piše tragikomedije, također podrazumijeva da je poruka komada politička. Dušan Kovačević je u Balkanskom špijunu postigao tako što je junaka komedije zamenio čovekom ideologije. Istina postoji, ali te dve godine u zatvoru proizvele su autoritarni karakter koji zna da laž čuva glavu. Ilija nije proveo dve gosine u bilo kojem zatvoru, nego u doba sukoba Jugoslavije i Informbiroa, najverovatnije na Golom otoku, gde se nije išlo posle krivice dokazane na sudu, nego već i sbog puke sumnje ili lažne dostave. Tako postaje razumljiv njegov strah da bi zbog potencijalne krivice podstanara koji živi pod njegovim krovom i sam možda mogao da bude osumnjičen, - a on pamti da je to dovoljno. U totalitarnim društvima ne važi pravna regula da niko nije kriv dok se njegova krivica ne dokaže, nego je svako kriv dok dok sam ne dokaže svoju nevinost. Njegovo ponašanje je ovim postalo psihološki razumljivo, ali još uvek ne i opravdano.
PETAR MARJANOVIĆ - KRITIKA
Zaplet Balkanskog špijuna vešto je zamišljen: počinje samoinicijativnom istragom našeg “malog” čoveka, zabrinutog za slobodu i bezbednost domovine. (…) Osnovnu funkciju lika Danice pisac svodi samo na supružinski status u tipično balkanskoj varijanti: ona je pokorni saučesnik, koji do kraja veruje u ispravnost “misije” svog supruga.