Građansko pravo Đemaludin Mutapčić, 02.04.2016.

godine

ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU

(''Službene novine FBiH'' broj 73/05, 19/06)
i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku (''Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine''
broj 98/15)

Parnični postupak je stranački postupak.

STRANKE U POSTUPKU
prei

STRANAČKA SPOSOBNOST
je sposobnost osobe da bude stranka u postupku. To je procesna pretpostavka za
vođenje postupka. Onaj tko nema stranačku sosobnost ne može podnijeti tužbu niti
poduzimati druge parnične radnje. S takvom osobom sud ne smije raspravljati niti
donositi meritorne odluke.
Stranačka sposobnost se kod fizičkih osoba stiće rođenjem, a kod pravnih osoba upisom
u registar pravnih osoba.
Član 291.
(1) Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba.
(2) Posebnim propisima može se odrediti ko može biti stranka u postupku osim fizičkih
i pravnih osoba.
(3) Parnični sud može, izuzetno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati
svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema
odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini
udovoljavaju bitnim uslovima za sticanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu
imovinom na kojoj se može provesti izvršenje.
(4) Protiv rješenja iz stava 3. ovog člana, kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici
nije dopuštena posebna žalba.

PARNIČNA SPOSOBNOST
je sposobnost stranke da sama preduzima procesne radnje u postupku. Tu sposobnost
imaju sve osobe kojima građansko pravo priznaje sposobnost za sticanje prava i
obaveza na području građansko-pravnih odnosa.
Parnična sposobnost je sadržajno uža od stranačke sposobnosti.
Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama vršiti radnje u postupku, a
stranka koja ima stranačku sposobnost a ne i potpunu parničnu sposobnost u postupku
radnje za nju vrši zakonski zastupnik.
Član 293.
(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik.
(2) Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog organa vlasti
donesenim na osnovu zakona.
(3) U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se
pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobna,
zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski
zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna.
1
Član 294.
(1) Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku, ali ako je
za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog
zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u
posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebna ovlaštenja, on može te
radnje poduzimati samo ako ima takva ovlaštenja.
(2) Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati
da je zakonski zastupnik. Kad je za poduzimanje odredenih radnji u postupku potrebno
posebno ovlaštenje, zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje.
(3) Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje
potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit ce o tome organ starateljstva. Ako bi zbog
propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod starateljstvom, sud će zastati s
postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.

POSLOVNA SPOSOBNOST
je izjednačena sa parničnom sposobnosti fizičkih osoba u pravnom prometu.
Poslovna sposobnost fizičkih osoba može biti:
1. potpuno ograničena-nesposobna do 14 godina
2. djelimično ograničena ili sposobna do 18 godina života
3. potpuno poslovno sposobna. S tim da punoljetno lice može biti djelimično ili
potpuno lišeno poslovne sposobnosti.
Član 292.
(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku
(parnična sposobnost).
(2) Punoljetna osoba kojoj je djelimično ograničena poslovna sposobnost parnično je
sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti.
(3) Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u
granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

STVARNA LEGITIMACIJA
za razliku od stranačke i parnične sposobnosti koje su procesna legitimacija postoji i
stvarna legitimacija stranaka to je materijalno-pravni odnos stranaka prema predmetu
spora i odnosi se samo na subjekte građansko-pravnog odnosa. Stvarna legitimacija
može biti aktivna i pasivna.
O stvarnoj legitimaciji sud vodi računa i po službenoj dužnosti, osim u slučaju kada
tuženi prizna tužbeni zahtjev.
Stranke mogu istaći prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacje.

ZASTUPNICI STRANAKA
su lica koja vode parnicu umjesto stranke i u njeno ime, tako da radnje suda neposredno
djeluju prema stranci, a ne prema zastupniku lično. Radnje koje poduzima zastupnik
imaju značaj kao da ih je preuzela sama stanka.
Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo, uposlenik službe za besplatnu
pravnu pomoć, za pravna lica uposlenik tog pravnog lica, za fizička lica bračni tj.
vanbračni partner ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u
pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, po tazbini do drugog stepena zaključno.
U radnim sporovima radnika može besplatno zastupati i osoba uposlena u službi za
pružanje pravne pomoći pri sindikatu, pod uslovom da je diplomirani pravnik s
položenim pravosudnim ispitom.

2
Ako u parnicama o imovinsko-pravnim zahtjevima vrijednost spora prelazi 50.000 KM
punomoćnici pravnih lica mogu biti samo lica koja imaju položen pravosudni ispit.
Za podnošenje revizije također je potreban položen pravosudni ispit.
Odredbe o stranačkoj sposobnosti i pravilima zastupanja su veoma značajne za pravilnu
primjenu prava, pa su sudovi obavezni da u toku cijelog postupka paze po službenoj
dužnosti uključujući žalbeni i ravizijski sud. Ako utvrde ovaj propust prvostepeni sud i
viši sudovi su dužni da UKINU prvostepenu presudu i predmet vrate na ponovni
postupak ili UKINU prvostepenu presudu i odbace tužbu.

PRIVREMENI ZASTUPNIK
se može postaviti samo tuženoj stranci i njega postavlja nadležni organ starateljstva,
a samo izuzetno sud.
Uslovi za postavljanje privremenog zastupnika su:
1. ako tuženi nije parnično sposoban
2. ako postoje suprotni interesi između tuženog i njegovog zakonskog zastupnika
3. ako stranke imaju istog zakonskog zastupnika
4. ako je boravište tuženog nepoznato a nema punomoćnika
5. ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika nalaze u
inostranstvu a dostavljanje je nemoguće
Član 296.
(1) Ako se tokom postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak
oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za
jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženom postaviti
privremenog zastupnika.
(2) Uz uvjet iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika
osobito u slučajevima:
1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika,
2) ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika,
3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika,
4) ako je prebivalište i boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema
punomoćnika,
5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u
Federaciji, nalaze u inostranstvu, a dostava se nije mogla obaviti.
(3) O postavljanju privremenog zastupnika, sud će bez odgađanja obavijestiti organ
starateljstva, a i stranke kad je to moguće.
(4) Ako se tokom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužioca ostvare
razlozi zbog kojih je prema odredbama iz st. 1. i 2. ovog člana moguće tuženom
postaviti privremenog zastupnika, sud će privremenog zastupnika postaviti i tužiocu.
Član 297.
(1) Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti
zakonskog zastupnika.
(2) Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik obavlja sve dok se tuženi ili njegov
punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da
je postavio staraoca.
Član 298.
(1) Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženom iz razloga navedenih u članu 296.
stav 2. tač. 4. i 5. ovog zakona, sud će u roku od osam dana izdati oglas koji će objaviti
u “Službenim novinama Federacije BiH”, službenom glasilu kantona i na oglasnoj ploči
suda.

3
(2) Oglas iz stava 1. ovog člana sadrži: naziv suda koji je postavio privremenog
zastupnika, zakonski osnov, ime tuženog kojem se postavlja zastupnik, predmet spora,
ime zastupnika i njegovo zanimanje i boravište, kao i upozorenje da će zastupnik
zastupati tuženog u postupku sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred
sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.

SUPARNIČARI
su više lica koja u jednoj tužbi učestvuju kao tužitelji ili tuženi. Suparničastvo može biti
aktivno i pasivno, materijalno, formalno, obično, jedinstveno, nužno i zakonsko
Materijalni suparničari su npr. suvlasnici, nasljednici, bračni partneri, oštećeni iz iste
saobraćajne nezgode i sl.
Član 362.
(1) Više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari):
1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava,
odnosno obaveze proistiću iz iste činjenićne i pravne osnove (materijalni suparničari);
2) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koji se temelje na
bitno istovrsnoj činjenićnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost
istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženog (formalni suparničari);
3) ako je to drugim zakonom određeno.
(2) Do zaključenja pripremnog ročišta, može, uz uvjete iz stava 1. ovog člana, uz
tužioca pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog s njegovim
pristankom.
(3) Nakon što se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegovog pristanka
ne može uz tužioca pristupiti novi tužilac.
(4) Osoba koja pristupa tužbi, odnosno na koju se tužba proširuje, mora primiti parnicu
u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.
Član 363.
(1) Tužilac može tužiti dva ili više tuženih i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev da
bude pravomoćno usvojen prema slijedečem tuženom u slučaju da bude odbijen prema
onome koji je u tužbi naveden prije njega.
(2) Na način predviđen u stavu 1. ovog člana tužilac može tužbom obuhvatiti dva ili
više tuženih samo ako prema svakom od njih ističe isti zahtjev ili ako prema pojedinom
od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, te ako je isti sud stvarno i
mjesno nadležan za svaki od zahtjeva.
Član 364.
Osoba koja u cijelosti ili djelimično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba
već teče parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom
tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi.
Član 365.
Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti
koriste niti štete drugim suparničarima.
Član 366.
Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak
način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna
parnična stranka, tako da ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak
parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu
poduzeli.

4
UMJEŠAČ
je osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teće među drugim osobama jedna od
osoba uspije i može se pridružiti toj stranci u toku cijelog postupka sve do
pravomoćnosti odluke.
Član 369.
(1) Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teće među drugim osobama jedna od
stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.
(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravomoćnosti
odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog
pravnog lijeka.
(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.
(4) Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava
umješača data na ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci
koja je s ročišta izostala.
Član 370.
(1) Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da
se umješač odbije.
(2) Do pravomočnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača, umješač može
sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.
(3) Protiv odluke suda kojom se usvaja sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna
žalba.
Član 371.
(1) Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se
umiješa u parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati
sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka
kojoj se pridružio.
(2) Ako je umješac stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu,
ovlašten je podnijeti i vanredni pravni lijek.
(3) Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavit će se i
stranci kojoj se pridružio. Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne
protivi.
(4) Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu
u protivnosti s radnjama stranke.
(5) Nakon pristanka svih parničnih stranaka, umješač može stupiti u parnicu kao stranka
umjesto stranke kojoj se pridružio.

NAČELA ZPP
NAČELO ZAKONITOSTI
znači strogu primjenu zakona. Sve parnične radnje moraju se zasnivati na zakonu. Sud
nije ovlašten da postupak vodi po načelu pravičnosti. Ovaj princip provodi strogi
lagalitet u postupku. Sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, to znači
da sud ne može dosuditi više nego što je tužitelj zahtjevao niti drugu stvar od tražene.
Npr. tužitelj tužbom traži naknadu štete u iznosu od 1 000 KM ali iz provedenog
postupka je jasno da je šteta veća. Ako tužitelj ne preinači tužbu i ne poveća tužbeni
zahtjev iznos ostaje isti.
IZUZETAK: Dosuđivanje alimentacije
Član 2.
(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u
postupku.
5
(2) Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.
(3) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za
navode stranaka u pogledu materijalnog prava.

NAČELO DISPOZITIVNOSTI
znači da stranka u toku postupka slobodno raspolaže zahtjevom. Npr. tužitelj može
povući tužbu, odreći se tužbenog zahtjeva, zaključiti poravnanje, tražiti izuzeće sudije,
oslobađanje od troškova i sl.
Ovo načelo je ograničeno u slučaju kada se radi o tužbenom zahtjevu kojim stranka ne
može slobodno raspolagati, a to je tužbeni zahtjev koji je protivan ustavu, prisilnom
propisu i moralu društva.
Član 3.
(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tokom postupka.
(2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.

NAČELO OFICIOZNOSTI
odnosi se samo na procesne radnje koje sud sam poduzima po službenoj dužnosti. Npr.
prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe na odgovor, pozivanje stranaka, pravilna
primjena materijalnog prava.
Sud NE MOŽE pokrenuti parnicu, iznositi činjenice i predlagati dokaze.

NAČELO USMENOSTI
podrazumjeva da sve značajne radnje koje se preduzimaju u toku parnice treba obaviti
na ročištima na osnovu usmene rasprave.
Ročište je susret stranaka i suda.
Sud sudi samo na osnovu rezultata rasprave, a raspravljati se može samo usmeno.
ZPP propisuje i pismeni način u vidu podnesaka stranaka, na način propisan zakonom.
Član 14.
Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu poduzeti, stranke
poduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu.
Član 4.
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne
rasprave.

NAČELO NEPOSREDNOSTI
znači da sud stupa u direktni kontakt sa stankama i dokazima, da između suda i izvora
informacija nema posrednika, da sud sam zapaža prirodu i sadržaj dokaznih sredstava.

NAČELO JAVNOSTI
omogućava svakome nesmetanu mogućnost prisustva raspravljanju pred sudom.
Zakonska ograničenja su: razvod braka, utvrđivanje očinstva i sl.

NAČELO KONTRADIKTORNOSTI/OBOSTRANO SASLUŠANJE

STANAKA
osigurava da u toku postupka svaka stanka ima pravo izjasniti se na navode druge
stranke, a to je u pranici odgovor na tužbu. Time sud dolazi do potpunog rasvetljavanja
relevantnih činjenica.
U ravnopravnoj uporabi su bosanski, hrvatski i srpski jezik. Službeno pismo je latinica i
čirilica.

6
Član 5.
Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke.
Samo kad je to ovim zakonom određeno, sud je ovlašten odlučiti o zahtjevu o kojem
protivnoj stranci nije bila data mogućnost izjašnjavanja.
Član 6.
U parničnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski
jezik, a službena pisma su latinica i čirilica.

RASPRAVNO NAČELO
stranke IZVODE dokaze, a sud dokaze OCJENJUJE. Raspravno načelo daje strankama
u parnici svu incijativu za prikljupaljanje procesnog materijala. U tom djelu je sud
pasivni promatrač rasprave i obavezan je da na osnovu toga donese odluku.
Svoje zaključke sud može izvesti samo na osnovu građe koju su stranke prikupile. U
novom ZPP stranke su obavezne da same iznose činjenice i zahtjeve i izvode svoje
dokaze.
Član 7.
(1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
(2) Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti
izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije
određeno.
(3) Sud je ovlašten utvrditi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naložiti izvođenje
dokaza koje stranke nisu predložile ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da
stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3. stav 2.).

NAČELO FORMALNE ISTINE

za razliku od ranijeg zakona koji je propisivao traženje materijalne istine, novi ZPP
propisuje traženje formalne istine. Ranijim zakonom sud je bio dužan da sam iznosi
činjenice i izvodi dokaze. Novim ZPP-om sud nije dužan da utvrđuje činjenice koje su
bitne, a koje stranka nije iznijela.

NAČELO SAVJESNOSTI
kojim se onemogućava korištenje procesnim ovlaštenjima stranke s ciljem šikaniranja
protivnika ili sprječavanja suda da ostvari svoj objektivni društveni zadatak.
Član 9.
Stranke su dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im
priznata ovim zakonom.

NAČELO EKONOMIČNOSTI
sa što manje troškova provesti postupak.
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom
roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te
onemogučiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

7
NAČELO KONCENTRACIJE POSTUPKA
podrazumjeva da se parnica održava na dva ročišta:
1. Pripremno ročište
2. Ročište za glavnu raspravu
Ročišta mogu trajati u kontinuitetu više dana.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog
ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA

po kome je sud dužan da svaki dokaz cijeni posebno i u međusobnoj povezanosti sa
drugim dokazima.
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza.
Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

NAČELO DVOSTEPENOSTI
Podrazumjeva prvostepeni i drugostepeni postupak.

NAČELO NAPUŠTANJA NAČELA POUČAVANJA STRANAKA

Ranijim zakonom sud je poučavao neuku stranku, dok je novim ZPP-om taj princip
napušten.

Građansko pravo Đemaludin Mutapčić, 03.04.2016. godine

TUŽBA
je inicijelna parnična radnja kojom se pokreće parnični postupak.

