GEOMORFOLOŠKE POSEBNOSTI PODRUČJA BROTNJA I OKOLICE

Goran Glamuzina, dipl.ing.geologije

UVOD
Promatrajući južne dijelove Bosne i Hercegovine nesumnjivo se jasno ističe tok rijeke Neretve koji se,
urezan duboko u visoke krške planine, spušta ka najjužnijim dijelovima gdje usjeca blage krške
visoravni južne Hercegovine. Na tom području karbonatnog krša s desne strane rijeke Neretve
smješteno je promatrano područje. Na ovom terenu pored mnogih zanimljivosti iz gospodarsko i
društvene domene prisutne su i mnoge prirodne osobitosti, posebno iz područja geomorfologije.
Geomorfologija je znanost koja proučava reljef, reljefne oblike, njegov postanak, razvoj i
procese koji ga oblikuju. Geomorfologija kao takva, zbog specifičnosti reljefa na ovom području je
posebnija pa i time vrijedna osvrta. Cijelokupni geomorfološki sklop na području jugozapadne
Hercegovine u velikoj je mjeri utjecao na način života ljudi ovog kraja a posebice na smještaj i način
gradnje naselja. Jedan od najstarijih takvih primjera su predhistorijski ostatci ilirskih utvrda, gradina i
gomila koji svojim smještajem predstavljaju specifičan spoj geomorfologije i ljudske ruke. Za pojedine
gradine može se tako reći kako su građene na perfektno biranim topografski uzdignutijim dijelovima
terena i najvišim kotama šireg krajolika. Pored njih smještaj i mnogih drugih naselja, kao i obradivih
površina umnogome je ovisio o tipu reljefa. Ovo se posebice očituje u činjenici kako su starije kuće,
kao i čitava sela ranije bila građena na područjima iznad polja a ispod stijenskih uzdignuća i
ustrmljenja, u našem narodu zvanih ‘grede’. Tako su prisutne geomorfološke odlike u Brotnju
rezultirale time da je možda i najveći broj kuća napravljenih do 60-ih god.prošlog stoljeća prisutan
sjevernije od Čitluka s južne strane stijenskog ustrmljenja poznatijeg kao Greda. Dok su kuće, staje i
ostale manje građevine građene podno stijenskih uzdignuća, crkve, sakralne građevine kao i povijesne
utvrde građene su na vrhovima brdašaca i uzdignuća s kojih se pruža dobar pregled čitavog područja.
Na terenu izrazitog krša i krških zaravni reljefne forme vrtača i uvala predstavljale su i predstavljaju
danas neprocijenjive oaze plodne zemlje na kojima najbliža domaćinstva sade raznorazno
mediteransko povrće i voće. Osim svih ovih navedenih reljefnih oblika, neki drugi reljefni oblici su
također služili ondašnjem stanovništvu, no više u negativnom predznaku. To se prije svega odnosi na
vrtače s jamama, jame, veće pukotine i špilje u koje čovjek nesavjesno trpa i odlaže razni otpad što
može imati jako negativne posljedice po ljudsko zdravlje i zdrav okoliš. Sve ovo navedeno pokazuju
jednu veliku spregu geomorfologije i života ljudi na ovom području. Stoga će se u ovom radu nastojati
prikazati neke od najizraženijih geomorfoloških osobitosti i formi na ovom području, kao i uvid u
općenite geomorfološke značajke područja Brotnja.

GEOMORFOLOGIJA PODRUČJA

Promatrano područje nalazi se u Hercegovini jugozapadno od Mostara i smješteno je odmah

neposredno sa desne strane rijeke Neretve u njenom donjem dijelu toka. S obje strane Neretve na
ovom dijelu toka u geomorfološkom pogledu karakteristične su relativno niske visoravni (platoi)
prosječne nadmorske visine od 150 – 230 m. Područje općine Čitluk najvećim djelom prostire se na
takvoj visoravni, dok manjim jugoistočnim dijelom obuhvata i dio doline rijeke Neretve. U ove
visoravni primjetno su usječena korita rijeka Neretve i Trebižata. Promatrajući širi prostor može se
reći kako se ovo područje nalazi na jednom prelaznom pojasu (zoni) prema Dinaridskoj zoni
ulančanog gorja na sjeveru i prema Jadranskoj priobalnoj zoni na jugu, tako da se ovaj prostor može na
neki način pričlaniti zoni južnodalmatinskog zaleđa (sl.1 ). Ovaj prostor pripada makrogeomorfološkoj
regiji 'niske' Hercegovine, koja se često naziva i donjom Hercegovinom.
 Slika 1. Geografski položaj promatranog područja ( Izvor: www.googlemaps.com).

