GEOTEHNIČKO INŽENJERSTVO

2. KOLOKVIJ

5.DUBINSKO TEMELJENJE 1, TEMELJENJE NA PILOTIMA 2

-Projekt temeljenja na pilotima sadrži:
a) Analizu raspodjele opterećenja na pojedine pilote
b) Dokaz o dopuštenom opterećenju tla pod djelovanjem pojedinih pilota
c) Dokaz o kvaliteti pojedinih materijala pilota
d) Dimenzioniranje pojedinih pilota
e) Dokaz o stabilnosti temelja kao cjeline
f) Analizu slijeganja pojedinih pilota, temelja kao cjeline i analizu horizontalnih
pomaka pilota
5.1. Sile sloma tla prema veličinama parametara čvrstoće
-Nosivost po plaštu
-Uslijed komponenti adhezije i trenja
5.2. Sile sloma dobivene probnim opterećenjem pilota
-Probno opterećenje provodi se na izvedenom pilotu na lokaciji građevine
-Način izvođenja:
a) Inkrementnim povećanjem sile uz praćenje konsolidacije
b) Uz konstantnu brzinu slijeganja
c) Inkrementnim povećanjem sile u pravilnim vremenskim intervalima
-Probnim opterećenjem mjeri se potrebna sila na pilot Qf potrebna da izazove
slom u tlu
5.3. Slijeganje pilota
-Rezultat je deformacija koje nastaju:
a) Zbog elastične deformacije pilota
b) Zbog slijeganja tla ispod stope uslijed povećanja opterećenja ispod stope
uslijed napona na tlo koji se prenose preko stope pilota
c) Zbog slijeganja tla ispod stope uslijed povećanja opterećenja ispod stope
uslijed napona na tlo koji se prenose preko plašta pilota

5.4. Piloti u grupi

-Ispod temelja redovito se izvodi grupa od više pilota koja na sebe preuzima
opterećenje konstrukcije
-Ukupna sila koju grupa pilota može prenijeti na tlo jednaka je umnošku broja
pilota i dopuštene sile na pojedinačni pilot ili u pravilu manja
-Intenzitet i polje napona ispod pojedinačnog pilota manji su nego ispod grupe
pilota zbog međusobnog utjecaja pojedinih pilota

-Međusobni utjecaj pilota utječe na povećanje opterećenja ispod pojedinih

temelja što utječe na smanjenje nosivosti
5.4.1. Nosivost grupe pilota
5.4.2. Slijeganje grupe pilota
-Intenzitet i polje napona ispod pojedinačnog pilota manji su nego ispod grupe
pilota zbog međusobnog utjecaja pojedinih pilota
-Međusobni utjecaj pilota utječe na povećanje opterećenja ispod pojedinih
temelja što utječe na povećanje slijeganja grupe pilota
-Slijeganje grupe pilota širine B:

5.5. Dopušteno opterećenje pilota

-Predstavlja dio sile sloma tla koju pilot može preuzeti uz prihvatljivo slijeganje i
dovoljan faktor sigurnosti za slom tla. Može se odrediti prema Pravilniku o
tehničkim normativima za temeljenje građevinskih objekata:
a) Izrazima za stupanj mobilizacije otpora tla
b) Izrazima otpor tla registriranim pri pobijanju pilota
c) Izrazima iz rezultata penetracijskih pokusa
d) Probnim opterećenjem pilota
e) Na osnovi iskustva s pilotima u sličnom tlu
5.5.1. Proračun dopuštenog opterećenja pilota
5.5.2. Dopušteno specifično opterećenje tla u razini pilota, q

5.5.3. Dopušteno specifično opterećenje tla po plaštu pilota, p

5.6. Horizontalni opterećeni piloti

-Metode proračuna najčešće se zasnivaju na pretpostavci da se tlo ponaša kao
Winklerov prostor
-Pritisak u tlu na dubini z linearno je ovisan o modulu horizontalne reakcije tla
-Horizontalni opterećeni pilotu mogu se tretirati kao:
a) Kruti piloti
b) Savitljivi piloti
5.6.1. Savitljivi piloti u elastičnom modelu tla
-Ponašaju se kao elastične temeljne konstrukcije
-Rješenje predstavlja rješenje diferencijalne jednadžbe elastičnog nosača u
elastičnom modelu tla

5.7. Dijafragme
-Vid dubinskog temeljenja koji osim prijenosa opterećenja građevine na tlo ima
ulogu i u:
a) Preuzimanju horizontalnog potiska tla
b) Sprječavanja prodora vode u građevinu
-Predstavljaju kontinuirani vertikalni vitki temelj izveden u tlu do bolje nosivog
sloja tla
-Osnovna prednost je izvođenje iskopa građevine jame unutar izvedene
dijafragme, a na čije se zidove prenosi opterećenje
5.7.1. Način izvođenja
-Sličan izvođenju bušenih pilota:
a) Iskop se izvodi grabilicom do željene dubine
b) U iskop se postavlja armaturni koš
c) Iskop se betonira kontraktor postupkom
-Radi postizanja kontinuiteta zida izvođenje dijafragme provodi se u fazama:
a) Radi ravnosti konstrukcije na površini se izvodi uvodna konstrukcija
b) Iskop, polaganje armature i betoniranje provodi se na svakoj drugoj lameli.
Rubovi lamele osiguravaju se graničnim cijevima
c) Po završetku neparnih lamela provodi se iskop, te postavljanje armature i
betoniranje u međuprostoru. Granične cijevi se uklanjaju prije betoniranja
-Osiguranje stabilnosti iskopa:
Da ne bi došlo do zarušavanja iskopane lamele iskop se ispunjava tikotropnom
suspsenzijom

