla je njezina kuma, ispijajući gutljaj i
zagrcnuvši se malo. „Sad, molim te, Kate, reci mi što te, za ime svijeta, spopalo
da ustrijeliš Nicka.“ pitala je dok je sjedala nasuprot Katherine.
„Nikad ga nisam htjela upucati“, protestirala je Kate. „Gospodin Hodges
mi je dao...“ Zastala je vidjevši zbunjen izraz na licu svoje kume. „Unajmila sam
gospodina Hodgesa da pogleda što je s Crestley Hallom. Došao je jutros da mi
kaže da Nicholas kupuje imanje. Mislila sam... Mislila sam da je bio tako ugodan
jer nije želio da posumnjam u to da ga želi preoteti od mene.“
 Lady Alison je zastenjala i naslonila se. „Oh, draga. Znali smo da imaš
tvrdoglavu žicu:, ali, moj Bože, Kate, pucala si u vojvodu od Sommesbyja?“
„Rekla sam ti da je bila nesreća.“
„Rekla sam od početka da smo te trebali obavijestiti što se događa“, rekla
je lady Alison s gađenjem u glasu.
„Onda, što se događa?“
„Neville je sumnjao da će tvoj stric vrlo tiho pokušati prodati Crestley.
Znao je da se ne može umiješati jer bi Simon prepoznao Hamptonovo ime i
posumnjao u zamku, pa je zamolio Nicka da mu ga kupi i da ne postavlja
pitanja.“
„I vojvoda je pristao na to?“ pitala je Katherine pomalo skeptično.
„Da.“ Kuma ju je ponovno dugo gledala. „Dok nije shvatio da je Crestley
tvoj i da nemaš pojma što planiramo. Natjerao je Nevillea da mu obeća da će ti
reći, što je on i pokušao jučer ujutro, ali bezuspješno.“
Nicholas je govorio istinu. Nije glumio, barem ne u svrhu krađe
Crestleyja. „Zašto mi nisi rekla?“ zaplakala je.
„Oh, draga moja, znali smo da si odlučna sama riješiti ovo. Zabrinuli smo
se da bi mogla, ako saznaš da je Crestley izložen na prodaju, napraviti nešto
nepromišljeno.“
„Kao što je upucati nekoga?“ upitala je drhtavo. Vrata knjižnice su se
otvorila i lord Neville je ušao; Katherine se našla na nogama, okrenuta prema
njemu. „Je li dobro?“ pitala je, a glas joj se slomio.
Njezin kum prešao je sobu da si natoči žestoko piće. „metak je prošao
čisto. Izgubio je malo krvi, ali liječnik kaže da će preživjeti.“ Strusio je rakiju, a
zatim pogledao Kate koja je uvijala ruke ispred zelene muslinske suknje.
„Tražio je da te vidi.“
Prije nego što je stigao reći išta više, Katherine je izišla kroz vrata i potrčala
stubama. Ispred sobe zastala je, naglo nervozna. Zatim je duboko udahnula i
pokucala. Liječnik, nizak, lijep čovjek crvenih obraza, otvorio je vrata.
„Dao sam mu laudanum“, obavijestio ju je. „Ne opterećujte ga previše.“
„Prekasno za to“, iz kreveta je stigao iznervirani glas.
 12

„Možete ići, doktore“, rekao je Nicholas kad je Katherine oklijevajući ušla. „I

hvala vam.“
Doktor je kimnuo. „Doći ću danas popodne da vam promijenim zavoje,
Vaša Milosti“, odgovorio je, napuštajući spavaću sobu uz naklon.
Katherine je zurila u Nicholasa preko cijele sobe, širom raširenih plavih
očiju i blijedog lica. Znao je da vjerojatno izgleda isto, jer su mu pulsirali i rame
i ruka. „Dođite ovamo“, naposljetku je zapovjedio jer se nije pomaknula da
priđe bliže.
Bila je toliko uznemirena da je učinila kako je rekao. „Kako se osjećate?“
pitala je tihim glasom.
„Kako bih se trebao osjećati?“ uzvratio je. „Upucali ste me.“
Ponovno se pojavila boja na njenim obrazima. „Bila je vaša krivica“,
uzvratila je. „Uopće vas nisam htjela upucati, a onda ste me napali.“
„Moja greška?“ uzvratio je. „Pozvali ste me da se sretnem s vama, lagali
mi, prijetili mi životom i upucali me, a ja sam kriv?“
Počela je plakati. „Mislila sam da pokušavate ukrasti Crestley od mene“,
rekla je, plačući i gurajući vitke ruke u nabore svoje suknje. „Osjećala sam se
tako grozno. Mislila sam da sam vas ubila.“
„Ne s vašim nišanjenjem“, promrmlja i ispruži ruku. Nije očekivao da će
zaplakati i to ga je čudno dirnulo. Žene su se i ranije pokušavale koristiti
suzama, a kad je odbio reagirati, proglasile su ga tvrdim ili okrutnim. Ona priđe
naprijed i uzme njegovu ruku, a on joj stisne prste. „Ne plačite, Kate“,
promrmljao je.
„Ne plačem“, odgovorila je šmrcajući. „Samo sam umorna.“
„Da, vjerujem da jeste“, suho je odgovorio, laudanum je počeo djelovati i
osjećao je kako ga hvata letargija. „Jutros ste bili prilično zauzeti.“ On i Neville
razgovarali su, prilično oštro, nekoliko trenutaka ranije, a nakon što je
Katherine saznala, bio je iznenađen što ga stvarno nije pokušala ubiti. „Jesu li
vam rekli o mojoj ulozi u tim dogovorima?“
Kimnula je glavom i obrisala oči. „Još uvijek želim da prestanete“, rekla je,
stežući čvrsto njegovu ruku.
„Zašto?“
„Zato što neću platiti svoje vlasništvo.“
„Ja plaćam za to, sjećate se?“ podsjetio ju je, a riječi su mu bile malo
nejasne.
„Bila bih vam dužna vratiti“, odgovorila je. Nicholas je otkrio da su mu se
oči zatvorile, pa ih je ponovno natjerao da pogledaju u njezine duboke plave.
„Ne morate mi vraćati“, polako je odgovorio. „To bi bio moj dar.“
Odmahnula je glavom. „Bila bih vam dužna vratiti“, ponovila je. „Jeste li
doista tako bogati?“ pitala je znatiželjno nagnuvši glavu.
Nasmijao se, trgnuvši se od boli u ramenu. „Čak i bogatiji od toga.“
„Mora da postoji drugi način da zaustavim strica“, nastavila je. „Molim
vas, recite da nećete kupiti Crestley i pomozite mi da smislim nešto drugo“,
rekla je tiho.
Oči su mu se opet zatvorile zbog svilenog zvuka njezina glasa. „Dobro“,
promrmljao je, a zatim zaspao.
Kad se opet probudio, zavjese su se razvučene, propuštale su popodnevno
sunce. Katherine je stajala pokraj kreveta slažući dvije ruže, bijelu kojoj je
nedostajalo nekoliko latica i jednu iskrivljenu crvenu, u malu vazu. „Što se
dogodilo s tim jadnim stvarima?“ uspavano je upitao.
„Ovo je najbolje što je ostalo nakon što sam bacila buket koji ste mi poslali
u noćnu posudu“, objasnila je, a oči su joj treperile. „Pronaći ću vam neke bolje
od ovih u vrtu.“
„U noćnu posudu?“ odjeknuo je pokušavajući izbaciti paučinu iz svog
mozga.
„Bila sam jako ljuta jutros“, podsjetila ga je. Sjela je u stolicu koju je netko
stavio pored kreveta.
„Vjerojatno mislite da sam se već do sada trebao naviknuti da se ljudi ljute
na mene“, promrmljao je, uglavnom sebi. Ljutnja većine ljudi uopće ga nije
zanimala, ali od boli i bijesa u njezinim očima jutros, uznemirio se i uspaničio.
„Zar vas mnogi ljudi ne vole?“ pitala je podižući obrvu.
„Da mnogi me ne vole, uključujući sva moja osobna, poslovna i politička
poznanstva.“ I nije prva osoba koja ga je pokušala ubiti, iako više ne bi volio
proći to.
„Sviđa li vam se što vas ne vole?“ upitala je nakon par trenutka.
„Sviđa li mi se?“ ponovio je, ne očekujući takvo pitanje. „Pretpostavljam
da zapravo nisam mnogo razmišljao o tome.“
Katherine je pogledala prema prozoru. „Mislim da ste bili vrlo usamljeni“,
rekla je tiho.
Na sunčevoj svjetlosti pogledao je njezin profil, jedva se odupirući porivu
da prstom pomakne tamne kovrče njezine kose koji su visjele preko jednog
ramena, a zatim se nasmiješio. „Nije baš kao da me svi u Engleskoj preziru,
znate. Nisam baš tako strašan. Povremeno čak napravim i nešto ugodno.“ Palo
mu je na pamet da prije nekoliko tjedana nikada ne bi priznao da možda ima
dobru stranu. Možda nitko prije Katherine to nije pokušao pronaći.
Usne su joj se iskrivile kad ga je pogledala. „Povremeno. Možda.“
„Nicky“, glas njegove majke začuo se s vrata.
Okrenuo je glavu. „U redu je, mama, nemojte još slati po rođaka Julija u
Pariz. Vjerujem da je ostao još koji dah u mom tijelu.“
„Sigurna sam da će Julius biti razočaran kad to čuje“, odgovorila je Julia
Varon, a napetost na njezinu licu je popustila. Oštro je pogledala Katherine i
njega, a Nicholas se pitao koliko je znala ili nagađala. Majci je vrlo malo
promicalo.
Katherine je ustala. „Ostavit ću vas da razgovarate“, rekla je nasmiješivši
se njegovoj majci. Izašla je iz sobe prije nego što je stigao protestirati.
Vojvotkinja udova zauzela je mjesto koje je Katherine oslobodila. „Pustili
smo priču da si bio ovdje poslovno. Dok si se dizao po čašu rakije, upucan si
kroz prozor.“
„Prozor? Izmisliti ubojicu je malo previše; ne mislite li?“ Pomaknuo se
nelagodno, već umoran od ležanja na leđima. „Kate nije najbolji strijelac, ali
ipak me pogodila.“
„Mon dieu, ne šali se. Mogao si biti ubijen“, oštro ga je ukorila. Nagnula
se naprijed i jednim prstom ga potapšala po zdravom ramenu. „I ovaj put moraš
uzeti u obzir reputaciju drugih.“
Kimnuo je glavom. „U pravu si.“
„Je li te stvarno ustrijelila, mon fils?“ upita Julia, a sive oči su joj blistale.
„Bože da, iako to nije željela. Pokušao sam je razoružati, a ona je pritisnula
okidač. Trebao sam biti pažljiviji.“
Julia Varon naslonila se leđima i dugo ga gledala. „Voliš je, je li?“ upita
ona napokon.
Nicholas je pogledao dvije jadne ruže koje su umirale u njihovoj vazi i
nacerio se. „Da.“ Shvatio je to nakon povratka s piknika. Sjedio je u svojoj
radnoj sobi, planirajući strategije borbe za njihov sljedeći susret i naglo shvatio
da je rat već izgubio. Ili je možda pobijedio. Katherine ga je toliko uznemirila
pri njihovom prvom susretu da ju je, iz osvete, vjerojatno pokušao natjerati da
se zaljubi u njega. Umjesto toga, on se zaljubio u nju.
Majka mu uzvrati osmijeh. „Tako sam sretna zbog tebe, mon enfant“,
odgovorila je. „Jako mi se sviđa.“
„Nemojte se još veseliti zbog mene“, komentirao je. „Još uvijek moram
prijeći dug put prije nego što uspijem uvjeriti Katherine da je ne zadirkujem.
Imam dovoljno ponosa da se ne namjeravam izjasniti pred njom, a da mi se ona
smije.“
„Misliš je, dakle, zaprositi?“ upita Julia, očito oduševljena.
„Kad budem siguran da će reći da. Ona je pomalo... nepredvidiva.“
„Nicholas“, vojvotkinja reče bez suosjećanja, „ponekad moraš riskirati.
Ljubav nikad nije predvidljiva. Zbog toga je tako posebna.“
„Kraj predavanja?“ reče on razdražljivo. Pozabavit će se s Katherine – ali
još nije pojma imao kako to izvesti.
„Kraj predavanja“, složila se Julia uz slabašan osmijeh.
Nicholasov kovčeg je napokon stigao s odgovarajućom garderobom i
potrepštinama, a sljedeće jutro odjenuo se u komotnu kućnu jaknu i sjeo malo
na stolac. Rana nije bila tako loše i vjerojatno se mogao vratiti u kuću
Varonovih, ali nije imao namjeru to učiniti kad mu je to bio izgovor da ostane
pod krovom Hamptonovih još dan ili dva.
On i Neville raspravljali su neuspješno o alternativama svom planu za
kupnju Crestleyja, kad se na vratima začulo Katherinino kucanje. „Uđite“,
pozvao je.
Obukla je blijedožutu prugastu haljinu od muslina, a crna joj je kosa bila
skupljena u dugačak rep. U rukama je nosila dobro zamotan paket i vazu vrtnog
cvijeća, koju je stavila pokraj prozora. Bila je prva ženska osoba koja mu je
donijela cvijeće, shvatio je uz osmijeh.
„Dobro jutro.“ Nasmiješila se, nagnuvši se da poljubi Nevillea u obraz.
„Jeste li razmišljali o odvjetniku?“ pitala je, uspravljajući se da pogleda vojvodu.
„Gospodin Hodges ponudio mi je svoje usluge.“
Nicholas je odmahnuo glavom, jer su on i Neville upravo raspravljali o
tome. „Nisam uvjeren da bi to bila mudra ideja.“
„Vlasništvo je njezino, Nick.“
„Da, ali Simon Ralston mlađi je brat vlasnika imanja i muškarac. Ako to
pođe na sud, ima šansu da legalno oduzme Crestley od Katherine, čak i ako je
to neotuđivo dobro.“ Nicholas se čvrsto nagnuo naprijed. „Osim toga, ovo bi se
lako moglo potezati godinama na sudovima, a Ralston će ostati na imanju kao
vlasnik do nagodbe.“
„Ne“, rekla je Kate, „neću tako.“
„Imanje je teško ukrasti, inače bih već predložio da to isprobamo“, rekao
je suho. „Najlakše bi bilo učiniti kako smo planirali i dopustiti da ga
jednostavno kupim i dam vam ugovor.“
„Nicholas, već sam vam rekla, nem....“
Mahnuo je rukom prema njoj. „Znam. Nemate namjeru plaćati svoje
vlasništvo. Problem, draga Kate, je u tome što do trenutka kad ga naslijedite
možda neće ostati ništa.“
 „Ostat će ako ga nikome ne proda“, uzvratila je.
Krajičkom oka Nicholas je primijetio da je Clarey ustao i napustio sobu.
Vjerojatno ga je barun još uvijek smatrao previše slabim da bi mogao biti
prijetnja Kateinoj vrlini. „Ako ne proda meni, prodat će nekome drugom. Već
sam morao nadmašiti pet drugih stranaka da bih stigao dovde.“
„Ostale stranke“, ponovi ona polako. „Zaboravila sam na to.“
„Jeste li zaboravili da je jedan od njih Francis DuPres?“ Na njezin
zaprepašteni pogled naglo je poželio da je ostao nijem.
„Nisam zaboravila. I neću mu dopustiti da kroči nogom u Crestley Hall“,
ispljunula je ustajući i šetajući prostorijom na poprilično nedamski način.
„Neće si kupiti dragocjeni ugled s mojim domom. Neću to dopustiti.“
„Pa,“ rekao je Nicholas polako, prateći je očima i trljajući iznenada znojne
dlanove po bedrima, „postoji još jedan način na koji biste mogli sačuvati
Crestley Hall.“
Vratila se na njegovu stranu. „Koji?“ pitala je s nadom.
Počeo je odgovarati, a zatim otkrio da ne može to učiniti. Nije da bi netko
povjerovao, ali Crni Vojvoda je bio prestravljen da će ga borbena školarka koja
ga je gledala s nestrpljenjem odbiti. Pročistio je grlo. „Samo još nismo smislili
koji“, odgovorio je improvizirajući.
„Zaista, Nicholas“, rekla je s gađenjem. „To nije pomoć.“
„Što je u paketu?“ upita, da promijeni temu. Pokazao je na predmet koji
je ostavila pored cvijeća.
Prišla je i uzela ga. „Zaboravila sam. Došao je za vas jutros, od vaše majke.“
„Hoćete li otvoriti?“ upita, pitajući se s nekom strepnjom što bi moglo biti.
Ne bi tako nešto očekivao od Julije Varon.
„To je jedan od kvartova“, uzviknula je Katherine nakon par trenutaka
dok ju je podizala iz teškog, zaštitnog papira.
„Trebao sam shvatiti da me trebaju ustrijeliti kako bih mi poslala jedan“,
primijetio je, a Katherine mu se nasmijala. „Što je to? Možda bismo to mogli
pročitati zajedno.“
 „Voljela bih to“, rekla je i bacila pogled na knjigu. Tvrdoglavi izraz koji je
počeo prepoznavati pojavio joj se naglo na licu.
„Koji je?“ ponovo je upitao, zaintrigiran.
„Neću vam reći“, rekla je ravnodušno.
„Ne? Onda mi pokažite“, predložio je.
Odmahnula je glavom. „Ne.“
„Katherine“, upozorio je, „dajte mi je.“
„To je Kroćenje goropadnice“, napokon je odgovorila i pogledala ga.
Nicholas je prasnuo u smijeh. Pa je vidjela sličnosti između sebe i opake
Kate, zar ne? Katherine je ustala i krenula prema vratima. „Katherine, čekajte“,
molio je.
„Ne razgovaram više s vama“, rekla mu je preko ramena.
„Upravo sam počeo čitati komedije u izvornom redoslijedu. Goropadnica
je sljedeća. To je sve.“ Nastavila je prema vratima, s bradom u zraku.
„Katherine, kunem se“, rekao je nasmijavši se.
„Razmislit ću o povratku kasnije, Vaša milosti“, rekla je komično i izašla
iz sobe, ostavljajući ga da se guši od smijeha iza nje.
 13

