SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – UČITELJSKI FAKULTET

Sveučilišni diplomski studij Ranog i predškolskog odgoja – izvanredni studij

Kolegij: Istraživanje dječjeg glazbenog stvaralaštva

Mentor: prof.dr.sc. Blaženka Sušić – Bačlija

Studentica: Josipa Kovačić

Istraživanje dječjeg glazbenog stvaralaštva

(seminarski rad)

Zagreb, prosinac 2020.

Uvod

Osnovna značajka stvaralaštva je originalnost. Dijete ima potrebu za stvaranjem. Važniji im je

proces stvaranja, nego sam učinak. Djecu vrlo često možemo zateći kako pjevuše neke
pjesmice koje su zapamtila i u kojima možemo prepoznati melodiju poznate pjesme kojoj su
djeca izmijenila tekst ili zadržala tekst uz izmijenjenu melodiju (Gospodnetić, 2011).

Gospodnetić (2011) navodi načine poticanja dječjeg stvaralaštva koje odgajatelj može
primijeniti u radu s djecom, kao što su: stvaranje zvukova koji nisu uobičajeni, osluškivanje i
oponašanje, samostalna izrada zvečki, odgonetanje zvukova, slušanje pjesme uz ples,
izgovaranje slogova, mijenjanje riječi, mijenjanje melodije, mijenjanje tempa, mijenjanje
dinamike, mijenjanje ritma, mijenjanje naglasaka, postavljanje glazbenih pitanja, završavanje
nedovršenih glazbenih fraza, pjevani govor, ozvučena priča ili pjesma, oponašanje zvukova
ustima, ritmizirani govor, mali orkestar, sviranje po svom tijelu, zemlja kipova, uglazbljivanje
stihova, komponiranje riječi i melodija, plesanje bez glazbe.

Važniji je sam proces stvaranja nego rezultat. Ali prema postojećoj strukturi suvremeni
obrazovni sustav više je usmjeren na rezultat, nego na proces aktivnosti (Bačlija Sušić, 2016).

Gospodnetić (2015) navodi kako se dječja kreativnost ne treba razvijati, ona postoji. Jedino
moramo paziti da je ne sputavamo, a to se lako može dogoditi kad dijete počne improvizirati,
pjevati, svirati po najbučnijim dijelovima sobe, a mi ga ometamo ili zaustavljeno. Osim u
stvaranju zvuka, djecu često sputavamo u kreativnosti pri pokretu. Time potiskujemo i
ometamo prirodni tijek razvoja to jest onemogućujemo prirodni i optimalni razvoj svijesti i
sposobnosti djeteta (Gospodnetić, 2015). Djeca istražuju zvuk svakodnevno, pri tome su često
neshvaćena i zanemarena. Odgajatelji trebaju razumjeti sadržaj za koji su djeca zainteresirana
i način dječjeg izražavanja. Zadatak odgajatelja je da se vode dječjim interesima i da često
djeci nude nove sadržaje i materijale za daljnje aktivnosti.

Djeca nasljeđuju osnove za glazbene sposobnosti, a odgojiteljeva uloga je da dječje

predispozicije za glazbu njeguje i razvija kroz razne glazbene aktivnosti. Navedeni načini
poticanja dječjeg glazbenog stvaralaštva trebali bi biti nenametljivi, a stvaranje zajedno s
djecom zabavno i zanimljivo svima.
Planirane aktivnosti

U svom vrtiću provela bih tri aktivnosti, kao poticaj za dječje glazbeno stvaralaštvo. Odabrala
sam ritmizirani govor, tjeloglazbu i slušanje glazbe uz likovni izričaj.

Ritmizirani govor

Išla patka preko rive,

Obje su joj noge krive.

Obukla je stare gaće,

Od pokojnog barba čaće.

Aktivnost bih započela s pokazivanjem fotografija patke. Gdje bi im postavljala pitanja o njoj:
„Koja je ovo životinja?“, „Što ona jede?“, „Kako se kreće?“, „Poznajete li neku brojalicu o
patli?“. Zatim bi ih upoznala sam brojalicom „Išla patka preko rive“. Formirali bi krug u sobi
dnevnog boravka kako bi sva djeca vidjela i čula što ja radim. Brojalicu bi izgovarali nekoliko
puta uz određene pokrete: stupanje u metru, pljeskanje dlanovima u metru i ritmu, tapšanje
koljena u ritmu i metru.

Tjeloglazba

U drugu aktivnost djecu bih uvela tako što bih ih upitala znaju li što je to tjeloglazba. Ukoliko
nebi znali odgovor, navodila bi ih na odgovor postavljajući pitanja o samom nazivu riječi
tjeloglazba. Kada bih procjenila da su djeca razumijela značenje riječi započeli bi sa
aktivnošću. Posložili bi se u formaciju vrste. Prvo bih im pokazala određene pokrete koje će
raditi, zatim bi ponavljali za mnom. Tako bi naizmjenično pokazivali pokrete ja-oni. Nakon
par puta ponovljenih pokreta, djeci bi ponudila da sami smisle određene pokrete koje bi
koristili. Na taj način dolazi do izražaja njihovo stvaralaštvo jer uvođenjem novih pokreta
stvaraju novu glazbu.

Slušanje glazbe uz likovni izričaj

Jedna od aktivnosti koje bi provodila bila bi slušanje glazbe uz likovni izričaj. Skladba koju bi
djeci pustila bila bi 4 godišnja doba od Antonia Vivaldia. Poticala bih djecu na spontano
izražavanje pokreta kistom u metru i ritmu. Na početku aktivnosti djeci bih savjetovala „neka
vas glazba nosi u vašem slikanju“. Tek na kraju bi im rekla naziv skladbe i skladatelja, kako
bi slikali spontano i kako bi ih mašta vodila kroz aktivnost.
Literatura

Bačlija Sušić, B. (2016). Spontana improvizacija kao sredstvo postizanja samoaktualizacije,

optimalnih i vrhunskih iskustava u glazbenoj naobrazbi. Školski vjesnik : časopis za
pedagogijsku teoriju i praksu, 65 (1), 95-115.
Gospodnetić, H. (2011). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima. Zagreb: Skripta
za studente predškolskog odgoja Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.