‫اﺳﻠوب اﻟﻘرآن‬

‫ﻧظم اﻟﻘرآن‬
‫ﺑدﯾﻊ اﻟﻘرآن‬
(USLUBU L-QUR’AN;
NAZMU L-QUR’AN; BEDI’U
L-QUR’AN)
Jezik i stil Kur’ana
Prof. dr. Almir Fatić
 •Kur’an je uglavnom objavljen na jeziku
plemena Kurejš, odn. dijalektu arapskog jezika
kojim je govorilo ovo pleme.
•Kur’an nedvosmisleno ističe:
ٌ‫ َو َھـٰذَ ا ﻟِﺳَ ﺎنٌ ﻋَ رَ ﺑِﻲﱞ ﱡﻣﺑِﯾن‬Ovaj Kur’an je na jasnom
arapskom jeziku (En-Nahl, 103)
•ٍ‫ ِﺑﻠِﺳَ ﺎ ٍن ﻋَ رَ ﺑِﻲﱟ ﱡﻣﺑِﯾن‬na jasnom arapskom jeziku (Eš-
Šu’ara’, 195)
• ً ‫ ﻗُرْ آﻧﺎ ً ﻋَ رَ ِﺑ ّﯾﺎ‬Kur’an na arapskome jeziku (Jusuf,
2), ili:
‫ﺻﻠَتْ آﯾَﺎ ُﺗ ُﮫ ءَاﻋْ ﺟَ ﻣِﻲﱞ َوﻋَ رَ ﺑِﻲﱞ‬
‫َوﻟ َْو ﺟَ ﻌَ ْﻠﻧَﺎهُ ﻗُرْ آﻧﺎ ً أﻋْ ﺟَ ِﻣ ّﯾﺎ ً ﻟﱠﻘَﺎﻟُو ْا ﻟ َْوﻻَ ﻓُ ﱢ‬
A da Kur'an objavljujemo na tuđem jeziku, oni
bi sigurno rekli: 'Trebalo je da su mu razumljivi
ajeti. Zar jezik strani, a onaj kome se objavljuje
Arap?!' (Fussilet, 44).

• Orijentalisti su pokušali oboriti tezu da je je

Kur'an objavljen na jeziku Kurejš plemena.
• Karl Vollers [1857- 1909; njemački orijentalist]
u svojim člancima iz 1894. Vollersova teze su
sljedeće:

• ''Kur'an je u prvo vrijem recitiran od

Muhammeda na kolikvijalnom arapskom, bez
padežnih nastavaka (i'rab)'';
• Kur'anski jezik se razlikovao od jezika pjesnika
tog doba;
• Kur'an je kakvog ga ''danas imamo fabrikacija
kasnijih filologa''.
• Njegovo pozivanje na ''ispuštanje elifa u
nekim riječima Kur'ana'' nije nikakav dokaz da
je Kur'an prvobitno objavljen na kolokvijalnom
jeziku. Radi se samo o specifičnom pismu
osmanske recenzije Kur'ana (Karić, Tefsir,
145).

• Theodor Nöldeke [1836-1930; njemački

orijentalist] i Friedrich Zacharias Schwally
[1863 – 1919; njemački orijentalist] u svom
djelu Historija Kur'ana (Geschichte des Qorans,
2/59)
‘'tvrde da jezik Kur'ana nije bio govorni
jezik bilo kojeg plemena već je bio
ponešto umjetni Hochsprache
(''nadjezik'') koji je bio razumljiv diljem
cijeloga Hidžaza. S druge strane, dospjelo
se općenito do suglasja s tim da klasični
arapski jezik poezije Muhammedova
doba nije bio govorni jezik pjesnika niti
dijalekt bilo kojeg plemena već književni
jezik koga su razumijevala sva plemena.
Ovaj jezik je bio nazvan ''poetičkim
koineom'' ili 'arabiyya''.
John Wansbroug [1928 -2002; američki
historičar] (Qur'anic studies, 85-118) odbija
koncept koine ili 'arabiyya; tvrdi da se vrlo
malo može znati o tekstu Kur'ana ili o
klasičnom arapskom jeziku ''prije njihove
literarne stabilizacije'' u 3/9. st.
Očito je da teze orijentalista ida za tim da
pokažu da Kur'an ''nije autentičan'' i da je
''nastao tek u 3. st. po Hidžri'' nakon tzv.
''literarnih stabilizacija''. Ali šta je sa jakom
usmenom tradicijom, namazima koji
čuvaju Kur'an i hifzom? (Karić, Tefsir, 146).
 Odlike kur'anskog stila

