MEDICINSKA KEMIJA I BIOKEMIJA I
voditelj - izv.prof.dr.sc. Marin Tota
I – opća, anorganska i fizikalna kemija
II – stehiometrija
III – organska kemija i biokemija
Laboratorijske vježbe
Sustav za e-učenje Merlin:
https://moodle.srce.hr/2018-2019/
1. J. Rupčić, R. Domitrović, Č. Milin, M. Tota, D. Broznić:
PRIRUČNIK ZA SEMINARE I VJEŽBE IZ
MEDICINSKE KEMIJE I BIOKEMIJE I.
2. J. McMurry: OSNOVE ORGANSKE KEMIJE
3. R.K. Murray, D.A. Bender, K.M. Botham, P.J. Kennelly, V.W.
Rodwell i P.A. Weil: Harperova ilustrirana biokemija
VODA, OTOPINE
 Ključne teme

• otopine

• voda kao otapalo

• proces otapanja (otapanje krutina i plinova)

• tlak pare

• elektroliti
 Podjela tvari
PLINOVITE
Promjene
agregatnog TEKUĆE
(KAPLJEVITE) TVARI
stanja
ČVRSTE

Fizikalni
HOMOGENE
(OTOPINE) postupci ČISTE TVARI
SMJESE

HETEROGENE
Kemijske
SPOJEVI promjene ELEMENTI
• otopine (homogene smjese) sastoje se od jedne faze, a
heterogene od više faza.

• faza – uzorak tvari određenog sastava i jednolikih svojstava.

• disperzni sustav – sustav u kojem je jedna (ili više) faza

jednoliko razdijeljena u drugoj fazi.

• disperzna faza je razdijeljena u disperznom sredstvu.

 Podjela disperznih sustava prema stupnju
razdjeljenja (disperzije) disperzne faze

veličina čestica
disperzni sustav smjesa
disperzne faze
grubo-disperzni suspenzija > 1000 nm

koloidno-disperzni koloid 1 - 1000 nm

molekulsko-disperzni (prava) otopina < 1 nm

Otopine su homogene smjese čistih tvari jer sadrže dvije ili više tvari
pomiješane u stupnju molekulske disperzije.

Krv ima karakteristike sva tri sustava.

 VRSTE OTOPINA
otopina
otopljena tvar primjeri
(i otapalo)
zrak (dušik, kisik …)
plin plinovita
prirodni plin (CH4, C2H6…)

plin mineralna voda (CO2 u vodi)

ocat (CH3COOH u vodi)

tekućina tekuća
alkoholna pića (etanol u vodi)
(kapljevina) (kapljevita)
benzin (smjesa ugljikovodika)

čvrsta morska voda (sol u vodi)

mjed (bakar i cink)

čvrsta čvrsta
bronca (bakar i kositar )
 Otopine

• Otapalo
– komponenta koje ima najviše.
• Otopljena tvar
– ostale komponente u otopini.

• Polarna otapala

- voda, tekući amonijak, H2O2, HF, metanol, etanol, aceton, piridin

• Nepolarna otapala

- CCl4, heksan, benzen, benzin

Voda – agregatna stanja
 Zastupljenost vode u ljudskom organizmu

• 50 - 75% tjelesne mase

• ovisi o dobi, spolu i tjelesnoj masi:
– novorođenčad ≈ 75%
– žene ≈ 50%
– muškarci ≈ 60%
– pretile osobe ≥ 45%

• glavnina vode nalazi se u tjelesnim tekućinama

– 2/3 unutarstanična tekućina, 1/3 izvanstanična tekućina
Sastav tjelesnih tekućina
 Karakteristična svojstva vode

1. najveća gustoća pri 4 0C

2. neuobičajeno visoko vrelište

3. vrlo dobro otapalo za ionske i polarne spojeve

4. amfoternost
 Neuobičajeno visoko vrelište

Molarna masa, M/g mol-1

Temperature vrelišta hidrida 14., 15., 16. i 17.-te skupine

 Vodikove veze u vodi

c)
a) b)

a) u tekućoj vodi molekule vode povezane su vodikovim vezama samo s nekoliko susjednih molekula.

b) molekula vode povezana vodikovim vezama s četiri susjedne molekule.

c) u ledu je svaka molekula vode povezana vodikovim vezama s četiri susjedne molekule.
 Međumolekulske sile