TUŽBA-TEZA
ODGOVOR NA TUŽBU-ANTITEZA
ODLUKA SUDA-SINTEZA

Dijelovi tužbe
Tužba mora sadržavati: tužbeni zahtjev, činjenice, dokaze, vrijednost spora i druge
podatke koje mora imati svaki podnesak.

1. Tužbeni zahtjev-određen zahtjev u pogledu glave stvari i sporednih potraživanja

2. Činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev
3. Dokaze kojima se utvrđuju te činjenice
4. Naznaku vrijednost spora
5. druge podatke koje mora imati svaki podnesak

Ako je tužitelj u tužbi naveo pravni osnov sud nije vezan za njega.
Tužba sadrži tri dijela:
RUBRIKA
HISTORIJAT
PETIT ILI TUŽBENI ZAHTJEV

8
Član 53.
(1) Parnični postupak se pokreće tužbom.
(2) Tužba mora sadržavati:
1) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
2) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
3) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
4) naznaku vrijednosti spora,
5) druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki
podnesak.
(3) Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, sud nije vezan uz njega.

Napomena: Žalba se PODNOSI prvostepenom sudu, a IZJAVLJUJE se

drugostepenom sudu.

PRETHODNO PITANJE u praničnom postupku

Kada odluka praničnog suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se
odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, parnični sud može sam rješiti to
pitanje. Npr. Pravo vlasništva, ugovor kao pravni odnos,

Primjer 1:Tužba kojim se traži predaja nekretnine i tuženi kaže ja sam vlasnik
nekretnine po osnovu dosjelosti i sam sud u ovom slučaju sprovodi dokaze i utvrđuje da
li je tuženi postao vlasnik nekretnine, pa će u tom slučaju odbiti tužbeni zahtjev.

Primjer 2: Kod pravnog odnosa, tužitelj tužbom traži ispunjenje ugovora, a tuženi tvrdi
da među njima nikada nije bilo ugovora. U ovim slučajevima sud će rješiti po
prethodnom pitanju, i to ima pravni učinak samo u toj parnici.

Vezanost praničnog suda za pravomočnu presudu krivičnog suda

U parničnom postupku sud je vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda u pogledu
postojanja krivičnog djela i izvršioca krivičnog djela.
Npr. Tužitelj je podnio tužbu za naknadu štete jer ga je tuženi teško tjelesno povrjedio i
uz tužbu je priložio pravomoćnu krivičnu presudu iz koje je vidljivo da je tužni kriv za
nanošenje teške tjelesne povrede tužitelju. U tom slučaju se samo utvrđuje visina
tužbenog zahtjeva. Tuženi može istaći prigovor podjeljene odgovornosti s obzirom na to
da je građanskopravna odgovornost šira od krivične odgovornosti.
Član 12.
(1) Kad odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to
da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili
drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim
propisima nije drugačije određeno.
(2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to
pitanje riješeno.
(3) U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične
odgovornosti učinitelja vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi
oglašava krivim.

NADLEŽNOST
je osnovni pojam pravne nauke i prakse, kogentna norma i najteža formalna
nezakonitost pravnog akta.
Stvarna nadležnost uređuje se zakonom.

9
Član 27.
U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene
ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.

Vrste mjesne nadležnosti:

1. Opća mjesna nadležnost je nadležnost suda gdje tuženi ima prebivalište, tj.
boravište.
2. Izberiva mjesna nadležnost znači da je pored foruma tuženog nadležan i još neki
sud,
- nadležnost u sporovima za naknadu štete – nadležan je i sud gdje je štetnja
radnja počinjena i štetna posljedica nastupila
- kod zakonskog izdržavanja – nadležan je i sud mjesta tužitelja
- kod razvoda braka nadležan je i sud na ćijem su području bračni partneri imali
posljenje zajedničko prebivalište.
- u sporovima iz nasljednog prava - nadležan je i sud koji provodi ostavinski
postupak
u sporovima zaštite prava potrošača – nadležan je i sud na čijem području
potrošač ima prebivalište, tj. boravište.
3. Isključiva mjesna nadležnost – u sporovima o nekretninama uvijek je isključivo
nadležan sud gdje se nekretetnina nalazi. U sprovima u izvršnom i stečajnom
postupku isključivo je nadležan sud koji provodi taj postupak.
4. Supsidijarna mjesna nadležnost – kod suparničara, ako je jednom tužbom tuženo
više osoba u svojstvu materijalnih suparničara nadležan je sud koji je nadležan
za jednog od tuženih.

VRSTE TUŽBI PO PETITU/TUŽBENOM ZAHTJEVU

1. Osuđujuća
2. Utvrđujuća
3. Preobražajna

PREINAČENJE TUŽBE
Može biti objektivno i subjektivno. Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva.
Npr. Tužitelj je prvobitnom tužbom tražio predaju stvari, a u toku postupka propadne
stvar kod tuženog, pa tužitelj traži naknadu štete. Preinačenje tužbe je i povečanje
tužbenog zahtjeva, isticanje još jednog zahtjeva pored postojećeg zahtjeva. Npr.
Tužbom se traži raskid ugovora o doživotnom izdržavanju, pa u toku postupka tužitelj
traži da mu tuženi vrati ono što mu je dao u toku trajanja ovog ugovora. Tužba se može
preinačiti najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka glavne rasprave
ako pripremno ročište nije održano.
Ovo su primjeri objektivnog preinačenja tužbe.
Kod subjektivnog preinačenja tužitelj može preinačiti tužbu i tako što će umjesto
provbitnog tuženika tužiti drugog. U ovom slučaju mora biti pristanak novog tuženog.
Član 56.
(1) Preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povečanje postojećeg ili
isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
(2) Ako tužilac preinačuje tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe
tako da iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se
takvom preinačenju ne može protiviti.

10
(3) Tužba nije preinaćena ako je tužilac promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva,
ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine
navode.
Član 57.
(1) Tužilac može preinaćiti tužbu najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do
početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.
(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, a najkasnije do zaključenja glavne rasprave,
sud može dopustiti preinaku tužbe samo ako ocijeni da preinaka nije usmjerena na
odugovlačenje postupka i ako tuženi pristaje na preinaku.
(3) Smatrat će se da postoji pristanak tuženog na preinaku tužbe ako se on upusti u
raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.
(4) Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dopustiti preinaku tužbe i kad se tuženi
protivi preinaci, ako su ispunjeni svi slijedeći uvjeti:
1) tužilac bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinaćiti ranije;
2) tuženi je u mogučnosti da raspravlja po preinaćenoj tužbi bez odlaganja
glavne rasprave.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinaka tužbe nije dopuštena posebna
žalba.
Član 58.
(1) Tužilac može, do zaključenja glavne rasprave, svoju tužbu preinačiti tako da umjesto
prvobitno tuženog tuži drugu osobu.
(2) Za preinaku tužbe prema stavu 1. ovog člana potreban je pristanak osobe koja treba
da stupi u parnicu umjesto prvobitnog tuženog. Ako se prvobitni tuženi već upustio u
raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.
(3) Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženog mora primiti parnicu u
onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

POVLAČENJE TUŽBE
je dispozitivna radnja tužitelja. Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženog prije
nego što je tužba dostavljena tuženom.
Tužba se može povući i nakon dostave tuženom sve do zaključenja glavne rasprave ako
tuženi na to pristane.
Tuženi ima rok od 8 dana da se izjasni o povlačenju tužbe, u protivnom će se smatrati
da je pristao na povlačenje tužbe.
Tužba se uz izričit pristanak tuženog može povući i nakon zaključenja glavne rasprave
do pravomoćnosti odluke kojim se postupak dovršava pred prvostepenim sudom.
Tužitelj može svoju tužbu povući i na ročištu pred drugostepenim sudom. (NOVI ZPP)
Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnjeti.
Član 59.
(1) Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena
tuženom. Tužba se može povući i nakon dostave tuženom sve do zaključenja glavne
rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku osam dana od dana obavijesti o
povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
(2) Tužba se, uz izričit pristanak tuženog, može povući i nakon zaključenja glavne
rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred prvostepenim sudom
dovršava. U tom slučaju tuženi svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora
postaviti najkasnije u svojoj saglasnosti za povlačenje tužbe.
(3) Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana dođe do povlačenja tužbe prije nego što je
prvostepeni sud donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe
dostavljena drugostepenom sudu, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi da je tužba

11
povučena, odnosno rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i utvrditi da je
tužba povučena. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova
postupka.
(4) Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostepenim sudom nakon donošenja
prvostepene odluke, dok je postupak u povodu žalbe u toku pred drugostepenim sudom,
prvostepeni sud će odmah obavijestiti drugostepeni sud da je došlo do povlačenja tužbe.
(5) Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet
dostavljen drugostepenom sudu, drugostepeni sud će, ako prije toga nije odlučio po
žalbi, rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da je tužba povučena. Istim
rješenjem sud će odlučiti i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.
(6) Podnesak kojim se, u slučaju iz stava 2. ovog člana, povlači tužba, podnosi se putem
prvostepenog suda koji može, ako cijeni da je to potrebno, održati ročište sa strankama
radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti za povlačenje tužbe.
(7) Tužilac može svoju tužbu povući i na ročištu pred drugostepenim sudom.
(8) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.

ISPITNO PITANJE
Kada se tužba odbacuje?
ODGOVOR:
Tužba se odbacuje kada:
1. Rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost
2. Tužba je podnesena neblagovremeno
3. O istom zahtjevu već teče parnica
4. Stvar pravomočno presuđena/RES IUDIACTA
5. O predmetu spora sklopljena sudska nagodba
6. Tužitelj se pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva
7. Ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje. Kad se traži
da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog
odnosa ili istinitost ili neistinitost neke isprave. Ovu tužbu može podnjeti samo
osoba koja ima pravni interes
8. Tužitelj u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke u neurednoj tužbi
(Prethodno ispitivanje tužbe)

ISPITNO PITANJE
Kad pranica teče? LITISPEDENCIJA
ODGOVOR: Kad tuženi uredno primi tužbu na odgovor.
Procesno pravno dejstvo litispedencije znači da važi pravilo ne bis in idem/ne dvaput u
isto, odnosno druga pranica u istoj stvari između istih stranaka sa istovjetnim zahtjevom
nije dopuštena i sud ODBACUJE tužbu.
Kada se postupak okonča medijacijom tužba se ODBACUJE.
Član 60.
(1) Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica počinje teći od
trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.
(3) Dok parnica teće, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica medu
istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
(4) Ako medu istim strankama već teće druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u
Bosni i Hercegovini, stranke su o tome dužne obavijestiti sud.
(5) Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teće li već druga parnica
o istom zahtjevu medu istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.
12
ODGOVOR NA TUŽBU
podnosi tuženi u pisanoj formi, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema tužbe.
Sadržaj odgovra na tužbu je:
1. Procesni prigovori
2. Izjašnjenje da li tuženi priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev
3. Navesti druge podatke koje ima svaki podnesak
4. Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, u tom slučaju mora navesti:
- Razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava
- Činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode
- Dokaze kojima se utvrđuju te činjenice
- Pravni osnov za navode tuženog
Ako tuženi u roku od 30 dana sudu ne dostavi pismeni odgovor na tužbu, sud će donjeti
presudu zbog propuštanja ako je predložena u tužbi, osim ako je tužbeni zahtjev
očigledno neosnovan.
Član 70.
(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana
dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.
(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1.
ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama
nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.
Član 71.
(1) U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li
priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje u
skladu s odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz
kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 73.
(1) Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja
tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona.
(2) Ukoliko odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen u skladu sa članom 336. stav 3.
ovog zakona, smatrat će se da tuženi nije odgovorio na tužbu.

POSTUPAK PO TUŽBI
Obuhvata četiri faze:
1. Prethodno ispitivanje tužbe i dostava tužbe na odgovor uključujući odgovor na
tužbu i protivtužbu
2. Pripremno ročište
3. Ročište za glavnu raspravu
4. Glavna rasprava
ZANEMARITI OVE FAZE PRILIKOM UČENJA

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

obuhvata prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe na odgovor, održavanje
pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni
odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
13
Član 65.
Sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja,
presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik nagodbu
stranaka.

Prethodno ispitivanje tužbe

se sastoji od ocjene da li tužba sadrži sve bitne elemente. Ako sud utvrdi da u tužbi
nedostaje neki od bitnih elemenata, pozvat će tužitelja da u zakonu određenom roku
ispravi odnosno dopuni tužbu, a u protivnom tužbu sud ODBACUJE.
Ako sud ne odbaci tužbu, ocjenjuje da li je nadležan pa ukoliko utvrdi da je nadležan
drugi organ tužbu ODBACUJE. Ukoliko utvrdi da se radi o isključivoj mjesnoj
nadležnosti donjet će RJEŠENJE kojim se oglašava mjesno nenadležnim i predmet
dostavlja mjesno nadležnom sudu. Ukoliko iz stanja spisa utvrdi da je među strankama
zaključeno poravnanje ili da se radi o presuđenoj stvari donosi se RJEŠENJE kojim se
tužba ODBAUJE.
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana
53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiću sposobnosti
tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog
zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene
parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka
poduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Dostavljanje tužbe na odgovor

Tužba se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana. Uz dostavu tužbe, tuženom
se dostavlja i opomena da u slučaju nedostavljanja odgovora na tužbu postoji
mogućnost donošenja presude zbog propuštanja, zatim da se mora očitovati na navode
tužbe, predlažući i on svoje dokaze. Ukoliko tuženi dostavi nepotpun odgovor na tužbu,
u tom slučaju ga sud poziva da ga dopuni, a ako to tuženi ne učini ODBACUJE se
odgovor na tužbu.
Član 71.
(1) U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li
priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje u
skladu s odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak.
(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz
kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 73.
(1) Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja
tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona.
(2) Ukoliko odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen u skladu sa članom 336. stav 3.
ovog zakona, smatrat će se da tuženi nije odgovorio na tužbu.

Zakazivanje pripremnog ročišta

Cilj pripremnog ročišta je koncentracija dokaza. Ono se zakazuje u roku od 30 dana od
dana dostave odgovora na tužbu ili proteka roka u kojem tuženi nije dostavio odgovor
na tužbu ako u tužbi nije predloženo donošenje presude zbog propuštanja. Pripremno
ročište se ne mora zakazati ukoliko iz navoda u tužbi i odgovora na tužbu proizilazi da
bitne činjenice nisu sporne ili ako se radi o jednostavnom sporu. U pozivu za pripremno
ročište tužitelj se opominje da će u slučaju njegovog nedolaska na pripremno ročište

14
tužba može smatrati povučenom, a tuženi opominje da se u slučaju njegovog nedolaska
na ročište ono može provesti u njegovoj odsutnosti. Ujedno se obojica pozivaju da na
pripremnom ročištu predlože sve dokaze i da prezentiraju isprave ukoliko ih posjeduju.
Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će
zakazati
pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje
presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za
podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odredit i uz prethodnu
konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana
prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za
podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana
od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 76.
Održavanje pripremnog ročišta je obavezno, osim u slučajevima u kojima sud, nakon
ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica
ili da zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

Provođenje pripremnog ročišta

Provode se slijedeće radnje: sudija otvara pripremno ročište i konstatuje da li su
pristupile pozvane stranke. Ukoliko tužitelj nije pristupio a uredno je pozvan sud će
donjeti Rješenje da se tužba smatra povučenom, ukoliko tuženi ne pristane da se ročište
provede u odsustvu tužitelja. Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe od strane
tužitelja, a nakon toga izlaganjem odgovora na tužbu od strane tuženog. Slijedi
predlaganje dokaza obje parnične strane, a zatim sud donosi Rješenje koji će se od
predloženih dokaza izvesti na glavnoj raspravi. Ako je neka od stranaka predložila
izvođenje dokaza vještačenjem, sud će donjeti Rješenje o izvođenju tog dokaza uz
oznaku vještaka i obima vještačenja, prilikom određivanja roka za dostavu nalaza i
mišljenja sud će voditi računa o tome da pismeni nalaz i mišljenje mora dostaviti
strankama najkasnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu raspravu. Na
pripremnom ročištu se donosi Rješenje o zakazivanju glavne rasprave u kojem se
navodi i sat održavanja glavne rasprave i koji će se dokazi izvesti.
Član 78.
(1) Pripremno ročište pocinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi
ukratko izlaže odgovor na tužbu.
(2) Kad je potrebno, sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim
navodima ili
prijedlozima.
Član 78a.
Ako stranka ili njen zakonski zastupnik nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o
predmetu raspravljanja, a nema punomoćnika, sud će upozoriti na potrebu da uzme
punomoćnika.
Član 80.
U daljem toku pripremnog ročišta, raspravljat će se o prijedlozima stranaka i
činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.
Član 81.