•U vrijeme objavljivanja Kur'ana ljudima se

činilo da je Kur'an u tzv. sedž'u, ritmičnoj,
rimovanoj rečenici koja kratkim izmjenama
konsonanat i vokala stvar osoben zvučni utisak.

•Ipak, Kur'an je po svom stilu ''različit i

distinktivan od poezije, tako i od proze''.
• Neke sure sadrže ''prilično konzistentnu
rimu'':

• sura Kevser završava na ER i AR;

• sura Ihlas na AD, ED i ID;
• sura Fil na ĪL i ŪL;
• sura Leheb na EB i ED.

Neke sure, jednim dijelom, imaju vrlo čvrstu

rimu:
 ‫• ﻗَدْ أَ ْﻓﻠَﺢَ ا ْﻟﻣ ُْؤ ِﻣﻧُونَ ﴿‪ ﴾١‬اﻟﱠذِﯾنَ ُھ ْم ﻓِﻲ ﺻَ َﻼ ِﺗ ِﮭ ْم ﺧَ ﺎﺷِ ﻌُونَ ﴿‪﴾٢‬‬
‫َواﻟﱠذِﯾنَ ُھ ْم ﻋَ ِن اﻟﻠﱠﻐْ وِ ﻣُﻌْ رِ ﺿُونَ ﴿‪َ ﴾٣‬واﻟﱠذِﯾنَ ُھ ْم ﻟِﻠزﱠ ﻛَﺎ ِة ﻓَﺎﻋِ ﻠُونَ ﴿‬
‫‪َ ﴾٤‬واﻟﱠذِﯾنَ ُھ ْم ﻟِﻔُرُو ِﺟ ِﮭ ْم ﺣَ ﺎ ِﻓظُونَ ﴿‪﴾٥‬‬
‫)ﺳورة اﻟﻣؤﻣﻧون(‬

‫ت اﻟ َْوا ِﻗ َﻌ ُﺔ ﴿‪َ ﴾١‬ﻟﯾْسَ ﻟ َِوﻗْﻌَ ِﺗﮭَﺎ ﻛَﺎ ِذ َﺑ ٌﺔ ﴿‪ ﴾٢‬ﺧَ ﺎﻓِﺿَ ٌﺔ رﱠ اﻓِﻌَ ﺔٌ‬
‫• إِذَ ا َوﻗَﻌَ ِ‬
‫(ﺳورة اﻟواﻗﻌﺔ)‬
 ‫•اﻟرﱠ ﺣْ َﻣـٰنُ ﴿‪ ﴾١‬ﻋَ ﻠﱠ َم ا ْﻟﻘُرْ آنَ ﴿‪ ﴾٢‬ﺧَ ﻠَقَ ْاﻹِﻧﺳَ ﺎنَ ﴿‪ ﴾٣‬ﻋَ ﻠﱠ َﻣ ُﮫ ا ْﻟ َﺑﯾَﺎنَ ﴿‪﴾٤‬‬
‫اﻟﺷﱠﻣْ سُ َوا ْﻟ َﻘ َﻣ ُر ِﺑﺣُﺳْ ﺑَﺎ ٍن ﴿‪َ ﴾٥‬واﻟﻧﱠﺟْ ُم َواﻟﺷﱠﺟَ ُر ﯾَﺳْ ﺟُدَ ا ِن ﴿‪َ ﴾٦‬واﻟ ﱠﺳﻣَﺎءَ‬
‫رَ ﻓَﻌَ ﮭَﺎ َو َوﺿَ ﻊَ ا ْﻟﻣِﯾزَ انَ‬
‫(ﺳورة اﻟرﺣﻣن)‬