• kohezivne sile
– između „istih” molekula
• adhezivne sile
– između „različitih” molekula
 Isparavanje: tlak pare

tlak pare – parcijalni tlak pare u dinamičkoj ravnoteži s tekućinom

na konstantnoj temperaturi
 Entalpija isparavanja

ΔHisp = Hpara – Htekućina = - ΔHkondenzacije

ΔHisp – količina topline koja se apsorbira pri isparavanju

(endoterman proces), pri konstantnoj temperaturi
 Entalpija isparavanja

ΔHisp = - ΔHkondenzacije

Opekline od pare su teže nego opekline od vrele vode

(para oslobađa toplinu dok se kondenzira, a zatim i dodatno

oslobađanje topline dok se nastala topla voda hladi..)
 Tlak para i vrelište
krivulje tlaka pare

tlak pare raste s porastom temperature

dietileter benzen voda toluen

vrelište – temp. pri kojoj se tlak para

izjednačava s atmosferskim tlakom
anilin
 Kritična točka

ako tekućinu grijemo u zatvorenoj posudi:

nema vrenja
tlak para raste kontinuirano
smanjuje se gustoća tekućine
površinska napetost ide prema nuli

KRITIČNA TOČKA – najveća temperatura pri kojoj tekućina još uvijek egzistira
 Elektroliti

• neke otopljene tvari

mogu disocirati na
ione.
• provođenje struje.
 Otopine elektrolita
Podjela elektrolita:

• pravi (ionski spojevi)

– kristalna rešetka građena od iona
– jaki

• potencijalni (kovalentni spojevi)

– ioni nastaju u reakciji s otapalom
– stupanj disocijacije ovisi o građi i otapalu
– jaki ili slabi
 Kiselo-bazni parovi
Kiselina Baza
HClO4 − ClO4−
H2SO4 − HSO4−
HI − I−
Jake kiseline HBr − Br−
HCl − Cl−
HNO3 − NO3−
H 3O + − H 2O
HSO4− − SO42−
H3PO4 − H2PO4−

Jakost baza
F−
Jakost kiselina

HF −
CH3COOH − CH3COO−
H2CO3 − HCO3−
H 2S − HS−
NH4+ − NH3
HCN − CN−
HCO3− − CO32−
CH3NH3+ − CH3NH2
H 2O − OH−
NH3 − NH2−
H2 − H− Jake baze
OH− − O2−
 Svojstva otopina nekih soli

NaHSO4 otopina kisela (HSO4– je srednje jaka kiselina)

NaH2PO4 otopina slabo kisela (H2PO4– ima jače izražena kisela nego bazična

svojstva)

Na2HPO4 otopina vrlo slabo lužnata

Na3PO4 otopina slabo lužnata

NaHCO3 otopina slabo lužnata

MgOHCl otopina slabo kisela

 Otopine elektrolita
• Hidratacija i solvatacija
– Soli se otpaju u vodi zbog dipolnog karaktera molekula vode koje
se vežu na ione, stabiliziraju ih i oslobode iz kristalne rešetke

– K+A- K+(aq) + A-(aq)

– Svaki ion je obavijen slojem molekula vode koje su vezane ion-

dipolnom vezom

– Proces vezanja vode na ione naziva se hidratacija (solvatacija za

druga otapala)

– Stupanj hidratacije ovisi o veličini i naboju iona. Što je ion manji i

njegov naboj veći, to je jače hidratiziran. Zbog toga su kationi jače
hidratizirani od aniona.
 Podjela elektrolita

• Jaki elektroliti potpuno disociraju.

– dobro provode struju.

• Slabi elektroliti djelomično disociraju.

– provode struju.

• Neelektroliti ne disociraju.
– slabo provode struju.
Prikaz elektrolita kemijskim jednadžbama

Jaki elektrolit:
MgCl2(s) → Mg2+(aq) + 2 Cl-(aq)
Slabi elektrolit:
→ CH3CO2-(aq) + H+(aq)
CH3CO2H(aq) ←

Neelektrolit:
CH3OH(aq)
 Topljivost

• Tvari koje su topljive:

– soli alkalijskih metala i amonijaka

Li+, Na+, K+, Rb+, Cs+ NH4+

– Nitrati, perklorati i acetati

NO3- ClO4- CH3CO2-

 Topljivost

• Tvari koje su uglavnom topljive :

– Kloridi, bromidi i jodidi Cl-, Br-, I-

• Osim Pb2+, Ag+, i Hg22+.

