Metode istraživanja u obrazovanju, skripta

Cohen, Manion, Morrison

Kritička teorija i kritička istraživanja u obrazovanju

- Pozitivistička paradigma (objektivnost, mjerljivost, kontrola, uzročno-posljedične veze...)
- Interpretativna paradigma (razumjeti i tumačiti svijet u terminima njegovih sudionika)

Paradigma kritičkih istraživanja u obrazovanju

– noviji pristup, smatra da prve dvije paradigme daju nepotpun opis druđtvenog ponašanja, zanemarujući
politički i ideološki kontekst.
- Pod utjecajem Habermasa, i (u manjoj mjeri) njegovih prethodnika iz Frankfurtske škole (Adorno, Marcuse,
Fromm)
- Namjera ovih istraživanja je hotimice politička – emancipacija pojedinaca i grupa u društvu zasnovanom na
ravnopravnosti. Također, namjera nije samo dati opis društva i ponašanja, nego stvoriti društvo temeljeno na
jednakosti i demokraciji. Posebno želi emancipirati obespravljene, ukinuti nejednakost i promijeniti
individualne slobode unutar demokratskog društva
- tvrdi da je velik dio ponašanja (uključujući istraživanja) ishod nekih nelegitimnih, dominirajućih i represivnih
faktora. Nelegitimni znači da ne djeluju u općem interesu, odnosno sloboda i moć jedne osobe/skupine kupuje
se na račun slobode i moći drugih.
- kritička teorija želi otkriti interese u nekoj situaciji i preispitati njihovu legitimnost. Njezina namjera je
preobraziti društvo i pojedince prema društvenoj jednakosti, te iskorijeniti primjenu nezakonite moći
- primjeri kritičkih istraživanja: odnos škole i društva (kako škole stvaraju ili smanjuju nejednakost), tko
određuje koje znanje je vrijedno i kojim ideološkim interesima to služi, kako se kroz obrazovanje reproducira
društvena moć...
- kritički teoretičari tvrde da su pozitivistička i interpretativna par. tehnicističke, zato što nastoje razumjeti i
iskazati postojeću situaciju, a ne ju preispitati ili mijenjati
Habermas- Interesi su sastavni dio spoznaje, 3 kognitivna interesa:
1. tehnički interes (predviđanje i kontrola) – znanstvena, pozitivistička metoda, naglasak na zakonima i
pravilima, predviđanje i kontrola ponašanja
2. praktični interes (razumijevanje i tumačenje) – hermeneutičke, interpretativne metode, kvalitativna
istraživanja, nastoji razumjeti značenje ponašanja
3. emancipatorski interes (emancipacija i sloboda) – uključuje prethodne dvije paradigme, ali ih nadilazi.
zainteresiran je za praxis – djelovanje obogaćeno refleksijom čija je namjera da emancipira

- kritička teorija ima i vlastite metode istraživanja- posebno ideološka kritika i akcijska istraživanja

Kritika ideologije razotkriva djelovanje ideologije u mnogim područjima obrazovanja, djelovanje interesnih
grupa pod plaštem općeg dobra. Ima refleksivnu, teoretsku i praktičnu stranu

1
Habermas – kritika ideologije kroz refleksivnu praksu se može opisati u 4 faze:
Faza 1 – opis i tumačenje postojeće stuacije
Faza 2 – objašnjavanje razloga koji su doveli do situacije takve kakva je sad, uključuje i analizu ideologija koje
djeluju, njihovu moć i opravdanost
Faza 3 – plan promjene situacije, pomaci prema ravnopravnosti
Faza 4 – vrednovanje postignutog u praksi
- Akcijska istraživanja su izrazito usmjerena na praksu; ovlašćuju i emancipiraju, praktičarima daju „pravo
glasa“, sudjelovanja u donošenju odluka i kontrole nad okolinom i profesionalnim životom