‫ت ْاﻷَرْ ضُ أَ ْﺛﻘَﺎ َﻟﮭَﺎ ﴿‪﴾٢‬‬

‫ت ْاﻷَرْ ضُ زِ ﻟْزَ ا َﻟﮭَﺎ ﴿‪َ ﴾١‬وأَﺧْ رَ ﺟَ ِ‬ ‫•إِذَ ا ُزﻟْزِ َﻟ ِ‬
‫َوﻗَﺎ َل ْاﻹِﻧﺳَ ﺎنُ ﻣَﺎ َﻟﮭَﺎ ﴿‪ ﴾٣‬ﯾ َْو َﻣ ِﺋ ٍذ ﺗُﺣَ دﱢثُ أَﺧْ ﺑَﺎرَ ھَﺎ ﴿‪ِ ﴾٤‬ﺑﺄ َنﱠ رَ ﺑﱠكَ‬
‫أ َْوﺣَ ٰﻰ َﻟﮭَﺎ‬
‫(ﺳورة اﻟزﻟزﻟﺔ)‬
• Duge sure najčešće se završavaju na ĪN, ŪN,
ĪM.
• Karakterističa je rima na dugo Ā, npr. u suri
'Adijat:

‫ﺻ ْﺑﺣًﺎ‬
ُ ‫ت‬
ِ ‫﴾ ﻓَﺎ ْﻟ ُﻣﻐِﯾرَ ا‬٢﴿ ‫ت ﻗَدْ ﺣً ﺎ‬
ِ ‫﴾ ﻓَﺎ ْﻟﻣُورِ ﯾَﺎ‬١﴿ ‫ت ﺿَ ْﺑﺣًﺎ‬ ِ ‫• َواﻟْﻌَ ﺎ ِدﯾَﺎ‬
﴾٥﴿ ‫﴾ ﻓ ََوﺳَ طْ نَ ِﺑ ِﮫ ﺟَ ﻣْ ﻌًﺎ‬٤﴿ ‫﴾ َﻓﺄَﺛَرْ نَ ِﺑ ِﮫ َﻧ ْﻘﻌًﺎ‬٣﴿

• Izuzev ovih postoje joše neki oblici rime koji su

manje-više zastupljeni kroz cijeli kur’anski
tekst.
• Poseban tip rime-formule koji se ponavlja u
izvjesnom broju sura je refren, tj. jedan cijeli
ajet, ili više njih, češće ponavljan doslovno u
manje-više pravilnim intervalima.
Najupečatljiviji primjer je ajet-retoričko
pitanje:

• ١٦﴿ ‫( ﴾ َﻓ ِﺑﺄ َيﱢ َآﻻءِ رَ ﱢﺑ ُﻛﻣَﺎ ُﺗ َﻛ ﱢذﺑَﺎ ِن‬Er-Rahman) kao i ajet:

َ (El-Murselat).
١٥﴿ َ‫﴾و ْﯾ ٌل ﯾ َْو َﻣ ِﺋ ٍذ ﻟﱢ ْﻠ ُﻣ َﻛ ﱢذﺑِﯾن‬
W. Montgomery Watt (1909 –2006; škotski
historičar, orijentalist, anglikanski svećenik,
profesor arapskih i islamskih studija na
Univerzitetu Edinburg) u djelu Introduction to
the Qur'ān (Edinburgh U.P., 1970) tvrdi da u
Kur'anu rijetko nalazimo na stvarne rimovane
riječi zbog toga što su sve druge rime građene
pomoću gramatičkih nastavaka (uune, iine,
an, in, itd.). On tvrdi da ''stvarne rimovane
riječi'' imamo u suri Humeze:ٍ‫َو ْﯾ ٌل ﻟﱢ ُﻛ ﱢل ُھﻣَزَ ٍة ﻟﱡﻣَزَ ة‬
‫َﺎﻻ َوﻋَدﱠدَ هُ ﯾَﺣْ ﺳَ بُ أَنﱠ ﻣَﺎ َﻟ ُﮫ أَﺧْ ﻠَدَ هُ ﻛ ﱠَﻼ َﻟﯾُﻧﺑَذَ نﱠ ﻓِﻲ‬ ً ‫اﻟﱠذِي ﺟَ ﻣَﻊَ ﻣ‬
‫ا ْﻟﺣُطَ َﻣ ِﺔ َوﻣَﺎ أَدْ رَ اكَ ﻣَﺎ ا ْﻟﺣُطَ َﻣ ُﺔ ﻧَﺎ ُر اﻟﻠﱠـ ِﮫ ا ْﻟﻣُوﻗَدَ ةُ اﻟﱠﺗِﻲ َﺗ ﱠطﻠِ ُﻊ ﻋَ ﻠَﻰ‬
‫ْاﻷَ ْﻓﺋِدَ ِة إِ ﱠﻧﮭَﺎ ﻋَ َﻠ ْﯾﮭِم ﻣ ْﱡؤﺻَ دَ ةٌ ﻓِﻲ ﻋَ َﻣ ٍد ﱡﻣ َﻣدﱠدَ ٍة‬
 Ovaj autor kur'anska kazivanja po stilu
dijeli na kazivanja koja su u obliku:
• rima i strofa
• raznovrsnih didaktičkih formi
• slogana i maksima
• svečanih izjava i ''kada''-pasusa
• dramskih prizora
• kazivanja i parabola
• poređenja i metafora.
• Ovo je prihvatljiva podjela kur'anskih kazivanja
po stilu.
• No kur'anski stil se ne može do kraja i bez
ostatka podijeliti i svrstati po nekim ljudskim
shemama (Karić, Tefsir, 150).
• Pojedini mufessiri su posebnu pažnju posvetili
stilskoj dimenziji Kur'ana (Zamahšeri, Bintu š-
Šati i dr.).
• Na našem jeziku o jeziku i stilu Kur'ana
profesor Džemaludin Latić napisao je knjigu
Stil kur'anskoga izraza, El-Kalem, 2001.
 Nekoliko termina iz jezika i stilistike Kur'ana
• ‫ ﻧظم‬nazm – fonetsko, semantički, sintaktički i
kompozicioni sklad u Kur'anu
•‫ ﺳﺟﻊ‬sedž' – rimovana proza (sedže'a-jesdže'u
sedž'un – guktati, gukanje golubice)
•‫ اﺷﺗﻘﺎق‬ištiqāq – derivacija
• ‫اﻟﻣﺷﺗرك اﻟﻠﻔظﻲ‬el-muštereku l-lafzijj - polisemija
•‫ اﻻﯾﻘﺎع‬el-īqā'u – ritam (ajeta)
•‫ اﻟﻣﺟﺎز‬el-medžāz – preneseno značenje;
• ‫ اﻻﺳﺗﻌﺎرة‬el-isti'āra – metafora
• ‫اﻟﺗﺷﺑﯾﮫ‬et-tešbīh – poređenje
• ‫اﻟﺣﻘﯾﻘﺔ‬el-haqīqa – stvarno značenje riječi
• ‫ اﻟﻛﻧﺎﯾﺔ‬el-kināja – alegorija
• ‫اﻟﻣﺟﺎزاﻟﻣرﺳل‬el-medžāzu l-mursel – metonimija
i sinegdoha
• ‫ اﻟﺗﻌرﯾض‬et-ta'rīd – aluzija
• ‫' ﻋﻠم اﻟﺑدﯾﻊ‬ilmu l-bedī' – tropika
• ‫' ﻋﻠم اﻟﻣﻌﺎﻧﻲ‬ilmu l-me'ānī - semantika
• ‫اﻟﻣﺑﺎﻟﻐﺔ‬el-mubālega - hiperbola
• ‫اﻻﯾﺟﺎز‬el-īdžāz - sažetost izraza
• ‫ اﻻطﻧﺎب‬el-itnāb – opširnost u izlaganju
• ‫ اﻟﻘﺻص اﻟﺗﺎرﯾﺧﯾﺔ‬el-qasasu t-tārīkhijje –
historijska kazivanja
• ‫ اﻟﻘﺻص اﻟﺗﻣﺛﯾﻠﯾﺔ‬el-qasasu t-temthīlijje –
parabole
• ‫ اﻟﻘﺻص اﻷﺳطورﯾﺔ‬el-qasasu l-ustūrijje – mitska
kazivanja (?)
• ‫ أﻏراض اﻟﻘﺻﺔ‬agrādu l-qissa – ciljevi kazivanja
• ‫ اﻟﺷﺧﺻﯾﺎت اﻟﻧﻣوذﺟﯾﺔ‬eš-šakhsijjātu
n-numūdhedžijje – univerzalni personaliteti,
personaliteti-uzorci
 IMA LI U KUR'ANU NEARAPSKIH RIJEČI