6.DUBINSKO TEMELJENJE 2, DUBOKI MASIVNI TEMELJI

-Dubinsko temeljenje koristi se:
a) Kad tlo na maloj dubini prikladno za plitko temeljenje nema dovoljnu moć
nošenja
b) Kad je stišljivost tla na maloj dubini relativno velika te bi za dana opterećenja
građevine slijeganja bila neprihvatljivo velika ili bi diferencijalna slijeganja bila
veća od prihvatljivih
c) Dubinsko temeljenje moguće je kao temeljenje na vitkim i masivnim
konstrukcijama
-Masivni duboki temelji dijele se na:
a) Bunari – otvoreni gore i dolje, izvode se kopanjem mehanički ili ružno uz
crpljenje vode
b) Pneumatski kesoni – otvoreni na dnu, sastoje se od komore u kojoj se izvode
radovi iskopa u uvjetima povećanog tlaka zraka kojim se istiskuje voda u tlu na
dnu kesona što omogućuje radove u suhom
c) Sanduci – zatvoreni na dnu, izvode se na suhom, upuštaju u vodu, tegle na
mjesto ugradnje i potapaju na uređenu podlogu
6.1. Dimenzioniranje bunara i kesona
-Pri izvedbi bunara i kesona javlja se bočno opterećenje na tlo:
a) U stupnju mirovanja mirni potisak tla
b) Uslijed razrahljenja pad s mirnog na aktivni potisak tla
c) Zbog prostornog djelovanja dolazi do smanjenja radijalnog horizontalnog
potiska na dubinama ispod približno 7m i gotovo konstantnog potiska s dubinom
geotehničkog profila
6.1.1. Izvođenje bunara
-Provodi se potkopavanjem ispod noža bunara unutar konstrukcije bunara
-Upuštanju bunara suprotstavlja se otpor tla u 2 komponente:
a) Otpor trenjem po plaštu
b) Otpor po bazi bunara ispod površine zidova bunara
c) Bunar se upušta u tlo uslijed pojave sloma tla ispod noža bunara
-Izvođenje bunara provodi se zadovoljavanjem slijedeća 2 uvjeta;
a) Težina bunara mora biti manja od ukupnog otpora trenjem po plaštu i otpora
ispod zidova bunara, ukoliko bi težina bunara bila veća od otpora trenjem po
plaštu i otpora po bazi ispod zidova bunara, bunar bi nekontrolirano utonuo u tlo
bez ikakvih iskopa
b) Težina bunara mora biti veća od otpora trenjem po plaštu. Ukoliko bi težina
bunara bila manja od otpora trenjem po plaštu bunara, bunar ne bi mogao
uranjati bez obzira na iskop ispod baze bunara

-Oblikovanje noža bunara mora osigurati 2 uvjeta:

a) Omogućuje kopanje i uklanjanje zapreka tijekom iskopa
b) Omogućuje prodiranje noža u tlo uslijed potkopavanja prekoračenjem otpora
tla
6.1.2. Smanjenje trenja na plašt bunara
-U praksi trenje na plašt bunara otežava upuštanje bunara u tlo, te se isto nastoji
smanjiti tijekom izvedbe
-Mogućnosti smanjenje trenja na plašt bunara:
a) Zakošenje stijenki bunara – rezultat zakošenja stijenki bunara je smanjenje
potiska tla s veličine mirnog na aktivni potisak. Nepovoljna posljedica je javljanje
slijeganja oko bunara, koju je teško eliminirati dodatnim zbijanjem
b) Ubrizgavanje vode pod tlakom kroz stijenke bunara – izaziva smanjenje
posmične čvrstoće okolnih materijala povećanjem pornih pritisaka u tlu.
Nepovoljna posljedica je javljanje slijeganja oko bunara uslijed razrahljenja
pojedinih zona materijala, koju je teško eliminirati dodatnim zbijanjem
c) Upuštanje tiksotropne suspenzije između tla i plašta bunara – omogućuje
smanjenje trenja na vrijednost 0. Gornji dio bunara izvodi se užeg promjera od
noža, a u prostor između bunara i iskopa ulijeva se tiksotropna suspenzija. Po
završetku izvedbe bunara prostor između bunara i tla zapunjava se
nekohorentnim materijalom, čime se povećava trenja na plašt
6.1.3. Nosivost bunarskog temelja
-Dosizanjem dna projektiranog iskopa nužno je osigurati potrebnu površinu
temeljne površine za prijenos opterećenja na temeljno tlo. Dno bunara ispunjava
se betonom i stvara se velika površina za prijenos opterećenja vrlo velike
nosivosti
-Nosivost dubokog masivnog temelja određuje se u skladu s izrazima Meyerhofa

6.2. Zračni kesoni, izvođenje zračnih kesona

-Razlikuje se od rada u bunarima jer se isti odvijaju u uvjetima visokog zračnog
pritiska. Zračni pritisak veći od hidrostatskog omogućuje istiskivanje podzemne
vode iz radne komore kesona te rad iskopa u suhim uvjetima
-Kesonsko postrojenje sastoji se od:
a) Kompresorske stanice potrebne za proizvodnju potrebnog zračnog pritiska u
sustavu
b) Splavnice-komore za prilagodbu radne snage
c) Tunela u kontaktu splavnice i radne komore
d) Radne komore pod tlakom u kojoj se provodi iskop
e) Kesonska komora
-Težina kesona zbog tlaka u kesonskoj radnoj komori mora biti veća od otpora po
plaštu uvećana za pritisak u radnoj komori

