KAKO DO PSIHOLOŠKOG BLAGOSTANJA?

Martin Seligman je američki psiholog koji je inače poznat po svom terminu naučena
bespomoćnost. Naučena bespomoćnost je psihofizičko stanje koje nastaje usljed niza
nepovoljnih ishoda po jedinku, u smislu da je individua bila bespomoćna, neefikasna i
neefektivna jedan vremenski period. Nakon toga, ona odustaje od bilo kakvog zalaganja,
napora, vjere i očekivanja uspjeha i učinkovitosti. Na kraju, postaje pasivna i nedjelotvorna,
čak i kada joj objektivne prilike dozvoljavaju ”korak naprijed” i dopuštaju da promijeni svoju
nezavidnu situaciju, tj. preokrene je u svoju korist.

Međutim, zadnjih decenija, Martin Seligman se bavi pozitivnom psihologijom. Jedna od

njegovih knjiga zove se Naučeni optimizam, što dovoljno govori o njegovom pomaku ka
proučavanju oblasti koja se odnosi na rast, razvoj i oplemenjivanje ličnosti.

Seligmanova koncepcija psihološkog blagostanja (dobrostanja, ili na engleskom wellbeing – a

) sastoji se u tome da on pretpostavlja kako psihološko dobrostanje ”leži” na pet stubova, tj.
ima sljedećih pet elemenata:

a) njegovanje ispunjavajućih veza (prijatelji, porodica, intimne veze…);

b) pozitivne emocije (optimistični pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost)

c) značenje i smisao (osjećaj da pripadamo i potreba da služimo nečemu važnijem, većem od

samih nas)

d) postignuće i priznanje (bez obzira donosi li pozitivne emocije, vodi li smislu života ili
nečemu drugome; dakle – postignuće, ambicija i ostvarivanje ciljeva samo po sebi)

e) puna (potpuna) uključenost u aktivnosti iz kojih učimo, u kojima rastemo kao ličnosti i koje
”hrane” (potkrepljuju) našu sreću (pozitivno raspoloženje).

Po Seligmanu, šest je vrlina koje su povezane sa smislenim životom, ispunjenjem i pozitivnim

osjećanjima: hrabrost, mudrost/znanje, ljubav/humanost, pravičnost, duhovnost i umjere-
nost. One su kulturalno univerzalne i povezane sa dugoročnom srećom i zadovoljstvom
životom.

Selman Repišti,

21. 10. 2015.

(pozitivnapsihologija.voxxyz.com)