Alma Švraka

IV C
PEDAGOGIJA SA DIDAKTIKOM
(pitanja i odgovori)

1. Definicija pedagogije
2. Predmet i funkcije pedagogije
3. Zadaci pedagogije
4. Navedi etape historijskog razvoja pedagoške misli
5. Prva etapa historijskog razvoja pedagogije
6. Druga etapa historijskog razvoja pedagogije
7. Treća etapa historijskog razvoja pedagogije
8. Četvrta etapa historijskog razvoja pedagogije
9. Peta etapa historijskog razvoja pedagogije
10. Povezanost pedagogije sa drugim naukama
11. Definiši pedagošku disciplinu
12. Navedi pet pedagoških disciplina
13. Objasni dvije pedagoške discipline
14. Specijalna pedagogija kao pedagoška disciplina
15. Područja specijalne pedagogije
16. Definicija odgoja
17. Temeljna obilježja odgoja
18. Intencionalni odgoj
19. Funkcionalni odgoj
20. Definicija obrazovanja
21. Formalno učenje
22. Neformalno učenje
23. Informalno učenje
24. Cilj i zadaci odgoja
25. Teorije o granicama i moći odgoja
26. Pedagoški pesimizam
27. Pedagoški optimizam
28. Teorija konvergencije
29. Multifaktorska teorija
30. Navedi svrhu i važnost fizičkog odgoja kao područja odgojnog djelovanja
31. Navedi i objasni zadatke fizičkog odgoja
32. Navedi svrhu i važnost intelektualnog odgoja kao područja odgojnog djelovanja
33. Navedi i objasni zadatke intelektualnog odgoja
34. Navedi svrhu i važnost moralnog odgoja kao područja odgojnog djelovanja
35. Navedi i objasni zadatke moralnog odgoja
36. Navedi svrhu i važnost estetskog odgoja kao područja odgojnog djelovanja
37. Navedi i objasni zadatke estetskog odgoja
38. Navedi svrhu i važnost radnog odgoja kao područja odgojnog djelovanja
39. Navedi i objasni zadatke radnog odgoja
40. Odgojna funkcija porodice
41. Uvjeti da bi odgoj u porodici bio potpun
42. Autoritet roditelja
43. Porodična pedagogija
44. Predškolska pedagogija
45. Zadaci predškolskog odgoja

1
46. Igra
47. Šta se postiže kroz dječiju igru
48. Pojam škola
49. Tri zadatka nastave
50. Školska pedagogija
51. Andragogija
52. Tri područja odgoja i obrazovanja odraslih
53. Odgojne metode
54. Metoda poučavnja
55. Metoda uvjeravanja
56. Metoda navikavanja
57. Metoda sprječavanja
58. Odgojna sredstva
59. Sredstva usmjeravanja
60. Sredstva poticanja
61. Sredstva sprječavanja
62. Definicija didaktike
63. Predmet didaktike
64. Opći zakoni u didaktici
65. Jan Amos Komensky
66. Johann Friedrich Herbart
67. Definicija nastave
68. Didaktički materijalizam
69. Didaktički funkcionalizam
70. Razlika između didaktičkog materijalizma i didaktičkog funkcionalizma
71. Zadaci nastave
72. Vrste nastave s obzirom na obilježje klasifikacije
73. Egzemplarna nastava
74. Problemska nastava
75. Razredna klima
76. Nazivi pojedinih dijelova nastavnog programa
77. Didaktički trokut
78. Oblici nastavnog rada
79. Frontalni oblik nastavnog rada
80. Grupni oblik nastavnog rada
81. Nastavne metode
82. Kako dijelimo nastavne metode s obzirom na dvije glavne faze nastavnog procesa
83. Metoda demonstracije
84. Metoda razgovora
85. Metoda usmenog izlaganja
86. Nastavna sredstva i pomagala
87. Vrste nastavnih sredstava
88. Nastavna tehnologija

2
DEFINICIJA: Pedagogija istražuje, proučava i nadograđuje odgojni proces te na taj način
obogaćuje fond pedagoških spoznaja (to je njen osnovni smisao i svrha).

PREDMET PEDAGOGIJE je odgojni proces (oblikovanje ili izgrađivanje čovjeka kao

ljudsko biće). Funkcija pedagogije:
- deskriptivna funkcija
- normativna funkcija
- revolucionarna funkcija

ZADACI PEDAGOGIJE
1. obogaćivanje pedagoških spoznaja i razvoj pedagoške teorije
2. unaprjeđivanje odgojnog djelovanja
3. naučno-kritičko vrjednovanje rezultata koji su postignuti na području teorije i prakse
4. razvijanje pedagoške metodologije
5. interdiscipliniran pristup
Realizirajući sve zadatke pedagogija ostvaruje svoj smisao, vrši svoju naučnu i društvenu
funkciju.

