Islamska etika rada

Pojam etika se spominje još u vreme Hipokrata, grčkog ljekara iz četvrtog vijeka prije nove ere.
Hipokratova zakletva je i danas temelj etičkog kodeksa u medicinskom radu.
Etika je grana filozofije koja određuje razliku između dobrog i lošeg ponašanja / postupaka. Etika je
skup moralnih principa koji odvajaju ispravno od pogrešnog. Etika je nauka o moralu. 
Islam, kao sveobuhvatni sistem čovjekovog života, u potpunosti definiše i uređuje sve aspekte
ljudskog ponašanja.
Razne pojedinačne etičke norme i moralne instrukcije su sadržane u mnogobrojnim kur`anskim
ajetima i hadisima, kao temeljnim izvorima islama.
Allah dž.š. u Kur`anu kaže: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine
dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete...“ (Ali Imran 110).
Također, u Kur`anu stoji: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini, ...“ (Nahl 90).
Muhammed a.s. je rekao: „Zaista sam poslan da upotpunim plemenite osobine kod ljudi.“ Također,
Poslanik, a.s., kaže: „Zaista su najbolji od vas oni sa najljepšim ahlakom.“

Kad je Džibril upitao Poslanika a.s. o ihsanu (savršenstvu u vjeri), Poslanik a.s. je odgovorio: „Ihsan
je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš jer i ako ti Njega ne vidiš znaj da On tebe vidi.“ Ovaj osjećaj
da ga Allah dž.š. stalno posmatra, ne dozvoljava vjerniku da se ponaša suprotno moralnim principima
islama, ma gdje da se nalazio.
Ovo vrijedi za sve aspekte ljudskog života. A mi ćemo se danas baviti poslovnom etikom kroz prizmu
vjerskih moralih principa. Tako možemo reći da islamska poslovna etika razmatra pitanja dobrog i
lošeg u poslovanju gledajući kroz prizmu islamskih vrijednosti.
Halal i haram područja poslovanja
Osnovni princip u islamu je dopuštenost stvari.
Uzvišeni Allah u časnom Kur`anu objavljuje: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio...“ (El-
Bekare 29). Dakle, generalni princip je da je sve na Zemlji stvoreno za nas tj. dopuštenost. Ono što
nam se zabrnjuje jasno i decidno se spominje i opisuje kao zabranjeno u Allahovom zakonu –
Šerijatu.
Prema tome, dovoljno je da znamo samo koje su stvari haram jer sve ostalo je halal, dopušteno i
čisto. Princip dopuštenosti nije usko sveden samo na stvari/predmete, već obuhvata i sva ljudska
djela, navike i postupke u svakodnevnim međusobnim poslovima (el-muamelat).
Izuzetak od ovog pravila su obredoslovno-ibadetske aktivnosti (obreda prema Allahu dž.š.) i oni se
mogu vršiti samo onako kako je propisala Objava.
Ovaj princip opće dopuštenosti u islamu daje ljudima veliku slobodu, što se posebno može iskoristiti
za različite inovacije i kreativnosti u poslovanju.  
Emanet – povjerenje
Islam poslovnu etiku u najvećoj mjeri temelji na povjerenju. Emanet – povjerenje je neizostavan dio
uspješnog poslovanja. Islam stimuliše pravično partnerstvo u poslovanju. Allahov Poslanik s.a.w.s. je
rekao: „Uzvišeni Allah kaže: Ja sam treći s dvojicom ortaka sve dok jedan drugog ne počnu varati,
a kad jedan drugog počnu varati, Ja ih napuštam.“

Također, Islam obavezuje trgovca da obznani kupcu sve osobine robe koju prodaje, te da ukaže na
sve njene eventualne nedostatke. Time se gradi osnov povjerenja, koji je siguran garant uspjeha u
trgovini.
Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: „Nikom nije dozvoljeno da prodaje robu, a da ne objelodani sve o
njoj“. „Ako su iskreni i sve iznesu na vidjelo, njihova kupoprodaja bit će blagoslovljena, dočim ako
prikriju i slažu, bit će im uskraćen blagoslov u kupoprodaji.“ 
Zato ne smije biti nikakvih nejasnoća ili nesporazuma u ugovorima i dogovorima, a ono što se obeća,
dogovori ili ugovori treba dosljedno ispoštovati. Rejting i ugled kod poslovnih partnera ili klijenata u
poslu uvijek je od velike važnosti, a ugled se stiče upravo povjerenjem. 