-Pri prisutnosti u područjima s pritiskom zraka većim od atmosferskog javlja se

absorpcija dušika u krvi, koji se pri nagloj dekompresiji oslobađa pojavom
mjehurića dušika koji blokiraju krvotok i u krajnosti smrt. Absorbirani dušik
eliminira se postupkom dekompresije boravkom u uvjetima povećanog pritiska
odgovarajućeg trajanja. Vrijeme dekompresije ovisno je o vremenu trajanja i
stupnju kompresije
-S obzirom na probleme rada u uvjetima povišenog tlaka javljaju se problemi
izvođenja radova pri visokim pritiscima:
a) Smanjuje se vrijeme moguće primjenjivosti rada
b) Povećava se potrebno vrijeme dekompresije i odmora
c) Vrijeme izmjene ciklusa je vrlo visoko što također povećava cijenu izvedbe
radova
7. POTPORNI ZIDOVI
-Potporni zidovi su masivne ili raščlanjene, trajne ili privremene građevine koje
podupiru vertikalne ili strme zasjeke terena ili nasuti materijal. Preuzimaju
potisak tla materijala u zasipu te ga preko svoje konstrukcije prenose na temelje
i putem istih na temeljno tlo zadržavajući stabilnost materijala iza potpornog
zida i samog potpornog zida
-Elementi potporne konstrukcije:
a) Potporni zidovi podupiru materijal u visini zida od donje nivelacije do vrha zida
b) Materijal iza zida izaziva potisak na potporni zid naziva se zasipom
c) Temelj je u pravilu ukopan u tlo
-Primjene potpornih zidova:
a) Osiguranje pokosa zasjeka i nasipa na prometnicama
b) Osiguranje platoa
c) Ulazne rampe tunela
d) Obalni zidovi
e) Zidovi skladišta rasutih materijala
f) Upornjaci mostova
-Po vrsti korištenog materijala potporne zidove dijelimo na:
a) Zidovi od nasutog materijala
b) Zidovi od lomljenog i grubo klesanog kamena
c) Zidovi od betona
d) Zidovi od armiranog betona
-Po načinu nošenja:
a) Gravitacijski potporni zidovi
b) Zidovi s konzolom

c) Zidovi sa zategom

d) Raščlanjeni potporni zidovi

e) Zidovi od montažnih elemenata
7.1. Opterećenje na potporne zidove
-Na potporne zidove djeluju slijedeća opterećenja:
a) Vlastita težina potpornog zida – predstavlja volumen poprečnog presjeka zida
pomnožen sa zapremninskom težinom materijala
b) Aktivni potisak tla zasipa iza zida – javlja se kao opterećenje na potpornu
konstrukciju u uvjetima dilatiranja tla. Veličina aktivnog potiska tla u zasipu ovisi
o parametrima. Pri proračunu aktivnog potiska značajni su uvjeti u kojima se tlak
odvija
c) Hidrostatički pritisak – javlja se pojavom razine podzemne vode iznad temelja
u zasipu. Uklanja se izvedbom procjednica, drenažnim slojem, uzdužnom
drenažom u nožici zasipa
d) Hidrodinamičke sile
e) Pasivni otpor tla ispred temelja – može se javiti u tlu ispred temelja potpornog
zida u vidu pozitivnog doprinosa stabilnosti
f) Reakcija tla ispod temelja
g) Seizmička opterećenja
7.2. Analize stabilnosti potpornih zida
-Pri analizi stabilnosti potpornih zidova potrebno je dokazati stabilnost kroz:
a) Kontrola stabilnosti na prevrtanje

b) Kontrola stabilnosti na klizanje

c) Kontrola napona ispod stope temelja zida

d) Kontrola na slijeganje
e) Kontrola terenskog skoka
7.2.1. Statički račun potpornih zidova
-Dokazuje se da su naponi u svakom presjeku potpornog zida i naponi na tlo
ispod temelja unutar dopuštenih granica te je zid u cijelosti stabilan. Proračun se
provodi iterativno:
a) Pretpostavljaju se vjerojatne dimenzije koje zadovoljavaju potrebe problema
te se za te dimenzije provode analize stabilnosti i provjere napona u presjecima
zida
b) Na osnovi dobivenih rezultata provode se korekcije izabranih dimenzija radi
zadovoljenja traženih zahtjeva sigurnosti i ekonomičnosti
7.3. Gabionski potporni zidovi
-Sastoje se od elemenata, košara ispunjenih lomljenim kamenom, koji se slažu
jedni na druge i veza između pojedinih košara postoji jedino trenjem. Kontrole
stabilnosti gabionskih potpornih zidova provode se za svaku pojedinu fazu
izvedbe zbog promjene težine i težišta gabionskog zida kao i veličine aktivnog
potiska tla
-Gabionski potporni zid je stabilan ukoliko tlačna linija prolazi kroz jezgru
presjeka na kontaktu svakog elementa poprečnog presjeka- U završnoj fazi
potrebno je provesti kontrolu na klizanje i prevrtanje na svakoj razini gabionskog
potpornog zida