HISTORIJSKI RAZVOJ PEDAGOGIJE/ETAPE

Razvoj pedagogijske teorije, od prvih uopćavanja prakse pa do postizanja naučne autonomije
prošao je kroz nekoliko epoha historijskog razvitka.

Izdvajamo pet etapa.

1. Prve refleksije o odgoju u antičkoj poeziji
Razdoblje koje prethodi pojavi pedagogijske prakse. Literarno strvaralaštvo: Ilijada i Odiseja,
rapsode.

2. Pojava pedagoške teorije u sastavu antičke filozofije

Sustavne misli o odgoju prvi su izložili antički filozofi. Ta teorija o odgoju je sastavni dio
antičke filozofije.

3. Počeci osamostaljivanja pedagoga humanista

Pedagozi humanisti uvažavaju ličnost djeteta, polaze od njegovih interesa, razvijaju
samostalnost, aktivnost, teže enciklopedijskim obrazovanjem i mnogostranim razvitkom
čovjeka.

4. Izgradnja sistema pedagogijske nauke

Pedagogijski klasici nastavljaju djelo pedagoga humanista i praktično su izgradili sistem
pedagoške nauke. Najzaslužniji za izgradnju sistema pedagoške nauke je Jan Amos
Komenski. Njegova najveća djela su Didaktika, Velika didaktika, Materinska škola.

5. Autonomija u razvitku pedagogijske nauke

Pedagoški klasici su spoznali brojne zakonitosti odgoja, sredili su ih i izgradili teorijski sistem
pedagoških spoznaja i zakonitosti. Jasno su postavili odgojna područja, utemeljili pedagoške
discipline koje ih proučavaju.

POVEZANOST PEDAGOGIJE SA DRUGIM NAUKAMA

Nauka o odgoju je povezana sa svim naukama koje se bave čovjekom, koje proučavaju
zakonitosti njegovog fizičkog, psihičkog i socijalnog razvitka. U proučavanju odgojne
djelatnosti pedagogija se često služi rezultatima drugih nauka.

3
PEDAGOŠKE GRANE ILI DISCIPLINE su uža naučno-teorijska područja.
Proučavaju odgojno područje specifično po svojim zadacima i karakteru rada. Pedagogija je
razgranata nauka, podrazumijeva čitav niz pedagogijskih disciplina.
Ukupnost svih disciplina zovemo sistem pedagogijske nauke: historija pedagogije; porodična
; predškolska pedagogija; školska pedagogija; didaktika proučava odgojno-obrazovni rad u
nastavi; metodika; adultna pedagogija; domska pedagogija; religijska pedagogija; pedagogija
slobodnog vremena
 SPECIJALNA PEDAGOGIJA se bavi specijalnim odgojem djece sa posebnim
potrebama i poteškoćama.
Dijeli se na:
1. Tiflopedagogija- bavi se slijepom i slabovidnom djecom
2. Surdopedagogija- bavi se gluhom ili nagluhom djecom
3. Oligofrenopedagogija- djeca sa intelektualnim poteškoćama
4. Logopedagogija- djeca sa teškoćama u govoru
5. Medicinska pedagogija- hospitalizirana djeca

DEFINICIJA ODGOJA: Odgoj je složen i dugotrajan proces formiranja čovjeka, izgrađivanja

i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualim, moralnim, estetskim i
radnim osobinama.

TEMELJNA OBILJEŽJA ODGOJA SU: namjerna aktivnost, društvena kategorija, historijska

kategorija, generacijska pojava, odgoj je društveno uvjetovan.

INTENCIONALNI I FUNKCIONALNI ODGOJ

Odgoj je organizirana, namjerna, osmišljena i društvena aktivnost i to je intencionalni odgoj.
Manifestuje se namjerno, svrhovito, svjesno, planirano i organizirano sa svrhom da se ostvare
ljudske težnje, da se postignu ideali, da se realizira svrha i i zadaci odgoja, da se mladi ljudi
socijaliziraju, pripreme i osposobe za život te da se oblikuju kao potpune ličnosti.
Funkcionalni odgoj su svi oni činitelji koji bez određene namjere vrše utjecaj na razvoj i
oblikovanje čovjeka. To su nekontrolisani suodgajitelji: ulica, televizija. Manifestuje se
spontano, slučajno, nenamjerno, bez jasne predodžbe o cilju koji se želi postići i bez bilo
kakvih pedagoških namjera.

