Professional Documents
Culture Documents
Matematika
Skripta za prijemni ispit 2021.
Detaljno objašnjene lekcije i rešeni zadaci
Skripta Baze
Rešeni rokovi (prethodni prijemni ispiti)
Online kurs
© 2021 Skripte Ekof. Sva prava su zadržana. Autor zabranjuje beleženja i umnožavanja svog dela u
celosti ili delimično, bilo kojim sredstvima, u bilo kom obliku, na bilo koji trajni ili privremeni,
posredni ili neposredni način. (član 20. Zakona o autorskom i drugim srodnim pravima „Službeni
glasnik RS“, br. 104/2009, 99/2011, 119/2012, 29/2016 - Odluka US RS i 66/2019)
skripteekof.com
SADRŽAJ SKRIPTE
Ukoliko primetite određene greške u skripti, obavezno nam javite kako bismo ih
ispravili. Takođe, proverite da li već postoje određene ispravke preko našeg sajta:
skripteekof.com/matematika-skripte
Konačno, pred sam prijemni, u našim Rešenim rokovima iz Matematike možete provežbati
prethodne prijemne ispite. Iako ste ovo već prešli kroz online kurseve detaljno po lekcijama,
važno je da i vežbate rešavanje celih prijemnih ispita odjednom pod uslovima koji će važiti kao
i na prijemnom (izrada 2h, bez korišćenja pomoćnih materijala ili podsećanja iz skripti i kursa).
Shodno tome, nemojte nikako na kraju preskočiti ovaj korak! Uvežbajte lepo što više
prethodnih prijemnih ispita.
Iako izgleda kao puno, ne brinite, ovo nije ništa teško, a obezbediće vam budžet na Ekofu!
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ osnovni pojmovi o razlomcima – proširivanje, skraćivanje, upoređivanje;
➢ zapis razlomka u okviru mešovitog broja i decimalnog broja;
➢ operacije sa razlomcima – sabiranje, oduzimanje, množenje, deljenje;
➢ operacije sa decimalnim brojevima – sabiranje, oduzimanje, množenje, deljenje;
➢ prioritet računskih operacija – tzv. „ZEMDOS“.
Uvod
U okviru prve lekcije ponovićemo neka osnovna pravila za izračunavanje vrednosti
brojevnih izraza, od kojih ste većinu zasigurno savladali još u osnovnoj školi. Iako možda
izgledaju banalno, ova pravila je veoma važno da ponovite i uvežbate za svaku lekciju koju
predstoji.
1. Uvod u razlomke
Ono što je potrebno da obnovite za prijemni ispit je sledeće:
1) Proširivanje razlomaka
Razlomak proširujemo tako što pomnožimo i brojilac i imenilac istim brojem.
Primer.
1 2
=4 (množimo sa 2 i gore i dole)
2
2) Skraćivanje razlomaka
Razlomak skraćujemo tako što podelimo i brojilac i imenilac istim brojem.
Primer.
6 3
=5 (delimo sa 2 i gore i dole)
10
3) Upoređivanje razlomaka
Funkcioniše suprotno od celih brojeva. Na primeru pozitivnih brojeva, 3 < 5, međutim 1/3
> 1/5. Isto važi i za negativne brojeve: -3 > -5, međutim -1/3 < -1/5.
Možete nacrtati ove vrednosti na brojevnoj pravoj kako biste lakše videli suštinu.
Primer.
5 1 4 1
= 14 (jedan ceo je 4 i ostaje nam 4)
4
17 1 16 1
= 28 (dva cela je i ostaje nam 8)
8 8
Primer.
3
= 3 ∶ 4 = 0,75
4
17
= 17 ∶ 8 = 2,125
8
Primer.
3 4
Izračunaj vrednost izraza 5 + 10.
3 4
+ 10 (proširićemo prvi razlomak sa 2)
5
6 4
= 10 + 10 (sad možemo da saberemo brojioce)
10
= 10 (možemo da skratimo rezultat sa 10)
3. Množenje razlomaka
Razlomke množimo vrlo jednostavno - brojilac množimo sa brojiocem (ono iznad
razlomačke crte), a imenilac množimo sa imeniocem (ono ispod razlomačke crte). Naravno,
razlomke možemo da kratimo kako bismo olakšali postupak, ukoliko je to moguće.
Primer.
3 4
Izračunaj vrednost izraza 5 ∙ 10.
3 4
∙ (množimo gore sa gore, dole sa dole)
5 10
12
= 50 (možemo da skratimo rezultat sa 2)
𝟔
= 𝟐𝟓 (ovo je naš konačan rezultat)
4. Deljenje razlomaka
Deljenje razlomaka svodi se na množenje razlomaka. Samo je potrebno da zamenimo
mesta brojioca i imenioca kod razlomka sa kojim delimo, tj. deliocem (tzv. recipročna
vrednost razlomka).
Primer.
3 4
Izračunaj vrednost izraza 5 : 10.
3 4
: (svedimo prvo ovo deljenje na množenje)
5 10
3 10
=5∙ (sad primenjujemo množenje)
4
30
= 20 (možemo da skratimo sa 10)
𝟑
=𝟐 (ovo je naš konačan rezultat)
BITNA NAPOMENA
4 10
Recipročna vrednost razlomka 10 je . Samo smo zamenili mesta brojiocu i imeniocu.
4
Primer.
Izračunaj vrednost izraza 5,65 − 3,44.
5, 6 5
− 3, 4 4
2, 2 1
Deljenje decimalnih brojeva svodi se na deljenje prirodnih brojeva. Samo je bitno da pazite
na zareze, prođite gore navedeni link i sve će vam biti jasno.
Primer.
Izračunaj vrednost izraza (3 − 2) × 52 + 4: 2.
(3 − 2) × 52 + 4: 2 (prvo zagrade)
= 1 × 52 + 4: 2 (sad eksponenti)
= 1 × 25 + 4: 2 (sad množenje i deljenje)
= 25 + 2 (sad oduzimanje i sabiranje)
= 𝟐𝟕 (ovo je naš konačan rezultat)
Rešenje sa postupkom:
Pretvaramo sve u razlomke kako bismo olakšali postupak izračunavanja vrednosti izraza.
12 36 12 25 21 169
=( ∶ + ∶ − ):
10 1 10 100 16 24
Potom, sređujemo izraz tako što skraćujemo razlomke gde to možemo da učinimo:
6 36 6 1 21 169
=( ∶ + ∶ − ):
5 1 5 4 16 24
Rešenje sa postupkom:
S obzirom da nam je sve dato u decimalnim brojevima, nema potrebe da pretvaramo
decimalne brojeve u razlomke. Odmah vršimo operacije na decimalnim brojevima. Prvo
ćemo oduzeti 7 i 6,35:
= 0,65 ∶ 6,5 + 9,9
Kako ćemo podeliti 0,65 i 6,5? Ovo deljenje se svodi na isto kao i deljenje 65 sa 650
(pomeramo zarez dva mesta udesno kod oba elementa). Stoga, dalje pišemo sledeće:
= 0,1 + 9,9
= 10
Rešenje sa postupkom:
Imamo i decimalne brojeve i razlomke, tako da je najbolje da prvo sve prebacimo u
razlomke:
1 125 14 11 3
=( ∶ + ∶ − )∙3
2 100 10 7 11
Rešenje sa postupkom:
Imamo i decimalne brojeve i razlomke, tako da je najbolje da prvo sve prebacimo u
razlomke:
3 25 55
=( + ):
2 100 3
3 1 55
= ( + ):
2 4 3
Rešenje sa postupkom:
Imamo i decimalne brojeve i razlomke, tako da je najbolje da prvo sve prebacimo u
razlomke:
13 45 375
=( + )∙
6 10 1000
13 9 3
=( + )∙
6 2 8
Rešenje sa postupkom:
Imamo i decimalne brojeve i razlomke, tako da je najbolje da prvo sve prebacimo u
razlomke:
10 5 1
− ∶
= 3 2 2
3 1 1
10 : 10 − 1
10 5 2
− ∙
= 3 2 1
3 10 1
10 ∙ 1 − 1
10
−5
= 3
3−1
10
−5
= 3
2
Rešenje sa postupkom:
Imamo i decimalne brojeve i razlomke, tako da je najbolje da prvo sve prebacimo u
razlomke:
7 7 5 1
− ( ∙ 3 − 3)
= 3 5
5 3 2 2
3 ∶5−9∶ 3
Lekcija 2: Polinomi
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ osnovni pojmovi o polinomima – monom, polinom, koeficijent, stepen,
promenljiva, sabiranje i oduzimanje polinoma;
➢ faktorizacija polinoma – osnovno pravilo, posebna pravila, faktorizacija punog
kvadratnog polinoma;
➢ deljenje polinoma – šta predstavlja, za šta nam koristi i kako se sprovodi;
➢ Bezuova teorema – šta predstavlja, za šta nam koristi i kako se primenjuje.
Uvod
U okviru prve lekcije ponovićemo osnovno gradivo iz polinoma, od kojih ste većinu
zasigurno savladali još u osnovnoj školi. Iako možda izgledaju banalno, ova pravila je
veoma važno da ponovite i uvežbate za svaku lekciju koju predstoji.
1. Uvod u polinome
Link: rebrand.ly/polinomi1
Ovo je jedan mali uvod u polinome iz osnovne škole, za one koji baš žele da zađu u same
temelje i ako treba da ih popune. Preporučujemo da svi pročitate ovaj tekst i pogledate i
ukoliko je potrebno uradite navedene primere iz teksta, kako bismo bili sigurni u osnovu
znanja iz oblasti polinoma. Ovaj tekst nije naš autorski, ali preporučujemo ga jer je
kvalitetan i sadrži sve potrebne informacije.
2. Faktorizacija polinoma
1) Osnovno pravilo
Faktorizacija polinoma je drugi naziv za ono što vam je verovatno već vrlo poznato –
rastavljanje polinoma na proste činioce. Napomena: činioci su elementi koje množimo
(npr. 2 × 3, ovde su 2 i 3 činioci a 6 je proizvod). Dakle, kada govorimo o činiocima
govorimo o operaciji množenja.
Rastavljanje polinoma na proste činioce radimo tako što izvučemo „zajednički element
ispred zagrade“, a u zagradu stavljamo sve ono što ostaje.
Primer.
Rastaviti na proste činioce izraz: 2𝑥 2 + 𝑥 .
2𝑥 2 + 𝑥 (zajednički element je x)
= 𝑥(2𝑥 + 1) (ostatak ostavljamo u zagradi)
2) Posebna pravila
Postoje određena posebna pravila za faktorizaciju polinoma kako bi nam olakšala posao.
Pravila koja treba da zapamtite su:
Primeri.
- razlika kvadrata: 9𝑎2 − 4𝑏 2 = (3𝑎)2 − (2𝑏)2 = (3𝑎 + 2𝑏)(3𝑎 − 2𝑏)
- kvadrat razlike: (2𝑥 − 1)2 = (2𝑥)2 − 2 × 2𝑥 × 1 + 12 = 4𝑥 2 − 4𝑥 + 1
- kvadrat zbira: (2𝑥 + 1)2 = (2𝑥)2 + 2 × 2𝑥 × 1 + 12 = 4𝑥 2 + 4𝑥 + 1
Nakon što ste pročitali i utvrdili ovo, ono što nam je bitno jeste kako sad faktorišemo
kvadratnu jednačinu? Nakon što smo rešili jednačinu pomoću kvadratne formule, vrlo
jednostavno to činimo prema sledećem obrascu:
𝒂𝒙𝟐 + 𝒃𝒙 + 𝒄 = 𝒂(𝒙 − 𝒙𝟏 )(𝒙 − 𝒙𝟐 )
gde su 𝒙𝟏 i 𝒙𝟐 rešenja kvadratne jednačine.
Primer.
Rastaviti na proste činioce izraz: 𝑥 2 + 3𝑥 + 2 .
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
−3 ± √32 − 4 ∗ 1 ∗ 2
𝑥1,2 =
2∗1
−3 ± √1
𝑥1,2 =
2
−3 ± 1
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = −𝟐
𝒙𝟐 = −𝟏
BITNA NAPOMENA
Obavezno pazite na minuse kod rastavljanja na činioce! Ovo je jedna od vrlo čestih grešaka
studenata.
Korisni linkovi:
- vežba za rastavljanje kvadratne na činioce (samo pogledajte primere i uradite ih):
rebrand.ly/polinomi2
- koristan video da generalno ponovite faktorizaciju polinoma:
rebrand.ly/polinomi3
3. Deljenje polinoma
Link: rebrand.ly/polinomi4
Pre nego što krenemo na nešto zastrašujuće, hajde da vidimo kako se dele polinomi. Ovo
često ostane nejasno među mnogim učenicima, naročito u srednjim školama gde nije bio
toliki fokus na matematici, a i nije se toliko to vežbalo kao kvadratna jednačina da bi se
zapamtilo.
Ovako u rečima, ne znam kako bismo vam objansili, a da vam bude jasno. Zaista je
potreban video zapis za to, tako da preporučujemo da detaljno pogledajte i
provežbate primere iz videa na linku iznad.
E sad to zastrašujuće. Šala naravno, nije ništa strašno, ali učenici i studenti čim čuju reč
„teorema“, padaju u nesvest. Nemojte i vi to činite, jer zaista nema potrebe!
Bezuova teorema je vrlo jednostavna. Služi nam da rastavimo na činioce polinom koji je
većeg stepena od 2, tj. kada ne možemo primeniti „izvlačenje ispred zagrade“ ili rešavanje
kvadratne jednačine. Prostim jezikom, Bezu nam kaže:
„Videćeš kako da rastaviš taj komplikovani polinom kad naš sa čime treba da ga podeliš. A
kako to da nađeš? Sve x-eve u polinomu zameni nekim brojem koji će dati rezultat
polinoma NULA. Onda podeli taj polinom sa 𝒙 𝒎𝒊𝒏𝒖𝒔 𝒕𝒂𝒌𝒂𝒗 𝒃𝒓𝒐𝒋.“
Teško je razumeti ovako bez primera, zato obavezno detaljno pređite bar video na linku
iznad.
Postoje i drugi i treći deo videa na istom jutjub kanalu, može vam i to značiti ukoliko
pogledate. Takođe, pogledajte primere u našem online kursu za prijemni iz Matematike.
Rešenje sa postupkom:
Prvo izvlačimo ono što je zajedničko za svaki monom. U ovom slučaju, to je x:
= 𝑥(𝑥 2 + 5𝑥 + 6)
2. Faktorisati polinom:
−𝑥 3 − 𝑥 2 + 6𝑥
Rešenje sa postupkom:
Prvo izvlačimo ono što je zajedničko za svaki monom. U ovom slučaju, to je −x:
= −𝑥(𝑥 2 + 𝑥 − 6)
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
−1 ± √12 − 4 ∙ 1 ∙ (−6)
𝑥1,2 =
2
−1 ± 5
𝑥1,2 =
2
𝑥1 = 2
𝑥2 = −3
3. Izračunati:
(𝑥 4 + 1) ∶ (𝑥 + 3) =
Rešenje sa postupkom:
(𝑥 4 + 1) ∶ (𝑥 + 3) = 𝑥 3 − 3𝑥 2 + 9𝑥 − 27
−𝑥 4 − 3𝑥 3
−3𝑥 3 + 1
+3𝑥 3 + 9𝑥 2
9𝑥 2 + 1
−9𝑥 2 − 27𝑥
−27𝑥 + 1
+27𝑥 + 81
82
Prvi korak je da delimo prvi element deljenika sa prvim elementom delioca. Znači, delimo
𝑥 4 sa 𝑥. Rezultat tog deljenja je 𝑥 3 , što upisujemo desno od znaka jednakosti.
Treći korak je da svakom elementu ovog rezultata promenimo znak. Znači imamo:
−𝑥 4 − 3𝑥 3
Četvrti i poslednji korak jeste da saberemo ono što je iznad crte koju smo podvukli. Dakle,
sabiramo 𝑥 4 + 1 i −𝑥 4 − 3𝑥 3 . Rezultat je −3𝑥 3 + 1. Ovaj rezultat upisujemo ispod crte.
Prvi korak je da delimo prvi element deljenika sa prvim elementom delioca. Znači, delimo
−3𝑥 3 sa 𝑥. Rezultat tog deljenja je −3𝑥 2 , što upisujemo desno od znaka jednakosti.
Treći korak je da svakom elementu ovog rezultata promenimo znak. Znači imamo:
+3𝑥 3 +9𝑥 2
Četvrti i poslednji korak jeste da saberemo ono što je iznad crte koju smo podvukli. Dakle,
sabiramo −3𝑥 3 + 1 i +3𝑥 3 + 9𝑥 2 . Rezultat je 9𝑥 2 + 1. Ovaj rezultat upisujemo ispod
crte.
Ponavljamo postupak dalje. Prvi korak je da delimo prvi element deljenika sa prvim
elementom delioca. Znači, delimo 9𝑥 2 sa 𝑥. Rezultat tog deljenja je 9𝑥, što upisujemo
desno od znaka jednakosti.
Treći korak je da svakom elementu ovog rezultata promenimo znak. Znači imamo:
−9𝑥 2 − 27𝑥
Četvrti i poslednji korak jeste da saberemo ono što je iznad crte koju smo podvukli. Dakle,
sabiramo 9𝑥 2 + 1 i −9𝑥 2 − 27𝑥. Rezultat je −27𝑥 + 1. Ovaj rezultat upisujemo ispod
crte.
Ponavljamo postupak dalje. Prvi korak je da delimo prvi element deljenika sa prvim
elementom delioca. Znači, delimo −27𝑥 sa 𝑥. Rezultat tog deljenja je −27, što upisujemo
desno od znaka jednakosti.
Treći korak je da svakom elementu ovog rezultata promenimo znak. Znači imamo:
+27𝑥 + 81
Četvrti i poslednji korak jeste da saberemo ono što je iznad crte koju smo podvukli. Dakle,
sabiramo −27𝑥 + 1 i +27𝑥 + 81. Rezultat je 82. Ovaj rezultat upisujemo ispod crte.
4. Skratiti razlomak:
2𝑥 3 − 𝑥 2 − 2𝑥 + 1
=
𝑥4 − 1
Rešenje sa postupkom:
Da bismo skratili razlomak, potrebno je da rastavimo i gornji i donji deo razlomka na
proste činioce, da bismo videli šta sve može da se skrati. Odvojeno ćemo ovo obaviti za
gornji i donji deo razlomka.
Gornji deo razlomka rastavićemo na činioce pomoću Bezuove teoreme, jer je u pitanju puna
funkcija sa stepenom iznad 2 (imamo i 𝑥 3 , i 𝑥 2 , 𝑥, i slobodan član). Prvo, moramo da
vidimo koji „mali“ broj (najčešće 1, -1, 2, ili -2) se može zameniti u ovu jednačinu umesto x
pa da vrednost izraza bude 0. Probajmo da učinimo ovo za 𝑥 = 1 :
2𝑥 3 − 𝑥 2 − 2𝑥 + 1 =
= 2 ∙ 13 − 12 − 2 ∙ 1 + 1
=2−1−2+1
=0
(2𝑥 3 − 𝑥 2 − 2𝑥 + 1) ∶ (𝑥 − 1) = 2𝑥 2 + 𝑥 − 1
−2𝑥 3 + 2𝑥 2 _______
𝑥 2 − 2𝑥 + 1
−𝑥 2 + 𝑥____
−𝑥 + 1
+𝑥 − 1
0
Ukoliko posmatramo ovo deljenje s desna na levo, vidimo da možemo da zapišemo naš
deljenik (2𝑥 3 − 𝑥 2 − 2𝑥 + 1) kao:
2𝑥 3 − 𝑥 2 − 2𝑥 + 1 = (2𝑥 2 + 𝑥 − 1)(𝑥 − 1)
Time smo veliki polinom rastavili na činioce. Ono što je još potrebno da uradimo je da
proverimo da li možemo i kvadratnu jednačinu 2𝑥 2 + 𝑥 − 1 rastaviti na činioce.
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
−1 ± √12 − 4 ∙ 2 ∙ (−1)
𝑥1,2 =
4
−1 ± 3
𝑥1,2 =
4
𝑥1 = −1
1
𝑥2 =
2
Lekcija 3: Funkcije
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ oblast definisanosti funkcije – šta predstavlja i kako ga izračunati;
➢ preseci funkcije sa osama – šta predstavljaju i kako doći do tačaka koje ih
određuju;
➢ eksplicitni i implicitni oblik funkcije – zašto je to bitno i kako dolazimo do njih;
➢ skiciranje linearnih i kvadratnih funkcija – kako ih predstaviti u koordinatnom
sistemu;
➢ minimalna i maksimalna vrednost funkcije – u okviru čega ćemo ponoviti
izvode;
➢ funkcija funkcije – kako računamo ovu neobičnu funkciju.
Primer.
1
Imamo funkciju 𝑓(𝑥) = . Ukoliko 𝑥 = 1, onda će vrednost funkcije biti 1. Ukoliko
𝑥
𝑥 = 2, onda će vrednost funkcije biti 1/2. Ukoliko je x = 3, onda će vrednost funkcije biti
1/3 itd.
Svaka funkcija ima svoj domen, tj. oblast definisanosti. Domen funkcije predstavlja sve
vrednosti 𝑥 za koje je vrednost funkcije 𝑓(𝑥) definisana u skupu realnih brojeva. Veoma
bitno je da znate tri osnovna slučaja kada postoji ograničenje na domen funkcije.
Primer.
𝑥 2 +1
Imamo funkciju 𝑓(𝑥) = . Imenilac mora biti različit od nule, dakle:
𝑥−1
𝑥−1 ≠0
𝑥≠1
Dakle, ova funkcija je definisana u skupu realnih brojeva, osim broja 1. Matematički:
𝑥 ∈ ℝ ∖ {1}
Primer.
Imamo funkciju 𝑓(𝑥) = log 5 (6𝑥 + 6). Pod logaritmom imamo 6𝑥 + 6, znači:
6𝑥 + 6 > 0
6𝑥 > −6 /∶ 6
𝑥 > −1
Takođe, bitno je da je osnova logaritma (u ovom slučaju 5) veća od nule i različita od 1.
Ukoliko bi se nepoznata x javila u osnovi logaritma, i ovaj uslov bi uticao na oblast
definisanosti funkcije.
Primer.
Imamo funkciju 𝑓(𝑥) = √𝑥 + 2. U pitanju je kvadratni koren što je parni koren, tako da
postoji ograničenje za domen funkcije. Pod korenom imamo 𝑥 + 2, znači:
𝑥+2 ≥0
𝑥 ≥ −2
Dakle, ova funkcija je definisana samo ako je x veće ili jednako od -2. Matematički:
𝑥 ∈ [−2, +∞)
BITNA NAPOMENA
Gore navedeno ograničenje važi samo za parne korene. Ukoliko imamo funkciju sa
neparnim korenom, ne postoji ograničenje za domen funkcije.