Kako je ranije opisano, analizirano područje je smješteno u jugozapadnom dijelu BiH na

području Vanjskih Dinarida. U općem morfološkom pogledu na širem promatranom području mogu se
izdvojiti četiri dijela, odnosno četiri morfološka prostora određenih značajki. Najistaknutiji je
morfološki dio riječnih korita rijeke Neretve i Trebižata, s tim da ona zauzimaju najmanji površinski
udio terena. Najveće prostiranje imaju krške zaravni ili platoi, s vrlo malim uzvišenjima (od baze ne
višim od 100 m), koji zauzimaju većinu površine ovog područja. Sljedeći dio predstavljaju brdski
prostori, gdje najveće prostiranje imaju na krajnjem sjeverozapadnom dijelu terena te između korita
rijeka Neretve i Trebižata. Značajan površinski udio čine prostori polja s obradivim površinama, koji
se nalaze na središnjem dijelu terena gdje se najvećom površinom pružaju od sjeverozapada pa se
sužavaju i stiješnjavaju prema jugoistoku i rijeci Neretvi.

Osnovni morfogenetski tipovi reljefa koji dolaze na terenu (sl.2) su:

 Krški tip reljefa
 Erozijsko-akumulacioni tip reljefa
 Fluvio-krški tip reljefa
 Antropogeni tip reljefa

- Krški tip reljefa je onaj tip reljefa koji sadrži reljefne oblike koji su nastali pod utjecajem
kemijskog, korozivnog, djelovanja vode na vapnence. Najčešći takvi krški oblici prisutnu na
području Brotnja su brazde, škrape, vrtače, ponikve, jame, manja polja i dr.
- Erozijsko-akumulacioni tip reljefa pak obuhvata područja sa manje topivim stijenama, te sve
one dijelove terena gdje je veći utjecaj na formiranje reljefnih oblika imaju procesi erozije i
akumulacije nego okršavanja, tj. korozivnog otapanja stijena.
- Fluvio-krški tip reljefa je vezan isključivo za dolinska riječna područja pa tako je i ovdje
prisutan u dolinama rijeka Trebižata, Studenčice i Neretve. Kako mu ime kaže, u ovom tipu
reljefa preovladavaju oblici nastali kombiniranim dijelovanjem rijeka, vodenih tokova i procesa
okršavanja.
 - Antropogeni tip reljefa obuhvata sve oni oblike nastale djelovanjem čovjeka ili promjenom već
postojećih prirodnih zbog utjecaja čovjeka.

Slika 2. Glavni tipovi reljefa na isječku googleearth karte područja Brotnja i okolice.

KRŠKI RELJEF
Krški tip reljefa prisutan je na sljedećim reljefnim područjima:
1. Planine Trtla (690 m.n.m), Crnica (( vrhovi: Gradina (519 m.n.m.) i Kukovac (518 m.n.m.)). i
Ozren ( 593 m.n.m.) ,
2. Krške zaravni
a) Zaravan između Ljubuškog i Donjih Ograđenika s brdašcima Drežanj (298 m.n.m.),
Berušica (264 m.n.m), Kosmaj (431 m.n.m.), Borajna (455 m.n.m.)
b) Zaravan između planine Crnica i sela Blizanci s brdašcima Zoljevac (267 m.n.m) i Šibenac
(272 m.n.m.)
3. Manja krška polja: Cernsko polje i polje kod Lipna
4. Stepeničasta uzvišenja – Grede i Humci

EROZIJSKO-AKUMULACIONI RELJEF
Erozijsko-akumulacioni tip reljefa dolazi na sljedećim reljefnim podučjima:
1. Čitlučko, čerinsko i gradnićko polje
2. Područje Međugorja, Vionice, Krehin Gradca i Potpolja

FLUVIOKRŠKI RELJEF
Fluviokrški tip reljefa uključuje sljedeća reljefna podučja:
1. Doline Trebižata, Neretve i Studenčice
2. Suha draga toka potoka Lukoć, južno od sela Miletina
 ANTROPOGENI RELJEF
Kamenolomi, boksitne jame, umjetna jezera, naselja, zaravnjene površine pod
poljoprivrednim kulturama itd.