DEFINICIJA OBRAZOVANJA: Obrazovanje je osposobljavanje za razborito

samoodređenje, produktivno sudjelovanje u kulturi, kako bi se postigla individualnost i
društvenost. Obrazovanost, tj. uspješno ostvarena razina formalnog obrazovnog procesa.
Mjeri se stupnjem školovanja i kvalitetom postignuća, tj. kvantitetom i kvalitetom postignutog
znanja, što se na kraju potvrđuje dokumentom (svjedodžba ili diploma).

FORMALNO UČENJE je ono učenje koje se odvija unutar učitelj-učenik odnosa. Formalno
učenje je u tehničkom smislu proces pomoću kojeg društvo prenosi znanje, vještine i
vrijednosti s jedne generacije na drugu.

NEFORMALNO UČENJE je ono učenje koje se odvija unutar nekog sistema, formalnog
procesa učenja, ali no nije priznato, nije smatrano dijelom tog formalnog procesa učenja.
Odvija se u obliku radionica, internet kurseva o nekom predmetu ili seminara i predavanja
izvan formalnog sustava poučavanja kojem učenik pripada.

4
INFORMALNO UČENJE je vrsta učenja koje se bazira na usvajanju vještina, navika, itd.
stjecanjem iskustva u svakodnevnim situacijama.

CILJ I ZADACI ODGOJA

Odgojni ideal cilj i zadaci odgoja proizlaze iz konkretnih društvenih, ekonomskih, političkih,
socijalnih, filozofskih i općekulturnih prilika i odnosa. Usporedo sa društvenim promjenama
mijenjaju se ideali, ciljevi i zadaci odgoja. U različitim etapama društvenog razvoja isticani su
različiti ciljevi i zadaci odgoja. Te razlike su uvjetovane kulturnom tradicijom, političkom
orijentacijom, filozofskim pogledima, religijskim shvaćanjima, postignućima na području
nauke i tehnike.
Cilj i zadaci imaju svoju vremensku i prostornu dimenziju, to jeste mijenjaju se tokom
historije i zavise o kulturnim prilikama pojedinih zemalja. Ideal "harmonijski razvoj čovjeka"
je ono što povezuje sve historijske epohe.

TEORIJE O MOĆI I GRANICAMA ODGOJA

Na pitanje koje su granice, a koje mogućnosti odgoja odgovore svrstavamo u četiri osnovne
skupine ili teorije:
1. Pedagoški pesimizam
2. Pedagoški optimizam
3. Pokušaji da se prevlada jednostranost
4. Savremeno shvaćanje odgoja
PEDAGOŠKI PESIMIZAM navodi nasljeđe kao najbitniji faktor čovjekovog razvoja. Ističe
da je nasljeđe osnova svakog čovjekovog ponašanja i da odgoj nema nikakvu moć u životu
jednog pojedinca. Čovjekov razvoj je unaprijed određen njegovom unutrašnjom naravi. Sve je
biološki dano i to se zove teorija nativizma.

PEDAGOŠKI OPTIMIZAM suprotnost je pedagoškom pesimizmu: negira nasljeđe i govori o

neograničenim mogućnostima odgoja. Ova teorija negira ulogu naslijeđa i prirođenih
sposobnosti. Vanjska sredina je temeljni faktor razvoja. To je teorija empirizma.

Pokušaji da se prevlada jednostranost- dispozicije su biološki dane, a sposobnosti pedagoški

razvijene. Kako vanjski, tako i unutarnji faktori utiču na čovjekov razvoj. To je TEORIJA
KONVERGENCIJE. Međutim, ova teorija mehanički spaja vanjske i unutarnje faktore (gene i
okolinu), a negira samoodgoj.

Savremeno shvaćanje odgoja ili MULTIFAKTORSKA TEORIJA. Na razvoj čovjeka utiče

naslijeđe, društvena sredina i odgoj, a čovjek aktivno utiče na svoju okolinu, u aktivnom je
odnosu prema društvu, prema odgoju i vlastitoj prirodi. Čovjek je odgajatelj samog sebe,
subjekt odgoja.

SVRHA I VAŽNOST FIZIČKOG ODGOJA

Fizički odgoj je u funkciji čuvanja zdravlja, jer zdravlje je osnova i opći uvjet života. Fizičkim
odgojem označavamo cjelokupnu odgojnu aktivnost kojoj je osnovna svrha pravilan tjelesni
rast i razvitak, unapređivanje zdravlja i podizanje opće tjelesne sposobnosti. Svrha fizičkog
odgoja je briga za tjelesni rast i razvitak, čuvanje zdravlja, jačanje organizma, skladan tjelesni
razvitak, podizanje opće tjelesne sposobnosti, razvoj određenih psiho-fizičkih sposobnosti
(snaga, izdržljivost, spretnost, brzina), u aktivnom provođenju odmora i razvijanju pozitivnih
crta osobnosti i karaktera.