15
(1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se
raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju
naznačiti razlog odbijanja.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.
(4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prijašnja rješenja iz ovog člana.
Član 82.
(1) Ako sud, na prijedlog stranke, odredi izvođenje dokaza vještačenjem, uvijek će
odrediti rok u kojem vještak treba pripremiti i dostaviti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Pri odredivanju ovog roka sud ce voditi racuna o tome da pismeni nalaz i mišljenje
mora dostaviti strankama najkasnije osam dana prije održavanja ročišta za glavnu
raspravu.
Član 84.
(1) Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se
da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.
(2) Ako na pripremno ročište ne dode uredno obaviješten tuženi, ročište ce se održati
bez
njegovog prisustva.
Član 94.
(1) Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:
1) dan i sat održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima ce se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;
4) osobe koje će biti pozvane na glavnu raspravu.
(2) Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana
održavanja pripremnog ročišta.
(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta.
(4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti
zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u
kontinuitetu.
Član 96.
(1) Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na
pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio
pozvati.
(2) U pozivu za glavnu raspravu, sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka
sa ročišta.
(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu uz poziv za glavnu raspravu
dostavlja se ovjeren prepis rješenja iz stava 1.člana 94. ovog zakona.

Glavna rasprava
zakazuje se u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta. Sudija otvara
glavnu raspravu i konstatira da li su stranke pristupile. Ako nema tužitelja, a uredno je
pozvan, smatra se da je tužba povučena osim ako se tuženi ne upusti u raspravljanje.
Tužitelj izlaže tužbu, potom tuženi izlaže odgovor na tužbu, pa se zatim pristupa
izvođenju dokaza. Prvo se izvode dokazi koje je predložio tužitelj, zatim dokazi koje je
predložio tuženi. Prvo se izvode dokazi saslušanjem parničnih stranaka, pa onda se
saslušavaju svjedoci. Svjedoka prvo saslušava stranka koja ga je predložila, pa zatim
protivna stranka, s napomenom da sud u svakoj fazi postupka može zabraniti
postavljanje sugestivnih pitanja svjedoku. Nakon provođenja dokaza sud zaključuje

16
glavnu raspravu. Na glavnoj raspravi se ne mogu predlagati novi dokazi, osim ukoliko
stranka iz opravdanih razloga ranije nije mogla u mogućnosti da ih predloži.
Član 97.
(1) Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja
(2) Nakon toga, sudija utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava
jesu li odsutne osobe uredno pozvane i imaju li opravdan razlog za izostanak.
(3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dode na ročište za glavnu raspravu, a bio je
uredno pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu
upusti u raspravljanje.
(4) Ako na rocište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dode tuženi, a bio je
uredno pozvan, rasprava ce se održati bez njegovog prisustva.
Član 99.
(1) Glavna rasprava se odvija slijedećim redom:
1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza
čitanjem isprava;
2) Tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu uključujući izvođenje dokaza
čitanjem isprava daje odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;
3) Ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka,
saslušavaju se stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi;
4) Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;
6) Nakon izvođenja svih dokaza, obje stranke, počevši od tužioca, imaju pravo
da se obrate sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti
predmeta;
7) Sud može dopustiti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje
tuženog;
8) Ako je tužiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi
će imati pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
(2) Izuzetno, sud može odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave drugačiji od
redoslijeda
predvidenog u stavu 1. ovog člana.
Član 101.
Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred
sudom, ukoliko nije drugacije predviđeno ovim zakonom.
Član 102.
(1) Svaka stranka treba u svojim izlaganjima iznijeti sve činjenice potrebne za
obrazloženje svojih prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda,
te se izjasniti o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.
(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove
dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogučnosti
iznijeti odnosno predložiti na pripremnom ročištu.
Član 104.
(1) Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen
punomoćnik, a nakon toga suprotna stranka.
(2) Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, najprije je ispituje sud.
Član 105.
Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija prvo daje riječ stranci koja je predložila
svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo
stranci koja ih je predložila.
Član 106.

17
Sudija može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi
saslušanja.
Član 107.
(1) Sud će odbiti provođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
(2) Sud neće dopustiti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba
odgovoriti.
(3) Sud neće dopustiti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već
dovoljno
odgovoreno.
(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dopustio.
(5) Sud neće dopustiti vrijedanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za
vrijeme
ispitivanja.
Član 108.
(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im sud to naloži.
(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, sud može odlučiti da
svjedoka koji je već saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na
ponovno saslušanje.
Član 109.
(1) Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.
(2) Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna
žalba.
Član 110.
Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za
presuđenje, sud će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.
Odgoda, odlaganje i nastavak ročišta
Član 111.
(1) Sud može odgoditi zakazano rocište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja,
ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi
čije je izvođenje odredeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgoda ročišta).
(2) Sud je dužan, najkasnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su
ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.
(3) Kad odgodi ročište, sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti
sve pozvane.
Član 112.
(1) Sud može, na prijedlog stranke, odložiti započeto ročište (odlaganje ročišta) samo
iz slijedećih razloga:
1) ako bez krivnje stranke koja predlaže odlaganje ročišta na ročištu nije moguće izvesti
neki od dokaza čije je izvodenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili
zaključenja sudske nagodbe.
(2) Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga.
(3) Kad se ročište odloži, sud će prisutnima odmah saopčiti mjesto i vrijeme novog
ročišta. Sud nije dužan o mjestu i vremenu novog ročišta obavijestiti stranku koja nije
bila prisutna na odloženom rocištu, a bila je uredno obaviještena, osim ako su na tom
ročištu iznesene nove činjenice.
(4) Sud može po službenoj dužnosti odgoditi zakazano ročište samo u slučajevima
predviđenim ovim zakonom.
Član 113.

18
Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, sud može
odlučiti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj
dokaz, i iznesu navodi u vezi s njim.
Član 115.
(1) Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi niti odložiti na neodređeno vrijeme
(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim
slučaju iz člana 129. ovog zakona.
(3) Prilikom odgode, odnosno odlaganja ročišta sud će datum održavanja novog ročišta,
u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Kada odgodi ili odloži rocište, sud je dužan poduzeti sve radnje koje mu stoje na
raspolaganju kako bi se do slijedečeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odgode
odnosno odlaganja, te kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.
(5) Protiv rješenja suda kojim se odgada ili odlaže ročište ili rješenja kojim se odbijaju
prijedlozi stranaka za odgodu, odnosno odlaganje ročišta, nije dopuštena posebna žalba.
Član 116.
Ako se započeto ročište ne može okončati u toku istog dana sud će odrediti nastavak
ročišta za slijedeci radni dan (nastavak ročišta).

Član 117.
Odredbe čl. 111., 112., 115. i 116. ovog zakona, na odgovarajući se naćin primijenjuju
na
pripremno ročište.

DOKAZI U PARNIČNOM POSTUPKU

Opće odredbe
Član 123.
(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
(2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti
odluku.
Član 124.
(1)Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a
koje stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima
kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.
(2) Ako stranka ne postupi po nalogu suda, sud je ovlašten po službenoj dužnosti
pribaviti i izvesti te dokaze.
Član 125.
(1) Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tokom parnice.
(2) Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijeniti da li će te činjenice
smatrati priznatim ili osporenim.
(3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može
dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.
(4) Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.
Član 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku
činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Član 127.
Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na
zamjenjive stvari, ali se tačna visina iznosa odnosno količina stvari ne može utvrditi ili
bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškocama, sud će o tome odlučiti prema
svojoj ocjeni.

19
DOKAZI U PARNIČNOM POSTUPKU SU:
1. Uviđaj
2. Isprave
3. Svjedoci
4. Vještaci
5. Saslušanje parničnih stranaka

UVIĐAJ
se poduzima kad je za utvrđenje neke činjenice ili njeno razjašnjenje neophodno
neposredno opažanje ili očevid sudije.
Član 130.
(1) Uviđaj se poduzima kad je za utvrdivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke
okolnosti potrebno neposredno opažanje suda.
(2) Uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka.

ISPRAVE
su kraljica dokaza. Isprave su dokazno sredstvo ukoliko ih je izdao organ vlasti u
granicama svoje nadležnosti ili pravna ili fizička osoba u obavljanju javnih ovlaštenja
koje joj je zakonom povjereno. Npr. ZK izvadci, izvodi iz matičnih knjiga, notarski
obrađene isprave i dr.
Član 132.
(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje
nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u vršenju
javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu
(javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu
dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.
(3) Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je
isprava nepravilno sastavljena.
(4) Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka može tražiti da sud traži da se o
tome izjasni organ, odnosno pravna osoba od kojega bi ona trebalo da potječe.

SVJEDOCI
Svjedok je najčešće ali i najnepodobnije dokazno sredstvo. Svjedok je čovjek kojem je
nešto iz ličnog opažanja poznato. Može svjedočiti samo ona osoba koja je sposobna da
se izjasni o činjenicma o kojima treba svjedočiti. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je
poznato ono o čemu svjedoči. Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim
iskazom povrjedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne dok je nadležan organ ne
oslobodi te dužnosti.
Svjedok može uskratiti svjedočenje u tri slučaja:
1. O onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila
2. O onome o ćemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
ispovjedala
3. O činjenicama koje je svjedok saznao kao adovkat, ljekar ili u obavljanju nekog
drugog poziva ako postoji obaveza da se tajna čuva ono što se saznalo u
obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
Svjedok može uskratiti odogovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta
pitanja mogao izložiti opasnosti od krivičnog gonjenja sebe, svoje srodnike, svoga
bračnog partnera, osobu s kojim živi u vanbračnoj zajednici.

20
Član 137.
(1) Svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim
zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.
(2) Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o
činjenicama koje se dokazuju.
(3) Stranka koja predlaže da se odredena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga
naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.
Član 138.
Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost
čuvanja
službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.
Član 139.
(1) Svjedok može uskratiti svjedocenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
ispovjedala;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog
drugog
poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se
saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
(2) Sud će upozoriti te osobe da u slučajevima navedenim u stavu 1. ovog člana mogu
uskratiti davanje iskaza.

Član 140.
(1) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta
pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj
liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga
bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak
prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena
zakljucno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.
(2) Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno
pitanje.
Član 143.
(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije
saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno.
(2) Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa
prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza.
(3) Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i
datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.
Član 144.
(1) Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga
suprotna stranka.
(2) Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.
(3) Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoci.

VJEŠTAČENJE
je novim zakonom pretrpjelo velike izmjene jer više nema tzv. nadvještačenja i
supervještačenja, nego ima samo jedan vještak. Određivanje drugog vještaka je moguće
samo iz dva razloga i to:

21
 - ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku
- ako vještak po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje
Vještačenje se određuje na prijedlog stranke, i to kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja
određenih činjenica potrebno stručno znanje, kojim sud ne raspolaže.
Rješenje suda o izvođenju dokaza vještačenjem sadrži:
1. Ime i prezime i zanimanje vještaka
2. Predmet spora
3. Obim i predmet vještačenja
4. Rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja
Član 147.
Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi
utvrđenja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne
raspolaže.
Član 148.
(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim
vještačenja, te predložiti osobu koja će obaviti vještačenje.
(2) Protivna stranka ce se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu
vještačenja.
(3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odredena za vještaka i
predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.
Član 149.
(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.
(2) Sud može na prijedlog stranke odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.
(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu
vrstu vještačenja.
(4) Složenija vještačenja povjerit će se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su
bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
(5) Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su vještačenje lažnog
novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjerit će se u
prvom redu tim ustanovama.
Član 150.
Izvođenje dokaza vještačenjem određuje sud rješenjem koje sadrži:
1) ime i prezime i zanimanje vještaka,
2) predmet spora,
3) obim i predmet vještačenja,
4) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.
Član 152.
(1) Vještaci su dužni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih
svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
(3) Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih
opravdanih razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteni
zaposlenik organa ili pravne osobe u kojoj vještak radi.
Član 153.
(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno
za
vještaka može uzeti i osoba koja je ranije bila saslušana kao svjedok.
(2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzece vještaka čim sazna da postoji razlog za
izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

22
(3) U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima temelji
svoj zahtjev za izuzeće.
(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzece nije dopuštena posebna
žalba.
(6) Ako je stranka saznala za razlog za izuzeće poslije obavljenog vještačenja i
prigovara vještačenju iz tog razloga, sud ce postupiti kao da je zahtjev za izuzeće
stavljen prije obavljenog vještačenja.
Član 154.
(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko
sud ne odredi drugačije.
(2) Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.
Član 155.
(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka
roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami
sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i
odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje,
sud
ce, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.
Član 156.
Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najkasnije osam dana prije
ročišta za glavnu raspravu.
Član 157.
(1) Ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud može na prijedlog stranke odložiti raspravu i
zakazati novo ročište na koje će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo
prisustvo na raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.
SASLUŠANJE PARNIČNIH STRANAKA
Najčešći dokaz u brakorazvodnim parnicama, izvodi se kao prvi dokaz. Sud će odlučiti
da se sasluša samo jedna stranka ako se druga stranka ne odazove pozivu suda ili ako
odbije da da iskaz.
Član 163.
Na prijedlog stranke, sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.
Član 165.
(1) Za stranku koja nema parnicnu sposobnost saslušat će se njen zakonski zastupnik.
Sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika, sasluša sama stranka,
ako je njeno saslušanje moguće.
(2) Za pravnu osobu saslušat će se osoba koja je zakonom ili pravilima pravne osobe
određena da je zastupa.
Član 166.
(1) Poziv na ročište dostavit će se punomoćniku stranke, koji je dužan o tome stranku
obavijestiti, odnosno, ako stranka nema punomoćnika, stranci ili osobi koja će se za
stranku saslušati.
(2) U pozivu ce se naznaciti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da
će stranka koja dođe na ročište biti saslušana u odsutnosti druge stranke.
Član 167.
Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala
pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

23
Član 168.
Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivat će se i pri izvođenju
dokaza
saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.

SUDSKE ODLUKE U PARNIČNOM POSTUPKU

1. Presude
2. Rješenja

NAPOMENA: Zaključak u parnici ne postoji!

O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom.