Primer.
3
Imamo funkciju 𝑓(𝑥) = √𝑥 + 2. U pitanju je kubni koren što je neparni koren, tako da
ne postoji ograničenje za domen funkcije.
1) Presek sa y-osom
Dobijamo kada zamenimo u funkciju da je 𝑥 = 0.
Primer.
Imamo funkciju 𝑓(𝑥) = 2𝑥 + 1 . Da bismo našli presek sa y-osom, zamenjujemo u
funkciju da je vrednost 𝑥 = 0:
𝑓(𝑥) = 2𝑥 + 1
𝑓(0) = 2 ∗ 0 + 1
𝑓(0) = 1
Dobili smo da je vrednost funkcije 1 kada je x = 0, tako da presek sa y-osom jeste u tački:
𝐴(0, 1)
2) Presek sa x-osom
Dobijamo kada zamenimo u funkciju da je 𝑦 = 0.
Primer.
Imamo funkciju 𝑓(𝑥) = 2𝑥 + 1 . Da bismo našli presek sa x-osom, zamenjujemo u
funkciju da je vrednost 𝑦 = 0:
𝑓(𝑥) = 2𝑥 + 1
𝑦 = 2𝑥 + 1 (jer f(x) je isto što i y)
0 = 2𝑥 + 1 (jer zamenjujemo da je 𝑦 = 0)
−2𝑥 = 1
1
𝑥=−
2
Dobili smo da je vrednost funkcije -1/2 kada je y = 0, tako da presek sa x-osom jeste u
tački:
1
𝐵(− , 0)
2
Primer.
Imamo funkciju 𝑥 + 𝑦 = 1. Da li vam ovo uopšte liči na funkciju? Svakako nije oblik koji
smo navikli da viđamo, gde je sa leve strane 𝑓(𝑥) tj. 𝑦, a sa desne strane neki izraz sa
promenljivom 𝑥.
Primer.
Imamo funkciju 𝑥 + 𝑦 = 1. Rekli smo da je ovo implicitni oblik. Da bi nam život bio lakši
i da bismo rešili zadatak na kolokvijumu, hajmo da prebacimo ovu funkciju u eksplicitni
oblik.
𝑥+𝑦 =1
𝑦 =1−𝑥 (treba samo y da bude levo)
𝑦 = −𝑥 + 1 (x na prvo mesto da bi bilo lakše)
1) Linearne funkcije
Linearne funkcije su one funkcije gde je najveći stepen 1. Prosto rečeno, u okviru
funkcije ne postoje x2, x3 itd.
Kako skiciramo linearne funkcije? Primenimo znanje iz drugog dela ove lekcije, preseci
funkcije sa osama:
a) odredimo presek funkcije sa y-osom i x-osom
b) ucrtamo ove tačke u koordinatni sistem
c) spojimo ove tačke kako bismo dobili traženu linearnu funkciju
Primer.
Uzmimo primer sledeće funkcije: 𝑓(𝑥) = 2𝑥 + 1.
A(0,1)
B(-1/2,0)
Faza c): Spajamo ove tačke kako bismo dobili traženu funkciju.
𝒇(𝒙) = 𝟐𝒙 + 𝟏
2) Kvadratne funkcije
Kvadratne funkcije su one funkcije gde je najveći stepen 2. Prosto rečeno, u okviru
funkcije ne postoje x3, x4 itd.
b) rešimo kvadratnu jednačinu i time odredimo njena rešenja – ova rešenja će nam reći koji
su to preseci sa x-osom:
Primer.
Uzmimo primer funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑥 2 + 𝑥 − 6. Hajmo da prođemo korake kako bismo došli
do njene skice.
Faza a): Određujemo koliko iznosi a. U ovoj funkciji, uz x2 stoji koeficijent 1. Dakle, a = 1.
S obzirom da je a > 0, zaključujemo da se naša kvadratna funkcija „smeje“.
−1 ± 5
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = −𝟑
𝒙𝟐 = 𝟐
Imamo dva realna i različita rešenja, tako da imamo dva preseka sa x-osom, i to -3 i 2.
Dakle, možemo skicirati našu kvadratnu funkciju:
NAPOMENA
Ukoliko želite da budete još precizniji u skiciranju kvadratne funkcije, možete odrediti i
presek sa y-osom tako što ćete zameniti u funkciju da je x = 0, kao i ekstremnu vrednost.
Ovo je vrlo elementarno gradivo iz izvoda koja je velika većina vas prešla u srednjoj školi.
Takođe, u čistoj pismenoj formi je malo komplikovano za objasniti, tako da ćemo vam
ostaviti da izvode naučite iz elektronskih izvora. Preporučujemo:
➢ rebrand.ly/izvodi1 (ne morate učiti definisanje izvoda, priraštaj i slično)
➢ rebrand.ly/izvodi2
Nemojte nastavljati pre nego što naučite i dobro izvežbate ovo iznad! Kada ste
sigurni da ste to dobro savladali, spremni ste da naučite kako odrediti minimalnu odnosno
maksimalnu vrednost funkcije.
Primer.
Uzmimo primer funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑥 2 + 𝑥 − 6. Hajmo da prođemo korake kako bismo došli
do njene ekstremne vrednosti.
𝑓(𝑥) = 𝑥 2 + 𝑥 − 6
1 1 1
𝑓 (− 2) = (− 2)2 − 2 − 6
1 1 1
𝑓 (− 2) = 4 − 2 − 6
𝟏 𝟐𝟓
𝒇 (− 𝟐) = − 𝟒
BITNA NAPOMENA
Na prijemnom često neće biti potrebno da odredite da li je ovo minimum ili maksimum
funkcije. Međutim, inače ponekad će to i biti potrebno, a to vrlo lako možete učiniti:
Primer.
Drugi izvod dobijamo kada radimo izvod prvog izvoda funkcije. Drugi izvod gore
pomenute funkcije 𝑓(𝑥) = 𝑥 2 + 𝑥 − 6 je 2. S obzirom da je ovaj izvod pozitivan, u
pitanju je minimum funkcije.
6. Funkcija funkcije
Za kraj, pređimo ovaj vrlo kratki koncept u vezi funkcija. Suština je da argument funkcije
postaje cela druga funkcija. Drugim rečima, umesto promenljive 𝑥 u funkciji 𝑓(𝑥), imamo
npr. funkciju 𝑔(𝑥) – matematički zapisano: 𝑓(𝑔(𝑥)). Izgleda malo rogobatno, ali sve će
biti jasnije kada pogledamo primer.
Primer.
Uzmimo da je 𝑓(𝑥) = 3𝑥 + 1, dok je 𝑔(𝑥) = 4𝑥 + 5. Zadatak može da nam traži sledeće
varijante:
a) Odredite 𝒇(𝒈(𝒙)).
Kako ćemo ovo uraditi? Prosto ćemo tretirati 𝑔(𝑥) kao ceo argument za 𝑓(𝑥):
𝑓(𝑔(𝑥)) = 𝑓(4𝑥 + 5) -zamenimo g(x)
= 3(4𝑥 + 5) + 1 -zamenimo u f(x)
= 12𝑥 + 15 + 1
= 12𝑥 + 16
b) Odredite 𝒈(𝒇(𝒙)).
Kako ćemo ovo uraditi? Prosto ćemo tretirati 𝑓(𝑥) kao ceo argument za 𝑔(𝑥):
𝑔(𝑓(𝑥)) = 𝑔(3𝑥 + 1) -zamenimo f(x)
= 4(3𝑥 + 1) + 5 -zamenimo u g(x)
= 12𝑥 + 4 + 5
= 12𝑥 + 9
Rešenje sa postupkom:
Prvo tražimo vrednost nepoznate x u kojoj će funkcija biti u ekstremnoj vrednosti. To
činimo tako što prvi izvod funkcije izjednačavamo sa nulom:
𝑓 ′ (𝑥) = 6𝑥 + 6
𝑓 ′ (𝑥) = 0
6𝑥 + 6 = 0
6𝑥 = −6
𝑥 = −1
Utvrdili smo da će funkcija imati ekstrem za 𝑥 = −1. Da bismo dobili ekstremnu vrednost
funkcije f(x), ubacujemo vrednost 𝑥 = −1 u jednačinu funkcije:
𝑓(𝑥) = 3𝑥 2 + 6𝑥 − 4
𝑓(−1) = 3 ∙ (−1)2 + 6 ∙ (−1) − 4
𝑓(−1) = 3 ∙ 1 − 6 − 4
𝑓(−1) = −7
Dobili smo pozitivnu vrednost, čime smo dokazali da naša funkcija zaista ima minimum, a
ne maksimum.
Rešenje sa postupkom:
Prvo tražimo vrednost nepoznate x u kojoj će funkcija biti u ekstremnoj vrednosti. To
činimo tako što prvi izvod funkcije izjednačavamo sa nulom:
𝑓 ′ (𝑥) = −2𝑥 + 6
𝑓 ′ (𝑥) = 0
−2𝑥 + 6 = 0
2𝑥 = 6
𝑥=3
Dobili smo negativnu vrednost, čime smo dokazali da naša funkcija zaista ima maksimum,
a ne minimum.
3. Neka je:
𝑞1 (𝑝) = 12 − 3𝑝
𝑞2 (𝑝) = 𝑞1 (2 − 𝑝)
Rešenje sa postupkom:
Odvojeno ćemo skicirati grafik za funkciju 𝑞1 (𝑝) i grafik za funkciju 𝑞2 (𝑝) = 𝑞1 (2 − 𝑝).
Takođe, odvojeno ćemo tražiti i potrebne informacije za skiciranje ovih funkcija.
Kada govorimo o funkciji 𝑞1 (𝑝), primećujemo da je ovo jedna „obična“ linearna funkcija,
koju odmah možemo skicirati poznatim postupkom ranije prikazanim na str.27 u odeljku 4
ove lekcije. p tretiramo kao x, a q kao y, jer imamo koordinatni sistem pOq (p je
horizontalna osa, a q je vertikalna osa).
Dobili smo da je vrednost funkcije 4 kada je q = 0, tako da presek sa p-osom jeste u tački:
𝑩(𝟒, 𝟎)
A(0,12)
B(4,0)
Faza c): Spajamo ove tačke kako bismo dobili traženu funkciju.
A(0,12)
𝒒𝟏 (𝒑) = 𝟏𝟐 − 𝟑𝒑
B(4,0)
Kada govorimo o funkciji 𝑞2 (𝑝), primećujemo da je ovo malo neobična funkcija. Međutim,
kada zamenimo funkciju 𝑞1 (𝑝) u nju i izrazimo sve preko 𝑝, dobijamo kvadratnu funkciju
koju poznatim postupkom možemo skicirati. Kao i kod prve funkcije, p tretiramo kao x, a
q kao y, jer imamo koordinatni sistem pOq (p je horizontalna osa, a q je vertikalna osa):
𝑞1 (𝑝) = 12 − 3𝑝
𝑞2 (𝑝) = 𝑞1 (2 − 𝑝)
𝑞2 (𝑝) = 12 − 3(2 − 𝑝)
𝑞2 (𝑝) = 12 − 6 + 3𝑝 = 6 + 3𝑝
A(0,6)
B(-2,0)
Faza c): Spajamo ove tačke kako bismo dobili traženu funkciju.
𝒒𝟐 (𝒑) = 𝟔 + 𝟑𝒑
A(0,6)
B(-2,0)
Rešenje sa postupkom:
Kako ćemo ovo uraditi? Prosto ćemo tretirati 𝑓(𝑥) kao ceo argument za 𝑓(𝑥):
1
𝑓(𝑓(𝑥)) = 𝑓 ( )
𝑥
1
=
1
𝑥
Znamo kako se rešava dvojni razlomak, tako da ovo vrlo jednostavno rešavamo:
1∙𝑥
= =𝒙
1∙1
5. Odrediti oblast definisanosti sledećih funkcija:
𝑥 2 +1
a) 𝑓(𝑥) = 𝑥 2 +𝑥−6
b) 𝑓(𝑥) = ln (3𝑥 + 3)
3
c) 𝑓(𝑥) = √5𝑥 + 13
6
d) 𝑓(𝑥) = √x + 1
Rešenje sa postupkom:
a) Imenilac razlomka mora biti različit od nule. Znači:
𝑥2 + 𝑥 − 6 ≠ 0
Kada rešimo ovu kvadratnu jednačinu pomoću formule, rešenja koja ćemo dobiti za x su -3
i 2. Dakle, oblast definisanosti funkcije je:
𝑥 ∈ ℝ ∖ {−3,2}
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ linearne jednačine – šta predstavljaju i kako ih rešavamo;
➢ kvadratne jednačine – šta predstavljaju i kako ih rešavamo;
➢ linearne nejednačine – šta predstavljaju i kako ih rešavamo;
➢ kvadratne nejednačine – šta predstavljaju i kako ih rešavamo.
Uvod
Imamo divnu vest za vas. Sigurni smo da već znate da rešavate linearne jednačine, jer ste
ovo radili još kod učiteljice, kvadratne jednačine takođe, a i većina vas verovatno je dosta
dobro izvežbana u oblasti linearnih i kvadratnih nejednačina. Svakako ćemo ponoviti kako
se to radi i preći nekoliko primera, a i pre svega uputićemo vas na ono što velika većina
studenata zaboravi da uradi.
Zlatno pravilo
Čim vidite u zadatku jednačinu ili nejednačinu, odredite ograničenja za x u pogledu
domena (ona tri pravila koja smo naučili u prethodnoj lekciji). Ovo je ključno da
zapamtite, jer čak ukoliko šablonskim postupkom i dođete do pravih rešenja jednačine ili
nejednačine, može se desiti da ta rešenja ne pripadaju domenu. Tada rešenja zapravo nisu
rešenja, i ukoliko to ne naznačite, neće vam biti priznat zadatak na prijemnom ispitu!
Mala pomoć
- Linearno znači da nigde ne možete da vidite x2, x3 itd. Najveći stepen koji se javlja kod x je
jedan.
- Kvadratno znači da nigde ne možete da vidite x3, x4 itd. Najveći stepen koji se javlja kod x je
dva, tj. x2.
- Jednačina znači da tražimo određenu nepoznatu x (postoji znak jednakosti =).
- Nejednačina znači da tražimo određenu oblast rešenja za x (postoji znak nejednakosti).
1. Linearne jednačine
Ovo je najjednostavniji oblik jednačina, gde je najveći stepen koji se javlja kod x jedan.
Postupak za rešavanje je sledeći:
1) obavezno proveravamo koji je domen za x
2) x prebacujemo na jednu stranu, dok sve ostalo prebacujemo na drugu stranu jednakosti
Primer.
Reši jednačinu 3𝑥– 1 = −6𝑥 + 2.
3𝑥 − 1 = −6𝑥 + 2
9𝑥 = 3 (prebacujemo x na levu stranu)
𝟏
𝒙=
𝟑
Primer.
6𝑥+1
Reši jednačinu = 0.
2𝑥+1
6𝑥+1
=0 (množimo sa 2𝑥 + 1)
2𝑥+1
6𝑥 + 1 = 0
6𝑥 = −1
𝟏
𝒙=−
𝟔
1 1
𝑥 = − 6 spada u domen i pored ovog ograničenja, tako da 𝑥 = − 6 jeste rešenje ove
jednačine.
2. Kvadratne jednačine
Ovo je vrlo jednostavan oblik jednačina, gde je najveći stepen koji se javlja kod x dva.
Postupak za rešavanje je sledeći:
1) obavezno proveravamo koji je domen za x
2) sredimo jednakost ako je potrebno i rešimo kvadratnu jednačinu putem formule
Primer.
Reši jednačinu 𝑥 2 + 𝑥 − 12 = −6.
3. Linearne nejednačine
Ovo je najjednostavniji oblik nejednačina, gde je najveći stepen koji se javlja kod x jedan.
Postupak za rešavanje je sledeći:
1) obavezno proveravamo koji je domen za x
2) x prebacujemo na jednu stranu, dok sve ostalo prebacujemo na drugu stranu jednakosti
*) kod razlomaka, na desnoj strani ne ostavljamo ništa tj. ostavljamo nulu (vidi drugi
primer)
3) u slučaju razlomaka, analiziramo kada funkcija zadovoljava nejednakost, putem tabele
BITNA NAPOMENA
Kod nejednačina je ključno da pazite na MINUSE. Ukoliko množite ili delite čitavu
nejednakost sa negativnim brojem, znak nejednakosti se obrće.
Primer.
Reši nejednačinu 3𝑥– 1 > −6𝑥 + 2.
3𝑥 − 1 > −6𝑥 + 2
9𝑥 > 3 (prebacujemo x na levu stranu)
𝟏
𝒙>
𝟑
Primer.
6𝑥+1
Reši nejednačinu > 1.
2𝑥+1
6𝑥+1
>1 (prebacujemo 1 na levu stranu)
2𝑥+1
6𝑥+1
−1>0 (sređujemo razlomak)
2𝑥+1
6𝑥+1 2𝑥+1
− >0
2𝑥+1 2𝑥+1
4𝑥
>0
2𝑥+1
-∞ 1
−2 0 +∞
4𝑥 ─ ─ +
2𝑥 + 1 ─ + +
𝒇(𝒙) + ─ +
Cilj ove tabele nam je da vidimo u kojim oblastima je naša funkcija pozitivna, a u kojim
negativna. Svaki činilac gledamo zasebno.
4𝑥 je nula u 𝑥 = 0. Ako je 𝑥 manji od 0, i 4𝑥 će biti negativan. Ako je 𝑥 veći od nule, i
4𝑥 će biti pozitivan.
1 1
2𝑥 + 1 je nula u 𝑥 = − 2. Ako je 𝑥 manji od − 2, 2𝑥 + 1 će biti negativno. Ako je 𝑥
1
veći od − 2, 2𝑥 + 1 će biti pozitivno.
4𝑥
𝑓(𝑥) predstavlja celu našu funkciju . Minus i minus daju plus, minus i plus daju
2𝑥+1
minus, a plus i plus daju plus.
Nejednakost zahteva da naša funkcija bude veća od 0. Iz tabele vidimo da je funkcija veća
1
od nule ukoliko je 𝑥 ∈ (−∞, − 2) ∪ (0, +∞).
Zato iz skupa rešenja koje smo našli za x izuzimamo ovu vrednost i naše konačno rešenje
je sledeće:
1
𝑥 ∈ (−∞, − ) ∪ (0, +∞).
2
BITNA NAPOMENA
1
- Kod < i >, svakako ne uračunavamo u rešenje granične vrednosti (npr. ovde − 2)
- Kod ≤ i ≥ se može desiti da uračunamo u rešenje granične vrednosti, ukoliko i ona
pripadaju domenu
4. Kvadratne nejednačine
Ovo je relativno jednostavan oblik nejednačina, gde je najveći stepen koji se javlja kod x
dva. Postupak za rešavanje je sledeći:
1) obavezno proveravamo koji je domen za x
2) sve prebacujemo na jednu (levu) stranu, dok na desnoj strani ostavljamo nulu
3) analiziramo kada je nejednakost zadovoljena, preko skice i/ili tabele
Primer.
−𝑥 2 −3𝑥+4
Reši nejednačinu ≥ 0.
𝑥
Prvo rešavamo kvadratnu jednačinu iz brojioca, jer će nam to biti potrebno da bismo
analizirali znak funkcije:
−𝑥 2 − 3𝑥 + 4 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
2
+3 ± √(−3) − 4 ∗ (−1) ∗ 4
𝑥1,2 =
2 ∗ (−1)
3 ± √9 + 16
𝑥1,2 =
−2
3 ± √25
𝑥1,2 =
−2
3±5
𝑥1,2 =
−2
𝒙𝟏 = −𝟒
𝒙𝟐 = 𝟏
Pravimo tabelu da bismo analizirali znak funkcije. Popunjavamo informacije za svaki činilac.
-∞ -4 0 1 +∞
-x2-3x+4 ─ + + ─
x ─ ─ + +
f(x) + ─ + ─
−𝒙𝟐 − 𝟑𝒙 + 𝟒
+
─ -4 1 ─
Cilj ove tabele nam je da vidimo u kojim oblastima je naša funkcija pozitivna, a u kojim
negativna. Svaki činilac gledamo zasebno.
𝑥 je nula u 𝑥 = 0. Ako je 𝑥 manji od 0, i 𝑥 će biti negativan. Ako je 𝑥 veći od nule, i 𝑥
će biti pozitivan.
−𝑥 2 − 3𝑥 + 4 je nula u 𝑥 = −4 i 𝑥 = 1. S obzirom da je 𝑎 < 0, funkcija „plače“ (vidi
skicu ispod tabele). Samo u oblasti između -4 i 1 vrednost funkcije je pozitivna.
−𝑥 2 −3𝑥+4
f(x) predstavlja celu našu funkciju . Minus i minus daju plus, plus i minus
𝑥
daju minus, plus i plus daju plus, i minus i plus daju minus.
Nejednakost zahteva da naša funkcija veća ili jednaka nuli. Iz tabele vidimo da je funkcija
veća ili jednaka od nule ukoliko je 𝑥 ∈ (−∞, −4] ∪ [0,1]
Zato iz skupa rešenja koje smo našli za x izuzimamo ovu vrednost i naše konačno rešenje
je sledeće:
𝑥 ∈ (−∞, −4] ∪ (0, 1]
Rešenje sa postupkom:
Čim imamo razlomak u nejednačini, pravićemo tabelu. Da bismo to učinili, potrebno je da
sve prebacimo sa leve strane, tako da na desnoj strani samo ostane nula:
1
+2 ≤0
𝑥−2
Sredimo sada izraz sa leve strane. Zajednički imenilac je (𝑥 − 2), prvi razlomak ostaje isti,
dok drugi množimo sa (𝑥 − 2):
1 2(𝑥 − 2)
+ ≤0
𝑥−2 𝑥−2
1 2𝑥 − 4
+ ≤0
𝑥−2 𝑥−2
2𝑥 − 3
≤0
𝑥−2
Sada možemo da napravimo tabelu:
3
−∞ 2 +∞
2
2𝑥 − 3 ─ + +
𝑥−2 ─ ─ +
𝒇(𝒙) + ─ +
Cilj ove tabele nam je da vidimo u kojim oblastima je naša funkcija pozitivna, a u kojim
negativna. Svaki činilac gledamo zasebno.
3 3
2𝑥 − 3 je nula u 𝑥 = 2. Ako je 𝑥 manji od 2, 2𝑥 − 3 će biti negativno. Ako je 𝑥 veći od
3
, 2𝑥 − 3 će biti pozitivno.