ZADACI FIZIČKOG ODGOJA

5
 - zdravstveni zadatak
- obrazovni zadatak
- odgojni zadatak
- rekreativni zadatak

SVRHA I VAŽNOST INTELEKTUALNOG ODGOJA

Čovjek je razumno biće (homo sapiens) i intelekt je njegovo najbliže obilježje. Sav napredak
ljudskog društva zavisi od čovjekovih intelektualnih snaga i mogućnosti. Zato intelektualni
odgoj kojem je primarno razvijanje intelektualnih snaga, mogućnosti i njegovanje intelekta
jedan je od najvažnijih zadataka u formiranju čovjeka kao ljudskog bića.
Krajnja svrha intelektualnog odgoja je maksimalan razvoj intelektualnih sposobnosti. U
oblikovanju čovjeka kao razumnog ljudskog bića intelektualni odgoj ima svoj puni smisao i
opravdanje.

ZADACI INTELEKTUALNOG ODGOJA

- usvajanje sistema znanja
- formiranje umijeća i navika
- razvijanje intelektualnih snaga i sposobnosti
- ovladavanje intelektualnom kulturom rada
- oblikovanje pozitivnih crta ličnosti

SVRHA I VAŽNOST MORALNOG ODGOJA

Čovjek je društveno biće. Prema tome svoje ponašanje mora uskladiti sa društvenim normama
i običajima. Proces moralnog odgoja obuhvaća formiranje moralne svijesti, moralnih
uvjerenja i stavova, moralnog ponašanja te cjelokupne moralne osobnosti i karaktera.
Temeljna vrijednost moralnog odgoja je dobrota.
Svrha moralnog odgoja je formiranje slobodne, humane i moralne ličnosti koje će težiti za
uspostavljanjem istinski ljudskih odnosa.

ZADACI MORALNOG ODGOJA

- upoznavanje morala i njegove teorije
- usvajanje moralnih stavova i formiranja i uvjerenja
- formiranje navika moralnog ponašanja i djelovanja
- odgajanje pozitivnih osobina, volje i karaktera
- njegovanje smisla za etičke vrijednosti

SVRHA I VAŽNOST ESTETSKOG ODGOJA

Sposobnosti uočavanja, doživljavanja, ocjenjivanja i stvaranja onog lijepog pojedincu nisu
biološki dane. Te sposobnosti su isključivo pedagoški zadane odnosno razvijaju se u procesu
odgoja.
Svrha estetskog odgoja je razvijanja smisla za lijepo, razvijanje sposobnosti uočavanja i
doživljavanja lijepog, razvijanje sposobnosti vrednovanja lijepog.

ZADACI ESTETSKOG ODGOJA PROIZILAZE IZ SVRHE

- razvoj sposobnosti uočavanja lijepog
- formiranje sposobnosti estetskog doživljavanja
- izgrađivanje stvaralačkih estetskih sposobnosti
- njegovanje sposobnosti estetskog djelovanja

6
SVRHA I VAŽNOST RADNOG ODGOJA
Čovjek je stvaralačko, radno biće. Sve što je čovjek ostvario u povijesti, ostvario je u procesu
rada. Jedan od prvih teoretičara koji je isticao važnost radnog odgoja je Pestolazzi (smatrao je
da rad privikava čovjeka na tačnost, savjesnost, pravednost, rad oplemenjuje i odgaja i u tome
je njegovo duboko odgojno značenje )
Smisao i svrha radnog odgoja da da svakom čovjeku omogući da ovlada kulturom rada,
radno-tehničkom kulturom, da ga pripremi i osposobi za ekonomičan, produktivan i
stvaralački rad.

ZADACI RADNOG ODGOJA

- odgojni zadatak
- obrazovni zadatak
- rekreativni zadatak
- radno profesionalni zadatak

ODGOJNA FUNKCIJA PORODICE

Odgojna funkcija porodice je jedna od najstarijih i najvažnijih njenih funkcija. Porodica pruža
podršku i pomoć u osjetljivom i dugotrajnom razvoju mladog ljudskog bića.
Porodica je faktor koji najjače djeluje u predškolskom i mlađem školskom periodu djeteta. U
prvom razdoblju života porodica najsnažnije djeluje na formiranje ličnosti djeteta, razvijanje
emocija, međuljudski odnosa. Porodica je spontana škola u kojoj nastaju socijalni i
emocionalni odnosi. Porodica je model ponašanja za izgrađivanje stavova, formiranje navike
za rad i red, društveno ponašanje.

