21.

GENSKA TERAPIJA

Genska terapija je postupak kojim se u ljudske stanice ubacuje strani DNA kako bi se izliječio
neki poremećaj koji je posljedica nefunkcioniranja nekog gena.
- ubacivanje strane DNA u neku stanicu se još naziva transformacija (kao što se događa
transformacija u bakterijama kada u njih uđe strana DNA)
- 1990. Američki institut za zdravlje je odobrio primjenu genske terapije u liječenju nekih
genetskih bolesti - liječe se pacijenti oboljeli od tumorskih, neurodegenerativnih,
kardiovaskularnih i raznih drugih bolesti

- prvo je bilo potrebno kartiranje ljudskog genoma 80–ih godina jer su tada genetičari uspjeli
odrediti gene koji su odgovorni za nasljedne bolesti
- čovjekov genom ima oko 25 000 gena (između 20 000 do 25 000) i oko 100 000 proteina
Kako 25 000 gena kodira 100 000 proteina?
- mRNA nakon izlaska iz jezgre modificira i preslaguje pri čemu se neki dijelovi mRNA izrežu.
Različit način rezanja mRNA uzrokuje nastanak različitih proteina.

Genetska terapija funkcionira ovako:

1. Identificiranje gena za bolest (shvatite koji gen uzrokuje tu bolest).
2. Izolacija zdravog gena (nabavite zdravi gen – izvadite ga iz zdravog čovjeka).
3. Kloniranje zdravog gena (klonirate zdravi gen).
4. Unošenje klona zdravog gena u oboljeli organizam.

Vrste genske terapije:

1. in vivo (u organizmu): terapeutska DNA (tj. DNA koja u sebi ima zdravi gen) se ubacuje
direktno u organizam.
2. ex vivo (izvan organizma): stanice pacijenta se izvade vani, doda im se terapeutska DNA i
onda se vrate u pacijenta.

VEKTORI
- u obje metode važno je koji vektor smo odabrali (tj. na koji način ćemo ubaciti željenu DNA)

To su najčešće viralni vektori:

– retrovirusi (pomoću reverzne transkriptaze mogu iz svoje RNA proizvesti DNA)
– adenovirusi (to su DNA virusi koji uzrokuju prehlade, oni ubace svoju DNA u stanicu)
– lentivirusi (podvrsta retrovirusa koji imaju jako duge inkubacijske periode i kojima pripada
HIV, mogu se koristiti za liječenje gena koji uzrokuju srčane probleme, ali postoje rizici jer se
često ubace u genom)
SCID – severe combined immunodeficiency (imunodeficijencija)
- jedan od primjera ex vivo metode genske terapije
Taj sindrom izazivaju mutacije nekoliko gena koji kod zdravih ljudi uzrokuju razvoj nekih
imunoloških stanica
- ne razvija se enzim adenozinska deaminaza koji je ključan za sazrijevanje T i B limfocita, koji
imaju važnu ulogu u imunološkom sustavu
- djeca su podložna raznim infekcijama, a svaka od njih može im biti opasna za život.

Dakle, da bi dobili funkcionalne T i B limfocite, potrebno je aktivirati adenozinsku deaminazu.

Postupak:
1. Iz krvi djeteta se izdvoje matične stanice koštane srži.
2. Inficiraju se retrovirusom u kojem se nalazi funkcionala gen za enzim.
3. Matične stanice se vraćaju u krv djeteta.
4. One će se uskoro početi dijeliti pa će ih u krvi djeteta biti dovoljan broj.
5. Sada će normalne matične stanice proizvoditi adenozinsku deaminazu, koja će utjecati na
razvoj normalnih T i B limfocita.

GENSKA TERAPIJA KOD TUMORA

- liječenja raka uključuju zračenje ili kemoterapeutici (razne kemikalije) koje ubijaju tumorske
stanice i pritom se uništavaju i zdrave stanice pa to općenito pogoršava stanje pacijenta

Genska terapija bi mogla pomoći na sljedeći način:

– ubacivanjem određenih gena u zdrave stanice pacijenta povećava se njihova tolerancija na
kemoterapeutike
– ubacivanjem određenih gena u tumorske stanice povećava se njihova osjetljivost na
kemoterapeutike

- npr. protein p53 čest je uzrok nastanka tumora, jer se on ne proizvodi. U jednom in vivo
postupku, u tumor pluća ubrizgan je retrovirus koji je imao gen za protein p53. Terapija je
izvedena nad 6 pacijenata. U troje se tumor smanjio, a u drugo troje tumorske stanice su
prestale rasti.

Prednost adenovirusa pred retrovirusima

Retrovirusi rade po principu da se ubace u DNA stanice i dalje nisu aktivni, sve dok ne dođe do
replikacije DNA. Adenovirusi su aktivni i kada se ne dijele, a može ih se proizvesti u puno većoj
količini od retrovirusa.