2
𝑥 − 2 je nula u 𝑥 = 2. Ako je 𝑥 manji od 2, 𝑥 − 2 će biti negativno. Ako je 𝑥 veći od
2, 𝑥 − 2 će biti pozitivno.
2𝑥−3
𝑓(𝑥) predstavlja celu našu funkciju 𝑥−2
. Minus i minus daju plus, minus i plus daju
minus, a plus i plus daju plus.
Nejednakost zahteva da naša funkcija bude manja ili jednaka od 0. Iz tabele vidimo da je
3
funkcija manja ili jednaka od nule ukoliko je 𝑥 ∈ [ , 2].
2
Zato iz skupa rešenja koje smo našli za x izuzimamo ovu vrednost i naše konačno rešenje
je sledeće:
3
𝑥 ∈ [ , 2)
2
Rešenje sa postupkom:
Prvo ćemo srediti izraz kako bismo došli do uobičajenog oblika kvadratne nejednačine:
𝑥 2 − 8𝑥 + 15 ≤ 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
8 ± √(−8)2 − 4 ∙ 1 ∙ 15
𝑥1,2 =
2
8 ± √64 + 60
𝑥1,2 =
2
8±2
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟓
𝒙𝟐 = 𝟑
Skiciramo kvadratnu funkciju kako bismo videli gde je pozitivna, a gde negativna. U našoj
funkciji 𝑎 > 0, tako da se naša funkcija smeje, i seče x-osu u 3 i 5:
𝒙𝟐 − 𝟖𝒙 + 𝟏𝟓
+ +
3 ─ 5
Nejednakost zahteva da naša funkcija bude manja ili jednaka od 0. Sa skice grafika
vidimo da je funkcija manja ili jednaka od nule ukoliko je 𝑥 ∈ [3, 5].
Zato iz skupa rešenja koje smo našli za x ne izuzimamo nijednu vrednost i naše konačno
rešenje je sledeće:
𝑥 ∈ [3, 5].
Rešenje sa postupkom:
Čim imamo razlomak u nejednačini, pravićemo tabelu. Da bismo to učinili, potrebno je da
sve prebacimo sa leve strane, tako da na desnoj strani samo ostane nula:
1
+1 ≥0
𝑥+2
Sredimo sada izraz sa leve strane. Zajednički imenilac je (𝑥 + 2), prvi razlomak ostaje isti,
dok drugi množimo sa (𝑥 + 2):
1 1(𝑥 + 2)
+ ≥0
𝑥+2 𝑥+2
1 𝑥+2
+ ≥0
𝑥+2 𝑥+2
𝑥+3
≥0
𝑥+2
−∞ −3 −2 +∞
𝑥+3 ─ + +
𝑥+2 ─ ─ +
𝒇(𝒙) + ─ +
Cilj ove tabele nam je da vidimo u kojim oblastima je naša funkcija pozitivna, a u kojim
negativna. Svaki činilac gledamo zasebno.
𝑥 + 3 je nula u 𝑥 = −3. Ako je 𝑥 manji od −3, 𝑥 + 3 će biti negativno. Ako je 𝑥 veći
od −3, 𝑥 + 3 će biti pozitivno.
𝑥 + 2 je nula u 𝑥 = −2. Ako je 𝑥 manji od −2, 𝑥 + 2 će biti negativno. Ako je 𝑥 veći
od −2, 𝑥 + 2 će biti pozitivno.
𝑥+3
𝑓(𝑥) predstavlja celu našu funkciju 𝑥+2
. Minus i minus daju plus, minus i plus daju
minus, a plus i plus daju plus.
Nejednakost zahteva da naša funkcija bude veća ili jednaka od 0. Iz tabele vidimo da je
funkcija veća ili jednaka od nule ukoliko je 𝑥 ∈ (−∞, −3] ∪ [−2, +∞).
Zato iz skupa rešenja koje smo našli za x izuzimamo ovu vrednost i naše konačno rešenje
je sledeće:
𝑥 ∈ (−∞, −3] ∪ (−2, +∞).
Rešenje sa postupkom:
Prvo ćemo srediti izraz kako bismo došli do uobičajenog oblika kvadratne nejednačine:
𝑥 2 − 6𝑥 + 5 > 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
6 ± √(−6)2 − 4 ∙ 1 ∙ 5
𝑥1,2 =
2
6 ± √36 − 20
𝑥1,2 =
2
6±4
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟓
𝒙𝟐 = 𝟏
Skiciramo kvadratnu funkciju kako bismo videli gde je pozitivna, a gde negativna. U našoj
funkciji 𝑎 > 0, tako da se naša funkcija smeje, i seče x-osu u 1 i 5:
𝒙𝟐 − 𝟔𝒙 + 𝟓
+ +
1 ─ 5
Zato iz skupa rešenja koje smo našli za x ne izuzimamo nijednu vrednost i naše konačno
rešenje je sledeće:
𝑥 ∈ (−∞, 1) ∪ (5, +∞)
Rešenje sa postupkom:
Prvo ćemo srediti izraz kako bismo došli do uobičajenog oblika kvadratne nejednačine:
𝑥 2 − 6𝑥 + 5 < 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
6 ± √(−6)2 − 4 ∙ 1 ∙ 5
𝑥1,2 =
2
6 ± √36 − 20
𝑥1,2 =
2
6±4
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟓
𝒙𝟐 = 𝟏
Skiciramo kvadratnu funkciju kako bismo videli gde je pozitivna, a gde negativna. U našoj
funkciji 𝑎 > 0, tako da se naša funkcija smeje, i seče x-osu u 1 i 5:
𝒙𝟐 − 𝟔𝒙 + 𝟓
+ +
1 ─ 5
Rešenje sa postupkom:
Prvo sređujemo izraz, tako što sve prebacujemo sa leve strane, kako bi na desnoj strani
ostala samo nula:
2𝑥 + 4
−1=0
𝑥−3
2𝑥 + 4 𝑥 − 3
− =0
𝑥−3 𝑥−3
2𝑥 + 4 − 𝑥 + 3
=0
𝑥−3
𝑥+7
=0
𝑥−3
Razlomak će da bude nula onda kada mu je brojilac nula. Tako da iz ovoga sledi:
𝑥+7=0
𝑥 = −7
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ apsolutna vrednost broja - šta predstavlja i koja je njena suština;
➢ skiciranje grafika funkcije sa apsolutnom vrednošću;
➢ primena apsolutne vrednosti na jednačine i nejednačine.
Uvod
Apsolutna vrednost je jedan vrlo jednostavan koncept za razumeti, što ćemo videti kada
budemo definisali šta on predstavlja. Međutim, ono na šta bismo da vam skrenemo pažnju
jeste da nikako ne preskočite primenu apsolutne vednosti na jednačine i nejednačine
i skiciranje grafika funkcije sa apsolutnom vrednošću. Ovo se često previdi jer nema
tu mnogo gradiva i dosta liči na ono što smo već naučili u lekcijama 3 i 4, ali je zapravo
veoma bitno da uradite dosta primera i dobro izvežbate baratanje sa apsolutnim
vrednostima.
Primer.
- Apsolutna vrednost broja -3 je 3. Matematički zapisano: |−3| = 3.
- Apsolutna vrednost broja 5 je 5. Matematički zapisano: |5| = 5
Koja bi bila apsolutna vrednost broja x? Imamo dva slučaja, koja je ključno da zapamtite.
𝑥, 𝑥 ≥ 0
|𝑥| = {
−𝑥, 𝑥 < 0
BITNA NAPOMENA
Upravo zbog toga, jednačine i nejednačine sa apsolutnim vrednostima rešavamo na isti
način kao i one bez apsolutnih vrednosti, uz jednu razliku – raščlanjavamo ih na 2 dela.
2. Skiciranje grafika
U lekciji 3 smo naučili da skiciramo grafike linearnih i kvadratnih funkcija. Koja bi razlika
bila kod skiciranja funkcije sa apsolutnom vrednošću?
Primer.
Skiciraj grafik funkcije 𝑦 = |𝑥|.
𝒚=𝒙
Šta treba da promenimo na grafiku kako bismo došli do grafika funkcije 𝑦 = |𝑥|? Levo od
nule, imamo negativne vrednosti funkcije, što kod apsolutne vrednosti nije moguće jer je
ona uvek veća ili jednaka od nule. Potrebno je samo da preslikamo ove negativne vrednosti
na pozitivne, kao da je x-osa ogledalo. To bi izgledalo ovako:
𝒚 = |𝒙|
Primer.
Reši jednačinu |2𝑥 + 1| = 1.
Prvi slučaj: 2𝑥 + 1 ≥ 0, izraz ima predznak +
2𝑥 + 1 = 1
2𝑥 = 0
𝒙=𝟎
Ovo rešenje mora da zadovoljava postavljeni uslov:
2𝑥 + 1 ≥ 0
2𝑥 ≥ −1
𝟏
𝒙≥−
𝟐
1
Naše rešenje jeste veće ili jednako od − 2, te zadovoljava ovaj uslov i uračunavamo ga u
konačni skup rešenja.
Drugi slučaj: 2𝑥 + 1 < 0, izraz ima predznak –
−(2𝑥 + 1) = 1
−2𝑥 − 1 = 1
−2𝑥 = 2
𝒙 = −𝟏
Ovo rešenje mora da zadovoljava postavljeni uslov:
2𝑥 + 1 < 0
2𝑥 < −1
𝟏
𝒙<−
𝟐
1
Naše rešenje jeste manje od -2, te zadovoljava ovaj uslov i uračunavamo ga u konačni skup
rešenja.
Dakle, konačno rešenje ove jednačine je 𝑥 ∈ {−1, 0}.
BITNA NAPOMENA
Isti postupak bismo radili i kod nejednačina, samo za skup rešenja. Kada razdvojimo
nejednačinu na pojedinačne slučajeve, skup rešenja za svaki slučaj pojedinačno dobijamo
kao presek uslova za taj slučaj i dobijenog rešenja. Konačno rešenje je unija rešenja
svih pojedinačnih slučajeva.
Primer možete pogledati na sledećem linku: rebrand.ly/apsolutno
Rešenje sa postupkom:
Prvi slučaj: x − 1 ≥ 0, izraz ima predznak +
𝑥−1 <2−𝑥
2𝑥 < 3
𝟑
𝒙<
𝟐
Presek ova dva skupa jeste rešenje za prvi slučaj. Šta tačno obuhvata rešenje lakše
možemo da vidimo preko brojevne prave:
−∞ 1 3 +∞
2
Prazan kružić znači da ne obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova < i
>), a pun kružić znači da obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova ≤ i
≥. Dakle, rešenje za prvi slučaj jeste:
𝟑
𝒙 ∈ [𝟏, )
𝟐
Dobili smo tačan iskaz, koji važi za svako x iz realnih brojeva. Znači naše rešenje je:
𝒙∈ℝ
Presek ova dva skupa jeste rešenje za drugi slučaj. Jasno je da je presek skupa svih
brojeva i 𝑥 < 1 prosto ceo uslov 𝑥 < 1. Dakle rešenje za drugi slučaj je:
𝒙<𝟏
Konačno, finalno rešenje zadate nejednačine jeste UNIJA rešenja za prvi i drugi slučaj.
Možemo to prikazati i na brojevnoj pravoj:
−∞ 1 3 +∞
2
Dakle, konačno rešenje i unija rešenja za prvi slučaj i rešenja za drugi slučaj je:
3
𝑥 ∈ (−∞, 1) ∪ [1, )
2
3
𝑥 ∈ (−∞, )
2
Rešenje sa postupkom:
Prvi slučaj: 2x − 2 ≥ 0, izraz ima predznak +
2𝑥 − 2 ≤ 4𝑥
−2𝑥 ≤ 2
𝒙 ≥ −𝟏
Presek ova dva skupa jeste rešenje za prvi slučaj. Šta tačno obuhvata rešenje lakše
možemo da vidimo preko brojevne prave:
−∞ −1 1 +∞
Prazan kružić znači da ne obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova < i
>), a pun kružić znači da obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova ≤ i
≥. Dakle, rešenje za prvi slučaj jeste:
𝒙 ∈ [𝟏, +∞)
Presek ova dva skupa jeste rešenje za drugi slučaj. Šta presek obuhvata možemo lakše da
vidimo na brojevnoj pravoj:
−∞ 1 1 +∞
3
Prazan kružić znači da ne obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova < i
>), a pun kružić znači da obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova ≤ i
≥. Dakle, rešenje za drugi slučaj jeste:
𝟏
𝒙 ∈ [ , 𝟏)
𝟑
Konačno, finalno rešenje zadate nejednačine jeste UNIJA rešenja za prvi i drugi slučaj.
Možemo to prikazati i na brojevnoj pravoj:
−∞ 1 1 +∞
3
Dakle, konačno rešenje i unija rešenja za prvi slučaj i rešenja za drugi slučaj je:
1
𝑥 ∈ [ , 1) ∪ [1, +∞)
3
1
𝑥 ∈ [ , +∞)
3
Rešenje sa postupkom:
Prvi slučaj: 2𝑥 ≥ 0, izraz ima predznak +
𝑥 − 1 = 2𝑥
−𝑥 = 1
𝒙 = −𝟏
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ iracionalne jednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju;
➢ iracionalne nejednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju.
Uvod
Iracionalni algebarski izrazi su zapravo one jednačine i nejednačine gde imamo koren, i
pod korenom neki izraz sa nepoznatom x. Ovde ćemo se baviti samo rešavanjem prostih
slučajeva iracionalnih jednačina i nejednačina.
Obavezno detaljno pređite ovu lekciju. Zadaci iz ove oblasti se gotovo uvek javljaju na
prijemnom ispitu, a tematika se dosta slabo obradi i izvežba. Vrlo često ostane i nejasna,
zbog čega se lako gube poeni na prijemnom ispitu. Ne dozvolite ovo sebi, detaljno pređite i
dobro izvežbajte ovu relativno kratku lekciju!
1. Iracionalne jednačine
Iracionalne jednačine su one jednačine gde se nepoznata x javlja pod korenom. Opšti
princip kako ćemo rešavati ove jednačine je sledeći:
1. prebacimo koren sa desne strane, a sve ostalo sa leve strane jednakosti;
2. kvadriramo jednakost dok ne dobijemo jednačinu bez korena;
3. rešimo jednačinu poznatim postupcima;
4. proverimo da li dobijena rešenja zadovoljavaju jednačinu (obavezno!)
Primer.
Rešiti iracionalnu jednačinu √𝑥 + 7 = 𝑥 + 1.
Prvi korak: Sa leve strane već imamo samo koren, a sa desne strane sve ostalo, tako da nam
je ovde posao već olakšan i prvi korak urađen za nas.
Drugi korak:
Kvadriramo jednakost dok ne dobijemo izraz bez korena. Ovde je potrebno da to uradimo
samo jednom:
√𝑥 + 7 = 𝑥 + 1 /2
𝑥 + 7 = 𝑥 2 + 2𝑥 + 1
Treći korak:
Rešavamo ovu kvadratnu jednačinu već poznatim postupcima iz prethodnih lekcija.
𝑥 + 7 = 𝑥 2 + 2𝑥 + 1
𝑥2 + 𝑥 − 6 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
2
−1 ± √1 − 4 ∗ 1 ∗ (−6)
𝑥1,2 =
2∗1
−1 ± √25
𝑥1,2 =
2
−1 ± 5
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = −𝟑
𝒙𝟐 = 𝟐
Četvrti korak:
S obzirom da nismo postavljali uslove za iracionalne jednačine (jer znaju malo da zbune),
obavezno proveravamo koja od dobijenih rešenja zadovoljavaju jednačinu.
√𝑥 + 7 = 𝑥 + 1
√−3 + 7 = −3 + 1
2 = −2 𝒙 = −𝟑 nije rešenje
√𝑥 + 7 = 𝑥 + 1
√2 + 7 = 2 + 1
3 = 3 𝒙 = 𝟐 jeste rešenje
2. Iracionalne nejednačine
Sa iracionalnim nejednačinama stvari su nešto komplikovanije, iz razloga što ne možemo da
„prevarimo sistem“ proveravanjem dobijenih rešenja. Drugim rečima, ovde moramo da se
pozabavimo određenim uslovima. Srećom, nije ništa toliko strašno – potrebno je da
naučite samo ovo:
Primer za slučaj 1.
Rešiti iracionalnu jednačinu √𝑥 + 6 < 𝑥 − 6.
Po gore navedenoj šemi, konačno rešenje ćemo dobiti kao presek sledeća tri uslova:
Prvi uslov:
𝑥−6 >0
𝒙>𝟔
Drugi uslov:
𝑥 + 6 < (𝑥 − 6)2
𝑥 + 6 < 𝑥 2 − 12𝑥 + 36
𝑥 2 − 13𝑥 + 30 > 0
Rešenja kvadratne jednačine su 3 i 10. Skiciranjem grafika bismo dobili rešenje da je izraz
pozitivan za:
𝒙 ∈ (−∞, 𝟑) ∪ (𝟏𝟎, +∞)
Treći uslov:
𝑥+6 ≥0
𝒙 ≥ −𝟔
Možete skicirati ova tri uslova na brojevnoj pravoj kako biste lakše videli koji je presek sva
tri rešenja. To je 𝑥 ∈ (10, +∞) i to je konačno rešenje naše iracionalne nejednačine.
Primer za slučaj 2.
Rešiti iracionalnu jednačinu √𝑥 + 7 > 2𝑥 − 1.
Po gore navedenoj šemi, konačno rešenje ćemo dobiti kada nađemo uniju preseka para
uslova. Jednostavnije rečeno, tražimo presek prvog i drugog uslova, potom presek trećeg i
četvrtog uslova, a konačno rešenje je unija ova dva preseka.
Prvi uslov:
2𝑥 − 1 ≥ 0
2𝑥 ≥ 1
𝒙 ≥ 𝟏/𝟐
Drugi uslov:
𝑥 + 7 > (2𝑥 − 1)2
𝑥 + 7 > 4𝑥 2 − 4𝑥 + 1
0 > 4𝑥 2 − 5𝑥 − 6
4𝑥 2 − 5𝑥 − 6 < 0
Rešenja kvadratne jednačine su 2 i -3/4. Skiciranjem grafika bismo dobili rešenje da je izraz
negativan za:
𝟑
𝒙 ∈ (− , 𝟐)
𝟒
Presek prvog i drugog uslova je sledeći. Uvek možete koristiti brojevnu pravu kako biste
lakše videli šta je presek određenih skupova rešenja.
𝟏
𝒙 ∈ [ , 𝟐)
𝟐
Presek trećeg i četvrtog uslova je sledeći. Uvek možete koristiti brojevnu pravu kako biste
lakše videli šta je presek određenih skupova rešenja.
𝟏
𝒙 ∈ [−𝟕, )
𝟐
Konačno, finalno rešenje naše iracionalne nejednačine dobijamo kao uniju ova dva
preseka:
𝒙 ∈ [−𝟕, 𝟐)
BITNA NAPOMENA
Obratite pažnju da u poslednjem koraku kod slučaja 2 računamo UNIJU, a ne presek
skupova rešenja. Ovo je jedna od najčešćih grešaka na prijemnom ispitu.
Rešenje sa postupkom:
Ukoliko pogledamo šemu na str.55 koju je bitno da znate u pola noći, primetićemo da je
ovo slučaj 2 iracionalnih nejednačina, gde imamo četiri uslova, i naš konačni skup rešenja
jeste unija preseka prvog i drugog uslova, i preseka trećeg i četvrtog uslova. Postavka našeg
zadatka bi bila sledeća:
𝑃(𝑥) = −𝑥 + 4
𝑄(𝑥) = −𝑥 + 2
Prvi uslov:
Prvi uslov koji postavljamo jeste da je 𝑄(𝑥) ≥ 0:
−𝑥 + 2 ≥ 0
−𝑥 ≥ −2
𝒙≤𝟐
Drugi uslov:
Drugi uslov koji postavljamo jeste da je 𝑃(𝑥) > 𝑄 2 (𝑥)
−𝑥 + 4 > (−𝑥 + 2)2
−𝑥 + 4 > (2 − 𝑥)2
−𝑥 + 4 > 4 − 4𝑥 + 𝑥 2
−𝑥 2 + 3𝑥 > 0 / ∙ (−1)
𝑥 2 − 3𝑥 < 0
𝑥(𝑥 − 3) < 0
-∞ 0 3 +∞
𝑥 ─ + +
𝑥−3 ─ ─ +
𝒇(𝒙) + ─ +
Cilj ove tabele nam je da vidimo u kojim oblastima je naša funkcija pozitivna, a u kojim
negativna. Svaki činilac gledamo zasebno.
𝑥 je nula u 𝑥 = 0. Ako je 𝑥 manji od 0, i 𝑥 će biti negativan. Ako je 𝑥 veći od nule, i 𝑥
će biti pozitivan.
𝑥 − 3 je nula u 𝑥 = 3. Ako je 𝑥 manji od 3, 𝑥 − 3 će biti negativno. Ako je 𝑥 veći od 3,
𝑥 − 3 će biti pozitivno.
𝑓(𝑥) predstavlja celu našu funkciju 𝑥(𝑥 − 3). Minus i minus daju plus, minus i plus
daju minus, a plus i plus daju plus.
Presek prvog i drugog uslova je sledeći. Uvek možete koristiti brojevnu pravu kako biste
lakše videli šta je presek određenih skupova rešenja.
−∞ 0 2 3 +∞
Prazan kružić znači da ne obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova < i
>), a pun kružić znači da obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova ≤ i
≥. Dakle, skup rešenja je:
𝒙 ∈ (𝟎, 𝟐]
Treći uslov:
Treći uslov koji postavljamo jeste da je 𝑄(𝑥) < 0:
−𝑥 + 2 < 0
−𝑥 < −2 /∙ (−1)
𝒙>𝟐
Četvrti uslov:
Četvrti uslov koji postavljamo jeste da je 𝑃(𝑥) ≥ 0:
−𝑥 + 4 ≥ 0
−𝑥 ≥ −4 /∙ (−1)
𝒙≤𝟒
Presek trećeg i četvrtog uslova je sledeći. Uvek možete koristiti brojevnu pravu kako biste
lakše videli šta je presek određenih skupova rešenja.
−∞ 2 4 +∞
Prazan kružić znači da ne obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova < i
>), a pun kružić znači da obuhvatamo i taj konkretan broj (ovo imamo kod znakova ≤ i
≥. Dakle, skup rešenja je:
𝒙 ∈ (𝟐, 𝟒]
Konačno, finalno rešenje naše iracionalne nejednačine dobijamo kao uniju ova dva
preseka:
𝒙 ∈ (𝟎, 𝟒]
−∞ 0 2 4 +∞
Rešenje sa postupkom:
Ukoliko pogledamo šemu na str.55, videćemo da je postupak za rešavanje iracionalne
jednačine uvek isti:
1. prebacimo koren sa desne strane, a sve ostalo sa leve strane jednakosti;
2. kvadriramo jednakost dok ne dobijemo jednačinu bez korena;
3. rešimo jednačinu poznatim postupcima;
4. proverimo da li dobijena rešenja zadovoljavaju jednačinu (obavezno!)