Kritička teorija i istraživanja kurikuluma

Tylerova 4 pitanja:
1. Koje ciljeve obrazovanja bi škola trebala postići?
2. Koja se obr. iskustva mogu osigurati da bi se ostvarili ti ciljevi?
3. Kako se ta obr. iskustva mogu djelotvorno organizirati?
4. Kako određujemo jesu li ti ciljevi postignuti?
Ova pitanja sugeriraju da je kurikulum kontroliran, unaprijed određen, usklađen i predvidiv, što su sve elementi
pozitivističkog pristupa, a kritička teorija je protiv toga. Tylerov kurikulum možemo povezati s tehničkim
interesom. Kritička teorija tvrdi- u kurikulum se ne može ugraditi svo znanje, već je to odabir vrijednog znanja.
Taj odabir otkriva ideologije i moć donošenja odluka u društvu kroz kurikulum, odnosno kurikulum je
ideološka sekcija iz čitavog raspona mogućeg znanja. Habermas tvrdi da znanje i njegov odabir nisu ni neutralni
ni bezazleni.
Ideologija se može odrediti kao skupovi vjerovanja koji potiču iz moćnih skupina u društvu, zanišljeni su tako
da zaštite interese dominantnih. Kritička teorija pita ne samo kakvo je znanje važno, već i čije je znanje važno u
kurikulumu, čemu i čijim interesima to služi i kako kurikulum i pedagogija (ne)služe raznolikim interesima.
Znanje nije neutralno već ideološki prijeporno.
Kurikulum bi trebao promovirati ideološku kritiku kod učenika. Interes istraživanja kritičkih teoretičara je kako
kurikulum održeva društveni status quo i kako on može i treba promicati jednakost u društvu. Kritička teorija
smatra da učenik ne treba biti pasivni primatelj kurikuluma, nego sudionik, koji dovodi u pitanje dominirajuće
poruke iz kurikuluma i zamjenjuje ih „jezikom mogućeg“. Kurikulum treba osnaživati, i često je povezan sa
zajednicom- „društveno kritična“ škola.

*tablica sažetak ovih triju paradigmi je u članku

Feministička istraživanja
Načela feminističkih istraživanja koja su u skladu s kritikom ideologije Frankfurtske škole:
1. Uzimanje u obzir širokog utjecala spola kao kategorije za analizu i organizaciju
2. Osporavanje tradicionalne odanosti istini, objektivnosti i neutralnosti
3. Prihvaćanje pristupa stvaranju znanja koje prepoznaje da sve teorije odražavaju određeno gledište
4. Korištenje raznolikih metoda istraživanja
5. Interdisciplinarna priroda feminističkih istraživanja
2
6. Uključivanje istraživača i osoba koje se istražuju
7. Razgradnja odnosa teorija/praksa

- paradigma kritičke teorije zamjera pozitivističkoj, 'znanstvenoj' paradigmi zbog razdvajanja teorije i
prakse i reproduciranja asimetrije moći
- feministička istraživanja dovode u pitanje legitimnost istraživanja koje ne daje moć potlačenim grupama
– ženama
- pozitivistička istraživanja služila određenom sustavu moći  moć imala bijela znanstvena zajednica u
kojoj dominiraju muškarci, svi ostali utišani
- feministička istraživanja žele jednakost za potlačene i imaju potrebu istaknuti pitanja moći, ideološke
kritike i preispitivanja legitimnosti istraživanja koja ne emancipiraju do tada obespravljene grupe
- u feminističkim istr. – svijest žena o potlačenosti postaje predmet istraživanja, što je paradigma kritičke
ideologije
- feministice tvrde da se subjektivna i vrijednosno pristrana priroda istraživanja treba razotkriti i
suprotstaviti joj se
- načela u feminističkim istraživanjima prema Denzin, Mies i Haig:
 asimetriju odnosa među spolovima mora se proučavati refleksivno kao nešto što čini temeljni aspekt
društvenog života
 ženska pitanja, povijest, biologija prestaju biti samo pitanja perspektive i metodologije, već predstavljaju
osnovni predmet istraživanja
 podizanje svijesti o potlačivanju, jednakosti i zastupanju je metodološko oruđe
 treba osporavati prihvatljivost i pojam objektivnosti i objektivnih istraživanja
 osnove utemeljene dimanzije i svrhe feminističkih istraživanja trebaju biti u prvom planu
 istraživanja trebaju osnažiti žene
 istraživanja ne moraju nužno provoditi samo akademski stručnjaci
 kolektivna istraživanja su nužna – individualna povijest treba postati kolektivna kako bi se iskoristila za
emancipaciju
 postoji odanost otkrivanju bitnih procesa i trajnih obilježja ugnjetavanja žena
 inzistiranje na neodvojivosti teorije i prakse
 inzistiranje na vezama između privatnog i javnog, kućnog i političkog
 bavljenje načinom na koji se stvaraju i reproduciraju rodne i spolne razlike
 odbacivanje uskih granica pojedine discipline
 odbacivanje umjetnog dualizma subjekt/istraživač
 odbacivanje pozitivizma i objektivnosti kao muške mitologije
 veće korištenje kvalitativnih, biografskih tehnika istraživanja
 razvoj antiseksističke strategije istraživanja
 prikaz procesa istraživanja kao onog koji podiže društvenu svijest i zasnovan je na sudjelovanju
 primat osobnog subjektivnog iskustva žena
 odbacivanje hijerarhija u društvenim istraživanjima
 priznavanje jednakog statusa i uzajamnog odnosa između ispitanika i istraživača
 potreba da se promjeni status quo, ne samo da se razumije i protumači
 istraživanja trebaju biti proces jačanja savjesti, moraju dati moć potlačenim sudionicima

