Pripreme 3razred

UČITELJ/ICA Razred Datum
PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

LIKOVNE KULTURE 3.
OBRAZOVNI ZADATCI NAČINI RADA
a) Stjecanje znanja: uočiti, prepoznati i izraziti ornament (narodni ukras); usvojiti rad
temperama 1. prema promatranju
2. nakon promatranja
b) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati ornamente u 3. prema sjećanju
svojoj okolici (na odjeći, namještaju, arhitekturi…) i na djelima narodne umjetnosti, kao i 4. prema zamišljanju
ritam u prirodi i književnosti; razvijati maštu, vježbati sposobnost izražavanja temperama 5. prema izmišljanju
ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti.

OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: TOČKA I CRTA
4. grupni
2. Nastavna tema: Ornament, narodni ukras, simetrija
3. Likovno područje: crtanje i slikanje NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): ritam, niz, smjer, preplet, ornament
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: narodni ukras, detalj nošnje promatranje
b) nevizualni: 2. demonstracija
c) likovni i kompozicijski elementi kao motiv i poticaj: 3. razgovor
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: tempere (crvena i bijela) 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Hosoda Eishi: Kurtizana Nagakawa s dvije službenice, 1796., 10. razlaganje
mapa reprodukcija Učimo gledati 1
PLAN PLOČE NASTAVNA

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
2. izravno umjetničko
djelo
3. prirodni oblici
4. načinjeni oblici
5. dijapozitivi
6. Fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Hrvatski jezik: ritam u

književnosti
Priroda i društvo: ritam
u prirodi
ARTIKULACIJA NASTAVNOG SATA
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima pakpapire (smeđe ili sive), tempere s kistovima i vodu.
Podsjećamo na način rada temperama: tempere su pokrivna boja koja je gušća od vodenih boja i gvaša, pa je moguće
slikati plohom preko plohe kad se donja osuši. Za miješanje boja koristimo se paletama. Kistovi za tempere tvrđi su od
kistova za vodene boje.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 6. stranici. Gledamo s učenicima niz fotografija koje prikazuju udaranje po bubnju, uvijek
istom rukom. Zapravo, gledamo uvijek istu fotografiju koja se ponavlja. Nastavnik ponavlja ovaj pokret pred učenicima
udarajući jednolično o klupu. Što čujemo? Čujemo jednolične udarce. Ponavljanje udaraca čini ritam. Ispisujemo RITAM na
ploču. Zatim istim tempom i ritmom zamahujemo, ali ne dotičemo klupu rukom. Što sada čujemo? Ništa. Ali i dalje vidimo
jednolično ponavljanje zamaha rukom. Prema tome, ritam se može i vidjeti, a ne samo čuti. Ritam nastaje ponavljanjem,
stvaranjem niza; stoga i fotografija koja se ponavlja prikazujući udarac o bubanj stvara vizualni (vidljivi) ritam.
Poigrajmo se: pozovimo nekoliko učenika (recimo tri) pred ploču. Neka smisle dva pokreta koja će naizmjenično
ponavljati dok mi budemo udarali naizmjenično rukom o stol pa nogom o pod. Stvara se alternacijski ritam (a-b-a-b-a-b…)
udaraca koji se čuje, a učenici ga pokretom pretvaraju u ples. Ples svakog učenika je drukčiji (jer ima druga dva pokreta), ali
im je struktura ista (alternacija a-b-a-b). Ovo se naziva korelacijom; isti odnos ponovljen je u drugom području.
Načinimo korelaciju s hrvatskim jezikom, s književnošću. Pročitajmo pjesmu S. Jakševca na 7. stranici. Ona govori o
kapanju i padanju kiše, što podsjeća na zvučni ritam. No, za ovu je pjesmu najvažnije ono što se ne može pročitati – to su
uskličnici. Jedan uskličnik dočarava prvu kap, četiri uskličnika sljedećih nekoliko, pa još pet, i napokon dvadeset i jedan
uskličnik dočarava pljusak, male kiše slap. Ako uskličnike želimo čuti, moramo stvoriti zvučnu korelaciju, recimo, pljeskom
rukama. Gdje još oko sebe i u sebi možemo opaziti ritam? Ritam stvaraju naši koraci, naši udisaji i izdisaji, izmjena godišnjih
doba, izmjena dana i noći, nizovi stabala u drvoredu, stupovi, prozori na zgradama… A u razredu?
Na fotografijama afričke košare i navlake za jastuk na 8. stranici s lakoćom opažamo ritam. Kad pogledamo fotografiju
narodne nošnje iz Hrvatske, također uočavamo ritam. Ritam upotrijebljen u ukrasne svrhe naziva se ornamentom. Ako smo
u mogućnosti, puštamo učenicima neku hrvatsku narodnu glazbu; i ona ima naglašen ritam, kao narodni plesovi. Zašto sve
narodne umjetnosti imaju naglašene ritmove? Pogledajmo fotografiju oranja na 8. stranici; i na oranicama opažamo nizove i
ritam. Čovjek je od pradavnih vremena shvatio da može preživjeti samo ako prati prirodne ritmove, ritam godišnjih doba (da
se usjevi ne smrznu), ritam poplavljivanja rijeka i drugo. Poznavanje i poštovanje ritmova bilo je nužno za preživljenje.
Slikat ćemo detalj narodne nošnje koji vidimo na 8. stranici (idealno bi bilo imati nošnju u razredu). Ornament ćemo
nacrtati crvenim crtama, a zatim ćemo bijelom temperom ispuniti unutrašnjost i okolicu ornamenta. Treba ispuniti cijeli papir.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo crvenom i bijelom temperom ritmom naslikati ornament s hrvatske narodne nošnje.
Tko će ponoviti zadatak?
4. REALIZACIJA (RAD)
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima ornamenata koje slikaju. Učenici mogu zamisliti i svoj ornament.
5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA
Na kraju sata stavljamo reprodukciju, i na ploču izlažemo učeničke radove. S učenicima razgovaramo o tome što je bio
današnji zadatak, što je ritam, imaju li svi radovi ritmične ornamente, po čemu se razlikuju. Usporedimo dva rada i opišimo
njihove razlike u oblicima, količini elemenata, rasporedu, upotrebi tempera (rijetke, guste, oštre granice linija i ploha ili
razvedene itd.). Jesu li neki radovi riješeni originalnije od drugih? Opišimo jedan rad bez pokazivanja; možemo li ih
prepoznati (a ne pogađati!) prema opisu? Ako opis nije dovoljan, opisivanje se nastavlja.
Obratimo pažnju na umjetničko djelo H. Eishi »Kurtizana Nagakawa«. Pažljivo pogledajmo odjeću ovih likova; i ona je
ukrašena ornamentima. Opišimo od čega su ti ornamenti načinjeni: neki su samo linije, neki cvjetovi, neki lišće…
Ako imamo vremena, provedimo igru opisanu na 9. stranici: »Ozvuči sliku«.


LIKOVNE KULTURE 3.
c) Stjecanje znanja: prepoznati i izražavati kadar kao isječak cjeline i kadrove u nizu u stripu,
filmu i animiranom filmu; usvojiti rad laviranim tušem 1. prema promatranju
d) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati kadrove u stripu, 3. prema sjećanju
filmu i animiranom filmu, razvijanje mašte, vježbati sposobnost izražavanja laviranim tušem 4. prema zamišljanju
5. prema izmišljanju
ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti
OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: TOČKA I CRTA
4. grupni
2. Nastavna tema: Kadar, odnos slike i teksta
3. Likovno područje: crtanje NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): kadar, strip, odnos teksta i slike
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: strip »Zabranjeno pušenje« promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: lavirani tuš, kist i pero 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Krešimir Zimonić: Zlatka – Uspavana ljepotica, 1995., 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Hrvatski jezik: strip

1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, učenicima dijelimo papire (okrećemo glatku stranu), kist, pero i čašice s dva
prsta vode. U vodu učenici stavljaju malo tuša kako bi dobili lavirani tuš. Demonstriramo rad laviranim tušem: crnim tušem i
perom načinimo oblik, kistom ga ispunjavamo laviranim tušem, a zatim u mokrom lavir-tušu ponovno perom povlačimo linije
crnim tušem koji se sada razlijeva i stvara zanimljive efekte.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 10. stranici. Promatramo i opisujemo tri predočena stripa: prvi je nacrtan crnim linijama i
crnim plohama, drugi sadržava više sivih tonova i ploha, a manje linija, a treći je obojen s mnoštvom slikarskih tekstura.
Kakav je odnos teksta i slika u tim stripovima? U prvom stripu nema teksta, u drugom je tekst smješten ispod okvira crteža,
a u trećem je tekst ocrtan »oblačićem«, a dodani su i šumovi – buka automobila. Moguća je korelacija s engleskim jezikom.
Izrežimo u papiru pravokutan otvor i dajmo ga jednom učeniku kako bi pomoću njega mogao izdvajati detalje iz svoje
okolice (fotografija na 12. stranici). Ako želimo, ovakav okvir možemo načiniti svim učenicima. Izdvojeni isječak iz cjeline
zove se kadar. Takvim papirom možemo nekom učeniku uokviriti samo dio ruke, noge, glave itd. Ovako postupamo i
fotoaparatom kad nekog fotografiramo; možemo mu snimiti samo glavu, pola tijela ili cijelo (često se pri fotografiranju
pogrješno stavlja u središte formata, zbog čega se snimaju uglavnom stropovi). Primjer kadriranja ilustriran je s dva
čudovišta koje snima kamera: iako oba lika nasmiješena poziraju, crveni okvir pokazuje da kamera snima samo glavu
plavog čudovišta. Ovo vrijedi i u igranim filmovima: kadrovi iz filmova na 12. stranici pokazuju jedan krupni plan – samo
glavu, i jedan srednji plan – čitavo tijelo. Takvi načini kadriranja uspoređeni su s kadrovima iz stripova – i ovdje vidimo samo
glavu, a u sljedećem kadru cijela tijela. Kakvi su kadrovi u stripovima na 10. i 11. stranici? U gornjem su tri jednaka kadra, a
ispod njih jedan trostruko dulji, u donjem je svih šest kadrova jednako široko, a na desnom se stripu kadrovi preklapaju i
svaki je drukčije veličine. T&akvi će biti i naši stripovi.
Animirani filmovi nastaju postupnim pomicanjem likova, sličicu po sličicu. Animirani je film moguće napraviti pomicanjem
lutaka od različitih materijala, papirnatih likova, pijeska, staklenih perla i drugih materijala. Posebna vrsta animiranog filma
jest crtani film koji nastaje crtanjem i slikanje i tu vrijede sva likovna pravila koja smo već upoznali. Na kadrovima iz crtanih
filmova na 13. stranici vidimo ritam i tonove boja, ritam likova i prolaženje likova iz jednog kadra u drugi. Likovni su odnosi
istaknuti i na kadrovima iz stripova na 14. stranici; u stripu se možemo koristiti linijama, plohama, tonovima, bojama, ritmom,
kontrastima i drugim likovnim pojmovima. Tekst se pojavljuje i na srednjovjekovnoj slici na 15. stranici u obliku trake koja
izlazi Mariji iz usta.
Danas ćemo načiniti strip od pet kadrova, kako bismo spriječili shematsku podjelu papira na četiri jednake četvrtine. Naši
će kadrovi biti nejednake veličine, razmaknuti jedan od drugog nekoliko milimetara, a mogu se i preklapati. Motiv će biti
»Zabranjeno pušenje« – što se neobično, opasno ili smiješno može dogoditi pušačima (žuti prsti i zubi, smrad iz usta,
zapaljenje nečeg opuškom itd.)? Prevencija od pušenja ne treba učenicima govoriti da je pušenje opasno (nikog nije briga),
nego pušače treba ismijati kako ne bi bili »cool«. Najprije treba napisati tekst, a tek onda ga uokviriti oblačićem. Bar u
jednom kadru lik treba biti prikazan u krupnom planu – samo glava. Likovi se najprije crtaju perom, a onda sjenčaju kistom.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo laviranim tušem, perom i kistom nacrtati strip od pet kadrova o temi »Zabranjeno pušenje”.
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o broju i obliku kadrova, o planovima, o čitljivosti teksta, o originalnosti priče.
Na kraju sata stavljamo reprodukciju, a na ploči izlažemo učeničke radove. Ponavljamo: što je kadar? Kakav može biti
odnos slike i teksta u stripu? Analizirajmo na našim stripovima likovni dio i tekstualni dio (priču). Koji strip ima najzanimljivije
kadrove? Koji ima najviše sivih tonova? Koji je iskoristio razlijevanje u laviranom tušu? Koji ima najčudniju, najneobičniju
priču? Ima li istih, stereotipnih priča (npr. o policajcima koji uhićuju pušače ili o pušačima koji umiru od cigarete)? Takve
stripove slabije vrjednujemo i naglašavamo potrebu za originalnošću. Opišimo razlike između dvaju stripova prema likovnim
i literarnim osobinama.
Obratimo pažnju na strip K. Zimonića: »Zlatka«. Primjenjene su dvije likovne tehnike; dio koji prikazuje san nacrtan je
olovkom akromatskim tonovima, ostatak je kromatski načinjen akvarelom koji se ponegdje razlijeva (obratiti pažnju na
naslov). Kadrovi su nejednakih veličina. Tekst je u različitim oblačićima jer ga katkad govore likovi, a kadšto narator.