Prvi korak:
Sa desne strane već imamo samo koren, a sa leve strane sve ostalo, tako da nam je ovde
posao već olakšan i prvi korak urađen za nas.
Drugi korak:
Kvadriramo jednakost dok ne dobijemo izraz bez korena. Ovde je potrebno da to uradimo
samo jednom:
√4𝑥 − 3 = −𝑥 /2
4𝑥 − 3 = 𝑥 2
Treći korak:
Rešavamo ovu kvadratnu jednačinu već poznatim postupcima iz prethodnih lekcija..
−𝑥 2 + 4𝑥 − 3 = 0 /∙ (−1)
𝑥 2 − 4𝑥 + 3 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
4 ± √(−4)2 − 4 ∙ 1 ∙ 3
𝑥1,2 =
2∙1
4 ± √4
𝑥1,2 =
2
4±2
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟑
𝒙𝟐 = 𝟏
Četvrti korak:
S obzirom da nismo postavljali uslove za iracionalne jednačine (jer znaju malo da zbune),
obavezno proveravamo koja od dobijenih rešenja zadovoljavaju početnu jednačinu.
√4𝑥 − 3 = −𝑥
√4 ∙ 3 − 3 = −3
3 = −3 𝒙 = 𝟑 nije rešenje
√4𝑥 − 3 = −𝑥
√4 ∙ 1 − 3 = −1
1 = −1 𝒙 = 𝟏 nije rešenje
Rešenje sa postupkom:
Ukoliko pogledamo šemu na str.55, videćemo da je postupak za rešavanje iracionalne
jednačine uvek isti:
1. prebacimo koren sa desne strane, a sve ostalo sa leve strane jednakosti;
2. kvadriramo jednakost dok ne dobijemo jednačinu bez korena;
3. rešimo jednačinu poznatim postupcima;
4. proverimo da li dobijena rešenja zadovoljavaju jednačinu (obavezno!)
Prvi korak:
Sa desne strane već imamo samo koren, a sa leve strane sve ostalo, tako da nam je ovde
posao već olakšan i prvi korak urađen za nas.
Drugi korak:
Kvadriramo jednakost dok ne dobijemo izraz bez korena. Ovde je potrebno da to uradimo
samo jednom:
√𝑥 + 9 = 𝑥 − 3 /2
𝑥 + 9 = 𝑥 2 − 6𝑥 + 9
Treći korak:
Rešavamo ovu kvadratnu jednačinu već poznatim postupcima iz prethodnih lekcija.
𝑥 2 − 7𝑥 = 0
𝑥(𝑥 − 7) = 0
Kada će ovaj izraz biti jednak nuli? Naravno, ukoliko je bilo koji od činilaca jednak nuli.
Znači:
𝒙𝟏 = 𝟎
𝒙𝟐 = 𝟕
Četvrti korak:
S obzirom da nismo postavljali uslove za iracionalne jednačine (jer znaju malo da zbune),
obavezno proveravamo koja od dobijenih rešenja zadovoljavaju početnu jednačinu.
√𝑥 + 9 = 𝑥 − 3
√0 + 9 = 0 − 3
3 = −3 𝒙 = 𝟎 nije rešenje
√𝑥 + 9 = 𝑥 − 3
√7 + 9 = 7 − 3
4 = 4 𝒙 = 𝟕 jeste rešenje
Rešenje sa postupkom:
Sredimo ovu nejednačinu kako bismo je sveli na slučaj 1 iracionalnih jednačina (šema na
str.55), da bi nam postupak bio lakši.
𝑥 − √𝑥 > 2
𝑥 − 2 > √𝑥
√𝑥 < 𝑥 − 2
Ukoliko pogledamo šemu na str.55 koju je bitno da znate u pola noći, primetićemo da je
ovo slučaj 1 iracionalnih nejednačina, gde imamo tri uslova, i naš konačni skup rešenja
jeste presek ova tri uslova. Postavka našeg zadatka bi bila sledeća:
𝑃(𝑥) = 𝑥
𝑄(𝑥) = 𝑥 − 2
Prvi uslov:
Prvi uslov koji postavljamo jeste da je 𝑄(𝑥) > 0:
𝑥−2 >0
𝒙>𝟐
Drugi uslov:
Drugi uslov koji postavljamo jeste da je 𝑃(𝑥) < 𝑄 2 (𝑥):
𝑥 < (𝑥 − 2)2
𝑥 < 𝑥 2 − 4𝑥 + 4
0 < 𝑥 2 − 5𝑥 + 4
𝑥 2 − 5𝑥 + 4 > 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
5 ± √(−5)2 − 4 ∙ 1 ∙ 4
𝑥1,2 =
2∙1
5 ± √9
𝑥1,2 =
2
5±3
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟒
𝒙𝟐 = 𝟏
Skiciramo kvadratnu funkciju kako bismo videli gde je pozitivna, a gde negativna. U našoj
funkciji 𝑎 > 0, tako da se naša funkcija smeje, i seče x-osu u 1 i 4:
𝑥 2 − 5𝑥 + 4
+ +
1 ─ 4
Nejednakost zahteva da naša funkcija bude veća od 0. Sa skice grafika vidimo da je funkcija
veća od nule ukoliko je:
𝒙 ∈ (−∞, 𝟏) ∪ (𝟒, +∞)
Treći uslov:
Treći uslov koji postavljamo jeste da je 𝑃(𝑥) ≥ 0:
𝒙≥𝟎
Konačno, finalno rešenje naše iracionalne nejednačine dobijamo kao presek ova tri uslova:
𝒙 ∈ (𝟒, +∞)
−∞ 0 1 2 4 +∞
Rešenje sa postupkom:
Ukoliko pogledamo šemu na str.55, videćemo da je postupak za rešavanje iracionalne
jednačine uvek isti:
1. prebacimo koren sa desne strane, a sve ostalo sa leve strane jednakosti;
2. kvadriramo jednakost dok ne dobijemo jednačinu bez korena;
Prvi korak:
Sa desne strane već imamo samo koren, a sa leve strane sve ostalo, tako da nam je ovde
posao već olakšan i prvi korak urađen za nas.
Drugi korak:
Kvadriramo jednakost dok ne dobijemo izraz bez korena. Ovde je potrebno da to uradimo
samo jednom:
√6𝑥 − 8 = 𝑥 /2
6𝑥 − 8 = 𝑥 2
Treći korak:
Rešavamo ovu kvadratnu jednačinu već poznatim postupcima iz prethodnih lekcija.
−𝑥 2 + 6𝑥 − 8 = 0 /∙ (−1)
𝑥 2 − 6𝑥 + 8 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
6 ± √(−6)2 − 4 ∙ 1 ∙ 8
𝑥1,2 =
2∙1
6 ± √4
𝑥1,2 =
2
6±2
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟒
𝒙𝟐 = 𝟐
Četvrti korak:
S obzirom da nismo postavljali uslove za iracionalne jednačine (jer znaju malo da zbune),
obavezno proveravamo koja od dobijenih rešenja zadovoljavaju početnu jednačinu.
√6𝑥 − 8 = 𝑥
√6 ∙ 4 − 8 = 4
4 = 4 𝒙 = 𝟒 jeste rešenje
√6𝑥 − 8 = 𝑥
√6 ∙ 2 − 8 = 2
2 = 2 𝒙 = 𝟐 jeste rešenje
Rešenje sa postupkom:
Ukoliko pogledamo šemu na str.55, videćemo da je postupak za rešavanje iracionalne
jednačine uvek isti:
1. prebacimo koren sa desne strane, a sve ostalo sa leve strane jednakosti;
2. kvadriramo jednakost dok ne dobijemo jednačinu bez korena;
3. rešimo jednačinu poznatim postupcima;
4. proverimo da li dobijena rešenja zadovoljavaju jednačinu (obavezno!)
Prvi korak:
Sa desne strane već imamo samo koren, a sa leve strane sve ostalo, tako da nam je ovde
posao već olakšan i prvi korak urađen za nas.
Drugi korak:
Kvadriramo jednakost dok ne dobijemo izraz bez korena. Ovde je potrebno da to uradimo
samo jednom:
√𝑥 + 18 = 𝑥 − 2 /2
𝑥 + 18 = 𝑥 2 − 4𝑥 + 4
Treći korak:
Rešavamo ovu kvadratnu jednačinu već poznatim postupcima iz prethodnih lekcija.
−𝑥 2 + 5𝑥 + 14 = 0 /∙ (−1)
𝑥 2 − 5𝑥 − 14 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
2
5 ± √(−5) − 4 ∙ 1 ∙ (−14)
𝑥1,2 =
2∙1
5 ± √81
𝑥1,2 =
2
5±9
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟕
𝒙𝟐 = −𝟐
Četvrti korak:
S obzirom da nismo postavljali uslove za iracionalne jednačine (jer znaju malo da zbune),
obavezno proveravamo koja od dobijenih rešenja zadovoljavaju početnu jednačinu.
√𝑥 + 18 = 𝑥 − 2
√7 + 18 = 7 − 2
5 = 5 𝒙 = 𝟕 jeste rešenje
√𝑥 + 18 = 𝑥 − 2
√−2 + 18 = −2 − 2
4 = −4 𝒙 = −𝟐 nije rešenje
Rešenje sa postupkom:
Ukoliko pogledamo šemu na str.55, videćemo da je postupak za rešavanje iracionalne
jednačine uvek isti:
1. prebacimo koren sa desne strane, a sve ostalo sa leve strane jednakosti;
2. kvadriramo jednakost dok ne dobijemo jednačinu bez korena;
3. rešimo jednačinu poznatim postupcima;
4. proverimo da li dobijena rešenja zadovoljavaju jednačinu (obavezno!)
Prvi korak:
Sa desne strane treba da imamo samo koren, a sa leve strane sve ostalo. Uradimo ovo tako
što ćemo prebaciti x na desnu stranu:
𝑥 − √𝑥 − 3 = 5
−√𝑥 − 3 = 5 − 𝑥
Drugi korak:
Kvadriramo jednakost dok ne dobijemo izraz bez korena. Ovde je potrebno da to uradimo
samo jednom:
−√𝑥 − 3 = 5 − 𝑥 /2
𝑥 − 3 = (5 − 𝑥)2
Treći korak:
Rešavamo ovu kvadratnu jednačinu već poznatim postupcima iz prethodnih lekcija.
𝑥 − 3 = 25 − 10𝑥 + 𝑥 2
0 = 28 − 11𝑥 + 𝑥 2
28 − 11𝑥 + 𝑥 2 = 0
𝑥 2 − 11𝑥 + 28 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
11 ± √(−11)2 − 4 ∙ 1 ∙ 28
𝑥1,2 =
2∙1
11 ± √9
𝑥1,2 =
2
11 ± 3
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟕
𝒙𝟐 = 𝟒
Četvrti korak:
S obzirom da nismo postavljali uslove za iracionalne jednačine (jer znaju malo da zbune),
obavezno proveravamo koja od dobijenih rešenja zadovoljavaju početnu jednačinu.
𝑥 − √𝑥 − 3 = 5
7 − √7 − 3 = 5
5 = 5 𝒙 = 𝟕 jeste rešenje
𝑥 − √𝑥 − 3 = 5
4 − √4 − 3 = 5
3 = 5 𝒙 = 𝟒 jeste rešenje
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ eksponencijalna funkcija - šta predstavlja i koje su njene osobine;
➢ eksponencijalne jednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju;
➢ eksponencijalne nejednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju.
Uvod
U ovoj lekciji bavićemo se eksponencijalnom funkcijom i rešavanjem jednačina i
nejednačina u vezi njih. Ovo je jedna od oblasti koja se gotovo uvek javlja na prijemnom
ispitu. Smatramo da je ovo jedna od lekcija koje se najbolje uče kroz primere i praćenje
video zapisa, nego kroz puko učenje teorije ili gledanje primera sa pisanog teksta. Stoga
ćemo vas ovde uputiti i do linkova koje treba da posetite da biste savladali lekciju. Video
zapise obavezno gledajte pažljivo i detaljno. Dok gledate video zapis, radite i
primere koji su u njemu obrađeni dok niste sigurni da ste u potpunosti savladali
gradivo. Video lekcije je izradila „Škola Rajak“ (www.rajak.rs) na vrlo kvalitetan način i na
sličnom nivou koji je potreban vama za prijemni ispit iz Matematike.
Linkovi
Ukoliko smatrate da je potrebno, ponovite pravila za stepenovanje i korenovanje. Biće
ključno da baratate ovim kod eksponencijalnih funkcija, kao i eksponencijalnih jednačina i
nejednačina. Ostale video lekcije (u vezi eksponencijalne funkcije, jednačina i nejednačina)
obavezno sve detaljno pređite!
1. Stepenovanje
Pogledajte video 1, 2, 3, 4 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
2) 𝑎𝑚 : 𝑎𝑛 = 𝑎𝑚−𝑛
Suština: Kada delimo dva ista broja sa različitim stepenima, možemo im oduzeti stepene.
Primer: 25 : 22 = 25−2 = 23
3) (𝑎𝑚 )𝑛 = 𝑎𝑚 ∙ 𝑛
Suština: Kada stepenujemo neki broj sa stepenom, stepeni se množe.
Primer: (25 )3 = 25 ∙ 3 = 215
𝑎 𝑚 𝑎𝑚
5) (𝑏) = 𝑏𝑚
Suština: Kada imamo razlomak koji se stepenuje, možemo odvojeno stepenovati njegov
brojilac i imenilac.
2 3 23
Primer: (3) = 33
Specijalne osobine:
1
6) 𝑎−𝑚 = 𝑎𝑚
1
Primer: 3−2 = 32
Drugim rečima, kada imate minus kod stepena, on čini to da zamenite mesto brojiocu i
imeniocu:
5 −2 6 2
Primer: ( ) =( )
6 5
7) 𝑎0 = 1
Primer: 30 = 1
Drugim rečima, kada bilo koji broj stepenujete nulom, dobićete vrednost 1.
2. Korenovanje
Pogledajte video 5, 6, 7, 8, 9 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
𝑛
𝑛 𝑎 √𝑎
3) √𝑏 = 𝑛
√𝑏
Suština: Kada korenujemo ceo razlomak, možemo to razdvojiti tako što ćemo korenovati
zasebno imenilac i brojilac razlomka.
5
5 2 √2
Primer: √6 = 5
√6
𝑛 𝑛
4) 𝑎 ∙ √𝑏 = √𝑎𝑛 ∙ 𝑏
Suština: Kada imamo neki broj koji množi koren, broj praktično može da „pobegne pod
koren“, jedino je bitno da mu dodamo stepen isti kao koeficijent korena.
5 5
Primer: 7 ∙ √3 = √75 ∙ 3
𝑛 𝑛𝑚
6) √𝑎 = √𝑎𝑚
Suština: Koren možemo da proširimo tako što ćemo sa istim brojem pomnožiti stepen
korena i stepenovati ono što je pod korenom.
3 3∙2
Primer: √8 = √82
𝑛 𝑚 𝑛𝑚
7) √ √𝑎 = √𝑎
Suština: Ukoliko imamo koren pod korenom, možemo da im pomnožimo stepene i
svedemo ih na jedan zajednički koren.
34 3∙4
Primer: √ √2 = √2
Specijalne osobine:
𝑛 𝑛
8) ( √𝑎) = 𝑎
Suština: Ako n-ti koren nečega stepenujemo sa n, rezultat je samo a.
5 5
Primer: ( √3) = 3
𝑛
9) (ako je n neparan broj) √𝑎𝑛 = 𝑎
5
Primer: √(−3)5 = −3
𝑛
10) (ako je n paran broj) √𝑎𝑛 = |𝑎|
6
Primer: √(−3)6 = |−3| = 3
3. Eksponencijalna funkcija
Pogledajte video 39 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
𝑓(𝑥) = 𝑎 𝑥 𝑓(𝑥) = 𝑎 𝑥
0<𝑎<1 𝑎>1
4. Eksponencijalne jednačine
Pogledajte video 40-44 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
Primer.
1
Reši jednačinu 3𝑥 = 9
Osnove su jednake, tako da možemo da izjednačimo ono što stoji kao stepen. Direktno
dobijamo da je rešenje:
𝑥 = −2
Primer.
Reši jednačinu 10 ∙ 2𝑥 − 4𝑥 = 16
Kao što možemo primetiti, ovaj izraz veoma podseća na uobičajene kvadratne jednačine,
koje znamo na koji način da rešimo. Dakle, nađimo rešenja za 𝑡:
−𝑡 2 + 10𝑡 − 16 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑡1,2 =
2𝑎
2
−10 ± √10 − 4 ∙ (−1) ∙ (−16)
𝑡1,2 =
2 ∙ (−1)
−10 ± √100 − 64
𝑡1,2 =
−2
−10 ± √36
𝑡1,2 =
−2
−10 ± 6
𝑡1,2 =
−2
𝒕𝟏 = 𝟐
𝒕𝟐 = 𝟖
Vratimo sada ova rešenja u našu smenu 2𝑥 = 𝑡. Prvo rešenje jeste da je 𝑡 = 2. Znači:
2𝑥 = 2
2𝑥 = 21
𝑥=1
Primer.
Reši jednačinu 9𝑥 + 6𝑥 = 2 ∙ 4𝑥
Sada možemo da podelimo celu jednačinu sa 22𝑥 ili 32𝑥 kako bismo sveli sve na jedan
zajednički razlomak. Učinimo ovo sa 22𝑥 :
32𝑥 + 3𝑥 ∙ 2𝑥 = 2 ∙ 22𝑥 / :22𝑥
32𝑥 3𝑥 ∙ 2𝑥 2 ∙ 22𝑥
+ 2𝑥 = 2𝑥
22𝑥 2 2
Malo sve izgleda konfuzno, pa hajde da prođemo sabirak po sabirak. Prvi sabirak možemo
svesti na:
32𝑥 3 2𝑥
=( )
22𝑥 2
2𝑥
Drugi sabirak izgleda najkonfuznije. Šta ovde možemo učiniti? Možemo primetiti da 22𝑥
jeste deljenje koje možemo da uprostimo, jer su iste osnove. Koristimo osnovnu osobinu
stepenovanja, čime se deljenje svodi na oduzimanje eksponenata:
2𝑥 1
2𝑥
= 2𝑥−2𝑥 = 2−𝑥 = 𝑥
2 2
Očigledno je da smo sveli jednačinu na specijalni slučaj 1. Da bismo rešili ovu jednačinu,
3 𝑥
uvedimo smenu (2) = 𝑡:
𝑡2 + 𝑡 = 2
𝑡2 + 𝑡 − 2 = 0
Kao što možemo primetiti, ovaj izraz veoma podseća na uobičajene kvadratne jednačine,
koje znamo na koji način da rešimo. Dakle, nađimo rešenja za 𝑡:
𝑡2 + 𝑡 − 2 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑡1,2 =
2𝑎
2
−1 ± √1 − 4 ∙ 1 ∙ (−2)
𝑡1,2 =
2∙1
−1 ± √1 + 8
𝑡1,2 =
2
−1 ± √9
𝑡1,2 =
2
−1 ± 3
𝑡1,2 =
2
𝒕𝟏 = 𝟏
𝒕𝟐 = −𝟐
3 𝑥
Vratimo sada ova rešenja u našu smenu (2) = 𝑡. Prvo rešenje jeste da je 𝑡 = 1. Znači:
3 𝑥
( ) =1
2
3 𝑥 3 0
( ) =( )
2 2
𝑥=0
Bilo koji pozitivan broj kada se stepenuje bilo čime ne može da daje vrednost koja je
negativna, tako da ovde nemamo rešenja za x.
Primer.
Reši jednačinu 2𝑥 + 2𝑥+1 + 2𝑥+2 + 2𝑥+3 = 60
5. Eksponencijalne nejednačine
Pogledajte video 45-49 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
Jedina ključna razlika jeste što nemamo znak jednakosti, već znak veće ili manje,
pa pazite na sledeće pravilo:
- ukoliko je osnova veća od 1, znak nejednakosti se ne menja;
- ukoliko je osnova između 0 i 1, znak nejednakosti menja smer.
Primer.
1
Reši jednačinu 3𝑥 > 9
Primer.
1 𝑥 1
Reši jednačinu (3) > 9
Rešenje sa postupkom:
Prvo, primenimo osnovne osobine operacija kod stepenovanja:
1
− 2𝑥 ≥ 0
2𝑥
Rešenje sa postupkom:
Prvo, primenimo osnovne osobine operacija kod stepenovanja:
1
4𝑥 − 𝑥 ≥ 0
4
4𝑥 ∙ 4𝑥 − 1 ≥ 0
4𝑥+𝑥 − 1 ≥ 0
42𝑥 − 1 ≥ 0
Rešenje sa postupkom:
Sredimo prvu ovu jednačinu koliko god možemo, koristeći osnovne osobine operacija kod
stepenovanja. Čim vidimo da imamo 2 kod stepena, 1 kod stepena i slobodan član,
pretpostavljamo da će se raditi o specijalnom slučaju 1 gde ćemo ovu eksponencijalnu
jednačinu svesti na kvadratnu jednačinu.
Kao što možemo primetiti, ovaj izraz veoma podseća na uobičajene kvadratne jednačine,
koje znamo na koji način da rešimo. Dakle, nađimo rešenja za 𝑡 :
5𝑡 2 − t − 4 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑡1,2 =
2𝑎
2
1 ± √(−1) − 4 ∙ 5 ∙ (−4)
𝑡1,2 =
2∙5
1 ± √1 + 80
𝑡1,2 =
10
1 ± √81
𝑡1,2 =
10
1±9
𝑡1,2 =
10
𝒕𝟏 = 𝟏
𝟒
𝒕𝟐 = −
𝟓
Vratimo sada ova rešenja u našu smenu 5𝑥 = 𝑡. Prvo rešenje jeste da je 𝑡 = 1. Znači:
5𝑥 = 1
5𝑥 = 50
𝑥=0
4
Drugo rešenje jeste da je 𝑡 = − 5. Znači:
4
5𝑥 = −
5
Bilo koji pozitivan broj stepenovan bilo kojim brojem daće pozitivan broj, tako da u ovom
slučaju nemamo rešenja za x.
