Grupni rad je cilju usmjerena aktivnost male skupine ljudi čija je svrha zadovoljavanje

različitih potreba članova rješavanje problema i osnaživanje za djelotvornije suočavanje sa

životnim poteškoćama i izazovima. Aktivnosti voditelja usmjerene su prema pojedinim
članovima grupe kao sustavu uzajamne podrške i pomoći članova te grupi u socijalnom
okruženju. Neposredni rad temelji se na teorijskim znanjima psihologije male grupe,
specifičnim vještinama vođenja i humanističkim vrijednostima. Temeljno je načelo grupnog
rada da članovi grupe mogu pomoći jedni drugima tako da izmjenjuju iskustva i osjećaje,
informacije, daju sugestije, ideje i rješenje problema te se podupiru uz pretpostavku da je
grupni proces glavni izvor promjene i razvoja pojedinih članova grupe.

Riječ evaluacija općenito znači „određivanje vrijednosti nečega". Pod evaluacijom grupnog
rada podrazumijevamo složeni proces prikupljanja informacija o učincima cjelovitog grupnog
iskustva. Njegova složenost proizlazi iz složenosti grupnog pristupa u kojem se isprepliću i
nadopunjuju različite intervencije usmjerene prema pojedinim članovima, grupi u cjelini i
njezinom okruženju. U skladu s tim, postupak evaluacije u grupnom radu uključuje:

a) evaluaciju procesa grupnog rada koja podrazumijeva praćenje provedbe grupnog rada, a
uključuje procjenu pojedinog grupnog susreta, procjenu načina rada voditelja, zadovoljstvo
članova grupnim odnosima i slično.

b) evaluaciju ishoda.

koja podrazumijeva praćenje provedbe grupnog rada, a uključuje procjenu pojedinog grupnog
susreta, procjenu načina rada voditelja, zadovoljstvo članova grupnim odnosima i slično.
Evaluacija ishoda odnosi se na sustavno praćenje napretka pojedinih članova i napretka grupe
kao cjeline u postizanju individualnih i grupnih ciljeva.

Postupci evaluacije grupnog rada

Postupci koji se koriste u evaluiranju grupnog rada pokrivaju kontinuum od preciznog

mjerenja u okviru strukturiranog nacrta evaluacijskog istraživanja do traženja dojmova,
procjene i opisa na završetku rada. Obzirom na ovu širinu iznimno je važno da voditelj grupe
utvrdi kakvu evaluaciju želi ili treba provoditi i koje metode i tehnike ima na raspolaganju.
Prvi korak u strukturiranom pristupu evaluaciji je izrada plana koji objedinjuje odgovore na
nekoliko pitanja:
Koja je svrha evaluacije? (Zašto se mjeri?)

koji su kriteriji uspješnosti grupnog rada? (Što će se mjeriti?)

koji su postupci koji će se koristiti u procjenjivanju uspješnosti? (Kako će se mjeriti?)

Koliko će se često provoditi evaluacijski postupak tijekom grupnog rada? (Kad će se mjeriti?)

Modeli evaluacije grupnog rada

Evaluacija efekata grupnog rada može se vršiti u različitim v periodima grupnog rada i
različitim modelima evaluacije. Najčešće korišteni modeli, tj. nacrti u evaluaciji grupnog rada
su:

a) model „prije-poslije"

b) kontrolni model

c) komparativni model

d) model praćenja dugoročnih učinaka grupnog rada.

Model „prije-poslije"

U ovom modelu podaci od klijenata sakupljaju se prije početka grupnog rada i ponovo nakon
završetka rada grupe. Analiza podataka omogućava da se procijeni veličina i smjer promjene
ponašanja ili/i doživljavanja člana grupe, te nekih obilježja grupe koja su ranije utvrđena kao
kriteriji djelotvornosti rada. Pomoću ovog modela dobiva se povratna informacija je li
postignut napredak članova i grupe i u kojim područjima. Međutim, treba istaći da podatci
prikupljeni ovim modelom ne daju odgovor na pitanje o uzročno-posljedičnoj povezanosti
utvrđenog napretka i sudjelovanja u određenoj grupi. Naime, uvijek treba uzeti u obzir da je i
neki nepredviđen i nekontroliran događaj koji se istovremeno odvijao s grupnim radom,
mogao biti uzrok promjene. Ako je cilj evaluacije procjena uzročno-posljedične veze između
određenog grupnog tretmana i napretka članova i grupe, tada je i nacrt evaluacije nešto
složeniji. U tu svrhu koristi se kontrolni ili komparativni model.