LIKOVNE KULTURE 3.
e) Stjecanje znanja: uočiti, prepoznati i izražavati kontraste boja i neboja (šarenih i nešarenih
boja); usvojiti rad kartonskim tiskom, razumjeti pojam grafije i otiskivanja 1. prema promatranju
f) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati šarene i 3. prema sjećanju
nešarene boje u svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijanje mašte, vježbati sposobnost 4. prema zamišljanju
izražavanja kartonskim tiskom 5. prema izmišljanju

OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: BOJA
4. grupni
2. Nastavna tema: Kontrast kromatsko – akromatsko
3. Likovno područje: grafika NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): kontrast kromatskih i akromatskih boja, šarene i
nešarene boje 1. analitičko
promatranje
5. Motiv: a) vizualni: leptir 2. demonstracija
b) nevizualni: 3. razgovor
c) likovni i kompozicijski elementi kao motiv i poticaj: 4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. rad s tekstom
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: kartonski tisak
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Joan Gris: Zdjela s voćem, staklo i limun (mrtva priroda s 10. razlaganje
novinama), 1916., mapa UG 2

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Priroda i društvo: boje

u prirodi i društvu, duga
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima karton, škare, ljepilo, papir i valjak ili žlicu. Demonstriramo
način otiskivanja karton-tiskom: izrežimo neki oblik iz kartona (nikako ne leptira!) i zalijepimo ga na drugi karton koji treba biti
dvostruko manji od papira na koji se otiskuje. U temperu na paleti dodajemo nekoliko kapi glicerina kako se boja ne bi
osušila, pa kistom obojimo nalijepljeni lik. Preko matrice stavljamo glatku stranu papira i pritišćemo ga valjkom ili žlicom. Kad
podignemo papir na njemu je otisak obratan od matrice. Za sljedeći otisak moramo ponovno obojiti matricu i staviti novi
papir. Oblike na matricu ne lijepimo jedan na drugi jer se otiskuje samo najviši. Ako želimo tamnu liniju moramo je izrezati iz
kartona i nalijepiti na matricu. Ako želimo bijelu liniju ostavljamo mali razmak između dviju nalijepljenih ploha. Gotove otiske
potpisujemo običnom olovkom ispod otiska (a ne na dno papira): najprije pišemo redni broj otiska/ukupna edicija (npr. 2/3
znači da je to drugi otisak od ukupno triju otisnutih), zatim ime grafike, pa svoj potpis i godinu nastanka otiska. Sve to može
se vidjeti na 16. stranici udžbenika.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 17. stranici. Ponovimo da kontrast znači suprotnost, naglašenu različitost. Vidimo dvije slike
u boji, jednu ispod druge. Pokraj njih su iste te dvije slike. Što je različito? Oduzeta im je boja. Iako ih nazivamo crno-
bijelima, one zapravo sadržavaju mnogo tonova sive. Lijeve slike zovemo šarene ili kromatske, a desne dvije nešarene ili
akromatske slike (croma – boja, a – ne). Šarenima nazivamo one boje koje su u dugi, a nešarenima one koje nisu – crna,
bijela i siva.
A-croma znači ne-boja; šarene još nazivamo i bojama, a nešarene nazivamo nebojama. Šarene i nešarene boje su u
kontrastu.
Poručimo i opišimo sliku na 19. stranici. U crno-bijelo-sivom interijeru (unutarnjem prostoru) nalaze se crveni i narančasti
likovi koji čine kontrast šareno-nešareno prema svojoj okolici. Ti su likovi tonski zatamnjeni, osjenčani, pa možemo pratiti
kako od ovih dviju toplih boja zatamnjivanjem nastaje smeđi ton. Smeđa, dakle, nije boja (nema je u dugi), nego tamni ton.
Proučimo fotografije leptira na 18. stranici. Pažljivo pogledajmo oblike njihovih krila: općenito, razlikujemo dvije vrste
oblika, one kojima su krila zaobljena i one koji imaju viseće nastavke koji se nazivaju »lastavičjim repovima«. Nadalje,
nekima su gornja i donja krila iste veličine, dok su drugima donja krila manja od gornjih (pronađimo ih na fotografijama).
Nadalje, nekima su gornja i donja krila jednakog oblika, drugima se oblik razlikuje. Svima lijeva strana zrcalno odgovara
desnoj, i u oblicima, i u bojama. Važno je naglasiti kako uopće ne postoje leptiri stereotipnih oblika poput dvaju nasuprotnih
slova »B« kako se uglavnom shematski prikazuje. Pažljivo im pogledajmo i šare i boje, linije, točke, krugove, mrlje itd.
Smočimo dlan spužvom i ostavimo mokar otisak na ploči. Učinimo to još nekoliko puta i objasnimo da radimo otiske.
Otiskivanje likovnih djela naziva se grafikom. Napišimo ove pojmove na ploču, nacrtajmo kako načiniti signaturu.
Danas ćemo raditi leptira. Odaberite jednog leptira iz udžbenika i izrežite oblik njegovih krila i donekle oblik šara
(bušenjem i razdvajanjem kartona koji lijepimo na podlogu). Kad je matrica (ili klišej) zalijepljena, gornja ćemo dva krila
obojiti jednom šarenom bojom, a donja dva crnom ili sivom. Pripremimo dovoljno boje za najmanje dva otiska koja ćemo
otisnuti na satu.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo kartonskim tiskom otisnuti leptira, tako da mu gornji par krila bude u jednoj šarenoj, a donji par krila u
nešarenoj boji. Tko će ponoviti zadatak?
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima leptira, pomažemo smisliti rješenja za šare na matrici, dodajemo
glicerin, ako je potrebno, u boju, pazimo da krila budu simetrična, gornja dva kromatska, a donja dva akromatska.
Na kraju sata stavljamo reprodukciju, pazimo na točnost signatura, na ploču stavljamo učeničke radove. Ponavljamo: što
je to grafika? Što je to matrica ili klišej? Što je kontrast šareno-nešareno, kakve su to boje? Analizirajmo dobivene radove:
imaju li svi zadani kontrast? Kakav je oblik krila, jesmo li izbjegli shematski prikaz? Može li se za svakog leptira prepoznati
prema kojemu u knjizi je rađen? Usporedimo dva rada i opišimo njihove razlike. Jesu li neki radovi riješeni originalnije od
drugih? Je li netko na matrici uspio načiniti posebno bogate šare? Tko ima najčišće otiske? Jesu li točno potpisani?
Obratimo pažnju na umjetničko djelo J. Grisa: »Mrtva priroda«. Na nešarenoj podlozi nalazi se žuti limun na crvenoj plohi,
čime je postignut kontrast šarenih i nešarenih boja. Slika je plošna, kao da je izrezana iz kolažnog papira, iako ima i sjena.

LIKOVNE KULTURE 3.
OBRAZOVNI ZADATCI: NAČINI RADA
g) Stjecanje znanja: uočiti, prepoznati i izražavati komplementarne odnose i kontraste boja;
usvojiti rad monotipijom 1. prema promatranju
h) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati komplementarne 3. prema sjećanju
kontraste boja u svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijati maštu, vježbati sposobnost 4. prema zamišljanju
izražavanja monotipija 5. prema izmišljanju

