GLOBALIZACIJA, COVID-19

DUJE RAZMILOVIĆ

Globalizacija je društveni fenomen koji je utjecao na izgled današnjeg svijeta te je još uvijek
ključan faktor u raznim društvenim promjenama. Podrazumijeva sve one društvene procese koji
ostavljaju veliki trag na svjetskoj razini, a time i na živote velikog broja ljudi. Takvi procesi utječu
na različite društvene sfere, kao što su odgoj, obrazovanje, moral, gospodarstvo, religija i pravo.

Primjerice, uporabom računala u obrazovanju, moguće je brzo i efikasno doći do informacija o

aktivnostima koje se u istom vremenu dešavaju na drugom kraju svijeta i do najnovijih saznanja. U
tom smislu, digitalizacija i informatizacija doprinosi povezivanju svijeta te lakše i efikasnije
dijeljenje informacija bez da se tradicionalnim predajama mnogo lakše „gubi”. Temeljna obilježja
globalizacije su većinski kapitalistički ustroj svijeta, jedinstveno svjetsko tržište, transnacionalno
integrirana proizvodnja te neograničeno poslovanje. Sve to utječe na pravno uređenje država.
Primjerice, udruživanjem država u različite saveze, zakoni doneseni u nekoj članici postaju pravna
stečevina saveza te zemlje mogu primjenjivati taj zakon. Stvaranje jedinstvenog, svjetskog tržišta i
prevladavajući kapitalistički ustroj suvremenog svijeta stvorili su tržišno natjecanje u kojem cijeli
svijet pokušava „pronaći svoje mjesto pod suncem”. No koliko god veliki dio nas uživa blagodati
takvog sustava, nerijetko nas ovakav događaj poput pandemije kao što je COVID-19, učini
svjesnijim spoznaje koliko ovisimo o svijetu i svemu onome što se dešava nekad i van našeg fokusa
pažnje. Različiti teoretičari povezuju kapitalistički ustroj, ekološko zagađenje te uništavanje divljih
staništa s ciljem izvlačenja resursa i sami nastanak pandemije COVID-19. Zatvaranje državnih
granica uzrokovalo je velike probleme oko uvoza i izvoza na čemu se temelji ekonomija, a to je i
svojevrsna prijetnja nedostatku i nekih osnovnih životnih potrepština s obzirom na „raštrkanost”
proizvodnje po svijetu. Neke zemlje su ekonomsku dobrobit stavile na prvo mjesto, no zbog toga
broje više preminulih. Zdravstveni sustavi diljem svijeta pokazali su se potkapacitirani, a sve veći
broj dokaza o češćim slučajevima bakterijskih i virusnih epidemija/pandemija koje će ugrožavati
živote u budućnosti, zahtjeva promptnu reakciju, no isto doprinosi propitkivanju o tome jesu li neki
kontakti „potrebni”. Time moderna tehnologija i digitalizacija postaju neizostavni alat koji bi
mogao smanjiti, racionalizirati takve „kontakte”, a sve više aktivnosti moglo bi biti prebačene u
virtualni svijet. Na tragu toga, i razni religijski „momenti” života dovedeni su u pitanje, kao što je
okupljanje u crkvama povodom misa, obilježavanja blagdana i sl. Indikativno je i da su velike
religije utvrdile mehanizme kako da opravdaju ovakvo stanje i donesu neke nove metode
komuniciranja s javnošću, ali i donekle pronašle zajednički jezik oko toga kako se treba postaviti
prema nastaloj situaciji. Takva sprega države, tradicionalnih religija i znanosti mogla bi potaknuti
bujanje novih religijskih pokreta koji se okupljaju oko „antiestablišment” vrijednosti.

Konačno, ono što predstavlja opasnost je da bi se ovakvi argumenti u rukama nacionalističkih

suverenista ili moćnika koji teže autokraciji mogli zloupotrijebiti s ciljem povratka i koncentracije
moći koja se donekle izgubila u globaliziranom svijetu.