Zbog prisutnosti vojvode od Sommesbyja u Hampton Houseu sluge u koji su

bili zaduženi da se brinu o visoko rangiranim članovima visokog društva,
obuzelo je neko ludilo. Činilo se da čak i dostojanstveni Rowlins stoji ispravnije
i djeluje utegnutije u prisutnosti Crnog Vojvode.
Kad je bila sigurna da će s Nicholasom biti sve u redu, Katherine je to
počela smatrati prilično zabavnim. Bila je zabrinutija nego što je mogla iskazati,
i da nije mislila da će joj se smijati, rekla bi mu to. Konačno je pristala pročitati
Goropadnicu, ali samo zato što ju je nemilosrdno zadirkivao i rekao joj da je
kukavica.
Ujutro, trećeg dana boravka u Hampton Houseu, otišla je u vrt kako bi
nabrala još cvijeća za vazu u njegovoj spavaćoj sobi. Bila je glupa, znala je, ali
cvijeće joj je bilo izgovor da ga posjeti.
„Katherine?“
Skočila je i okrenula se. Nicholas, bez jakne, zgodnog izgleda i pomalo
blijed u hlačama do koljena i crnom prsluku, stajao je naslonjen na zid kuće.
Katherine je pocrvenjela pitajući se koliko je dugo gledao u nju. „Dobro jutro.“
„Dobro jutro.“ Kad joj je prišao, nagnuo se i pomirisao kitu cvijeća u
njezinoj ruci i samo je svjesnim naporom odoljela provući prste kroz njegovu
tamnu kosu. „Za mene?“ upita podižući glavu da je pogleda.
Kimnula je glavom, naglo očarana dubokim smaragdnim pjegama u
njegovim sivim očima. „Vi i vojvotkinja imate tako lijepe oči“, rekla je, želeći da
je zauvijek nastavi gledati tako veselo i nježno.
„Moj je otac govorio da se najveće bogatstvo obitelji Varon nalazi u
smaragdnim očima moje majke“, promrmlja on, a zatim posegne da dodirne
Katherinin obraz. „Iako svojim najdražim draguljem smatram safir u vašim.“
„Oh, mojim“, prošaptala je Kate, zatim pročistila grlo i okrenula se.
„Htjela sam vam reći. Morat ćemo odgoditi dovršavanje komedije do sutra.
Danas ću jahati s Thomasom i ostalima.“
 „Često viđate Thomasa, zar ne?“ hladno je upitao pogleda uperenog u vrt.
„Jako mi je drag“, odgovorila je, promatrajući njegovo lice i pitajući se što
misli.
„I ja sam drag“, odgovorio je, a oči su mu zasjale kad ju je pogledao.
„Mislim da smo zaključili da ste iritantan, sebični provokator“, uzvratila
je uz osmijeh.
„Ah“, rekao je podižući obrvu, „i prije ste koristili iste te epitete.“
„Nastavljate ih zarađivati“, istaknula je.
„Natjerali ste me da porumenim, draga moja“, pošao je prema kamenoj
klupi pored staze i sjeo. Na trenutak je izvadio džepni sat, a zatim podigao
pogled. „Idem kući danas popodne“, rekao je. „Ako ostanem duže ljudi će
početi pričati, ako već nisu do sada.“
Skrenula je pogled kako bi sakrila iznenadni očaj i razočaranje što odlazi.
„Možete li jahati?“
„Vjerujem da ću uspjeti.“
„Žao mi je što sam vas upucala“, ispričala se po pedeseti put sjedajući
pokraj njega.
Nacerio se. „Oboje znamo da sam bio kriv.“ Dotaknuo je njezin rukav. „I
nikad me nije ranio privlačniji atentator.“
Nije bila sigurna je li to kompliment ili ne i namrštila se. „Bi li vas više
boljelo da sam bila ružna?“ suprotstavila se.
„Beskonačno“, odgovorio je. Njegova ruka spustila se niz njezinu sve do
zapešća, a ona je zadrhtala od tog lakog dodira. Okrenuo joj je šaku i pomilovao
dlan, a zatim je prste isprepleo s njezinima i privukao je bliže.
„Mislite, dakle, tako pobijediti u raspravi?“ komentirala je otkrivši da joj
glas drhti.
„Aha.“ Prstima joj je podigao bradu i poljubio je.
Opet je varao, ali zaključila je da je to u redu. Nicholas ju je uhvatio za
drugu ruku i stavio joj obje ruke oko svoga vrata prije nego što je dlanovima
polako kliznuo niz njezino tijelo do struka.
 „Kate?“
Cijelo joj se tijelo trgnulo, povukla se i skočila na noge dok je Thomas
dolazio iza ugla. Vikont se naglo zaustavio kad ih je ugledao. Nicholas je ostao
sjediti i premda se nije sjećala da ga je ispustila, cvijeće koje je odabrala bilo je
rasuto po klupi i po zemlji.
„Nick“. Vikont je govorio ukočeno, a njegov vedri izraz potamnio je.
„Drago mi je što vidim da si dobro.“
„Hvala ti, Thomas“, hladno je uzvratio Nicholas. Katherine je na trenutak
pogledala lijevo-desno između njih dvoje i osjetila napetost, a zatim je pogladila
svoje suknje. „Thomas, uđite unutra“, rekla je i oba su se pogleda usmjerila na
nju, ljutite blijedoplave oči i zagonetne tamnosive. „Moram uzeti šešir i
rukavice i onda možemo krenuti.“
„Naravno, Kate.“ Vikont joj je ponudio ruku. Uhvatila ga je ispod nje i
krenuli su natrag prema kući.
„Katherine“.
Okrenula je glavu. Nicholas je pokupio jedan odbačeni cvijet i zataknuo
ga u rupicu na reveru svoga prsluka. „Au revoir“, rekao je, besprijekornim
naglaskom.
„Možete li sami?“ pitala je zaustavljajući se.
„Vjerujem da mogu. Ako ne budem, pretpostavljam da će me konačno
netko potražiti.“
Kimnula je, nasmijavši se i dopustila Thomasu da je uvede unutra. Čekao
je u podnožju stuba dok je ona žurila uzeti svoje stvari. Sluga je već osedlao
Winter i u samo nekoliko trenutaka bili su na putu za Hyde Park. Otkad je
Nicholas povrijeđen, ona i Hamptonovi bili su vezani za kuću, a ovo je bio prvi
put u nekoliko dana da je bila na otvorenom.
„Kate, znam da nemam nikakva prava na vas i stoga nije moje da govorim,
ali ako je Nick prekoračio granice, molim vas da mi dopustite da se uvjerim da
će vam prestati dosađivati.“ Vikontov glas bio je vrlo ozbiljan i našla se između
zabavljenosti zbog njegove zabrinutosti i negodovanja zbog njegove
pretpostavke.
 „Nitko nije prekoračio ništa“, odgovorila je kimnuvši glavom dok su
prolazili pokraj poznanika, čijeg se imena u tom trenutku nije mogla sjetiti.
„Ali vidio sam...“
„Nitko nije prekoračio ništa“, ponovila je odlučno pa iako je na trenutak
pocrvenjela, nije ju dalje pritiskao.
No, durio se ostatak popodneva, što je rezultiralo njezinom
razdražljivošću i dovelo Althaeu blizu suza. Prvi put je primijetila kako djevojka
pažljivo promatra vikonta i koliko se trudi podići njegovo raspoloženje, ali
bezuspješno. Kate je znala da su Louisa i Reg zaljubljeni, ali nije shvatila da je
Althaea sklona Thomasu Elderu. Očito ni vikont to nije shvaćao, jer je bio toliko
okupiran ljubomorom zbog neobične pažnje Crnog Vojvode prema njoj da je
jedva primijetio ljepoticu smeđih očiju.
Po povratku kući počeo ju je gnjaviti i odlučila je da joj je dosta.
„Thomase, prestanite.“
„Ja imam samo na umu vaše najbolje interese“, protestirao je.
„Mislila sam da ste vi i Sommesby prijatelji“, odgovorila je.
„Jesmo“, složio se. „To je samo... brinem zbog vas, a sumnjam da ima
najbolje namjere prema vama. Poznat je po lomljenju srca.“
„Svjesna sam njegove reputacije“, rekla mu je namršteno, „i mogu se
pobrinuti za sebe.“
„Ali ne možete, Kate. Ljudi već počinju pričati i pitati se jeste li vi
posljednji ulov Crnog Vojvode.“
I ona je razmišljala o tome. Nije mogla odgovoriti jer ni sama nije imala
pojma. „Baš me briga što ljudi misle“, izjavila je.
„Trebalo bi.“
„Bili ste puno zabavniji prije nego što ste postali toliko ukočeni“, rekla je
šmrknuvši.
„Nisam ukočen“, protestirao je glasom koji se od ogorčenosti podigao za
čitavu oktavu.
„Da, jeste i ja više neću jahati s vama. Idite kući, Thomas.“
 „Ne dok ne vidim da ste stigli u Hampton House“, odgovorio je, djelujući
još uvijek previše ukočeno za njezin ukus. Možda je provela previše vremena u
Nicholasovom opuštenom društvu.
„Glupost. To je samo ulicu dalje. Idite kući.“
„Samo ako kažete da se ne ljutite na mene“, rekao je, pomalo popuštajući.
„Nisam ljuta na vas. Razmislit ću o onome što ste rekli“, dodala je, mada
u tom trenutku nije imala namjeru učiniti ništa po tom pitanju. Ne ako to znači
da više neće moći vidjeti Nicholasa.
„Dobro, onda. Mogu li vas sutra pozvati na čaj?“
„Naravno“, odgovorila je.
Naklonio se, a zatim povukao Orfeja i okrenuo ga pustivši je da sama
nastavi dalje. Dojahala je s Winter do staje, a William, konjušar, pomogao joj je
da sjaše. Dok je hodala prema kući, skinula je šešir, umorna od načina na koji
su joj igle bile zabodene u vlasište i pitala se da li se Nicholas već vratio u
Varonovu kuću ili imaju vremena dovršiti četvrti čin Goropadnice. Netko ju je
iznenada zgrabio s leđa.
Prije nego što je uspjela prosvjedovati, netko joj je stavio prljavu ruku
preko usta. Užasnuta, trgnula se unatrag i začula gunđanje i kletve, a onda su je
srušili i netko ju je zgrabio za noge. Ugledala je dvojicu muškarca prljavog
izgleda, odjevene u odjeću od grube tkanine i bila je sigurna da ih nikada ranije
nije vidjela.
Iako se Kate cijelo vrijeme borila s njima, muškarci su je odvukli iza
stražnjeg dijela kuće, gdje je jedan pronašao čvrst konopac i svezao joj noge i
ruke iza leđa. Muškarci su joj stavili povez preko usta, a onda joj je preko glave
navukli smrdljivu platnenu vreću kako ne bi mogla ništa vidjeti.
Opet su je podignuli i nakon vrlo kratkog vremena udarila je snažno
bokom u nešto kad je bačena na zemlju. Ne na zemlju, shvatila je kad je osjetila
kretanje. Bila je u nekoj vrsti kola. U panici, opet je počela mahati i bila
nagrađena grubim udarcem u nogu.
„Prestanite se boriti, gospođice ili će vam biti gore“, rekao je hrapav glas i
prevrnuo je na bok s vrhom čizme.
 Ležala je mirno pitajući se što se događa, kamo je odvode. Njezine
uspaničene misli prešle su na Nicholasa, i nadala se svim srcem da će on znati
da joj očajnički treba pomoć gdje god bio.

Nicholas je drijemao pored kamina u svojoj knjižnici, kad se na ulaznim

vratima začulo brzo udaranje. Boljelo ga je rame unatoč dvije čaše rakije koje je
popio nakon večere, ali bilo mu je mrsko podići se i popeti se gore u svoju
spavaću sobu. Pospano je pogledao na sat na okviru kamina. Prošlo je tek osam,
pa je njegov posjetitelj vjerojatno jedan od njegovih prijatelja, koji se pitao zašto
je prestao pohađati klubove. Nadao se da će se Grimsby riješiti tog posjetitelja,
pa mu ne bi morao objašnjavati da ga je, kako se čini, luda školarka toliko omela
da nije mogao pobijediti ni u igrama kao što su izvlačenje štapića ili bilbo-
catch8, a još manje u faru.
Vrata knjižnice su se otvorila, a on se podigao i okrenuo ugledavši svog
nepozvanog gosta. „Neville?“ uzviknuo je, jer je barun Clarey bio posljednja
osoba koju bi mogao očekivati.
„Je li ona ovdje?“ upita Neville, mahnito gledajući po sobi. „Bože, ako jest,
stvorio si od mene neprijatelja!“
Grimsby je slijedio Nevillea u sobu, a Nicholas mu je trzajem glave
pokazao da izađe. Batler se više nego naviknuo na neobično ponašanje u
rezidenciji Crnog Vojvode i zatvorio je vrata za sobom. „O čemu dovraga
govoriš?“ pitao je kad su ostali sami. Neville je izgledao više nego uspaničeno,
što je samo po sebi bilo dovoljno neobično, a barunove su riječi pokrenule
čudan, nelagodan osjećaj u njegovoj utrobi.
„Je li ona ovdje? Je li Kate ovdje? Tvoj prokleti mutavi batler nije mi
mogao reći zabavljaš li se s nekim ili ne!“
„Zašto bi za ime svijeta Katherine bila ovdje?“ upitao je Nicholas, sjevši
malo uspravnije i zanemarujući činjenicu da mu prije nekoliko tjedana uopće
nije bilo neobično da kod kuće zabavlja ženu.

8
Tradicionalna dječja igračka koja se sastoji od drvene šalice s drškom i kuglice pričvršćene na šalicu
vrpcom.
 „Molim te, Nick, samo mi odgovori“, molio je Neville, nastavljajući
koračati po sobi. „Oprostit ću ti. Samo mi reci da je ovdje.“
„Nije ovdje“, ravnodušno reče Nicholas, osjećaj nelagodnosti u trbuhu se
promijenio u osjećaj jada. „Reci mi što se dogodilo.“
„Otišla je.“
Nicholas je ustao. „Kako to misliš: ‘Otišla je?’ Objasni, čovječe.“
„Jahala je sa Sheresfordom i Hillaryjem, dojahala natrag sama i dovela
kobilu u staju. Više se nije vratila unutra.“ Neville ispruži zgužvanu grudu
svijetloljubičastog filca. „Našli smo njezin šešir na pola puta između staje i
kuće.“
„Daj da vidim“, naredio je Nicholas.
Neville se snažno spustio na jednu od stolica. „Nick“, šapnuo je, „netko je
oteo Kate.“
Nicholas je stisnuo Katherinin jahački šešir u rukama. Bio je vrlo bijesan,
vjerojatno više nego ikad u životu. Netko je uzeo njegovu Katherine, netko će i
platiti. I to skupo. „Rekao si da se sama vratila“, promrmlja. „Gdje je dovraga
bio Sheresford?“
„Išao sam kod Thomasa prvo. Očito su se nešto porječkali, a ona se odbila
jahati dalje s njim. Rekao je da su bili samo ulicu od kuće.“
„Budala,“ ispljunuo je Nicholas.
„Otišao je do Hillaryevih i Dremondsovih, da vidi je li Kate tamo. On je
taj koji je sugerirao da bi mogla biti ovdje.“ Nevilleovo je lice bilo sivo i mračno,
a ako je Nicholas trebao ikakav dokaz da su se Hamptonovi brinuli duboko za
svoju kćer, vidio je to po zabrinutom držanju baruna Clareya.
„I prirodno si pomislio da bi moglo biti tako“, rekao je s podsmijehom.
„Stvorio si svoju reputaciju“, uzvrati Neville, a zatim ustane, pokušavajući
zadržati ravnotežu. „Žao mi je. Napola sam se raspametio. Ako joj se nešto
dogodi...“
„Ništa joj se neće dogoditi“, odvrati Nicholas, odbijajući vjerovati
drugačije. „Ako je oteta, to mora biti s nekom svrhom.“
 „Kate nije učinila ništa... osim što se viđala s tobom.“
„Znam.“ Da je Katherine odvedena zbog njega, zbog nečega što je on
učinio, nikada sebi ne bi oprostio. Osim Josette Bettreaux i njezinog mladog
urotnika, nije bilo ničega što mu je padalo na pamet. A Josette je, koliko je znao,
još u Parizu vidala svoje rane. Uspravio se, psujući. Postojala je još jedna
mogućnost, nešto u što je Kate definitivno bila uključena. „Francis DuPres“,
rekao je.
„DuPres?“ Clarey je jeknuo. „Znam da je neugodan, ali otmica?“
Na vratima knjižnice začulo se kucanje. „Ne sada, Grimsby!“ Rekao je uz
gunđanje.
„To je Gladstone, Vaša Milosti“, začuje mutan glas svog tajnika.
„Ne sada, Glad...“ Naglo se zaustavio, još jedan užasna pomisao proletjela
mu je kroz glavu. Prišao je i otvorio vrata. „Uđite ovamo.“
Gladstone je poslušao, kimnuvši barunu kad je ušao. „S obzirom na
nedavnu nesposobnost, pomislio sam da ste možda zaboravili naš raspored u
vezi s...“ Gladstone je zastao pa pogledao Nevilla „...u vezi s tim imanjem prema
sjeveru“, nastavio je, „pa sam odlučio svratiti i podsjetiti vas.“
Nicholas mu mahne rukom, ludo razmišljajući. „Nema potrebe za
tajnama“, rekao je. „Barun sve zna o tome.“
„O, divno“, rekla je Gladstone i sjeo, otvorivši futrolu u krilu. „Dobro
onda...“
„Tiho“, prekinuo je Nicholas prije nego što je njegov tajnik stigao
započeti. „Je li gospodin Smith bio svjestan da će nasljednik morati potpisati
akt o Crestley Hallu da bi transfer bio legalan?“
„O, Bože“, stenjao je Neville, potonuo se natrag u stolicu i rukama prekrio
lice.
„Da, Vaša milosti. U stvari, iznio je to prije nego što sam ga stigao
podsjetiti na činjenicu. Obavijestio me da neće biti problema. A vi ste prije
nekoliko dana istaknuli da će on vjerojatno riješiti tu male poteškoće.“
To je Nicholasa natjeralo zareži. Kad je tako bešćutno sugerirao da dobiti
potpis nasljednika na ugovoru neće biti problem, nije imao pojma. da je
„mladić“ o kojem su govorili bila Katherine Ralston.
„Što sam učinio?“ šapnuo je Neville.
„Mislio si da djeluješ u njezinom najboljem interesu“, odgovorio je
Nicholas. Neville je bio dovoljno uznemiren. „Nemoj sebe kriviti za to.“
„Vaša Milosti, mogu li vas pitati što se događa?“ upita Gladstone,
znatiželjno podižući pogled.
Nicholas je kimnuo. „Nasljednik Crestleyja je Nevilleova kći i vjerujemo
da ju je oteo njezin stric, naš gospodin Smith.“ Gladstone je bio upoznat s
privatnim detaljima financija vojvode Sommesbyjeva već godinama, a Nicholas
nije vidio razloga da mu u ovome ne vjeruje.
„Vidim zaplet“, komentirao je Gladstone mršteći se.
„Je li sve pripremljeno za moje putovanje u Crestley?“ upitao ga je
Nicholas.
„Da. Učinio sam kao što ste naveli, a odgovarajući iznos novca je skupljen
i čuva se do četvrtka, kada smo trebali krenuti.“
Nicholas je zaboravio da se kupovina vrši gotovinom. To bi moglo olakšati
stvari. „Možete li dobiti novac večeras?“
„Mislim da bi se to moglo realizirati, Vaša Milosti“, odgovorio je
Gladstone, glasom koji je naznačio da bi zahtjev bilo znatno teže odobriti da on
nije bio vojvoda od Sommesbya.
„Dobro.“ Nicholas se pošao do vrata i otvorio ih. „Grimsby, neka Jack
odmah priveze kočiju!“ zarežao je i opet zatvorio vrata.
„Nick, ne možeš tek tako putovati do Crestleyja s tim ramenom“,
prosvjedovao je Neville.
Clarey je vjerojatno bio u pravu, ali nije bilo važno. Morao je to učiniti.
„Vrati se za sat vremena, Gladstone. Dođavola s vremenom čekanja gospodina
Smitha. Želim taj ugovor i želim ga sad.“
„Idem s tobom“, reče Neville odlučno ustajući. Nicholas je odmahnuo
glavom. „Ne. Ako te Ralston vidi, mogao bi se uspaničariti. Tu je još jedan
problem. Ako još jedan Ralston iznenada umre i ako ne bude mogao prodati
Crestley, mogao bi ga pokušati dobiti nasljedstvom.“
 Stariji se čovjek sagnuo. Nicholas je znao da Neville mora kriviti sebe za
sve ovo, ali barun sad nije mogao učiniti ništa da to ispravi. „Ti i Alison krenite
sutra oko podneva“, predložio je. „Vjerojatno je prekasno, ali ako se išta može
učiniti da se spasi Katherinin ugled, zasigurno ja nisam taj koji to može učiniti.“
Neville se opet uspravi i klimne glavom. „Reći ću prijateljima da se njen
stric razbolio. Za sada ćemo to pustiti.“ Krenuo je prema vratima, a zatim stao.
i osvrnuo se. „Nađi je, Nick.“
„Hoću, Neville. Kunem se.“
 14

Nakon dva dana naguravanja i sudaranja, Katherine je napokon shvatila kamo

je vode. Zvukovi izvan kočije postajali su sve poznatiji, a kad je prepoznala
blejanje ovaca Georgija Gurstina na pašnjaku i zvonjavu zvona na zvoniku
Crkve Svih Svetih, čak se i malo opustila. Doveli su je kući.
Kočija se zaustavila i grubo su je uspravili. Ruke i noge bili su joj ukočene
i prigušila je stenjanje kad se spotaknula. Spustili su je na zemlju i opet se
spotaknula, ovaj put udarivši rame pri padu.
„Pokupite je i unesite u kuću“, začula je glas svoga strica.
Još jednom su je uspravili, a zatim je bila prebačena preko nečijeg ramena
poput vreće žita. Odbačena je u stolicu na katu i trenutak kasnije začula je
zveckanje lanaca. Nešto ju je bolno stezalo oko gležnja, a zatim je vreća
odgurnula s glave.
Bila je u svojoj staroj spavaćoj sobi. Dvojica muškarca stajala su s jedne
strane, smiješeći joj se, dok je njezin stric stajao pred njom prekriženih ruku.
„Dobrodošla natrag u Crestley, Kate“, rekao je samozadovoljno, a ona je
čeznula da ga udari. „Odveži je.“
Učinili su kako je naredio presijecajući užad koja su joj vezivala ruke.
Metalni obruč bio je zavezan oko njezinog lijevog gležnja, a s njega se lanac
protezao do teškog okvira kreveta. Haljina za jahanje na njoj bila je poderana i
zaprljana, a njezina svijetloljubičasta boja jedva se primjećivala. Simon Ralston
korakne naprijed i povuče joj povez s usana prema dolje.
„Ti nitkove“, pljunula je.
Ignorirao ju je, isprativši muškarce iz sobe. Na vratima se zaustavio i
okrenuo nazad. „Na toaletnom stolu ima hrane i vode. Kao što vidiš, ne možeš
napustiti sobu.“ Pokazao je na lanac.
Prije nego što je uspjela odgovoriti, izašao je, zatvorio vrata za sobom i
zaključao je. U rukama joj je počelo bolno lupkati, a niz lice su joj se slijevale
suze. Nevjerojatno iscrpljena, prišla je krevetu pitajući se gdje je Nicholas i hoće
li doći za njom.