8. ZAGATNE STIJENE
-Zagatna stijena je vitka vertikalna građevinska konstrukcija zabijena u tlo ili
izvedena u tlu. Preuzima potisak tla, osigurava stabilnost vertikalnog iskopa i
služi za zaštitu od prodora podzemne vode
-Koriste se kao privremene ili trajne konstrukcije. Kao materijal za izvedbu koristi
se:
a) Drvo
b) Čelik
c) Armirani beton
8.1. Zagatne stijene od drva
-Klasičan materijal koji se upotrebljavao za izvedbu zagata, danas se zbog cijene,
čvrstoće i trajnosit zamjenjuje drugim materijalima. Izvodi se od platica pri čemu
se pažnja posvećuje oblikovanju spoja, glave i stope. Važno je povezati platice
naglavnicom
8.2. Zagatne stijene od čelika
-Danas se zbog povoljne cijene, visoke čvrstoće i trajnosti najčešće koristi čelik za
izvedbu zagatnih stijena. Izvodi se od pojedinih talpi različitog oblika pri čemu se
pažnja povećuje oblikovanju:
a) Spoja talpi radi postizanja zajedničkog djelovanja i vodonepropusnosti
b) Oblika presjeka velikog momenta otpora radi preuzimanja momenata
savijanja
-Talpe se u glavi također povezuju naglavnicom
8.3. Zagatne stijene od armiranog betona
-AB platice najčešće se koriste za izvedbu trajnih zagatnih stijena. Platice su
manje osjetljive na djelovanje agresivnih utjecaja. Zagatna stijena izvodi se od
platica pri čemu se pažnja posvećuje oblikovanju spoja, glave i stope.
-Talpe se u glavi povezuju naglavnicom. Talpe se mogu izvoditi i od
prednapregnutog betona

8.4. Izvođenje zagatnih stijena

-Provodi se pobijanjem platica ili talpi. Pobijanje se izvodi:
a) Gravitacijskim maljevima, ručni i mehanički
b) Motornim nabijačima
c) Vibracijskim nabijačima
8.5. Opterećenja na zagatnu stijenu
-Opterećenja koja djeluju su:
a) Aktivni potisak tla iza zagatne stijene
b) Hidrostatski tlak i uzgon vode iza stijene
c) Potisak uslijed opterećenja na površini stijene
d) Pasivni otpor tla ispred stijene
e) Hidrostatski tlak i uzgon vode ispred stijene
f) Otpor uslijed opterećenja na tlo ispred stijene
g) Hidrodinamičke sile uzrokovanje tečenjem vode ispod stijene kroz tlo
h) Utjecaj drugih vanjskih sila izravno na stijenu
8.6. Dimenzioniranje zagatnih stijena
-Prilikom dimenzioniranja potrebno je odrediti:
a) Dubinu pobijanja zagatne stijene koja će osigurati zagatnu stijenu pri danim
značajkama tla od većih od neprihvatljivih pomaka
b) Poprečni presjek zagatne stijene koji će zadovoljiti momente savijanja nastale
uslijed opterećenja na zagatnu stijenu
c) Veličinu sile, položaj i broj potrebnih zatega kao dodatnih elemenata za
osiguranje stabilnosti zagatne stijene
d) Položaj i veličinu sidrenog zatega
e) Dužinu sidrene dionice i tehnologiju prijenosa opterećenja na tlo ukoliko se
dodatne horizontalne sile prenose putem geotehničkog sidra
8.7. Podjelan zagatnih stijena
-Zagatne stijene po načinu nošenja dijelimo na:
a) Konzolne ili slobodnostojeće zabijene u tlo
b) Sa zategom ili većim brojem zatega
c) Međusobno razuprte
8.7.1. Analize stabilnosti slobodnostojeće zagatne stijene
-Konzolna zagatna stijena nosi na osnovi ravnoteže aktivnog i pasivnog pritiska
tla
8.7.2. Analize stabilnosti zagatne stijene sa zategom( donji kraj slobodan)
-Zagatna stijena nosi na osnovi ravnoteže aktivnog i pasivnog pritiska tla
uvećanog za silu u zategi
8.7.3. Analize stabilnosti zagatne stijene sa zategom ( donji kraj upet)
-Zagatna stijena nosi na osnovi ravnoteže aktivnog i pasivnog pritiska tla
uvećanog za silu u zategi u uvjetima uklještenja na dnu. Proračun se zasniva na
uklještenju dna zagatne stijene pojavom pasivnog potiska uslijed deformacije
elastične linije zagatne stijene
8.8 Faktor sigurnosti
-Prethodni proračuni stabilnosti zagatnih stijena zasnivaju se na uvjetima
ravnoteže pri čemu su dobiveni rezultati dubine pobijanja i sila u zategi utvrđeni
za uvjeti Fs=1.
-Sve konstrukcije, trajne i privremene moraju imati ugrađen faktor sigurnosti (
Fs=1,5 za trajne konsturkcije i Fs=1,3 za privremene konstrukcije). Faktor
sigurnosti uvodi se u proračun smanjenjem parametara čvrstoće tla na sliejdeći
način:

8.9. Položaj i dimenzioniranje sidrenog bloka

-Sidrenje zagatnih stijena provodi se preko geotehničkih sidara koje opterećenje
prenose na tlo ili sidrenjem zatega u sidrene blokove. U oba slučaja sidrenje
mora biti izvedeno dovoljno daleko od zagatne stijene kako bi zona sidrenja ili
sidreni blok mogli prenijeti cjelokupnu silu zatege bez utjecaja na zagatnu stijenu
-S obzirom na geometriju zasipa raulikuju se:
a) Zona aktivnog klina
b) Zona pasivnog klina sidrenog bloka
c) Sigurna zona sidrenja
-Na sidreni blok djeluju:
a) Pasivni otpor tla ispred sidrenog bloka
b) Aktivni potisak tla iza sidrenog bloka
 PITANJA
1.Tipovi ojačanja stijenske mase. Opis, skice, uloga.
-Za ojačanje stijenske mase, bez obzira na mehanizam po kojem se pomak događa, mogu se
primijeniti 2 tehnike podgrade:
a) Armiranje stijenske mase – armiranjem se diskontinuirana stijenska masa počinje
ponašati kao kontinuum
b) Podupiranje – elementi podgrade se ugrađuju u iskop sa svrhom da ograniče pomak
konture iskopa na dopuštenu vrijednost

2.Uloga primarne podgrade kod izvedbe podzemnih otvora. Tipovi primarne podgrade.
-Primjenjuje se za vrijeme ili odmah nakon iskopa. Tipovi primarne podgrade:
a) Stijenska sidra – element za armiranje obično formiran od punog ili cijevnog čeličnog
profila koji se ugrađuje u stijensku masu s ili bez prednaprezanja
b) Štapna sidra – ojačavaju ili mobiliziraju pripadajuću čvrstoću stijenske mase. Pridonose
smanjenju pomaka stijenske mase kao cjeline na licu iskopa
c) Armirani mlazni beton – naziv za betone dobivene od cementa, pijeska i sitnijih agregata
koji se ugrađuju pod pritiskom i dinamički zbijaju uslijed velikih brzina nabacivanja na
podlogu
d) Čelične lukove – koriste se u teškim geološkim uvjetima kad je potrebno postići veliku
nosivost podgrade
e) Cijevni kišobran – ugrađuju se cijevi, svakih 8m tako se ostvari preklop od 4m. Naon
ugradnje injektiraju se cementnim mortom
f) Beton u izrezanim zarezima
3. Izvedba zagatnih stijena, materijali, karakteristični presjeci elemenata za zagatne stijene
-Izvedba zagatnih stijena provodi se pobijanjem platica ili talpi. Pobijanje se izvodi:
a) Gravitacijskim maljevima, ručni i mehanički
b) Motornim nabijačima
c) Vibracijskim nabijačima
-Kao materijal za izvedbu koriste se:
a) Drvo

b) Čelika

c) Armiranog betona
4. Osnovni uzorci nestabilnosti podzemnih otvora. Skice. Obrazloženje
-Osnovni uzorci nestabilnosti podzemnih otvora su:
a) Nestabilnost zbog nepovoljne strukturne geologije – ispucala stijena će se pod niskim
naprezanjima pokazivati nestabilnost u vidu ispadanja ili klizanja blokova uslijed gravitacije.
Ispadanje se može proširiti duboko u stijensku masu ako se ne kontrolira

b) Nestabilnost uslijed niske čvrstoće u odnosu na naprezanje – uslijed nedovoljne čvrstoće

stijenskog materijala može nastupiti gnječene intaktne stijene, gnječene ispunjenih
stijenskih diskontinuiteta. Visoka koncentracija naprezanja na konturi iskopa u teško
ispucaloj stijenskoj masi uzrokuje zatvaranje profila u obliku izdizanja poda i kretanja bokova
c) Nestabilnost uslijed jakog trošenja ili bubrenja stijena – bubrenje je uglavnom problem
stijenske mase u podu tunela. Trošenju su izložene sve vrste stijena, događa se za vrijeme
izgradnje i eksploatacije građevine, a posljedica je cikličkog vlaženja i sušenja

d) Nestabilnost uslijed visokog tlaka ili tečenja vode – svaki iskop djeluje kao dren u
podzemlju. Kada je nivo podzemne vode iznad najviše točke iskopa, voda će teći prema
iskopu zbog razlike potencijala
5. Analize stabilnosti potpornih zidova na klizanje I prevrtanje

6. Slijeganje pilota u grupi. Obrazloženje međusobnog utjecaja pilota na slijeganje grupe

pilota
-Ukupna sila koju grupa pilota može prenijeti na tlo jednaka je umnošku broja pilota i
dopuštene sile na pojedinačni pilot ili u pravilu manja. Intenzitet i polje napona ispod
pojedinačnog pilota manji su nego ispod grupe pilota zbog međusobnog utjecaja pojedinih
pilota. Međusobni utjecaj pilota utječe na povećanje opterećenja ispod pojedinih temelja
što utječe na smanjenje nosivosti tla i na povećanje slijeganja grupe pilota
7. Način određivanja položaja i nosivosti sidrenog bloka kod zagatnih stijena. Skice, izraz
za nosivost
-Sidrenje zagatnih stijena provodi se preko geotehničkih sidara koje opterećenje prenose na
tlo ili sidrenjem zatege u sidrene blokove. U oba slučaja sidrenje mora biti izvedeno dovoljno
daleko od zagatne stijene kako bi zona sidrenja ili sidreni blok mogli prenijeti cjelokupnu silu
zatege bez utjecaja na zagatnu stijenu
-S obzirom na geometriju zasipa razlikuju se:
a) Zona aktivnog klina
b) Zona pasivnog klina sidrenog bloka
c) Sigurna zona sidrenja
-Na sidreni blok djeluju:
a) Pasivni otpor tla ispred sidrenog bloka
b) Aktivni potisak tla iza sidrenog bloka
8. Uvjeti olakšanog upuštanja bunara u tlo
-Izvođenje bunara provodi se zadovoljavanjem slijedeća 2 uvjeta
a) Težina bunara mora biti manja od ukupnog otpora trenjem po plaštu i otpora ispod zidova
bunara, ukoliko bi težina bunara bila veća od otpora trenjem po plaštu i otpora po bazi ispod
zidova bunara, bunar bi nekontrolirano utonuo u tlo bez ikakvih iskopa