•Sujuti je ovoj temi napisao posebnu knjigu pod

naslovom El-Muhezzebu fima veka'a fi l-Kur'ani
mine l-mu'arreb (‫)اﻟﻣﮭذب ﻓﯾﻣﺎ وﻗﻊ ﻓﻲ اﻟﻘرآن ﻣن اﻟﻣﻌَ رﱠ ب‬.
O ovom pitanju imamo dva mišljenja.

I) U Kur'anu ne postoje strane riječi

Autoritativni imami razilaze se u pogledu
postojanja nearapskih/arabiziranih riječi u
Kur'anu. Njih većina, među kojima su imam
Šafi', Ibn Džerir, Ebu 'Ubejde, El-Kadi Ebu Bekr i
Ibn Faris, tvrde da u Kur'anu ne postoje takve
riječi; dokaz ajeti: ً ‫ ﻗُرْ آﻧﺎ ً ﻋَ رَ ِﺑ ّﯾﺎ‬Kur’an na
arapskome jeziku (Jusuf, 2) i ً ‫َوﻟ َْو ﺟَ ﻌَ ْﻠﻧَﺎهُ ﻗُرْ آﻧﺎ ً أﻋْ ﺟَ ِﻣ ّﯾﺎ‬
‫ ﻟﱠﻘَﺎﻟُو ْا ﻟ َْوﻻَ ﻓُ ﱢ‬A da Kur'an
‫ﺻﻠَتْ آﯾَﺎ ُﺗ ُﮫ ءَاﻋْ ﺟَ ﻣِﻲﱞ َوﻋَ رَ ﺑِﻲﱞ‬
objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi sigurno
rekli: 'Trebalo je da su mu razumljivi ajeti. Zar
jezik strani, a onaj kome se objavljuje Arap?!'
(Fussilet, 44). Posebno strog u osudi onoga ko
zagovara takvo mišljenje bio je imam Šafi'.
• Ibn Džerir kaže: ''Ono što se navodi od Ibn 'Abbasa i
drugih u pogledu tumačenja nekih riječi Kur'ana, tj.
da su one perzijske, abesinske, nabatejske itd., riječ
je samo o tome da se radi o slučajnom jezičkom
podudarnošću riječi koje Arapi, Perzijanci i Abesinci
izgovaraju na isti način''.
• Drugi kažu da su sve takve riječi čisto arapske, ali
arapski jezik je veoma raširen i nije nesuvislo da neke
riječi bude nepoznate čak i istaknutim pojedincima;
tako Ibn 'Abbas nije znao šta znači riječi fatir (‫ )ﻓَﺎطِ ر‬i
fatih (‫)ﻓﺎﺗﺢ‬.
• Imam Šafi' u Risali kaže da niko osim vjerovjesnika
nije u stanju u potpunosti obuhvatiti jedan jezik (‫ﻻ‬
ّ‫)ﯾﺣﯾط ﺑﺎﻟﻠﻐﺔ إِﻻﱠ ﻧﺑﻲ‬.
 II) U Kur’anu postoje nearapske/arabizirane
riječi
Drugi, pak, kažu da u Kur'anu postoje
nearapske/arabizirane riječi. Na riječi iz ajeta:
ً ‫( ﻗُرْ آﻧﺎ ً ﻋَ رَ ِﺑ ّﯾﺎ‬Jusuf, 2) oni odgovaraju da nekolicina
nearapskih riječi ne izvode Kur'an iz ruha
arapskoga jezika, kao što ni perzijsku kasidu ne
izvodi iz ruha perzijskoga jezika nekoliko
arapskih riječi upotrijebljenih u njoj.
Na riječi iz ajeta: ‫ ءَاﻋْ ﺟَ ﻣِﻲﱞ َوﻋَ رَ ﺑِﻲﱞ‬Zar jezik strani, a
on Arap?! odgovaraju da značenje ovih riječi
valja razumjeti iz konteksta (‫أَﻛﻼم أَﻋﺟﻣﻲﱞ وﻣﺧﺎطَ ب‬
ّ‫ ﻋرﺑﻲ‬Zar strani jezik, a obraća se Arapima?!).