Prošao je cijeli dan prije nego što je ponovno ugledala strica Simona. Začula je
kočiju na putu, ali lanac nije bio dovoljno dug da bi mogla pogledati kroz prozor
i vidjeti što se događa. Pola sata kasnije ključ se okrenuo u bravi. Njezin stric
ušao je i zalupio vrata za sobom. Lice mu je bilo blijedo i izgledao je vrlo
uznemireno.
„Slušaj me, Kate. Očisti se, sredi kosu i obuci čistu haljinu.“ Prešao je
preko sobe i otvorio njezin ormar, preturajući po nekoliko preostalih haljina.
Izvukao je jednu koja joj nije bila omiljena, smeđi muslin s dugim rukavima i
visokim ovratnikom u kojoj ju se oduvijek osjećala poput guske. „Ovu“, rekao
je bacivši je na krevet.
„Ne mogu se presvući s ovim“, protestirala je pokazujući na lanac. Već ga
je pokušala ukloniti bez uspjeha.
Opsovao je pred njom. „U redu“, odbrusio je i gurnuo je natrag u stolac,
„ali upozoravam te, ako pokušaš nešto, bilo što, to će biti tvoj posljednji trik.“
Kleknuo je i otključao lanac, a onda ustao i okrenuo se. „Vraćam se za nekoliko
minuta. Budi spremna.“
Budući da nije imala izbora, učinila je kako joj je rekao. Kosa joj je bila
izvučena i raščupana nakon tri dana ležanja, ali ona ju je zagladila koliko je
mogla i povukla je u dugački rep niz leđa. Iskoristila je čašu mlake vode i
krajičkom svoje haljine za jahanje očistila lice. Kad je navukla haljinu, vidjela je
zašto ju je odabrao. Dugi rukavi prekrili su većinu modrica na zglobovima.
Malo toga je još mogla učiniti i bila je spremna kad se vratio. „Tako treba“,
promrmljao je. „Ustani. Budi dobra djevojka kad se spustimo dolje i radi onako
kako ti je rečeno.“ Povukao ju je prema vratima. „Jasno?“
„Da“, odgovorila je kratko, namrštivši se dok joj je stezao osjetljivo rame.
Polako je sišla niz stepenice, držeći se za ogradu, jer je bila ukočena i
drhtava i bojala se da će pasti. Simon Ralston vodio ju je do stare radne sobe
njezinog oca i otvorio vrata. Čvrsto ju je stegnuo za ruku i gurnuo je u sobu.
Malo se spotaknula, prestrašena i bijesna, držeći pogled uperen u pod.
 „Gospodine Gladstone“, počeo je njezin stric sladunjavim glasom, „Vaša
Milosti, moja nećakinja, Kate Ralston. Kate, Njegova Milost, Vojvoda od
Sommesbyja.“

Nicholas je stajao dok je Katherine podizala pogled vidljivim trzajem. Samo ga

je desetljeće iskustva u glumljenju ravnodušnosti i distanciranosti, spriječilo da
ode do nje i privuče njezino drhtavo tijelo u naručje. Lice joj je bilo bijelo,
tamnoplave oči ogromne od šoka i umora dok je zurila u njega.
„Dobro jutro, gospođice Ralston“, povukao se. „Vjerujem da smo se
jednom upoznali u Almack’su, zar ne?“ nastavio je, igrajući do kraja ulogu
Crnog Vojvode i nadajući se da će ona shvatiti što radi.
Pogled u njenim očima se izoštrio. „Vjerujem da je to bilo na balu
Hillaryevih, Vaša Milosti“, odgovorila je umornim glasom.
Shvatila je. Upravo na vrijeme, Nicholas se zaustavio da se ne nasmije.
Ralston ju je gurnuo prema najbližoj stolici i ispružila je ruku da se pridrži za
naslon. Dok je to učinila, Nicholas je opazio njezino zapešće i nije mogao
obuzdati ljutito siktanje pri pogledu na meso puno modrica.
Ralston ga oštro pogleda, a Nick posegne i protrlja rame i grubo sjedne
pred Katherine. „Možda ste čuli“, otegnuo je. „Nedavno se mi dogodila nesreća
s vatrenim oružjem.“
Pogledavši ga brzim pogledom Katherine je sjela, a stric i Gladstone
slijedili su je. Na Nicholasovo kimanje glavom Gladstone izvuče nekoliko
velikih komada papira i stavi ih na stol. „Imate ugovor, gospodine; Smith... ah...
Ralston?“ upita Gladstone.
Nicholas se jedva obuzdao da se podrugljivo ne nasmije dok je Ralston
objašnjavao razlog zbog kojeg je koristio lažno ime. Kako je rekao, brinuo se da
će se novčana situacija njegove obitelji loše odraziti na njegovu nećakinju, pa je
poduzeo ovu dodatnu mjeru opreza da se ime Ralston ne širi po Londonu.
Zabrinutost za obiteljsko ime nije ga spriječila da otme Kate, ali Nicholas se
jedva suzdržao da to ne spomene.
„Imam ugovor“, rekao je Ralston i potapšao debelu omotnicu pred
sobom. „Imate li novac?“
 „Takva vulgarnost, gospodine Ralston,“ rekao je Nicholas prijekorno
pregledavajući nokte.
„Brinem se samo za budućnost svoje nećakinje, Vaša Milosti“, odgovorio
je Ralston.
„Naravno. Svi mi“, složio se Nicholas, bacivši pogled na Katherine i
pokušavajući ne unositi dodatno značenje u riječi.
„Imamo dogovoreni iznos. U novčanicama, kako ste zatražili“, rekao je
Gladstone, pogledavši ga nakratko dok je pregledavao njegov slučaj.
„Sjajno. Krenimo onda s tim, hoćemo li?“ Simon Ralston izvukao je
stolicu naprijed i istegnuo vrat prema dokumentima koje je Gladstone donio
podsjetivši Nicholasa na nekakvog lešinara.
„Uz vaše dopuštenje?“ zatražio je njegov tajnik.
Nicholas je kimnuo glavom, a Gladstone je gurnuo papire Ralstonu.
„Imate četiri kopije sporazuma koje morate potpisati za prijenos vlasništva.
Njegova Milost već ih je potpisala kao primatelj vlasništva. Prvo ih vi morate
potpisati kao skrbnik, a zatim će ih gospođa Ralston potpisati kao nasljednica.“
Ralston je nestrpljivo kimnuo, zgrabio olovku sa stola i umočio je u tintu.
Iscrtao je svoj potpis na sva četiri papira, a zatim ih prebacio Katherine. „Potpiši
ih, Kate“, rekao je.
Nicholas je čuo prijetnju u njegovom nepristojnom tonu i morao je
obuzdati režanje kad je Katherine odmahnula glavom. Cijelo je vrijeme
odbacivala tu ideju i bila je tvrdoglava kao mazga, ali Nicholas joj je morao
staviti do znanja da treba potpisati papire kako bi mogao nastaviti s planom koji
su on i Gladstone žurno smislili na sjeveru.
„Molim vas, gospođice Ralston,“ otegao je nagnuvši se naprijed i
bezbrižno lupkao dugačkim prstima po papirima, „potpišite ove stvari kako
bismo zaključili ovaj odvratni posao.“
Podigla je oči prema njemu, a on je zadržao njezin pogled jedan dugi
trenutak. Zatim je rukom koja je drhtala, uzela je olovku i umočila je u
tintarnicu. Nakon dužeg oklijevanja potpisala je svaki od papira i potom olovku
bacila na stol.
 „Sad novac“, zarežao se Ralston dok je Gladstone uzimao papire i
pregledao ih.
„Jedno po jedno, gospodine Ralston,“ prigovorio je tajnik.
„Vlasnički list, molim. Razumijete, moram biti posve siguran da je
izvornik“, nastavio je, pažljivo ga pogledavši, „bez ičega dodanog ili uklonjenog
što bi moglo dovesti u pitanje zakonitost dokumenta.“ Napokon je klimnuo
glavom i predao ga svom poslodavcu. „Sve se čini u redu, Vaša Milosti.“
„Vrlo dobro“, rekao je Nicholas, a Gladstone je podigao težak sanduk koji
je svojim životom čuvao od njihovog dolaska iz Londona. Nošenje stotinjak
tisuća funti bilo je dovoljno da se i Nicholas naoštri.
Gladstone je stavio kovčeg na stol ispred Katherine, izbjegavajući
Ralstonov zahvat. „Evo vam, gospođice Ralston“, rekao je. „Plaćanje u cijelosti
za Crestley Hall.“
Ralston je opet posegnuo za njim, ali Nicholas je nemarno podigao ruku.
„Znate, Ralston,“ otegnuo je, „vi bi se zaista trebali pobrinuti da svoju nećakinju
odjenete u odjeću koja više odgovara njenoj poziciji.“
„Izvinite?“ promrmljao je Ralston i pogledao prema njemu.
„Rekao sam da mi se čini, da se vaša nećakinja modernije odijevala u
Londonu.“
Ralston koji je još uvijek promatrao kovčeg s novcem, pročistio je grlo.
„Pa, živimo jednostavnije na selu, Vaša Milosti“, objasnio je odsutno.
„Ah“, reče Nicholas neobavezno, kipeći u sebi. „Shvaćam. Sada, kada bolje
razmislim, posebno mi se svidjela haljina za jahanje koju je nosila prije nekoliko
jutara u vrtu u Hampton Houseu. Sjećaš li se na koju mislim, Katherine?“
Ralstonovo je lice pocrvenjelo i počeo se dizati. Nicholas je posegnuo u
džep kaputa i izvadio pištolj, koji je položio na stol ispred sebe.
„Da, Nicholas, sjećam se na koju misliš“, odgovorila je Katherine. Oči su
joj blistale kad je podigla glavu da ga pogleda.
„Nicho...“ Njezin je stric nakratko zastao; zureći u svoju nećakinju. „Što
se ovdje događa?“
„Znate li da biste mogli završiti u Newgateu cijeli život zbog krađe
imovine i otmice?“ ležerno je upitao Nicholas, nagnuvši se naprijed, a iz glasa
mu je nestalo izvještačeno rastezanje. „Zapravo, ipak, uz moj utjecaj, siguran
sam da bih se mogao dogovoriti da vas objese.“
Ralston je problijedio. „Ne znam o čemu govorite“, promucao je.
„O, mislim da znaš“, promrmlja Nicholas. Pogledao je Kate. „Imaš li nešto
na umu za svog strica, ljubavi moja ili da se ja za to pobrinem umjesto tebe?“
Na trenutak je pogledala Simona Ralstona. „Dokle god ga ne ubiješ i ja ga
više nikad ne moram gledati, nije me briga što ćeš učiniti“, rekla je odlučno.
Nicholas je kimnuo. Ponovno je posegnuo u kaput i izvukao veliki smotak
novčanica. Bacio ga je Ralstonu, koji ga je uhvatio kad ga je udario u prsa. „To
je tisuću funti. Predlažem da ih pametno iskoristite, jer nećete dobiti ništa više.
Predlažem i da ih iskoristite za napuštanje zemlje, možda u kolonije. Šuška se
da je Amerika zemlja sjajnih prilika.“
„Ne možete me natjerati da odem“, prasnuo je Ralston. „Ja sam Katein
skrbnik.“
„A sada ćete joj biti čuvar preko Atlantika“, odvrati Nicholas. „Ne
iskušavajte me dalje, Ralston. Kao što ste možda čuli, imam vrlo malo strpljenja.
Da nije bilo Katherininog zahtjeva, ubio bih vas zbog onoga što ste joj učinili.“
Gurnuo je pištolj svojem tajniku, koji ga je podigao i usmjerio prema Ralstonu.
„Pazite da skupi svoje stvari. Odlazi za četvrt sata. Budite sigurni da ne nosi sa
sobom ništa što pripada ovom imanju.“
„Sa zadovoljstvom, Vaša Milosti“, promrmljao je Gladstone, mrko se
osmjehujući, podižući Ralstona na noge.
Dvojica muškaraca napustila su sobu, a Nicholas je ustao i krenuo oko
stola. „Katherine?“ rekao je tiho, zauzevši sjedalo kraj nje.
Bacila se na njegova prsa, a on ju je stisnuo u naručje. Snažno se naslonila
uz njegov vrat i čvrsto ga stegnula. „Znala sam da ćeš doći“, šapnula je, „znala
sam da ćeš doći.“
„Kako bi mogao ne doći?“ odgovori on zakopavši lice u njezinu dugu crnu
kosu.
Napokon se malo smirila i podigla lice isprugano tragovima suza da ga
pogleda. „Dakle, naposljetku, Crestley je tvoj.“
Odmahnuo je glavom i pružio joj djelo. „Crestley je možda na moje ime,
ali to je tvoje i uvijek će biti. Smatraj me svojim... anđelom čuvarom.“
Ispružila je ruku i dotaknula vlasnički list. „Ako je Crestley još uvijek moj,
onda je taj novac i dalje tvoj.“
Odmahnuo je glavom, podižući prst na njene usne kad je počela
protestirati. „O tome ćemo kasnije razgovarati.“
Privukao ju je bliže i ustao, podižući je u naručje. Naglo ju je prebacio na
drugi stolac i napravio grimasu na njezin iznenađen pogled zbog takvog
kavalirskog postupka. „Samo trenutak“, rekao je i prišao prozoru. „Jack, dođi
ovamo!“ zarežao je, a onda se vratio k njoj. „Iskreno mi je žao i namjeravam
naknadno nadoknaditi nedostatak viteštva, ali siguran sam da ćemo, ako te
pokušam odnijeti do tvoje spavaće sobe, vjerojatno oboje pasti niz stepenice.“
„Tvoja rana!“ rekla je uzdahnuvši i pružila ruku da mu dodirne rukav.
„Prokleto nezgodno“, priznao je bezobrazno.
„Onda mogu hodati“, rekla je brišući oči.
„Znam“, tiho je zadirkivao, „ali pokušavam te spasiti, pa te molim da mi
se prepustiš.“
„Vaša Milosti?“
„Jack, hoćeš li biti tako ljubazan da odneseš gospođicu Ralston do njezine
spavaće sobe umjesto mene?“ upita, ustajući opet.
„Sa zadovoljstvom, Vaša Milosti.“
Jack je ušao u sobu i podigao Katherininu sitnu figuru u naručje. Nicholas
ih je slijedio stubama i ušao u spavaću sobu koju je naznačila. Ugledavši lanac
zavezan na postelju, psovao je dugo i glasno. „Trebao sam ga ubiti“, promucao
je bacivši lanac na zid. Primijetivši da Jack još uvijek drži Katherine i da ga oboje
pomalo nervozno promatraju, mahnuo je krevetu. „Spusti je dolje molim te.“
Sluga je učinio kako što je tražio i odstupio od kreveta. „Hvala, Jack“,
promrmljala je Katherine.
„Nađi mi zavoje i mast i budi brz“, uputio ga je Nicholas. „I vidi ima li u
kući još neko žensko stvorenje.“ Sluga je kimnuo i krenuo iz sobe. Nicholas je
oklijevao, zatim otišao do vrata i zatvorio ih.
„E sad, dušo moja, moraš i dalje misliti na mene kao na svog anđela
čuvara, jer to ću biti sljedećih nekoliko trenutaka.“
Pogledala ga je, stisnula jedno oko, a onda kimnula. „Da, Angel.“
Pomogao joj je da skine haljinu, bacivši ružnu stvar u kut. Slijedila je
njezina prljava, poderana potkošulja i zarežao je kad je vidio modrice na bedru
i ramenu, ali emocije pri pogledu na ostale dijelove bile su daleko od bijesa.
Ostavila ga je bez daha. Brzo joj je pomogao ući ispod pokrivača i navukao ga
do vrata.
Jack je pokucao, a zatim otvorio vrata kad ga je Nicholas pozvao. Sluga je
nosio pladanj nakrcan s nekoliko traka tkanine, nešto obloga i zdjelom čiste
vode. Na Nicholasovu gestu smjestio ga je na stolac pokraj kreveta. „Vaša
Milosti, jedina osoba koja je ovdje osim nas je kuharica i upravo hrče dolje, a
prazna boca porta pravi joj društvo.“ Namrštio se. „Ne bih želio da netko poput
nje dođe ovdje gore.“
„Hvala, Jack“, rekao je Nicholas. „Onda ću se pobrinuti sam za ovo.
Molim vas, pogledajte što radi Gladstone. Želim da vas dvoje otpratite Ralstona
poštanskom kočijom do Bristola.“ Iz džepa je izvukao još novca i pružio ga
slugi. „I uvjerite se da neće sići sve dok ne stignete do obale.“
„Da, Vaša Milosti.“ Krenuo je prema vratima, a onda zastao i okrenuo se.
„A gospođica, Vaša Milosti?“ pitao je oklijevajući.
Nicholas se namrštio. „Bit ću savršen džentlmen, Jack. A neće joj puno
koristiti ako dva muškarca ovdje budu gledala njezine ozljede.“
Ovaj put Jack je sam zatvorio vrata. Nicholas je oprezno skinuo jaknu,
bacio je preko naslona stolca i sjeo na rub kreveta. Katherine je promatrala kako
je zasukao rukave.
„Ovo će vjerojatno boljeti kao vrag“, rekao je ispričavajući se, stavivši
malu mjeru laudanuma u čašu i podigao je da popije.
Izvukao je njezinu lijevu ruku ispod pokrivača i, nježno koliko je mogao,
očistio ogrebotine i posjekotine od konopca. Zatim je razmazao mast preko
modrica i čvrsto je vezao zapešće čistom krpom. Ponovio je postupak s njezinim
desnim zglobom, a zatim joj je, nakon kratkog oklijevanja, povukao pokrivače
ispod ramena.
„Jesi li siguran da si anđeo čuvar?“ pitala je, podigavši jadan pogled na
njegovo lice i pokušala se nasmiješiti.
Pročistio je grlo. „Nemaš pojma kakav je to izazov za mene, ali da, i dalje
ostajem pri tome što sam rekao.“
Utrljao je još masti na modricu na njezinom ramenu i lagano je prekrio
krpom. Ponovno je navukao pokrivač, a zatim ustao i podigao plahte s lijeve
strane da razotkrije bedro. Opet je utrljao lijek u gadnu ljubičastu modricu i
lagano omotao krpu oko njezine noge, da masna tvar ne bi završila na plahtama.
Kad je to učinio, ponovno ju je pokrio i maknuo lijekove na toaletni stolić,
prije nego što se okrenuo prema njoj kako bi joj pogledao lice. Bore zbog
zabrinutosti nestale su i gotovo je zaspala. Pretpostavljao je da mu ne bi trebalo
laskati što žena može zaspati dok ju je tako prisno dodiruje, ali očito povjerenje
koje mu je pokazala duboko ga je pogodilo. Ne mogavši se oduprijeti, nagnuo
se naprijed i usnama okrznuo njeno čelo.
„Nicholas?“ rekla je uspavano.
„Da?“ odgovorio je, umorno potonuvši dolje u stolicu.
„Jesi li me ranije nazvao ‘ljubavi’?“
„Da, jesam“, odgovorio je nakon oklijevanja. Gospode, uznemiravala ga
je.
„Tako sam i mislila“, promrmljala je smiješeći se, a zatim zaspala.
Pobrinuo se za njene gležnjeve, a onda je sjeo promatrajući je. Bio je sam
u Crestley Hallu, s prekrasnom ženom koja je ležala gola samo metar dalje,
potpuno u njegovoj milosti i ponašao se poput savršenog gospodina. I bez
svjedoka koji bi mogli biti impresionirani njegovim samokontrolom. Mora da
je zaljubljen, pomislio je uz osmijeh. Samo bi ga to moglo učiniti tako potpuno
glupim.
 15

