JU PRVA SREDNJA ŠKOLA

DR. HUSEIN DŽANIĆ

VELIKA KLADUŠA

MATURSKI RAD
TEMA: Montaža instalacije kotlovnice na čvrsto gorivo

UČENIK: MENTOR:
Hušidić Selmin III ICG Suljić Fikret, dipl.ing.maš.

Velika Kladuša, april 2020. godine

SADRŽAJ
1. Smještaj kotlovnice..........................................................................................................................3
2. Instalacija cijevi u kotlovnici..........................................................................................................4
3. Osnovne skupine kotlova................................................................................................................6
3.1. Vatrocijevni kotlovi..................................................................................................................6
3.2. Vodocijevni kotlovi...................................................................................................................7
4. Kotao za centralno grijanje............................................................................................................8
5. Montaža zatvorene ekspanzione posude........................................................................................9
6. Materijali i dijelovi kotla...............................................................................................................10
7. Kontrola cirkulacione pumpe.......................................................................................................10
8. Izmjenjivač toplote........................................................................................................................11
8.1. Strujanje u izmjenjivačima....................................................................................................11
9. Loženje...........................................................................................................................................12
9.1. Sigurnost od povrata plamena...............................................................................................12
9.2. Sigurnost od preoptrećenja ložišta........................................................................................12
9.3. Sigurnost od eksplozije na strani dimnih plinova.................................................................12
10. Ispitivanje uređaja.......................................................................................................................12
11. Montaža kotla..............................................................................................................................13
12. Konstrukcija i konstrukcijski elementi kotla............................................................................14
13. Zaključak.....................................................................................................................................15
14. Literatura.....................................................................................................................................16
UVOD

Grijanje je postupak održavanja određene temperature u stambenim i radnim

prostorijama iskorištavanjem topline izgaranja čvrstoga, tekućeg ili plinovitoga goriva,
pretvaranjem električne energije u toplinu ili iskorištavanjem prirodnih izvora topline.
Zadatak je uređaja za grijanje da osigura ljudima u radnim i stambenim prostorijama ugodan
rad i boravak.
U hladnim se godišnjim razdobljima ugrijavanjem okolišnoga zraka regulira odavanje
topline čovječjega tijela tako da se postigne ravnoteža između topline tijela i okoline kako bi
se čovjek osjećao toplinski i fiziološki lagodno, to jest kako bi se nalazio u pogodnom
fiziološkom okruženju.
Faktori koji utječu na lagodnost, osim načina odijevanja, još su i temperatura zraka,
srednja temperatura zidova te gibanje, vlažnost i čistoća zraka. Grijanjem se može utjecati
samo na temperaturu zraka i srednju temperaturu zidova.
Utjecaj oba ta faktora označuje se skupno kao osjetna temperatura. Utjecaji ostalih
faktora mogu se ostvariti samo s pomoću uređaja za klimatizaciju zraka kao usavršenog
tehničkog sredstva za postizavanje ugodne klime u prostorijama. Uređaji za grijanje
pojedinačnih prostorija su peći i grijalice.
1. Smještaj kotlovnice

Kotlovnica može biti:

 posebna (samostojeća) građevina
 prislonjena ili ugrađena u odgovaraju ću prostoriju unutar zgrade
Smještaj kotlovnice ovisi o visini zgrade:
 zgrada do 22 m visine - kotlovnica može biti na proizvoljnoj lokaciji
 zgrada od 22 do 40 m visine - kotlovnica može biti krovna ili prislonjena
 zgrada iznad 40 m visine kotlovnica mora biti posebna građevina

4
2. Instalacija cijevi u kotlovnici

Tijekom ugradnje grijaćeg kotla mogu se koristiti elementi izrađeni od metala i

polimera. Prilikom odabira trebali biste obratiti pažnju na takve karakteristike kao što su
svojstva toplinske izolacije, jednostavnost ugradnje i rada, trajnost, kao i trošak proizvoda.
Oblaganje bakra relativno je rijetko, budući da su takve cijevi prilično skupe, a
također zahtijevaju posebnu vještinu polaganja.
Istodobno, konstrukcije izrađene od ovog metala imaju niz značajnih prednosti, i to:
 dobro rasipanje topline;
 otpornost na koroziju i agresivne tvari;
 otpornost na smrzavanje;
 visoka otpornost na toplinu.