b) Težina bunara mora biti veća od otpora trenjem po plaštu. Ukoliko bi težina bunara bila
manja od otpora trenjem po plaštu bunara, bunar ne bi mogao uranjati bez obzira na iskop
ispod baze bunara
-Mogućnost smanjenja trenja na plašt bunara:
a) Zakošenje stijenki bunara – rezultat zakošenja stijenku bunara je smanjenje potiska tla s
veličine mirnog na aktivni potisak. Nepovoljna posljedica je javljanje slijeganja oko bunara,
koju je teško eliminirati dodatnim zbijanjem
b) Ubrizgavanjem vode po tlako kroz stijenke bunara – izaziva smanjenje posmične čvrstoće
okolnih materijala povećanjem pornih pritisaka u tlu. Nepovoljna posljedica je javljanje
slijeganja oko bunara uslijed razrahljenja pojedinih zona materijala, koju je teško eliminirati
dodatnim zbijanjem
c) Upuštanjem tiksotropne suspenzije između tla i plašta bunara – omogućuje smanjenje
trenja na vrijednost 0. Gornji dio bunara izvodi se užeg promjera od noža, a u prostor
između bunara i iskopa ulijeva se tiksotropna suspenzija. Po završetku izvedbe bunara
prostor između bunara i tla zapunjava se nekoherentnim materijalom, čime se poveća trenje
na plašt
9. Specifičnost izvedbe i proračuna gabionskog potpornog zida. Skice, poligon sila, tlačna
linija
-Sastoje se od elemenata, košara ispunjenih lomljenim kamenom koji se slažu jedni na druge
i veza između pojedinih košara postoji jedino trenjem. Kontrole stabilnosti gabionskih
potpornih zidova provode se za svaku pojedinu fazu izvedbe zbog promjene težine i težišta
gabionskog zida kao i veličine aktivnog potiska tla
-Gabionski potporni zid je stabilan ukoliko tlačna linija prolazi kroz jezgru presjeka na
kontaktu svakog elementa poprečnog presjeka. U završnoj fazi potrebno je provesti kontrolu
na klizanje i prevrtanje na svakoj razini gabionskog potpornog zida
10. Proračun slijeganje pilota. Skice
-Slijeganje pilota je rezultat deformacija koje nastaju:
a) Zbog elastične deformacije pilota
b) Zbog slijeganja tla ispod stope uslijed povećanja opterećenja ispod stope uslijed napona
na tlo koji se prenose preko stope pilota
c) Zbog slijeganja tla ispod stope uslijed povećanja opterećenja ispod stope uslijed napona
na tlo koji se prenose preko plašta pilota

11. Proračun stabilnosti slobodnostojeće zagatne stijene. Uvođenje faktora sigurnosti

-Konzolna zagatna stijena nosi na osnovi ravnoteže aktivnog i pasivnog pritiska tla.
Opterećenja koja se javljaju na zagatnu stijenu:
a) Aktivni potisak tla iza zagatne stijene
b) Hidrostatski tlak i uzgon vode iza stijene
c) Potisak uslijed opterećenja na površini za stijene
d) Pasivni otpor tla ispred stijene
e) Hidrodinamičke sile uzrokovane tečenjem vode ispod stijene kroz tlo
f) Utjecaj drugih vanjskih sila izravno na stijenu
-Stabilnost zagatne stijene ovisi o prihvatljivoj dubini zabijanja u tlo koja je potrebna da se
sigurno preuzme veliki moment savijanja konzole. Upotreba je ograničena na male visine jer
moment savijanja raste s trećom potencijom visine. Vodoravni pomak gornjeg ruba stijene
relativno je velik zbog izražene deformacije potrebne da se aktivira pasivni otpor ispred
zabijenog dijela stijene
12. Proračun nosivosti vertikalno opterećenog pilota. Skice, utjecaj materijala
-Da bi mogli napraviti proračun nosivosti vertikalno opterećenog pilota potrebni su nam
veličine:
13. Armirano betonske dijafragme. Primjena. Način izvedbe. Skice
-Dijafragme su vid dubinskog temeljenja koji osim prijenosa opterećenja građevine na tlo
imaju ulogu i u:
a) Preuzimanju horizontalnog potiska tla
b) Sprječavanja prodora podzemne vode u građevinu
-Dijafragme predstavljaju kontinuirani vertikalni vitki temelj. Osnovna prednost je izvođenje
iskopa građevne jame unutar izvedene dijafragme, a na čije se zidove prenosi opterećenje
građevine
-Način izvođenja:
a) Iskop se izvodi grabilicom do željene dubine
b) U iskop se postavlja armaturni koš
c) Iskop se betonira kontraktor postupkom
-Za postizanje kontinuiteta zida izvođenje dijafragme provodi se u fazama:
a) Radi ravnosti konstrukcije na površini se izvodi uvodna konstrukcija
b) Iskop, polaganje armature i betoniranje provodi se na svakoj drugoj lameli. Rubovi lamele
osiguravaju se graničnim cijevima
c) Po završetku neparnih lamela provodi se iskop te postavljanje i betoniranje u
međuprostoru
-Da ne bi došlo do zarušavanja iskopane lamele iskop se ispunjava tikstropnom suspenzijom.
Tiksotropna suspenzija je gelirana smjesa visokoaktivnih tiksotropnih glina s vodom
14. Raščlanjeni potporni zidovi. Skice. Sile na zid. Prednosti
-Zidovi od Ab raščlanjeni su na tanke konstrukcijske elemente, ploče i rebra koji savijanjem
prenose opterećenje aktivnog tlaka. Osnovni oblik je armirana betonska konzola upeta u
armiranu temeljnu ploču. Zbog velikog momenta na tom mjestu potreban je jak presjek
betona i armature. Debljina konzolne ploče može se smanjiti pomoću poprečnih rebara
postavljenih ispred zida ili iza njega. Takvom izvedbom se smanjuju dimenzije zidne stijene.
Širinu temeljne ploče određujemo tako da budu zadovoljeni uvjeti dopuštenog opterećenja,
uvjeti deformacije, a i sigurnost protiv klizanja temelja. Potrebna je minimalna težina ovisna
o vodoravnoj komponenti aktivnog potiska tlaka.