Ključ zdravog i uspiješnog poslovnog sistema je sadržan u sljedećoj kur`anskoj uputi:

„Allah vam zapovijeda da odgovorne službe (emanete) onima koji su ih dostojni povjeravate...”(En-
Nisa, 58)

Zdrava poslovna atmosfera 

Rad i zalaganje je osobina koja mora biti svojstvena svakom čovjeku, jer Allah dž.š. kaže:
„Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi.” (El-Beled, 4).
Islam nas uči da je istinsko bogatstvo u duši, a da je snaga u ruci. Time se pravi jaka sprega između
ovo dvoje: snažne ruke i čiste savjesne vjerničke duše. Na toj osnovi islam uvodi čovjeka u svijet
poslovanja, učeći savremenog muslimana sljedećem: Ne dozvoli da ti biznis uzme dušu, ali ne
dozvoli ni da ti briga o duši uzme zalogaj.
Vjernik nikada ne zaboravlja da mu je cilj budući svijet – Ahiret, ali ne zanemaruje ni svoje mjesto i
ulogu na ovom svijetu – Dunjaluku. Ta težnja za dobrim na oba svijeta odražava se i stalnim učenjem
poznate Kur`anske dove, više puta na svakom namazu: „RABBENÂ ÂTINÂ FID-DUNJÂ
HASENETEN VE FIL-ÂHIRETI HASENETEN VE KINÂ AZABEN-NÂR. (Gospodaru naš, daj
nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu i sačuvaj nas kazne Džehenema.)“ (El-Bekare
201)
Korektan i pravedan odnos između poslodavca i uposlenika, nadređenog i podređenog, kao i
međusobni odnosu između kolega na poslu su osnova za zdravu poslovnu atmosferu u kompaniji i
šire. Zarađivanje ne bi trebalo da uključuje eksploataciju ili teškoće drugih, te treba da bude u skladu
sa duhom bratstva i saradnje.
Plate radnicima trebaju biti adekvatne njihovom trudu i trebaju biti isplaćene na vrijeme, jer Poslanik
a.s. upućuje na sljedeće:
„Plati radniku prije nego što mu se znoj osuši.“
Na Sudnjem danu Poslanik s.a.w.s. bit će svjedok protiv onog „Ko unajmi radnika i posao od njega
primi, a ne da mu njegovu zasluženu nagradu.“ 
Islam nas motiviše da budemo jaki i snažni vjernici, te u hadisu stoji:
„Jak vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro.“
S druge strane, ako je vjernik slabašan, islam ga ne šalje na sramnu marginu društva, već ga označava
uzrokom pobjede i opskrbe, jer u hadisu također stoji:
„Jer doista bivate potpomognuti i opskrbljeni zbog slabih među vama“.
 Ovdje kao da se kaže: Allah vam daje pomoć u poslovanju, zato što ste vi od pomoći slabima.

Cilj ne opravdava sredstvo

Do propadanja temelja ahlaka u poslovanju dolazi u momentu kada čovjekovo suštinsko pitanje u
pogledu novca bude - koliko, a ne - kako. Treba znati da cilj ne opravdava sredstvo. Ne možemo
činiti haram djela radi ostvarenja nekog moralnog cilja, npr. nadati se Allahovoj nagradi ako dajemo
u dobrotvorne svrhe novac koji smo stekli na nepošten i nepravedan način.

„Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od
Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (Al-Kahf, 46)