Primjena parnog stroja u prometu i industriji

Parni stroj je vrsta toplinskog stroja koji energiju zagrijane vodene pare, koja se
proizvodi u parnim kotlovima, pretvara u mehanički rad. Para pod tlakom iz kotla se dovodi u
cilindar gdje pomiče klip, a potom se najčešće pravocrtno gibanje klipa pretvara u rotacijsko
gibanje koje služi za pogon.

Prvi pokusi sa parnim strojevima su zabilježeni u 17. stoljeću u Engleskoj, no prvi

isplativi parni stroj nalik današnjem 1769. godine izradio je engleski izumitelj i profesor
mehanike James Watt (1736.-1819.) koji je usavršio parni stroj Thomasa Newcomena.
Kako su prvi strojevi bili jako teški i masivni, te koristili puno goriva koristili su se uglavnom
za pogon postrojenja u tekstilnoj industriji, pilanama, rudnicima, metalurškim postrojenjima i
sl.

https://collection.sciencemuseumgroup.org.uk

Ubrzo su parne strojeve počeli ugrađivati na riječne brodove i tako je nastao parobrod.
John Fitch je1787. godine u SAD-u konstruirao prvi parobrod, no nije naišao na veliko
zanimanje jer je bio spor, bučan i nesiguran za putnike jer je prijetila opasnost od eksplozije
parnog kotla. Zbog toga i zbog nedostatka novca odustao je od posla.
1807. godine Robert Fulton je konstruirao prvi parobrod koji je bio iskoristiv i financijski
isplativ zahvaljujući svojoj brzini i velikoj količini tereta kojeg je mogao prevesti pa se zato
njega smatra tvorcem parobroda.

https://www.britannica.com/topic/Clermont-steamboat
Postepeno se primjena proširila i na parobrode za pomorski promet. Brodovi su postajali sve
brži i veći da bi mogli prevesti sve više tereta, goriva i putnika, a pri tome nisu ovisili o
vremenskim prilikama tj. vjetru.

Sa razvojem parnog stroja smanjila se njegova veličina i upotreba goriva, a povećala

snaga te se njegova primjena proširila i na ostala područja, a prije svega na željeznički
promet. Prvu parnu lokomotivu koja je vukla vagone s putnicima konstruirao je Richard
Trevithick no bila je toliko teška da je lomila tračnice, a u isto vrijeme bila je jako spora sa
prosječnom brzinom 4 km/h. Prvu iskoristivu parnu lokomotivu je napravio engleski inženjer
i izumitelj George Stephenson (1781.-1848.) u Velikoj Britaniji 1825.godine, a mogla je
vući osam vagona prosječnom brzinom 13 km/h na prvoj pruzi između Stoctona i
Darlingtona.

https://www.sciencesource.com

Kao i kod brodova i u željezničkom prometu razvoj je napredovao velikim koracima,

vlakovi su postajali sve jači, brži, sigurniji i jeftiniji, a željeznička mreža je postajala sve veća.
Dolazi do ubrzanog razvoja industrije i razvoja velikih gradova oko tvornica te se željeznica
počinje koristiti i u gradskom prometu. Zbog nedostatka prostora u gradskim sredinama ubrzo
nastaju i podzemne željeznice - metroi. Prvi metro je otvoren u Londonu 1863.g., a zatim i u
Budimpešti 1896.g., Bostonu 1897.g., a početkom 20. stoljeća i u New Yorku i Berlinu.
Napredak u prometu je snažno utjecao na gospodarski napredak. Roba u velikim količinama i
ljudi su puno lakše i brže dolazili iz jednog mjesta u drugo. Najveći zamah gospodarstva je
nastao u rudarskoj i metalurškoj industriji. Metal je bio potreban za izgradnju brodova,
lokomotiva, pruga, mostova, a ugljen za dobivanje i preradu metala i za pogon parnih
strojeva.
Zbog svega toga kaže se da je parni stroj pokretač "prve industrijske revolucije" jer je doveo
do naglih i velikih promjena u načinu proizvodnje.

Iako je parni stroj postupno izgubio na važnosti i iako je tijekom zadnje polovice 20.
stoljeća došlo do velikog razvoja cestovnog prometa i cestovne mreže, brodski i željeznički
promet i danas imaju važnu ulogu. Takva vrsta prijevoza je najjeftinija i može prevesti velike
količine tereta. Za kopneni promet su osobito važne željeznice i procjenjuje se da se danas
40% tereta preveze željeznicom. U mnogim zemljama to je danas najbrži i najčišći način
prijevoza zbog korištenja električne energije za pogon. Takvi vlakovi redovito putuju
brzinama preko 200 km/h. Japan je zemlja sa najrazvijenijom mrežom brzih vlakova gdje se
prometuje brzinama i do 500km/h.