Cijevi izrađene od ovog metala podnose utjecaje okoline. S vremenom se mogu

obložiti samo tankim slojem oksida, što ne utječe na radne karakteristike.
Najpopularnija opcija za izvođenje jednocijevnih sistema grijanja su čelični proizvodi
koji imaju povoljne cijene i dobre tehnološke karakteristike.
Pri postavljanju cijevi potrebno je promatrati nagib, čija vrijednost treba prelaziti 5
milimetara na 1 linearni metar. Ova instalacija osigurava besplatan prijenos rashladnog
sredstva, što će se nastaviti i u slučaju naglog ili planiranog zatvaranja cirkulacijske pumpe.
Elementi velikog promjera (<50 mm) koriste se za usmjeravanje i povrat jednog
sistema cijevi, dok su konstrukcijski elementi promjera 32 mm dovoljni za povezivanje
radijatora grijanja u otvoreni sistem.

5
3. Osnovne skupine kotlova

3.1. Vatrocijevni kotlovi

U vatrocijevnom kotlu plinovi izgaranja prolaze kroz cijevi, a voda kvasi cijevi i tako
se zagrijava. Takav je cilindrični ili škotski kotao, građen u obliku čeličnoga bubnja u kojem
se nalazi voda, a kroza nj prolaze do četiri valovite cijevi (plamenice) u kojima izgara gorivo.
Osim kod parnih kotlova s jednim prolaskom dimnih plinova, obično svaka plamenica
završava plamenom ili povratnom komorom, iz koje mnogo ogrjevnih cijevi (vatrocijevi)
kroz kotao vodi plinove izgaranja u dimnu komoru na njegovoj prednjoj strani i dalje u
dimnjak.
Postoje i kombinirani cilindrični kotlovi koji imaju i vodne cijevi (Prudhon-Capusov
i Howden-Johnsonov kotao). Cilindrični su kotlovi jednostavne konstrukcije, neosjetljivi na
nečistu vodu i lako se čiste, a grade se samo za niske tlakove. Primjenjuju se na brodovima s
parnim naizmjenicnim strojevima i kao pomoćni kotlovi na tankerima.
 6

3.2. Vodocijevni kotlovi

Vodocijevni parni kotao s vodom u cijevima i vrućim plinovima izgaranja oko njih
može biti izveden kao kosocijevni i strmocijevni. Ti se kotlovi danas primjenjuju za
zahtjevnije namjene, na primjer za proizvodnju pare u prijevozu, industriji i energetici, pa je
razvijeno više konstrukcija (Bensonov, La Montov, Löfflerov kotao i drugi), koje se razlikuju
po svojstvima pare (s tlakovima čak većima od 300 bara i temperaturama pregrijavanja pare i
većima od 600 °C), po kapacitetu, po gorivu, koje može biti ugljen, ugljena prašina, tečna
goriva, plinovita goriva, kućanski, industrijski ili poljoprivredni otpad.
Kako bi se postigla što bolja pretvorba energije te omogućio pouzdaniji rad parnih
postrojenja, uz kotlove većih ulaza priključuju se dodatni dijelovi, kao što su pregrijač pare,
zagrijač pojne vode, zagrijač zraka.
 7

4. Kotao za centralno grijanje

Kotao za centralno grijanje može biti izveden bilo za zagrijavanje vode, ili pak za
dobivanje pare niskog ili visokog tlaka. Visokotlačno parno grijanje izvodi se rijetko, to jest
samo onda kada je potrebna veća temperatura ogrjevnih tijela. Niskotlačni kotlovi proizvode
paru s najvećim pritiskom od 0,3 do 0,4 bara.
Kotlovi za grijanje vode i za proizvodnju pare niskoga tlaka uglavnom su iste
konstrukcije, a izvode se kao vatrocijevni ili vodocijevni, od čeličnoga su lima ili su
sastavljeni od dijelova načinjenih od lijevana željeza. Mogu se ložiti ugljenom, drvima, uljem
za loženje ili prirodnim plinom. Kotlovi imaju propisane sigurnosne uređaje; kod niskotlačnih
kotlova to je vertikalna cijev, s donje strane uronjena u vodu u kotlu, a s gornje otvorena.
Visina te cijevi određuje najveći tlak u kotlu, a u slučaju njegova prekoračenja voda se
automatski izbacuje iz cijevi i para kroz nju izlazi, smanjujući tlak u kotlu (sigurnosni ventil).
 8