„Dobro jutro.“
Katherine je ustala ukočeno i podigavši pogled prema prozoru ugledala
Nicholasa kako sjedi na širokoj prozorskoj dasci. Još je bio u košulji, a po
njegovom izgledu shvatila je, da cijelu noć nije napuštao njezinu sobu. „Dobro
jutro“, odgovorila je, osjećajući iznenadnu sramežljivost i pitajući se kako ju je
uspio presvući u čistu potkošulju, a da je ne probudi.
„Kako se osjećaš?“ upitao je, napustivši mjesto na kojem je sjedio i prišao
bliže da povuče nekoliko jastuka iza nje, kako bi se mogla nasloniti.
„Mnogo bolje“, odgovorila mu je smiješeći se.
„Tvog strica više nema“, rekao joj je, sjedajući na stolicu pored nje, „a
Gladstone kaže da je izgleda prihvatio ideju da se ne vraća. Neće te opet
gnjaviti.“
Složila se. Šansa da Simon Ralston profitira tu, nestala je zahvaljujući
imenu Nicholasa Varona na ugovoru o prijenosu vlasništva, tako da više nije
imao razloga da ostane, niti da se vrati. „Hvala ti još jednom.“
„Nema na čemu, iako znam koliko si se opirala prepisivanju Crestleyja.
Nismo imali sreće da pronađemo alternativno rješenje koje bi spriječilo tvog
strica da te kasnije muči.“ Naslonio se leđima i nasmijao se. „Moj tajnik,
Gladstone, ima talent za subverzivnost kojeg ranije nisam bio svjestan. Uvjeren
sam da bi mogao biti šef kriminalaca kad bi to poželio.“
„Kao i ti, bez sumnje“, primijetila je, smijuljeći se.
„Misliš?“ upitao je podižući obrvu. „Uživao sam u rezultatima naših
napora.“ Uozbiljivši se, pružio je ruku prema njoj i pomilovao joj zglob omotan
zavojem. „Međutim, cijena je bila previsoka i mislim da ću se u budućnosti
morati suzdržavati od bavljenja kroćenjem.“ Zločesto se nasmiješio. „Samo
laganim pripitomljavanjem.“
Gladstone je pokucao na vrata, a Nicholas je ustao kako bi ih otvorio. Ušao
je, noseći pladanj napunjen mirisnim tostom i krumpirovom juhom. „Dobro
jutro, Vaša Milosti... gospođice. U kuhinji nema puno“, objasnio je dok je
stavljao pladanj na noćni ormarić, „pa sam složio ono što je izgledalo jestivo.
Jack je otišao u selo kupiti nešto stvari.“
„Gladstone“, uzviknuo je Nicholas kad se njegov tajnik okrenuo da ode,
„još jedan talent. Možete postati dobar kuhar.“
„Hvala vam, Vaša milosti, ali već sam našao posao u kojem više uživam“,
odgovorio je i naklonio se izlazeći iz sobe.
„Ne smiješ ga tako zadirkivati, Nicholas“, naglasila je Katherine, samo da
bi mu na to skrenula pozornost.
„Jedan od mojih glavnih ciljeva u životu je vidjeti kako Gladstone puca od
smijeha“, odgovorio je Crni Vojvoda, vrativši se na stolac i uzevši zdjelu juhe.
„Malo ispod mog položaja“, promrmljao je i umočio žlicu u vruću tekućinu,
„ali mislim da to mogu riješiti.“
„Gluposti“, uzvratila se. „Mogu sama jesti.“
Slegnuo je ramenima i pružio joj zdjelu juhe. „Kako želiš.“
Uzela je žlicu juhe u usta, promatrajući ga dok je on promatrao nju. „Ne
trebaš me gledati kako jedem“, odvratila je, odloživši zdjelu kad nije pokazivao
znakove odlaska.
Napokon je uzdahnuo i ustao. „Pa, čini se da se barem osjećaš bolje“,
primijetio je i otišao do vrata. „Ja sam odmah u susjedstvu. Ako me trebaš, baci
nešto na zid.“
„Vrlo zabavno“, uzvratila je, pokušavajući umjesto toga nešto baciti na
njega.
Crni Vojvoda se osmjehnuo, ukočeno naklonio i napustio sobu. To ju je
naglo podsjetilo da je bio ranjen Vrata su se zatvorila iza njega, ostavivši je
samu.
Počela je shvaćati da ju je namjerno provocirao, vjerojatno tek da vidi
kako će reagirati. I uživala je u tome neizmjerno, uživala je u nadmudrivanju s
njim i uživala je gledajući priznanje i veselje u njegovim očima, kad je postigla
pogodak. Dva mjeseca ranije u Crestleyu se odrekla svog sna o bijelom vitezu. I
evo prije nekoliko sati shvatila je da su crni vitezovi možda zanimljiviji i da je,
možda, pronašla jednog. Nije mogla točno reći kad se zaljubila u Nicholasa
Varona, ali sad kad je toga postala svjesna, činilo se da je to oduvijek bilo tako.
Dovršila je juhu, a zatim ustala ispitujući svoju snagu i prošetala oko
kreveta. Bila je ukočenija nego dan prije, ali oštra bol u zglobovima i
gležnjevima nestala je i gotovo je mogla osjetiti kako melem djeluje.
Netko je tiho pokucao na vrata, a Nicholas je ušao prije nego što je uspjela
odgovoriti. Zaustavio se kad ju je vidio kako stoji. „Žao mi je što ti smetam“,
rekao je, „ali mislio sam da možda spavaš i nisam te htio probuditi. Trebao sam
shvatiti da se pripremaš za izlet u selo.“
Obukao je čistu košulju i prsluk, a kravatu je vezao u jednostavan čvor.
Ulovila je sebe kako ga promatra izbliza, kao da ga nikad prije nije vidjela. Opet
je očarana gledala njegovo vitko tijelo širokih ramena, crnu valovitu kosu koja
mu je dodirivala ovratnik i one sive oči sa smaragdnim sjajem koje su počele
ponovo treptati prema njoj.
„Što je, je li mi naraslo treće oko?“ upitao je podižući obrvu.
Pocrvenjela je i okrenula se prema prozoru. „Samo sam mislila da moraš
biti iscrpljen“, lagala je.
„Mogao bih malo odspavati.“ Prošao je pokraj nje prema ormaru.
„Osjećaš li se dovoljno dobro da bi mogla sići dolje na trenutak?“
„U redu“, složila se ona, „ali mogu sama odabrati odjeću, hvala ti puno.“
Odabrala je plavi muslin i navukla ga preko potkošulje. Dopustila mu je da joj
zaveže haljinu na leđima, jer, ukočena kakva je bila, to nikad ne bi uspjela
učiniti. Ironično je primijetila lakoću s kojom je obavljao zadatak; činilo se da
ima veliko iskustvo s vezicama na ženskoj odjeći.
„Gotovo“, rekao je nakon par trenutaka i uhvatio je za ramena da je
okrene. „Jesi li već pogledala kroz prozor?“ naglo je upitao, mršteći se malo kad
je pogledao prema zidu.
„Ne“, rekla je odmahujući glavom. „Htjela sam kad si ušao. Zašto?“ Naglo
je shvatila koliko je dugo bila odsutna. Mogla je samo zamisliti kako Crestley
sada mora izgledati.
„Sjeti se samo“, uzeo ju je za ruku i poveo je prema vratima, „što god da
vidiš, sve ćemo ispraviti. Kupio sam cjelokupno imanje Crestley, tako da sada
imaš na raspolaganju mnogo novca.“
Sišli su dolje, a Nicholas je otvorio ulazna vrata. „Gdje je Timms?“ pitala
je Katherine, naglo postavši svjesna da nema batlera.
„Očigledno je tvoj stric raspustio cijelo osoblje, sve osim one žene koja je
došla iz sela kuhati. Mislim da je krala, pa sam je pustio da slobodno ode.“
„Možemo li ih vratiti?“ Članovi osoblja godinama su bili u Crestleyu. Kad
ih je stric počeo otpuštati, bilo je to kao izgubiti dio obitelji.
„Daj Gladstoneu njihova imena i vidjet ćemo što se može učiniti“,
odgovorio je Nicholas.
Kad je izašla van shvatila je što je mislio. Put je bio ružan i zarastao, a
nekoć bujni bršljan koji se uspinjao i uvijao po zidovima osušio se na kamenoj
površini. Morali su prošetati dijelom vrta da bi došli do staje, a korov je
prodirao između kamenčića. Sve su ruže bile uvenule. Crestley je bio
zapostavljen još od majčine bolesti, a Kate je bila preplašena zbog toga koliko je
imanje propalo u samo nekoliko kratkih mjeseci.
Pronašli su vojvodine konje kako stoje ispred staje, a unutra je bio Jack,
koji je pokušavao popraviti jednu od konjušnica. „Ne mogu ih ostaviti ovdje,
Vaša Milosti“, rekao je. „U potkrovlju je gnijezdo štakora, a sijeno je propalo.“
„Gdje su konji?“ zgroženo je upitala Katherine. „Mislim, moji konji?“
Nicholas je čvršće stisnuo njezinu ruku. „Tvoj stric ih je prodao, ali
Gladstone ih je uspio sve otkupiti. Oni su u Sommesbyju, u mojoj staji. I sasvim
su u redu po onome što čujem.“
„Pretpostavljam da bih ti trebala zahvaliti“, tiho je rekla, shvativši da su
joj događaji odavno izmaknuli kontroli i da je bila prepuštena na milost da
stričevim planovima i nestašnom vojvodi.
„Ako želiš“, odgovorio je, čini se da osjeća njezino raspoloženje, „ali to
nije potrebno.“
Pročistila je grlo. „A što je sa zakupcima?“
„Prema Gladstoneu, moglo je biti i gore“, odgovorio je Nicholas, slijedeći
je prema kući. „Površina je malo zarastala, no čini se da su svi usjevi još uvijek
u redu. Tvoj stric nije bio destruktivan, već samo nepažljiv.“
„Ne treba paziti na nešto ako to ne namjeravaš zadržati, pretpostavljam“,
promrmljala je, prestravljeno shvativši da plače.
Nicholas ju je okrenuo i zagrlio je. „Rekao sam ti da ne trebaš brinuti“,
rekao joj je u kosu.
Na trenutak je jednostavno stala i dopustila mu da je drži, zagrlivši ga
rukama oko struka kako bi ga privukla sebi. „Vratila sam ti taj novac“,
odgovorila je nakon trenutka, shvaćajući na što misli. To je bila jedna stvar na
kojoj nije htjela dati prednost. „Moji osjećaji ostaju isti. Ne želim da novac
promijeni ruke kad je Crestley Hall u pitanju. Ne bi bilo u redu.“
Na trenutak je šutio. „Pa, onda, uzmi u obzir da je Crestley pretrpio tešku
bolest i dozvoli mi da ti pozajmim dovoljno da opet postavim stvari kako treba.“
„Zašto si prokockao zemlju Vikonta Wortona nakon što si mu je oduzeo?“
Napokon mu je povjerovala kad je Crestley u pitanju, ali bilo joj je važno da to
zna, pogotovo sada kad je njezin dom u njegovim rukama i sada kad se zaljubila
u njega.
Spustio je pogled. „Zato što sam bio pijan i bijesan i zato što je crpio toliko
novca iz Wortona da su njegovi stanari gladovali.“
„Ali taj si ugovor dao jednom slugi.“
„Da, jesam. To, doduše, nije bilo legalno, ali Phillips, sluga, sada nadgleda
Wortona, dok vikont popravlja ono što je pokvario, a tada će mu Phillips vratiti
ugovor.“ Uzdahnuo je. „Bojim se da završetak priče nije ni približno tako
dramatičan kao početak, pa da se nije tako proširio.“
„Znači, povremeno si ugodan“, komentirala je, a on se nasmiješio.
„Ovisi koga pitaš, pretpostavljam.“
„Prihvaćam tvoju ponudu zajma, ali namjeravam ga vratiti čim se Crestley
ponovno podigne i pokrene.“ Jer bilo je još novca u njezinoj zakladi, ali to neće
biti dostupno još dvije godine. Nije željela da čeka toliko dugo.
„To je duh“, rekao je odobravajući, nagnuvši se da je poljubi u čelo.
Podigla je lice gore, jer nije željela da je poljubi u čelo. Nasmiješio se i
pognuo glavu da joj udovolji. Katherine zatvori oči, ali kad nije osjetila da
njegova usta dodiruju njezina, ponovno ih je otvorila. Nicholas je gledao dolje,
s grimasom na licu.
„Što je?“
„Neće me nitko moći zaustaviti“, odgovorio je tiho.
„Unatoč svim mojim naporima, bojim se da ipak postajem žalosno
pristojan.“ Izgledao je kao da želi nešto još nešto reći, ali na zvuk kočije koja
dolazi natjerao ih je oboje da se okrenu. „Neville i Alison, pretpostavljam“,
rekao je i opet je uzeo za ruku.
Bio je u pravu. Kad su došli iza ugla, lord Neville je pomagao lady Alison
sići na zemlju. „Kate, jesi li dobro“, plakala je lady Alison, žureći naprijed i
uvlačeći je u zagrljaj.
Lord Neville slijedio ju je. I čvrsto je zagrlio. „Jako mi je žao, dijete“, rekao
je. „Nikad nisam mislio da će Simon Ralston oteti vlastitu nećakinju.“
„Sve je u redu“, odgovorila je, znajući da je učinio ono što je smatrao da je
najbolje za nju. „Da Nicholas nije došao kupiti Crestley, netko drugi bi to
učinio, a stric bi me i dalje morao dovesti ovdje. I sve je uspješno obavljeno.“
Podigla je pogled prema Nicholasu.
Na to se njezin kum okrenuo Sommesbyju. „Rekao si mi da ćeš je
pronaći“, izustio je, pruživši ruku. „Što se dogodilo s Ralstonom?“
Nicholas odmahne rukom prema starijem muškarca. „Odlučio je posjetiti
Ameriku. I ostati tamo.“
Lord Neville klimne glavom. „A ugovor?“
„Nicholas je sada vlasnik Crestleyja“, odgovorila je Katherine, ne
uspijevajući zadržati tužni ton iz glasa.
„Moje je ime na ugovoru“, ispravio ju je vojvoda. „Katherine je
gospodarica Crestley Halla.“