Rešenje sa postupkom:
Primećujemo da je jednačina relativno jednostavna i da sve možemo svesti na osnovu 2:
2 1
2𝑥 +5𝑥 =
64
2 1
2𝑥 +5𝑥 = 6
2
𝑥 2 +5𝑥
2 = 2−6
2) srednja zagrada [ ]
Suština: skup rešenja su sve vrednosti između, uključujući i granice
Primer: 𝑥 ∈ [−3, −2] - ovo znači da x može biti bilo šta između -3 i -2, a i -3 i -2
3) mala zagrada ( )
Suština: skup rešenja su sve vrednosti između, ali ne i granice
Primer: 𝑥 ∈ (−3, −2) - ovo znači da x može biti bilo šta između -3 i -2, ali ne -3 i -2
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ logaritamska funkcija - šta predstavlja i koje su njene osobine;
➢ logaritamske jednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju;
➢ logaritamske nejednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju.
Uvod
U ovoj lekciji bavićemo se logaritamskom funkcijom i rešavanjem jednačina i nejednačina u
vezi njih. Ovo je jedna od oblasti koja se gotovo uvek javlja na prijemnom ispitu.
Smatramo da je ovo jedna od lekcija koje se najbolje uče kroz primere i praćenje video
zapisa, nego kroz puko učenje teorije ili gledanje primera sa pisanog teksta. Stoga ćemo vas
ovde uputiti i do linkova koje treba da posetite da biste savladali lekciju. Video zapise
obavezno gledajte pažljivo i detaljno. Dok gledate video zapis, radite i primere koji
su u njemu obrađeni dok niste sigurni da ste u potpunosti savladali gradivo. Video
lekcije je izradila „Škola Rajak“ (www.rajak.rs) na vrlo kvalitetan način i na sličnom nivou
koji je potreban vama za prijemni ispit iz Matematike.
Linkovi
Ukoliko smatrate da je potrebno, ponovite pravila logaritmovanja. Biće ključno da baratate
ovim kod logaritamskih funkcija, kao i logaritamskih jednačina i nejednačina. Ostale video
lekcije (u vezi logaritamske funkcije, jednačina i nejednačina) obavezno sve detaljno
pređite!
1. Logaritmi
Pogledajte video 50, 51, 52 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
𝑥
3) log 𝑎 𝑥 − log 𝑎 𝑦 = log 𝑎 𝑦
Suština: Kada oduzimamo dva logaritma sa istim osnovama, možemo im podeliti ono pod
logaritmom (numeruse).
Primer: log 5 8 − log 5 4 = log 5 2
4) log 𝑎 𝑥 𝑛 = 𝑛 ∙ log 𝑎 𝑥
Suština: Kada imamo stepenovanje u numerusu, taj stepen može da „iskoči“ ispred
logaritma bez da promeni svoju vrednost.
Primer: log 5 34 = 4 ∙ log 5 3
1
5) log 𝑎𝑛 𝑥 = 𝑛 ∙ log 𝑎 𝑥
Suština: Kada imamo stepenovanje u osnovi, taj stepen može da „iskoči“ ispred logaritma
kao recipročna vrednost.
1
Primer: log 52 3 = 2 ∙ log 5 3
1
6) log 𝑎 𝑏 = log
𝑏𝑎
Suština: Osnova i numerus mogu da zamene mesta, tako što ćemo onda imati recipročnu
vrednost logaritma.
1
Primer: log 3 5 = log
53
8) 𝑎log𝑎 𝑏 = 𝑎log𝑎 𝑏 = 𝑏
Suština: Znamo da su stepenovanje i logaritmovanje suprotne operacije. Ukoliko imamo
neki broj na logaritam sa osnovom koja je jednaka tom broju, oni mogu da se skrate.
Primer: 7log7 9 = 9
10) log 𝑎 𝑎 = 1
Suština: Logaritam koji ima isti numerus i osnovu jednak je 1. Ovo direktno sledi iz
osnovne veze stepenovanja i logaritmovanja, jer 𝑎1 = 𝑎
Primer: log 25 25 = 1
2) log 𝑎 = lg 𝑎
Suština: Običan logaritam može biti zapisan kao „log“ ili skraćeno kao „lg“. Preporučujemo
da za kolokvijum koristite oznaku „log“.
Primer: log 3 = lg 3
3) log 𝑒 𝑥 = ln 𝑥
Suština: e je tzv. „Ojlerov broj“, koji iznosi oko 2,72. Logaritam sa osnovom e naziva se
prirodni logaritam i možemo ga označiti kao „ln“ (logarithm natural).
Primer: log 𝑒 5 = ln 5
2. Logaritamska funkcija
Pogledajte video 53 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
Logaritamska funkcija označava funkciju koja sadrži logaritam. Zapis logaritamske funkcije
je sledeći:
𝑓(𝑥) = log 𝑎 𝑥
Obavezni uslovi: 𝑎 > 0, 𝑎 ≠ 1, 𝑥 > 0
Imamo dva slučaja, a to su:
1) 𝑎 > 1 → onda funkcija počinje iz minus beskonačno i ide na gore kao na slici;
2) 0 < 𝑎 < 1 → onda funkcija počinje iz plus beskonačno i ide na dole kao na slici.
Takođe, nema preseka sa y-osom i presek sa x-osom je uvek u 𝒙 = 𝟏. Grafički:
𝒇(𝒙) = log𝑎 𝑥
𝑎>1
𝒇(𝒙) = log𝑎 𝑥
0<𝑎<1
3. Logaritamske jednačine
Pogledajte video 54-58 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
Primer.
Reši jednačinu log 3 (𝑥 − 1) = 2
Uslov 2: osnova mora biti različita od jedinice. Ovo zaista jeste tačan iskaz za svako 𝑥 ∈ ℝ:
3≠1
Uslov 3: numerus (ono pod logaritmom) mora biti veće od nule. Dakle:
𝑥−1 >0
𝑥>1
Način 1: Treba da svedemo i levu i desnu stranu jednakosti tako da na obe strane imamo
logaritam sa istom osnovom. Upotrebićemo specijalnu osobinu logaritama koju znamo, a
to je da log 𝑎 𝑎 = 1. (osobina 10) Znači, možemo kod dvojke dodati logaritam sa osnovom
3 i numerusom 3, bez da promenimo vrednost izraza:
log 3 (𝑥 − 1) = 2
log 3 (𝑥 − 1) = 2 ∙ log 3 3
Dalje, znamo da slobodan član ispred logaritma može da uskoči kao stepen numerusa
(osobina 4):
log 3 (𝑥 − 1) = 2 ∙ log 3 3
log 3 (𝑥 − 1) = log 3 32
log 3 (𝑥 − 1) = log 3 9
Osnove su jednake, tako da možemo da izjednačimo ono što stoji pod logaritmima
(numeruse). Direktno dobijamo da je rešenje:
𝑥−1 =9
𝑥 = 9+1
𝑥 = 10
Rešenje koje smo dobili za x ispunjava početni uslov da je 𝑥 > 1, tako da konačno rešenje:
𝑥 ∈ {10}
Rešenje koje smo dobili za x ispunjava početni uslov da je 𝑥 > 1, tako da konačno rešenje:
𝑥 ∈ {10}
Primer.
10
Reši jednačinu log 𝑥 2 − log 4 𝑥 + = 0.5
6
Uslov 3: numerus (ono pod logaritmom) mora biti veće od nule. 2 je svakako veće od nule,
a imamo i:
𝑥>0
Prvo, prebacimo sve sa leve strane, ostavljajući na desnoj strani jednakosti nulu:
10
log 𝑥 2 − log 4 𝑥 + = 0.5
6
10 1
log 𝑥 2 − log 4 𝑥 + =
6 2
10 3
log 𝑥 2 − log 4 𝑥 + =
6 6
7
log 𝑥 2 − log 4 𝑥 + = 0
6
Sredimo prvi logaritam. Ovo možemo učiniti tako što ćemo zameniti mesta osnovi i
numerusu (osobina 6):
7
log 𝑥 2 − log 4 𝑥 + = 0
6
1 7
− log 4 𝑥 + = 0
log 2 𝑥 6
Drugi logaritam možemo da sredimo tako što ćemo izbaciti stepen iz osnove ispred
logaritma kao recipročnu vrednost, da bismo sveli i drugi logaritam na osnovu 2 (osobina
5):
1 7
− log 4 𝑥 + = 0
log 2 𝑥 6
1 7
− log 22 𝑥 + = 0
log 2 𝑥 6
1 1 7
− ∙ log 2 𝑥 + = 0
log 2 𝑥 2 6
Pomnožimo sve sa 𝑡 :
1 1 7
− ∙ 𝑡 + = 0 /∙ 𝑡
𝑡 2 6
1 7
1 − ∙ 𝑡2 + 𝑡 = 0
2 6
Kao što možemo primetiti, ovaj izraz veoma podseća na uobičajene kvadratne jednačine,
koje znamo na koji način da rešimo. Dakle, nađimo rešenja za 𝑡:
− 3𝑡 2 + 7 𝑡 + 6 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑡1,2 =
2𝑎
−7 ± √72 − 4 ∙ (−3) ∙ 6
𝑡1,2 =
2 ∙ (−3)
−7 ± √49 + 72
𝑡1,2 =
−6
−7 ± √121
𝑡1,2 =
−6
−7 ± 11
𝑡1,2 =
−6
𝟐
𝒕𝟏 = −
𝟑
𝒕𝟐 = 𝟑
2
Vratimo sada ova rešenja u našu smenu log 2 𝑥 = 𝑡. Prvo rešenje jeste da je 𝑡 = − 3. Znači:
2
log 2 𝑥 = −
3
2
2−3 = 𝑥
1
𝑥= 2
23
1
𝑥=3
√4
Ovo rešenje ispunjava početne uslove, tako da ga svrstavamo u konačni skup rešenja.
Ovo rešenje ispunjava početne uslove, tako da ga svrstavamo u konačni skup rešenja.
BITNA NAPOMENA
Za složenije primere pogledajte video zapise 56, 57 i 58 sa linka u odeljku Linkovi. Nećemo
ih obraditi ovde u skripti, jer uglavnom ne dolaze na prijemnom ispitu. Međutim, svakako
je poželjno da pogledate ove video zapise i provežbate primere bar jednom.
4. Logaritamske nejednačine
Pogledajte video 59-62 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
Ključna razlika jeste što nemamo znak jednakosti, već znak veće ili manje, pa
pazite na sledeće pravilo:
- ukoliko je osnova veća od 1, znak nejednakosti se ne menja;
- ukoliko je osnova između 0 i 1, znak nejednakosti menja smer.
Još jedna ključna razlika (a veoma je logična) jeste da konačni skup rešenja
nejednačine jeste presek uslova i rešenja koje dobijemo postupkom rešavanja
nejednačine.
Primer.
Reši jednačinu log 3 𝑥 > 0
−∞ 0 1 +∞
Primer.
Reši jednačinu log 1 𝑥 > 0
3
1
Uslov 2: osnova mora biti različita od jedinice. 3 je svakako različita od 1:
1
≠1
3
−∞ 0 1 +∞
Rešenje sa postupkom:
Obavezno prvo postavljamo uslove.
Uslov 1: osnova mora biti veća od nule. Ovo zaista jeste tačan iskaz za svako 𝑥 ∈ ℝ:
2>0
Uslov 2: osnova mora biti različita od jedinice. Ovo zaista jeste tačan iskaz za svako 𝑥 ∈ ℝ:
2≠1
Uslov 3: numerus (ono pod logaritmom) mora biti veće od nule. Dakle:
𝑥>0
Treba da svedemo i levu i desnu stranu jednakosti tako da na obe strane imamo logaritam
sa istom osnovom. Upotrebićemo specijalnu osobinu logaritama koju znamo, a to je da
log 𝑎 𝑎 = 1. (osobina 10) Znači, možemo kod -2 dodati logaritam sa osnovom 2 i
numerusom 2, bez da promenimo vrednost izraza:
log 2 𝑥 = −2
log 2 𝑥 = −2 ∙ log 2 2
Dalje, znamo da slobodan član ispred logaritma može da uskoči kao stepen numerusa
(osobina 4):
log 2 𝑥 = −2 ∙ log 2 2
log 2 𝑥 = log 2 2−2
1
log 2 𝑥 = log 2 2
2
1
log 2 𝑥 = log 2
4
Osnove su jednake, tako da možemo da izjednačimo ono što stoji pod logaritmima
(numeruse). Direktno dobijamo da je rešenje:
1
𝑥=
4
Rešenje koje smo dobili za x ispunjava početni uslov da je 𝑥 > 0, tako da konačno rešenje:
1
𝑥∈{ }
4
Rešenje sa postupkom:
Obavezno prvo postavljamo uslove.
Uslov 1: osnova mora biti veća od nule. Ovo zaista jeste tačan iskaz za svako 𝑥 ∈ ℝ:
3>0
Uslov 2: osnova mora biti različita od jedinice. Ovo zaista jeste tačan iskaz za svako 𝑥 ∈ ℝ:
3≠1
Uslov 3: numerus (ono pod logaritmom) mora biti veće od nule. Dakle:
𝑥>0
Treba da svedemo i levu i desnu stranu nejednakosti tako da na obe strane imamo
logaritam sa istom osnovom. Upotrebićemo specijalnu osobinu logaritama koju znamo, a
to je da log 𝑎 𝑎 = 1. (osobina 10) Znači, možemo kod 2 dodati logaritam sa osnovom 3 i
numerusom 3, bez da promenimo vrednost izraza:
log 3 𝑥 < 2
log 3 𝑥 < 2 ∙ log 3 3
Dalje, znamo da slobodan član ispred logaritma može da uskoči kao stepen numerusa
(osobina 4):
log 3 𝑥 < 2 ∙ log 3 3
log 3 𝑥 < log 3 32
log 3 𝑥 < log 3 9
−∞ 0 9 +∞
Rešenje sa postupkom:
Obavezno prvo postavljamo uslove.
Uslov 1: osnova mora biti veća od nule. Ovo zaista jeste tačan iskaz za svako 𝑥 ∈ ℝ:
3>0
Uslov 2: osnova mora biti različita od jedinice. Ovo zaista jeste tačan iskaz za svako 𝑥 ∈ ℝ:
3≠1
Uslov 3: numerus (ono pod logaritmom) mora biti veće od nule. Dakle:
𝑥+4>0
𝑥 > −4
2𝑥 + 12 > 0
2𝑥 > −12
𝑥 > −6
Već sa obe strane nejednakosti imamo iste osnove. Osnove su veće od 1, tako da se smer
nejednakosti ne menja:
log 3 (𝑥 + 4) > log 3 (2𝑥 + 12)
𝑥 + 4 > 2𝑥 + 12
−8 > 𝑥
𝑥 < −8
−∞ −8 −6 −4 +∞
Rešenje sa postupkom:
Sredimo prvo koren u brojiocu:
√ 25
100
= log10
5
√1
4
= log10
5
1
= log10 2
5
Sada možemo da sredimo dvojni razlomak poznatim postupcima, koje smo naučili u
prethodnim lekcijama:
1
= log10 2
5
1
1∙1
= log10
5∙2
1
= log10
10
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ merenje uglova - pretvaranje stepena u radijane i obrnuto;
➢ merenje uglova - šta je pozitivan, a šta negativan ugao i kako ih crtamo;
➢ trigonometrijske funkcije - sinus (sin), kosinus (cos), tangens (tg) i kotangens
(ctg) – šta predstavljaju, koja je tablica osnovnih vrednosti i znakovi ovih funkcija u
svakom kvadratnu koordinatnog sistema;
➢ osnovne relacije trigonometrijskih funkcija;
➢ svođenje trigonometrijskih funkcija na prvi kvadrant;
➢ adicione formule, trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla i poluugla;
➢ trigonometrijske jednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju;
➢ trigonometrijske nejednačine - šta predstavljaju i kako se rešavaju.
Uvod
U ovoj lekciji bavićemo se mnogim stvarima u vezi trigonometrijskih funkcija i rešavanjem
jednačina i nejednačina u vezi njih. Ovo je jedna od oblasti koja se gotovo uvek javlja na
prijemnom ispitu. Smatramo da je ovo jedna od lekcija koje se najbolje uče kroz primere i
praćenje video zapisa, nego kroz puko učenje teorije ili gledanje primera sa pisanog teksta.
Stoga ćemo vas ovde uputiti i do linkova koje treba da posetite da biste savladali lekciju,
kao i kratke preglede gradiva uz to. Video zapise obavezno gledajte pažljivo i detaljno.
Dok gledate video zapis, radite i primere koji su u njemu obrađeni dok niste sigurni
da ste u potpunosti savladali gradivo. Video lekcije je izradila „Škola Rajak“
(www.rajak.rs) na vrlo kvalitetan način i na sličnom nivou koji je potreban vama za prijemni
ispit iz Matematike. Postoje i drugi video zapisi iz ove oblasti koje možete preći a nisu
navedeni ovde, ali smatramo da je ovo minimum minimuma koji je potreban za prijemni
ispit, a ukoliko bude potrebno, lako ćemo naučiti i malo dodatnog gradiva.
Linkovi
- Link plejliste: rebrand.ly/trigonom
➢ Radijani, pozitivni i negativni uglovi – video 63
➢ Funkcije sin, cos, tg, ctg, trigonometrijski krug i znakovi funkcija – video 64
➢ Osnovne relacije trigonometrijskih funkcija – video 66
➢ Svođenje trigonometrijskih funkcija na prvi kvadrant – video 66 i video 67
➢ Trigonometrijske jednačine – video 78, 79, 80
1) Kako pretvaramo stepene u radijane? Tako što podelimo stepene sa 180 i dodamo „pi“.
Primer.
Koliko iznosi ugao od 240° u radijanima?
240 𝟒
240° = 180 𝜋 = 𝟑 𝝅
Primer.
4
Koliko iznosi ugao od 𝜋 u stepenima?
3
4 4
𝜋 = 3 × 180° = 𝟐𝟒𝟎°
3
3) Šta znači pozitivan ugao? To znači da merimo ugao u smeru suprotnom od kazaljke na
satu.
Primer. 𝜋
2
45° 0
𝜋 2𝜋
3𝜋
2
4) Šta znači negativan ugao? To znači da merimo ugao u smeru kazaljke na satu.
Primer. 𝜋
2
0
𝜋 2𝜋
−45°
3𝜋
2
Primeri.
Dodatne primere pogledajte u videu 63 navedene plejliste (od 04:05 pa na dalje).
BITNA NAPOMENA
U zadacima na prijemnom preporučujemo da sve radite preko pozitivnog uglova, manje su
šanse da dođe do zabune kada imate više rešenja, npr. u trigonometrijskim jednačinama.
2. Trigonometrijske funkcije
Pogledajte video 64 plejliste navedene u odeljku „Linkovi“.
Ono što je za vas najbitnije u praktičnoj primeni za prijemni, a i posle, jeste sledeće:
Drugim rečima, zapamtite koliko je sin60, pa znate već cela prva dva reda. A kada je u
pitanju ugao od 45 stepeni, uvek je vrednost koren iz dva kroz dva. Ovo isto možete da
primenite i na druge kvadrante, što bude očigledno sa trigonometrijskog kruga. Videćete
primenu ovog u trigonometrijskim jednačinama.
U suštini, osnovne relacije koje je neophodno da znate u pola noći kada vas probude jesu
sledeće:
1) sin2 𝑥 + cos2 𝑥 = 1
𝑠𝑖𝑛𝑥
2) 𝑡𝑔𝑥 = 𝑐𝑜𝑠𝑥
𝑐𝑜𝑠𝑥
3) 𝑐𝑡𝑔𝑥 = 𝑠𝑖𝑛𝑥
Primer.
𝜋 𝜋
sin (− ) = −𝑠𝑖𝑛 = −1
2 2
2) Kada imate izraz oblika 𝑓(𝑘𝜋 ∓ 𝛼), gde je 𝛼 oštar ugao i 𝑘 ∈ ℤ, onda radimo sledeće:
1. proveravamo kom kvadrantu pripada izraz 𝑘𝜋 ∓ 𝛼, čime vidimo znak rezultata
2. rezultat izražavamo kao funkciju 𝒇(𝜶)
Primer.
sin(𝜋 + 𝛼) = ?
1. 𝜋 + 𝛼 pripada trećem kvadrantu, gde je funkcija sinus negativna
2. rezultat je funkcija 𝒔𝒊𝒏𝜶
Konačno rešenje:
sin(𝜋 + 𝛼) = −𝑠𝑖𝑛𝛼
𝜋
3) Kada imate izraz oblika 𝑓 (𝑘 2 ∓ 𝛼), gde je 𝛼 oštar ugao i 𝑘 ∈ ℤ, onda radimo sledeće:
𝜋
1. proveravamo kom kvadrantu pripada izraz 𝑘 2 ∓ 𝛼, čime vidimo znak rezultata
2. rezultat izražavamo kao kofunkciju 𝒇(𝜶)
Primer.
𝜋
sin ( + 𝛼) = ?
2
𝜋
1. 2 + 𝛼 pripada drugom kvadrantu, gde je funkcija sinus pozitivna
2. rezultat je kofunkcija 𝒔𝒊𝒏𝜶, dakle 𝒄𝒐𝒔𝜶
Konačno rešenje:
𝜋
sin ( + 𝛼) = +𝑐𝑜𝑠𝛼
2
Ovo su, prosto, neke formule koje treba da naučite napamet kako biste mogli da ih
primenjujete u zadacima da biste došli do rešenja. Međutim, primena ovih formula vrlo je
retko potrebna za prijemni ispit, a takođe nisu obuhvaćene ni gradivom za ispit. Stoga,
ukoliko vam baš ostane vremena nakon što ste sve drugo lepo provežbali (uključujući
sledeći odeljak u vezi trigonometrijskih jednačina i nejednačina, koji i jeste najbitniji deo
ove lekcije) savetujemo vam da tek onda pređete na ovaj deo u vezi adicionih formula i
trigonometrijskih funkcija dvostrukog ugla i poluugla, jer nije prevelika korist od
poznavanja ovih formula, bar na Ekofu. Naravno ukoliko imate vremena i volje, slobodno
naučite formule i provežbajte primere iz navedenih videa.
Ukoliko ste sve prethodno iz ove lekcije do sada savladali, trigonometrijske jednačine i
nejednačine biće vam vrlo jednostavne. A ovo je najvažniji deo lekcije, za koji su profesori i
napomenuli da će gotovo sigurno doći na prijemnom ispitu iz oblasti trigonometrije.
Postupak sređivanja jednačine je isti kao kod „normalnih“ jednačina i nejednačina, poput
linearnih i kvadratnih. Ono što je ključna razlika ovde jeste kako dolazite do vrednosti x
(putem trigonometrijskog kruga) i u samoj prirodi rešenja (trigonometrijske funkcije su
periodične, odnosno rešenja se ponavljaju na pola kruga 𝑘𝜋 ili na ceo krug 2𝑘𝜋). Ovo je
nekako previše komplikovano da bismo vam ovako „napamet“ to napisali u vidu pregleda
ovde, ali verujte nam, sve će vam biti prilično jasno kada detaljno pređete navedene video
zapise. Obavezno to učinite, odmah! Ovde ćemo vam staviti samo jedan primer pre ispitnih
zadataka, kako biste shvatili logiku (nejednačine vrlo retko dolaze, to možete samo preći
putem video zapisa).