- metodološka načela koja proizlaze iz 'racionale' za feministička istraživanja:

3
 o zamjena kvanititatinog, pozitivističkog, objektivnog istraživanja s kvalitativnim,
interpretativnim, etnografskim refleksivnim istraživanjima
o suradnička, kolektivistička istraživanja koja poduzimaju kolektivi kako bi razbili odnose
subjekt/objekt
o vrijednosno neutralno i nepristrano istraživanje treba zamjeniti svjesnom, namjernom
pristranošću
o upotreba paradigmi istraživanja i pristupa kritike ideologije
o teoriju promatrača treba zamjeniti pristupom zasnovanom na sudjelovanju u kojima se sudionici
bore za emancipaciju žena
o potreba da se promjeni status quo početna je točka društvenih istraživanja
o šira upotreba triangulacije i višestrukih metoda
o upotreba lingvističkih tehnika kao što je analiza razgovora
o upotreba analize teksta
o korištenje meta-analize da bi se saželi rezultati pojedinačnih istraživanja
o udaljavanje od numeričkih istraživanja i njihova kritička evaluacija

- Jayaratne se zalaže za 'prikladnost ovisno o svrsi', isključiva usmjerenost na kvalitativnu metodologiju

nije uvijek prikladna
- Isticanje potrebe za feminističkim kvantitativnim podacima i metodologijom

Istraživanja i evaluacija

- istraživanja i politika međusobno isprepleteni

- pr. Istraživanja koja financiraju tvorci obrazovne politike
- istraživanja postaju evaluacija određenih inicijativa
- problem određivanja razlike između evaluacije i istraživanja
- postoji puno sličnosti između dviju vrsta istraživanja:
 potreba da se razjasne ciljevi istraživanja
 potreba da se operacionaliziraju ciljevi i područja istraživanja
 potreba da se razrade načela plana istraživanja koja uključuju:
a) formuliranje operacionalnih pitanja
b) odabir odgovarajuće metodologije
c) odabir instrumenata za prikupljanje podataka
d) određivanje uzorka za istraživanje
e) rasprava o pouzdanosti i valjanosti istraživanja i instrumenata
f) rasprava o etičkim načelima
g) određivanje tehnika analize podataka
h) odabir načina iznošenja i tumačenja rezultata

- Norris – evaluacija se može promatrati kao nastavak istraživanja, jer dijeli njegovu metodologiju i
metode

- Smith i Glass iznose znanstvenu metodu:

1. korak Postoji teorija o pojavi.
2. korak Unutar teorije određen je problem istraživanja i postavljeno je istraživačko
pitanje.
3. korak Izvedena je hipoteza istraživanja.

4
 4. korak Razvijen je plan istraživanja, koji operacionalizira istr. pitanje i postavlja
nul-hipotezu.
5. korak Provodi se istraživanje.
6. korak Nul-hipoteza se provjerava na temelju prikupljenih podataka.
7. korak Na temelju rezultata provjere hipoteze originalna teorija se preispituje ili
podupire.

- važne razlike između evaluacije i istraživanja nisu uvijek očite samo iz objavljenih radova, oni ne iznose
jasno okolnosti koje su potaknule istraživanje, niti naglašavaju upotrebu materijala

- glavne razlike između evaluacije i istraživanja prema Smithu i Glassu:

1. svrha i ciljevi istraživanja – istraživač želi pridonijeti teoriji i izvoditi generalizacije;
evaluacija je više ograničena nego univerzalna.
2. opseg istraživanja – evaluacijske studije su šire nego istraživanja prema broju aspekata
programa koji se proučavaju.
3. vrijednosti u istraživanju – istraživanja teže neutralnosti, evaluacije moraju zastupati više
vrsta vrijednosti i uključiti podatke o tim vrijednostima.
4. izvori istraživanja – istraživač je autonoman i odgovoran istraživačkoj zajednici, evaluator je
odgovoran klijentima i svima zainteresiranima. Istraživač motiviran potragom za znanjem,
evaluator potrebom da rješi probleme. Studije istraživanja su javne, evaluacije se za
ograničenu publiku.
5. upotreba istraživanja – istraživanja služe unapređivanju znanja, evaluacije pri donošenju
odluka.
6. pravodobnost istraživanja – evaluacije se provode u određenom trenutnku, istraživanja ne.
7. kriteriji za prosudbu istraživanja – evaluacije se prosuđuju uz kriterije upotrebljivosti i
vjerodostojnosti, istraživanja metodološki i pomoću doprinosa koji daju.
8. plan istraživanja – evaluatoru je plan zadan, istraživač ga sastavlja sam.