5. Montaža zatvorene ekspanzione posude

Zatvorena ekspanziona posuda se može montirati negdje na zid u blizini kotla za

grijanje i spojiti na povratni vod prema kotlu. Izuzetak su posude veće zapremine koje imaju
već ugrađeno postolje za montažu na pod. Veza između posude i sistema se može izvesti sa
jednom cijevi manjeg promjera npr. aluplast 16 – 20 mm. Priključak posude bi trebao biti
približno u visini manometra za mjerenje pritiska, kako bi se usklađivanje pritiska u sistemu
sa podešenim pritiskom u posudi izvelo što preciznije.
Po pravilu na vezi između posude i kotla ne bi smjelo biti nikakvih zapornih
elemenata. Međutim neko danas ugrađuje te posude i preko ventila, kako bi se u slučaju
oštećenja membrane, posuda mogla što brže zamijeniti bez izbacivanja vode iz sistema.
U tome vidim nekakvu opravdanost, ali bi u tom slučaju trebalo ugraditi isključivo
kuglasti ventil, kod kojeg se prema položaju ručice odmah vidi da li je otvoren ili zatvoren.
Ako je cijev prema posudi nešto veće dužine, bilo bi poželjno da se negdje kod priključka
ugradi i odzračni ventil.
Ekspanziona posuda će vršiti svoju funkciju bez obzira u kojem položaju se montira.

Međutim ipak bih preporučio da se pri montaži okrene tako, da ventil za

korekciju pritiska u posudi stoji prema dole. Ako bi postojala nekakva sumnja da je
membrana u posudi oštećena, to se može lako provjeriti pažljivim i brzim pritiskom na iglu
ventila. Ukoliko bi iz ventila kapala voda, to bi bio znak da se posuda mora zamijeniti.
Naravno takve provjere treba vršiti samo u krajnjem slučaju, kako se ne bi poremetio ranije
podešeni pritisak u posudi.
 9

6. Materijali i dijelovi kotla

Pri izradi kotla koriste se razni materijali ovisno o zahtijevanim svojstvima materijala.
Vrsta materijala ovisi o dijelu kotla o kojem se radi. Glavni dijelovi kotla su:

 ložište s gorionikom
 parni dio,
 vodeni dio,
 pregrijači pare,
 ekonomajzer (zagrijač vode),
 parni bubanj,
 sigurnosni ventil,
 zračni i dimovodni kanali,
 napojna pumpa generatora pare,
 parni kondenzator.
Samo tijelo kotla s ložištem i cijevnom pločom, te vodenim i parnim kucicama je
najčešće napravljeno od ugljičnih čelika, nehrđajučih čelika i lijevanog željeza. Obloga kotla
je najčešće napravljena od toplinske izolacije, a za izolaciju ložišta se najčešće upotrebljavaju
šamotne opeke.

7. Kontrola cirkulacione pumpe

Nakon dugog mirovanja, motor u cirkulacionoj pumpi ponekad zna da zablokira, jer
se rotor zalijepi za piksne u kojima se okreće, zbog kamenca i drugih naslaga iz vode.
Zato treba uvijek prije početka sezone grijanja, manuelno uključiti pumpu i uvjeriti se
da ispravno funcioniše. Pri uključivanju i isključivanju pumpe, na manometru za mjerenje
pritiska sistema možete uočiti blagi otklon kazaljke (oko 0,1 bar) i to je pouzdani znak da je
pumpa ispravna.
 10
Ukoliko se kazaljka manometra ne pomjera, uključenu pumpu lagano udarite po
kučištu nekim drvenim predmetom.
Ako ni nakon toga nema otklona kazaljke na manometru, isključite pumpu, odvrnite
čep za odzračivanje pumpe i odvrtačem malo zaokrenite rotor pumpe. Prije skidanja čepa
pripremite jednu krpu, koju ćete držati ispod pumpe, jer će tu iscuriti malo vode (pri
odzračivanju pumpe dovoljno je malo odvrnuti taj čep, dok ne počne da kaplje voda i onda se
zavrne).
Naravno pumpa može da ne radi i iz nekog drugog razloga, ali ovo je najčešći slučaj
blokiranja pumpe.