ZNAČAJKE NEKIH RELJEFNIH OBLIKA

Na promatranom terenu dolaze mnogi kako endogeni tako i egzogeni reljefni oblici. Endogeni
oblici su oni koji su nastali procesima unutar zemljine kore - vulkanizmom, tektonikom i seizmikom, a
egzogenetski su nastali usljed vanjskih procesa atmosferskog trošenja, erozije, rada vjetra, vode, leda,
taloženjem i dr. No vrlo česta je pojava kombiniranih tzv. poligenetskih oblika, nastalih i pod
utjecajem egzogenih i pod utjecajem endogenih procesa. Generalno gledajući zapaža se da cjelovito
područje Brotnja sadrži potpune krške elemente pa su tako i svi prisutni reljefni oblici oblici
karakteristični za krški tip reljefa. Pri ovome je potrebno naglasiti kako vulkanski procesi, kao jedan
od endogenih genetskih faktora, nisu igrali gotovo nikakvu ulogu formiranju reljefnih oblika na ovom
prostoru. Od endogenih procesa najznačajniju ulogu imaju tektonika i seizmika koje su zajedno s
egzogenim procesima erozije i akumulacije sudjelovale u formiranju velikog broja reljefnih oblika.

U nastavku će biti opisani neki posebniji reljefni oblici i lokaliteti zapaženi na širem području
Brotnja.

Suho korito toka potoka Lukoć južno od Miletine

Ispod sela Zvirovići i Miletina pa sve do Studenaca južno, proteže se jedna suha kanjonska draga,
odnosno korito potoka Lukoć koji teče od sjeverozapadnog smjera s područja Čitlučkog polja. Radi
nepristupačnosti i teške prohodnosti ovaj lokalitet nije baš toliko ni blizak ovdašnjem stanovništvu, no
kako se radi o jednom pravom malom kanjonu poput manje verzije poznatog kanjona Paklenica u
Hrvatskoj, ovaj dio područja svakako vrijedi spomenuti i opisati. Pravi kanjonski reljef započinje u
južnijem dijelu same drage da bi najviše i najstrmije padine došle pred skorim južnim spojem sa dolinom
Studenčice. Vremenom je došlo do promjene toka Lukoća tako da je počeo ponirat kod sela Miletina radi
spuštanja gradijenta podzemnog toka kojim dalje teče ispod dna korita, čime je ova draga ostala suha već
duže vremena. Detaljnim terenskim prolaskom kroz dragu zapažene su brojne površinske krške i fluvio-
 krške forme. Među njima je najzanimljivije postojanje nekoliko kaskada, odnosno velikih vapnenačkih
stepenica koje su u geološkoj prošlosti predstavljale slapove i bukove. U prilog postojanja jednog jakog
paleotoka bujičnog karaktera idu brojni veliki, od pola do višemetarskog promjera, vapnenački obluci na
dnu korita. Samom geologijom kao i brojnim krškim te fluviokrškim oblicima ovaj dio područja svakako
ubuduće zaslužuje jedan detaljniji istraživački pristup.

Vapnenački izdanci u šumi kod sela Vionica

Na lokalitetu Vionica nalaze se vrlo zanimljivi površinski oblici, velikih masivnih vapnenačkih izdanaka koji
se u velikom broju odvojeno izdižu na relativno ravnoj šumskoj površini. Između njih je zemlja crvenica i
niska hrastova šuma. Izdanci su većinom visoki oko 2 – 3 m, s tim da postoji jedno uzvišenje poput
brežuljčića visine i do 30 m. Na njegovom vrhu nalaze se dvije jako lijepe kamenice ispunjene vodom.
Ovakvi zanimljivi oblici najvjerojatnije su nastali kombinacijom tektonike te jake erozije i korozije koji su
rastrošili mekše dijelove pa tako snizili reljef na kojem su ostale stršiti ove kamene formacije. Hodajući
među ovim kamenim oblicima koji se izdižu nad hrastovim stablima dobija se dojam poput prolaska kroz
'kamenu šumu'. Geološki je utvrđeno kako je riječ o forameniferskim eocenskim vapnencima ta da se na
području Brotnja nekoliko ovakvih pojava sa formama masivnih i zaobljenih izdanaka javlja uglavnom na
forameniferskim vapnencima. Slične stijenske forme nalaze se uzduž zone južnije od sela Služanj i Donji
Ograđenik.