Primer.
Rešavamo jednačinu 2 cos 𝑥 − √3 = 0.
Prvo što treba da uradimo jeste da sa jedne strane ostavimo samo cos 𝑥, a sa druge sve
prebacimo sve ostalo:
2 cos 𝑥 − √3 = 0
2 cos 𝑥 = √3
√3
cos 𝑥 =
2
𝜋
2
30° 0
𝜋 𝒄𝒐𝒔𝒙 2𝜋
3𝜋
2
√3
Znamo osnovne vrednosti trigonometrijskih funkcija. Već znamo da je cos 30° = tako
2
da je 30° svakako jedno rešenje. Odnosno to možemo zapisati preko 𝜋:
𝑥 = 30°
30𝜋
𝑥=
180
𝜋
𝑥=
6
Međutim, ovo nije kompletno rešenje, zbog periodičnosti funkcije. Funkcije sinusa i
kosinusa su periodične na ceo krug. U prevodu, ukoliko naš ugao koji je rešenje
povećamo za ceo krug (koji iznosi 2𝜋) dobićemo praktično isti ugao – znači da je i takav
ugao rešenje našeg zadatka. I tako možemo koliko god puta hoćemo da dodajemo ceo krug
A sada drugi deo – da li imamo još mogućih rešenja za x? Odnosno, da li još neki ugao da
iz trigonometrijskog kruga daje istu vrednost kosinusa kao i ugao od 30 stepeni? Svakako, i
to možemo lako videti sa trigonometrijskog kruga:
𝜋
2
30° 0
𝜋 𝒄𝒐𝒔𝒙 330° 2𝜋
3𝜋
2
Ugao 330° se identično preslikava u isti kosinus. Stoga, i ovaj ugao predstavlja rešenje.
Možemo ga zapisati preko 𝜋:
𝑥 = 330°
330𝜋
𝑥=
180
11𝜋
𝑥=
6
Međutim, ovo nije kompletno rešenje, zbog periodičnosti funkcije. Funkcije sinusa i
kosinusa su periodične na ceo krug. U prevodu, ukoliko naš ugao koji je rešenje
povećamo za ceo krug (koji iznosi 2𝜋) dobićemo praktično isti ugao – znači da je i takav
ugao rešenje našeg zadatka. I tako možemo koliko god puta hoćemo da dodajemo ceo krug
na naše rešenje. To ćemo matematički zapisati na sledeći način, i to će ujedno biti
kompletno drugo rešenje naše trigonometrijske jednačine:
11𝜋
𝑥= + 2kπ, k∈ℤ
6
Rešenje sa postupkom:
Prvo što treba da uradimo jeste da sa jedne strane ostavimo samo sin 2𝑥, a sa druge sve
prebacimo sve ostalo:
2 sin(2𝑥) = √3
√3
sin(2𝑥) =
2
𝒔𝒊𝒏𝟐𝒙 0
𝜋 2𝜋
3𝜋
2
√3
Znamo osnovne vrednosti trigonometrijskih funkcija. Već znamo da je sin 60° = tako
2
da je 60° svakako jedno rešenje. Odnosno to možemo zapisati preko 𝜋:
2𝑥 = 60°
60𝜋
2𝑥 =
180
𝜋
2𝑥 =
3
𝜋
𝑥=
6
Međutim, ovo nije kompletno rešenje, zbog periodičnosti funkcije. Funkcije sinusa i
kosinusa su periodične na ceo krug. U prevodu, ukoliko naš ugao koji je rešenje
povećamo za ceo krug (koji iznosi 2𝜋) dobićemo praktično isti ugao – znači da je i takav
ugao rešenje našeg zadatka. I tako možemo koliko god puta hoćemo da dodajemo ceo krug
na naše rešenje. Međutim, ovde smo podelili celu jednačinu sa 2, pa i taj ceo krug.
Stoga, funkcije su periodične na pola kruga (koji iznosi 𝜋). To ćemo matematički
zapisati na sledeći način, i to će ujedno biti kompletno prvo rešenje naše trigonometrijske
jednačine:
𝜋
𝑥 = + 𝑘π, k∈ℤ
6
A sada drugi deo – da li imamo još mogućih rešenja za 2𝑥? Odnosno, da li još neki ugao da
iz trigonometrijskog kruga daje istu vrednost sinusa kao i ugao od 60 stepeni? Svakako, i to
možemo lako videti sa trigonometrijskog kruga:
𝜋
120°
2
60°
𝒔𝒊𝒏𝟐𝒙 0
𝜋 2𝜋
3𝜋
2
Ugao 120° se identično preslikava u isti sinus. Stoga, i ovaj ugao predstavlja rešenje.
Možemo ga zapisati preko 𝜋:
2𝑥 = 120°
120𝜋
2𝑥 =
180
2𝜋
2𝑥 =
3
𝜋
𝑥=
3
Međutim, ovo nije kompletno rešenje, zbog periodičnosti funkcije. Funkcije sinusa i
kosinusa su periodične na ceo krug. U prevodu, ukoliko naš ugao koji je rešenje
povećamo za ceo krug (koji iznosi 2𝜋) dobićemo praktično isti ugao – znači da je i takav
ugao rešenje našeg zadatka. I tako možemo koliko god puta hoćemo da dodajemo ceo krug
na naše rešenje. Međutim, ovde smo podelili celu jednačinu sa 2, pa i taj ceo krug.
Stoga, funkcije su periodične na pola kruga (koji iznosi 𝜋). To ćemo matematički
zapisati na sledeći način, i to će ujedno biti kompletno drugo rešenje naše trigonometrijske
jednačine:
𝜋
𝑥 = + kπ, k∈ℤ
3
Rešenje sa postupkom:
Prvo što treba da uradimo jeste da vidimo koliko 𝑐𝑜𝑠𝑥 možemo da iznosi:
3
(cos 𝑥)2 =
4
2
√3
(cos 𝑥)2 = ( )
2
√3
𝑐𝑜𝑥 = ±
2
√3
Prvi slučaj ( 𝑐𝑜𝑥 = )
2
Crtamo trigonometrijski krug kako bismo otkrili koja su to rešenja za 𝑥:
𝜋
2
30° 0
𝜋 𝒄𝒐𝒔𝒙 2𝜋
3𝜋
2
√3
Znamo osnovne vrednosti trigonometrijskih funkcija. Već znamo da je cos 30° = tako
2
da je 30° svakako jedno rešenje. Odnosno to možemo zapisati preko 𝜋:
𝑥 = 30°
30𝜋
𝑥=
180
𝜋
𝑥=
6
Ovde ne možemo da dodajemo krug (tj. 2𝜋) u rešenje, jer smo ograničeni na interval
(𝟎, 𝟐𝝅) u pogledu rešenja koja se traže od nas.
𝜋
2
30° 0
𝜋 𝒄𝒐𝒔𝒙 330° 2𝜋
3𝜋
2
Ugao 330° se identično preslikava u isti kosinus. Stoga, i ovaj ugao predstavlja rešenje.
Možemo ga zapisati preko 𝜋:
𝑥 = 330°
330𝜋
𝑥=
180
11𝜋
𝑥=
6
Ovde ne možemo da dodajemo krug (tj. 2𝜋) u rešenje, jer smo ograničeni na interval
(𝟎, 𝟐𝝅) u pogledu rešenja koja se traže od nas.
√3
Drugi slučaj ( 𝑐𝑜𝑥 = − )
2
Crtamo trigonometrijski krug kako bismo otkrili koja su to rešenja za 𝑥:
𝜋
2
150°
0
𝜋 𝒄𝒐𝒔𝒙 2𝜋
3𝜋
2
√3
Znamo osnovne vrednosti trigonometrijskih funkcija. Već znamo da je cos 150° = − 2
tako da je 150° svakako jedno rešenje. Odnosno to možemo zapisati preko 𝜋:
𝑥 = 150°
150𝜋
𝑥=
180
5𝜋
𝑥=
6
Ovde ne možemo da dodajemo krug (tj. 2𝜋) u rešenje, jer smo ograničeni na interval
(𝟎, 𝟐𝝅) u pogledu rešenja koja se traže od nas.
Da li imamo još mogućih rešenja za x? Odnosno, da li još neki ugao da iz
trigonometrijskog kruga daje istu vrednost kosinusa kao i ugao od 150 stepeni? Svakako, i
to možemo lako videti sa trigonometrijskog kruga:
𝜋
2
150°
0
𝜋 𝒄𝒐𝒔𝒙 2𝜋
210°
3𝜋
2
Ugao 210° se identično preslikava u isti kosinus. Stoga, i ovaj ugao predstavlja rešenje.
Možemo ga zapisati preko 𝜋:
𝑥 = 210°
210𝜋
𝑥=
180
7𝜋
𝑥=
6
Ovde ne možemo da dodajemo krug (tj. 2𝜋) u rešenje, jer smo ograničeni na interval
(𝟎, 𝟐𝝅) u pogledu rešenja koja se traže od nas.
Dakle, konačni skup rešenja zadate jednačine jeste:
𝜋 5𝜋 7𝜋 11𝜋
𝑥∈{ , , , }
6 6 6 6
Rešenje sa postupkom:
U ovom zadatku je potrebno da koristimo svođenje na prvi kvadrant koje smo naučili u
ovoj lekciji. Idemo sabirak po sabirak.
Prvi sinus prati slučaj 3 iz odeljka o svođenju na prvi kvadrant (odeljak 4 ove lekcije).
𝜋
Kada imate izraz oblika 𝑓 (𝑘 2 ∓ 𝛼), gde je 𝛼 oštar ugao i 𝑘 ∈ ℤ, onda radimo sledeće:
𝜋
1. proveravamo kom kvadrantu pripada izraz 𝑘 2 ∓ 𝛼, čime vidimo znak rezultata
2. rezultat izražavamo kao kofunkciju 𝒇(𝜶)
U našem slučaju:
𝜋 𝜋
sin( + ) = ?
2 3
𝜋 𝜋
1. 2 + 3 pripada drugom kvadrantu, gde je funkcija sinus pozitivna
𝜋 𝜋
2. rezultat je kofunkcija 𝒔𝒊𝒏 3 , dakle 𝒄𝒐𝒔 3
Konačno rešenje za prvi sabirak:
𝜋 𝜋 𝜋
sin ( + ) = +𝑐𝑜𝑠
2 3 3
Drugi sinus prati slučaj 2 iz odeljka o svođenju na prvi kvadrant (odeljak 4 ove lekcije).
Kada imate izraz oblika 𝑓(𝑘𝜋 ∓ 𝛼), gde je 𝛼 oštar ugao i 𝑘 ∈ ℤ, onda radimo sledeće:
1. proveravamo kom kvadrantu pripada izraz 𝑘𝜋 ∓ 𝛼, čime vidimo znak rezultata
2. rezultat izražavamo kao funkciju 𝒇(𝜶)
U našem slučaju:
𝜋
sin (𝜋 + ) = ?
6
𝜋
1. 𝜋 + 6 pripada trećem kvadrantu, gde je funkcija sinus negativna
𝜋
2. rezultat je funkcija 𝒔𝒊𝒏 6
Konačno rešenje za drugi sabirak:
𝜋
sin(𝜋 + 𝛼) = −𝑠𝑖𝑛
6
Dakle, kada ovo zamenimo u naš početni izraz, dobijamo:
𝜋 𝜋 𝜋
sin( + ) − sin (𝜋 + ) =
2 3 6
𝜋 𝜋
= 𝑐𝑜𝑠 − (−𝑠𝑖𝑛 )
3 6
𝜋 𝜋
= 𝑐𝑜𝑠 + 𝑠𝑖𝑛
3 6
1 1
= +
2 2
=1
BITNA NAPOMENA: SINUS I KOSINUS OD 0°, 90°, 180°, 270°
Osim vrednosti za 30, 45 i 60 stepeni, bitno nam je da znamo i vrednosti sinusa i
kosinusa za sledeće uglove:
sin 0° = 0 cos0° = 1
sin 90° = 1 cos 90° = 0
sin 180° = 0 cos 180° = −1
sin 270° = −1 cos 270° = 0
Ukoliko nacrtate trigonometrijski krug, lako ćete uočiti zašto su to baš ove vrednosti.
Naši online kursevi - Detaljnije na: www.skripteekof.com/matematika-kursevi
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ aritmetički nizovi – oznake, razlika aritmetičkog niza i zbir članova;
➢ geometrijski nizovi – oznake, količnik geometrijskog niza i zbir članova.
Uvod
U ovoj lekciji bavimo se nizovima, tj. progresijama (ovi pojmovi su sinonimi). Lekcija je
relativno jednostavna, ali nemojte je zapostaviti – dobro provežbajte zadatke iz ove oblasti.
Oblast se javlja ređe od raznih jednačina i nejednačina na prijemnom ispitu, ali je šteta da je
dobro ne naučite kada ne predstavlja toliki izazov, a može da vam donese određene poene
na prijemnom ispitu.
Šta su nizovi?
Da vas ne bismo davili sa formalnim definicijama i sličnim, recimo da je brojevni niz lista
nekih brojeva koji prate određeno pravilo. Primeri su sledeći:
Razmotrimo sad osnovne karakteristike ovih nizova koje ćemo dalje izučavati.
1. Aritmetički nizovi
Aritmetički niz je onaj gde je razlika između svaka dva susedna člana konstanta. Drugim
rečima, postoji konzistentno pravilo da svaki sledeći član niza jeste veći ili manji od
prethodnog člana niza za određenu istu vrednost.
2) Razlika (𝒅)
- Osnovna karakteristika koja je specifična za aritmetičke nizove jeste da je svaki sledeći
član niza veći ili manji za određenu vrednost od prethodnog, i ova vrednost je ista kroz celi
niz. Drugim rečima, ova vrednost predstavlja razliku između susednih članova niza, i
označavamo je sa 𝑑. Konkretno za ovaj primer, uzmimo drugi i prvi član niza:
𝑎1 = 3
𝑎2 = 5
Razlika između ova dva člana je 𝑑 = 5 − 3 = 2.
5
𝑆5 = 2 (3 + 11)
𝑆5 = 35
Vidimo da formula zaista funkcioniše, jer zbir prvih pet članova jeste 3+5+7+9+11=35.
2. Geometrijski nizovi
Geometrijski niz je onaj gde je količnik između svaka dva susedna člana konstantan.
Drugim rečima, postoji konzistentno pravilo da svaki sledeći član niza jeste veći ili
manji od prethodnog člana niza određeni broj puta.
2) Količnik (𝒒)
- Osnovna karakteristika koja je specifična za geometrijske nizove jeste da je svaki sledeći
član niza veći ili manji određeni broj puta od prethodnog, i ovo pravilo je konzistentno
kroz celi niz. Drugim rečima, ova vrednost predstavlja količnik između susednih članova niza, i
označavamo je sa 𝑞. Konkretno za ovaj primer, uzmimo drugi i prvi član niza:
𝑎1 = 5
𝑎2 = 10
10
Količnik ova dva člana je 𝑞 = = 2. Svaki sledeći član niza je 2 puta veći od prethodnog.
5
25 −1
𝑆5 = 5 × 2−1
𝑆5 = 155
Vidimo da formula funkcioniše, jer zbir prvih pet članova jeste 5+10+20+40+80=155.
Korisni linkovi
- rebrand.ly/nizovi1
- rebrand.ly/nizovi2
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član jeste veći od prethodnog
za 2, iz čega možemo zaključiti da je ovo aritmetički niz.
𝑑 jeste razlika između susednih članova aritmetičkog niza. Znači imamo da je:
𝑑=2
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član jeste veći od prethodnog
za 2, iz čega možemo zaključiti da je ovo aritmetički niz.
Dakle, imamo:
𝑛
𝑆𝑛 = 2 (𝑎1 + 𝑎1 + (𝑛 − 1)𝑑)
𝑛
𝑆𝑛 = (2𝑎1 + (𝑛 − 1)𝑑)
2
𝑑 jeste razlika između susednih članova aritmetičkog niza. Znači imamo da je:
𝑑=2
Rešenje sa postupkom:
Primetimo da razlika između susednih članova ovoga niza nije identična. Stoga,
zaključujemo da se ne radi o aritmetičkom nizu, već o geometrijskom nizu.
𝑞 jeste količnik geometrijskog niza, odnosno količnik svakog člana niza i njegovog
prethodnika. Lako je uočiti da svaki sledeći član jeste duplo veći od prethodnog, a pritom
menja znak. To znači da:
𝑞 = −2
4. Naći zbir prvih sedam članova aritmetičke progresije, čiji je prvi član jednak 1, a
međusobna razlika susednih članova je 5.
Rešenje sa postupkom:
U zadatku nam je dato da je reč o aritmetičkoj progresiji.
Dakle, imamo:
𝑛
𝑆𝑛 = 2 (𝑎1 + 𝑎1 + (𝑛 − 1)𝑑)
𝑛
𝑆𝑛 = 2 (2𝑎1 + (𝑛 − 1)𝑑)
𝑑 jeste razlika između susednih članova aritmetičkog niza. Znači imamo da je:
𝑑=5
Rešenje sa postupkom:
Primetimo da razlika između susednih članova ovoga niza nije identična. Stoga,
zaključujemo da se ne radi o aritmetičkom nizu, već o geometrijskom nizu.
Šta se nama zapravo traži u zadatku? Proizvod 19. i 21. člana, što možemo zapisati na
sledeći način:
𝑎19 ∙ 𝑎21 = ?
𝑞 jeste količnik geometrijskog niza, odnosno količnik svakog člana niza i njegovog
prethodnika. Lako je uočiti da svaki sledeći član jeste duplo manji od prethodnog, a pritom
menja znak. To znači da:
1
𝑞 = −2
𝑞 jeste količnik geometrijskog niza, odnosno količnik svakog člana niza i njegovog
prethodnika. Lako je uočiti da svaki sledeći član jeste duplo manji od prethodnog, a pritom
menja znak. To znači da:
1
𝑞 = −2
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član jeste veći od prethodnog
za 3, iz čega možemo zaključiti da je ovo aritmetički niz.
𝑑 jeste razlika između susednih članova aritmetičkog niza. Znači imamo da je:
𝑑=3
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član jeste 4 puta manji od
prethodnog po apsolutnoj vrednosti, a takođe menja i znak. Time, zaključujemo da je ovo
geometrijski niz tj. geometrijska progresija.
𝑞 jeste količnik geometrijskog niza, odnosno količnik svakog člana niza i njegovog
prethodnika. Lako je uočiti da svaki sledeći član jeste 4 puta manji od prethodnog, a pritom
menja znak. To znači da:
1
𝑞 = −4
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član jeste veći od prethodnog
za 3, iz čega možemo zaključiti da je ovo aritmetički niz.
𝑑 jeste razlika između susednih članova aritmetičkog niza. Znači imamo da je:
𝑑=3
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član jeste veći od prethodnog
za 3, iz čega možemo zaključiti da je ovo aritmetički niz.
Dakle, imamo:
𝑛
𝑆𝑛 = 2 (𝑎1 + 𝑎1 + (𝑛 − 1)𝑑)
𝑛
𝑆𝑛 = 2 (2𝑎1 + (𝑛 − 1)𝑑)
𝑑 jeste razlika između susednih članova aritmetičkog niza. Znači imamo da je:
𝑑=3
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član jeste 2 puta manji od
prethodnog po apsolutnoj vrednosti, i da ne menja znak. Time, zaključujemo da je ovo
geometrijski niz tj. geometrijska progresija.
Formula za opšti član niza je:
𝑎𝑛 = 𝑎1 × 𝑞 𝑛−1
𝑞 jeste količnik geometrijskog niza, odnosno količnik svakog člana niza i njegovog
prethodnika. Lako je uočiti da svaki sledeći član jeste 2 puta manji od prethodnog, a pritom
ne menja znak. To znači da:
1
𝑞=2
Rešenje sa postupkom:
Prepoznajmo prvo kakav je ovo niz. Vidimo da svaki sledeći član manji od prethodnog dva
puta, iz čega možemo zaključiti da je ovo geometrijski niz.
𝑞 jeste količnik između susednih članova geometrijskog niza. Svaki sledeći član dobijamo
tako što prethodni umanjimo za pola. Znači imamo da je:
1
𝑞=2
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ koeficijent pravca (nagib funkcije) – kako ga određujemo i šta predstavlja, kao i
kako preko njega izražavamo paralelne i normalne prave;
➢ odsečak funkcije na y-osi – kako ga određujemo i šta predstavlja;
➢ jednačina prave koja prolazi kroz tačke – kako je određujemo;
➢ tačke preseka funkcija – kako ih određujemo;
➢ kružnica – oblik funkcije, šta je centar a šta poluprečnik i kako ih određujemo.
➢ elipsa, hiperbola i parabola
Uvod
U ovoj lekciji bavimo se analitičkom geometrijom, odnosno raznim stvarima u vezi funkcija
u pogledu njihovog skiciranja, određivanja osobina itd. Postoje još neki delovi ove oblasti
koje nismo ovde obradili, a koji se dosta ređe javljaju na prijemnom (elipsa, hiperbola i
parabola). Naznačili smo vam linkove na kojima možete efikasno naučiti i ovaj deo gradiva.
BITNA NAPOMENA
Eksplicitni oblik funkcije smo objasnili u lekciji 3, odeljak 3. Obavezno ponovite.
Pravilo glasi:
1) Paralelne prave imaju isti koeficijent pravca.
𝑘1 = 𝑘2
Primer 1.
Imamo funkciju 𝑦 = 3𝑥 − 2. Koliko iznosi koeficijent pravca paralelne prave na ovu
funkciju?
- Koeficijent pravca funkcije 𝑦 = 3𝑥 − 2 je 𝑘1 = 3. Paralelne prave imaju isti koeficijent
nagiba, tako da će i koeficijent pravca paralelne prave biti 𝑘2 = 3.
Primer 2.
Imamo funkciju 𝑦 = 3𝑥 − 2. Koliko iznosi koeficijent pravca normalne prave na ovu
funkciju?
- Koeficijent pravca funkcije 𝑦 = 3𝑥 − 2 je 𝑘1 = 3. Normalne prave imaju koeficijent
nagiba suprotnog znaka i recipročne vrednosti, tako da će koeficijent pravca normalne
1
prave biti 𝑘2 = − 3.
Primer.