UVJETI DA BI ODGOJ U PORODICI BIO ISPRAVAN I POTPUN

 skladni porodični odnosi (stabilnost porodice, dobra kućna atmosfera, skladan porodični
život, međusobna ljubav i povjerenje)
 potpunost porodice (identifikacija )
 adekvatan položaj djeteta u porodici (dijete se mora osjećati sigurnim, zastićenim)
 zrelost roditelja i određeni nivo poznavanja pedagoške kulture
 sređene ekonomske prilike

AUTORITET RODITELJA KAO ODGAJATELJIA

Autoritet roditelja je bitna komponenta dobrog i uspješnog odgojnog rada. Autoritet se gradi
pozitivnim ljudskim kvalitetima: čestitost, poštenje, iskrenost, ljubaznost, pozitivan stav i
vedrina, optimizam, strpljenje, dosljednost, pravednost, ljubav i briga za druge ...

PORODIČNA PEDAGOGIJA je pedagoška disciplina koja proučava odgoj u porodici od

rođenja djeteta. Njena glavna svrha je proučavanje zakonitosti i unapređivanje porodičnog
odgoja.

PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA kao pedagoška disciplina proučava predškolski odgoj.

Predmet njenog proučavanja, istraživanja i unaprjeđivanja je odgoj i razvoj djece od rođenja
do polaska u školu, neovisno o tome da li se ono obavlja u porodici ili u društvenim odgojnim
institucijama.

NAJVAŽNIJI ZADACI PREDŠKOLSKOG ODGOJA SU:

- briga za pravilan razvoj djetetova organizma i jačanja zdravlja
- pravilna, potpuna i redovna prehrana
- higijenski uvjeti života

7
- pravilan raspored života

IGRA je najvažniji oblik aktivnosti i glavno sredstvo djetetova razvoja u predškolskom

periodu. Igru treba poticati, usmjeravati, organizirati te stvarati odgovarajuće materijalne
uslove i sredstva za igru. Kroz igru, razgovore, pričanje priča, bajki postiže se sljedeće:
- bogati se dječji rječnik
- razvija se govor
- razvija se mašta i proširuje predođba
- upoznaju se nove pojave i proširuje se znanje
- nastaju spoznaje o svijetu i životu i nastaju prve predodžbe o dobru i zlu.

POJAM ŠKOLA ima opće značenje. Škola je najmasovnija, najstarija, najvažnija i

najrazvijenija odgojna institucija. Nastala iz objektivnih društvenih potreba, mijenjala se
tokom povijesti u skladu sa društvenim promjenama. Odgojno-obrazovni rad škole je
organiziran, planski i metodičan.

NASTAVA IMA TRI TEMELJNA ZADATKA:

 materijalni zadatak nastave se odnosi na nastavno gradivo, materiju koja se obrađuje,
teorijsko i praktično, opće i stručno obrazovanje.
 funkcionalni zadatak se odnosi na proces razvijanja psihofizičkih sposobnosti.
 odgojni zadatak je u funkciji razvijanja i izgrađivanja ličnosti učenika, oblikovanje
čovjeka sa svim njegovim obilježjima.

ŠKOLSKA PEDAGOGIJA kao pedagoška grana proučava odgoj u školama kao odgojnim
institucijama. Predmet njenog istraživanja i unapređivanja je odgoj ili odgojno-obrazovni
proces u školama svih vrsta i stupnjeva. Školska pedagogija obuhvaća cjelokupan odgojno-
obrazovni rad škole, nastavni i vannastavni, njegovu namjenu, zakonitosti na tom području,
sadržaj i organizacijske oblike, metode i sredstva, rad učenika i nastavnika, osposobljavanje i
usavršavanje nastavnika za odgojno-obrazovni rad.

Područje odgoja i obrazovanja odraslih proučava posebna pedagoška disciplina andragogija ili
adultna pedagogija. ANDRAGOGIJA proučava specifične potrebe, mogućnosti, oblike i
zakonitosti odgoja odraslih radi naučnog osmišljavanja i unaprjeđivanja tog područja.
Obrazovanje i odgoj za aktivnosti u slobodnom vremenu odraslih su prije svega s ciljem da se
poboljša kvalitet života.

TRI GLAVNA PODRUČJA RADA POSVEĆENA ODGOJU I OBRAZOVANJU

ODRASLIH SU:
a) opismenjavanje i osnovno obrazovanje odraslih
b) obrazovanje i odgoj za rad
c) opće kulturno obrazovanje i odgoj

ODGOJNE METODE
Odgojne metode su svrhovite aktivnosti, načini pomoću kojih odgajatelji pristupaju djeci,
obrađuju odgojne sadržaje i rješavaju konkretne zadatke.
Odgojne metode su tijesno povezane sa odgojnim procesom i proizilaze iz njegovih etapa.
Prva etapa- gdje se težište stavlja na racionalne komponente (usvajanje znanja, spoznaja,
shvaćanje) odgovara METODA POUČAVANJA.
Druga etapa- težište na emocijama (usvajanje stavova, znanja, sudova, prihvaćanje uvjerenja)
odgovara joj METODA UVJERAVANJA.