– Sulfati SO42-
• Osim Sr2+, Ba2+, Pb2+ i Hg22+.
 Topljivost

• Tvari koje su netopljive :

– Hidroksidi i sulfidi HO-, S2-
• Osim soli amonijaka i alkalijskih metala
• Sulfidi zemnoalkalijskih metala su topljivi

– Karbonati i fosfati CO32-, PO43-

• Osim soli amonijaka i alkalijskih metala
Međumolekulske sile i proces otapanja

ΔHb ΔHc

ΔHa

ΔHotapanja – promjena entalpije koja prati otapanje soli (ΔHsoln )

 Međumolekulske sile u smjesama

• ΔHa, ΔHb, i ΔHc ovise o

njima

• Idealne otopine
– privlačne sile približno
jednake.
ΔHsoln = 0
 Idealne otopine

benzen metilbenzen
 Neidealne otopine

• adhezivne sile veće od

kohezivnih sila
kloroform aceton

ΔHsoln < 0
 Neidealne otopine

• adhezivne sile manje od

kohezivnih sila

ΔHsoln > 0

aceton CS2

• kada su adhezivne sile puno manje

od kohezivnih – HETEROGENE
SMJESE (npr. voda-oktan)
 Topljivost čvrstih tvari

OTAPANJE  TALOŽENJE (PRECIPITACIJA, KRISTALIZACIJA)

Otopina je zasićena kada je pri određenoj temperaturi u ravnoteži s neotopljenom

tvari.
Otapanje ionskih kristala u vodi

H2O
K+A (c) K+(aq) + A (aq)
hidratacija (ion-dipolna veza)
 Entalpijski dijagram otapanja kalijevog jodida, KI

K+(g) + I-(g)

Entalpija hidratacije, HH
Energija kristalne rešetke, HL
K+(aq) + I-(aq)

Entalpija otapanja, Hsoln

KI(s)

Hsoln = 20 kJ/mol
 Energija hidratacije

NaCl(s) → Na+(g) + Cl-(g) ΔH1 (- energija rešetke) > 0

Na+(g) + H2O(l) → Na+(aq) ΔHhidratacije < 0

Cl-(g) + H2O(l) → Cl-(aq) ΔHhidratacije < 0

ΔHsoln > 0, ali ΔGotopine < 0

 Krivulje topljivosti

prezasićene nezasićene

topljivost raste s temperaturom osim kod nekih sulfita, sulfata, fosfata, arsenata
Instant oblozi (hladni i topli)

ΔHS/ kJ mol-1
NH4NO3 26
KI 20
KCl 17
NaCl 4
LiCl -37
CaCl2 -81
MgSO4 -91
Topljivost plinova

• većini plinova se topljivost u vodi

smanjuje s povećanjem
temperature

• često suprotno kod organskih

otapala
 Henryjev zakon

• topljivost plina raste s porastom tlaka, S = k Pplin

S 23,54 mL = 23,54 ml N2/atm

k= =
Pplin 1,00 atm

S 100 mL
Pplin = = = 4,25 atm
k 23,54 ml N2/atm
 Topljivost plinova

– otapanje plinova može se usporediti s kondenzacijom

kondenzacija  isparavanje

otapalo(l) + plin  otopina(l); ΔHS < 0 (vrlo egzoterman proces)

temperatura ↑ topljivost plinova (Le Chatelierovo načelo)

Koncentracija otopljenog plina pri konstantnoj temperaturi ovisi o parcijalnom tlaku

tog plina iznad otopine, a ne o ukupnom tlaku plinske smjese.
Promjena ukupnog (vanjskog) tlaka dovodi do promjene parcijalnih tlakova:

a) ravnoteža b) porast vanjskog tlaka c) ravnoteža opet postignuta

Parcijalni tlak /mm Hg

p(N2) p(O2) p(CO2) p(H2O)
udahnuti zrak (suhi) 597 159 0,3 3,7
izdahnuti zrak (zasićeni) 569 116 28 47
Henryjev zakon
 Tlak para otopine

• Raoult, 1880.
– otopljena tvar snizuje tlak para otopine.

– parcijalni tlak komponente u smjesi jednak je

umnošku tlaka para čiste komponente i njenog
molnog udjela

PA = A PA
Tlak para otopine

PA = A PA
Tekućina – para, ravnoteža (idealne ot)
1. Pbenz=0,5*95,1=47,6 mm Hg
2. Ptol=0,5*28,4=14,2 mm Hg
3. Puk= Pbenz+ Ptol=61,8 mm Hg

Xbenz pare=47,6 mm Hg/61,8 mm Hg

Xbenz pare=0,770

Xtol pare=14,2 mm Hg/61,8 mm Hg

Xbenz pare=0,230

čisti benzen ima viš tlak para nego toluen; benzen je hlapljivija komponenta