U postupku zbog smetanja posjeda odlučuje rješenjem (IZUZETAK).
O svim drugim pitanjima sud odlučuje RJEŠENJEM.
Član 174.
Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.
Član 175.
(1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.
(2) O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda
rješenjem.
(3) O svim drugim pitanjima sud odlučuje rješenjem.
(4) Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.
Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta. Ročište je vrijeme namjenjeno usmenim
parničnim radnjama stranaka. Obavezno ročište je ono čije održavanje zakon ne

24
prepušta sudskoj ocjeni i takvo ročište sud mora zakazati ako su za to ispunjeni
zakonom predviđeni uslovi, i to:
- pripremno ročište
- ročište za glavnu raspravu
- ročište za raspravljanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje
Sva ostala ročišta održavaju se kad sud to ocjeni kao potrebno.
Rokovi u parničnom postupku su vremenski razmak određen za poduzimanje radnji u
postupku. Trajanje rokova određuje zakon i to je zakonski rok, ili određuje sud i to je
sudski rok.
Prekluzivni rok je strogi rok i posljedica propuštanja prekluzivnog roka je u tome da se
propuštena radnja više ne može poduzeti. Npr. Rok za žalbu je prekluzivni rok.
Član 176.
(1) Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih potraživanja.
(2) Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.

VRSTE PRESUDA
1. Kontradiktorna ili meritorna presuda
2. Presuda na osnovu priznanja
3. Presuda na osnovu odricanja
4. Presuda zbog propuštanja

Presuda na osnovu priznanja

Ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev sud će donjeti presudu
na osnovu priznanja kojom usvaja tužbeni zahtjev. Osim ako nađe da je riječ o zahtjevu
kojim stranke ne mogu raspolagati. (Član 3. stav 2. ZPP-a)
Priznanje može biti na ročištu i van ročišta u pismenom podnesku (jedini slučaj
donošenja presude van glavne rasprave).
Tuženi može opozvati dato priznanje do donošenja presude.
Član 180.
(1) Ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez
daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu
priznanja).
(2) Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim
uvjetima, ako nade da je rijec o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav
2.).
(3) Donošenje presude na osnovu priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o
okolnostima iz stava 2. ovog člana, prije toga pribave obavijesti.
(4) Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez
pristanka tužioca opozvati do donošenja presude.

Presuda na osnovu odricanja

Tužitelj može sve do zaključenja glavne rasprave odreći se tužbenog zahtjeva i tada se
donosi presuda na osnovu odricanja. Tužitelj može opozvati izjavu o odricanju do
donošenja presude.
Član 181.
(1) Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez
daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu
odricanja).
(2) Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.

25
(3) Tužilac može do donošenja presude, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati
odricanje od tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.

Presuda zbog propuštanja (ISPITNO PITANJE) a.k.a. presuda zbog izostanka, zbog
ogluhe, u nauci kontumaciona presuda (lat. kontumax-tvrdoglav, nepokoran) je
sankcija za nedopuštenu tvrdoglavost stranke koja odbija da aktivno učestuje u sporu.
Ova prsuda se može donjeti pod slijedećim (kumulativno) uslovima:
1. Da je tužitelj u tužbi predložio njeno donošenje. Ako nije u tužbi, onda je tužitelj
prekludiran da kasnije iznese takav prijedlog. S obzirom na to da se ova presuda
ne donosi ex officio-po službenoj dužnosti već samo na prijedlog tužitelja.
2. Da je tuženom uredno dostavljena tužba na odgovor, dokaz je dostavnica kao
javna isprava da je dostavljanje izvršeno po ZPP-u.
3. Da tuženi nije dostavio sud pismeni odgovor na tužbu u roku od 30 dana od
prijema tužbe.
4. Da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan. To znači da nije protivan
činjenicama i dokazima navedenim u tužbi.
5. Da se radi o zahtjevu kojim stranke mogu slobodno raspolagati.
Ova presuda se ne može donjeti u bračnim i paternitetskim/maternitetskim
sporovima.
Izmjena po novom ZPP-u iz 2016. godine, ova presuda se pobija ŽALBOM, a prije je
bila pobijana PRIJEDLOGOM ZA POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE.
Ne može se pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (NOVI
ZPP)
Pijedlog za povrat u prijašnje stanje je PRAVNO SREDSTVO!
Član 182.
(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje
presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud
će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim
ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.
(2) Tužbeni zahtjev je ocigledno neosnovan:
1) ako je tužbeni zahtjev ocigledno protivan cinjenicama navedenim u tužbi;
2) ako su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u očiglednoj protivnosti s
dokazima koje je sam tužilac predložio ili s činjenicama koje su opcepoznate.
(3) Ako je zahtjev očigledno neosnovan, sud će donijeti presudu kojom se odbija
tužbeni zahtjev.
(4) Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim
stranke ne mogu raspolagati.

DONOŠENJE I DOSTAVLJANJE PRESUDE

Sud će donjeti presudu i izraditi je najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja
glavne rasprave. Ako prekorači ovaj rok mora se obavjestiti predsjednik suda.
Nakon zaključenja glavne rasprave sud će prisutne stranke obavjestiti o datumu
donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije prisutna na raspravi, sud će pismeno
obavjestiti tu stranku o datumu donošenje presude.
Rok za žalbu teče od dana donošenja presude, a ne od dana preuzimanja presude,
ako su obje stranke bile prisutne na glavnoj raspravi.
Član 184.
(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od
dana
zaključenja glavne rasprave.

26
(2) Ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1. ovog člana, dužan je u pismenoj formi
izvijestiti
predsjednika suda o razlozima prekoračenja.
Član 185.
(1) Nakon zaključenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu
donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je
pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.
(2) Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su dužni sami preuzeti presudu
u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu s odredbama ovog zakona o
dostavi.
(3) Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu
protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.
Član 186.
(1) U izuzetnim okolnostima, sud može na zahtjev stranke odluciti da se dostava
presude izvrši na način predviđen odredbama ovog zakona o dostavi.
(2) Stranci koja nije bila uredno obaviještena o datumu donošenja presude, sud će u
svakom slučaju dostaviti presudu u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi.
Član 187.
Presuda zbog propuštanja i presuda drugostepenog suda donesena bez rasprave,
dostavlja se strankama u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavi.
Član 188.
U slučaju iz člana 184. stav 2. ovog zakona, sud će čim bude saznao da će doći do
odgode datuma donošenja presude o tome obavijestiti stranke, nakon čega će strankama
presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi.
Član 189.
U slučajevima iz čl. 186., 187. i 188. ovog zakona, rok za podnošenje pravnog lijeka
počinje teći prvog narednog dana nakon dostave prepisa presude.

SADRŽAJ PRESUDE
1. Uvod
2. Izreka (može dispozitiv)
3. Obrazloženje
4. Pouka o pravnom lijeku
5. Potpis sudije

Član 191.
(1) Pismeno izradena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputstvo o
pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.
(2) Uvod presude sadrži: naziv suda, ime i prezime sudije, ime i prezime i
prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku
oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave,
naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi bili
prisutni, te dan kad je presuda donesena.
(3) Izreka presude sadrži odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se
tiću glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju
potraživanja istaknutog radi prebijanja.
(4) U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke
iznijele i dokaze koje su izveli, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih
je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je

27
 ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio
odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima
stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima
nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.
(5) U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili
presude na osnovu odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje
takvih presuda.

Napomena: kod kucanja presude obavezno napisati ''Troškovi parničnog

postupka su ...''
Napomena: Kad se odbija tužbeni zahtjev, navesti: ''Odbija se kao neosnovan...'' i
onda citirati tužbeni zahtjev!!!
Parničnu presudu potpisuje SAMO sudija i to samo izvornik!

PRAVOMOĆNOST PRESUDE
Presuda je pravomoćna:
1. Istekom žalbenog roka, a nije izjavljena žalba
2. Izjavljena žalba i drugostepeni sud odbio žalbu i potvrdio provstepenu presudu
3. Odrekao se prava na žalbu
4. Odustao od žalbe
Član 196.
(1) Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna.
(2) Sud tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno
presuđena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već
pravomoćno odluceno odbacit će tužbu.
(3) Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženi istakao prigovorom radi
prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje
pravomoćna.
Član 197.
(1) Sud je vezan za svoju presudu čim je donesena.
(2) Presuda prema strankama ima učinak od dana donošenja, a u slučajevima u
kojima strankama prema odredbama ovog zakona presudu dostavlja sud – od dana
kada im je dostavljena.

IZVRŠNOST PRESUDE
Presuda je izvršna kada je protekao PARICIONI ROK ili rok za dobrovoljno izvršenje
činidbe.
PRAVNI LIJEKOVI U PARNIČNOM POSTUPKU

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija
2. Ponavljanje postupka

Žalba protiv presude

Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30
dana od dana DONOŠENJA PRESUDE! Ako se presuda dostavlja u skladu sa

28
odredbama ZPP-a o dostavljanju u roku od 30 dana od dana prijema presude. U
mjeničnim i čekovnim stvarima 15 dana, kod smetanja posjeda 15 dana.
Žalba je redovni pravni lijek u praničnom postupku i predstavlja dispozitivnu stranačku
parničnu radnju kojom se pobija prvostepena presuda i od instacionog suda traži njena
izmjena tj. ukidanje ili preinačenje.
Osnovna svojstva žalbe su:
- suspenzivnost
- devolutivnost
- dvostranost
Suspenzivno dejstvo, izjavljivanjem žalbe odlaže se pravomočnost presude.
Devolutivno svojstvo žalbe podrazumjeva da o njoj odlučuje instancioni sud.
Svojstvo dvostranosti da je obaveza žalbu dostaviti protivnoj strani na odgovor.
Zakonom je za žalbu strogo propisana pismena forma i svi elementi žalbe koji su
obavezni.
Žalba mora sadržavati:
1. Označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba
2. Izjavu da se presuda pobija u cjelini ili djelimično
3. Razlog žalbe
4. Potpis podnositelja žalbe
Ako žalba ne sadrži navedene elemente radi se o nepotpunoj žalbi i prvostepeni sud će
Rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba pozvati žalitelja da u roku od 8 dana
dopuni ili ispravi žalbu. Ako žalitelj ne postupi po traženju suda sud će Rješenjem
ODBACITI žalbu kao nepotpunu. U žalbi se NE MOGU IZNOSITI NOVE
ČINJENICE I PREDLAGATI NOVI DOKAZI, osim ako žalitelj pruži dokaze da ih bez
svoje krivice nije mogao iznjeti do zaključenja glavne rasprave.
Član 203.
(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30
dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s
odredbama ovog zakona o dostavi, 30 dana nakon dostave prepisa presude, ako u ovom
zakonu nije odreden drugi rok. U mjenicnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.
(2) Blagovremeno podnesena žalba spriječava da presuda postane pravomoćna u dijelu
koji se pobija žalbom.
(3) O žalbi protiv presude odlučuje drugostepeni sud.
Član 204.
(1) Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.
(2) Do donošenja odluke drugostepenog suda stranka može odustati od već podnesene
žalbe.
(3) Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.
Član 205.
Žalba mora sadržati:
1) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba;
2) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu;
3) razlog žalbe;
4) potpis podnositelja žalbe.
Član 206.
(1) Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 205. ovog zakona (nepotpuna žalba),
prvostepeni sud će rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba pozvati žalitelja da u
roku od osam dana dopuni ili ispravi žalbu.
(2) Ako žalitelj u roku iz stava 1. ovog člana ne postupi po traženju suda, sud će
rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

29
Član 207.
(1) U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalitelj
pruži dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do
zaključenja glavne rasprave.
(2) Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te
činjenice utvrdile, a predlažuci nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim
dokazima treba utvrditi.
(3) Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred prvostepenim
sudom ne mogu se iznositi u žalbi.
(4) Ako su zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza uzrokovani
troškovi u postupku u povodu žalbe, te ce troškove neovisno o ishodu spora podmirivati
ona stranka koja je iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.

RAZLOZI ZBOG KOJIH SE PRESUDA MOŽE POBIJATI

1. Zbog povrede odredaba parničnog postupka
2. Zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
3. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava
Član 208.
(1) Presuda se može pobijati:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka;
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenićnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
(2) Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno
utvrđenog
činjeničnog stanja.
(3) Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog
povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o
odricanju data u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare.
(4) Kada se presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja pobija zbog toga
što je izjava o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prisile ili
prevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se
tiču tih mana u volji.

ISPITNO PITANJE: Razlozi za pobijanje presude?

(Član 209. ZPP-a se mijenja)

Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije
primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu ZPP-a, a to je bilo od uticaja na
donošenje zakonite i pravilne presude.
Novina u ZPP od početka 2016. godine jeste u tome da je povreda odredaba parničnog
postupka UVIJEK od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude u slijedečim
slučajevima:
1. ako je u donošenju odluke učestovao sudija koji je po zakonu morao biti
isključen ili izuzet
2. ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti
3. ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud
4. ako je sud zasnovao svoju odluku na nedozvoljenim raspolaganjima stranaka
5. ako je sud donio presudu bez glavne rasprave
6. ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu priznanja,
na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja

30
 7. ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u
postupku služi svojim jezikom pismom i da prati tok postupka na svom jeziku
8. ako je u postupku kao tužilac, tužitelj ili tuženi učestovalo lice koje ne može
biti stranka u postupku, ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo
ovlašteno lice, ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski
zastupnik, ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao
potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje u postupku, ako
vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno
9. ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili se tužitelj odrekao ili
o kojem je već prije pravomočno presuđeno ili o kojem je već zaključena
sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo
sudske nagobe
10. ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi
11. ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev
12. ako je odlučeno o neblagovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužbu
trebalo odbaciti
13. ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđen postupak
mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo
odbaciti
(boldirano drugostepeni sud odlučujući po žalbi po službenoj dužnosti pazi na primjenu
materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka NOVI ZPP)

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kada je sud neku odlučnu
činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primjenio odredbu
materijalnog prava koju je trebao primjeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno
primjenio.
Član 209.
(1) Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije
primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja
na donošenje zakonite i pravilne presude.
(2) Povreda odredaba parničnog postupka uvijek je od uticaja na donošenje zakonite i
pravilne presude u sljedećim slučajevima:
1) ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti
isključen ili izuzet (član 357. ZPP);
2) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti (član 16. ZPP);
3) ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud;
4) ako je protivno odredbama ovog zakona sud zasnovao svoju odluku na
nedozvoljenim raspolaganjima stranaka (član 3. stav 3. ZPP);
5) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
6) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu
priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja;
7) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u
postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku;
8) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti
stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili
ako parnično

31
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik,
odnosno
punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine
radnje u
postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno;
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili kojeg se tužilac
odrekao ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojem je već zaključena
sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe;
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi;
11) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev;
12) ako je odlučeno o nepravovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužbu
trebalo odbaciti (član 67. stav 1. tačka 2.);
13) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđen postupak
mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti
(3) Zbog povreda odredaba parničnog postupka iz stava 2. tačka 7. ovog člana, žalbu
može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.
Član 210.
(1) Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenicno stanje postoji kad je sud neku odlučnu
činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upućuju nove činjenice ili
novi dokazi.
Član 211.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu
materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno
primijenio.

POSTUPAK PO ŽALBI (ISPITNO PITANJE)

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu.
Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu ODBACIT će Rješenjem
prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
Neblagovremena žalba je žalba podnesena nakon isteka roka za izjavljivanje žalbe.
Nepotpuna je žalba koja ne sadrži sve zakonske elemente žalbe.
Nedopuštena je žalba ako je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe ili
osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe.
Primjerak uredne žalbe sud će dostaviti suprotnoj strani na odgovor (koji nije
obavezan). Nakon dostavljanja odgovora na žalbu ili proteka roka u kojem stranka nije
dostavila odgovor prvostepeni sud će žalbu sa cijelim predmetom dostaviti
drugostepenom sudu na dalje rješavanje. Drugostepeni sud o žalbi odlučuje u vijeću od
trojice sudija. Novi ZPP potencira raspravu pred drugostepenim sudom. Drugostepeni
sud će zakazati raspravu kada ocjeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja
potrebno pred drugostpenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili
ponovo izvesti ranije izvedene dokaze pred prvostepenim sudom.
Član 213.
(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit ce rješenjem
prvostepeni
sud bez održavanja rocišta.
(2) Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno
podnošenje.