8
Treća etapa- kojoj je težište na voljno- djelatnom odgovara METODA NAVIKAVANJA I
SPRJEČAVANJA.
METODA POUČAVANJA
Metoda poučavanja, racionalna komponenta, metoda koja se najviše koristi. Ovom metodom
se obraća razumu djeteta. Poučavanjem se izlaže, tumači, objašnjava sa svrhom da dijete
upozna određene pojmove, uvjerenja, stavove, sudove i tako stekne potrebna znanja.
Spoznajna osnova je bit (osnova) za bilo kakvo drugačije odgojno djelovanje.

METODA UVJERAVANJA
Metoda uvjeravanja, njen smisao je da spoznaje koje je učenik racionalno shvatio pređu u
lična uvjerenja, stavove, sudove. Na ovakav način se pobuđuju unutarnje motivacije za
odgovarajuća djelovanja.
Metoda uvjeravanja se još zove metoda vrednovanja i ta metoda traži put do srca. Kada je
osoba u nešto uvjerena, tada je emocionalno vezana za ta uvjerenja i spremna ih je braniti,
čuvati.

METODA NAVIKAVANJA
Navikavanje je aktiviranje, aktivno djelovanje, vježbanje (poželjnim individualnim ali i
društvenim postupcima). Navikavanje je ustvari vježbanje određene aktivnosti, tako da se ona
izvodi automatski. Ova metoda se kombinuje uz metodu poučavanja i metodu uvjeravanja.

METODA SPRJEČAVANJA
Metoda sprječavanja je metoda koja ima dvije zadaće: prva je preventivno djelovanje, a druga
je korigovanje. Pod sprječavanjem u odgoju podrazumijevamo predusretanje, preventivu,
korekciju, potiskivanje i uklanjanje negativnog postupka uz pomoć sredstava prisiljavanja i
sprječavanja.

ODGOJNA SREDSTVA
Odgojna sredstva su usko povezana sa metodama odgajanja, upotrebljavamo ih unutar metoda
ali ne uvijek istih. Odgojno sredstvo je određeni postupak odgajatelja koji je usmjeren na
ostvarivanje konkretnih odgojnih zadataka.

SREDSTVA USMJERAVANJA
U ovu skupinu sredstava ubrajamo: savjet, primjer, stvaranje ideala, dnevni red, igra, rad i
kulturna razonoda. Pomoću njih usmjeravamo odgajanje učenika u pozitvnom pravcu,
pomažemo razvoju njegove spoznaje, uvjerenja, ponašanja i djelovanja, pozitivnih osobina
volje i karaktera.

SREDSTVA POTICANJA
U ovu skupinu sredstava ubrajamo: priznanje, pohvala, nagrada, obećanje, natjecanje. Zadaća
ovih sredstava je da motiviraju i potaknu da se čine ili ustraje na činjenju dobrih djela.

SREDSTVA SPRJEČAVANJA
Sredstva sprječavanja su: nadzor, skretanje, upozorenje, zahtjev i kazna. Svrha ovih sredstava
je da spriječe i potisnu negativne utjecaje na učenika kao i da spriječe u vršenju loših,
društveno neprihvatljivih postupaka.

9
 DIDAKTIKA

DEFINICIJA DIDAKTIKE
didaskein (grčka riječ)– poučavati
Didaktika je pedagoško-andragoška naučna disciplina koja proučava činioce i tokove nastave.

PREDMET DIDAKTIKE
Didaktika ima jasno definisan predmet koji izučava, a to je obrazovanje i nastava u svim
svojim manifestacijama. Ima svoju naučnu metodologiju.

OPĆI ZAKONI U DIDAKTICI

Didaktički zakoni iskazuju suštinske, objektivno postojeće veze i odnose među pojavama u
oblasti nastave. U njih su ugrađeni principi i pravila nastavnog rada. Pravila i principi
nastavnog rada su jedan element didaktičkih zakona. Putem pravila i principa dolazimo do
zakona. Pojam zakon se odnosi na određeni poredak stvari, proces ili djelovanje.
Opći zakoni u didaktici su:
- zakon akcelerativnog razvoja ličnosti polaznika nastave
- zakon polifaktorske uslovljenosti tokova i rezultata u nastavi
- zakon klasnog i kulturnog obilježja u nastavi

JAN AMOS KOMENSKY – «Velika didaktika»

- tvorac razredno-časovnog sistema
- zagovarao «frontalni rad» kao metodu odgojno-obrazovnog rada
- obaveznost školovanja
- nastava na maternjem jeziku
- učenje je postupan proces, a jasni, sažeti i međusobno povezani udžbenici su garant
uspješnog učenja