Sutradan je Nicholas doveo gospodina Gladstonea u jutarnju sobu, gdje su

Katherine i lady Alison sjedile i razgovarale. „Oprostite, dame“, rekao je, „ali
Gladstone i ja bismo željeli razgovarati s Katherine.“
„Naravno, Nick“, odgovorila je lady Alison i ustala s osmijehom.
„Najbolje da vidim što Neville sprema“, rekla je i izašla iz sobe.
Katherine je pokazala rukom na kauč nasuprot njoj, a dvojica muškaraca
sjela su. „Što je?“ pitala je znatiželjno.
„Stavljam ti Gladstonea na raspolaganje“, rekao je Nicholas, a tajnik je
kimnuo. „Kao što znaš, on je prilično snalažljiv. Imao je dvadeset godina
iskustva sa Sommesbyjem i ostalim imanjima Varonovih, pa mu reci što želiš i
naći će način da to učini.“ Uz osmijeh Nicholas je ustao i krenuo prema vratima.
Do tog trenutka nije bila svjesna da on posjeduje više od golemog imanja
u Sommesbyju, pa ju je ponovo pogodila spoznaja koliko moćan mora biti Crni
Vojvoda. „Nećeš ostati?“ upitala je gledajući za njim.
Odmahnuo je glavom. „Ne namjeravam se miješati“, odgovorio je.
„Međutim, ako očajnički trebaš moje mišljenje, bit ću u štali s Jackom,
proganjajući štakore.“
Provela je dva sata s Gladstoneom. Osjećala se čudno kad je shvatila da
može s Crestley Hallom raditi što god poželi, od poboljšanja, do restauracije i
potpune obnove staja. Gladstone je doista znao svoj posao, a nakon što je,
izgleda, shvatio da uvažava njegovo mišljenje, ponudio joj je precizne i poštene
uvjete.
Do jutra su započeli popravci. Katherine je ustala rano i spustila se dolje
ugledavši Timmsa na vratima kako stoji spreman kao da nikad nije ni otišao.
„Timms!“ uzviknula je oduševljeno, a on joj je kimnuo i nasmiješio se.
„Dobro je vidjeti da ste se vratili i sve postavili na pravo mjesto, gospođice
Kate“, rekao je, otvorivši joj vrata.
Kad je izašla van zatekla je Nicholasa budnog kako hoda niz put s nekoliko
radnika iz sela. Podigao je pogled i pozdravio je s osmijehom. „Dobro jutro,
gospođice Ralston.“ Oprostio se od seljana i prišao joj.
„Dobro jutro, Vaša Milosti“, odgovorila je.
„Kako se osjećaš jutros?“
„Mnogo je bolje“, odgovorila je. „Krutost je gotovo nestala:“
Kimnuo je glavom. „Jack je otišao u grad da pošalje pismo Lymanu i
Chesterpotu, kompaniji za opskrbu vrtova. Ruže?“
 Kimnula je glavom. „Želim da vrt ponovo bude onakav kakav je bio.“
„Tvoji bi roditelji bili zadovoljni, mislim.“
Nasmiješila se, sa suzama u očima. „Hvala ti.“
Prstima joj je dodirnuo obraz. „Nazdravi, Kate. Jack i ja smo uništili vrlo
opasno gnijezdo štakora za tebe. Poslat ću u Sommesby po tvoje konje čim to
poželiš.“
„Moji junaci“, rekla je sa smiješkom, a on je podigao obrvu.
„Ti si takav cinik.“
„To je navika koju sam pokupila od tebe“, odgovorila je uz osmijeh. Ostala
je vani veći dio jutra, dok je pristizalo sve više seljana koji su počeli izvlačiti
mrtvo raslinje oko dvorca i krpati rupe na cesti.
Kad se vratila unutra i sjela na lagani ručak s lady Alison, njezina kuma
napokon ju je upitala što se dogodilo u Crestleyu prije njezinog dolaska. „Ali
tko ti je zavezao zapešća i liječio ostale modrice?“ pitala je kuma na kraju,
premda je iz njezinog tona Katherine pretpostavila da zna odgovor.
„Nicholas“, odgovorila je.
„Nick je liječio tvoje rane?“ ponovi lady Alison. Dugi je trenutak pomno
gledala svoje kumče, a Katherine joj je uzvraćala pogled.
„Ovdje nije bilo nikoga drugog tko bi to obavio“, rekla je.
„Da, i to je ono što će svi shvatiti, bojim se“, odgovorila je barunica.
„Što?“ pitala je Katherine, osjećajući ubod tjeskobe zbog sumornog tona
svoje kume.
„Da ste ti i vojvoda od Sommesbyja bili praktički sami u Crestleyu više od
jednog dana.“
„Ali ponašao se poput starog trezvenjaka“, protestirala je Katherine. „Nije
učinio ništa neprimjereno. Ništa. A ni ja.“
Lady Alison posegnu i uhvati prste svoje kćeri. „Vjerujem ti, Kate. Ali
nisam ja ta koja je bitna. O tome će suditi ostatak visokog društva.“
„Ako vjeruju da se bilo što dogodilo, onda su obični lajavi šupljoglavci i
nije me briga što bi mogli misliti.“ Na to je ustala i izašla iz sobe.
 Tako znači, njezina kuma je mislila da je uništena. Kad bi to bio slučaj i
kad je društvo više ne bi prihvaćalo, jednostavno bi ostala u Crestley Hallu,
premda se ideja da ostane tamo sama, bez Nicholasa koji bi razgovarao s njom
i nasmijavao je, više nije činila toliko privlačna kao prije dva mjeseca. Ali ostalo
je još nekoliko dana prije nego što su se svi planirali vratiti u London. Možda bi
mogli na vrijeme nešto smisliti. Do sada su bili uspješni sa svojim shemama.
 16

Vojvoda od Sommesbyja znao je da je Katherine uništena. Uljudno se društvo

povlačilo od svakog skandala, bez obzira što se zapravo dogodilo i tko je bio
kriv. Čak i da neki paragon vrline, poput vikonta Sheresforda ili kapetana
Reginalda Hillaryja, dođe za njom, šanse da saniraju štetu bile bi male. S Crnim
vojvodom kao spasiteljem uopće nije bilo nade.
Ako je trebao razlog da se oženi s njom osim činjenice da je očajnički
zaljubljen u nju, njegov neočekivani odlazak u Crestley pružio mu je jedan.
Započeo je taj pothvat razmišljajući samo o tome da prijatelju kupi nekretninu.
Nije imao pojma da će nagrada, prava nagrada, biti prekrasna crnokosa
djevojka brzog jezika i još brže pameti. Vrijedila je bilo koje cijene, bilo koje
neugodnosti, uključujući i onu kad ga je upucala, iako je želio izbjeći da se to
ponovi, ako je moguće.
Ujutro, petog dana njihovog boravka u Crestleyu, ustao je rano, kao što je
to obično činio kad je bio na selu i spustio se dolje u sobu za doručak pronašavši
tamo Nevillea i Alison. „Dobro jutro“, rekao je uz osmijeh.
„Dobro jutro“, uzvratio se Neville. „Tvoja je boja puno bolja. Mislim da ti
odgovara seoski zrak.“
„Mislim da mi samo nije odgovarao metak“, odgovorio je uz osmijeh dok
je sjedao. „Je li se Katherine već probudila?“
Alison je kimnula. „Da. Ona i Jack otišli su u selo da razgledaju nabavku
drva za obnovu staje.“
„Namjeravaš li se uskoro vratiti u London?“ pitao je Neville dok je
prolazio pored košarice s vrućim keksima. Kuhar Gladstone je pronašao blago.
Nicholas je kimnuo. „Mislim da je najbolje da svi to uradimo. Jedinstveni
front, kakav je i bio.“
„Nick“, naglo je Alison dodajući joj čaj, „znamo da si se prema Kate
ponašao ispravno i znam da ona misli da će moći podnijeti bilo kakvo
odbacivanje od društva, ali mislim da ne shvaća što to zapravo znači. Mislim da
će joj to jako naštetiti.“
Nicholas je kimnuo, složivši se. Sjetio se kako je izgledala Katherine kad
je stigla u grad i što je osjetio kad je vidio njezinu praznu plesnu kartu na balu
Albeyevih. Nagnuo je glavu prema njezinim kumovima. Gledali su ga s nadom.
„Namjeravam se pobrinuti za stvari“, rekao je, a zatim se nagnuo naprijed.
„Kako znate da sam se ponašao ispravno? Skoro nikad to ne radim.“
Barunica se nasmiješila. „Kate je rekla da si se ponašao poput starog
trezvenjaka.“
U cijelom njegovom životu, nitko ga nikad nije optužio za tako nešto, te
se zatečen tiho zagledao se u Alison. Napokon je prasnuo u smijeh. „Oh, dobri
Bože.“ On se nasmije. „Morat ću to odmah otkloniti.“ Ispričao se i ustao od
stola.
Dok je čekao da se Katherine vrati, otišao je pronaći Gladstonea. Zatvorio
se sa svojim tajnikom na par sati jer je, između Crestley Halla, dana kad je
upucan i Katherine koja mu je odvlačila pažnju, zaostao sa stvarima koje su se
ticale njegovih vlastitih imanja. Gladstone ga je upoznao s aktualnim pitanjima,
a zatim ga obavijestio o nekoliko inovacija koje je Katherine planirala,
uključujući novi sustav navodnjavanja o kojem je tajnik godinama bezuspješno
pokušavao razgovarati s Nicholasom i nagovoriti ga, da ga instalira u
Sommesbyju.
Poslije je izišao van i otkrio da se Katherine vratila. Koračala je oko staje,
kritički razgledajući. Kad se okrenula da ga pozdravi, Nicholas korakne
naprijed i palcem joj obriše trag prljavštine s nosa. „Volio bih da mogu pisati
poeziju“, promrmljao je, „jer reći da si samo lijepa, jednostavno ne odgovara
istini.“
Oči su joj blistale kad se okrenula i pošla natrag prema kući. „Mislim da
si možda više pjesnik nego što priznaješ.“
Smijuljeći se, slijedio ju je. „Mislila si da sam stari trezvenjak. To se teško
čini kompatibilnim.“
Zaustavila se i okrenula se licem prema njemu, porumenjevši. „Lady
Alison ti je to ispričala?“
 Kimnuo je glavom. „Vrlo nezahvalno.“ I dalje je izgledala kao da joj je
neugodno, pogleda usmjerenog na polje. „Jesi li sigurna da želiš isprobati
potpuno novi sustav za navodnjavanje na nečemu veličine Crestleyja?“ upitao
je. „Koristit ćeš dobro tlo za sadnju.“
Na trenutak je šutjela. „Mislila sam da se nećeš miješati“, napokon je rekla.
„Predlaganje nije miješanje“, suprotstavio joj se, koraknuvši prema njoj i
pitao se koliko će za ime svijeta zaobilaziti oko teme i zamoliti je konačno da se
uda za njega.
Okrenula se i krenula natrag prema kući.
„Rekao si da mi je Gladstone na raspolaganju.“
„Jesam.“ Bila je ljuta zbog nečega i što god implicirala, nije mu se svidjelo.
„Nisi mi rekao da će se ponašati kao tvoj špijun.“
„On nije moj špijun.“
Kate se opet okrenula s rukama na bokovima. „Rekao si da ima talent za
takve stvari.“
Namrštio se. „Da, jesam. Ali nisam ga poslao da te špijunira, dođavola.“
„Pa kako onda znaš sve što ovdje planiram? I zašto misliš da znaš više o
Crestley Hallu nego ja?“
Pogrešno je shvatila, a sada se i on naljutio. „Ne znam. A to nije fer, Kate.“
„Oh?“ odvratila je, prekriživši ruke na prsima, „a zašto ne?“
„Uzet ćeš moj novac, ali ne i moje mišljenje?“
Nije odustala. „Ako je to dio tvoje ponude, onda neću uzeti ni jedno.
Rekao si da je Crestley još uvijek moj. Mogu se dobro snalaziti, bez tvog novca
i bez tvoje pomoći. Svakako mi ne trebaš da me hraniš i oblačiš ili da mi kažeš
koji od mojih projekata prihvaćaš.“
„Dosta je, Kate“, rekao je upozoravajući.
„Što, hoćeš li zadržati ugovor dok ne napravim poboljšanja koja
odobravaš?“ Uzvratila je. „Gori si od ujaka Simona, pokušavajući uništiti ono
što mi pripada govoreći mi da je to za moje dobro.“
„Nedostaju ti maniri, ti goropadnice“, bacio joj je u lice.
 Problijedila je. Naglo je zamahnula rukom, opalivši ga svom snagom
dlanom po lijevom obrazu. Udarac je zapekao, ali daleko više ga je zapanjila
činjenica što ga je, zapravo, udarila.
I ona je izgledala zapanjeno, ali stajala je na tlu. „Imam samo jedno pitanje
za vas, Vaša milosti“, iscijedila je.
„Da, gospođice Ralston?“ odvratio je ukočeno.
„Smatrate li Crestley Hall još uvijek mojom imovinom?“ pitala je, a glas
joj je drhtao. „Ili ćete ugovor predati nekom pastiru?“
„Crestley je vaš, gospođice Ralston“, potvrdio je, tako bijesan, da mu je
glas bio nestabilan.
„Onda se maknite s mog imanja.“
Na trenutak je bio previše zapanjen da bi mogao govoriti. „Kako želiš“,
konačno je uspio odgovoriti i okrenuo leđa da odmakne od nje.
Krenuo je prema staji, gdje je Jack bio zauzet lupajući čekićem po nečemu.
„Jack!“ zarežao je. „Odloži tu vražju stvar i pripremi kočiju! Odlazimo u
London.“
„Vaša Milosti?“ rekao je njegov sluga upitno i dižući glavu iz jednog od
boksova.
„Sad, Jack!“
„Da, Vaša Milosti.“
Vrativši se u kuću našao je Gladstonea i rekao mu da ostane dok se ne
uvjeri da se Crestley ispravno obnavlja, a onda neka unajmi kočiju i vrati se
natrag u London. Njegov se tajnik složio bez komentara. Gore na katu, Nicholas
je bacao stvari koje je raspakirao prije manje od tjedan dana, natrag u putne
kovčege. Kad je to učinio, sam je donio kovčege dolje, ne želeći čekati da
prokleti stari batler to učini.
Neville i Alison prolazili su kroz nesređenu gomilu papira u salonu kad je
ušao. „Sada vas ostavljam“, rekao je i opet se okrenuo.
„Nick, što se događa?“ upitala je Alison, ustajući uznemireno.
„Pitajte svoju dragu Kate“, ispljunuo je i izašao, zalupivši vrata za sobom.
Nije mogao vjerovati da je bio na pragu da tu prokletu, tvrdoglavu, nemoguću,
nezahvalnu ženu zamoli da se uda za njega. Prije bi se oženio... Nije se mogao
sjetiti nikoga tko ga je naljutio kao ona, pa je ponovno zagrabio svoje kovčege,
proklinjući. Nije prestao psovati dok nije dobrano odmakao cestom prema
Londonu.
 17

Katherine se držala podalje od kuće više od sat vremena. Kad se napokon

vratila, bila je smirenija i napola je očekivala da će je Nicholas čekati, spreman
poletjeti na nju, jer ga ošamarila i ponašala se poput takvog kretena. Tjerao ju
je do ludila tako nadmen i zapovjednički raspoložen, ali kasno je shvatila da joj
on samo pokušava pomoći. A možda ga je i trebala malo, ne zbog njegovog
ogromnog bogatstva, već zbog toga kako se osjećala pored njega.
Umjesto Sommesbyja, u salonu je pronašla svoje kumove. Gledali su je
kao da ih je zadesila velika tragedija. „O, draga“, rekla je lady Alison, uzevši Kate
za ruku i odvukavši je do kauča.
„Što je?“ pitala je Katherine, zbunjena i zabrinuta.
„Što si rekla Nicku?“ upita otvoreno njezina kuma.
Katherine spusti pogled. „Rekla sam mu da se makne s mog imanja.“
„To si rekla vojvodi od Sommesbyja?“ upita Neville i podigne čelo.
Lady Alison je uzdahnula. „Kako si mogla tako nešto učiniti?“
„Naljutio me“, izjavila je Katherine, „pokušavajući mi naređivati i govoriti
mi što da radim, kao da sam jedna od njegovih slugu.“
„Ali što je s...“
Katherine uzdahne i ustane. „Gdje je on? Pretpostavljam da se moram
ispričati.“
„Vratio se u London“, rekao je lord Neville kad mu je supruga stavila
jednu ruku preko lica.
„Vratio se...“ Katherine je sjela prilično naglo, osjećajući se kao da joj je
netko izbio dah iz pluća. „Pa, dobro. Sretan mu put“, rekla je, a glas joj se
slomio. Nicholasa nije bilo. Znala je da se naljutio, ali prepirali su se i ranije.
Nikad nije mislila da će otići.
„Jesi li ga odbila?“ tiho je upitala njezina kuma. „Odbila ga?“ Katherine je
jeknula, počevši osjećati histeriju.
 „Htio te je zaprositi“, objasnio je Neville.
Kateino je srce puklo. „Nicholas me želio zamoliti da se udam za njega?“
šapnula je.
„Da, dijete.“ Lady Alison pokušala je ponovo uzeti njezinu ruku, ali ona
se povukla.
„Pa, ionako se ne bih udala za njega. Nikad se ne bih mogla udati za tako
arogantnog muškarca koji me stalno provocira.“
„Tako mi je žao, Kate“, promrmljala je njena kuma.
„Nemojte da vam bude“, rekla je i skočila na noge, požurivši prema
vratima, kako je ne bi vidjeli kako plače. „Drago mi je što je otišao. Nadam se
da ga više nikada neću vidjeti.“
Vratio se u London. Crni Vojvoda se predomislio u vezi nje i otišao.
Vjerojatno više nikada neće ni pomisliti na nju. Vjerojatno je već našao nekoga
koga će zadirkivati i slati mu ruže, ako se uopće zamarao takvim stvarima u
ostalim svojim osvajanjima. Katherine je tražila bilo kakvo opravdanje da
ostane u Crestleyju, ali nakon tjedan dana kumovi su joj napokon jasno rekli da
se vraćaju u London. Brinuli su za njezinu reputaciju, ali ona se više užasavala
ponovno vidjeti Nicholasa, nego što ju je uznemiravalo naići na neodobravanje
i ignoriranje visokog društva.
Vratili su se u grad bez ceremonije, a Katherine je dane provodila
potištena u Hampton Houseu, pokušavajući se pretvarati da nije. Iz reakcije
njezinih kumova znala je da nešto nije u redu i shvatila je da nitko nije došao
pozvati ih niti im je poslao pozivnicu. „Rekla sam vam da to nije važno“, rekla
je Katherine lady Alison kad je vidjela da je kuma blizu suza nakon trećeg dana.
„Samo me pustite da se vratim u Crestley.“
„Ne, draga moja. Ako treba nešto poduzeti za spašavanje ove situacije,
moramo djelovati sada. Nismo smjeli ostati ovako dugo.“ Odmahnula je
glavom. „Oh, da se samo Nick nije dovezao natrag na takav način. Sigurno je
znao da će se ovo dogoditi.“
„Sigurna sam da ga nije briga.“
„Ne misliš tako, Kate.“
 „Da mislim.“ Trebala je biti pametnija. Nebrojeno puta upozorili su je na
zloglasnog Crnog Vojvodu, ali glupača se svejedno zaljubila u njega. A sada je
plaćala cijenu.
Unatoč Kateinim prosvjedima, barunica je odlučila da idu u kupovinu.
Kad izađu van, tvrdila je njezina kuma, možda će otkriti da stvari nisu tako loše
kako su zamišljale.
Ali stvari su bile loše. Kad su, inače slatkorječive krojačice, postale jedva
civilizirane, to je bio siguran znak da se njezina priča posvuda proširila.
Katherine je bila sigurna da bi je dugo ostavile da čeka, da lady Alison nije bila
s njom. Nekoliko dama napustilo je trgovinu kad su ušle, a one mlađe gledale
su u nju s neprikrivenom znatiželjom dok su izlazile.
Lady Alison je i dalje tvrdila da to ništa ne znači, ali njezini su protesti
postajali sve tiši i napokon je predložila da se ipak vrate u Hampton House. Kad
su izašle iz krojačnice kuma je nakratko zastala. Lijepa brineta krenula je prema
njima ulicom, očiju tako tamnih da su izgledale crno. Koža joj je bila poput
porculana, a tamnoplava haljina na njoj izrađena najfinijeg muslina. Zaustavila
se pred Kate šušteći suknjama.
„Vi ste Kate Ralston“, izjavila je žena s teškim francuskim naglaskom.
Lady Alison je uzela Kate za ruku i pokušala je odvratiti, ali Katherine je
bila zaintrigirana. „Jesam“, odgovorila je.
„Jedva da ste stariji od djeteta“, promrmlja žena. „Uopće niste za Nicka.
Iznenađena sam što to nije brže shvatio.“
„Odlazite“, šapnula je lady Alison i gurnula Katherine prema kočiji.
Žena je kimnula. „Nadam se da vam je barem dao lijepi poklon. On to radi
za one koji ga zabavljaju.“
Lady Alison uputila je njihovog kočijaša da odmah krene.
„Ne obraćaj pažnju na nju, Kate“, naredila je.
„Tko je ona?“ pitala je Katherine gledajući u bijelo lice svoje kume. Nikad
nije vidjela lady Alison tako bijesnu.
„Josette Bettreaux. Mislila sam da je još u Parizu. Ali se očito vratila.“
„To je bila Josette Bettreaux?“ Katherine je slabašno jeknula.
 Louisa je bila u pravu. Žena je bila zapanjujuća.
Kad su se vratili u Hampton House, Katherine se učinilo da je vidjela feton
vikonta Sheresforda. Kad je Rawlins otvorio vrata, obavijestio ju je da je vikont
stigao prije nekoliko minuta i da je čeka u salonu. Kuma uzdahne, a zatim
mahne Kate da se ode naći s njim.
Kad je ušla, Thomas je koračao gore-dolje kao da ga progone. „Thomas,
nešto nije u redu?“ pitala je.
„Kate, drago mi je da ste kod kuće na sigurnom“, rekao je, prišao joj i
primio je za ruke.
U sebi je mislila da je mogao doći vidjeti je prije dva dana, ako toliko brine,
ali nije rekla ništa. Bio joj je strašno potreban prijatelj, a on se jedini iskazao.
„Potpuno sam sigurna“, odgovorila je.
Oslobodio ju je i odšetao, a onda se opet okrenuo. „Došao bih prije, ali
imao sam... imao sam posao za koji sam se morao pobrinuti.“
„Razumijem.“ Sjela je.
„Kate“, nastavio je prišavši kaminu i naslonio se na njega, a zatim odšetao
do prozora, „Moram nešto znati prije nego što nastavim. Nadam se da
razumijete.“
Kimnula je glavom, želeći da on prestane toliko trčati okolo, jer joj je to
stvaralo vrtoglavicu.
„Je li se nešto dogodilo između vas i Nicka dok ste bili odsutni?“
Krenula je odgovoriti da to nije njegov posao, ali djelovao je toliko iskreno
da je popustila. „Posvađali smo se“, slegnula je ramenima.
„To je sve?“ nastavio je, prilazeći bliže.
„To je dovoljno“, odgovorila je. Dovoljno da je upropasti i dovoljno da joj
slomi srce.
Kimnuo je glavom. „Nick je bio čudno raspoložen otkad se vratio u grad.
Odmah nakon povratka pitao sam ga kako ste, ali on je samo zurio dok nisam
pomislio da će me ubiti.“
„Zaista ne želim slušati o njemu“, ukočeno je rekla Katherine. „Mogu li ja
vama sada postaviti jedno pitanje?“
„Naravno.“ Sjeo je, ali sumnjala je da će ga to dugo držati.
„Kad se Josette Bettreaux vratila u grad?“
Vikont je skočio na noge. „Kako znate to ime?“
„Razgovarala je sa mnom jutros kad smo lady Alison i ja bile u kupovini.“
„Nije!“ dahnuo je, a izraz lica bio mu je zaprepašten.
„Je. I to ne baš ljubazno.“
Thomas je pročistio grlo i na trenutak je pomislila da joj neće odgovoriti.
„Vratila se dva dana nakon što ste... otišli za Crestley“, konačno je rekao.
Katherine se osjećala kao da će zaplakati i duboko je udahnula da se smiri.
„Viđa li se opet s njom?“
„Ovisi koga pitate“, kratko je rekao Thomas. „Prema Josettinim
tvrdnjama – da, a Nick kaže se to nikoga ne tiče.“ Ponovno je prišao i sjeo pokraj
nje, uzevši joj ruku u svoju. „Nisam došao ovdje razgovarati o Niku.“
„Ne?“ upitala je Katherine, pitajući se je li Nicholas gledao ljupku Josette
i druge svoje ljubavnice na isti način na koji je gledao na nju i je li njegov dar za
rastanak bio Crestley Hall.
„Ne. Došao sam vas zamoliti da mi budete žena.“ Thomas se naglo našao
na koljenima ispred nje, ozbiljnog izraza i s očima prikovanim za njezino lice.
„Da se udam za vas?“ Katherine je ponovila, potpuno zaprepaštena.
„Znam da me ne volite“, nastavio je žurno, „ali siguran sam da bi me mogli
zavoljeti.“ Otvorila je usta, ali on je nastavio dalje. „Ne odgovarajte sada.
Razmislite, molim vas. Dobro?“
„To radite jer pokušavate spasiti moj ugled?“ upitala je, žalosno se
smiješeći.
Opet je pročistio grlo. „Ne sasvim.“
„A jeste li svjesni da je Althaea Hillary već dugo vremena zaljubljena u
vas?“
Opet je stao, divlje porumenjevši. „Althaea? Ona nije...“
Katherine je kimnula. „Je.“
 Očito uzbuđen, Thomas je ponovo počeo koračati po sobi. „Ne želim
odustati“, naglo je rekao. „Recite da ćete ozbiljno razmisliti o mojoj ponudi.“
„Ozbiljno ću razmotriti vašu ponudu“, potvrdila je,
„Pa, onda ću vas napustiti.“ Krenuo je prema vratima, zatim se
oklijevajući, okrenuo natrag i nagnuo se da joj lagano poljubi usne. „Želim vam
dobar dan, Kate.“
„I ja vama, Thomas.“
Dugo je sjedila u salonu nakon što je vikont otišao. Ako je prije sumnjala
u svoje osjećaje prema Thomasu, poljubac joj je sve rekao. Bio joj je prijatelj i
nikad neće moći razmišljati o njemu kao da je nešto drugo. A ako se nije
prevarila, njezin je prijatelj bio zaljubljen u Althaeu Hillary.
Napokon je lady Alison pokucala i ušla u sobu.
„Što je Thomas želio?“
„Zamolio me da se udam za njega“, odgovorila je Katherine i podigla
pogled prema barunici.
„Pitao je – oh, Kate, pa to je predivno!“ Njezina kuma je poletjela naprijed
i uzela je za ruku, ali osmijeh joj je izblijedio kad je postalo očito da Katherine
ne dijeli njezino oduševljenje. „Odbila si ga, zar ne?“ rekla je nakon nekoliko
trenutka.
„Ne još“, odgovori Katherine, „ali mislim to učiniti.“
„Ali zašto?“
„Zato što ga ne volim i zato što je zaljubljen u nekoga drugog. Neću kupiti
poštovanje tuđom srećom.“
Alison je uzdahnula. „Pa, pretpostavljam da nije tako loše koliko bi moglo
biti“, rekla je uz lagani osmijeh. Barunica je prikazala pismo. „Pozvani smo
sutra popodne kod Julije Varon na čaj. Ako bilo tko može spasiti ovu situaciju,
onda je to ona.“