 III) Srednji stav
Ebu 'Ubejd el-Kasim b. Selam, nakon što navodi
mišljenja fekiha (vjerskih pravnika) o postojanju
nearapskih riječi u Kur'anu i mišljenja arapskih
jezikoslovaca koju tu mogućnost osporavaju,
kaže:
''Za mene je ispravno mišljenje koje potvrđuje
oba ova stava. Naime, te su riječi, po svome
porijeklu, strane, kao što kažu fekihi, ali su ih
koristili Arapi, pa su ih oni poarabili i preinačili iz
stranih u arapske riječi te su one postale
arapske.
Potom je objavljen Kur'an, a ove riječi su već
bile izmiješane sa arapskim jezikom i riječima.
Prema tome, onaj ko kaže da su one arapske,
govori istinu, a i onaj ko kaže da su strane,
također, govori istinu''.
Ovom mišljenju skloni su Dževaliki (u.
540/1145), Ibnu l-Dževzi i dr.
 Sujutijev stav
•Najjači dokaz, prema Sujutiju, za postojanje
nearapskih riječi u Kur'anu - i to je mišljenje koje
on odabire – jeste ono što vjerodostojnim
lancem prenosilaca prenosi Ibn Džeriri od Ebu
Mejserea, plemenitog tabi'na, koji je rekao: ''U
Kur'anu ima riječi iz svakog jezika'' (ّ‫ﻓﻲ اﻟﻘرآن ﻣن ﻛل‬
‫)ﻟﺳﺎن‬.
•Slična izjava se prenosi i od Se'ida b. Džubejra i
Vehba b. Munebbiha.
Ibnu n-Neqib kaže:
''Od odlika Kur'ana u odnosu na ostale
objavljene Allahove Knjige – koje su objavljene
na jezicima naroda kome su se objavljivale te
u njimu ništa nije objavljeno na nekom
drugom jeziku – jeste i ta da Kur'an sadrži sve
dijalekte Arapa, a u njemu je objavljeno
mnogo riječi i iz drugih jezika, kao što su grčki,
perzijski i abesinski''.
 Primjeri stranih riječi u Kur'anu
• َ‫ َوأَﺑَﺎرِ ﯾق‬ibrici (el-Vaki'a, 18) – Se'alibi u djelu
Fikhu l-luga kaže da je ovo perzijska riječ (‫;)ﻓﺎرﺳﻲ‬
Dževaliki veli da je ona perzijska riječ koja je
arabizirana, a njezino značenje je: ‫ أَو‬،‫طرﯾق اﻟﻣﺎء‬
‫ ﺻبّ اﻟﻣﺎء ﻋﻠﻰ ھﯾﻧﺔ‬put kojim teče voda ili
polagahno izlijevanje vode.
• ّ‫ – أَب‬Neki kažu da ova riječ označava travu
(‫ )اﻟﺣﺷﯾش‬na jeziku ''stanovnika Zapada'' (‫أَھل اﻟﻐرب‬
- pod ‫ أَھل اﻟﻐرب‬misli se na Berbere, dakle, riječ je
o berberskom jeziku (v. A. Jeffery, The Foreign
Vocabulary of the Qur'an, 43); ovo navodi
Šejzele
• ‫ – ا ْﺑ َﻠﻌِﻲ‬Ibn Ebi Hatim prenosi od Vehba b.
Munebbiha da je on o riječima Uzvišenog:
ِ‫( ٱ ْﺑ َﻠﻌِﻲ ﻣَﺂءَك‬Hud, 44) rekao: ''Na etiopskome
(‫ )اﻟﺣﺑﺷﯾﺔ‬jeziku (ovaj glagol) se izgovara:
‫''ازدردﯾﮫ‬. Ebu Šejh prenosi predajnim putem od
Dža'fera b. Muhammeda da je njegov otac
rekao da ovaj glagol znači: ‫ اﺷرﺑﻲ‬Pij! - na hindu
jeziku (‫)ﺑﻠﻐﺔ اﻟﮭﻧد‬.
• َ‫( أَﺧْ ﻠَد‬el-E'araf, 176) – Vasiti u Iršadu kaže: '' ‫أَﺧﻠد‬
‫ رﻛن ﺑﺎﻟﻌﺑرﯾﺔ‬،‫ – إﻟﻰ اﻷَرض‬Ahlede ile l-erd znači:
oslonio se – na hebrejskome jeziku'' (‫)اﻟﻌﺑرﯾﺔ‬.
• ِ‫( ٱﻷَرَ آﺋِك‬el-Kehf, 31) – Ibnu l-Dževzi u Fununu
lkaže da su to kreveti na etiopskome jeziku.
• ‫ آزَ ر‬Azer – Ubraja se u arabizirane riječi prema
mišljenju onoga ko kaže da ova riječ nije
vlastito ime Ibrahimovog, a.s., oca, niti ime
kipa. Ibn Ebi Hatim kaže: ''Spominje se da je
Mu'temir b. Sulejman rekao: ''Čuo sam svoga
oca kako uči ajet: َ‫ َوإِذْ ﻗَﺎ َل إِﺑْرَ اھِﯾ ُم ﻷَﺑِﯾ ِﮫ آزَ ر‬A kad
reče Ibrahim svome ocu Azeru (el-En'am, 74),
izgovarajući (riječ ‫ )آزَ ر‬u nominativu rekavši
tom prilikom: Do mene je doprlo da ta riječ
označava onoga koji krivo govori (‫ )أَﻋوج‬i da je
to najteža riječ koju je Ibrahim rekao svome
ocu''. Neko je rekao da ta riječ na njihovom
jeziku znači: ‫ ﯾﺎ ﻣﺧطﺊ‬O, ti koji griješiš!''
• ‫ – أَﺳﺑﺎط‬Ebu Lejs u svome tefsiru kaže da ova
riječ na njihovom jeziku znači isto ono što
znači riječ kabā'il (plemena) na jeziku Arapa.
• ‫ – إِﺳْ َﺗﺑْرَ ق‬Ibn Ebi Hazim prenosi da je Dahhak
rekao da ova riječ na stranom jeziku označava
grubi brokat (‫)اﻟدﯾﺑﺎج اﻟﻐﻠﯾظ‬.
• ‫ – أَﺳﻔﺎر‬Vasiti u Iršadu kaže da se ovom riječju
na sirijačkome (‫ )اﻟﺳرﯾﺎﻧﯾﺔ‬označavaju knjige. Ibn
Ebi Hatim prenosi da je Dahhak rekao da ova
riječ označava knjige – na nabatejskome
jeziku (‫)اﻟ ﱠﻧﺑَطﯾﺔ‬.
• ‫( إِﺻْ رِ ي‬Ali 'Imran, 81) – Ebu l-Kasim u djelu
Lugatu l-Kur'an da ova riječ na nabatejskome
znači ‫ ﻋﮭدي‬Moj ugovor.
•‫ب‬ ٍ ‫َﻛْوا‬َ ‫( وَأ‬ez-Zuhruf, 71) – Ibnu l-Dževzi kaže da
ova riječ označava vrčeve, pehare (‫ – )اﻷَﻛواز‬na
nabatejskome jeziku. Ibn Džerir prenosi da je
Dahhak rekao da ova riječ na nabatejskome
označava vrčeve bez drški (‫)ﺟرار ﻟﯾﺳت ﻟﮭﺎ ﻋُرَ ى‬.
• ‫( أَﻟِﯾ ٌم‬el-Bekare, 10) – Ibnu l-Dževzi kazuje da
ova riječ znači bôlan - na ''crnačkome jeziku''
(‫)ﺑﺎﻟزﻧﺟﯾّﺔ‬, a Šejzele veli na hebrejskome jeziku.
• Sujuti u Itqanu navodi 120 ovakvih riječi.