OBLICI RADA:
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: BOJA
4. grupni
2. Nastavna tema: Komplementarni kontrast
3. Likovno područje: grafika NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): komplementarni kontrast
1. Analitičko
5. Motiv: a) vizualni: tepih od lišća promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: monotipija 6. rad s tekstom
7. Kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Marino Tartaglia: Autoportret, 1917., mapa UG 3 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Priroda i društvo:
komplementarni
kontrasti boja u prirodi
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima tempere, stavljamo im glicerin u palete, dajemo im pločice od
keramike (uobičajene za kupaonice, npr.), od drveta ili plastike; u nedostatku drugog, poslužit će i prozirnica (grafofolija) za
grafoskop. Pločica ili prozirnica moraju biti dvostruko manje od papira na kojem ćemo ih otiskivati. Demonstriramo izradbu
monotipije: »mono« znači jedan, pa ćemo s jedne oslikane pločice dobiti samo jedan otisak. Tempere se, umjesto s vodom,
miješaju s glicerinom (koji je mastan, a kupuje se u svim ljekarnama) kako se ne bi osušile. Svejedno, slikati treba brzo, oko
15 minuta za jedan otisak. Na oslikanu pločicu stavljamo glatku stranu papira i pritiskujemo ga valjkom ili žlicom. Ako je u
boji previše glicerina, ona će se razliti, a ako se boja osuši, boja se ne će otisnuti. Gotov se otisak potpisuje običnom
olovkom; ispod otiska u lijevi kut upisujemo tehniku (»monotipija«), u sredinu naziv grafike, u desni kut ime i prezime autora,
te godinu nastanka. Sve ovo prikazano je fotografijama na 20. stranici.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 21. stranici. Promatraju zelenu točku na gornjem dijelu stranice dvadesetak sekundi sa što
manje treptanja, nakon čega pogled skrenu na prazan dio stranice. Pitamo ih što su vidjeli? Na trenutak im treba bljesnuti
crvenkasti krug. Kad bismo gledali u crveni krug, bljesnuo bi nam zelenkasti krug. Oko samo proizvodi suprotnu boju.
Pogledajmo sad spektar; već smo naučili kako su boje u dugi uvijek istog rasporeda, između dviju osnovnih nalazi se
jedna izvedena boja. Uvijek počinje crvenom, a završava ljubičastom bojom. Zakrivimo traku s bojama spektra kako bismo
dobili prsten boja. Uočimo položaj zelene i crvene boje – one se nalaze na suprotnim stranama spektralnog prstena.
Pogledajmo koje su ostale boje na suprotnim stranama spektra: plava je suprotna narančastoj, a žuta ljubičastoj. Upravo te
parove boja oko bi stvorilo kad bi krug u koji gledamo bez treptanja bio obojen nekom drugom bojom. Te parove boja
nazivamo komplementarnim parovima (ispisujemo ih na ploču i lijepimo parove od kolažnog papira).
Proučimo i opišimo slike na 23. stranici. Gornja slika koja prikazuje kavanu s biljarskim stolom ima naglašen kontrast
crvene i zelene boje. Na donjem je autoportretu rezom pokazano kako je slikar upario komplementarne boje: iza plave
šubare naslikao je narančastu pozadinu, a iza zelenog kaputa pozadinu je obojio crveno. Tako je pozadina vodoravno
podijeljena na dva pojasa (narančasti i crveni), a podjela je u visini očiju.
Na 22. stranici pročitat ćemo pjesmu P. Kanižaja zbog humora; pjesma nije povezana s komplementarnim kontrastom.
Učenicima smo dan prije (u jesenskim danima) rekli da u školu donesu nekoliko požutjelih listova. Na ploču stavljamo velik
list papira na koji učenici lijepe donesene listove jedan preko drugog. Nastao je tepih od lišća. Po jedan suhi list je i na
svakoj klupi kako bi ga učenici mogli proučavati vizualno i taktilno.
Dva su načina da se jesenje lišće naslika komplementarnim bojama: jedan je da se upotrijebe svi parovi, a drugi je da se
upotrijebi samo jedan komplementarni par; nastavnik odlučuje što će odabrati. U oba slučaja listovi se slikaju tako da se
preklapaju, treba paziti na oblik i iskrzanost listova, a na njima se komplementarnom bojom slikaju žilice (tako će crveni list
imati zelene žilice). Poželjno je listovima oslikati cijelu površinu matrice. Slikati treba brzo da se boja ne osuši.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo u tehnici monotipije otisnuti tepih od lišća oslikan komplementarnim kontrastom boja
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o različitim oblicima listova, o parovima boja i o ispunjenosti matrice.
Na kraju sata stavljamo reprodukciju i učeničke radove na ploču. Što je bio današnji zadatak? Jesu li ga svi ispunili? Koji
su komplementarni parovi boja? Analizirajmo učeničke radove: tko ima najraznovrsnije oblike lišća? Komu su boje najbolje
otisnute (najbolja gustoća boje)? Usporedimo i opišimo razlike između dvaju radova. Opišimo neki rad bez pokazivanja;
možemo li ga prepoznati po opisu? Ako ne možemo, opisivanje se nastavlja.
Obratimo pažnju na umjetničko djelo M. Tartaglie »Autoportret«. Gdje na toj slici vidimo komplementarne boje?

LIKOVNE KULTURE 3.
i) Stjecanje znanja: vizualno opaziti i izraziti plohu; uočavati, razlikovati i izražavati se
kolorističkim slikanjem; usvojiti rad pastelom 1. prema promatranju
j) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati plohe i 3. prema sjećanju
kolorističko slikanje na umjetničkim djelima, razvijanje mašte, vježbati sposobnost 4. prema zamišljanju
izražavanja pastelom 5. prema izmišljanju

OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: BOJA
4. grupni
2. Nastavna tema: Modelacija i modulacija
3. Likovno područje: slikanje NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): modulacija, kolorističko slikanje, ploha
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: portret promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: pastel, fiksativ 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Marino Tartaglia: Autoportret, 1917., mapa UG 3 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, učenici sjedaju jedni nasuprot drugima tako da su im prozori bočno. Dijelimo
učenicima smeđi ili sivi pakpapir i pastele. Pripremili smo i jedan učvršćivač (fiksativ) ili lak za kosu. Demonstriramo rad
pastelima: u školi najčešće upotrebljavamo uljane pastele, kojima jak pritisak o podlogu daje jarku, intenzivnu boju. Pastele
se miješaju nanošenjem jednoga sloja na drugi, a slojevi se mogu i grebati (recimo noktom). Gotovu sliku treba poprskati
učvršćivačem ili lakom za kosu kako se boja ne bi skidala s podloge. Sve to pokazano je na 24. stranici udžbenika.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 25. stranici. Promatram dvije slike, obje predočuju po dva lica. U čemu je razlika? U
načinima bojenja, desna slika izgleda šarenije. Na shemi ispod slika vidimo koje su metode primjenjene: na lijevoj su slici
sjene naslikane zatamnjenjem boje, dodavanjem crne, stvaranjem tamnih tonova, zbog čega takav način nazivamo tonskim
slikanjem. Na desnoj slici nema tonova; sve su boje čiste, jarke, jednako intenzivne, svjetlost je dočarana toplim bojama, a
sjena hladnim bojama. Budući da nema tonova, ovo nije tonsko, već kolorističko slikanje. Privid zaobljavanja oblika
tonovima naziva se modelacijom, a slikanje privida prostora toplim i hladnim bojama naziva se modulacijom. To je na dnu
stranice prikazano skalom tonova i skalom čistih boja.
Proučimo i opišimo sliku na 27. stranici; možemo li odrediti odakle dolazi svjetlost prema smještaju toplih i hladnih boja?
Proučimo i dvije slike na 26; stranici, obje su naslikane koloristički, modulacijom. Uočimo kako je obojena pozadina.
Učenici sjede jedni nasuprot drugima te promatraju i opisuju lica. Uočavamo kako je jedna polovica lica gotovo istovjetna
drugoj, kako imamo čelo, pa obrve, nos usta i bradu. Učenici (pa i odrasli) često crtaju oči na vrhu glave, što treba izbjeći.
Visina uha odgovara visini obrva, a dno uha odgovara dnu nosa. Iznad čela je još i kosa. Vrat se često prikazuje pretanak;
treba dobro promotriti njegovu širinu. Na slici će se vidjeti i gornji dio ramena i prsa, što se naziva poprsjem. Papir će biti
postavljen okomito, a vrh glave samo nekoliko prstiju od vrha papira (glava treba biti prikazana velika).
Sada sve to nacrtajmo na našim papirima bijelom pastelom.
Kad je većina učenika nacrtala oblik glave i lica, odlažu bijelu pastelu i uzimaju tople i hladne boje. Najbolje je da sve
ostale pastele spreme ispod klupe, jer će doći u iskušenje bijelom oslikati bjeloočnice, smeđom kosu i sl., a to onda više ne
bi bila modulacija. Sada gasimo rasvjetu u razredu, ako je bila upaljena, te ostajemo osvijetljeni samo svjetlošću koja dopire
kroz prozor. Jedna strana lica je osvijetljena, a druga je u sjeni. Granica nije oštra, a pogotovo nije pravocrtna, ravna crta
posred lica, već krivuda po čelu i oko nosa i usta, a nos baca sjenu. Cijeli osjenčani dio obojit će se hladnim bojama (plava,
zelena, ljubičasta) i njihovim mješavinama. To vrijedi i za kosu, obrve i oči, a pozadinu je preporučljivo obojiti samo jednom
bojom. Na kraju sata otvaramo sve prozore i lakiramo slike lakom za kosu.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo pastelom slikati portret kolorističkim slikanjem, tj. modulacijom.

Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima glave i proporcijama lica, te o odabiru boja za svjetlost i sjenu.
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju i učeničke radove. S učenicima ponavljamo što su to modulacija i
kolorističko slikanje. Jesu li svi naslikali portrete kolorističkim načinom slikanja? Po čemu se slike razlikuju? Usporedimo
dvije slike i opišimo njihove razlike. Jesu li neki radovi riješeni originalnije od drugih? Tko je točnije prikazao odnose veličina
na licu, tko je zanimljivo miješao boje (da nisu jednolične, »sirove«), tko nije boje razdvojio samo ravnom okomitom crtom?
Opišimo neku sliku bez pokazivanja; možemo li je prepoznati po opisu?
Obratimo pažnju na umjetničko djelo M. Tartaglie »Autoportret«. Ponovimo izvor svjetla i način upotrebe toplih i hladnih
boja.

LIKOVNE KULTURE 3.
k) Stjecanje znanja: vizualno opaziti i izraziti plohu; uočavati, razlikovati i izražavati se tonskim
slikanjem; usvojiti rad slikarskim ugljenom i bijelom kredom 1. prema promatranju
l) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati nešarene tonove 3. prema sjećanju
i tonsko slikanje na umjetničkim djelima, razvijanje mašte, vježbati sposobnost izražavanja 4. prema zamišljanju
slikarskim ugljenom i kredom. 5. prema izmišljanju

OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: BOJA
4. grupni
2. Nastavna tema: Modelacija i modulacija