15. Specifičnost temeljenja na kesonima. Kratki opis i skice

-Kesoni se sastoje od radne komore u kojoj se izvode radovi iskopa u uvjetima povećanog
tlaka zraka kojim se istiskuje voda u tlu na dnu kesona što omogućuje radove u suhom. Rad
se odvija u uvjetima visokog zračnog pritiska, zračni pritisak veći od hidrostatskog
omogućuje istiskivanje podzemne vode iz radne komore kesona te omogućuje rad u suhim
uvjetima.
-Kesonsko postrojenje sastoji se od:
a) Kompresorske stanice potrebne za proizvodnju potrebnog zračnog pritiska u sustavu
b) Splavnice – komore za prilagodbu radne snage
c) Tunela u kontaktu splavnice i radne komore
d) Radna komora pod tlakom u kojoj se provodi iskop
16. Karakteristike opterećenja i proračuna potpornog zida s konzolom. Odgovarajuće skice
opterećenja
-Izradom armirane betonske konzole na prikladnoj visini stražnje zidne plohe postiže se
znatna ušteda mase gravitacijskog zida tako da se povoljno usmjeri rezultatna sila koja
djeluje na zid. Materijal zasipa na konzoli povećava težinu zida i povoljno usmjeruje
rezultantnu težine i aktivnog tlaka. Na dio zida ispod konzole djeluje smanjeni taktivni tlak.
Potporni zid s konzolom prikladan je za visoke zidove. Na potporne zidove djeluju slijedeća
opterećenja:
a) Vlastita težina potpornog zida – predstavlja volumen poprečnog presjeka zida pomnožen
sa zapremninskom težinom materijala
b) Aktivni potisak tla zasipa iza zida -Zbog konzole, javlja se smanjenje dijagrama aktivnog
potiska na potporni zid
c) Hidrostatski tlak – djeluje pojavom razine vode iznad stope temelja u zasipu
d) Pasivni otpor tla – može se javiti u tlu ispred temelja potpornog zida u vidu pozitivnog
doprinosa stabilnosti potpornog zida
17. Način izvedbe i proračun nosivosti bunara. Kratki opis i skice
-Bunari su duboki masivni temelji, otvoreni gore i dolje, izvode se kopanjem mehanički ili
ručno uz crpljenje vode. Pri izvedbi bunara javlja se bočno opterećenje na tlo:
a) U stanju mirovanja mirni potisak tla
b) Uslijed razrahljenja pad s mirnog na aktivni potisak tla
-Izvođenje bunara provodi se potkopavanjem ispod noža bunara unutar konstrukcije.
Upuštanju bunara suprotstavlja se otpor tla u 2 komponente:
a) Otpor trenjem po plaštu bunara
b) Otpor po bazi bunara ispod površine zidova bunara
-Bunar se ispušta u tlo uslijed pojave sloma tla ispod noža bunara. Izvođenje bunara provodi
se zadovoljenjem slijedeća 2 uvjeta:
a) Težina bunara mora biti manja od ukupnog trenja po plaštu i otpora ispod zidova bunara

b) Težina bunara mora biti veća od otpora trenjem po plaštu

-Dosizanjem dna projektiranog iskopa nužno je osigurati potrebnu površinu temeljne

površine za prijenos opterećenja na temeljno tlo. Dno bunara ispunjava se betonom i stvara
se velika površina za prijenos opterećenja vrlo velike nosivosti
-Nosivost dubokog masivnog temelja određuje se u skladu s izrazima Meyerhofa;