8. Izmjenjivač toplote

Izmjenjivač topline je uređaj namijenjen prelazu topline s jednog medija na drugi, a

može biti izveden da se mediji dodiruju, ili da su odvojeni pregradom koja sprječava njihov
izravni kontakt. Njihova je upotreba vrlo rasprostranjena, od kućnih grijača i hladnjaka,
automobilskih rashladnika, industrijskih izmjenjivača...

8.1. Strujanje u izmjenjivačima

Izmjenjivači topline se mogu podijeliti na više načina. Jedan od načina je prema

namjeni gdje ih dijelimo na:
 rashladnike
 grijače
Kako samo ime govori, rashladnici hlade medij, ponekad služe i kao kondenzatori,a
grijači služe za zagrijavanje, a ponekad služe i kao isparivači.
Izmjenjivači topline se mogu podijeliti i prema strujanju u njima. Po tome poznamo tri
tipa izmjenjivača:
 izmjenjivači s paralelnim tokom fluida
 izmjenjivači s protustrujnim tokom
 križni izmjenjivači topline
Izmjenjivač topline ThermoMec 24kW
11

9. Loženje
Loženje može biti ručno ili automatsko. Kod ručnog treba osigurati sigurno
loženje tj. da kotlovničar ne dođe u opasnost pri loženju. Kod automatskog
loženja konstrukcijom treba osigurati da ne dođe do povrata plamena.

9.1. Sigurnost od povrata plamena

Kotlovi moraju imati sigurnosni sistem protiv povrata plamena. Upućivačke norme za
sigurnost od povrata plamena su EN ISO 1200 i EN ISO 14121 – 1. Povrat plamena, 12
pogotovo kod krutog goriva generira stvaranje CO. Mjerenje više od 1% CO i
kotlovnici je znak da nešto nije u redu. Neka od rješenja za provrat plamena je vodeni
„šprinkler“, ćelijasti raspršivač i sl.

9.2. Sigurnost od preoptrećenja ložišta

Kotao mora biti opremljen sistemom koje će spriječiti isporuku goriva ukoliko dođe u
ložište previše goriva i na taj način previše digne temperaturu.

9.3. Sigurnost od eksplozije na strani dimnih plinova

Svaki kotao mora imati u sebi ugrađenu protueksplozivnu bocu, ili barem mora
upozoriti potencijalnog kupca o posljedicama. Boca služi , ukoliko iz nekog razloga dođe do
eksplozije unutar ložišta da rastereti ložište, jer u protivnome može doći do oštećenja kotla.

10. Ispitivanje uređaja

Ispitivanje kotla mora se izvršiti prije nego gotov proizvod izađe na tržište, te ga je
potrebno izvršiti u laboratoriju koji ima EN ISO/IEC 17025 certifikat. Moraju se izvršiti
ispitivanje izgaranja i ispitivanje električne instalacije. Ispituje se efikasnost uređaja, pritisak
proba, te se mjeri sastav ispušnih gasova. Pritisak proba mora biti izvedena sa pritiskom 2
puta većim od radnog pritiska kotla.
Tijekom funkcionalnih ispitivanja rada kotla moraju se bilježiti parametri kao što su
potrošnja goriva, temperatura zida, temperature polaza i povrata, sadržaj O 2 u dimnim
gasovima, i temperatura ispušnih gasova.
 12

11. Montaža kotla

Postavljanje i sastavljanje kotla mora biti izvedeno od strane stručne osobe. Kotao
mora biti postavljen na čvrstu i horizontalnu površinu. Preporučujemo da se postavi na
betonsku podlogu visine 50 do 100 mm.
Kotlovnica mora biti sigurna od smrzavanja i dobro prozračivana. Kotao je potrebno
postaviti tako da je njegovo spajanje na dimnjak moguće korektno izvesti, a da ujedno bude
omogućeno posluživanje kotla, nadziranje u toku rada, čišćenje i održavanje kotla.
Sastavljanje kotla se izvodi prema montažnoj skici , a koja je upakirana i uz oplatu kotla.
 13