Vrtače i duboke pukotine između sela Služanj i Potpolje (Broćine jame)

Zanimljiva morfološka pojava, poligenetskih osobina, nalazi se na središnjem dijelu Brotnja. Osnovnu
podlogu ovdje čine kompaktni sivi masivni eocenski laporoviti vapnenci i pješčenjaci koji po svojim
osobinama 'ne bi' trebali sadržavati neke veće krške forme. No, na potezu jugozapadno od sela Služanj pa sve
do mjesta Tromeđe i Potpolja, na ovim stjenama se pojavljuju forme vrtača te dubokih pukotina i procjepa
po svemu sudeći rasjednog karaktera. Specifičnost ovih oblika je izražena zbog činjenice da su forme vrtača i
pukotina karakteristične najviše za krški reljef na krednim vapnencima, koji su puno više podložniji koroziji i
okršavanju. Kako litološki ove klastične stijene nisu toliko podložne koroziji i okršavanju, mogući uzroci
nastanka ovih dubokih pukotina u njima su neotektonsko dijelovanje ili pak postojanje većih kaverni u
krednim vapnencima ispod njih u koje je došlo do urušavanja i slijeganja ovih krovinskih klastita. Prema
navodima lokalnog življa ove velike pukotine, lokalno poznate kao 'Broćine jame', ponegdje imaju i veće
podzemne dimenzije, što bi svakako ubuduće trebalo podrobnije istražiti.

Jaruga kod sela Vionica

Južnije od sela Vionica prema Međugorju nalazi se još jedna zanimljiva morfološka pojava. Nju čini nekoliko
graba (jaruga, usjeka) sa stmim bokovima, dubine 2 - 3 m, širine oko 3-5 m, koje se na jednom dijelu povezuju, a
nalaze se na relativno zaravnjenoj šumskoj površini. Ove jarugu cijelom svojom dužinom i dubinom sjeku
pedološki površinski sloj zemlje, s tim da se samo na jednom kratkom dijelu jaruge u bokovima pojavljuju
izdanci eocenskih laporovitih vapnenaca. Najduža jaruga započinje na sjevernom dijelu šume i pruža se
jugozapadno s blagim padom nagiba padine. Morfologija ovih jaruga po svemu sudeći ukazuje na povremeni jaki
proluvijalni proces površinskog spiranja i linijskog toka materijala, ali nije isključena ni mogućnost
neotektonskog seizmičkog djelovanja u konačnom oblikovanju jaruga.

Jama između Miletine i Zvirovića

Ovo je jedna od mnogih jama u široj okolici Brotnja do koje sam pristup nije toliko težak, jer je jama locirana u
neposrednoj blizini magistralne ceste Međugorje-Čapljina, te je putem markiran smjer do nje. Radi se o zasad
dovoljno neistraženoj jami u gornjokrednim rudistnim debelouslojenim vapnencima pri dnu južne padine planine
Križevac. U zimskom periodu vidljiva je voda u njoj što i zajedno s morfologijom same jame (slika), ukazuje na
vjerojatnu ponorsku ulogu ove jame. Brojne ovakve jame kao i špilje najviše se mogu pronaći u dijelovima
Brotnja s krškim tipom reljefa (vidi sliku 2.). To govori o ogromnom potencijalu za speleološka istraživanja
velikog područja Brotnja koja bi zasigurno otvorila nove uvide u geologiju, hidrogeologiju i biologiju podzemlja
ovog dijela terena.

Uzvišenje Humac zapadno od Gornjih Hamzića

Vizualno vrlo dojmljivo manje vapnenačko uzvišenje Humac (342 m.n.m.), kojeg grade bjelkasti masivni i
zaobljeni forameniferski eocenski vapnenci, nalazi se ispod južnih obronaka planine Ozren. Najvišu kotu na
njemu predstavlja jedna stršeća glavica, s koje se pruža jako lijep pogled na okolno područje sela Gornji
Hamzići. Neposredno ispod ove glavice, zaklonjen grmovitom vegetacijom nalazi se jedan subvertikalan ulaz u
podzemni jamsko-špiljski sustav koji nije speleološki ispitivan. Ovaj speleološki objekt čak nije toliko poznat ni
stanovništvu Brotnja, radi gotovo nezamjetljivog ulaza i vrlo teško pristupačnog položaja na okršenoj vrlo
strmoj strani.