32
(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje
žalbe, ili osoba koje se odrekla prava na žalbu ili je odustala od izjavljene žalbe, ili ako
osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
Član 213a.
U slučaju da podnosilac žalbe odustane od izjavljene žalbe, prvostepeni sud će
rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.
Član 214.
(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud
protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe.
Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu
odgovor na žalbu.
(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a
najkasnije
u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
(3) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.
(4) Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za
odgovor na žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim ukoliko sud od stranke izričito
zatraži dodatno izjašnjenje.
Član 215.
(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu,
prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti
drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
(2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog
postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se
tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi.
(3) Primjerak objašnjenja u povodu navoda žalbe sudija prvostepenog suda dostavit će
strankama koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku osam dana.
Član 216.
(1) Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu, odreduje se sudija izvjestitelj.
(2) Sudija izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostepenog suda pribaviti izvještaj o
povredama odredaba parničnog postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda
provedu provjere.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe
člana 215. stav 3. ovog zakona.
Član 217.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja
činjenicnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti
nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog
povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati
raspravu pred drugostepenim sudom.
(3) Ako drugostepeni sud ocijeni da bi prvostepenu presudu trebalo ponovo ukinuti
nakon što je ona već jednom ukinuta povodom žalbe, dužan je zakazati raspravu, osim
ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog
propuštanja.
(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeca, odnosno raspravu, u roku od 45 dana
nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud ce donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice
vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana
od dana zaključenja rasprave.

33
GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTEPENE PRESUDE (ISPITNO PITANJE)
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija
žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na
primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav
2. tačke 2, 3, 8, 9, 12 i 13 ZPP-a.
Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom,
u
granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu
materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2.tač. 2) 3)
8) 9) 12) i 13) ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

ODLUKE DRUGOSTEPENOG SUDA PO ŽALBI

Drugostepeni sud će:
1. ODBACITI žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu ako je to
propustio prvostepeni sud
2. ODBITI žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu
3. UKINUTI prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na
ponovno suđenje
4. UKINUTI prvostepenu presudu i odbaciti žalbu
5. PREINAČITI prvostepenu presudu

Preinačenje prvostepene presude može samo zbog pogrešne primjene materijalnog

prava.

U članu 192. KZFBiH propisano je krivično djelo povreda prava na podnošenje

žalbi i molbi. Službena ili odgovorna osoba u FBiH koja zloupotrebom svog
položaja ili ovlaštenja spriječi drugog da se koristi svojim pravom korištenja
podnošenja žalbe, prigovora, molbe, predstavke ili pritužbe kaznit će se novćanom
kaznom ili kaznom zatvora do 1 godine.
Član 224.
(1) Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
1) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu;
2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu;
3) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno
suđenje;
4) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu, ili
5) preinačiti prvostepenu presudu.
(2) Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom
sudu na ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu
priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.
Član 224a.
Sud će rješenjem utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva i da je žalilac odustao
od žalbe, ako su stranke zaključile sudsku nagodbu u toku postupka po žalbi.
Član 225.
(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostepeni sud
rješenjem, ako to nije učinio prvostepeni sud.
(2) Drugostepeni sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac žalbe odustao od podnesene
žalbe ako je to propustio učiniti prvostepeni sud.

34
(3) Ako je podnosilac žalbe odustao od žalbe u postupku pred drugostepenim sudom,
sud će rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.

Član 226.
Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu
presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na
koje pazi po službenoj dužnosti.
Član 227.
(1) Drugostepeni sud će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem
ukinuti
prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove
glavne rasprave ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu na osnovu
priznanja ili presudu na osnovu odricanja ili presudu na osnovu propuštanja;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a posebno propuštanjem dostave
nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na
donošenje zakonite i pravilne presude;
3) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;
4) ako je presudu donio sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet;
5) ako je protivno odredbama ovog zakona sud odbio zahtjev stranke da se u
postupku služi svojim jezikom i pismom i prati tok postupka na svom jeziku
(2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku odlučeno o zahtjevu
koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu po tužbi koja je podnijeta poslije zakonom
propisanog roka ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni
postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti,
ili o kojem već teče parnica ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili kojeg se
tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, ukinut će prvostepenu
presudu i odbaciti tužbu.
(3) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac ili tuženi
učestvovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja
je pravno lice nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije
zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke
nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut će prvostepenu presudu i
vratiti predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i
odbaciti tužbu.
(4) Ako drugostepeni sud utvrdi da je prvostepenu presudu donio stvarno nenadležan
sud, ukinut će prvostepenu presudu i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu.
(5) Kad drugostepeni sud ukine presudu prvostepenog suda i predmet vrati istom sudu
na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava ili pripremno ročište
održi pred drugim sudijom.
(6) U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su
odredbe parničnog postupka povređene i u čemu se povrede sastoje.
Član 227a.
(1) Drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu prvostepenog suda i predmet vratiti
na ponovno suđenje ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni
zahtjev na način da je odlučeno o nečemu drugom a ne o onome što je traženo.

35
(2) Ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je
dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostepeni sud će rješenjem ukinuti presudu
prvostepenog suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.
Član 228.
Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, odrediti
pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od
30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parnične radnje i
raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.
Član 229.
Drugostepeni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom
preinačiti
prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od slijedečih razloga iznesenih u žalbi:
1) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parničnog postupka, osim u
slučajevima iz člana 227. ovog zakona;
2) ako je u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih
dokaza već izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje
nego što je ono u prvostepenoj presudi;
3) ako je nakon održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog
izvođenja već izvedenih dokaza, utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u
prvostepenoj
presudi;
4) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno,
ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo;
5) ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o
postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda.
Član 230.
Drugostepeni sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo
ona podnijela žalbu.
Član 232.
Drugostepeni sud vratit će sve spise prvostepenom sudu sa dovoljnim brojem ovjerenih
prepisa svoje odluke radi predaje tom sudu, strankama i drugim zainteresiranim
osobama. Prvostepeni sud dužan je odmah dostaviti odluke drugostepenog suda, a
najkasnije u roku osam dana računajući od dana prijema spisa.
Član 232a.
(1) Ako je drugostepeni sud propustio odlučiti u pogledu svih dijelova presude koji se
pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno
odbijajući ili uvažavajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu
jedne ili više žalbi, žalilac može u roku 30 dana od dostave drugostepene odluke
predložiti drugostepenom sudu da svoju odluku dopuni.
(2) Prijedlog za donošenje drugostepene dopunske odluke ne može se podnijeti zbog
toga što drugostepeni sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili
na koje je bio dužan paziti po službenoj dužnosti.
(3) Prijedlog iz stava 1. ovog člana podnosi se prvostepenom sudu, koji ga je dužan bez
odgode zajedno sa spisom proslijediti drugostepenom sudu.
(4) Na postupak u povodu prijedloga iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način se
primjenjuju odredbe čl. od 192. do 194. ovog zakona.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI U PARNIČNOM POSTUPKU

REVIZIJA

36
je vanredan, samostalan, devolutivan, nesuspenzivan, ograničeni i dvostrani pravni lijek
stranaka zbog povrede zakona protiv pravomoćne presude drugostepenog suda,
donesene u povodu žalbe protiv presude prvostepenog suda. Stranke mogu izjaviti
reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. Revizija nije dopuštena
ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00KM, a u
privrednim sporovima preko 50.000,00KM.
Izuzetno Vrhovni sud FBiH može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi
odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
O reviziji odlučuje Vrhovni sud FBiH bez rasprave.
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom
stepenu u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne
prelazi
30.000,00 konvertibilnih maraka a u privrednim sporovima 50.000,00 konvertibilnih
maraka.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima ako
ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim
slučajevima.
(4) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana,
stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude ako odluka o sporu zavisi
od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a
naročito u slučaju:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvatanje odlučujući u
pojedinim predmetima na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju u kojem postoji
različita praksa drugostepenih sudova;
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka
drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno sa tim shvatanjem;
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se
drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi naročito uvažavajući razloge
iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka, zbog promjene u
pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima,
te odlukom Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava trebalo preispitati
sudsku praksu.
(5) U reviziji iz stava 3. ovog člana stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje
zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava
koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Član 238.
O reviziji odlučuje Vrhovni sud Federacije.
Član 239.
Podnesena revizija ne zadržava izvršenje pravomoćne presude protiv koje je izjavljena.
Član 240.
(1) Revizija se može izjaviti:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ovog zakona koja je
učinjena u postupku pred drugostepenim sudom;
2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava;
3) zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda učinjena u postupku
pred drugostepenim sudom

37
(2) Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja.

Odluke revizijskog suda

1. Neblagovremenu i nepotpunu reviziju odbacit će Rješenjem
2. Presudom ODBITI reviziju ako je neosnovana
3. Uvažiti reviziju, ukinuti drugostepenu presudu i predmet vratiti drugostepenom
sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje
4. Uvažiti reviziju i tužbu ODBACITI
5. Preinačiti drugostepenu presudu
Član 244.
(1) Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju, odbacit će rješenjem prvostepeni sud, bez
održavanja ročišta.
(2) U slučaju da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije prvostepeni sud će
rješenjem utvrditi odustanak od revizije.
Član 245.
(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije prvostepeni sud će dostaviti protivnoj
stranci.
(2) U roku od osam dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu
odgovor na reviziju.
(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostepeni
sud dostavit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima,
revizijskom sudu.
(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se i drugostepenom sudu.
Član 247.
(1) Nedozvoljenu reviziju odbacit će revizijski sud rješenjem, kao i nepravovremenu ili
nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio prvostepeni sud.
(2) Revizija je nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301b. ovog
zakona, ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja
je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za
podnošenje revizije, ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu
ne može podnijeti.
(3) Revizijski sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac revizije odustao od podnesene
revizije ako je to propustio učiniti prvostepeni sud.
(4) Reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona sud će rješenjem odbaciti kao
nedozvoljenu i ako u reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se
podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega
odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnosilac
smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni.
(5) Revizijski sud će reviziju iz člana 237. stav 3. ovog zakona odbaciti i ako ocijeni da
pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
(6) U obrazloženju rješenja iz st. 4. i 5. ovog člana treba se samo pozvati na odredbe
navedenih stavova koje predviđaju odbacivanje takve revizije zbog tamo navedenih
razloga. Ako ocijeni da bi to bilo svrsishodno, sud može odlučiti i da se posebno
obrazlože razlozi zbog kojih je donijeto takvo rješenje.
(7) Ako sud, u slučaju iz stava 5. ovog člana, nađe da samo neko od više istaknutih
pravnih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni, revizija će se odbaciti samo u pogledu tog pitanja.

38
Član 248.
Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu, ako utvrdi da ne postoje
razlozi zbog kojih je revizija izjavljena kao ni razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.
Član 249.
(1) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija
može izjaviti, osim povreda određenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski sud će, s
obzirom na prirodu povrede, presudom preinačiti presudu drugostepenog suda ili
rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu drugostepenog i prvostepenog suda
ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili
drugom sudiji prvostepenog suda, odnosno istom ili drugom vijeću drugostepenog suda,
odnosno drugom nadležnom sudu.
(2) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom odlučeno o zahtjevu
koji nije u sudskoj nadležnosti ili po tužbi koja je podnijeta poslije zakonom propisanog
roka ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog
ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti ili o kojem je već
prije pravomoćno presuđeno ili kojeg se tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena
sudska nagodba, revizijski sud će ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.
(3) Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom kao tužilac ili tuženi
učestvovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koje
je pravno lice nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije
zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke
nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako
vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno
odobreno, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama
st. 1. ili 2. ovog člana.
Član 250.
(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom
će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
(2) Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili
zbog povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga
nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u
cijelosti ili djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje
istom ili drugom vijeću drugostepenog suda.
Član 251.
(1) Ako utvrdi da je drugostepenom, odnosno i prvostepenom presudom prekoračen
tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečemu drugom a ne o onome što je traženo,
revizijski sud će rješenjem ukinuti samo presudu drugostepenog suda ili i presudu
prvostepenog suda i predmet vratiti drugostepenom, odnosno prvostepenom sudu na
ponovno suđenje.
(2) Ako utvrdi da je drugostepenom presudom, odnosno i prvostepenom presudom
prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo,
revizijski sud će rješenjem ukinuti presudu drugostepenog suda, odnosno i presudu
prvostepenog suda u dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev.

Revizija NIJE DOZVOLJENA u:

1. ostavinskom postupku
2. izvršnom postupku
3. bračnim sporovima

Dostavljanje revizijske odluke ponovo se obavlja preko prvostepenog suda.

39
Član 252.
Odluka revizijskog suda dostavlja se prvostepenom sudu putem drugostepenog suda sa
dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke za sud, stranke i druge zainteresirane
osobe, a prvostepeni sud je dužan odluku dostaviti strankama u roku osam dana od dana
prijema.

PONAVLJANJE POSTUPKA
Karakteristični razlozi za ponavljanje postupka su:
1. ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti
izuzet
2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da
raspravlja pred sudom
3. ako je u postupku kao tužitelj ili tuženi sudjelovala osoba koja ne može biti
stranka u postupku zbog nedostatka u stranačkoj sposobnosti i pravilnosti u
zastupanju
Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, zavisno od rokova
određenih u zakonu. (Član 257 ZPP)
Prijedlog se podnosi sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. O prijedlogu odlučuje
drugostepeni sud, i to sudija pojedinac koji nije sudjelovao u donošenju drugostepene
odluke u prijašnjem postupku.
Član 255.
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke
ponoviti:
1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudija koji je po zakonu morao biti
isključen;
2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da
raspravlja pred sudom;
3) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi sudjelovala osoba koja ne može biti
stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba,
ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski
zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje
parnice, ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje
pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;
4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na
ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj;
5) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog
zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;
6) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je
ranije između istih stranaka donijeta o istom zahtjevu;
7) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog
organa, a ta odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta, odnosno poništena;
8) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način, pravomoćno,
odnosno konačno riješeno prethodno pitanje (član 12.) na kojem je sudska odluka
zasnovana;
9) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi
nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su
te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku
Član 258.

40
O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje drugostepeni sud, i to sudija pojedinac
koji nije sudjelovao u donošenju drugostepene odluke u prijašnjem postupku.
Član 259.
(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u
prvom stepenu.
(2) U prijedlogu se posebno moraju navesti zakonska osnova po kojoj se traži
ponavljanje,
okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima
se
potkrepljuju navodi predlagača, te učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku
mogla za predlagača biti donesena povoljnija odluka.
Član 260.
(1) Neblagovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka
odbacit će rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
(2) Ako prvostepeni sud ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj
stranci koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovori na prijedlog.
Član 261a.
Nepravovremen, nepotpun ili nedozvoljen prijedlog za ponavljanje postupka odbacit će
rješenjem sudija pojedinac drugostepenog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja
nije učinio prvostepeni sud.
Član 263.
(1) Nakon što drugostepeni sud donese odluku o prijedlogu, sudu prvog stepena vraća
sve spise s dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.
(2) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka
donesena u prijašnjem postupku.
(3) Protiv rješenja drugostepenog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje
postupka žalba nije dopuštena.
(4) Žalba protiv rješenja drugostepenog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje
postupka podnosi se istom sudu, koji o žalbi odlucuje u vijeću trojice sudija, koji nisu
učestvovali u donošenju odluke u ranijem postupku.
Član 264.
(1) U ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ne može postupati sudija koji je
odlučivao u prijašnjem postupku.
(2) Prvostepeni sud će odrediti pripremno ročište odmah po prijemu rješenja
drugostepenog suda, a najkasnije u roku od osam dana.