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): modelacija, tonsko slikanje, nešareni tonovi
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: Cipela i krpa promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: slikarski ugljen i bijela kreda 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Michelangelo Buonarroti Majka i dijete, 1525., mapa UG 2 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima smeđi ili sivi pakpapir, slikarski ugljen i bijelu kredu. Učenici
dobivaju malen komad ugljena, oko 3 cm, i sličnu količinu krede. Demonstriramo rad ugljenom: ne držimo ga kao olovku,
nego polegnutog; na taj način slikamo plohe, a ne samo crte. Jačim pritiskom ugljen ostavlja tamniji trag, a slabijim pritiskom
svjetliji. Trag je ugljena prašnjav, pa nije potrebno truditi se postići oštre granice ploha. Sve to vrijedi i za kredu, kojom se
može slikati preko ploha načinjenih ugljenom (čime se ton načinjen ugljenom posvjetljuje) ili se ugljenom zatamnjuju plohe
načinjene kredom. Slika načinjena ugljenom i kredom mora se poprskati lakom za kosu kako bi se očuvala.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 25. stranici. Podsjećamo se: ton je količina svjetlosti u boji. Promatramo kromatske, šarene
tonove (narančaste) i akromatske, nešarene tonove (sive). Prijelazi su načinjeni postupno, između promjene tonova vide se
granice, što se naziva tonskom gradacijom. Ispod su ilustrirana još dva tonska prijelaza, također narančaste i sive, ali tim se
prijelazima ne vide granice, nego se tonovi od najsvjetlijeg do crnog prelijevaju. Takav se prijelaz naziva tonskom
modelacijom. Dakle: gradaciji opažamo stupnjeve, granice, a modelacija djeluje zaobljeno, mekanih prijelaza. Uočimo i kako
se u tamnim tonovima narančaste pojavljuje smeđa; smeđa nije boja, nego ton.
Modelirati znači zaobljivati, pa se tonska modelacija često primjenjuje za postizanje privida zaobljenosti na plohi. Na 29.
stranici možemo vidjeti kuglu naslikanu tonskom modelacijom; pogledajmo pažljivo gdje se na njoj nalazi najsvjetliji (bijeli)
ton, a gdje najtamniji. Sjena uvijek pada na stranu suprotnu od izvora svjetla. Na fotografiji je oko vaze omotan papir u boji,
kako bi se vidjela tonska modelacija prijelaza od svijetlog prema tamnim tonovima na raznim bojama.
Na slici F. de Zurbarana dobro je uočljiva tonska modelacija na mrtvoj prirodi, način kako se bojama dodaje bijela i crna u
postupnim prijelazima. To stvara jak dojam zaobljenosti predmeta i dojam da su jarko obasjani s jedne strane.
Slika na 31. stranici naslikana je gotovo akromatskim tonovima, boje su vrlo blijede jer im je dodano mnogo sive. Oblici su
razlomljeni na manje plohe, a svaka je ploha oslikana tonskom modelacijom. Na mjestu gdje završava najtamniji ton
(uglavnom crni) započinje najsvjetliji ton. Ovako zapravo izgleda svijet koji nas okružuje; u prirodi ne postoje crte, nego su
granice rezultat susreta tamnih i svijetlih tonova.
Pred učenike stavljamo jednu cipelu ili čizmu, te jednu tkaninu koju nagužvamo ispod i okolo čizma. Fotografija na 30.
stranici udžbenika pokazuje jednu mogućnost. Proučavamo i razgovaramo s učenicima o oblicima, detaljima i odnosima
veličina na ovoj mrtvoj prirodi. Želimo da uoče sve nabore, šavove, vezice, rupice, potplat, sve sjene, preklapanja, kao i
visinske i dužinske odnose (do kojeg nabora na cipeli dopire npr. krpa). Pitamo: »što vidiš« i »što još vidiš«?. Likovi na
papiru trebaju biti veliki, a treba prikazati i razinu stola kako bi se dočarali prostorni odnosi. Gotove učeničke radove
poprskati ćemo lakom za kosu kako prah ugljena i krede ne bi otpao.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo slikarskim ugljenom i bijelom kredom slikati cipelu i tkaninu tonskom modelacijom.
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima cipele i tkanine (posebno o detaljima), o materijalima i o sjenama.
Na kraju sata stavljamo reprodukciju i učeničke radove na ploču. Razgovaramo: što je bio današnji zadatak? Jesu li ga
svi ispunili? Što je ton, što je modelacija? Po čemu se radovi razlikuju? Opišimo razlike u proporcijama oblika, količini
detalja, u kompoziciji slika. Posebno vrjednujemo raspon postignutih tonova, kombiniranje slikarskih materijala. Jesu li neki
radovi riješeni originalnije od drugih? Opišimo neku sliku bez pokazivanja; možemo li je prepoznati po opisu?
Obratimo pažnju na Michelangelovo umjetničko djelo »Majka i dijete«. Uočimo kako je to dijelom crtež, a dijelom slika.
Majka je nacrtana crtama, a dijete je naslikano tonskom modelacijom ploha. Kombinirani su olovka, srebrenka i tinta.

LIKOVNE KULTURE 3.
m) Stjecanje znanja: uočiti i izraziti lik u pokretu; usvojiti rad flomasterima
1. prema promatranju
n) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati ritam i niz likova 2. nakon promatranja
u svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijati maštu, vježbati sposobnost izražavanja 3. prema sjećanju
flomasterima 4. prema zamišljanju
OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: PLOHA
4. grupni
2. Nastavna tema: Ritam i niz likova
3. Likovno područje: crtanje i slikanje NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): ritam i niz likova
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: šaka u pokretu promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: flomasteri 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Marcel Duchamp: Akt silazi niz stepenice br. 2, 1912., 10. razlaganje
PLAN PLOČE: NASTAVNA

SREDSTVA I
POMAGALA:
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Priroda i društvo: ritam

u prirodi i u društvu
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima papire i flomastere. Podsjećamo kako flomasterima
povlačimo linije uvijek iste debljine neovisno o pritisku, a možemo slikati i manje plohe. Flomasterima radimo na glatkoj
strani papira.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 32. stranici. Nekoliko se učenika uhvati za ruke raspoređeni naizmjenično dječak –
djevojčica (kao na fotografiji). Podsjetimo se: ritmom smo naveli pravilno ponavljanje; ovdje se izmjenjuju u nizu dječak i
djevojčica. Puštamo im neku glazbu (poželjno je bez teksta koji bi skretao pažnju) i upućujemo ih na naizmjenične pokrete:
korak u jednu, pa korak u drugu stranu, čučanj – uspravljanje, dizanje ruku – spuštanje ruku i još dva pokreta koje sami
izmisle. Sjedaju na mjesto, pa s njima razgovaramo o tome što smo upravo činili: ritmičnim ponavljanjem pokreta uz glazbu
nastao je ples. Plesom zvučni ritam pretvaramo u vizualni ritam, koreliramo zvuk, pokret i sliku. Načinimo na ploči kolažem
ritmički niz likova. Na fotografiji aboridžinskih plesača ne vidimo pokrete, ali vidimo ritmički naslikane ukrase na njihovu
tijelu. Podsjećamo se da smo utvrdili kako je u svim tradicijskim umjetnostima prisutan ritam u glazbi, slici i pokretu.
Na 33. stranici promatramo nekoliko načina stvaranja privida pokreta na plohi. Na kadru iz filma Normana McLarena Pas
de Deux (Ples dvoje) vidimo svijetle likove gotovo obrisnih linija na tamnoj podlozi prikazanih u preklapajućim položajima
(načinjenih rotoskopskom tehnikom). Na taj način oblici ostavljaju na ekranu trag svojih pokreta. Takav dojam ostavlja i slika
M. Duchampa koja je naslikana također preklapajućim likovima, pa se stvara dojam lika koji silazi niz stubama. Kako bi ti
likovi izgledali razdvojeni vidi se na nizu Muybridgeovih fotografija koje također predočuju lik koji silazi niz stube.
Napominjemo da ovako izgledaju filmovi; niz kadrova s malim pomakom koji se brzo izmjenjuju pred našim očima stvarajući
dojam »pokretnih slika«.
Usporedimo dojmove pokreta na plohi razdvojenih likova jahača na konju na još jednom nizu Muybridgeovih fotografija na
35. stranici s nizom preklopljenih likova lastavica u letu na Ballinoj slici. Za opažaj pokreta potrebno je vrijeme, dok se na
plohi vrijeme zamjenjuje vizualnim ritmom.
Pogledajmo na 34. stranici nacrtane likove čovjeka koji skače; tako izgleda animirani film. Na sličan ćemo način danas
načiniti naš rad; vodimo učenike korak po korak. Postavljaju šaku u jednom položaju prstiju na početak papira i opcrtavaju
je, a zatim šaku u drukčijem položaju opcrtavamo na kraju papira. Zatim između dvaju krajnjih crteža učenici ucrtavaju
nekoliko kontura prijelaznih položaja šake, tako da se crteži preklapaju (vidi fotografiju na 34. stranici). Crtež može ostati
samo linijski, ali zanimljivije izgleda kad se plohe nastale preklapanjem oboje samo toplim ili samo hladnim bojama.
Naglasimo, ne ispunjava se bojom cijeli crtež šake, nego svaka mala ploha nastala preklapanjem zasebno.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo flomasterima crtati i slikati šaku u pokretu nizom i ritmom likova.
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima nacrtanih šaka, pomiču li ih postupno pokret po pokret, ne čine li
prevelike skokove pokretima.
Na kraju sata stavljamo reprodukciju i učeničke radove na ploču. S učenicima razgovaramo o tome što je bio današnji
zadatak, kako na plohi postižemo dojam pokreta. Po čemu se radovi razlikuju, koje su boje odabrane, Kakve su veličine
ploha nastale preklapanjem, koliko je položaja prikazano na različitim radovima, kakav je rukopis nastao ispunjavanjem
ploha, kako su upotrijebljeni flomasteri, Tko se dosjetio najzanimljivijih položaja šake. Usporedimo sve to na dvama
radovima. Jesu li neki radovi riješeni originalnije od drugih? Njih posebno hvalimo. Opišimo jedan rad bez pokazivanja;
možemo li ih prepoznati po opisu? Na taj način vježbamo preciznu analizu; ako nije dovoljno precizna da prepoznamo rad,
nastavlja se.
Obratimo pažnju na umjetničko djelo M. Duchampa »Akt silazi niz stepenice«. Na toj je slici upotrijebljen sličan način
prikazivanja, lik se mijenja krećući se niz stube. Lik nije razgovijetan, nego zamućen; razgovaramo s učenicima o
zamućenosti oblika koji se brzo kreću pred našim očima, na filmu i na fotografijama.