JOHANN FRIEDRICH HERBART – «Opća pedagogija»

- utemeljitelj pedagogije kao nauke i povezao je pedagogiju s psihologijom
- oblici nastavnog rada su: deskriptivni, analitički i sintetički
- formalni nastavni stupnjevi i metode-jasnoća (monolog), asocijacija (dijalog), sistem
(generalizacija), metoda (vježba i/ili primjena)
- interesi su važni kao sadržajna strana nastave (empirijski, spekulativni, estetski, socijalni i
religijski)

NASTAVA je organiziran i namjerni oblik pedagoškog djelovanja. To je kontinuiran

odgojno-obrazovni rad učenika i nastavnika zasnovanog na društveno verifikovanim ciljevima
i zadacima odnosno didaktički prilagođenim sadržajima, sredstvima, te prostornim i radnim
uslovima.

DIDAKTIČKI MATERIJALIZAM
U 19. stoljeću dominirao je didaktički materijalizam (pamćenje i reprodukcija velikog broja
činjenica i informacija).

10
DIDAKTIČKI FUNKCIONALIZAM (znanje se maksimalno podcjenjuje, a precjenjuju se
psihofizičke i stvaralačke sposobnosti).

ZADACI NASTAVE
1. materijalni: stjecanje znanja, prenaglašavanje, didaktički materijalizam
2. funkcionalni: razvijanje sposobnosti, prenaglašavanje, didaktički funkcionalizam
3. odgojni: usvajanje odgojnih vrijednosti

VRSTE NASTAVE S OBZIROM NA OBILJEŽJE KLASIFIKACIJE:

1. Funkcionalno obilježje prema dužini trajanja nastave: redovna, dopunska, dodatna,
produžna, izborna, fakultativna, tečajna
2. Prostorno-radno i komunikativno obilježje prema mjestu izvođenja i načinu komunikacije
u nastavi: učionička ili kabinetska; vanučionička ili terenska (ekskurzija i izleti), nastava na
daljinu (dopisno-konsultativna), nastava putem el. medija
3. Institucionalno obilježje prema razini obrazovanja koje pruža:
predškolska, osnovnoškolska, srednjoškolska, visokoškolska
4. Metodsko-izvedbeno obilježje, prema metodičkoj organizaciji: predavačko-informativna,
egzemplarna, individualna i individualizirana, programirana, problemska, timska.

EGZEMPLARNA NASTAVA ima sljedeće osobine: iz preopširnog programa treba izdvojiti

važnije nastavne teme i obraditi na egzemplaran način. To je specifičan didaktički sistem, a
uključuje: poučavanje nastavnika i samostalni rad učenika, potiče stvaralački rad i kreativnost
i nastoji racionalizirati nastavni proces. Mane ove vrste nastave su nesistematičnost znanja, ne
mogu svi učenici samostalno raditi. Učenje je programirano, a učitelj je samo koordinator.

PROBLEMSKA NASTAVA (savremeni sistem nastave) je didaktički sistem gdje pod

vodstvom nastavnika učenici samostalno rješavaju nastavne probleme, sami traže odgovore
oslanjajući se na ranije iskustvo.
- prati potrebu znatiželje, saznanja
- problemska situacija je početni i osnovni pojam
- učenik uviđa, traga, otkriva, analizira

Nastava kao svjesna i organizirana aktivnost zavisi o nizu faktora koji mogu direktno ili
indirektno utjecati na nju. Faktori nastavnog rada su učenik, nastavnik i nastavni sadržaj.
Uobičajeni izraz za ova tri faktora je DIDAKTIČKI TROKUT.
RAZREDNA KLIMA
Razredna klima čini ukupnost odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa.
Zasniva se na socijalnoj i emocionalnoj komponenti:
- socijalna komponenta razredne klime se temelji na načelu raspodjele socijalne moći među
sudionicima odgojno-obrazovnog procesa,
- emocionalna komponenta razredne klime je manifestni izraz socijalne komponente;
temelji se na osjećaju ugode/neugode u odgojno-obrazovnom procesu,

NAZIVI POJEDINIH DIJELOVA NASTAVNOG PROGRAMA

1. predmetno područje/relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog predmeta, a
izvedeni na temelju strukture određene nauke (npr. biologija – botanika, zoologija….
2. nastavna cjelina/kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira određena
centralna tematika
3. nastavna tema/slične cjelinama, užeg opsega

11
4. nastavna jedinica/opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili blok sati.

OBLICI NASTAVNOG RADA

Sociološki oblici nastavnog rada su umijeće i način organiziranja i strukturiranja, ophođenja i
interakcije između učenika i nastavnika te učenika međusobno.
U praksi se primjenjuju oblici nastavnog rada: individualni oblik, rad u parovima, rad u
grupama, frontalni oblik.