41
Građansko pravo, 09.04.2016. godine

ZAKON O IZVRŠNOM POSTUPKU (ZIP)

IZVRŠNI POSTUPAK

Sud određuje izvršenje na osnovu:

1. izvršne isprave
2. vjerodostojne isprave

Izvršne isprave su: ISPITNO PITANJE

1. izvršna sudska odluka i izvršno sudsko poravnanje
2. izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom
postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze
3. izvršna notarska isprava
4. druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava (nagodba
postignuta u postupku medijacije)

Sudska odluka je izvršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za

dobrovoljno ispunjenje ili paricioni rok.
Odluka donesena u upravnom postupku izvršna je po pravilima koja uređuju taj
postupak.
Sudsko poravnanje, odnosno upravno poravnanje izvršno je ako je potraživanje koje
se prema njemu treba ispuniti dospjelo.
(Sudska nagodba se može zaključiti sve do donošenja drugostepene presude. Novi ZPP
iz 2003. godine)

42
Izvršna notarska isprava, kod nje ne važi paricioni rok, pribavlja se otpravak u svrhu
izvršenja i on ima dejstvo izvršne sudske odluke.
Izvršna isprava određena drugim zakonom je nagodba postignuta u postupku
medijacije.
Član 23. Izvršna isprava
(1) Izvršne isprave su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;
2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku
ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno,
3) izvršna notarska isprava;
4) druge isprave koje su zakonom određene kao izvršne isprave.
(2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava
donesena u Bosni i Hercegovini.

VJERODOSTOJNA ISPRAVA
je:
1. mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje
potraživanja
2. računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga, isporuke vode,
toplotne energije, odvoz smeća i RTV pretplata.
Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja
i izvršenik, predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Ako se izjavi prigovor
protiv Rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave taj prigovor ima karakter
tužbe i predmet se upućuje na parnicu od strane suda koji je dozvolio izvršenje. U tom
slučaju sud će odgoditi izvršenje i nastavit će ga na prijedlog tražioca izvršenja nakon
pravomoćnosti odluke praničnog suda ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom. Ako
tražilac izvršenja ne uspije sa tužbom u tom slučaju se izvršni postupak obustavlja.

NAPOMENA: Kod izvršne isprave se izvršenje ne upućuje na parnicu nakon

prigovora, nego samo kod izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave.
Član 29. Vjerodostojna isprava
(1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu
vjerodostojne isprave.
(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i
povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz
poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz
smeća.
(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac
izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

RAZLOZI ZA PRIGOVOR
1. ako isprava na osnovu koje je donešeno Rješenje o izvršenju nije izvršna isprava
ili ako isprava nije stekla svojstvo izvršnosti
2. ako je izvršna isprava na osnovu koje je donešeno Rješenje o izvršenju ukinuta,
poništena, preinačena, ili na drugi način stavljena van snage
3. ako su se stranke nakon nastanka izvršne isprave sporazumjele u posebnoj
ispravi da neće tražiti izvršenje
4. ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti izvršenje
5. ako je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja odnosno na
kome je mogućnost izvršenja ograničena
43
 6. ako tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave
odnosno ako nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika
7. ako nije ispunjen uvjet koji je određen izvršnom ispravom
8. ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala nakon izvršne
isprave
9. ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon izvršne isprave zabranjeno,
izmjenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja
10. ako je nastupila zastarjelost potraživanja o kojem je odlućeno izvršnom
ispravom

POKRETANJE IZVRŠNOG POSTUPKA

Izvršni postupak se pokreće:
- prijedlogom tražioca izvršenja
- po službenoj dužnosti
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odlući u roku od 8 dana. Ovdje važi
pravilo da nema veće nepravde od zakašnjele pravde.
Član 3. Pokretanje postupka
(1) Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca izvršenja.
(2) Izvršni postupak pokreće se i po službenoj dužnosti, kao i po prijedlogu lica i organa
kad je to zakonom izričito određeno.
(3) Lica i organi iz stava 2. ovog člana imaju u izvršnom postupku položaj tražioca
izvršenja.

Pravni lijekovi u izvršnom postupku:

- prigovor
- žalba
PRIGOVOR je redovan i samostalan pravni lijek i sprječava nastupanje pravomočnosti
ali je u odnosu na izvršnost prvostepenog rješenja o izvršenju nesuspenzivan pravni
lijek. Dakle, sprječava nastupanje pravomočnosti Rješenja o izvršenju, a ne sprječava
provođenje Rješenja o izvršenju.
ŽALBA je devolutivan pravni lijek jer o njoj odlućuje drugostepeni sud. Žalba je i
dvostrani pravni lijek jer se dostavlja suprotnoj strani na odgovor.
Žalba i prigovor se izjavljuju u prekluzivnom roku od 8 dana i podnose se
prvostepenom sudu.
O prigovoru odlučuje prvostepeni sud, a o žalbi odlućuje drugostepeni sud.
Prigovor ima slijedće karakteristike:
- to je redovan i samostalan pravni lijek jer se provodi poseban postupak
- on je remonstrativan jer o njemu odlućuje isti sud koji je donio napadnuto
Rješenje o izvršenju
- on je dvostran jer se dostavlja suprotnoj strani na odgovor
- on je dilatoran jer se ne može pristupiti rješavanju prije proteka roka za
odgovor
- on je suspenizivan jer u pravilu odlaže izvršenje
Član 12. Pravni lijekovi
(1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim
zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je
to ovim zakonom određeno.

44
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana
dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji
je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana
od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca
izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je
izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi
naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao
tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do
namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
(6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

SADRŽAJ RJEŠENJA O IZVRŠENJU

Rješenje o izvršenju sadrži označenje izvršne ili vjerodostojne isprave na osnovu koje se
izvršenje traži, sadržaj te isprave, sredstvo kojim izvršenje treba provesti i predmet
izvršenja.
PREDMET IZVRŠENJA je onaj na kome se provodi izvršenje, npr. na nekretnini,
pokretnim stvarima, novćanom potraživanju.
Član 39. Rješenje o izvršenju
(1) U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna odnosno vjerodostojna isprava
na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se
ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje
izvršenja.
(2) Ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplata kamata, obračun
kamate o trošku tražioca izvršenja će obaviti izvršni sud osim kad se naplata vrši na
sredstvima na računima kod banaka. U ovom drugom slučaju obračun kamate će izvršiti
banka na teret izvršenika.
(3) Rješenjem o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave sud će:
1) obavezati izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u
roku od tri dana po prijemu rješenja, namiri potraživanja zajedno s odmjerenim
troškovima,
2) odrediti izvršenje radi ostvarenja tih potraživanja.
(4) Rješenje o izvršenju ne mora biti obrazloženo i može se izdati stavljanjem pečata na
prijedlog za izvršenje.
(5) Rješenje o izvršenju mora sadržavati uputu o pravnom lijeku koji strankama stoji na
raspolaganju.
(6) Rješenje kojim se prijedlog za izvršenje potpuno ili djelimično odbacuje ili odbija
mora biti obrazloženo.

PRIGOVOR TREČEG LICA

Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprječava
izvršenje može podnjeti Prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom
predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava te treče osobe zahvačena
izvršenjem. Prigovor se može podnjeti do završetka izvršnog postupka. Sud će prigovor
dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od 8 dana izjasne o
prigovoru. Sud će o prigovoru treče osobe odlućiti u izvršnom postupku ili će
podnosioca prigovora Zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
Član 51. Pretpostavke za prigovor

45
(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava
izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom
predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena
izvršenjem.
(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora
ne sprečava provedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim
zakonom nije drukčije određeno.
(3) Sud će prigovor dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od
osam dana izjasne o prigovoru.
Član 52. Odluke suda po prigovoru trećeg lica
(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca
prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja
dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora
pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom
ispravom.

PROTIVIZVRŠENJE
Nakon što je izvršenje već sprovedeno izvršenik može u istom izvršnom postupku
zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio.
Time se postupak vračanja datog pojednostavljuje i skračuje jer je postupak
protivizvršenja efikasniji u odnosu na postupak po tužbi.
Protivizvršenje je moguće u tri slučaja:
- ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinaćena, poništena, stavljena
van snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez dejstva
- ako je tokom izvršnog postupka Rješenje o izvršenju pravomoćno ukinuto ili
preinačeno
- ako je tokom izvršnog postupka namiren tražilac izvršenja mimo suda tako
da je tražilac izvršenja dvostruko namiren.
Član 54. Razlozi za protivizvršenje
(1) Nakon što je izvršenje već provedeno izvršenik može u istom izvršnom postupku
zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio
ako je:
1) izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je
na drugi način utvrđeno da je bez djelovanja,
2) rješenje o izvršenju pravosnažno ukinuto ili preinačeno,
3) tokom izvršnog postupka namirio tražiocu izvršenja potraživanje mimo suda tako da
je tražilac izvršenja dvostruko namiren.
(2) Ako je tražilac izvršenja izvršenjem naplatio određeni novčani iznos, izvršenik u
prijedlogu za protivizvršenje može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana
naplate tog iznosa.
(3) Prijedlog za protivizvršenje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30
dana od dana kad je izvršenik saznao za razlog za protivizvršenje, a najkasnije u roku od
jedne godine od dana okončanja izvršnog postupka.
(4) Izvršenik ne može prije isteka roka iz stava 3. ovog člana svoje potraživanje
ostvarivati u parničnom postupku.
Član 55. Postupak po prijedlogu za protivizvršenje
(1) Prijedlog iz člana 54. ovog zakona sud će dostaviti tražiocu izvršenja i pozvati ga da
se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu.

46
(2) Ako se tražilac izvršenja usprotivi prijedlogu sud će o njemu odlučiti nakon
održanog ročišta. Ako se tražilac izvršenja u roku ne izjasni o prijedlogu sud će ocijeniti
hoće li o njemu odlučiti bez održavanja ročišta.
(3) Rješenjem kojim prihvati prijedlog sud će naložiti tražiocu izvršenja da u roku od
osam dana vrati izvršeniku ono što je izvršenjem dobio.
Član 56. Rješenje o protivizvršenju
(1) Na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja kojim je tražiocu izvršenja naloženo da
izvršeniku vrati ono što je izvršenjem dobio sud će, na prijedlog izvršenika, donijeti
rješenje o protivizvršenju.
(2) Protivizvršenje se provodi prema odredbama ovog zakona o izvršenju.

IZVRŠENJE ODLUKE STRANOG SUDA

može se odrediti i provesti ako strana sudska odluka ispunjava zakonom propisane
uslove za priznanje, a o ćemu odlućuje kantonalni sud u prvom stepenu.
Član 19. Izvršenje odluke stranog suda
Izvršenje odluke stranog suda može se odrediti i provesti ako odluka ispunjava zakonom
propisane uvjete za priznanje.

IZVRŠENJE NA IMOVINI STRANE DRŽAVE I MEĐUNARODNE

ORGANIZACIJE
Ne može se odrediti izvršenje na toj imovini bez pismene saglasnosti Federalnog
ministarstva pravde, osim ako je strana država ili međunarodna odrganizacija pristala na
izvršenje. Federalno ministarstvo pravde je dužno prethodno pribaviti mišljenje
Ministarstva vanjskih poslova BiH. Prema Zakonu o rješavanju sukoba zakona sa
propisima drugih zemalja u određenim odnosima odnosno kolizionim normama
propisana su dva uslova za priznanje strane sudske odluke i to:
1. potvrda nadležnog stranog suda o pravomoćnosti te odluke po pravu države u
kojoj je donesena
2. postojanje reciprociteta/uzajamnosti
Član 20. Izvršenje na imovini strane države
(1) Na imovini strane države i međunarodnih organizacija koje se nalaze na teritoriji
Federacije Bosne i Hercegovine ne može se odrediti izvršenje bez pisane saglasnosti
Federalnog ministarstva pravde, osim ako je strana država pristala na izvršenje.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana Federalno ministarstvo pravde dužno je prethodno
pribaviti mišljenje Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

IZVRŠENJE NA NEKRETNINAMA
ima četri faze:
1. provodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi
2. utvrđivanjem vrijednosti nekretnine
3. prodajom nekretnine
4. namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom

Zabilježba izvršenja u zemljišnoj knjizi

Čim donese Rješenje o izvršenju na nekretninama sud će po službenoj dužnosti
odrediti da se u zemljišnoj knjizi izvrši zabilježba izvršenja. Tom zabilježbom tražilac
izvršenja stiće pravo svoje potraživanje namiri iz te nekretnine i u slučaju da treča osoba
kasnije stekne vlasništvo na toj nekretnini redosljed namirenja je da se prvo podmiruju
troškovi izvršnog postupka, zatim porezi i takse koje su dospjele za naplatu, zatim

47
potraživanja na osnovu zakonskog izdržavanja i potraživanja na osnovu naknade štete
nastale zbog narušenog zdravlja ili gubitka radne sposobnosti, zatim hipotekarni
povjerioci i tek na kraju se namiruje tražilac izvršenja.
Izuzima se od izvršenja zemljište u površini od 5 dunuma ako se radi o
poljoprivredniku izvršeniku.
Član 67. Mjesna nadležnost
Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na nepokretnosti i provođenje rješenja o
izvršenju nadležan je sud na čijem se području nepokretnost nalazi.
Član 68. Izvršne radnje
Izvršenje na nepokretnosti provodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi,
utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca
izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
Član 70. Dokaz o vlasništvu izvršenika
(1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja dužan je podnijeti izvod
iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo
izvršenika.
(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na
drugo lice, a ne na izvršenika prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju
izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uvjeti za promjenu
zemljišnoknjižnog stanja.
Član 72. Zabilježba izvršenja
(1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u
zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.
(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz
nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja
stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje
prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.
(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj
postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti
nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u
postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do
promjene vlasništva nije došlo.
(4) U slučaju predviđenim stavom 4. člana 113. ovog zakona sud će po zahtjevu i na
trošak tražioca izvršenja, objaviti rješenje o izvršenju u službenom glasilu Federacije
Bosne i Hercegovine i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji
Federacije.
(5) U slučaju objave rješenja o izvršenju u skladu sa stavom 4. ovog člana, zabilježba
izvršenja, prema njenom upisu u zemljišne knjige, ima učinak od momenta kada je
rješenje o izvršenju prvi put objavljeno u novinama.
Član 73. Pristupanje izvršenju
(1) Nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog
potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban
izvršni postupak.
(2) Tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj
nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak.
(3) Pokrenutom izvršnom postupku može se pristupiti do donošenja zaključka iz stava
6. člana 90. ovog zakona.
(4) O pristupanju postupku sud će obavijestiti tražioca izvršenja u čiju je korist prije
obavljena zabilježba.

48
 (5) Razlozi zbog kojih izvršenje nije dopušteno u korist pojedinih od više tražilaca
izvršenja u čiju se korist izvršenje provodi na istoj nepokretnosti, odnosno razlozi za
obustavu izvršenja u odnosu na pojedine od tražilaca izvršenja, bez uticaja su na
provođenje postupka u korist drugih tražilaca izvršenja.
(6) Ako se razlog za odlaganje izvršenja tiče samo nekih od više tražilaca izvršenja,
izvršenje se neće odgoditi, već će sud, prilikom donošenja rješenja o namirenju, odrediti
odlaganje namirenja tog tražioca izvršenja sve dok se postupak u odnosu na njega ne
nastavi. Sredstva namijenjena namirenju tog tražioca izvršenja sud će pohraniti do
nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za
namirenje drugih tražilaca izvršenja odnosno predat će se izvršeniku.