Poziv da ide na čaj kod majke odmah je pobudio Nicholasove sumnje i on je

uljudno, ali odlučno odbio. Vjerojatno je željela razgovarati o njegovom
odlasku iz Crestley Halla, ali on nije želio. Pogotovo ne s njom.
 Ionako je već pitao Josette Bettreaux da ide jahati s njim. Kad je stigla u
Varon House, noć nakon povratka iz Crestleyja, bio je iznenađen. Činilo se da
prošlo više od tri mjeseca od njihovog prilično nasilnog rastanka, a kad je ušla
u knjižnicu i poljubila ga, shvatio je da nije ni pomislio na nju, otkad je upoznao
Katherine Ralston. Još uvijek nije bio sasvim spreman oprostiti joj i prilično ju
je otresito otpravio. Ali nije bio sasvim spreman oprostiti ni Kate, pa je tijekom
sljedećih dana vodio Josette u operu, pa čak i na piknik.
Dok ju je sada gledao, izvanredno odjevenu u crno jahaće odijelo iste boje
kao i njezine oči, pitao se nije li ona tu da ga kazni umjesto Kate. Nekoliko puta
se ispričavala zbog incidenta na Jostenovom balu, ali nije joj vjerovao. Nikad joj
nije vjerovao, ali u prošlosti mu je njezino društvo bilo ugodno i bila je
nenametljiva što se tiče njegova vremena i njegova uma.
No sad su mu njezina pokornost i prešutno slaganje sa svim, bili nekako
neugodni i razdražujući. Nije željela ništa osim onoga što je on želio, ili je bar
tako tvrdila. Gnjavila ga je samo zbog jedne stvari, a on joj je to uskratio. Unatoč
svim njezinim vještinama zavođenja, ostao je izvan njezine spavaće sobe. Znao
je da ona ne razumije zašto, ali on je znao jako dobro. Unatoč svim naporima
nije mogao zaboraviti Katherine Ralston.
Netko ga je pozvao imenom i on se trgnuo.
Thomas Elder jurio je na Orfeju, a Odisej je ispod njega frktao
prepoznajući svog glavnog suparnika. Nicholas je nekako imao osjećaj, kao da
i sam radi isto to. „Thomas“. Kimnuo je glavom.
„Mogu li razgovarati s tobom na trenutak?“ Mladi vikont pogledao je
Josette koja je sjedila na konju gledajući ga ispod svojih dugih trepavica.
„Pričekaj ovdje“, rekao joj je Nicholas, a zatim okrenuo Odiseja ne
čekajući odgovor. „Što je?“ pitao je kad su se odmaknuli na dovoljnu udaljenost
da ih ne može čuti.
„Jesi li svjestan da se Kate Ralston vratila u London?“
Nicholas se posve smiri i spusti pogled na Odisejevo lijevo uho. „Ne,
nisam“, rekao je nakon par trenutka, pokušavši ignorirati ono što je i sam
spomen imena te proklete djevojke, učinio otkucajima njegova srca.
 „Znači, nisi bio svjestan da je svi napadaju i da joj je tvoja ljupka Josette
jučer prišla na ulici i, prema onome što sam uspio utvrditi, bila je vrlo
bezobrazna prema njoj?“
Mladić je očito bio bijesan. Osjetivši više od bijesa, Nicholas pogleda
Josette. „Ne, nisam bio svjestan toga“, odgovorio je.
„Htio sam da znaš da sam zamolio Kate da mi bude žena“, nastavio je
Sheresford.
Nicholasu je srce iskočilo iz prsa i na trenutak je zatvorio oči. Prisilio se
da polako udahne. „Je li prihvatila?“ tiho je upitao.
„Ne još.“ Thomas se poigravao uzdama, a zatim ga pogledao. „Nadam se
da njezino odgađanje nije zbog tebe, jer je ne zaslužuješ nakon onoga što si joj
učinio.“
„Dosta je, Thomas“, promrmlja Nicholas. Dobro je znao što je učinio
Katherine i nije mu drugi muškarac trebao to reći.
„Nisam tako siguran da je“, uzvratio je vikont kruto. „Ako me prihvati i
ako se ta nevolja ne riješi, pozvat ću te zbog toga.“
Nicholas ga pogleda. Thomas je bio ozbiljan, a u tom je trenutku vojvoda
bio raspoložen da mu nanese ozbiljnu ozljedu. „Čekat ću.“
Thomas je udario uzdama po bedru.
„Prokletstvo, Nick, pobrini se za to. Ne želim da mi pušeš za vrat jer se vas
dvoje niste uspjeli zaljubiti u miru.“
Nicholas je buljio u njega sve dok se vikont nije počeo vrpoljiti. Dovraga,
čovjek je bio u pravu. „Ti si bolji prijatelj nego što zaslužujem, Thomas“, rekao
je napokon.
„Sjeti se toga ako se zbog ovoga nađemo na nekom polju.“ Vikont se
kratko osmjehnuo i kruto kimnuo Josette dok je odlazio.
Nicholas se vratio do nje i zadržao se na Odiseju.
„Što si jučer rekla Kate Ralston?“ promrmljao je.
„Samo da ona nije bila prava za tebe, mon chet“, Josette je odgovorila.
„Nisi imala pravo učiniti to, Josette“, ispljunuo je bijesno.
 „Zašto ne?“ uzvratila je podignuvši glavu da ga može pogledati izravno.
„Dajem ti ono što želiš, a ti meni daješ ono što ja želim. To moram zaštititi,
točno?“
Dugo je zurio u nju. „Jesi li zbog toga poslala tog dječaka da me ustrijeli?“
Nasmiješila se. „Prihvatio si me zdravo za gotovo. Privukla sam tvoju
pažnju, zar ne? A sada smo opet zajedno.“
To je vjerojatno bilo najiskrenije što mu je ikad rekla. Možda su on i
Josette zaslužili jedno drugo. Pogotovo nakon onoga što je učinio Kate.
„Večeras idemo na Duffhire ball“, rekao je. „Doći ću po tebe u osam.“
Osmjehnula se. „Bit ću spremna.“ Sad je ona njega pomno gledala, sve dok
napokon nije kimnula. „Je li to zbog toga što želiš ići sa mnom ili zato što želiš
da vidi da nisi sam?“
Ponovo iznenađen, Nicholas skrene pogled s parka. „Ne znam, Josette.“
„Ne? Mislim da ćemo saznati večeras.“
Uzdahnuo je i okrenuo Odiseja. „Da, vjerojatno hoćemo.“
 18

„Moj sin je obično vrlo mudar“, rekla je vojvotkinja udova, dok je Kate
završavala priču o događajima u posljednja dva tjedna, „ali u ovom slučaju,
mislim da je velika budala.“ Nagnula se naprijed i natočila si još jednu šalicu
čaja, pogledavši Kate pored sebe.
„Hvala, Vaša Milosti“, rekla je Katherine, nesigurna kako da odgovori.
Julia je kimnula. „Nažalost, nikad mu nisam uspjela reći što da radi.
Previše je poput svog oca i uvijek mora učiti na svojim greškama.“ Podigla je
omotnicu i pružila je lady Alison. „Ne mogu ništa učiniti u vezi Nicholasa. Ali
mogu pokušati popraviti ono što ti je učinio.“
Alison otvori omotnicu. Izvukla je urezani pergament i zatim se
nasmiješila. „Hvala ti, Julia.“
Pokazala je to Kate. Bio je to poziv na bal u Duffhireu te večeri. „Hvala,
Vaša Milosti“, izustila je Kate s malim osmijehom.
„Bit će to strašna noć, ali uspjet ćeš.“ Pomilovala je Kate po koljenu.
„Hoćeš jer moraš.“

Nicholas je ušao u plesnu dvoranu sa Josette pod rukom, ignorirajući poglede i

mrmljanje gostiju u blizini. Nije znao hoće li Katherine prisustvovati, ali dao joj
je do znanja tko je kome potreban. Josette je bila odjevena u crveno i crno i
izgledala je izvrsno čak i za nju. Dvorana je bila velika i pretrpana, a on je odbio
pogledati okolo i vidjeti je li Kate tu. Umjesto toga, Josette je izveo na podij kad
je počeo prvi valcer.
Ugledao ju je na pola plesa. Sjedila je s druge strane sobe i nikoga nije bilo
u njezinoj blizini osim Nevilla i Alison. Bila je u zapanjujućoj zlatnoj svilenoj
haljini koju je nosila kad ga je zaustavila u operi, a osmijeh je izgledao kao da
joj je zalijepljen na lice.
Valcer je završio i on je otpratio Josette do ruba podija kad je započeo
seoski ples. Opet nitko nije preuzeo Kateinu ruku. Očito je učinio dobar posao
uništavajući je. Bio je budala, pokušavajući joj organizirati život u Crestleyu,
kad je bila tako osjetljiva u vezi s vlasništvom nad imanjem. Očekivao je da će
svi postupiti kako je želio jer su ga svi trebali zbog nečeg. Katherine je imala
svoje vlasništvo i, definitivno, vlastiti um i nije joj trebao za ništa. Možda je to
ono što je smatrao tako privlačnim na njoj. Da je samo na vrijeme shvatio, da
su je njezin duh i njezina neovisnost učinili tako jedinstvenom i tako
dragocjenom, i da nije bio u pravu što je to smatrao njezinim nedostatkom.
„Želim dijamantnu narukvicu“, promrmlja Josette. „Što?“ Okrenuo se da
je pogleda.
„Moj poklon, Nicky“, objasnila je. „dijamantna narukvica.“
Izvukla je ruku iz njegove i pogledala u smjeru Katherine. „Mislim da je
vrijeme da pronađem drugog prijatelja.“ S laganim smiješkom odmaknula se
korak unazad. „A ovaj put neću poslati nekoga da te pokuša ustrijeliti, man
chen.“
„Zašto ne, Josette?“ upitao je.
„Posljednjih nekoliko dana razgovarao si sa mnom i slušao me. To nikad
prije nisi učinio. Ali nisam se ja promijenila, Nicholas.“ Okrenula se i zakoračila
u gomilu. „Sretno“, promrmljala je preko ramena.
Na trenutak je obratio pažnju na nju. „Hvala“, uzvratio je, iako je sumnjao
da je čula. Pogriješila je. On nije jedini koji se promijenio.
S dubokim uzdahom, jer je znao da će sljedeći događaji vjerojatno
godinama hraniti gradske tračare, krenuo je preko dvorane. Ples se nastavio, ali
pažnja većine gostiju odmah se preusmjerila na njega i uskoro se činilo kao da
se plesni podij prilično ispraznio.
„Gospođice Ralston“, razvukao je, zaustavivši se pred njom.
Kate je podigla glavu. Znala je da je došao večeras, jer ga je vidjela kako
ulazi u plesnu dvoranu s Josette Bettreaux pod rukom, ali nije očekivala da bi
se usudio razgovarati s njom. „Odlazi“, šapnula je, a glas joj je puknuo. „Svi
bulje.“
„Ne idem nikamo“, odgovorio je. „Mogu li vidjeti tvoju plesnu kartu?“
Gotovo mu nije dala, ali nije izgledao kao da bi mogao otići ako ga
jednostavno ignorira. Dok je uzimao papir prstima je okrznuo njezine i natjerao
je da zadrhti. Nije imao puno toga za vidjeti jer su imena Lorda Nevilla,
Thomasa i Rega bila jedina na kartici.
Nakon nekoliko trenutaka Nicholas je pročistio grlo. „Zaista tanko“, uspio
je reći.
„Pa, čija bi to mogla biti krivnja?“ upita oštro lord Neville.
„Daj mi svoju olovku“, zahtijevao je, ne obazirući se na baruna i opet
ispružio ruku. „Vraški mi je puno vremena trebalo da pronađem jednu ranije.“
Ona mu je pruži. „Mislim da nećeš imati toliko sreće da je napuniš
večeras“, promrmljala je, skrenuvši pogled i poželjela da nikad nije došla.
Gotovo da je nitko nije pogledao, još manje progovorio s njom otkad je stigla.
A sada više nikad nitko ni neće.
„Nemate vjere“, odgovorio je, sjedajući s druge strane lady Alison.
Trenutak je nešto pisao, a onda ponovo ustao i pružio joj kartu.
Spustila je pogled na nju i usta su joj se iskrivila. „Ne možeš to učiniti“,
uzvratila je i maknula karticu.
„Mogu učiniti sve što želim“, povukao je. „Ja sam vojvoda.“
„Ali zauzeo si sva mjesta“, protestirala je, napokon susrevši njegove oči.
„Čak i za plesove koji su već prošli.“
„Kakvu bi više štetu to moglo učiniti?“ odgovorio je. „Uništena si, a ja sam
nitkov, tako da možemo uživati.“
Počela je glazba za još jedan valcer i on se nagnuo da pogleda njezinu
karticu. „Vjerujem da je ovo moj ples“, rekao je, pokazujući na pravu liniju, a
zatim je pružio ruku dolje prema njoj.
Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja, gurnula je ruku u njegovu i čvrsto
kimnula glavom prema kumovima, a Nicholas ju je izveo na napušteni plesni
podij. Nekoliko su trenutaka plesali u tišini, iskorištavajući prostor oko sebe.
Kate je poželjela da progovori ili učiniti nešto prije nego što izgori zbog njegove
blizine.
„Mislila sam da si došao ovamo s Josette Bettreaux“, napokon je rekla, ne
mogavši više podnijeti tišinu.
 Kimnuo je glavom. „Jesam.“
„Pa kako onda možeš plesati svaki ples sa mnom?“ pitala je.
„Josette i ja... razišli smo se“, rekao je tiho. „Oh“, komentirala je,
povrijeđena i bijesna što je uopće priznao da je s tom ženom. Podigla je glavu
da ga pogleda u oči. „Jesi li joj dao poklon?“
Čekala je da slaže ili da napravi sarkastičan komentar, ali dugo je samo
gledao u nju ozbiljnim sivim očima. „Tražila je narukvicu“, konačno je rekao.
„Poslat ću joj jednu ujutro.“
„Zašto onda ja nisam dobila poklon?“ izazivala je Kate stisnutih usana,
kako bi ih spriječila da drhte. „Čini se da bih nakon onoga što si mi učinio
trebala dobiti nešto.“
Čvrsto je stisnuo njezinu ruku i pomislila je da je ponovo uspjela razljutiti
Crnog Vojvodu. „Nisam završio s tobom“, promrmljao je, a oči su mu zasjale.
„Oh, znači nisi završio sa mnom?“ ponovila je, podižući glas. „Sve je to
tvoja odluka, nije li? Rekla sam ti prije, ne trebam te za...“
„Da, trebaš me“, prekinuo ju je režeći. „Večeras me trebaš, osim ako ne
želiš ostati uništena. Možeš li to priznati, Kate?“
Suze su joj ispunile oči. „Ne želim te trebati“, šapnula je, „ne želim se
oslanjati na tebe.“
„Ali možeš, Katherine“, šapnuo je. „Vjeruj mi. Možeš. Dopusti da ti to
nadoknadim. Molim te. Jer, iako me možda ne trebaš, ja trebam tebe.“
Nikad nije očekivala da će čuti od njega takvo priznanje. „Trebaš me?“
ponovila je.
„Bez tebe je sve tako dosadno“, rekao je tiho, a zatim se lagano nasmiješio.
„Nitko me neće smjestiti na mjesto niti me udariti u glavu kad kažem grozne
stvari.“
Nasmiješila se unatoč svemu. „Nisam mislila da će ti to nedostajati.“
„Ali nedostaje mi.“ I on se njoj nasmiješio, a zatim se uozbiljio. „Thomas
mi je rekao da te zaprosio.“
„Da, je“, potvrdila je, a duh joj se malo podigao.
 Zvučao je gotovo ljubomorno. „Prilično mu se divim s obzirom na to da
je zaljubljen u Althaeu Hillary.“
„Thomas je zaljubljen u Althaeu?“ ponovio je, očito zaprepašten. „Taj
sramežljivi mali cvijet?“
Katherine se nasmijala. „Ona je plaha samo s tobom.“
„Sa mnom?“
„Smrtno se boji da ćeš je zaprositi. Misli da si previše žestok.“
Nicholas je frknuo „Čuo sam i mnogo gore i to uglavnom od tebe“,
istaknuo je.
Naglo se sjetila da je uništena. „Što ćemo sada?“ promrmljala je. Glazba je
završila, a ona se okrenula da napusti podij.
Uhvatio ju je za ruku i natjerao je da ostane. „Plesat ćemo. I sljedeći je
moj“, podsjetio ju je.
„Nemoj me tjerati na ovo“, protestirala je, duboko posramljena.
Odmah je stavio njezinu ruku na svoju i poveo je s podija. „U redu“,
priznao je, „ali moraš obećati da ću te moći pozvati sutra.“
Kimnula je glavom i jedna joj je suza kliznula niz obraz. Pružio je ruku i
nježno je obrisao palcem, a ona se umalo nagnula i poljubila ga, točno usred
dvorane. „Sutra“, jeknula je.
„Možeš se osloniti na mene u vezi s ovim“, promrmljao je.
„Hoću“, odgovorila je.
 19