18. Podjela potpornih zidova po vrsti materijala. Kratki opis i skice

-Po vrsti materijala potporne zidove dijelimo na:
a) Zidovi od nasutog materijala – krletke izrađene od pocinčane čelične žice pojačane na
rubovima okvirima od okruglog čelika pune se rasutim materijalom, kao što su šljunak, sitan
otpad ili složen kamen. Prazne krletke slažu se na mjestu gdje se podiže zid, zatim se
napune, zatvore i vežu

b) Zidovi od lomljenog i grubo klesanog kamena – izbjegava se jer je ručni rad. Rad je spor
jer se ne može uspješno mehanizirati. Mogu bit složeni suhom gradnju ili vezanom gradnjom
cementnim mortom
c) Zidovi od betona – masivni zidovi, ne smiju se žbukati jer između žbuke i podloge nastaju
diferencijalne deformacije koje uzrokuju temperaturne promjene, također ne smije se
obrađivati vidljive betonske površine
d) Zidovi od armiranog betona – masivni olakšani zidovi. Beton mora odgovarati propisima
za betonske građevine, ne smiju se žbukati jer između žbuke i podloge nastaju diferencijalne
deformacije koje uzrokuju temperaturne promjene, također ne smije se obrađivati vidljive
betonske površine

42. Duboki masivni temelji. Kratak opis i skice. Primjena

-Dubinsko masivno temeljenje koristi se:
a) Kad tlo na maloj dubini prikladnoj za plitko temeljenje nema dovoljnu moć nošenja
b) Kad je stišljivost tla na maloj dubini relativno velika te bi za dana opterećenja građevine
slijeganja bila neprihvatljivo velika ili bi diferencijalna slijeganja bila veća od prihvatljivih
-Dijele se na:
a) Bunari – otvoreni gore i dolje, izvode se kopanjem mehanički ili ručno uz crpljenje vode

b) Pneumatski kesoni – otvoreni na dnu, sastoje se od radne komore u kojoj se izvode radovi
iskopa u uvjetima povećanog tlaka zraka kojim se istiskuje vod au tlu na dnu kesona što
omogućuje radove u suhom

c) Sanduci – zatvoreni na dnu, izvode se na suhom, upuštaju u vodu, tegle na mjesto

ugradnje i potapaju na uređenu podlogu

19. Analiza stabilnosti potpornih zidova

-Pri analizi stabilnosti potpornih zidova potrebno je dokazati stabilnost kroz slijedeće
kontrole:
a) Kontrola stabilnosti na prevrtanje

b) Kontrola stabilnosti na klizanje

c) Kontrola napona ispod stope temelja zida

d) Kontrola na slijeganje
e) Kontrola terenskog skoka
20. Probno opterećenje temelja
-Najčešće se rade probna opterećenja pojedinačnog pilota vertikalnom silom pritiska.
Obično se preporučuje da balast bude za 10-20% teži od planirane maksimalne sile probnog
opterećenja. Oslanjanje balasta treba izvesti što dalje od probnog pilota, kako bi se
minimizirao utjecaj balasta na pilot. Osim primjene balasta, reakcije se mogu osigurati
sidrenjem krutog čeličnog nosača za susjedne pilote koji će reaktivnim opterećenjem biti
opterećeni čupanjem ili sidrenjem privremene naglavnice pilota u slojeve čvršćeg tla ili
stijene na pristupačnoj dubini. Poželjno je provesti probno opterećenje pilota do loma tla ili
loma pilota jer se tako dobije granična nosivost.
21. Primarna i sekundarna podgrada
-Primarna podgrada ili armiranje primjenjuje se za vrijeme ili odmah nakon iskopa, najčešće
sadrži slijedeće konstruktivne elemente:
a) Stijenska sidra
b) Kablove
c) Armirani mlazni beton
d) Čelične lukove
e) Cijevni kišobran
f) Beton u izrezanim zarezima

-Sekundarna podgrada je svaka dodatna podgrada ili armiranje koja je primjenjena u kasnijoj
fazi koja ima više funkcija: Pridržava hidroizolaciju, daje tunelu aerodinamički profil,
preuzima dio naprezanja stijenske mase. Najčešće sadrži sljedeće konstruktivne elemente:
a) Armirani ili nearmirani beton
b) Predfabricirane betonske elemente
c) Čelične segmente
d) Dodatno armiranje
22. NATM metoda, skice, objasni
-Osnovana je na konceptu da tlo ili stijena koji okružuju podzemni otvor postaje dio nosive
konstrukcije kroz aktivaciju nosivog prstena. Umjesto da primarna podgrada preuzme cijelo
opterećenje okolnih pritisaka, veliki dio preraspodijele naprezanja oko izbijenog otvora u
stijenskoj masi preuzima sama stijena, koja ujedno s primarnom podgradom čini stabilnu
konstrukciju.Principi NATM:
a) Osnovna nosiva komponenta tunela je stijenska masa
b) Potrebno je održavati čvrstoću stijenske mase
c) Poprečni profil treba biti zaobljen
d) Podgrada treba biti tanka i fleksibilna
e) Opažanjem i interpretacijom deformacija i naprezanja tijekom gradnje moguće je
optimizirati radne procese i zahtjeve za podgradu
23. Specifičnosti proračuna potpornih zidova od montažnih elemenata
-Kostur od montažnih elemenata međusobno je povezan samo trenjem na dodirnim
površinama između elemenata. Iz tog razloga treba odabrati zidnu širinu tako da je
rezultantna sila uvijek u jezgri, kako bi trenje uvijek djelovalo i na unutrašnjim dodirnim
plohama među elementima. Ispuna se sliježe pod sve većim opterećenjem, pa se uz
vertikalne strane elemenata aktivira trenje i otpor smicanju, to rasterećuje normalne
napone na horizontalne ravnine u materijalu, a dodatno opterećuje montažne elemente.
Unutrašnji uzdužni elementi opterećeni su razlikom između aktivnog tlaka na vanjskoj strani
ćelije i tlaka s njezine unutrašnje strane.