Fosiliferni rubovi polja kod sela Čerin

Uz rubove čerinskog polja kako na sjevernoj tako i na južnoj strani, nalaze se reljefni odsječci visine oko 15-ak
metara u prosjeku, koje grade srednjeeocenski vrlo laporoviti vapnenci. Od ovih rubova intezivno se pruža
šumska vegetacija, većinom niskog hrasta na sjevernoj strani te hrasta i crnogorice na južnoj strani polja. Ovi
pak rubovi polja su najzanimljiviji po bogatom fosilnom sadržaju koji je prisutan uzduž cijelog ruba čerinskog
polja. Na par lokacija, pogotovo nešto zapadnije od Čerina, dolazi pravo obilje fosila plitkomorskih školjkaša,
puževa, koralja i drugih organizama iz razdoblja srednjeg eocena. Po karakteru fosila a i samih stijena može se
zaključiti kako je ovaj sjeverozapadni rub čerinskog polja za vrijeme eocena predstavljao plitku i tvrdu morsku
obalu s bujnim životom tropskih morskih organizama.

Područje doline rijeke Neretve

Geomorfološki vrlo zanimljiv dio analiziranog područja nalazi se na istočnom rubu terena a čini ga dio doline
rijeke Neretve od mjesta Žitomislići na sjeveru do mjesta Kručevići na jugu. Rijeka Neretva je kroz dugo
geološko razdoblje, uz dodatnu pomoć tektonskih procesa, poput kakvog noža presijekla poprečno cijelu
broćansku visoravan, ostavljajući tako mnogobrojne fluviokrške reljefne oblike uzduž dolinskih strana. Tako su
ovim procesima na zapadnom rubu doline presječene glavne geološke strukture i sedimenti Brotnja koji se
nastavljaju dalje i s druge strane Neretve u pravcu Stoca. Kao rezultat svega toga na strmijim dijelovima padina
nalaze se mnogi sipari, a podno rasjednih zona nerijetko se nalaze špiljski i polušpiljski ulazi. Jedna takva
rasjedno-navlačna strma vapnenačka ploha nalazi se na padini iznad sela Kručevići, a ispod nje se nalaze špiljski
ulazi lokalno poznati kao Crvene spilje (slika). Prema dosadašnjim saznanjima ni ovi speleološki objekti nisu
podrobnije istraživani. Cijelokupni morfološki sklop ovog dijela Brotnja spada u fluviokrške tipove reljefa.

Velika reljefna 'stepenica' (Klobučka navlaka) kod mjesta Gornji Studenci

Jedan od najizraženijih reljefnih oblika, regionalnog karaktera, jest izduženi vapnenački 'strmac' koji je već
ranije definiran kao 'klobučka navlaka'. Ova reljefna stepenica je u biti jedan veliki raversni rasjed, navlačnog
karaktera, gdje se jedno krilo od gornjokrednih vapnenaca vertikalno izdiglo nad krilom od paleogenskih
naslaga. Klobučka navlaka se vrlo jasno uočava na satelitskim snimkama, čak i sa veće udaljenosti, a može se
pratiti sve od mjesta Klobuk, preko Vitine, Radišića, Ljubuškog, Studenaca, Trebižata te do Čapljine gdje je
presječena kanjonom Neretve. Možda najfascinantniji dio klobučke navlake nalazi se kod izvora Studenčice u
mjestu Studenci (slika). Tektonikom i boranjem ovdje je došlo do izvrtanja debelog slijeda ravnih paleogenskih
slojeva koji su dovedeni u položaj nagiba do čak 70 o, dok su iznad njih gornjokredni masivni vapnenci. Na
kontaktu dobrokršenih i vodopropusnih gornjokrednih vapnenaca i slabovodopropusnih paleogenskih lapora
javlja se pravi krški izvor Studenčice kao jedna proširena pukotina u strmoj vapnenačkoj padini. Ovakvi izvori
zbog vizualnog karaktera i izdašnosti lokalno nose naziv 'vrelo' ili 'vrilo'. Paleogenski slojevi koji su većinom
građeni od laporovitih vapnenaca i lapora sadrže brojne makrofosile srednjeg eocena, što dodatno čini ovaj
lokalitet još više zanimljivijim i otvorenim za daljnje istraživanje.

Rasjedne vapnenačke plohe u starim boksitnim kopovima ( Dobro Selo, Lokvice, Garišta i dr.)