LIKOVNE KULTURE 3.
o) Stjecanje znanja: istraživati, uočavati i izražavati ritmove i različite omjere veličina likova,
usvojiti rad kombiniranjem akvarela i flomastera 1. prema promatranju
p) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati ritmove i različite 2. nakon promatranja
omjere veličine likova u svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijati maštu, vježbati 3. prema sjećanju
sposobnost izražavanja kombiniranjem akvarela i flomastera 4. prema zamišljanju
OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: PLOHA
4. grupni
2. Nastavna tema: Ritam, omjeri veličina likova

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): ritam, omjeri veličina likova
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: promatranje
b) nevizualni: kompozicija glazbe 2. demonstracija
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: kombinirano: akvarel + flomasteri 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Albert Kinert: Male radosti, 1956., mapa reprodukcija UG 3 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
2. Izravno umjetničko
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo: CD svirač
KORELACIJA
Glazbena kultura: ritam

u glazbi
Matematika: odnos
veličina
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, pripremamo s učenicima papire, akvarele, vodu i flomastere. Demonstriramo kombiniranje
crtanja i slikanja tehnika akvarela i flomastera jedne preko drugih. Moguće je najprije raditi akvarelom, a preko toga
flomasterima, ali i obratno. Dobiva se zanimljiv efekt razlijevanja flomastera, a crte dobivaju novi karakter.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 36. stranici. Promatramo fotografije nekoliko instrumenata i razgovaramo o načinima
proizvodnje zvuka na njima. Zvuk violine nastaje struganjem gudala po žicama (u tu se svrhu dlake gudala premazuju tzv.
kalofonijem, ljepljivom smolom koja omogućuje bolje prianjanje i struganje dlaka o žice); truba je instrument u koji
upuhujemo zrak koji struji kroz cijevi; klavir je žičani instrument (iako se žice ne vide jer su skrivene unutar klavira), pritisak o
tipku pokreće batić koji udara o žice u klaviru. Struganje, puhanje i udaranje stvaraju različite zvukove, instrumenti imaju
različitu boju zvuka, što znači da ton iste visine, glasnoće i trajanja na dvama instrumentima različito zvuči.
Pogledajmo kako je muzička skladba učinjena vidljivom na fotografiji na 37. stranici. Osvijetljen je vrh gudala kojim
violinist svira, pa iz traga linije koju je ostavilo pokret gornjeg gudala zaključujemo kako gustoća linije rezultat bržeg tempa
glazbene kompozicije, a donja, razvučena linija rezultat sporijeg tempa. Ponovimo razliku između tempa (brzine izvođenja) i
ritma (niza tonova i stanki određenog trajanja). Prikažimo na ploči primjer vizualnog ritma.
Učenicima puštamo skladbu s nosača zvuka, primjerice J. Brahms Mađarski ples br. 5. u g-molu, ili neku drugu. Glazba
treba biti kratka, samo nekoliko minuta, te treba imati naglašene neke muzičke odnose, primjerice kontraste brzo – sporo,
glasno – tiho, visoki – duboki tonovi, solo – orkestar, kontrast boje zvuka instrumenata i slično. Razgovaramo s učenicima o
muzičkom sadržaju koji su čuli: koje instrumente čuju, kad je instrument sam, a kad svira s ostalima, ima li brzih i sporih
dijelova, glasnih i tihih, dubokih i brzih, kakav je ritam? Zatim im kažemo da uzmu kist kojim će dirigirati, pratiti pokretima
različite dijelove skladbe i time ih učiniti vidljivima. Pokretima trebaju naglasiti razliku između navedenih muzičkih kontrasta.
Kako ćemo prikazati tihi dio, a kako glasni? Kako visoke tonove, a kako duboke? Kako brzi tempo, a kako spori? Kako jedan
instrument, a kako više njih? Traje li vremenski dulje tihi dio ili glasni, brzi ili spori, visoki ili duboki?
Nakon dirigiranja upućujemo učenike da slične pokrete kista rade bojom po papirima. Slike trebaju u potpunosti izbjeći
bilo kakav figurativni prikaz (ne slikaju se ni note, ni instrumenti), a treba obratiti pažnju na vremenska trajanja i raspone
muzičkih kontrasta i prikazati ga na slici odgovarajućim odnosom veličina likova. Primjerice: ako je glasan dio trajao trideset
sekunda, a tihi samo petnaest, tada i omjer veličina naslikanih likova treba biti 2:1. Na ploči možemo ispisati tablicu muzičkih
kontrasta (brzo – sporo, glasno – tiho, visoko – duboko…). Kojim bi se to likovnim kontrastima moglo prikazati? Svatko će to
odlučiti sam za sebe, ali ipak ponovimo kontraste svijetlo – tamno, čisto – nečisto, komplementarni kontrasti, primarne –
sekundarne boje, kontrast količina boja, kontrastom crta i ploha i različitim omjerom veličina likova, primjerice.
Treba ispuniti cijeli papir.
Pogledajmo i sliku V. Kandinskog na 39. stranici. Napomenimo da apstraktna slika ne podsjeća na svijet oko nas.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo kombiniranjem akvarela i flomastera nacrtati i naslikati muzičke odnose likovnim kontrastima i različitim
omjerima veličina likova. Tko će ponoviti zadatak?
Učenici rade. Za vrijeme njihova rada glazbu ostavljamo da svira. Obilazimo ih i razgovaramo o bojama, oblicima i
odnosima veličina kojima se koriste. Pitamo ih na koji se dio skladbe odnosi to što upravo rade; treba obeshrabrivati
automatsko popunjavanje ploha bez razmišljanja. Slojevi boja i crta mogu se višestruko postavljati jedni preko drugih.
Pri kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju i izlažemo učeničke radove. Što smo danas slikali? Što je trebalo uočiti u
glazbi? Kako smo glazbene odnose učinili vidljivima? Gdje to vidimo na nekom učeničkom radu? Kako je taj isti odnos
prikazao netko drugi? Po čemu se radovi razlikuju? Kako su upotrijebljene vodene boje i flomasteri na radovima? Opišimo
razlike između dvaju radova. Jesu li neki radovi riješeni originalnije od drugih, imaju li nešto što drugi nemaju? Opišimo
jedan rad bez pokazivanja; možemo li ga prepoznati po opisu? Ako opis nije dovoljan, treba ga nastaviti, a ne pogađati. Tko
će na svojoj slici pokazati na koji je način prikazao muzičke odnose slikarskim elementima?
Obratimo pažnju na umjetničko djelo A. Kinerta »Male radosti«. Slika ima suprotstavljene parove likovnih elemenata, koji
se mogu usporediti s parovima glazbenih elemenata. Na slici je pozadina bijela i crna, dva su najveća lika, a kontrastirane
su i kromatske i akromatske boje. Što bi sve ovi kontrasti mogli predočivati u glazbi?

LIKOVNE KULTURE 3.
OBRAZOVNI ZADATCI NAČINI RADA:
q) Stjecanje znanja: uočiti, prepoznati i izražavati crtačke teksture; usvojiti rad tušem i perom
r) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati crtačke teksture 2. nakon promatranja
u svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijati maštu, vježbati sposobnost izražavanja 3. prema sjećanju
tušem i perom 4. prema zamišljanju
OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: POVRŠINA
4. grupni
2. Nastavna tema: Crtačka tekstura
3. Likovno područje: crtanje NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): crtačka tekstura, skupljeno – raspršeno
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: ptica promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: tuš i pero 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Vincent van Gogh: Zvjezdana noć (crtež) 1889., mapa UG 3 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Priroda i društvo:
površine u prirodi i oko
nas
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima papire, tuševe, pera i držala. Podsjećamo se kako radimo
tušem i perom: crtamo na glatkoj strani papira, pero umačemo u bočicu tuša ili tuš kapaljkom nanosimo na udubljenu stranu
pera. Jačim pritiskom o papir pero ostavlja deblje linije, a slabijim pritiskom tanje linije. Povremeno kapanje tuša iz pera na
papir dobrodošlo je kao ostavljanje točaka raznih veličina.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 40. stranici. Promatramo jednu sliku i jedan crtež istog autora. Oba djela imaju istu temu
(krajolik s čempresom i zvjezdanim nebom), a imaju i prepoznatljiv autorov rukopis. Na slici je taj rukopis postignut bojama,
potezima i mrljama. Kako su ti potezi i boje prikazani na crtežu? Na crtežu su izraženi kratkim crtama različite gustoće i
rasporeda (kao da se vrtlože). Karakteri (osobine) površina na ovoj slici i crtežu nazivaju se teksturama. Crte kojima
stvaramo karakter površine (tj. teksturu površine) nazivaju se teksturnim crtama. Tekstura načinjena crtama i točkama
naziva se crtačkim teksturama. Tamnije boje na crtežu su prikazane skupljenim crtama, a svjetlije boje raspršenim crtama i
točkama. Pogledajmo još nekoliko crtačkih tekstura načinjenih crtama, točkama i kružnicama na 41. stranici.
Pogledajmo oko sebe i potražimo gdje se još oko nas mogu pronaći crte koje daju karakter nekoj površini. To mogu biti
linije godova na površini drvenog namještaja ili niti vune na vestama i tkaninama. Također, površine različitih materijala,
njihove boje i mrlje možemo nacrtati na papiru crtačkim teksturama upotrebljavajući crtaći likovni pribor.
Proučimo površinu papiga prikazanih na fotografijama na 41. stranici. Opišimo površinu njihova perja, kao i boje i šare na
tom perju. Kako ćemo točkama i crtama dočarati njihovu površinu, boje i šare? Skupljene crtačke teksture (guste točke i
crte) upotrijebit ćemo za tamnije boje, a raspršene (razmaknute crte i točke) upotrijebit ćemo za svjetlije boje. Svatko će
pronaći svoj način da crtačkim teksturama prikaže uzorke šara i perja na pticama.
Opišimo kako izgledaju te papige. One imaju glavu, na njoj kljun i oči, na krilima perje, a imaju i noge kojima se koljena
savijaju unatrag, te prste kojima se drže za granu na kojoj stoje. Ptice imaju i repove, nekoliko dugih pera. Možemo
fotokopirati ptice iz udžbenika crno-bijele na A3 format i staviti ih na ploču.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo tušem i perom nacrtati papigu i ispuniti je crtačkim teksturama. Treba nacrtati veliku pticu na papiru.
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima koje vidimo kod ptica, glava, krila, tijelo, noge i rep. Možemo li
izmisliti još više različitih crtačkih tekstura kojima ćemo dočarati sve boje i šare?
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju i izlažemo učeničke radove. S učenicima razgovaramo o tome što je bio
današnji zadatak, što su teksture i čime stvaramo crtačke teksture, jesu li svi crteži različiti, je li svatko upotrijebio svoje
teksture koje je sam smislio, čije su crtačke teksture najbogatije, s najviše pojedinosti, Tko je na svojemu crtežu upotrijebio
najviše različitih crtačkih tekstura. Odaberimo dva crteža i opišimo njihove razlike. Kako je upotrijebljena tehnika tuša i pera
na crtežima, je li ju netko upotrijebio na drukčiji način? Jesu li neki radovi riješeni originalnije od drugih? Opišimo jedan crtež
bez pokazivanja; možemo li ga prepoznati po opisu?
Obratimo pažnju na van Goghovo umjetničko djelo »Zvjezdana noć«. Opišimo gdje se na crtežu vide skupljene, a gdje
raspršene crte i točke. Usporedimo kružnice oko zvijezda s valovima koji nastaju kad u vodu ubacimo kamenčiće. Uočimo
različite teksture na površini drveta, oranica, šuma, oblaka i neba.