- razlike prema Glassu i Worthenu:

o motivacija istraživača – istraživanje da se zadovolji znatiželja, evaluacija da se rješe problemi
o ciljevi potrage - istraživanje traga za zaključcima, evaluacija vodi k odlukama
o zakoni nasuprot opisu – istraživanje potraga za zakonima (nomotetičko), evaluacija želi opisati pojavu
(idiografsko)
o uloga objašnjenja – valjana i korisna evaluacija može se provesti bez objašnjenja zašto je projekt dobar
ili loš ili kako djeluje
o autonomija istraživanja – evaluacija na zahtjev klijenta, istraživač određuje vlastite probleme
o svojstva pojava koja se procjenjuju – evaluacija želi procjeniti društvenu korist, istraživanja pružaju
podatke o društvenoj koristi, ali neizravno
o univerzalnost proučavanih pojava – istraživači rade s konstruktima koji imaju raširenost primjene prema
kojima se predmeti evaluacije čine uskima
o važnost pitanja vrijednosti – u evaluaciji pitanja vrijednosti središnja i određuju koja se informacija traži
5
 o tehnike istraživanja – više je sličnosti nego razlika u postupcima za određivanje valjanosti
o kriteriji za određivanje aktivnosti – za određivanje adekvatnosti istraživanja interna i eksterna valjanost,
za evaluaciju korisnost i vjerodostojnost
o osnova u disciplinama – istraživač može provoditi istraživanje unutar jedne znanosti, evaluator ne

- definicija evaluacije (Morrison) – prikupljanje informacija o određenim pitanjimana kojima se temelje

prosudbe i iz kojih se izvode odluke o djelovanju

- MacDonald – evaluacija je sama po sebi politički pothvat, dijeli ju na autokratske, birokratske i

demokratske
- Od 1980-ih porast zadanih projekata istraživanja
- Burgessovo gledište – ako se istraživanje ne bavi društveno-političkim pitanjima, vjerojatno neće dobiti
sredstva
- Evaluacije su postale sve više politizirane

- Stronach i Morris – kada su evaluacije naručene i imaju političke implikacije posljedica je da postaju
'prilagodljivije'  obilježja:
o kratkoročne su, podupiru ostvarivanje zadanih ciljeva
o zanemaruju evaluaciju dugoročnijih ishoda učenja
o sklonost 'prenaglašavanju' promjena u izvještajima
o zanemarivanje izvještavanja o gledištima praktičara u razredu i kritičara programa
o prihvaćanje stava da zbir mišljenja određuje ukupnu značajnost
o ugovorna veza s financijerima koja oduzima pravo na javno izvještavanje ili potiče autocenzuru
o različiti oblici implicitnog zagovaranja programa u stil izvještavanja

- evaluacije i istraživanja međusobno povezani politikom na makro i na mikro razini dokaz rastućeg
uplitanja politike u obrazovanje
- postoji znatno preklapanje između evaluacija i istraživanja
- financiranje i kontrola istraživanja odražavaju uvjerenja donositelja političkih odluka
- evaluacijska istraživanja postala sve brojnija kao odgovor na financiranje 'kategoričkih' projekata
istraživanja
- znatno poništavanje razlika između evaluacija i istraživanja zbog političkog utjecaja

Istraživanja, politika i donošenje politike u određenom području

- pitanje pokroviteljstva istraživanja obuhvaća ne samo njegovo naručivanje, već i tko će imati pristup
rezultatima i kako će se oni koristiti i iznositi
- pitanje tko posjeduje i kontrolira podatke
- utjecaj mikropolitike na naručivanje istraživanja, naročito u evaluativnim istraživanjima, gdje evaluacija
utječe na ugled ili financiranje
- istraživanja ne utječu izravno na političku odluku
- stupanj utjecaja koji imaju istraživanja ovisi o pažljivom širenju rezultata
- istraživači trebaju njegovati načine utjecaja na politiku
- utjecaj istraživanja na donošenje politike ovisi o njegovu stupnju slaganja s političkim prioritetima
vlada, ona se koriste ako su politički prihvatljiva
- sukob interesa između istraživača i tvoraca politike
- zahvaćanje društvene složenosti i politička korisnost mogu protusloviti jedna drugoj
6
- ideja da su istraživanja sama po sebi politički čin jer su dio političkih procesa u društvu