Katherine je prespavala noć prvi put otkad je Nicholas napustio Crestley Hall i
nije probudila sve dok Emmie nije malo prije podneva rastvorila zavjese. Činilo
se da njezina sluškinja stvara što je moguće više buke, a na kraju je Katherine
odustala od glumljenja da spava i ustala. „Što, za ime svijeta, radiš?“
„Oh, gospođice Kate, morate sići dolje“, mrmljala je Emmie, prišavši k
njoj i povukla je za ruku.
„Nisam odjevena“, protestirala je Katherine uspavanim smiješkom i
dopustila joj da je izvuče iz kreveta.
„Ali morate sići. Donijet ću vam ogrtač.“
Emmie je odustala i vratila se nekoliko sekundi kasnije s njezinim
ogrtačem, koji je Katherine zagrnula, pokušavajući se ne nasmijati. Što god se
događalo, Emmie je sigurno bila jako uzbuđena zbog toga, a njezino je
oduševljenje bilo zarazno.
Katherine se pri silasku stepenicama zaustavila, dahnuvši.
Posvuda su bile ruže. Crvene ruže, bijele ruže, ružičaste i žute ruže stajale
su u raskošnim vazama na svakom raspoloživom dijelu hodnika. Njezini
kumovi stajali su u podnožju stuba, smiješeći joj se.
„Sigurno je otkupio svaku cvjećarnicu u Londonu“, promrmlja Alison.
Miris ruža ispunjavao je zrak i Kate je duboko udahnula dok se spuštala
stubama, zatvorivši oči na trenutak prije nego što ih je ponovno otvorila u čudu.
Nikad nije vidjela toliko ruža na jednom mjestu, a kad je opazila još vaza u
jutarnjem salonu, počela se kikotati. „O, Bože“, udahnula je.
„Postoji li karta?“ upitala je lady Alison.
Započeli su smiješnu potragu kroz obilje cvijeća sve dok Katherine nije
pronašla omotnicu zavučenu u vazu punu crvenih pupoljaka. Ruke su joj se
malo tresle dok je vadila je karticu. Nicholasovim poznatim snažnim
rukopisom pisalo je: „Najdraža Katherine. Svaka latica je ovdje poljubac, svaki
trn uzdah, a svaka vaza oružje. S ljubavlju, Nicholas.“
 Prasnula je u smijeh. Sve u svemu bila je to krajnje neprimjerena bilješka
koju je poslao mladoj dami, ali to je njemu sličilo. Dugo je stajala i gledala u
potpis, fascinirana riječima S ljubavlju, Nicholas. Naglo se sjetila da bi je svakog
trenutka mogao nazvati, pa je požurila gore.
Odlučila je odjenuti haljinu od muslina boje breskve koju je nosila na
njihovom pikniku. Emmie joj je toliko dugo sređivala frizuru, da je Kate je
mislila da će poludjeti od sjedenja, a kad je to završilo, nije znala što bi sa sobom.
Odlutala je do jutarnje sobe i pronašla lady Alison kako šiva usred obilja
cvijeća. Nakon što se vrpoljila među sa svim tim vazama, okrećući ih ovako i
onako, i to gotovo sat vremena, kuma joj je odlučno predložila da izađe u vrt.
Poslušala je, ali se ubrzo ponovo našla unutra, lutajući hodnicima, a
raspoloženje joj je variralo između ljutnje na Nicholasa što ju je pustio da čeka
i brige zbog onoga što ga je zadržalo. Kad je čula otvaranje ulaznih vrata,
pojurila je prema ulazu i zamalo se sudarila s Louisom.
„Kate?“ uzviknula je mlada dama, prestravljena, a zatim je uhvatila za ruke
i zagrlila je, smijući se. „Čujem da treba čestitati.“
Althaea je prošla pored Rawlinsa. „Kako divno za tebe, Kate“, dodala je i
poljubila Katherine u obraz.
„Priznajem“, rekla je Louisa nasmijavši se, „nisam bila sigurna hoćemo li
prisustvovati dvoboju ili vjenčanju.“
Katherine se namrštila i odvela ih do salona, gdje se spustila na kauč.
„Nemoj mi još čestitati“, rekla je turobno, sada sasvim sigurna da nešto nije u
redu.
Louisa je sjela pokraj nje. „Kako to za ime svijeta misliš? Svi pričaju kako
je sinoć, kada je Crni Vojvoda plesao s tobom, pola žena na balu počelo
prolijevati suze jer su shvatile da se Nicholas Varon konačno zaljubio i da je
nestao s tržišta.“
„A i o tome kako je Njegova Milost jutros kupila sve ruže u Londonu“,
dodala je Althaea. „Čak je nagovorio groficu Grenville da se odrekne polovice
nagrađenih cvjetova iz svog vrta.“ Pogledala je prema hodniku. „Prilično je
očito da je ovdje završilo cvijeće.“
 „Cvijeće je možda stiglo ovamo“, reče Kate, ponovno podignuvši pogled
sa svih tih prekrasnih cvjetova, „ali Nicholas nije.“
„Što?“
„Očekivala sam ga prije nekoliko sati“, rekla je šmrcnuvši. Louisa ju je
uzela za ruku. „Znači, nešto ga je jednostavno zadržalo. Sigurna sam da se nije
predomislio.“
Do tog trenutka Katherine je također bila sigurna.
„Ne znam želim li ga ubiti ili se moram zabrinuti za njega“, gunđala je
pokušavajući se nasmiješiti ali nije uspjela. Rekao je da se može osloniti na njega
oko ovoga.
„Mislim da se trebate zabrinuti za njega“, rekao je muški glas s vrata, a ona
se trgnula.
„Thomas?“ rekla je, a srce joj je preskočilo otkucaje zbog ozbiljnog izraza
lica na vikontovom licu. „Zašto?“
„Nick je nestao.“

Nicholas je otvorio oči i ugledao strop ili, točnije, krovne grede. Bile su
prekrivene prašinom i paučinom, a dok se pokušavao sjetiti gdje se, za ime
svijeta nalazio, štakor je projurio preko jedne grede, na trenutak zastavši da ga
pogleda prije nego što je nastavio.
S naporom je podigao glavu u normalan uspravan položaj. Bio je u
nekakvom skladištu; pod je bio prekriven pljesnivom slamom, ostacima
sanduka i razbijenim bačvama. Očito nije sam stigao tamo, jer su mu ruke i
noge bile prikovane za prilično čvrstu stolicu. Sudeći prema bolnom lupanju u
lubanji, tko god ga je oteo, dobro ga je opalio i zaista odradio prokleto dobar
posao. Kasnio je na nešto, iako se u tom trenutku nije mogao sjetiti na što.
Katherinino lice zablistalo je pred njegovim očima, a on je opsovao. Dovraga,
bio je u velikoj nevolji.
„Još uvijek si među živima, Sommesby?“ gladak glas rekao je iza njega.
Nicholas se ukočio, shvativši da je u velikoj nevolji. „DuPres“.
„Žao mi je što moram reći da sam te udario jače nego što sam namjeravao.
Stvarno si nisam mogao pomoći. Ipak, na trenutak, nisam bio siguran hoćeš li
mi moći pomoći.“
„Pomoći?“ upitao je Nicholas, psujući sebe zbog ovisnosti i ljubavi kad je
dopustio da se netko opasan poput Francis DuPresa prikrada za njim. Nikad
nije trebao poći za cvijećem grofice Grenville. „Jedina pomoć koju ćeš dobiti od
mene je da ti pokažem smjer do pakla.“
„Siguran sam da dobro poznaješ tu rutu.“ Francis DuPres je hodao ispred
njega. „A možeš voditi, nakon što dobijem ono što želim.“
„Što to?“
„Osvetu.“
„Oh“, rekao je Nicholas, nimalo iznenađen. „Onda, daj sve od sebe.“
„Hoću.“ DuPres je iz džepa jakne izvadio komad pergamenta. „Za
početak, prepiši mi Crestley Hall.“
Nicholas je mogao samo zuriti u njega. „Oprosti mi na tupavosti“, rekao
je nakon nekog trenutka, „ali zašto si, za ime svijeta, pomislilo da bi me udarci
i vezanje mogli nagovoriti da se odreknem Crestley Halla?“
„Ako to ne učiniš...“
„Mislim, mrzim biti vulgaran“, otegne Nicholas prekidajući ga, „ali idi k
vragu.“ Cijeli incident nije bio zabavan za početak, a sad kad mu je glava počela
bistriti, postao je više nego ljut. Crestley Hall ostat će siguran s njim dok se on i
Katherine ne budu vjenčali, iako je ta mogućnost opet izgledala daleko. Tada će
vlasništvo prepisati isključivo njoj i nasljednicima po njenom izboru. I ništa
drugo osim smrti neće ga spriječiti da učini tu malu stvar za nju. Opet je izvrnuo
ruke i konop je počeo popuštati. Još jedan dobar potez i on će moći obaviti prste
oko DuPresova vrata.
„Možemo učiniti i nešto gore od toga da vas izmlatimo, Vaša milosti,“
začuje se drugi glas iza njega. Očito je vrh pištolja bio pritisnut na Nicholasov
potiljak. Nakon nekoliko trenutka ruke su mu bolno stisnute, a konopci su se
opet zategnuli.
DuPres ga pogleda. „Kao što rekoh, ono što uistinu želim je osveta.
Crestley Hall bio bi mi lak način da steknem veći utjecaj kod vaših snobovskih
prijatelja, ali teško da je to sada potrebno.“ Nagnuo se naprijed, a izraz njegovog
lica postao je ružan. „Uzeo si mi ponos, uzeo si Crestley Hall, a oduzeo si mi i
Kate“, rekao je DuPres režeći. „Uništio si me.“ Nasmiješio se sablasnim
smiješkom. „Sad ja to želim učiniti tebi. Zapravo vama.“
„Ostavi Katherine;“ odgovorio je Nicholas uzbuđeno, uvijajući ruke u
konopcima, potpuno bijesan.
„Ne bi se trebao brinuti zbog nje.“ DuPres je uzdahnuo i odložio papire.
„Ne mislim čak, ni da ti se sviđa. Pokušala je pucati u tebe. Mislio si da je to
Kate, zar ne? Vidio sam tu malu predstavu. Njezin metak je zamalo ubio mog
konja, vani, pored živice. A ja sam onaj koji zamalo ubio tebe.“ Udario je
Nicholasa šakom u lice. „Trebao sam te ubiti.“
„Kopile“, suprotstavio se Nicholas osjećajući okus krvi iz posjekotine na
licu. Zbog toga ga je hitac okrenuo prema naprijed. Došao je odostraga, kroz
prozor. Njegova je majka bila u pravu kad je izmislila ubojicu. „Lud si.“
U kosti mu se vratio njegov stari poznati crni temperament. U stvari, nije
se mogao sjetiti da je ikada prije bio toliko bijesan. Kad je njezin stric odveo
Kate, imao je stvari koje je morao pripremiti, a prijetnja mu se činila nečim što
je mogao spriječiti svojim postupcima. Ovo je, međutim, bilo drugačije. DuPres
ju je želio, a on je morao sjediti i slušati ove uvrnute sheme jednog luđaka, a to
mu se nije dopalo. Nikako.
DuPres slegne ramenima, a vrat mu nestane ispod visokog ovratnika
košulje. „Možda sam lud, ali nije važno.“ Izvadio je drugi komad papira. „To će
biti dostavljeno ujutro u Hampton House.“ Udahnuo je. „Draga gospođice
Ralston, vratio sam se jutros iz Crestleyja i s nestrpljenjem vas obavještavam da
se moram iznenada sastati s vama zbog nepredviđene komplikacije. Ako jutros
ne budete mogli doći u moj ured u Drapney Laneu 36, nastojat ću vas vidjeti u
Hampton Houseu danas. Potpis, JB Gladstone.“
Naravno da Katherine neće čekati cijeli dan da se Gladstone pojavi u
Hampton Houseu. Čak i ako se brinula zbog njegovog nestanka; Nicholas je
vjerovao da problem sa Crestleyem neće moći ignorirati. Kate će ući ravno u
DuPressovu zamku. „Nadam se da ste shvatili, DuPres, da u rukama držite
smrtni nalog“, hladno će Nicholas.
 „Ti si započeo, kod Whitea. Ti si ovo učinio, Sommesby. Sve to. Ali na
kraju ću ja pobijediti. A tvoja dragocjena Kate poželit će da je nikad nisi
pogledao.“
„Podcjenjuješ je“, odgovori Nicholas.
Francis odmahne glavom. „Žensku? Sumnjam u to.“ Kimnuo je čovjeku
koji je stajao iza Nicholasovog ramena. „Vidimo se ujutro, Sommesby. Reid?“
Prije nego što je Nicholas uspio izustiti prikladno uvredljiv odgovor,
pištolj mu se spustio na stražnju stranu lubanje i zacrnilo mu se pred očima.
 20

