Rusija (rus. ćir. Россия, lat.

 Rossija), službeno Ruska
Federacija (rus. ćir. Российская
Федерация, lat. Rossijskaja Federacija) država je na
istoku Europe i sjeveru Azije. Površinom je najveća
država na svijetu (oko 11,5% zemaljskog kopna), ali je
većina državnog teritorija slabo naseljena pa po broju
stanovnika zauzima tek deveto mjesto
(poslije Kine, Indije, SAD-a, Indonezije, Brazila, Pakistan
a, Bangladeša i Nigerije). Glavni grad Moskva nalazi se
u europskom dijelu države.
Za vrijeme sovjetskog režima (1917.–1991.) nosila je
naziv Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička
Republika (RSFSR). U sastavu Sovjetskog Saveza, bila
je najveća republika po površini i stanovništvu i ujedno
se smatra njezinom nasljednicom. RSFSR je bila
teritorijalno i privredno najmoćnija republika
bivše velesile. Danas je vodeća članica Zajednice
neovisnih država, OUZS i ŠOS.
Rusija danas igra važnu ulogu na svjetskoj sceni, članica
je skupine osam industrijski najrazvijenijih i gospodarski
najmoćnijih zemalja svijeta – G8, stalna članica Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda i članica je grupe BRICS.
Ime Rusija (rus. Rossiя) potiče od starog naroda Rusa,
grupe Varjaga, koji su osnovali Kijevsku
Rus' (rus. Kievskaя Rusь). Staro latinsko ime Kijevske
Rusije bilo je Rutenija, a danas se to ime uglavnom
odnosi na zapadne i južne krajeve Kijevske Rusije koji
su bili najbliži katoličkoj Europi.
Moderni oblik imena države dolazi od grčkog imena za
Kijevsku Rusiju (grč. Ρωσσία).
Rusija se obično dijeli na zapadni europski (oko 3,5 mil.
km²) i istočni azijski dio – Sibir (13,5 mil. km²). Prirodnu
granicu ovih dvaju dijelova čini gorje Ural koje se prostire
u smjeru sjever – jug u duljini od oko 2000 km
od Sjevernog ledenog mora do granice s Kazahstanom.
Većina stanovnika Ruske Federacije je naseljena u
zapadnom europskom dijelu države, posebno u većim
ruskim gradovima.
Europska Rusija[uredi VE | uredi]
Najveći dio europskog dijela Rusije
zauzima Istočnoeuropska ravnica, s nizinskim reljefom
koji samo ponegdje prelazi u uzvisine (Valdajska i
Srednjeruska na zapadu, Privolžje uz srednji tok Volge)
čiji vrhovi ne prelaze 200-400 m. Kroz ovu nizinu
protječe Volga (3688 km), gospodarski i kulturalno
najvažnija ruska rijeka. Prevladava
kontinentalna klima koja na krajnjem sjeveru prelazi u
polarnu, a u uskom pojasu crnomorskog priobalja u
mediteransku. Od sjevera prema jugu redaju se
pojasevi crnogorične šume, miješane šume, prijelazne
šumsko-stepske zone, te stepa pokrivena
plodnom crnicom (černozemom). Uz obale Kaspijskog
jezera zbog jakog isparavanja prisutna je i polupustinja.
Na krajnjem jugu europske Rusije granicu
s Gruzijom i Azerbajdžanom čini gorje Kavkaz s
najvišom točkom Rusije i cjelokupnog Europskog
kontinenta, Elbrusom (5633 mn/m).
Sibir[uredi VE | uredi]
Na zapadu Sibira prostire se golema Zapadnosibirska
ravnica kroz koju protječe najduža ruska
rijeka Ob' (s Irtišem 5568 km, 5. na svijetu). Između
rijeke Jenisej na zapadu Lene na istoku nalazi
se Srednjosibirska visoravan s vrhovima do 1700
m. Srednjejakutska ravnica kroz koju protječe Lena dijeli
ovu visoravan od planinskih lanaca istočnog Sibira.
Na jugu i istoku Sibira do obala Tihog
oceana prevladava planinski reljef s lancima čiji su
vrhovi uglavnom iznad 2000 m
(Beluha u Altajskom lancu – 4506 m, Ključevska
Sopka na Kamčatki – 4750 m). Ovdje se nalazi i najveće
i najdublje rusko jezero – Bajkalsko (31.500 km², dubina
1637 m, najdublje na svijetu).
Klima većeg dijela Sibira je vrlo oštra kontinentalna koja
na sjeveru prelazi u polarnu, a na većim nadmorskim
visinima u planinsku. Prevladavaju guste crnogorične
šume – tajge, sa zonama oskudne vegetacije
– tundrama – i zonama trajnog leda na krajnjem sjeveru.
Ruski daleki istok ima oceansku klimu.