LIKOVNE KULTURE 3.
s) Stjecanje znanja: uočavati i izražavati slikarske teksture bojom, potezom i mrljom kao
sastavnim dijelovima površine; usvojiti rad pastelom 1. prema promatranju
t) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati slikarske teksture 3. prema sjećanju
na umjetničkim djelima, razvijati maštu, vježbati sposobnost izražavanja pastelom 4. prema zamišljanju
OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
4. grupni
2. Nastavna tema: Slikarska tekstura

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): slikarska tekstura, slikarska kompozicija
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: mrtva priroda: kutije promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: pastel 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Vincent van Gogh: Zvjezdana noć (slika), 1889., mapa UG 3 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima smeđe ili sive pakpapire i pastele. Podsjećamo kako se radi
pastelima: jači pritisak daje intenzivniju, jarkiju boju, a slabiji pritisak bljeđu. Pastele možemo miješati tako da nanosimo
jedan sloj preko drugog, a možemo ih i grebati. Gotovu sliku treba poprskati učvršćivačem. Na stolu pripremamo mrtvu
prirodu načinjenu od nekoliko kutija različitih veličina (recimo, četiri kutije).
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 42. stranici. Pogledajmo sliku F. Marca: ona je podijeljena na male plohe, a svaka je ploha
ispunjena mrljama i potezima. Mrlje i potezi čine karakter, osobinu površine te slike. Karakter površine slike načinjen
mrljama boja i potezima kista naziva se slikarskom teksturom. Slikarska tekstura ovisi o rukopisu slikara i načinu na koji
miješa i nanosi boje. Slikari nastoje stvoriti vlastiti slikarski rukopis koji je različit od drugih slikara.
Proučimo i opišimo sliku P. Kleea na 43. stranici. I ova je slika, kao i slika F. Marca, podijeljena na male plohe, a svaka je
ploha ispunjena mrljama i potezima. Kada bolje pogledamo, na slici ćemo prepoznati kupole koje se spominju u naslovu.
Kupole su odvojene od okolice plohama i ispunjene manjim plohama. Slikarska je tekstura nastala nanošenjem slojeva boje
jednog preko drugog.
Pogledajmo sada kutije koje će nam danas biti motiv. Takav se motiv naziva »mrtvom prirodom«. Opišimo u kakvom su
položaju i u kakvom su odnosu jedne prema drugima: neke su okomite, neke vodoravne, neke možda kose, neke su možda
dvostruko veće od drugih, ili trostruko itd.
Uzmimo bijelu pastelu i nacrtajmo na papiru obrise kutija koje vidimo; kutije trebaju biti velike na papiru, a nacrtajmo i
liniju stola iza njih. Obratimo pažnju na to koje se stranice kutija vide, a koje ne vide.
Kad su svi učenici nacrtali obrise, upućujemo ih da sve već nacrtane linije produže do ruba papira (pogledati primjer u
udžbeniku). Nastala je kompozicijska mreža u kojoj je već teško prepoznati kutije.
Sada učenici svaku plohu u mreži oslikavaju proizvoljnim bojama. Obratimo im pažnju na to da boje što više miješaju,
slikaju jedne preko drugih, te da unutar ploha čine plohe, mrlje, poteze, čak i crte i točke. Plohe se ponegdje mogu i grebati.
Cijela površina papira treba biti oslikana.
Gotove slike treba poprskati učvršćivačem. Pritom treba otvoriti sve prozore.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo pastelima slikati mrtvu prirodu – kutije slikarskim teksturama, tako da produžimo sve linije i ispunimo plohe.
Učenici rade. Njihov rad vodimo korak po korak, provjeravajući je li im svaka etapa jasna. Obilazimo ih i razgovaramo o
oblicima kutija, posebno o tome koje plohe na kutijama vide, a koje ne vide. Pri bojanju ohrabrujemo ih da eksperimentiraju
s miješanjem boja i maštovitim slikarskim teksturama u plohama.
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju i izlažemo učeničke radove. Razgovaramo o tome što je bio današnji
zadatak. Jesu li ga svi ispunili? Što su slikarske teksture? Po čemu se razlikuju vaši radovi? Tko je najviše, a tko najmanje
miješao boje? Tko na slici ima najviše različitih tekstura? Tko ima najneobičnije teksture? Čiji je rad najoriginalniji i zašto?
Usporedimo dvije slike i opišimo njihove razlike. Opišimo jednu sliku bez pokazivanja o kojoj je riječ; možemo li je prepoznati
po opisu?
Pogledajmo van Goghovo umjetničko djelo: »Zvjezdana noć«. Kako je slikar na slici obradio površinu? Kakvi su potezi?
Pogledajmo djelo izbliza; vidjet ćemo kako je slikar nanosio debele namaze boje koji su na slici udubljeni i ispupčeni.

LIKOVNE KULTURE 3.
u) Stjecanje znanja: uočavati i izražavati plastičke teksture kao sastavne dijelove površine;
usvojiti rad papir-plastikom 1. prema promatranju
v) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati plastičke teksture 3. prema sjećanju
i različite površine u svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijanje mašte, vježbati 4. prema zamišljanju
sposobnost izražavanja papir-plastikom 5. prema izmišljanju

OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
4. grupni
2. Nastavna tema: Plastička tekstura
3. Likovno područje: modeliranje i građenje NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): plastička tekstura, površina
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: riba promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: papir-plastika 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Michelangelo Buonarroti: Rob (probuđeni), 1533., mapa UG 3 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Priroda i društvo:
teksture u prirodi
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, dijelimo učenicima papire, škare i ljepila. Demonstraciju rada papir-plastikom izvodit ćemo
tijekom sata, korak po korak.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 44. stranici. Pogledajmo fotografiju rada pod nazivom »Krzneni doručak«. Što je neobično?
Neobične su površine, jer su šalica, tanjurić i žlica prekriveni krznom koje ne očekujemo na njima. Naša je grješka u tome
što miješamo upotrebne predmete koji imaju namjenu s umjetničkim djelom, skulpturom, koje nema namjenu.
Već smo na prijašnjim satovima spominjali karakter, osobine različitih površina. Karakter površine naziva se teksturom.
Ove bismo površine uživo mogli opipati, ona je dlakava i mekana. Tekstura koju možemo opipati naziva se plastičkom
teksturom, jer plastičnost označuje prostornost, opipljivost. Plastičke teksture, stoga, mogu biti hrapave, glatke, bodljikave,
mekane, grube… itd.
Pogledajmo i opipajmo plastičke teksture u svojoj okolici; kakve su tkanine, klupe, zidovi, torbe, metali, biljke…
Kakve su površine različitih životinja? Proučimo površine riba na fotografijama na 44. stranici. Ribe imaju ljuske, škrge i
peraje koje su hrapave, a na svojoj površini imaju i šare. Opišimo te šare.
Pokazujemo izradbu oblika od papir-plastike, korak po korak. Najprije izrezujemo oblik elipse koju prorežemo do središta i
presavijemo tako ta se središnji dio izboči (vidi fotografiju na 45. stranici). Zalijepimo oblik tijela.
Zatim tijelu dodajemo repnu i ostale peraje. Mogućnosti su bezbrojne, fotografije predlažu savijanja »harmonike« i druge.
Za izradbu krljušti prikazane su mogućnosti urezivanja »V« i »U« oblika, te njihovo savijanje, ili naljepljivanje jedne po
jedne ljuske.
Na kraju možemo dodati i oko, kao i izrezati usta ribi. Ribe stavljamo na pano.
Ako raspolažemo s više vremena, ovaj je postupak moguće izvesti još jednom simetrično, te tako spojiti dvije polovice
ribe; takvu ribu možemo objesiti na konac.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo papir-plastikom modelirati i izgraditi ribu naglašavajući joj plastičku teksturu.
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima peraja i krljušti, ohrabrujemo istraživanja vlastitih rješenja.
5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKTA
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju, spajamo nekoliko klupa i na njih izlažemo učeničke radove. S učenicima
se podsjećamo što je bio današnji zadatak. Jesu li ga svi ispunili? Što su plastičke teksture i kakve mogu biti? Imaju li vaši
radovi različite karaktere površine? Po čemu se radovi razlikuju? Usporedimo dva rada i opišimo njihove razlike. Jesu li neki
radovi riješeni originalnije od drugih? Je li tko smislio vlastiti način obradbe papira i prikazivanja riblje ljuske? Opišimo neke
skulpture bez pokazivanja; možemo li ih prepoznati po opisu?
Obratimo pažnju na Michelangelovo umjetničko djelo »Rob«. Opišimo površine na ovom kipu: negdje je kipar uglačao
kamen (na ljudskom tijelu), a negdje je kontrastirao hrapavu površinu ostavljajući kamen neobrađen. Time je naglasio
značenje svoje uzrečice kako se likovi već nalaze u kamenju, a kipar ih samo treba osloboditi.

LIKOVNE KULTURE 3.
w) Stjecanje znanja: uočavati i izražavati doživljaj i odnos mase i prostora u niskom, visokom i
udubljenom reljefu; usvojiti rad aluminijskom folijom 1. prema promatranju
x) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati različite reljefe u 3. prema sjećanju
svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijati maštu, vježbati sposobnost izražavanja 4. prema zamišljanju
aluminijskom folijom. 5. prema izmišljanju

OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
4. grupni
2. Nastavna tema: Visoki, niski i udubljeni reljef
3. Likovno područje: modeliranje i građenje, dizajn NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): visoki i niski reljef, udubljeno – ispupčeno, zrcaljenje
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: snježna pahulja promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: aluminijska folija 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Sunčeva ploča, Astečki kalendar, 1525., mapa UG 2 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Priroda i društvo: reljef