Katherine je do jutra bila bliža histeriji nego što je bila ikad u životu. Barun iz
Rensporta pronašao je Odiseja u rukama mladog uličnog mangupa neposredno
prije sumraka, ali dječak je tvrdio da je našao ždrijepca koji je šetao nekoliko
kilometara od kuće Hampton. Nešto nije bilo u redu, nešto je bilo strašno
pogrešno i ako je Nicholas povrijeđen... Nije mogla podnijeti tu pomisao.
Čini se da su svi znali da je vojvoda Sommesby nestao, a većina pripadnika
visokog društva pojavila se na pragu Hamptonovih u proteklih dvanaest sati,
naoko s riječima utjehe, ali vjerojatnije da čuju najnovije informacije o
Nicholasu. To bi bilo ravno državnom udaru ako i kad stigne vijest o smrti
Crnog Vojvode. Lady Belle iz Dorchestera zamalo se splela u svoje suknje u
žurbi da što prije stigne nakon što je princ George poslao bilješku da je učinjeno
sve što je moguće kako bi se pronašao „Rođak Nicky.“
Louisa je cijelu noć ostala s Katherine, a bez prijateljice Kate je vjerovala
da bi poludjela. Njezini kumovi proveli su veći dio večeri i jutra pokušavajući
je obraniti od pozivatelja i osim povremeno tu i tamo, nije vidjela gotovo
nijednog od njih. Louisa ju je natjerala da sjedne za doručak, ali je mogla uzeti
samo komad suhog tosta i popiti čaj.
„Žao mi je, Louisa, takva sam kukavica“, promrmljala je brišući oči.
„Glupost“, odlučno je rekla Louisa, obavijajući joj ruku oko ramena. „Sve
će biti u redu, sigurna sam u to.“
„Da“, Thomas je rekao s vrata. Althaea i Reg ušli su iza njega dok je
uzimao Kate za prste. „Koliko znamo, ovo bi mogao biti još jedan od Nickovih
poznatih trikova, a on će se svakog časa pojaviti na vratima u društvu karavane
ciganskih plesača.“
„Ako je to sve ovo, onda ću ga ponovno upucati“, izjavila je Kate, a zatim
pocrvenjela kad je Reg podigao obrvu prema njoj. Zaboravila je da nisu znali
istinu te epizode.
„Tako sam i mislio“, mrmljao je kapetan i nagnuo se kako bi je uzeo za
ruku.
„Molim vas, nemojte reći“, šapnula je i pogledala ga. Nasmiješio se. „Bez
brige, Kate. To je vjerojatno budalu natjeralo da se opameti.“
„O čemu vas dvoje šapućete?“ raspitivala se Louisa podižući ruku prema
Regu, a zatim ga pljesnula po prstima jer je oklijevao nekoliko sekundi prije
nego što ju je prihvatio.
Kapetan joj je poljubio prste. „Upravo sam obavijestio Kate da ću te
otpratiti kući i da će Thomas i Althaea ostati jutros s njom, dušo moja.“
„To nije potrebno“, Katherine je protestirala slabašno, osjećajući
olakšanje što je neće napustiti.
Louisa je poljubi u obraz. „Naravno da je potrebno. Vratit ćemo se danas
popodne.“ Okrenula se prema Thomasu. „Obavijestite nas čim nešto čujete.“
Kimnuo je glavom. „Hoćemo.“
Sljedeća dva sata Katherine je skočila svaki put kad je Rawlins otvorio
ulazna vrata. Julia Varon poslala je poruku da je u Varonovoj kući i da će je
odmah obavijestiti ako primi bilo kakvu vijest. Katherine je jedva dovršila
čitanje vojvotkinjine poruke kad je Rawlins ponovno pokucao na vrata. „Dobri
Bože“, promrmlja Thomas, ustajući, „zar nitko nema boljeg posla od toga da te
uznemirava?“ Kad je otvorio vrata, Rawlins je bez riječi donio još jednu poruku
na svom srebrnom pladnju i poklonio se dok je odlazio.
„Mislim da ću malo leći“, rekla je Katherine mršteći se kad je na ulaznim
vratima začula prepoznatljivi glas Margaret Dooley, barunice od Fensa.
Althaea kimne. „Prenijet ćemo joj tvoju ispriku“, rekla je uz osmijeh.
„Hvala.“ Katherine je ustala i krenula prema bočnim vratima prije nego
što je ugleda netko iz sljedeće grupe gostiju. Zastala je na odmorištu na
stražnjem stubištu kako bi otvorila bilješku koju joj je Rawlins predao. „Oh, ne
sada“, promrmljala je, osjećajući kako se ostatak njezina svijeta ruši oko nje.
Ako je netko tako učinkovit kao Gladstone naletio na zaplet u Crestleyu, to bi
doista trebalo biti ozbiljno. Naglo se zaustavila, namrštivši se. Netko učinkovit
poput Gladstonea ne bi gubio vrijeme slanjem poruke. I nesumnjivo bi znao za
nestanak vojvode Sommesbyjeva i smatrao bi da je to njegov prioritet.
 Katherine je krenula natrag u sobu da uhvati Thomasa, a onda je ponovo
zastala kad je čula smijeh baronese od Fensa. Nije bilo vremena za objašnjenja
ili izgovore. Žurno je napisala bilješku svojim kumovima i otišla. ‘Gladstoneova’
poruka ostala je iza nje na stoliću u hodniku. Zatim je požurila u studij lorda
Nevillea da pribavi par pištolja, iako je zadrhtala pri pogledu na njih. Poruku je
osjećala kao nekakav trik i neće dozvoliti da je ponovo iznenade. Bio je tuđi red
za to. Ubacila je pištolje u džepove i popela se kroz prozor radne sobe u vrt.
Kočijaš je izgledao prestrašeno kad je inzistirala da osedla Winter i da ne
želi sačekati pratnju, ali Katherine je imala osjećaj da će Nicholasa pronaći na
adresi koju je prepisala iz pisma i nije više željela čekati. Oni je mogu slijediti
kasnije. Morala je pametno izvesti spašavanje.
Cijelo jutro je čekao zvuk, a kad su zahrđala vrata zaškripala i odškrinula
se, Nicholas je znao da će Kate ući. Nakon što se ponovno osvijestio nešto prije
ponoći, pokušao se osloboditi, ali taj momak Reid očito je bio sjajno izvježban
u vezanju čvorova, a sve što je Nicholas uspio učiniti, bilo je oguliti kožu sa
zglobova. DuPres je stigao kad je svanulo, ali je ostao samo toliko dugo da se
uvjeriti da je njegovom zatvoreniku krpa sigurno zavezana preko usta.
Osjećao se beskorisno, bespomoćno i zabrinuto za Katherininu sigurnost
u DuPresovim rukama, dok je gledao kako ulazi u mračno skladište. Polako je
krenula naprijed, umornog lica, obuzdavajući napetost. Izgledalo je kao da je
došla sama, a on je psovao njezine kumove što nisu bolje pazili na nju. Očajnički
je želeći upozoriti, proderao se iz petnih žila, uspjevši stvoriti prigušen zvuk
kroz prljavu gazu, a ona se okrenula u njegovom smjeru.
„Nicholas!“ vrisnula je i potrčala prema njemu.
Više je osjećao nego čuo kako DuPres dolazi iza njega.
„Dobrodošla, Kate“, rekao je mali čovjek i podigao pištolj kako bi ga
usmjerio prema Nicholasovoj glavi. „Stanite tu, zašto ne?“ predložio je, a Reid
je izišao iz sjene s lijeve strane.
Katherine je stala. „Jesi li dobro, Nicholas?“ pitala je, a glas joj je drhtao.
Kimnuo je glavom, a DuPres mu je skinuo krpu s usta. „Izlazi sada, Kate“,
naredio je Nicholas hrapavo čim je mogao progovoriti.
 „Ne mislim tako“, prekinuo je DuPres. „Još nisam završio s vama.“ Učinio
je korak naprijed da stane pored Nicholsa. „Kate, ubit ću vojvodu
Sommesbyja“, rekao je mirno.
„Ne!“ zavapila je, prišavši korak bliže.
„Kate, nemoj...“, započeo je Nicholas, ali DuPres ga je lupio bočnim
dijelom pištolja u glavu i on je klonuo u naslonjaču.
„Ipak nisam bez suosjećanja“, nastavio je DuPres. „Možemo trgovati.“
„Bilo što“, Katherine se vratila, stišćući ruke u pesnice. Nicholas je na
časak poželio da je sa sobom ponijela vazu.
„Neka Sommesby potpiše izjavu o Crestley Hallu za mene.“
„Nikad“, rekao je Nicholas gunđajući.
„Crestley...“ Kate je procijedila slabašno, a lice joj je bilo bijelo. DuPres ju
je zabljesnuo odbojnim osmijehom. „Vojvoda od Sommesbyja ili Crestley Hall.
Možete imati jedno ili drugo.“ Pritisnuo je pištolj na Nicholasovu sljepoočnicu.
„Ali ne oboje.“
„Nicholas“, šapnula je.
„Ne čini to, Kate. Ionako će me ubiti“, odgovorio je Nicholas, želeći da je
može zadržati, maknuti je s tog mjesta, od tog luđaka i njegovog tihog pratioca
prije nego što bude ozlijeđena.
„Imate moju riječ“, reče DuPres razborito. „Crestley za Varona. Samo mu
recite da potpiše.“
Pogledala je Nicholasa i svom snagom htio je da se okrene i potrči.
Umjesto toga, okrenula se prema DuPresu i klimnula glavom. „U redu.“
DuPres pokaže Reidu koji se prišao Nicholasu iza leđa i oslobodio mu
desnu ruku. Nicholas ju je stisnuo, pokušavajući vratiti dovoljno osjećaja u
prste da bi mogao udariti Francisa DuPresa. Pergament s ugovorom okrenuli
su i stavili pred njega, a on je odmahnuo glavom. „Ne.“
„Nicholas, potpiši“, Katherine ga je požurivala slabim glasom.
„Ne. To je sve što si ikada željela. Neću to potpisati“, odvratio je, udarivši
DuPresa. Reid ga je zgrabio za kosu i zabacio mu glavu unatrag.
 „Rekao si da je Crestley moj i da radim s njim što želim.“
Dugo ga je gledala. „Potpiši, molim te, tako da možemo zaključiti ovaj
neobičan posao.“
Zurio je u nju, pitajući se želi li mu istinski signalizirati da ima plan ili ga
pokušava navesti na potpisivanje. Ipak, u Crestleyu mu je vjerovala, a on će
morati učiniti isto za nju. Žurno je prihvatio pergament i olovku iz DuPresove
ispružene ruke i naškrabao svoj potpis. Čim je završio, Reid mu je povukao ruku
iza i zategnuo povez. DuPres spusti pištolj da ispita njegov potpis.
„Nije vaš najbolji uradak, ali vjerujem da će proći na sudu“, mrmljao je
namotavajući pergament.
Bilo bi, ali samo ako Nicholas ne bude tamo da posvjedoči kako je bio
prisiljen potpisati to. „Pusti Katherine“, ponavljao je uporno, želeći da ima
vremena za razmišljanje, da joj ostavi nešto drugo što bi moglo biti samo
njezino.
„I pusti Nicholasa“, rekla je Katherine i podigla pištolj ciljajući prema
DuPresovim prsima.
Na stražnjem dijelu skladišta otvorila su se vrata i Thomas Elder ušao je u
sobu. „Kate!“ povikao je.
Katherine je trepnula na zvuk, a DuPres je skočio prema njoj. Ona vrisne
i opali iz pištolja, promašivši DuPresa i zamalo Nicholasu skine glavu.
Refleksno se sagnuo kad je ponovo vrisnula i udario Francisa u nogu, mičući ga
s puta.
„Reid!“ DuPres je zaurlao, šepajući za njom, a njegov pratilac je potrčao
naprijed. „Uhvati je!“
„Ne mislim tako“, uzvratio je vikont Sheresford krenuvši prema Reidu.
Thomas ipak nije dopustio da dođe sama. No Nicholasovo olakšanje brzo
se pretvorio u užas kad je Reid zamahnuo komadom drveta na vikonta i odbacio
ga na gomilu razbijenih sanduka. Thomas se podigao na noge i zgrabio drugog
čovjeka. Katherine je bacila ispaljeni pištolj na DuPresa i izmaknula se,
pokušavajući doći do Nicholasa. Bila je prokleto previše hrabra za svoje dobro.
Umjesto da ga pokušava spasiti, trebala je krenuti prema vratima i spasiti se.
Nicholas je ponovno trznuo rukama, namrštivši se kad mu je taj pokret otvorio
rane na zglobovima. Zatvorivši oči, ponovno povuče. Čvrsto.
„Vaša Milosti?“
Nicholas se trgne i otvori oči. Althaea Hillary stajala je pred njim.
„Gospođice Hillary. Hvala Bogu. Molim vas, odvežite me.“ Kleknula je iza
njega, a on je osjetio kako joj prsti zastaju kad su dodirnuli krvave konopce
kojima su mu bila vezivana zapešća. Na njegovo iznenađenje, nije se
onesvijestila i nakon par trenutaka počela je razvezivati čvorove. Htio je viknuti
na Kate, reći joj da izađe dok može, ali nije želio da DuPres dođe i zaustavi
Althaeu prije nego što bude slobodan. Opet je posegnuo za konopcima.
„Požurite, gospođice Hillary.“
„Pokušavam“, rekla je neodlučnim glasom i opet krenula na posao.
„Gospođice Hillary?“
„Sjednite i budite mirni. Skoro sam gotova“, naredila je, čvrsto potežući
užad i natjerala ga da se namršti.
Očito cvijet nije bio tako plah kao što je mislio. Iznenađen, pokorio se.
Nakon par trenutka konopci su se olabavili i on je oslobodio ruke. Pakleno ga
je boljelo ali on se odmah sagnuo i počeo vući konopce koji su mu vezivali noge.
Posljednji čvor raspao se i naglo se podigao na noge da vidi kako je DuPres
uhvatio Katherine za kosu i povukao je uz sebe.
„Skidaj prljave ruke s nje, DuPres“, promucao je Nicholas.
„Nicholas“, promucala je Katherine, bez daha i napola histerična i lupajući
po DuPresu dok ju je luđak vukao prema vratima.
Francis je iz džepa izvadio pištolj i uperio ga u njezinu glavu, natjeravši
Nicholasa da se zaustavi. „Ostani točno tamo gdje si, Sommesby“, rekao je, a
zatim pognuo glavu i poljubio Katherine vlažnim poljupcem u usta. „Čini se da
sada posjedujem nekoliko stvari koje su nekad pripadale tebi“, mrmljao je
prema vojvodi, izvlačeći je kroz stražnja vratima i zatvorio ih nogom iza sebe.
„Pusti me!“ vrisnula je, ali DuPres joj je odgurnuo ruku i povukao je niz
uličicu.
Vrata su se opet otvorila iza njih, a Francis se naglo okrenuo bacivši je na
zid. Pucao je kad je Nicholas skočio iza hrpe trulog kupusa i zelenila. Katherine
nije znala je li ga pogodio ili ne, pa je ponovo vrisnula. DuPres je posegnuo za
njom, ali se sagnula. Izvukla je drugi pištolj iz džepa i usmjerila ga prema njemu.
„Ostavite me na miru“, pljunula je i koraknula unatrag.
Nicholas se ponovno podigao na noge iza DuPresa, koji je koraknuo
prema njoj. „Odloži to“, naredio je DuPresu.
DuPres se bacio naprijed, a ona je pažljivo naciljala i povukla obarač.
Hitac je promašio i pogodio zid pred Nicholasovim stopalima. „Kate, odloži
to!“ Nicholas je zaurlao i ponovno se spotaknuo.
DuPres ju je zgrabio i iščupao ispaljeno oružje iz njezine ruke, povukavši
je prema ulici. „Platit ćeš to, vraže“, promucao je.
„Kamo me vodite?“ zahtijevala je, pokušavajući osloboditi ruku i
pogledati preko ramena da vidi je li Nicholas još uvijek iza njih. „Nicholas!“
„Umukni. Možda razmišljaš kako si opet uništila stvari, ali ti i ja
napuštamo Englesku i idemo u kolonije. Ipak, sumnjam da ćeš preživjeti
putovanje“, rekao je DuPres zadihano.
To je imalo smisla. Samo će je toliko dugo održavati živom dok bude
siguran da se sigurno izvukao iz Engleske i izbjegao vlastima. Stigli su do ulice,
a on ju je povukao udesno. Njegova kočija čekala je iza ugla nasuprot desetak
uličnih prodavača i prolaznika, koji su se svi radoznalo okretali i promatrali ih.
„Ovaj put ću ubiti ono kopile Sommesbyja.“
„Pokušaj, onda.“
Nicholas se zgrabio DuPresa s leđa i njih su se dvojica srušili na kaldrmom
popločenu ulicu. Katherine se spotaknula i primila se rukom za jedan zid kako
ne bi pala. Dvojica muškaraca ustala su gotovo u isto vrijeme, a DuPres je
udario pištoljem Nicholsa u glavu. Vojvoda se sagnuo i zabio u prsa manjeg
muškarca.
DuPres se izvio kad je pao i uhvatio Nicholasa za gležanj, srušivši ga.
Katherine je gledala kako je Francis zgrabio vojvodu za vrat. Varon se uspio
osloboditi smrtonosnog stiska i odbaciti DuPresa. Izmaknuo se u stranu i
skočio na noge, vukući DuPresa za sobom. Dok ga je niži muškarac udarao
šakama ii šutao, urlajući psovke, Nicholas ga je zgrabio za okovratnik i glavom
mu udario u zid. DuPres je postao mlitav, ali Nicholas je to ponovio. I opet.
„Nicholas, stani!“
Vojvoda je popustio stisak i zateturao unatrag.
DuPres je kao bez kostiju kliznuo na zemlju, krv mu je tekla iz duboke
posjekotine na čelu. Nicholas se uspravio i okrenuo prema Katherine. Krvario
je iz posjekotina na obrazu i usni, a tamna krv natopila mu je desni rukav
kaputa.
„Nicholas, jesi li upucan?“ zaplakala je kad je stigla do njega. Bio je prljav,
a njegov fini kaput rastrgan i blatan.
„Metak se odbio“, rekao je bez daha. „Jesi li ti dobro?“ Kimnula je glavom,
a on ju je obuhvatio rukama, spustivši lice u njezinu raščupanu kosu. „Bojao
sam se da sam te izgubio“, promrmljao je i privukao je bliže. „Prošli smo i
previše toga.“ Na trenutak se malo nagnuo i prstima joj nagnuo bradu.
„To je prokleti vojvoda od Sommesbya“, doviknuo je netko iz gomile.
„Crni Vojvoda“, promrmljao je netko drugi. Nicholas je podigao glavu i
pogledao sve oko sebe. „Čini se da smo privukli publiku“, primijetio je.
„Nije me briga“, odgovorila je Katherine, uvlačeći prste pod njegov kaput.
„Vodi me kući, Nicholas“, prošaptala je.
„Hoću, ako obećaš da više nikada nećeš podići vatreno oružje“, mrmljao
je, smijuljeći se i privlačeći je bliže sebi.
Uzdahnula je, prestravljena i dodirnula njegovu ruku. „Ja sam ovo
učinila?“
„Sve je u redu, slatko moje. Prvi put si me promašila, kako se ispostavilo,
pa pretpostavljam da je ovo zapravo pošteno.“
„Kako misliš?“
„Bio je to DuPres.“
Spustila je pogled na nesvjesnu figuru pored njih.
„DuPres? Kako?“
Thomas i Althaea pojavili su se na ulici, a vikont je gurao Reida ispred
sebe. „Objasnit ću kasnije.“ Nicholas ju je pustio i nagnuo se pištoljem
prekapajući DuPresove džepove. Nakon nekog trenutka izvadio je papir koji je
potpisao. „Evo, ovo pripada tebi.“
Katherine ga je na trenutak pogledala, a zatim ga rastrgala, puštajući da
komadi lepršaju nad DuPresovim nesvjesnim oblikom. „Sad to može uzeti“,
rekla je.
„Laknulo mi je što si imala plan“, promrmlja Nicholas, gledajući dolje u
nju.
Odmahnula je glavom, koraknula naprijed i naslonila glavu na njegovo
rame, a on ju je opet zagrlio. „Dopustila bih mu da ima Crestley“, šapnula je, a
suze su joj se počele formirati u očima, „da te spasim.“ Uzevši u obzir
alternativu, odreći se Crestley Halla, bila je najlakša odluka koju je ikad donijela.
Odrekla bi se stotinu Crestleya za Nicholasa Varona.
Uzdahnuo je, a dah mu je bio vreo u njezinoj kosi. „Hvala ti“, uzvratio je
jednako tiho. „I nadam se da više nikad nećeš morati proći kroz to.“
Lagano se nasmiješila. „Pitam se što će sljedeće poći po zlu.“ Oči su mu
blistale i odmahnuo je glavom. „Zaista ne želim dobiti priliku da to otkrijem“,
mrmljao je. „Znaš“, nastavio je, nježno joj dodirujući obraz, „Mislim da sam se
zaljubio u tebe prvu noć kad smo plesali.“
Gledala ga je, iznenađena priznanjem i pitajući se što je sada smjerao. „Ali
bila sam grozna prema tebi.“
„Da“, složio se, „ali vrlo malo ljudi se tako ponašalo prema meni.“ Zbog
njegovog nakrivljenog osmijeha osjećala je slabost u koljenima. „I sada sam
ustanovio da ne mogu živjeti bez tebe. Volim te, Katherine.“
„I ja te volim tebe, Nicholas“, tiho se uzvratila smiješeći se.
„Hoćeš li se udati za mene?“
Nikad nije mislila da će čuti kako izgovora te riječi. „Hoću.“
Na trenutak je zatvorio oči, a zatim ih ponovo otvorio. Svjetlucale su
smaragdnim sjajem samo za nju. „Hvala Bogu.“ Sagnuo je glavu i poljubio joj
usne. Zatvorila je oči i obavila mu ruke oko ramena. Zagrlio ju je i čvrsto
privukao uz sebe.
 Nije otvarala oči dok njihova okupljena publika nije počela pljeskati i
smijati se. „Nicholas“, rekla je, gurajući ga i pocrvenjela.
„Nick, nisam siguran da je ovo pravo mjesto za to“, rekao je Thomas,
rumenog lica, a iznad oka mu je krvarila posjekotina.
„U redu je. Thomas“, odgovori vojvoda. „Moramo se vjenčati.“ Ponovno
je pogledao prema njoj. „Volim te“, šapnuo je.
„I ja volim tebe“, odmah se odvratila. „A sad me pusti.“
Odmahnuo je glavom. „Tek kad nešto učiniš za mene“, rekao je, a njegove
sive oči su igrale su.
„Što?“
Njegov se osmijeh opako raširio. „Poljubi me, Kate, a u nedjelju ćemo se
vjenčati.“
Prepoznala je aluziju na Kroćenje goropadnice i uzvratila mu osmijeh.
„Vjenčat ćemo se u subotu“, improvizirala je.
„A ja kažem u nedjelju“, uzvratio je.
„U subotu“, ispravila ga je, a onda se više nije željela prepirati, jer ju je
poljubio tako temeljito da je jedino mogla popustiti i uzvratiti mu poljubac, dok
su gledatelji bodrili vojvodu i njegovu damu. Crni vitezovi bili su definitivno
zanimljiviji od bijelih vitezova, mislila je rastrojeno. A Crni Vojvoda bio je
najbolji od svih.