Kako glasi jednačina prave koja prolazi kroz tačke A(2,3) i B(1,5)? Ono što je potrebno da
uradimo jeste da jednostavno zapišemo podatke koje imamo o koordinatama ovih tačaka i
zamenimo ih u formulu.
𝑥1 = 2
𝑦1 = 3
𝑥2 = 1
𝑦2 = 5
𝑦 −𝑦
𝑦 − 𝑦1 = 𝑥2−𝑥1 (𝑥 − 𝑥1 )
2 1
5−3
𝑦 − 3 = 1−2 (𝑥 − 2)
Primer.
Kako glasi jednačina prave koja prolazi kroz tačke A(1,1) i ima koeficijent pravca 3? Ono
što je potrebno da uradimo jeste da jednostavno zapišemo podatke koje imamo i
zamenimo ih u formulu.
𝑥1 = 1
𝑦1 = 1
𝑘=3
𝑦 − 𝑦1 = 𝑘(𝑥 − 𝑥1 )
𝑦 − 1 = 3(𝑥 − 1)
Primer.
Imamo sledeće linearne funkcije:
𝑥 + 3𝑦 = 25
2𝑥 − 5𝑦 = −27
Koje su koordinate tačke preseka ovih funkcija?
Ovo dobijamo rešavanjem datog sistema jednačina, putem metode zamene ili metodom
suprotnih koeficijenata. Dobićete rešenje:
𝑥=4
𝑦=7
odnosno, tačka preseka datih funkcija je P(4,7).
BITNA NAPOMENA
Više i mnogo detaljnije o odeljku 1-4, kao i brojne primere za vežbu, možete pronaći na
sledećem linku:
rebrand.ly/geom1
(video 75-87)
5. Kružnica
Određivanje centra i poluprečnika kružnice je jedan od najčešćih zadataka na kolokvijumu
iz oblasti analitičke geometrije. Postoji odličan niz videa koje je snimila Škola Rajak u vezi
ovoga, i najbolje ćete ih naučiti putem njih.
Link: rebrand.ly/geom22
(video 88 i video 89)
Rešenje sa postupkom:
Konkretno, zadatak nam je da nađemo jednačinu prave koja prolazi kroz neku tačku i ima
koeficijent pravca isti kao i prava q (jer to znači da su ove prave paralelne).
Prebacimo jednačinu prave q u eksplicitni oblik kako bismo lakše utvrdili šta je koeficijent
pravca ove funkcije:
2𝑥 + 3𝑦 = 5
3𝑦 = 5 − 2𝑥
5 2
𝑦= − 𝑥
3 3
2 5
𝑦=− 𝑥+
3 3
Naša tražena jednačina prave treba da bude paralelna sa ovom pravom, što znači da ima isti
koeficijent pravca. Znači, naš zadatak je da utvrdimo jednačinu prave koja prolazi kroz
2
tačku A(-3,1) i ima koeficijent pravca 𝑘 = − 3. Za to primenjujemo sledeću formulu:
𝑦 − 𝑦1 = 𝑘(𝑥 − 𝑥1 )
Ono što je potrebno da uradimo jeste da jednostavno zapišemo podatke koje imamo i
zamenimo ih u formulu.
𝑥1 = −3
𝑦1 = 1
2
𝑘 = −3
𝑦 − 𝑦1 = 𝑘(𝑥 − 𝑥1 )
2
𝑦 − 1 = − 3 ∙ (𝑥 + 3)
Rešenje sa postupkom:
Konkretno, zadatak nam je da nađemo jednačinu prave koja prolazi kroz neku tačku i ima
koeficijent pravca recipročne vrednosti i suprotnog znaka u odnosu na pravu q (jer to
znači da su ove prave normalne).
Prebacimo jednačinu prave q u eksplicitni oblik kako bismo lakše utvrdili šta je koeficijent
pravca ove funkcije:
2𝑥 + 3𝑦 = 5
3𝑦 = 5 − 2𝑥
5 2
𝑦= − 𝑥
3 3
2 5
𝑦=− 𝑥+
3 3
Naša tražena jednačina prave treba da bude normalna na ovu pravu, što znači da ima
koeficijent pravca recipročne vrednosti i suprotnog znaka. Znači, naš zadatak je da
3
utvrdimo jednačinu prave koja prolazi kroz tačku A(1,3) i ima koeficijent pravca 𝑘 = 2. Za
to primenjujemo sledeću formulu:
𝑦 − 𝑦1 = 𝑘(𝑥 − 𝑥1 )
Ono što je potrebno da uradimo jeste da jednostavno zapišemo podatke koje imamo i
zamenimo ih u formulu.
𝑥1 = 1
𝑦1 = 3
3
𝑘=2
𝑦 − 𝑦1 = 𝑘(𝑥 − 𝑥1 )
3
𝑦 − 3 = 2 ∙ (𝑥 − 1)
Rešenje sa postupkom:
U ovakvim zadacima, ono što uvek treba da uradimo jeste da svedemo datu jednačinu
kružnice na standardni oblik. Standardni oblik kružnice izgleda ovako:
(𝑥 − 𝑎)2 + (𝑦 − 𝑏)2 = 𝑟 2
𝑟 = poluprečnik kružnice
𝑎 = x-koordinata tačke centra kružnice
𝑏 = y-koordinata tačke centra kružnice
Dakle, dođimo do ovog oblika u našem primeru. Prvo prebacimo sve osim slobodnog
člana na levu stranu:
𝑥 2 + 𝑦 2 = −14y + 15
𝑥 2 + 𝑦 2 + 14y = 15
(𝑥 − 0)2 + 𝑦 2 + 14y = 15
Nemamo zagradu koja nam je potrebna kod y. Ovo ćemo rešiti tako što ćemo dopuniti naš
izraz do „punog kvadrata“, kako bismo mogli upotrebiti formulu za kvadrat zbira ili razlike.
Znači, imamo 𝑦 2 + 14y. Ako bismo ovde dodali +49, imali bismo pun kvadrat. Ukoliko
ovo učinimo, moramo i da dodamo −49, kako ne bismo promenili vrednost izraza. Znači:
(𝑥 − 0)2 + 𝑦 2 + 14y + 49 − 49 = 15
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 + 7)2 − 49 = 15
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 + 7)2 = 15 + 49
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 + 7)2 = 64
Odnosno:
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 + 7)2 = 64
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 − (−7))2 = 64
NAPOMENA:
NAPOMENA KANONSKI
br.2: OBLIK FUNKCIJE
SPECIFIČNOSTI FUNKCIJA Q i P
Kada u ovakvim zadacima sa kružnicom dopunjavamo izraz do „punog kvadrata“,
kako bismo imali elemente za kvadrat zbira ili razlike, mi zapravo deo funkcije
prebacujemo u tzv. kanonski oblik.
Primeri:
1) Eksplicitni oblik funkcije: 𝑦 = 𝑥 2 + 14𝑥
2) Implicitni oblik fukcije: 𝑦 − 𝑥 2 − 14𝑥 = 0
3) Kanonski oblik fukcije: 𝑦 = 𝑥 2 + 14𝑥 + 49 − 49, tj. 𝑦 = (𝑥 + 7)2 − 49
Rešenje sa postupkom:
U ovakvim zadacima, ono što uvek treba da uradimo jeste da svedemo datu jednačinu
kružnice na standardni oblik. Standardni oblik kružnice izgleda ovako:
(𝑥 − 𝑎)2 + (𝑦 − 𝑏)2 = 𝑟 2
𝑟 = poluprečnik kružnice
𝑎 = x-koordinata tačke centra kružnice
𝑏 = y-koordinata tačke centra kružnice
Dakle, dođimo do ovog oblika u našem primeru. Prvo prebacimo sve osim slobodnog
člana na levu stranu:
𝑥 2 + 𝑦 2 = −4𝑥
𝑥 2 + 4𝑥 + 𝑦 2 = 0
𝑥 2 + 4𝑥 + (𝑦 − 0)2 = 0
Nemamo zagradu koja nam je potrebna kod x. Ovo ćemo rešiti tako što ćemo dopuniti naš
izraz do „punog kvadrata“, kako bismo mogli upotrebiti formulu za kvadrat zbira ili razlike.
Znači, imamo 𝑥 2 + 4𝑥. Ako bismo ovde dodali +4, imali bismo pun kvadrat. Ukoliko ovo
učinimo, moramo i da dodamo −4, kako ne bismo promenili vrednost izraza. Znači:
𝑥 2 + 4𝑥 + 4 − 4 + (𝑦 − 0)2 = 0
(𝑥 + 2)2 − 4 + (𝑦 − 0)2 = 0
(𝑥 + 2)2 + (𝑦 − 0)2 = 4
Odnosno:
(𝑥 + 2)2 + (𝑦 − 0)2 = 4
(𝑥 − (−2))2 + (𝑦 − 0)2 = 4
Sada, treba da nađemo jednačinu prave koja prolazi kroz ovaj centar 𝐶(−2,0) i tačku
𝐴(1,3).
Ono što je potrebno da uradimo jeste da jednostavno zapišemo podatke koje imamo o
koordinatama ovih tačaka i zamenimo ih u formulu.
𝑥1 = −2
𝑦1 = 0
𝑥2 = 1
𝑦2 = 3
𝑦 −𝑦
𝑦 − 𝑦1 = 𝑥2−𝑥1 (𝑥 − 𝑥1 )
2 1
3−0
𝑦 − 0 = 1−(−2) (𝑥 − (−2))
𝑦 =2−𝑥
𝑦 = 𝑥 2 − 7𝑥 + 10
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
6 ± √(−6)2 − 4 ∙ 1 ∙ 8
𝑥1,2 =
2∙1
6 ± √4
𝑥1,2 =
2
6±2
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟒
𝒙𝟐 = 𝟐
Time smo dobila dva rešenja za x koordinatu naše tačke preseka – znači imamo dve tačke
preseka.
U ovakvim zadacima, ono što uvek treba da uradimo jeste da svedemo datu jednačinu
kružnice na standardni oblik. Standardni oblik kružnice izgleda ovako:
(𝑥 − 𝑎)2 + (𝑦 − 𝑏)2 = 𝑟 2
𝑟 = poluprečnik kružnice
𝑎 = x-koordinata tačke centra kružnice
𝑏 = y-koordinata tačke centra kružnice
Dakle, dođimo do ovog oblika u našem primeru. Prvo prebacimo sve osim slobodnog
člana na levu stranu:
𝑥 2 − 2𝑥 + 𝑦 2 = 24
𝑥 2 − 2𝑥 + (𝑦 − 0)2 = 24
Nemamo zagradu koja nam je potrebna kod x. Ovo ćemo rešiti tako što ćemo dopuniti naš
izraz do „punog kvadrata“, kako bismo mogli upotrebiti formulu za kvadrat zbira ili razlike.
Znači, imamo 𝑥 2 − 2𝑥. Ako bismo ovde dodali +1, imali bismo pun kvadrat. Ukoliko ovo
učinimo, moramo i da dodamo −1, kako ne bismo promenili vrednost izraza. Znači:
𝑥 2 − 2𝑥 + 1 − 1 + (𝑦 − 0)2 = 24
(𝑥 − 1)2 − 1 + (𝑦 − 0)2 = 24
(𝑥 − 1)2 + (𝑦 − 0)2 = 25
Rešenje sa postupkom:
U ovakvim zadacima, ono što uvek treba da uradimo jeste da svedemo datu jednačinu
kružnice na standardni oblik. Standardni oblik kružnice izgleda ovako:
(𝑥 − 𝑎)2 + (𝑦 − 𝑏)2 = 𝑟 2
𝑟 = poluprečnik kružnice
𝑎 = x-koordinata tačke centra kružnice
𝑏 = y-koordinata tačke centra kružnice
Dakle, dođimo do ovog oblika u našem primeru. Prvo prebacimo sve osim slobodnog
člana na levu stranu:
𝑥 2 + 𝑦 2 = 8𝑦 − 12
𝑥 2 + 𝑦 2 − 8𝑦 = −12
(𝑥 − 0)2 + 𝑦 2 − 8𝑦 = −12
Nemamo zagradu koja nam je potrebna kod y. Ovo ćemo rešiti tako što ćemo dopuniti naš
izraz do „punog kvadrata“, kako bismo mogli upotrebiti formulu za kvadrat zbira ili razlike.
Znači, imamo 𝑦 2 − 8𝑦. Ako bismo ovde dodali +16, imali bismo pun kvadrat. Ukoliko
ovo učinimo, moramo i da dodamo −16, kako ne bismo promenili vrednost izraza. Znači:
(𝑥 − 0)2 + 𝑦 2 − 8𝑦 + 16 − 16 = −12
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 − 4)2 − 16 = −12
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 − 4)2 = −12 + 16
(𝑥 − 0)2 + (𝑦 − 4)2 = 4
Rešenje sa postupkom:
U ovakvim zadacima, ono što uvek treba da uradimo jeste da svedemo datu jednačinu
kružnice na standardni oblik. Standardni oblik kružnice izgleda ovako:
(𝑥 − 𝑎)2 + (𝑦 − 𝑏)2 = 𝑟 2
𝑟 = poluprečnik kružnice
𝑎 = x-koordinata tačke centra kružnice
𝑏 = y-koordinata tačke centra kružnice
Dakle, dođimo do ovog oblika u našem primeru. Prvo treba da imamo na levoj strani sve
nepoznate, a na desnoj strani da imamo samo slobodan član:
𝑥 2 + 𝑦 2 − 4𝑥 + 2𝑦 + 4 = 0
𝑥 2 + 𝑦 2 − 4𝑥 + 2𝑦 = −4
𝑥 2 − 4𝑥 + 𝑦 2 + 2𝑦 = −4
Nemamo zagradu koja nam je potrebna i kod x i kod y. Ovo ćemo rešiti tako što ćemo
dopuniti naš izraz do „punog kvadrata“, kako bismo mogli upotrebiti formulu za kvadrat
zbira ili razlike.
Za nepoznatu x:
Imamo 𝑥 2 − 4𝑥. Ako bismo ovde dodali +4, imali bismo pun kvadrat. Ukoliko ovo
učinimo, moramo i da dodamo −4, kako ne bismo promenili vrednost izraza. Znači:
𝑥 2 − 4𝑥 + 4 − 4 + 𝑦 2 + 2𝑦 = −4
(𝑥 − 2)2 − 4 + 𝑦 2 + 2𝑦 = −4
(𝑥 − 2)2 + 𝑦 2 + 2𝑦 = −4 + 4
(𝑥 − 2)2 + 𝑦 2 + 2𝑦 = 0
Za nepoznatu y:
Imamo 𝑦 2 + 2𝑦. Ako bismo ovde dodali +1, imali bismo pun kvadrat. Ukoliko ovo
učinimo, moramo i da dodamo −1, kako ne bismo promenili vrednost izraza. Znači:
(𝑥 − 2)2 + 𝑦 2 + 2𝑦 + 1 − 1 = 0
(𝑥 − 2)2 + (𝑦 + 1)2 − 1 = 0
(𝑥 − 2)2 + (𝑦 + 1)2 = 0 + 1
(𝑥 − 2)2 + (𝑦 + 1)2 = 1
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ direktna i obrnuta proporcionalnost – šta predstavlja i kako se rešavaju zadaci;
➢ proporcionalnost sa koeficijentom 𝒌 – kako se rešavaju ovakvi zadaci;
➢ procentni račun – šta predstavlja procenat i kako rešavamo zadatke.
Uvod
Ovo je jedna vrlo kratka i jednostavna lekcija. Uglavnom ponavljamo sve što ste zasigurno
već radili u srednjoj školi – direktnu i obrnutu proporcionalnost, kao i procente.
Zadržaćemo se na vrlo jednostavnim zadacima, jer takvi dolaze i na prijemnom ispitu. Ona
što će za vas možda biti novo jeste proporcionalnost sa koeficijentom k, mada je dosta vas i
ovo verovatno obradilo u srednjoj školi.
Primeri.
Kada učite više sati, veća će vam biti ocena na ispitu – direktna proporcionalnost
Kada učite više sati, manje ćete gledati televizor – obrnuta proporcionalnost
Primer 1.
Marko za tačno 500 dinara može da kupi 2 kg jabuka. Koliko jabuka može da kupi za 800
dinara?
Zatim određujemo vezu između ove dve promenljive – kg jabuka i količina novca. Da li je
u pitanju direktna ili obrnuta proporcionalnost? Logično je da što više novca imamo, to
ćemo moći više kilograma jabuka da kupimo – stoga, u pitanju je direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
𝑥 ∶ 2 = 800 ∶ 500
Dakle:
500𝑥 = 2 × 800
500𝑥 = 1600
𝒙 = 𝟑. 𝟐 𝒌𝒈
Interpretacija: Marko za 800 dinara može da kupi 3.2 kg jabuka.
Primer 2.
Pet radnika će izraditi proizvod za 3 sata. Koliko radnika je potrebno da se proizvod izradi
za 1 sat?
Zatim određujemo vezu između ove dve promenljive – broja radnika i potrebnog vremena
za izradu proizvoda. Da li je u pitanju direktna ili obrnuta proporcionalnost? Logično je da
što je više radnika tu i radi na izradi proizvoda, to će biti potrebno manje vremena da se
proizvod izradi – stoga, u pitanju je obrnuta proporcionalnost, i crtamo strelice u
suprotnom smeru.
𝑥∶5=3∶1
Dakle:
1𝑥 = 5 × 3
𝒙 = 𝟏𝟓 radnika
Interpretacija: 15 radnika je potrebno da radi kako bi se proizvod izradio za 1 sat.
2. Proporcionalnost sa koeficijentom 𝒌
U suštini, ovde ćemo vam samo pokazati kako se rešavaju ovakvi zadaci. Znaćete da ih
prepoznate jer će biti zadato da su delovi nečega u određenom odnosu, i najčešće biće
data vrednost celine. Sad ćemo odmah ovo da vidimo na primeru.
Primer.
Broj 2420 podeljen je na četiri broja koji stoje u odnosu 1:2:3:5, koji je tada najveći broj od
tih četiri?
Ovde je celina broj 2420. Celina je podeljena na četiri dela. Delovi su u odnosu 1:2:3:5.
Koristićemo koeficijent k kako bismo odredili koliko iznose ovi delovi.
1𝑘
2𝑘
3𝑘
5𝑘
11𝑘 = 2420 𝒌 = 𝟐𝟐𝟎
Ovim smo odredili koeficijent k. Sada samo zamenimo vrednost k da bismo dobili iznos
svakog dela:
1𝑘 = 1 × 220 = 𝟐𝟐𝟎
2𝑘 = 2 × 220 = 𝟒𝟒𝟎
3𝑘 = 3 × 220 = 𝟔𝟔𝟎
5𝑘 = 5 × 220 = 𝟏𝟏𝟎𝟎
3. Procentni račun
Ono što treba da znate jeste da procenat predstavlja stoti deo celine. Oznaka za procenat
je %. Na primer, 50% od 400 iznosi 200. Pogledajmo kako rešavamo zadatke koji
kombinuju proporcije i procentni račun, a koji su nam bitni za kolokvijum.
Primer.
Posle smanjenja od 10%, cena neke robe je 5400. Koliko je iznosila cena pre smanjenja
cene?
cena robe %
5400 90
x 100
Malo objašnjenje: Cena posle sniženja je 5400. Znači od pune cene od 100%, oduzeto je
10% popusta, tako da 5400 dinara predstavlja 90% cene. Tražimo prvobitnu cenu, odnosno
100% cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
5400 90
x 100
Korisni linkovi
- Proporcionalnost (video 14, 15, 16): rebrand.ly/proporcionalnost
- Procentni račun: rebrand.ly/procenti
Rešenje sa postupkom:
Ovde je celina broj 1210. Celina je podeljena na četiri dela. Delovi su u odnosu 1:2:3:5.
Koristićemo koeficijent k kako bismo odredili koliko iznose ovi delovi.
1𝑘
2𝑘
3𝑘
5𝑘
11𝑘 = 1210 𝒌 = 𝟏𝟏𝟎
Ovim smo odredili koeficijent k. Sada samo zamenimo vrednost k da bismo dobili iznos
svakog dela:
1𝑘 = 1 × 110 = 𝟏𝟏𝟎
2𝑘 = 2 × 110 = 𝟐𝟐𝟎
3𝑘 = 3 × 110 = 𝟑𝟑𝟎
5𝑘 = 5 × 110 = 𝟓𝟓𝟎
2. Posle povećanja od 10% cena neke robe je 5500 dinara. Koliko je iznosila cena pre
povećanja cene?
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
cena robe %
5500 110
x 100
Malo objašnjenje: Cena posle povećanja je 5500. Znači od pune cene od 100%, dodato je
10% poskupljenja, tako da 5500 dinara predstavlja 110% cene. Tražimo prvobitnu cenu,
odnosno 100% cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
5500 110
x 100
Rešenje sa postupkom:
Ono što treba da znate jeste da procenat predstavlja stoti deo celine. Dakle, ovo možemo
zapisati i ovako:
15% ∙ 0,5 =
15
= ∙ 0,5
100
Daljim postupkom, koji nam je već poznat iz prve lekcije Brojevni izrazi, rešavamo zadatak:
15 1
= ∙
100 2
3 1
= ∙
20 2
3
=
40
𝟐
4. U obliku decimalnog broja zapisati 15% od broja 𝟕𝟓.
Rešenje sa postupkom:
Ono što treba da znate jeste da procenat predstavlja stoti deo celine. Dakle, ovo možemo
zapisati i ovako:
2
15% ∙ =
75
15 2
∙
100 75
Daljim postupkom, koji nam je već poznat iz prve lekcije Brojevni izrazi, rešavamo zadatak:
3 2
= ∙
20 75
1 2
= ∙
20 25
1 1
= ∙
10 25
1
=
250
= 1 ∶ 250
= 0,004
5. Ako je na račun uloženo 10.000 dinara i ako je godišnja kamatna stopa 4%,
izračunati koliko će novca biti na računu posle 7 godina (napomena: kamata se
računa na kamatu, na kraju svake godine).
Rešenje sa postupkom:
Ovo je malo specifičan tip zadatka, ali je samo potrebno da malo razmislite. Ako imamo na
računu 10.000 dinara, ova suma se svake godine uvećava za kamatnu stopu od 4%. Ono
što je ključno – kamata se ne obračunava svake godine na 10.000 dinara, već na ukupni
iznos iz prethodne godine. Evo primera za prvu, drugu i treću godinu, da biste videli na šta
konkretno mislimo:
𝑛𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑗𝑢 𝑝𝑟𝑣𝑒 𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒 ∶ 10.000 + 10.000 ∙ 4% = 10.400
𝑛𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑗𝑢 𝑑𝑟𝑢𝑔𝑒 𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒 ∶ 10.400 + 𝟏𝟎. 𝟒𝟎𝟎 ∙ 4% = 10.816
𝑛𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑗𝑢 𝑡𝑟𝑒ć𝑒 𝑔𝑜𝑑𝑖𝑛𝑒 ∶ 10.816 + 𝟏𝟎. 𝟖𝟏𝟔 ∙ 4% = 11.248,64
itd.