u prirodi
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, zaštitimo klupe, dijelimo učenicima presavijene papire (za čestitku), alu-folije (najčešće je to
poklopac mliječnoga proizvoda), tuš i kist, kemijska olovka i nekoliko listova novinskog papira. Demonstriramo rad na
alu-foliji: kao mekanu podlogu rabimo nekoliko listova novinskog papira, na papir stavljamo alu-foliju otisnutim dijelom (u
boji) okrenutim prema nama te po njemu crtamo kemijskom olovkom. Povlačenje linija stvara udubine na foliji, koje su s
druge strane izbočine. Ne pritišćemo prejako kako folija ne bi puknula, ali i rupice u foliji su prihvatljive. Dovršen reljef s
neotisnute strane kistom premazujemo tušem, te ostavimo da se osuši desetak minuta (ako ga radimo u zimskim
mjesecima, treba ga staviti na radijator koji također treba zaštititi novinskim papirom). Osušen rad (ne sušiti više od desetak
minuta!) treba lagano prebrisati vlažnom maramicom ili vatom; brišemo samo ispupčene dijelove kako bi njihova svjetlina
bila u kontrastu s tamnom okolicom udubljenja. Gotove reljefe lijepimo na presavijene papire kako bismo dobili čestitku (v.
50. stranicu).
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 46. stranici. Pogledajmo ilustraciju Zemljinih reljefa i podsjetimo se iz prirode i društva što je
to reljef. Reljefom nazivamo ispupčenja i udubljenja u prirodi. Masa ulazi u reljef malo, ne okružuje ju prostor sa svih strana
kao punu plastiku. Na reljefu masa malo prodire u masu, a masa malo prodire u prostor. Najveća ispupčenja na našem
planetu jesu planine, a udubljenja na dnu raznih oceana. Na prikazu na 46. stranici bojom je označena visina ispupčenja i
dubina udubljenja; tamnija plava boja znači veću dubinu.
Reljefom nazivamo i neka udubljenja i ispupčenja umjetničkih djela. Na reprodukcijama na 47. stranici promatramo i
učenicima objašnjavamo tri vrste reljefa: 1. na uleknutom reljefu likovi su urezani, udubljeni, ništa nije izbočeno, nego samo
ravno i udubljeno; prostor plitko ulazi u masu. 2. na niskom reljefu masa likova je malo ispupčena u prostor, ali su svi likovi
još vezani za pozadinu; 3. na visokom reljefu neki se likovi posve odvajaju od pozadine, tako da na pojedinim dijelovima
visokog reljefa prostor posve okružuje masu. Mi ćemo danas raditi niski reljef.
Promatramo primjere za zrcaljenje na 49. stranici. Pitamo učenike: ako namignemo desnim okom, kojim će okom
namignuti naš odraz u zrcalu? Provjerimo to s dva učenika koja postavimo jednog pred drugog, jedan namigne okom, a
drugi mu odvrati zrcalno. Pogledajmo u knjizi i natpis »pročitaj«; u zrcalu je naopak redoslijed riječi, ali su okrenuta i sama
slova. To se naziva zrcaljenje, prema zrcalu. I slika N. Koydla se ponaša kao da je na polovinu postavljeno zrcalo, kao da se
može preklopiti. Sad pogledajmo koliko se puta može preklopiti pahulja snijega koja uvijek ima šest krakova. Na njoj je
moguće vidjeti šest zrcaljenja.
Danas ćemo raditi reljef koji prikazuje snježnu pahulju. Pažljivo promotrimo fotografije pahulja na 48. stranici. Svaka ima
šest krakova, ali je svaka pahulja drukčija.
Reljef radimo u već opisanim etapama: najprije crtanje kemijskom olovkom, zatim premazivanje tušem, sušenje (ne
previše), brisanje, lijepljenje na presavijeni papir. Sve je to prikazano na 50. stranici.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo modelirati niski reljef na aluminijskoj foliji koji prikazuje snježnu pahulju zrcaljenjem, te je zalijepiti na
čestitku. Tko će ponoviti zadatak?
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima pahulja; učenici trebaju odabrati jednu pahulju s fotografije, pažljivo
promatrati detalje i prikazati ih na svojem reljefu. Treba se truditi brisati samo ispupčene dijelove.
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju i izlažemo učeničke radove. S učenicima ponavljamo što je to zrcaljenje.
Što je to reljef i kakve vrste reljefa poznajemo u umjetnosti? Je li na svim radovima ispunjen zadatak? Po čemu se radovi
razlikuju? Tko je načinio pahulju s najviše detalja i najsličniju fotografiji? Usporedimo dva rada i opišimo njihove razlike. Jesu
li neki radovi riješeni originalnije od drugih? Komu su najbolje uspjela ispupčenja, a komu brisanja tuša na radu? Opišimo
neki rad bez pokazivanja o kojem je riječ; možemo li ga prepoznati po opisu? Ako ne, ne treba pogađati, nego nastaviti
opisivati.
Obratimo pažnju na reprodukciju astečkog kalendara. I ovo je niski reljef kružne kompozicije koji u sebi sadržava
zrcaljenja; pronađimo ih i pokažimo. Širenje oblika je zrakasto, ali i kružno poput valova kad ubacimo kamenčić u vodu.

LIKOVNE KULTURE 3.
y) Stjecanje znanja: uočavati i izražavati ravnotežu u prostoru; usvojiti rad papir-plastikom
z) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati ravnotežu u 2. nakon promatranja
prostoru i plošno istanjenu masu u svojoj okolici i na umjetničkim djelima, razvijati maštu, 3. prema sjećanju
vježbati sposobnost izražavanja papir-plastikom 4. prema zamišljanju
OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: MASA I PROSTOR
4. grupni
2. Nastavna tema: Plošno istanjena masa, ravnoteža
3. Likovno područje: modeliranje i građenje NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): ravnoteža, mobil, plošno istanjena masa, puna plastika
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: promatranje
c) likovni i kompozicijski elementi kao motiv i poticaj: mobil od plošno istanjenih masa 3. razgovor
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: papir-plastika 6. rad s tekstom
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Vojin Bakić: Razvijene površine III, 1960., mapa UG 4 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, dijelimo učenicima papire, škare, ljepila, konce i križne nosače od drvenih štapića (od ražnjića,
primjerice) koje smo prije nastave spojili koncem kako bismo uštedjeli na vremenu. Demonstraciju ćemo načiniti nakon
motivacije, neposredno prije učeničke izvedbe. Demonstriramo način obradbe papir-plastike savijanjem u cilindre, izradbom
kružnih oblika, urezivanjem i savijanjem oblika na površini, kao na fotografijama na 54. stranici u udžbeniku.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 52. stranici. Postavljamo učenicima pitanje: je li teži kilogram perja ili kilogram olova?
Pogled na ilustraciju trebao bi razjasniti nedoumicu: kilogram je jednak kilogramu, ali perja mora biti mnogo više da se
dosegne težina olovnog utega. Ako te vrijednosti pretvorimo u boje, vidjet ćemo na ilustraciji mnogo hladne boje koja je
lakša, a malo tople boje koja je teža.
Ove odnose vidimo na ilustraciji, a oblik zelene plohe izvađen je iz slike na dnu stranice. Proučimo i opišimo tu sliku:
čitava je slika u zelenkastim tonovima kojima se ponegdje dodaje siva, a samo je nekoliko krugova (bilijarske kugle) obojeno
žarkom, intenzivnom crvenom bojom, koja je dovoljno teška da drži ravnotežu hladnim bojama.
Ravnoteža podrazumijeva jednak odnos lijeve i desne strane. Ako ispišemo 1 = 1, tada znak jednakosti označuje
ravnotežu veličina s obiju strana. Kao da dvije osobe jednake težine sjede na ljuljački koja zbog toga stoji mirno. Na plohi
papira, to bi se moglo označiti kao dva lika iste veličine (pogledajmo ilustracije na 53. stranici).
I odnos 2 = 2 predočuje jasnu korelaciju s matematikom; dvoje djece na ljuljački uravnoteženo je s drugo dvoje djece,
zbog čega ljuljačka miruje, a djeca su na ilustraciji nezadovoljna i zbunjena. Na plohi su raspoređena četiri kvadrata jednake
veličine i jednaka razmaka. U pitanju je zrcalni raspored.
Stvar se donekle mijenja kad jednoj odrasloj osobi s jedne strane ljuljačke pridružimo dvoje djece na drugoj strani.
Matematičkim znakovima bismo to izrazili ovako: 2 = 1 + 1. I dalje je prisutan znak jednakosti, ali je ovaj put različita količina
likova sa svake strane. Razlika je poništena stvaranjem različitih veličina likova, pa je jedan dvostruko veći od dvaju manjih.
Pogledajmo kako je to prikazano likovima u formatu u donjemu desnom dijelu ilustracije.
Gdje se u našoj okolici i u prirodi mogu pronaći primjeri ravnoteže? Možemo spomenuti i ekološku ravnotežu. Primjerice,
ako pretjerano uništavamo insekte zaprašivanjem, istodobno ubijamo i ptice koje se tim insektima hrane.
Pojasnimo riječ mobil: mobilan znači pokretan. Pokretan je mobilni telefon, pokretan je romobil, a i automobil…
Naš će mobil biti pokretan jer će visjeti na koncima na križnim (ili drukčijim) drvenim nosačima. Demonstriramo učenicima
načine obradbe papira, a zatim kažemo svakom redu koji će oblik (kružni ili valjkasti) i koji način stvaranja tekstura
upotrijebiti. Radit ćemo u parovima.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo papir-plastikom modelirati i graditi mobil, pazeći da na njemu postignemo ravnotežu u prostoru.
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima koje stvaraju, ohrabrujući istraživanje načina obradbe papira. Kad
nastanu problemi s ravnotežom na križevima, pokažimo im mogućnost pomicanja čvorova konca na samim križevima, čime
se ravnoteža može uspostaviti. Katkad je potrebno dodati još neko tijelo na isti konac da bi ga se opteretilo.
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju, a mobile je najbolje o nešto objesiti, možda o svjetiljke u razredu ako ih
možemo doseći. Ako ne, učenici ih mogu držati i u rukama. Kakve mogu biti ravnoteže? Što to znači mobil? Po čemu se
razlikuju naši mobili? Po obliku, po površinama, po broju tijela i njihovu rasporedu na štapićima i koncima. Usporedimo dva
mobila i opišimo njihove razlike. Jesu li neki radovi riješeni originalnije od drugih? Opišimo neke mobile bez pokazivanja;
možemo li ih prepoznati po opisu? Jesu li u parovima svi radili, ili je netko pustio svojeg partnera da sam obavi posao.
Obratimo pažnju na umjetničko djelo V. Bakića »Razvijene površine«. To je primjer plošno istanjene mase, kakvi su i
papiri od kojih smo načinili naše mobile.

LIKOVNE KULTURE 3.
aa) Stjecanje znanja: upoznati, istraživati i izražavati oblike u prostoru upotrebom različitih
materijala u oblikovanju scene; usvojiti rad didaktički neoblikovanim materijalom – kutijicama 1. prema promatranju
u kombiniranju s kolažnim papirom, flomasterima ili temperama 2. nakon promatranja
3. prema sjećanju
bb) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati različite 4. prema zamišljanju
materijale u svojoj okolici i na umjetničkim djelima te opažati scenografije, razvijati maštu, 5. prema izmišljanju
vježbati sposobnost izražavanja kutijicama i slikarskim materijalom
ODGOJNI ZADATCI: formiranje stavova, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti OBLICI RADA:
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA 2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: MASA I PROSTOR 4. grupni
2. Nastavna tema: Scenografija
3. Likovno područje: modeliranje i građenje, slikanje, dizajn NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): scena, scenografija, materijali
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: scenografija grada Legena promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: kombiniranje didaktički neoblikovanog 6. rad s tekstom
materijala: kutijica s kolažnim papirom i flomasterima ili
temperama 7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Sv. Donat, Zadar, 9. st., mapa reprodukcija Učimo gledati 3 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Hrvatski jezik: igrokaz