FRONTALNI OBLIK NASTAVNOG RADA

Frontalna nastava je uglavnom jezički posredovana nastava u kojoj se grupa za učenje
zajednički poučava i u kojoj nastavnik, barem u teoriji, usmjerava i nadzire radne,
interakcijske i komunikacijske procese.

Osnovna obilježja frontalne nastave su: naglašena uloga nastavnika, učenici su receptivni i
reaktivni, cijeli razred radi istim tempom, uloga nastavnika je da nadzire i vrjednuje, slaba je
komunikacija učenik-nastavnik, učenici su pasivni, dominira riječ nastavnika.

GRUPNI OBLIK NASTAVNOG RADA

Prednosti grupnog rada: nije potreban širi izbor zadatak, među učenicima se razvija
takmičarski duh, pogodan je za početnu primjenu, nastavni rad je lakše organizirati i
kontrolirati. Artikulacija grupnog rada: uvod (šta, zašto i kako raditi), formiranje grupa, radni
zadaci grupa, neposredan rad učenika u grupama, izvještaj grupa o rezultatima rada, sinteza
ukupnih rezultata do kojih su članovi grupe zajedničkim radom došli.

NASTAVNE METODE
Metoda potiče od grčke riječi methodos, što znači put ili postupak kojim se dolazi do nekog
postavljenog cilja ili zadatka. Nastavna metoda je odabrani put ili postupak pomoću kojeg
učenici, pod posrednom i neposrednim rukovodstvom nastavnika stiču i utvrđuju, na što lakši
i ekonomičniji način, znanja, umijeće, vještine i navike i istovremeno razvijaju svoje
sposobnosti, izgrađuju svoju ličnost i osposobljavaju se za samostalan život i rad u
određenom društvu.

S OBZIROM NA OVE DVIJE GLAVNE FAZE NASTAVNOG PROCESA NASTAVNE

METODE SE DIJELE NA:
1. metode za stjecanje znanja, vještina i navika odnosno metode za obradu novog gradiva
2. metode za utvrđivanje gradiva

METODA DEMONSTRACIJE
Demonstracija je u didaktičkom pogledu prikazivanje u nastavi svega onoga što je moguće
perceptivno doživjeti. U nastavi se može demonstrirati:
- demonstriranje statičkih predmeta
- demonstriranje dinamičkih prirodnih pojava
- demonstriranje aktivnosti

METODA RAZGOVORA
Način rada u nastavi u obliku dijaloga između učenika i nastavnika, pa i između učenika.
Zove se još dijaloška metoda. Struktura razgovora: pitanje/odgovor.
Oblici metode razgovora: katehetički, Sokratov, heuristički, slobodni, diskusija

12
METODA USMENOG IZLAGANJA
Način rada u nastavi kada nastavnik ili učenik verbalno izlažu neke dijelove nastavnog
sadržaja. Zove se još i monološka metoda. To je jedna od najstarijih metoda.
Oblici metode usmenog izlaganja: pripovijedanje, opisivanje, obrazlaganje, objašnjenje,
rasuđivanje.

NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA

Mediji su sva materijalna i duhovna sredstva koja nam stoje na raspolaganju za ostvarivanje
odgojno-obrazovnog procesa (izvor sadržaja), a koja mogu biti didaktički oblikovana ili se
njima služimo u izvornom obliku (didaktički strukturirana ili nestrukturirana materijalna
sredstva, mediji)
Nastavna sredstva
 vizuelna, auditivna i audio-vizuelna (crteži, slike, fotografije, dijagrami, grafikoni, tablice,
dijapozitivi, modeli, makete, aparati, instrumenti, globusi, kasete, ploče, CD, filmovi, TV
emisije), tekstualna (udžbenici, priručnici, članci, rječnici, enciklopedije,...)
Nastavna pomagala
 oruđa za rad (geometrijski pribor, ploče, dijaprojektor, magnetofon, radio, TV, računar...)

NASTAVNA TEHNOLOGIJA je pojam koji obuhvata nastavna sredstva i pomagala,

sadržaje, pristupe te metode i socijalne oblike odgojno-obrazovnog procesa

LITERATURA

Refik Ćatić & Marko Stevanović: Pedagogija, Pedagoški fakultet, Zenica 2003.
Ante Vukasović: Pedagogija, Zagreb,1999.
Milena & Nikola Potkonjak: Pedagogija I i II dio, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,
Beograd
Filip Jelavić: Didaktika, Naklada “Slap”, Jastebarsko, 1998.
Marko Stevanović: Didaktika, R& S, Tuzla, 1998.

13
14