12. Konstrukcija i konstrukcijski elementi kotla

Efikasna norma za konstrukciju kotla je EN 303-5. Postoje dvije izvedbe kotlova

lijevanoželjezni člankasti kotlovi i čelični kotlovi. Lijevanoželjezni kotlovi izrađuju se za
manje snage, do 600kW. Njihove prednosti nad čeličnima su jednostavna konstrukcija ,
mogućnost lakog servisa i jednostavan transport, te otpornost prema koroziji. Nasuprot tome,
nedostatak im je izrazito velika masa s obzirom na toplinski To je najveći nedostatak, uz to
što lijevano željezo je slabo otporno na udarce, kao i na nagle promjene temperature.
Čelični kotlovi su konstruirani za veće snage. U usporedbi sa kotlovima od lijevanog
željeza imaju manju masu i dimenzije i veće opterećenje toplinskih površina. Servis je isto
jednostavniji, zato jer se oštećeni dijelovi mogu zavarivati. Najveći nedostatak im je
osjetljivost na koroziju, što samim time i zahtjeva kvalitetniju vodu kojom se pune.

Općenito, svaki veliki kotao na kruto gorivo s automatskom dobavom goriva se sastoji
od nekoliko dijelova:
 Modul ložišta sa roštiljem i pomičnim pužem za dovod goriva
 Dovod primarnog i sekundarnog zraka,
 Modul izmjenjivača topline i cijevnog razvoda kroz koji prolaze dimni
plinovi, a okolo njih struju voda
 Ventilatori zraka za izgaranje i ventilatori za odsis
 Puž za odvođenje pepela
  Ciklon
 Regulacijska oprema
 Priključci za dovod i odvod vode, odvod dimnih plinova i mjerne
uređaje

14

13. Zaključak

Kotlovnica je jedan od osnovnih elemenata centralnog grijanja, bez nje grijanje nije
baš efikasno, također kao što smo vidjeli smještaj kotlovnice je bitan.
Pri konstrukciji kotla su korišteni konvencionalni proračuni, eksperimentalni podaci i
oni dobiveni iz prakse. Numeričke simulacije nisu korištene iako su bile u planovima, u
nekim dijelovima, ali na kraju se ustanovilo da nema potrebe. Rad predstavlja idejno rješenje
koje za proizvodnju treba detaljno razraditi.
Modeli proračuna koji su korišteni su teorijski, tako da će gotov proizvod imati
određena odstupanja od proračuna, ali to je razlika teorije i prakse, koja će uvijek postojati.
Iz konstrukcijskog aspekta, u usporedbi sa sličnim kotlovima, standardi su
zadovoljeni. Kotao ne odstupa u dimenzijama, unatoč tome što je izveden u dva dijela. Može
se proizvesti u bilo kojoj bolje opremljenoj radioni, i nisu potrebna savijanja debelih limova,
ili krojenje nekih zahtjevnih pozicija.
Pravokutna konstrukcija s L profilima zahtjeva više radnih sati nego kotlovi koji
imaju plašteve, i ima više zavara, što diže cijenu proizvodnje. Kotao je u početku bio
zamišljen da se može montirati na samom mjestu eksploatacije, ali to nije postignuto jer
pojedini dijelovi teže i do 200kg.
 Kroz ovaj rad govorio sam o montaži instalacije kotlovnice na čvrsto gorivo, osvrnuo
sam se i na kontrolu čitavog sistema kotlovnice, kao i loženje. Govorio sam nešto i o
kontstrukciji kotla.

15

14. Literatura

https://hr.wikipedia.org/wiki/Grijanje
Koje su cijevi bolje za vezanje kotlova za grijanje + savjeti za instalaciju (decorexpro.com)
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kotao
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kotao#Podjela_kotlova
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kotao#Povijest
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kotao#Materijali_kotla_i_dijelovi
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kotao#Kotao_za_centralno_grijanje
https://hr.wikipedia.org/wiki/Izmjenjiva%C4%8D_topline#Izmjenjiva
%C4%8Di_topline_u_prirodi
http://ve-trgo.hr/kako-odabrati-najbolji-kotao-za-centralno-grijanje/
16