Na pojedinim napuštenim površinskim boksitnim kopovima na području Brotnja mogu se pronaći vrlo
zanimljive strmo nagnute pa čak i vertikalne potpuno ravne plohe vapnenca sa mjestimično dosta velikom
površinom i visinom. Ove plohe, gledajući genezu, predstavljaju endogenetske reljefne oblike, jer su formirani
isključivo tektonsko – seizmičkim procesima unutar zemljine kore. Međutim, na površinu terena i na svjetlo
dana 'izronili' su zahvaljujući boksitnim kopovima, koji za uvid u ovakve geološke odnose imaju ulogu poput
otvorene knjige zemljine površine. Svoj konačni izgled potom, pa i dan danas, ostvarivaju pod utjecajem
egzogentskih procesa oborina, erozije i korozije. Stoga, ovi oblici na jedan način spadaju u najkompleksnije
reljefne, poligenetske, oblike na čitavom promatranom terenu jer kombiniraju endogenezu, antropogeni utjecaj i
egzogenezu. Jedna od najizraženijih ovakvih pojava nalazi se u vrlo starom ( eksploatirano prije 2.svj.rata)
boksitnom kopu jugozapadno od mjesta Dobro Selo ( slika). Ovdje se u gustoj gotovo 'prašumskoj' vegetaciji
nailazi na jedan izduženi veliki rasjed sa strmim vapnenačkim plohama koji dosežu visinu i do 30 m. S obje
strane vapnenci su nagnuti pod kutem većim od 70 o dok se mjestimično susreću i zaobljene glatke površine
vapnenca.
 UMJESTO ZAKLJUČKA

OSVRT NA ZNAČENJE I VRIJEDNOVANJE POJEDINIH RELJEFNIH

OBLIKA

Iz prethodno opisanog, jasno je vidljivo da vrlo veliki dio površine Brotnja zauzima krški tip
reljefa. Ovo je posebno značajno zbog toga što su stijene koje grade ovaj dio veoma vodopropusne i
u svom podzemlju sadrže brojne pukotinske sustave. Vode koje izviru na mnogim izvorima pritoka
Neretve i Trebižata upravo polaze iz brojnih vrtača i jama po Brotnju. U takvim odvodnjama vode
naročito su utjecajne jame koje se nalaze u središtima mnogim manjih i većih vrtača, koje su pak
zarasle bujnom vegetacijom čime su zamaskirale svoj ulaz u podzemni potencijalni labirint špiljskih
i pukotinskih sustava. Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Brotnja uz magistralnu cestu Čitluk –
Široki Brijeg zapadno od Gornjih Hamzića nalazi se jedna manja vrtača, ponorske morfologije sa
jamskim otvorom. Morfologija ove jame i vrtače je vrlo impresivna ali je vizualni doživljaj pa i
sami pristup onemogućen radi velike količine bačenog otpada na samom jamskom ulazu. Još goroj
slici pridonosi to da je većina otpada organskog podrijetla sačinjena od raznih lešina uginule stoke.
Dio voda koji se odvodi ovom jamom najvjerojatnije dolazi u izvorima pritoka rijeke Trebižat kod
Vitine. Stoga su ovakvi prizori i primjeri, koji sigurno nisu izuzetak, jako veliko upozorenje svima
nama na opasnost od otpada po ostalim drugim vrtačama i jamama u Brotnju kroz kojih voda
prolazi i možebitno dolazi u neki od izvora pritoka Trebižata ili Neretve, a koji se možda čak i
koriste u vodozahvatne svrhe. Sramotna ali istinita činjenica vezana za područje Brotnja, da gotovo
nema jame ili vrtače u blizini kuća koje ne sadrže neku vrstu otpada, je krajnje alarmantno
upozorenje na prestanak odlaganja otpada u ove prelijepe krške reljefne oblike. Krš kao jedinstven
tip reljefa u svijetu predstavlja pravi fenomen, vrijedan divljenja i proučavanja, a pogotovo s
bogatstvom reljefnih formi to predstavlja na dinaridskom području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i
Crne Gore. Stoga, nužno je činiti evoluciju razmišljanja putem osviješćivanja svijesti o ispravnijem
načinu tretiranja reljefa i reljefnih oblika koji su prisutni na ovom našem području.

LITERATURA I KORIŠTENI MATERIJAL:

Internet izvor; google maps + ostale web stranice

Baraković, A. (2007): Primjenjena geomorfologija - pisana predavanja za postdiplomski studij.122, Tuzla.
Džaja, K. (2003): Geomorfološke značajke Dugog Otoka. Geoadria. 8/2, 5-44, Zadar.
Perica, D. (2005): Geomorfološka obilježja doline i porječja Krke s osvrtom na dio od Knina do Bilušića Buka.
Geoadria. 10/2, 131 – 156, Zadar.
Žiger, Z. & Bognar, A.(2007): Geomorfološka obilježja gornjeg toka rijeke Sutle. Hrvatski geografski glasnik.
69/1, 25 – 39, Sutla.