o Regoču i Kosjenki
1. PRIPREMA
Spajamo stolove, dijelimo učenicima kutije, ljepila, ljepljive vrpce, kolažne papire i flomastere ili tempere (prema našoj
odluci). Ponavljamo kako kutije možemo rezati, modelirati, savijati, bušiti i spajati. Na kutijama možemo slikati temperama ili
naljepljivanjem kolažnog papira, te crtati flomasterima preko kutija i preko kolažnog papira.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 56. stranici. Gledamo fotografiju scenografija. Čitamo s učenicima i objašnjavamo kako se u
kazališnoj predstavi prožimaju zvuk, slika i pokret kostimima, kulisama, plesom, glumom i glazbom. Kulisama se pokušava
dočarati prostor u kojem se zbiva radnja predstave. Budući da se radnja često zbiva na otvorenim prostorima (gradovima,
krajolicima, drugim planetima i sl.) osobe koje rade kulise moraju smisliti načine kako da te prostore načine jednostavnima,
a ipak prepoznatljivima. Dizajn, smišljanje i izradbu kulisa nazivamo scenografijom. Pri izradbi scenografije mogu se rabiti
različiti materijali, ali ipak treba uzeti u obzir činjenicu da se u tijeku jedne predstave kulise više puta mijenjaju, pa stoga
kulise trebaju biti lagane zbog lakšeg rastavljanja i prenošenja.
Fotografije pokazuju scenografije za nekoliko kazališnih predstava: scena s ulicom velikog grada ili kuće pod zvjezdanim
nebom, primjerice. Upitajmo učenike jesu li bili u kazalištu i kakvu su scenografiju tamo vidjeli.
Iz knjige I. B. Mažuranić učenicima čitamo priču »Regoč«, odlomak koji opisuje golemog bradatog Regoča koji leži u
ruševinama grada Legena i broji mu kamenje. Za grad se kaže da je velik i ruševan, da ima mnogo zidina, kula i vrata.
Promatramo s učenicima fotografije ruševina na 58. i 59. stranici udžbenika. Analitički ga promatramo i opisujemo njegove
lukove, stupove, ukrase, zidine, kao i kamenje na samim zidovima i razbacano uokolo. Negdje građevine imaju i katove,
negdje se na podu vide još samo temelji.
Čitav će razred kao grupa sudjelovati u izradbi scenografije za lutkarsku predstavu »Regoč i Kosjenka«. Velik komad
kartona bit će podloga na kojoj će učenici kutijicama i rolama od kartona modelirati i graditi grad, a na gotove oblike će
lijepiti kolažne papire ili ih bojiti temperama (ili oboje) i iscrtavati kamenje. Pri lijepljenju učenici se mogu pomagati i
ljepljivom vrpcom.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo kutijama modelirati i graditi scenografiju ruševina grada Legena, te ih bojiti i iscrtavati kolažnim papirom i
flomasterom. Tko će ponoviti zadatak?
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima zidina, kula, stupova, o ukrasima i odlomljenom kamenju.
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju, i razgovaramo o dijelovima današnjeg rada. Ponovimo što je to
scenografija. Koje sve dijelove sadržava naša današnja scenografija? Tko je maštovitije i različitije od ostalih dočarao
ruševine i kojim materijalima? Tko je bolje, a tko lošije surađivao s ostalima koji su izrađivali scenografiju? Što će sve lutke
moći raditi na pojedinim dijelovima ove scenografije?
Obratimo pažnju na fotografiju Sv. Donata u Zadru. Koje materijale uočavamo? I ovdje je najviše kamenja, prepoznajemo
ga po teksturi (karakteru površine) na zidovima. Uočimo ruševine na prednjem dijelu fotografije.

LIKOVNE KULTURE 3.
cc) Stjecanje znanja: uočavati, istraživati i izražavati različite tipove lutaka i njihovih oblika koji
proizlaze iz načina njihova kretanja; usvojiti rad kutijama, koncem i drvom 1. prema promatranju
dd) Stjecanje sposobnosti: vježbati sposobnost divergentnog mišljenja, opažati i razlikovati 3. prema sjećanju
različite tipove lutaka i njihova pokretanja, razvijati maštu, vježbati sposobnost izražavanja 4. prema zamišljanju
didaktički neoblikovanim materijalom – kutijama, koncem, drvom 5. prema izmišljanju
ODGOJNI ZADATCI: formiranje stavova, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti

OBLICI RADA
1. frontalni
NASTAVNA JEDINICA
2. individualni
3. rad u parovima
1. Cjelina: MASA I PROSTOR
4. grupni
2. Nastavna tema: Udubljeno-ispupčena masa
3. Likovno područje: modeliranje i građenje, dizajn NASTAVNE

METODE
4. Likovni problemi (ključni pojmovi): scenska lutka, udubljeno-ispupčena masa
1. analitičko
5. Motiv: a) vizualni: lutke Regoča i Kosjenke promatranje
4. usmeno izlaganje
5. metoda scenarija
6. Likovnotehnička sredstva i likovne tehnike: didaktički neoblikovan materijal: 6. rad s tekstom
kutijice, konac, drvo
7. kombiniranje
8. variranje
9. građenje
Nastavno sredstvo – reprodukcija: Aleksandr Archipenko: Žena koja se češlja, mapa UG 2 10. razlaganje

SREDSTVA I
POMAGALA
1. reprodukcija
djelo
3. prirodni oblici
5. dijapozitivi
6. fotografije
7. grafoskop
8. televizor
9. video
10. ploča, kreda
11. ostalo:
KORELACIJA
Hrvatski jezik: igrokaz

o Regoču i Kosjenki
1. PRIPREMA
Raspoređujemo stolove, grupiramo po četiri učenika, dijelimo im kutijice, kartonske valjke, smeđe ili sive pakpapire,
konce, ljepila, te križeve od drvenih letvice koje smo sami načinili. Demonstriramo kako koncem povezati kartonske valjke
koji će biti zglobovi; kako pakpapir narezati na trake i povlačiti preko ruba škara, što će biti kovrčava brada i kosa, kako
koncem povezati kutijicu s valjkom koji će biti šake i stopala. Treba pokazati kako plastificirati lice ispupčivanjem nosa i
očnih vjeđa te otvaranjem usta. Za gotove ćemo lutke pokazati kako koncima povezati tijelo s drvenim križem: noge iz
koljena s bočnim krakovima križa, ruke iz šaka s prednjim i stražnjim krakom, a glavu sa sredinom križa.
2. MOTIVACIJA
Učenici otvaraju udžbenik na 60. stranici. Gledamo različite modele lutaka i razgovaramo o njima. Svakom lutkom
upravlja čovjek, a ovisno o načinu upravljanja razlikujemo tipove lutaka. Uz svaku fotografiju lutke dodan je i proziran prikaz
koji pokazuje kako se lutkom upravlja. Lutku dizajniramo, ona je uporabni predmet.
Zijevalice su lutke kojima upravljamo palcem u donjem dijelu usta, a prstima u gornjem dijelu. Ostatak lutke najčešće je
sašiven od raznih tkanina. Na 61. stranici vidljiva je zijevalica načinjena od čarape s očima od loptica za stolni tenis i kosom
od vune. Uočimo kako se pomicanjem njezinih usta dobivaju različiti izrazi lica.
Ginjole su lutke koje ne otvaraju usta, ali miču rukama i glavom. Glavu i ruke ginjoli pomičemo svojim prstima. Tijelo
ginjole se šije od tkanine, a glava se modelira od kaširanog papira ili spužve.
Javajka je vrsta ginjole kojoj ruke, umjesto svojim prstima, pomičemo štapovima koje držimo drugom rukom.
Marioneta je lutka koja visi na koncima koji su povezani s drvenim križem. Križ može imati i dva poprječna kraka, što se
vidi na fotografiji u udžbeniku.
Lutke su mase u prostoru. Na lutkama su neki dijelovi ispupčeni, a neki udubljeni. Takvu masu nazivamo ispupčeno-
udubljenom masom, jer prostor ulazi u masa a masa izlazi u prostor. Tikva i dunja su plodovi po čijim obrisima
prepoznajemo udubljeno-ispupčenu masu.
Mi ćemo danas u grupama od po četiri učenika raditi marionete koje će prikazivati Regoče i Kosjenke iz bajke I. B.
Mažuranić. Regoč je golem, kosat i bradat, a ima i velik plašt i remen. Kosjenka je vrlo malena, ima dugu kosu kojom može
šibati konja, te ima vilinsku koprenu s pomoću koje može poletjeti u oblake.
Demonstriramo način povezivanja udova, modeliranje lica i kose i povezivanje s drvenim križevima. S gotovim lutkama
odigravamo igrokaz u scenografiji grada Legena. Pročitajmo iz bajke rečenice koje razmjenjuju Regoč i Kosjenka, učenici ih
ponavljaju pokrećući lutke.
3. NAJAVA ZADATKA
Danas ćemo kombiniranjem kutija, valjaka, pakpapira i konca modelirati i graditi lutke marionete Regoča i Kosjenke
udubljeno-ispupčenim masama. Tko će ponoviti zadatak?
Učenici rade. Obilazimo ih i razgovaramo o oblicima lutki koje modeliraju, posebno obraćajući pažnju na plastificiranje
lica. Ohrabrimo učenike da od papira načine što maštovitiju odjeću. Pazimo da su konci točno spojeni s križevima.
Na kraju sata na ploču stavljamo reprodukciju, a po jedan učenik iz grupe drži lutku kako bismo ih vidjeli sve odjednom.
Ponavljamo: kako se zove vrsta lutke koju smo danas radili? Kako nazivamo masu koja izlazi u prostor i u koju prostor
ulazi? Po čemu se razlikuju naše lutke? Usporedimo dva Regoča i dvije Kosjenke; kako su upotrijebljene kutijice a kako
pakpapir? Koje lutke imaju više detalja, u koje je uložen veći trud? Jesu li neki radovi riješeni originalnije od drugih? Jesu li
svi članovi grupe dobro surađivali s ostalima, jesu li neki radili više, a drugi odbijali raditi?
Obratimo pažnju na umjetničko djelo A. Archipenko »Žena koja se češlja«. Skulptura je načinjena tako da jednom
udubljenju s druge strane odgovara ispupčenje. Pratimo udubljenje na jednoj ruci i ispupčenje na drugoj, udubljenje na
jednoj nozi i izbočenje na drugoj, udubljenje na jednoj dojci i ispupčenje na drugoj. Uočimo kako se skulptura mijenja kad je
okrećemo.

Pripreme 3razred

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pripreme 3razred

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UČITELJ/ICA Razred Datum

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti.

3. Likovno područje: crtanje i slikanje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

Hrvatski jezik: ritam u

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

Ako imamo vremena, provedimo igru opisanu na 9. stranici: »Ozvuči sliku«.

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

3. Likovno područje: crtanje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

Hrvatski jezik: strip

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti

3. Likovno područje: grafika NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

Priroda i društvo: boje

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti

3. Likovno područje: grafika NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti

3. Likovno područje: slikanje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

Danas ćemo pastelom slikati portret kolorističkim slikanjem, tj. modulacijom.

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti.

3. Likovno područje: slikanje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

3. Likovno područje: crtanje i slikanje NASTAVNE

PLAN PLOČE: NASTAVNA

Priroda i društvo: ritam

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

3. Likovno područje: slikanje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

Glazbena kultura: ritam

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

3. Likovno područje: crtanje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

3. Likovno područje: slikanje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti

3. Likovno područje: modeliranje i građenje NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKTA

PRIPREMA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA

ODGOJNI ZADATCI: formiranje stajališta, razvijanje estetičkih i radnih sposobnosti

3. Likovno područje: modeliranje i građenje, dizajn NASTAVNE

PLAN PLOČE NASTAVNA

Priroda i društvo: reljef

5. ANALIZA I VRJEDNOVANJE LIKOVNOGA PROCESA I PRODUKATA