• Arhtur Jeffery (1892 -1959; protestant;

australijski professor semitskih jezika) je
pitanju stranih riječi posvetio veliko djelo The
Foreign Vocabulary of the Qur'an, izd. Oriental
Institute Baroda, 1938.
• Također je autor i- knjige Materials for the
history of the text of the Qur'an: the old
codices.
• Sujuti (a što preuzima i Arhtur Jeffery) sve
strane riječi u Kur’anu dijeli u tri vrste:
1. U Kur’anu postoje riječi koje su u biti ‘’strane’’
i nije moguće ni na koji način, pa ni
posredstvom paleografskih emendacija,
pronaći im korijen u arapskom jeziku. Takve su
npr. riječi ‫( اﺳﺗﺑرق‬istebreq) svileni brokat,‫زﻧﺟﺑﯾل‬
(zendžebil) đumbir, ‫( ﻓردوس‬firdevs) raj i
mnoge druge. Tonalitet ovih riječi je ''tuđi''i
nije u skladu sa arapskim riječima; one
također ne ''slijede razvoj prema arapskom
korijenu'' i sl.
2. Druga vrsta riječi koje se mogu okarakterisati
kao strane jesu semitske riječi koje imaju
trokonsonantski korijen, međutim, njihova
upotreba i funkcija u kur'anskom diskursu
potpuno je u duhu i smislu upotrijebljenom u
drugom jeziku, npr. aramejskom, hebrejskom ili
sirskom jer im Kur'an daje konotaciju koja u
arapskom jeziku prije VII. st. nije bila poznata.
Takve riječi su npr. ‫( ﻓﺎطر‬Fatir) stvaratelj,
oblikovatelj, ‫( ﺻواﻣﻊ‬savami') samostan, ‫درس‬
(derese) proučavati, učiti, itd.
3. Treća vrsta riječi nisu u pravom smislu strane.
To su uglavnom arapske riječi, ali je njihova
specifika u tome što se u kur'anskom diskursu
rabe u funkciji sličnoj ili istovjetnoj kakvu
paralelne ili odgovarajuće riječi imaju u svetim
spisima hebrejskog, aramejskog, sirskog i drugih
jezika koji su imalu funkciju blisku funkciji lingua
sacra. Obično se radi o tehničkim i teološkim
značenjima dobijenim pod uticajem drugih
jezika. Takav je slučaj sa riječima ‫ اﻟﻧور‬svjetlo,
svjetlost kada je upotrijebljena u smislu ''vjere'',
zatim ‫( روح‬ruh) duh (posebno Ruhu l-qudus:
Čisti Duh), te ‫( ﻛﻠﻣﺔ‬kelimetun) riječ (misli se na
Općenito se može ustanoviti na temelju
raspoložive literature da je stranih riječi u
Kur'anu oko tri stotine, da samo manji dio
pripada vlastitim imenima (većinom
jevrejskim), te da su ti termini i nazivlje
uglavnom imali izvjesnu funkciju u
metapovijesti i povijesti monoteizma.
HVALA NA PAŽNJI!