IZVRŠENJE NA NOVĆANIM POTRAŽIVANJIMA

podrazumjeva novćana primanja izvršenika po osnovu radnog odnosa, penzije, zatim
zakupnine koja pripada izvršeniku kao zakupodavcu, autorske naknade, cijene iz
ugovora o prodaji koja pripada prodavcu stvari i dr.
Novi Zakon o izvršnom postupku je radikalno izmjenio pravila o izuzimanju od
izvršenja na novćanim potraživanjima.
Ogranićenja na primanja do 1.000KM mjesečno tako da izvršenje može ići do jedne
polovine, a ako primanje prelazi 1.000KM izvršenje se može proveti u tom dijelu do
dvije trečine.
Izvršenje na novćanom potraživanju se po pravilu provodi pljenidbom odnosno
zabranom i prijenosom potraživanja u korist tražioca izvršenja.
Novi Zakon o izvršnom postupku radikalno napušta načelo socijalnosti, odnosno zaštite
dužnika koje je ranije bilo jedno od temeljnih načela ranijeg izvršnog postupka. Raniji
ZIP jaće je štitio dužnika u odnosu na povjerioca, a novi ZIP uopće više ne sadrži
generalnu normu o zaštiti izvršenika i njegovog dostojanstva prilikom izvršenja.

Član 65. Obim izvršenja novčanih potraživanja

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je
potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66. Redoslijed namirenja više tražilaca izvršenja
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na
istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog
predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

IZVRŠENJE NA POKRETNIM STVARIMA

Ne mogu biti predmet izvršenja predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i
članovima njegove porodice za zadovoljenje svakodnevnih potreba, hrana i ogrjev,
gotov novac izvršenika na osnovu potraživanja koja su izuzeta ili ograničena od
izvršenja, vjenčani prsten, lična pisma, medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i
priznanja i dr.
Najprije se vrši zapljena i popis, a nakon proteka najmanje 15 dana vrši prodaja stvari
putem usmenog javnog nadmetanja ili neposrednom pogodbom. Nastoji se postići
najpovoljnije unovćenje stvari.
Član 117. Izuzimanje od izvršenja
(1) Ne mogu biti predmet izvršenja:
1) predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za
zadovoljavanje svakodnevnih potreba;
2) hrana i ogrjev za potrebe izvršenika i članova njegovog domaćinstva za tri mjeseca;

49
3) gotov novac izvršenika po osnovi potraživanja koja su izuzeta ili ograničena od
izvršenja, te gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna primanja do mjesečnog
iznosa koji je prema zakonu izuzet od izvršenja proporcionalno vremenu do idućeg
primanja;
4) medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja, vjenčani prsten, lična pisma,
rukopisi i drugi lični spisi izvršenika, porodične fotografije, lične i porodične isprave i
porodični portreti.
(2) Poštanska pošiljka ili poštanska novčana doznaka upućena izvršeniku ne može biti
predmet izvršenja prije uručenja.
(3) Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na izvršenje radi ostvarenja novčanih
potraživanja osiguranih ugovornim založnim pravom na pokretnim stvarima.
Član 118. Izvršne radnje
(1) Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i
prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
(2) Prijedlogom za izvršenje može se zahtijevati da se provede samo pljenidba i
procjena, ali u tom slučaju tražilac izvršenja je dužan u roku od tri mjeseca od dana
pljenidbenog popisa odnosno procjene podnijeti prijedlog za prodaju stvari.
(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne podnese prijedlog za prodaju
izvršenje će se obustaviti.
Član 119. Obavijest o pljenidbi
(1) Po pravilu, sudski izvršilac prije nego što pristupi pljenidbi predat će izvršeniku
rješenje o izvršenju i pozvat će ga da plati iznos za koji je određeno izvršenje.
(2) Ako izvršeniku rješenje o izvršenju nije moglo da se preda prilikom pljenidbe,
dostavit će mu se naknadno, prema općim pravilima o dostavi.
(3) Sud može odlučiti, zavisno od okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, da uruči
rješenje o izvršenju prije pokušaja popisa i pljenidbe izvršenikovih stvari.
(4) Izuzetno, popis i pljenidba izvršenikovih stvari može se izvršiti po uručenju rješenja
o izvršenju, što sud cijeni u svakom pojedinom slučaju.
(5) O vremenu i mjestu pljenidbe obavijestit će se tražilac izvršenja, ako je to tražio.
(6) Odsutnost tražioca izvršenja ne sprečava provođenje pljenidbe.
(7) O obavljenoj pljenidbi obavijestit će se stranka koja pljenidbi nije bila prisutna.
Član 120. Predmet pljenidbe
(1) Pljenidba se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa.
(2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika te njegove stvari koje se
nalaze u posjedu tražioca izvršenja.
(3) Ako treća lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu
izvršenika koja je predmet izvršenja, niti dokažu svoja prava na njima, smatra se da
takva prava trećih ne postoje i da je izvršenik vlasnik stvari koja se nalazi u njegovom
posjedu.
(4) Smatra se da su bračni ili vanbračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih
pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj
nepokretnosti.
(5) Izvršenikove stvari koje se nalaze u posjedu trećeg lica mogu se popisati samo ako
ono na to pristane.
(6) Ako treće lice ne pristane na popis sud će zaključkom na tražioca izvršenja, na
njegov prijedlog, prenijeti izvršenikovo pravo na predaju stvari radi provođenja
izvršenja po pravilima o prijenosu radi naplate.
Član 121. Obim pljenidbenog popisa
(1) Pljenidbenim popisom popisat će se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje
potraživanja tražioca izvršenja i troškova izvršenja.

50
(2) Prvenstveno se popisuju stvari u pogledu kojih nema primjedbi o postojanju prava
koje bi sprečavalo izvršenje i stvari koje se najlakše mogu unovčiti, pri čemu će se o
tome uzeti u obzir i izjave prisutnih stranaka i trećih lica.
Član 122. Čuvanje popisanih stvari
(1) Popisane stvari sudski izvršilac će ostaviti na čuvanje izvršeniku ako sud, na
prijedlog tražioca izvršenja, nije odredio da se one predaju na čuvanje tražiocu izvršenja
ili trećem licu.
(2) Rizik od uništenja ili oštećenja stvari datih na čuvanje tražiocu izvršenja ili trećem
licu snosi tražilac izvršenja osim ako je uništenje ili oštećenje posljedica više sile.
(3) Gotov novac, vrijednosni papiri i dragocjenosti predat će se u sudski depozit.
(4) U sudski depozit predat će se i druge stvari veće vrijednosti ako su pogodne za takav
način čuvanja.
Član 123. Zabrana raspolaganja popisanim stvarima
Svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima, zabranjuje se da
njima raspolažu bez sudskog naloga.

IZVRŠENJE RADI VRAČANJA ZAPOSLENOG NA RAD/SLUŽBU

Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da
zaposlenog vrati na rad odnosno u službu može se podnjeti u roku od 30 dana od dana
kada je tražilac izvršenja stekao pravo da taj prijedlog podnese. Provođenje ovog
rješenja obezbjeđuje se izricanjem novćanih kazni protiv tog poslodavca. Tražilac
izvršenja uz ovaj prijedlog može podnjeti i prijedlog da sud odredi da je poslodavac kao
izvršenik dužan da zaposleniku kao tražiocu izvršenja isplati na ime plaće mjesečne
iznose dospjele do pravomoćnosti odluke pa dok zaposlenik ponovo ne bude vraćen na
rad.

Član 215. Rok za podnošenje prijedloga za izvršenje

(1) Prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da
zaposlenog vrati na rad odnosno u službu može se podnijeti u roku od 30 dana od dana
kada je tražilac izvršenja stekao pravo da taj prijedlog podnese.
(2) Smatra se da je radnik stekao pravo da podnese prijedlog iz stava 1. ovog člana po
isteku roka za dobrovoljno izvršenje određeno u izvršnoj ispravi.
Član 216. Način provođenja izvršenja
Izvršenje na osnovu izvršne isprave kojom je izvršeniku naloženo da tražioca izvršenja
vrati na rad odnosno u službu provodi se primjenom odgovarajućih odredbi člana 17. i
odredbama glave XIX ovog zakona o izvršenju radi ostvarenja obaveze na radnju koju
može obaviti samo izvršenik.
Član 217. Nadoknada plaće u slučaju vraćanja zaposlenog na rad
(1) Tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad odnosno u službu
može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je izvršenik dužan
isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravosnažnosti odluke pa dok ponovo
ne bude vraćen na posao, te odrediti izvršenje radi naplate dosuđenih iznosa.
(2) Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za izvršenje radi vraćanja na rad,
odnosno u službu ili može biti podnesen naknadno do završetka izvršnog postupka.
(3) Rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvata ima djelovanje rješenja kojim se
utvrđuje postojanje obaveze izvršenika i djelovanje rješenja o izvršenju.
(4) Izvršenik može predložiti da se rješenje iz stava 3. ovog člana stavi izvan snage ako
su se nakon njegovog donošenja izmijenile okolnosti na osnovu kojih je doneseno.

51
(5) Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi tražilac izvršenja ostvario da je
bio na radu. Mjesečna naknada obuhvata i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi
plaće.
(6) Tražilac izvršenja može svoje pravo na nadoknadu ostvarivati i u posebnom
postupku pred sudom.
(7) Ako je sud djelimično prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će tražioca
izvršenja da ostatak ostvaruje u postupku pred sudom.

VANPARNIČNI POSTUPAK
ZAKON O VANPARNIČNOM POSTUPKU
Vrste vanparničnih postupka:
1. uređenje ličnih stanja (oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti,
zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi, proglašenje
nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti)
2. uređenje porodičnih odnosa (dozvola za zaključenje braka, produženje i
prestanak roditeljskog prava, oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava)
3. uređenje imovinskih odnosa (određivanje naknade za eksproprisane
nekretnine, upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima, dioba stvari i
nekretnina u suvlasništvu i uređenje međa)
4. uređenje drugih vanparničnih stvari (sastavljanje i ovjeravanje sadržine
isprava, zatim čuvanje isprava, sudski depozit, poništenje isprava)

Vanparnični postupak pokreće se PRIJEDLOGOM fizičke ili pravne osobe, izuzetno po

službenoj dužnosti. Npr. kod ostavinskog postupka, matičar sastavlja smrtovnicu i
dostavlja je sudu, određivanje naknade u postupku eksproprijacije nekretnina.
U vanparničnom postupku supsidijarno se primjenjuju pravila parničnog postupka, a to
znači da se na ono što nije riješeno u vanparničnom postupku primjenjuju pravila
parničnog postupka.

52
Protiv odluka donesenih u vanparničnom postupku može se izjaviti samo ŽALBA, osim
dva izuzetka kada se može podnjeti vanredni pravni lijek (REVIZIJA), i to:
- kada se radi o predmetu određivanja pravične naknade za eksproprijaciju
nekretnina
- određivanje nosioca stanarskog prava u slučaju razvoda braka.
Član 3.
Vanparnični postupak pokreće se prijedlogom fizičke ili pravne osobe, kao i
prijedlogom organa određenog ovim ili drugim zakonom.
Izuzetno, sud pokreće vanparnični postupak po službenoj dužnosti u slučajevima i pod
uvjetima određenim ovim ili drugim zakonom.
Ako postupak nije pokrenuo organ koji je zakonom ovlašćen da ga pokrene, sud će bez
odlaganja obavijestiti taj organ da je postupak pokrenut na prijedlog ovlašćene osobe i
odrediti mu rok za prijavljivanje sudjelovanja u postupku, te do isteka tog roka zastati sa
postupkom, ako je to potrebno radi zaštite stranaka u postupku ili radi zaštite javnog
interesa.

ŽALBA U VANPARNIČNOM POSTUPKU

ISPITNO PITANJE
Koja je specifičnost žalbe u vanparničnom postupku?
Specifičnost žalbe je u tome da sud može odlučiti o ne blagovremenoj žalbi ako je
osnovana i ako se time ne vrijeđaju prava drugih učesnika u postupku. Isto tako
drugostepeni sud je ovlašten da odlučuje o neblagovremenoj žalbi.
Član 18.
Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od
dana dostavljanja rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 19.
Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako zakonom nije drugačije određeno.
Sud iz važnih razloga može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
U slučaju iz stavka 2. ovog članka, kada je potrebno da se zaštite prava maloljetnika ili
drugih osoba pod posebnom zaštitom, sud može po službenoj dužnosti, a radi zaštite
prava drugih sudionika po njihovom prijedlogu, odrediti da se položi osiguranje u
gotovom novcu. Kada to posebne okolnosti slučaja zahtijevaju, davanje osiguranja
može se odrediti i u drugom obliku.
Član 20.
Prvostepeni sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem
preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako nađe da je žalba osnovana, a time se ne
vrijeđaju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rješenju.
Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa
spisima, dostavit će drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira da li je žalba
podnesena u zakonom određenom roku.
Drugostupanjski sud može odlučiti i o ne blagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time
ne vrijeđaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju.

ODUZIMANJE I VRAČANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Ovdje sud utvrđuje da li je punoljetna osoba (starija od 18 godina) zbog nesposobnosti
za rasuđivanje u stanju da se sama brine o svojim pravima i interesima. Ovaj postupak
može se pokrenuti po službenoj dužnosti od strane organa starateljstva ali ga može
pokrenuti bračni partner ili srodnici po krvi ili tazbini do određenog stepena. Osoba
prema kojoj se takav postupak vodi mora biti pregledana od strane vještaka medicinske
struke (podoblast specijalnosti neuropsihijatrija) koji daje nalaz i mišljenje o njenom

53
duševnom stanju i sposobnosti za rasuđivanje. Protiv rješenja o oduzimanju ili vračanju
poslovne sposobnosti dozvoljena je žalba i mogu je izjaviti osobe koje su sudjelovale u
postupku u roku od 3 dana od dana prijema Rješenja. Osoba kojoj se oduzima poslovna
sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje zdravstveno stanje.
Član 29.
U postupku oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti sud utvrđuje da li je punoljetna
osoba zbog potupune ili djelomične nesposobnosti za rasuđivanje u stanju da se sama
brine o svojim pravima i interesima, te da sukladno s tim potpuno ili djelomično
oduzme poslovnu sposobnost punoljetnoj osobi, ili potpuno ili djelomično vrati
poslovnu sposobnost onoj punoljetnoj osobi kod koje su prestali razlozi za potpuno,
odnosno djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti.
Postupak iz stavka 1. ovog članka mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30
dana od dana prijema prijedloga.
Član 30.
Postupak za oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti pokreće se na prijedlog:
1) organa starateljstva,
2) tužitelja,
3) bračnog druga, djeteta i roditelja osobe koja predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje
poslovne sposobnosti,
4) djeda, babe, brata, sestre, unuka i drugih osoba, ukoliko trajno žive u istom
obiteljskom domaćinstvu sa osobom za koju se predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje
poslovne sposobnosti,
5) osobe kojoj se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ukoliko ono može da shvati
značaj i pravne poslijedice svoga prijedloga,
6) drugih osoba ukoliko je to predviđeno zakonom. Postupak može pokrenuti i sud po
službenoj dužnosti.