Drugim rečima, uvek prethodni iznos uvećavamo za 4%. Trećim rečima, na kraju svake
godine imamo 104% od iznosa od iznosa u prošloj godini. Ovo možemo zapisati kao:
𝑝𝑟𝑒𝑡ℎ𝑜𝑑𝑛𝑖 𝑖𝑧𝑛𝑜𝑠 ∙ 1,04
U našem zadatku, treba uvek prethodni iznos da uvećavamo za 4%, 7 puta, na kraju
svake godine. Počinjemo svakako sa početnom sumom od 10.000 dinara. To zapisujemo
ovako:
10.000 ∙ 1,04 ∙ 1,04 ∙ 1,04 ∙ 1,04 ∙ 1,04 ∙ 1,04 ∙ 1,04
Iznos koji ćemo imati u banci na kraju 7 godine jeste upravo ovaj iznos, te je ovo konačno
rešenje zadatka.
6. Posle poskupljenja od 20% cena neke robe je 9600 dinara. Koliko je iznosila cena
pre poskupljenja?
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
cena robe %
9600 120
x 100
Malo objašnjenje: Cena posle povećanja je 9600. Znači od pune cene od 100%, dodato je
20% poskupljenja, tako da 9600 dinara predstavlja 120% cene. Tražimo prvobitnu cenu,
odnosno 100% cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
9600 120
x 100
7. Ako je broj 7500 podeljen na pet brojeva koji stoje u odnosu 5 : 4 : 3 : 2 : 1, koji je
tada najveći od ovih brojeva?
Rešenje sa postupkom:
Ovde je celina broj 7500. Celina je podeljena na pet delova. Delovi su u odnosu 5:4:3:2:1.
Koristićemo koeficijent k kako bismo odredili koliko iznose ovi delovi.
5𝑘
4𝑘
3𝑘
2𝑘
1𝑘
15𝑘 = 7500 𝒌 = 𝟓𝟎𝟎
Ovim smo odredili koeficijent k. Sada samo zamenimo vrednost k da bismo dobili iznos
svakog dela:
5𝑘 = 5 × 500 = 𝟐𝟓𝟎𝟎
4𝑘 = 4 × 500 = 𝟐𝟎𝟎𝟎
3𝑘 = 3 × 500 = 𝟏𝟓𝟎𝟎
2𝑘 = 2 × 500 = 𝟏𝟎𝟎𝟎
1𝑘 = 1 × 500 = 𝟓𝟎𝟎
8. Posle poskupljenja od 25% cena neke robe je 625 dinara. Koliko je iznosila cena
pre poskupljenja?
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
cena robe %
625 125
x 100
Malo objašnjenje: Cena posle povećanja je 625. Znači od pune cene od 100%, dodato je
25% poskupljenja, tako da 625 dinara predstavlja 125% cene. Tražimo prvobitnu cenu,
odnosno 100% cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
625 125
x 100
9. Posle sniženja od 10% cena neke robe je 1080 dinara. Koliko je iznosila cena pre
sniženja?
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
cena robe %
1080 90
x 100
Malo objašnjenje: Cena posle sniženja je 1080. Znači od pune cene od 100%, oduzeto je
10% popusta, tako da 1080 dinara predstavlja 90% cene. Tražimo prvobitnu cenu, odnosno
100% cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
1080 90
x 100
10. Ako je cena proizvoda sa 72 dinara snižena za 25%, koliko cena iznosi sada?
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
cena robe %
72 100
x 75
Malo objašnjenje: Prvobitna cena je 72 dinara, odnosno početnih 100%. Od ove cene,
oduzeto je 25% popusta. Tražimo novu cenu, odnosno 75% prvobitne cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
72 100
x 75
11. Ako je cena proizvoda sa 200 dinara snižena za 35%, koliko cena iznosi sada?
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
cena robe %
200 100
x 65
Malo objašnjenje: Prvobitna cena je 200 dinara, odnosno početnih 100%. Od ove cene,
oduzeto je 35% popusta. Tražimo novu cenu, odnosno 65% prvobitne cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
200 100
x 65
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
cena robe %
60 100
135 x
Malo objašnjenje: Prvobitna cena je 60 dinara, odnosno početnih 100%. Ova cena je
poskupila na 135 dinara. Nepoznata x nam ovde predstavlja kolika je nova cena procenat
od prvobitne cene.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – cene robe i %. Da li je u pitanju direktna
ili obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
cena robe %
60 100
135 x
Interpretacija: Ova veličina predstavlja kolika je nova cena procenat od prvobitne cene, a
ne promenu! Nova cena robe je 225% od prvobitne cene, a to znači povećanje cene od
125%, što je naše konačno rešenje.
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
naš broj %
0,324 18
x 100
Malo objašnjenje: 18% našeg traženog broja iznosi 0,324. Zadatak nam je da utvrdimo
koliko iznosi ovaj broj, odnosno 100% tog broja.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – broja i %. Da li je u pitanju direktna ili
obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
naš broj %
0,324 18
x 100
Rešenje sa postupkom:
Prvo, pravimo mini-tabelu sa informacijama kojima raspolažemo. Bitno je da logički
razmišljate. X je ono što tražimo.
naš broj %
1,96 14
x 100
Malo objašnjenje: 14% našeg traženog broja iznosi 1,96. Zadatak nam je da utvrdimo
koliko iznosi ovaj broj, odnosno 100% tog broja.
Određujemo vezu između ove dve promenljive – broja i %. Da li je u pitanju direktna ili
obrnuta proporcionalnost? Kod procenata, uvek je u pitanju direktna
proporcionalnost, i crtamo strelice u istom smeru.
naš broj %
1,96 14
x 100
Dat nam je podatak u zadatku da je 𝐵 = 36, te odatle možemo da odredimo koliko iznosi
koeficijent k.
1
𝐵 = 3𝑘
1
36 = 3 𝑘
𝑘 = 108
𝟏
16. U obliku decimalnog broja zapisati 15% od broja 𝟑.
Rešenje sa postupkom:
Ono što treba da znate jeste da procenat predstavlja stoti deo celine. Dakle, ovo možemo
zapisati i ovako:
1
15% ∙ =
3
15 1
∙
100 3
Daljim postupkom, koji nam je već poznat iz prve lekcije Brojevni izrazi, rešavamo zadatak:
15 1
= ∙
100 3
3 1
= ∙
20 3
1
=
20
Pregled lekcije
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ potreban i dovoljan uslov – šta predstavljaju i kako u principu rešavamo zadatke
takvog tipa.
Uvod
Verovatno najkraća lekcija koju ćete raditi za prijemni ispit jeste ova, a i svesni smo da ste
verovatno umorni od brojnih lekcija koje smo već prešli. I dalje, ovo je veoma bitna lekcija,
jer se zadaci ovakvog tipa vrlo često javljaju na prijemnom. Potrebno je da naučite šta je
dovoljan i šta je potreban uslov (što mnogi nisu prešli u srednjoj školi) i kako rešavamo
relativno jednostavne zadatke iz ove oblasti. Potrebno je i da uvek malo razmislite logički,
tako da budite koncentrisani dok radite ovu oblast!
Ovo jeste tačan iskaz. Ukoliko razmislimo malo o tome: ako je x veće od 2, svakako sledi
da x mora biti različito od 1 (jer je to manje od 2). Time, zaključujemo da 𝑥 > 2 jeste
dovoljan uslov za 𝑥 ≠ 1.
Ovo nije tačan iskaz. Ukoliko razmislimo malo o tome: ako je x različito od 1, da li to
znači da x mora biti veće od 2? Naravno da ne. Time, zaključujemo da 𝑥 > 2 nije
potreban uslov za 𝑥 ≠ 1.
Primer zadatka.
Ako su 𝑥, 𝑦 ∈ 𝑁 onda je uslov 𝑥 = 2𝑦 za uslov 𝑥 2 = 4𝑦 2 :
a) samo dovoljan b) samo potreban
c) potreban i dovoljan d) ni potreban ni dovoljan
Postupak:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑥 = 2𝑦 dovoljan uslov za 𝑥 2 = 4𝑦 2. Ovo činimo tako što
proveravamo da li važi 𝑥 = 2𝑦 ⇒ 𝑥 2 = 4𝑦 2 . Treba da odgovorimo na pitanje da li važi
drugi uslov ukoliko je prvi uslov zadovoljen? Ovo ćemo proveriti tako što ćemo zameniti
prvi uslov u drugi:
𝑥 2 = 4𝑦 2
(2𝑦)2 = 4𝑦 2
4𝑦 2 = 4𝑦 2
Dobijamo tačan iskaz, tako da 𝑥 = 2𝑦 jeste dovoljan uslov za 𝑥 2 = 4𝑦 2 .
BITNA NAPOMENA
Kod ovakvih zadataka, bitno je da:
1) sredite uslove koliko god to možete
2) dobro znate šta predstavlja dovoljan a šta potreban uslov
3) obratite pažnju u kojem skupu su definisane promenljive x, y (ili druge). Rešenje se
najčešće razlikuje ukoliko je tu skup prirodnih brojeva (𝑥 ∈ 𝑁), celih brojeva (𝑥 ∈ 𝑍) ili
drugi.
SAVET
Iz ove oblasti je najbitnije da razmišljate logički i da pređete što više zadataka, jer iako se
svaki rešava po istom principu, svaki donosi i nešto novo u načinu razmišljanja. Stoga,
obavezno pređite sve rešene primere koji slede, kao i primere iz online kurseva.
Rešenje sa postupkom:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑥 < 𝑦 + 1 dovoljan uslov za 𝑥 < 𝑦 . Ovo činimo tako što
proveravamo da li uvek važi 𝑥 < 𝑦 + 1 ⇒ 𝑥 < 𝑦 . Treba da odgovorimo na pitanje da li
uvek važi drugi uslov ukoliko je prvi uslov zadovoljen?
x i y su neki celi brojevi (mogu biti negativni i pozitivni, ali ne mogu biti razlomci, nerešivi
koreni i slično). Sada proveravamo da li uvek važi 𝑥 < 𝑦 + 1 ⇒ 𝑥 < 𝑦. Dovoljno je da
nađemo jedan primer brojeva x i y kada ovaj iskaz ne važi, da bismo zaključili da nije
dovoljan uslov.
Prvi uslov je tačan, a drugi nije tačan, jer tri nije manje od tri. Stoga, zaključujemo da 𝑥 <
𝑦 + 1 nije dovoljan uslov za 𝑥 < 𝑦.
x i y su neki celi brojevi (mogu biti negativni i pozitivni, ali ne mogu biti razlomci, nerešivi
koreni i slično). Sada proveravamo da li uvek važi 𝑥 < 𝑦 ⇒ 𝑥 < 𝑦 + 1. Dovoljno je da
nađemo jedan primer brojeva x i y kada ovaj iskaz ne važi, da bismo zaključili da nije
potreban uslov.
Dobili smo tačan iskaz. Ukoliko malo razmislimo, naš iskaz 𝑥 < 𝑦 ⇒ 𝑥 < 𝑦 + 1 nam
govori:
„ Ako je neki broj manji od nekog drugog broja, taj broj će svakako biti manji od tog
drugog broja uvećanog za 1.“
Ako pažljivo pročitate ovu rečenicu, shvatićete da je uvek tačna. Stoga, zaključujemo da
𝑥 < 𝑦 + 1 jeste potreban uslov za 𝑥 < 𝑦.
Rešenje sa postupkom:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑥𝑦 > 1 dovoljan uslov za 𝑥 > 0 . Ovo činimo tako što
proveravamo da li uvek važi 𝑥𝑦 > 1 ⇒ 𝑥 > 0 . Treba da odgovorimo na pitanje da li
uvek važi drugi uslov ukoliko je prvi uslov zadovoljen?
x i y su neki realni brojevi (mogu biti pozitivni i negativni, mogu biti i razlomci pa i
nerešivi koreni – ne mogu biti samo kompleksni brojevi). Sada proveravamo da li uvek važi
𝑥𝑦 > 1 ⇒ 𝑥 > 0. Dovoljno je da nađemo jedan primer brojeva x i y kada ovaj iskaz ne
važi, da bismo zaključili da nije dovoljan uslov.
Sredimo prvo malo prvi uslov, da bi nam bilo lakše da uočimo pravilnost.
𝑥𝑦 > 1
1
𝑦>
𝑥
Naše pitanje je sada – ukoliko važi ovaj uslov, da li će x uvek biti pozitivno?
Uzmemo primer nekog x koje nije pozitivno. Na primer: x = -3, a neka y = 3. Ukoliko to
zamenimo u naše iskaze:
1
3>−
3
x i y su neki celi brojevi (mogu biti negativni i pozitivni, ali ne mogu biti razlomci, nerešivi
koreni i slično). Sada proveravamo da li uvek važi 𝑥 > 0 ⇒ 𝑥𝑦 > 1. Dovoljno je da
nađemo jedan primer brojeva x i y kada ovaj iskaz ne važi, da bismo zaključili da nije
potreban uslov.
1
Iskaz 𝑥 > 0 ⇒ 𝑦 > 𝑥 nam praktično govori:
„ Ukoliko je X pozitivan broj, da li Y mora biti veće od njegove recipročne vrednosti?“
Dobili smo tačan iskaz. Međutim, budimo oprezni. Možemo uzeti bilo koju vrednost Y iz
skupa realnih brojeva. Umesto ovoga, uzmimo na primer x = 3 i y = -4.
1
𝑦>
𝑥
1
−4 >
3
Dobili smo netačan iskaz. Stoga, zaključujemo da 𝑥𝑦 > 1 nije potreban uslov za 𝑥 > 0.
3. Uslov 𝒙 = 𝟑 je za uslov 𝒙𝟐 − 𝟒𝒙 + 𝟑 = 𝟎 :
a) samo dovoljan b) samo potreban
c) potreban i dovoljan d) ni potreban ni dovoljan
Rešenje sa postupkom:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑥 = 3 dovoljan uslov za 𝑥 2 − 4𝑥 + 3 = 0. Ovo činimo tako
što proveravamo da li važi 𝑥 = 3 ⇒ 𝑥 2 − 4𝑥 + 3 = 0. Treba da odgovorimo na pitanje
da li uvek važi drugi uslov ukoliko je prvi uslov zadovoljen?
Ovo ćemo proveriti nakon što sredimo drugi uslov, gde imamo kvadratnu jednačinu.
𝑥 2 − 4𝑥 + 3 = 0
−𝑏 ± √𝑏 2 − 4𝑎𝑐
𝑥1,2 =
2𝑎
4 ± √(−4)2 − 4 ∙ 1 ∙ 3
𝑥1,2 =
2∙1
4 ± √4
𝑥1,2 =
2
4±2
𝑥1,2 =
2
𝒙𝟏 = 𝟑
𝒙𝟐 = 𝟏
Tačno ILI netačno (operacija disjunkcije) u logici daje tačan iskaz. Iz tačnog sledi tačno
(operacija implikacije) u logici daje tačan iskaz. Naša tvrdnja jeste tačna.
Logika nam naravno govori da ne mora. Ako je 𝑥 = 1, svakako neće biti tačno da je 𝑥 = 3.
To možemo proveriti i putem operacija u logici:
𝑥 = 3 𝑖𝑙𝑖 𝑥 = 1 ⇒ 𝑥 = 3
𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜 𝑖𝑙𝑖 𝑇𝑎č𝑛𝑜 ⇒ 𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜
𝑇𝑎č𝑛𝑜 ⇒ 𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜
𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜
Netačno ILI tačno (operacija disjunkcije) u logici daje tačan iskaz. Iz tačnog sledi netačno
(operacija implikacije) u logici daje netačan iskaz. Naša tvrdnja nije tačna.
Rešenje sa postupkom:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑥 2 > 0 dovoljan uslov za 𝑥 > 0. Ovo činimo tako što
proveravamo da li važi 𝑥 2 > 0 ⇒ 𝑥 > 0. Treba da odgovorimo na pitanje da li uvek važi
drugi uslov ukoliko je prvi uslov zadovoljen?
Ovo je relativno lak zadatak. Prvi uslov će biti zadovoljen ako uzmemo pozitivan broj za x,
ali biće zadovoljen i ako uzmemo negativan broj. Kada kvadriramo negativan broj,
dobijamo i dalje pozitivno rešenje. Stoga, ako važi prvi uslov, ne mora da važi i drugi uslov.
2) Drugi korak je da proverimo da li je 𝑥 2 > 0 potreban uslov za 𝑥 > 0. Ovo činimo tako
što proveravamo da li važi 𝑥 > 0 ⇒ 𝑥 2 > 0. Treba da odgovorimo na pitanje da li uvek
važi prvi uslov ukoliko je drugi uslov zadovoljen?
Ako je x pozitivno, svakako će biti pozitivan i kvadrat pozitivnog broja. Kada kvadriramo
neki pozitivan broj, dobijamo uvek pozitivno rešenje. Stoga, ako važi prvi uslov, uvek mora
da važi i drugi uslov.
5. Uslov 𝒙 = 𝟐 je za uslov 𝒙𝟐 = 𝟒 :
a) samo dovoljan b) samo potreban
c) potreban i dovoljan d) ni potreban ni dovoljan
Rešenje sa postupkom:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑥 = 2 dovoljan uslov za 𝑥 2 = 4. Ovo činimo tako što
proveravamo da li važi 𝑥 = 2 ⇒ 𝑥 2 = 4. Treba da odgovorimo na pitanje da li uvek važi
drugi uslov ukoliko je prvi uslov zadovoljen?
Ovo ćemo proveriti nakon što sredimo drugi uslov, gde imamo kvadratnu jednačinu.
𝑥2 = 4
𝑥2 − 4 = 0
(𝑥 − 2)(𝑥 + 2) = 0
Tačno ILI netačno (operacija disjunkcije) u logici daje tačan iskaz. Iz tačnog sledi tačno
(operacija implikacije) u logici daje tačan iskaz. Naša tvrdnja jeste tačna.
Logika nam naravno govori da ne mora. Ako je 𝑥 = −2, svakako neće biti tačno da je 𝑥 =
2. To možemo proveriti i putem operacija u logici:
𝑥 = 2 𝑖𝑙𝑖 𝑥 = −2 ⇒ 𝑥 = 2
𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜 𝑖𝑙𝑖 𝑇𝑎č𝑛𝑜 ⇒ 𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜
𝑇𝑎č𝑛𝑜 ⇒ 𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜
𝑁𝑒𝑡𝑎č𝑛𝑜
Netačno ILI tačno (operacija disjunkcije) u logici daje tačan iskaz. Iz tačnog sledi netačno
(operacija implikacije) u logici daje netačan iskaz. Naša tvrdnja nije tačna.
Rešenje sa postupkom:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑥 ∈ 𝐴 ∩ 𝐵 dovoljan uslov za 𝑥 ∈ 𝐴. Ovo činimo tako što
proveravamo da li važi 𝑥 ∈ 𝐴 ∩ 𝐵 ⇒ 𝑥 ∈ 𝐴. Treba da odgovorimo na pitanje da li uvek
važi drugi uslov ukoliko je prvi uslov zadovoljen?
Ovo ćemo proveriti nakon što detaljnije pogledamo prvi uslov 𝑥 ∈ 𝐴 ∩ 𝐵. Presek znači da
x pripada i skupu A i skupu B. Da li to znači da x mora pripadati skupu A? Svakako važi.
Ovo možemo lakše uočiti i preko Venovog dijagrama – svaki element iz osenčenog dela
mora pripadati skupu A:
Ovo ćemo proveriti nakon što detaljnije pogledamo uslov 𝑥 ∈ 𝐴 ∩ 𝐵. Presek znači da x
pripada i skupu A i skupu B. Ako x pripada skupu A, da li to znači da će zasigurno
pripadati i preseku? Svakako ne važi. Ovo možemo lakše uočiti i preko Venovog dijagrama
– x jednostavno može da bude u delu skupa A koji nije uključen u presek.
Rešenje sa postupkom:
1) Prvo, proverimo da li je 𝑝 ⇒ 𝑞 dovoljan uslov za 𝑞. Ovo činimo tako što proveravamo
da li važi ( 𝑝 ⇒ 𝑞) ⇒ 𝑞. Treba da odgovorimo na pitanje da li uvek važi drugi uslov
ukoliko je prvi uslov zadovoljen?
Kada u zadacima imamo iskaze i operacije sa iskazima kao ovde, najbolje je da do zaključka
dođemo čistom primenom operacija u logici.
Prvi iskaz nije tačan samo ukoliko je p tačno i q netačno (jer tačno sledi netačno daje
netačno, kao operacija implikacije u logici).
Ups, u poslednjem slučaju smo dobili da tvrdnja ne važi. Prvi uslov je zadovoljen, a ukupna
tvrdnja nije.
Stoga, zaključujemo da ( 𝑝 ⇒ 𝑞) nije dovoljan uslov za q.
Kada u zadacima imamo iskaze i operacije sa iskazima kao ovde, najbolje je da do zaključka
dođemo čistom primenom operacija u logici.
Odlično, u oba slučaja smo dobili da tvrdnja važi. Prvi uslov je zadovoljen, a i ukupna
tvrdnja je, u oba slučaja.
Pregled poglavlja
U okviru ove lekcije imaćete priliku da naučite sledeće:
➢ permutacije – bez i sa ponavljanjem;
➢ varijacije – bez i sa ponavljanjem;
➢ kombinacije – bez i sa ponavljanjem.
Uvod
Kombinatorika je jedna oblast koja se vrlo retko javlja na prijemnom. Upravo zbog toga
prepustićemo vam da naučite ovu oblast putem jednog vrlo dobrog pregleda koji je napisao
Bojan Bogdanović iz Brestovca, profesor matematike koji je završio Prirodno-matematički
fakultet u Nišu. Ispod vam postavljamo link njegovog bloga na kojem možete pronaći ovaj
pregled.
Link bloga
Link bloga: rebrand.ly/kombinatorika
Konačno, pred sam prijemni, u našim Rešenim rokovima iz Matematike možete provežbati
prethodne prijemne ispite. Iako ste ovo već prešli kroz online kurseve detaljno po lekcijama,
važno je da i vežbate rešavanje celih prijemnih ispita odjednom pod uslovima koji će važiti kao
i na prijemnom (izrada 2h, bez korišćenja pomoćnih materijala ili podsećanja iz skripti i kursa).
Shodno tome, nemojte nikako na kraju preskočiti ovaj korak! Uvežbajte lepo što više
prethodnih prijemnih ispita.
Iako izgleda kao puno, ne brinite, ovo nije ništa teško, a obezbediće vam budžet na Ekofu!