Član 36.
Osobu prema kojoj se postupak vodi mora pregledati vještak medicinske struke
odgovarajuće specijalnosti koji će dati nalaz i mišljenje o njenom duševnom stanju i
sposobnostima za rasuđivanje.
Vještačenje se vrši u prisustvu suca, osim kada se obavlja u zdravstvenoj ustanovi.
Član 38.
Kad utvrdi da postoje uvjeti za oduzimanje poslovne sposobnosti, sud će osobi prema
kojoj se vodi postupak, potpuno ili djelomično oduzeti poslovnu sposobnost.
Član 40.
Kad prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, sud će po službenoj
dužnosti ili na prijedlog ovlaštenih osoba iz članka 30. ovog zakona, sprovesti postupak
i ovisno od njegovih rezultata donijeti rješenje kojim se protivniku predlagatelja
potpuno ili djelomično vraća poslovna sposobnost.
Član 41.
U postupku vraćanja poslovne sposobnosti shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona
o oduzimanju poslovne sposobnosti.
Članak 42.
Protiv rješenja o oduzimanju ili vraćanju poslovne sposobnosti žalbu mogu izjaviti
osobe koje su učestvovale u postupku u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
Osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost može izjaviti žalbu bez obzira na svoje
zdravstveno stanje.

54
Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, ako sud, iz opravdanih razloga, drugačije ne
odluči.
Prvostupanjski sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostupanjskom sudu,
koji je dužan da donese odluku u roku od tri dana od dana prijema žalbe.
Član 43.
Pravomoćno rješenje o oduzimanju odnosno vraćanju poslovne sposobnosti, sud će
dostaviti općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga radi upisa u
matičnu knjigu rođenih i organu nadležnom za vođenje zemljišno-knjižne evidencije.
Član 44.
Troškove postupka oduzimanja i vraćanja poslovne sposobnosti snosi predlagatelj.

PROGLAŠENJE NESTALE OSOBE ZA UMRLU I DOKAZIVANJE

SMRTI
Umrlom osobom proglasit će se:
1. osoba ćijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg
je rođenja proteklo 60 godina
2. osoba za koju je vjerovatno da više nije živa, a o čijem životu za posljednjih 5
godina nije bilo nikakvih vijesti,
3. osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, poplavi, požaru ili
kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o njoj nema nikakvih vijesti za
posljednjih 6 mjeseci od dana prestanka takve opasnosti
4. osobe koje su nestale tokom rata ili u vezi sa ratnim događanjima, a o čijim
životima nije bilo nikakvih vijesti za posljednjih 1 godinu od prestanka
neprijateljstava
Kod dokazivanja smrti je izvjesno da je neko umro i kada je umro ali o tome nema
dokaza u ispravama predviđenim propisima o matičnim knjigama, pa se zbog toga u
vanparničnom postupku donosi Rješenje kojim se utvrđuje datum smrti i vrši se objava
u Službenim novinama FBiH.

Član 60.
U postupku proglašenja nestalih osoba umrlih i dokazivanja smrti sud odlučuje o
proglašenju nestalih osoba umrlih i o dokazivanju smrti.
Član 61.
Umrlom osobom proglasit će se:
1) osobom o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg
je rođenja proteklo šezdeset godina,
2) osoba o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je
vjerovatno da više nije živa,
3) osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu
ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih
vijesti za šest mjeseci od dana prestanka takve opasnosti,
4) osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije
bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstava.
Rokovi iz toč. 1. i 2. stavka 1. ovog članka računaju se od dana kad je prema
posljednjim vijestima nestala osoba nesumnjivo bila živa, a ako se taj dan ne može
točno utvrditi, ti rokovi počinju teći istekom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala
osoba, prema posljednjim vijestima, bila živa.
Član 63.

55
Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je sud na čijem
području je ta osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imalo prebivalište, sud na
čijem području je ta osoba imala posljednje boravište.
Član 64.
Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom i prijedlog za dokazivanje smrti može
podnijeti svaka fizička i pravna osoba koja za to ima pravni interes, kao i zainteresirani
organ.
Prijedlog iz stavka 1. ovog članka sadrži naročito: naziv suda, ime i prezime osobe za
koju se predlaže da se proglasi umrlom, odnosno čiju smrt treba dokazati, datum
rođenja i posljednje prebivalište, odnosno boravište te osobe, činjenice na kojima se
zasniva prijedlog, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pravni interes predlagatelja za
podnošenje prijedloga, ime i prezime odnosno naziv predlagatelja i njegovu adresu.
Uz prijedlog se podnosi izvod iz matične knjige rođenih za osobu za koju se prijedlog
podnosi.
Član 65.
Po prijemu prijedloga iz članka 64. ovog zakona sud će, po potrebi, saslušati
predlagatelje i svjedoke, pribaviti potrebne podatke i izvještaje i zatražiti od organa
starateljstva da osobi nakoju se prijedlog odnosi odredi staratelja.
Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, donijet će rješenje
kojim će prijedlog odbaciti.
Ako sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene, objavit će u "Službenim
novinama Federacije BiH" oglas da je postupak pokrenut. U oglasu o pokretanju
postupka zaproglašenje nestale osobe umrlom, navest će bitne okolnosti na kojima se
prijedlog temelji, nestala osoba pozvati da se javi, aostale osobe kojima su poznati bilo
kakvi podaci o životu ili smrti nestalog, pozvati da to jave sudu u roku od tri mjeseca od
dana objavljivanja oglasa.
Oglas o pokretanju postupka za dokazivanje smrti neke osobe treba da sadrži naznaku
dana, mjeseca i godine za koje se smatra da je ta osoba umrla i poziv osobama koje o
tome nešto znaju da to jave sudu u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa u
"Službenim novinama Federacije BiH".

Član 67.
U rješenju kojim se nestala osoba proglašava umrlom, odnosno kojim se utvrđuje smrt,
naznačit će se dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji se ima smatrati kao
vrijeme smrti nestale osobe.
Kao dan smrti smatra se dan kada je nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji
vjerovatno nije preživjela. Ako taj dan ne može da se utvrdi, kao dan smrti smatra se
prvi dan poslije isteka roka iz članka 61. ovog zakona.
Član 68.
Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju žalbu mogu izjaviti predlagatelji, staratelj
osobe koja je nestala, odnosno osobe za koju se smrt dokazuje.
Član 69.
Pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom, odnosno dokazivanju smrti
sud će dostaviti općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih knjiga, radi
upisa u matičnu knjigu umrlih.
Član 70.
Ako je osoba koja je proglašena umrlom živa ili je umrla drugog dana, a ne onog dana
koji se po rješenju suda smatra kao dan njene smrti, svaka fizčka i pravna osoba koja za
to ima pravni interes, kao i zainteresirani organi mogu zahtjevati od suda da se rješenje
o proglašenju nestale osobe umrlom stavi van snage, odnosno preinači.

56
O pokretanju postupka u slučajevima iz stavka 1. ovog članka bez odlaganja će se
obavijestiti sud koji je nadležan za raspravljanje zaostavštine te osobe. Postupak za
raspravljanje zaostavštine koji je u toku prekinut će se, a ako je zaostavština
pravomoćno raspravljena i ako je izvršen upis u zemljišne knjige ili druge javne knjige
o nepokretnostima, naredit će se da se u ove knjige stavi zabilježba o pokretanju
postupka za stavljanje van snage, odnosno preinačenje rješenja o proglašenju nestale
osobe umrlom.
Član 72.
Ako se osoba proglašena za umrlu javi sudu i predloži da se stavi van snage rješenje
kojim je proglašena umrlom, sud će, pošto utvrdi njenu istovjetnost sa osobom koja je
proglašena umrlom, bez daljeg postupka staviti van snage to rješenje.
Pravomoćno rješenje o stavljanju van snage ili preinačenju rješenja o proglašenju
nestale osobe umrlom dostavit će se općinskoj službi nadležnoj za poslove vođenja
matične knjige, sudu nadležnom za raspravljanje zaostavštine i organu starateljstva.

DOZVOLA ZA ZAKLJUČENJE BRAKA

Ovaj postupak se pokreće na prijedlog maloljetne osobe. Sud na odgovarajući način
ispituje sve okolnosti koje su od značaja za utvrđenje da li postoji slobodna volja i želja
maloljetnika da zaključe brak kao i da li je maloljetna osoba tjelesno i duševno
sposobna za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.
Vanparnični sud je nadležan da donosi Rješenje kojim utvrđuje da je malojetnik sa
navršenih 16 godina koji je postao roditelj stekao poslovnu sposobnost.
Član 75.
Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka pokreće se na prijedlog maloljetne
osobe.
Prijedlog za pokretanje postupka, sadrži osobne podatke o osobama koje žele da
zaključe brak, osobne podatke o roditeljima predlagatelja, činjenice na kojima se
zasniva prijedlog i dokaze o iznesenim činjenicama.

Član 76.
Sud će na odgovarajući način ispitati sve okolnosti koje su od značaja za utvrđenje da li
postoji slobodna volja i želja maloljetnika da zaključe brak, kao i da li je maloljetna
osoba tjelesno i duševno sposobna za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.
Prije donošenja rješenja, sud će pribaviti nalaz i mišljenje zdravstvene ustanove i
mišljenje organa starateljstva, saslušat će predlagatelje i osobu s kojom želi da zaključi
brak, roditelja ili staratelja odnosno usvojitelja predlagatelja, a po potrebi može da
izvede i druge dokaze. Sud neće saslušati roditelja kome je oduzeto roditeljsko pravo, a
ocijenit će da li će saslušati roditelja koji bez opravdanih razloga ne vrši roditeljsko
pravo.
Sud će, po pravilu, saslušati predlagatelja bez prisustva ostalih sudionika u postupku.
Sud je dužan da utvrdi i osobna svojstva, imovinsko stanje i druge bitne okolnosti koje
se odnose na osobu sa kojom predlagatelj želi da zaključi brak.
U postupku sud će na odgovarajući način ispitati opravdanost prijedloga vodeći računa
o ostvarivanju ciljeva braka i o zaštiti obitelji, kao i važećim shvatanjima sredine u kojoj
žive osobe koje žele da zaključe brak.
Član 77.

57
Rješenje o davanju dozvole za zaključenje braka dostavlja se predlagatelju i osobi sa
kojom predlagatelj želi da zaključi brak,roditeljima odnosno starateljima predlagatelja i
nadležnom organu starateljstva.
Rješenje kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka dostavlja se
predlagatelju.
Član 78.
Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu da izjave svi
sudionici u postupku iz stavka 1. članka 77. ovog zakona, a protiv rješenja kojim se
odbija prijedlog zadavanje dozvole, žalbu može izjaviti samo predlagatelj.
Član 79.
Osobe kojima je dozvoljeno zaključenje braka ne mogu brak zaključiti prije
pravomoćnosti rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.
Član 80.
Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka može se povući do pravomoćnosti
rješenja o davanju dozvole za zaključenje braka.

UREĐENJE MEĐA ISPITNO PITANJE

Vanparnični sud uređuje među između susjednih parcela, pri ćemu nije važno da li se
radi o vlasništvu ili o posjedu. Ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog
bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći
raspoznati ili ako se međe više ne raspoznaju ili su sporne onda svaki od susjeda ima
pravo zahtjevati da vanparnični sud u postupku uređenja međa obnovi ili ispravi među.
Sud prvo zakazuje ročište u zgradi suda radi mogućnosti postizanja sporazuma, a ako to
nije moguće sud zakazuje ročište na licu mjesta i poziva vještaka geometra.
Načini uređenja međa su:
1. sporazum susjeda ćija je međa u pitanju
2. posljednji mirni posjed
3. pravična ocjena
Pravična ocjena je najefikasniji i najpraktičniji način uređenja međa, a to je slučaj kada
se na licu mjesta utvrdi sporna međašna površina i podjeli na pola (na jednake dijelove).
Član 168.
U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su
međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.
Član 169.
Prijedlog za uređenje međa između susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki
od vlasnika odnosno posjednika tih parcela, a kada je to zakonom određeno i ovlašteni
organ.
Prijedlog sadrži podatke o vlasnicima odnosno posjednicima susjednih parcela,
zemljišnim parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih parcela iz
zemljišnih i katastarskih knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokreće, kao i
vrijednost sporne međašnje površine.
Član 170.
Po prijemu prijedloga sud može zakazati ročište u sudu nakoje će pozvati sudionike radi
pokušaja sporazumnog uređenja međa.
Ako sudionici ne postignu sporazum, sud će zakazati ročište na spornom mjestu na koje
će, pored sudionika pozvati vještaka geodetske, odnosno druge odgovarajuće struke, a
po potrebi i predložene svjedoke.
Uz poziv za ročište sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze
od značaja za uređenje međa. U pozivu će se sudionici upozoriti na posljedice ne
dolaska na ročište.

58
Član 171.
Ako predlagatelj ne dođe na ročište, a bio je uredno pozvan, ročište će se održati
ukoliko to predloži protivnik predlagatelja. Ako nitko ne predloži održavanje ročišta,
smatra se da je prijedlog povučen.
Član 172.
Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost ne prelazi
vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, sud će utvrditi među na
temelju jačeg prava, a ako to nije moguće na temelju poslednjeg mirnog posjeda.
Ukoliko se spor ne može riješiti ni na ovaj način, sud će spornu međašnju površinu
podijeliti po pravičnosti.
Ako sudionici predhodno o tome postignu sporazum sud može među urediti i na temelju
važećih katastarskih planova. Sud može urediti među po jačem pravu bez obzira na
vrijednost međašnje površine, ako sudionici o tome predhodno postignu sporazum.
Član 173.
Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi
vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum u
smislu stavka 3. članka 172. ovog zakona, sud će predlagatelja uputiti na parnicu i
obustavit će vanparnični postupak.
Član 174.
Na ročištu za uređenje međa sud će na spornom mjestu utvrditi među između
zemljišnjih parcela sudionika i obilježiti je trajnim i vidnim međašnjim znacima.
O radnjama poduzetim na ročištu za uređenje međa sastavlja se zapisnik u koji se unosi
naročito: opis zatečenog stanja i sadržaj izjava sudionika, vještaka i svjedoka. Uz
zapisnik se prilažu: skica zatečenog stanja i skica stanja uspostavljenog uređenjem
međa.

DIOBA
Suvlasnici imaju pravo i to svaki od njih da u vanparničnom postupku zahtjeva diobu
nekretnina. Ako na ročištu nema sporazuma suvlasnika pristupa se diobi nekretnina.
Prvo se pokušava fizička dioba, a nakon toga civilna dioba koja znači da se predmet
diobe prodaje po pravilima izvršnog postupka pa se cijena dijeli na suvlasnike.
Kod civilne diobe se može desiti da jednom od suvlasnika pripadne cijela stvar, a da on
ostalim suvlasnicima plati novćani iznos prema dogovoru.
Član 162.
Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti
suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.
Prijedlog sadrži podatke o predmetu diobe, veličini dijela i odrugim stvarnim pravima
svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski
podaci i priložiti odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i
drugim stvarnim pravima, kao i o posjedu nepokretnosti.
Prijedlog se podnosi sudu na čijem se području stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari
ili nekretnina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih
sudova.
Član 163.
Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na
stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna je veličina dijela u stvarima,
odnosno imovini u suvlasništvu ili je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze nekretninu
u suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagatelja da u roku od 15 dana
pokrene parnicu.

59
Ako predlagatelj u roku iz stavka 1. ovog članka ne pokreneparnicu, smatrat će se da je
prijedlog povučen.
Član 165.
Ako suvlasnici ili osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo, u toku
postupka postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u
zapisnik kao sudsko poravnanje.
Član 166.
Ako osobe iz članka 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uvjetima i načinu
diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa
će na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odgovarajućim propisima
materijalnog prava donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vodeći
računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i osoba koje po predmetu
diobe imaju neko stvarno pravo.
Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu
posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom
suvlasniku. Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i
izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku.
Član 167.
Rješenje o diobi sadrži: predmet, uvjete i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima
stvari i pravima koja su pripadala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obveze suvlasnika
utvrđene diobom.
Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih
prava na dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.

60