KOREKTIVNA GIMNASTIKA

PRIRUČNIK ZA TERAPEUTE I RODITELJE

dr.Stanko Blatnik, Sanja Selimović

Amila Mujezimović

This project has been funded with support of the Lifelong Learning Programme of the European

responsible for any use which may be made of the information contained therein.
Program je namijenjen osobama sa smanjenom funkcijom lokomotornog sustava. Djeluje na
korekciju nastalih poremećaja u koštano-zglobnom i mišićnom sustavu (karlice, rameni pojas, zglob
kuka, zglob koljena...). Vježbe koje se primjenjuju smanjuju nastale tegobe tako što povećava snagu
okolnih mišića i povećavaju pokretljivost pojedinih zglobova. Program koji unapređuje mišićnu
kontrolu, fleksibilnost, koordinaciju, snagu i tonus mišića.

Prilikom kreiranja trenažnog programa, mora se voditi računa i o četiri veoma važne elementa
treninga a to su:

1. Koliko često vježbati ?

Da bi se programom ostvario sistematski napredak, ono, prije svega, mora biti redovno i mora se
provoditi najmanje tri puta sedmično.

2. Intenzitet vježbanja

Najobjektivnije se mjeri praćenjem frekvencije srčanog rada i dodatnim praćenjem određenih

tjelesnih manifestacija kao što su: disanje, crvenilo, znojenje i sl.

3. Obim

Ponavljanjai serija u toku treninga, kao što su na primjer, broj pređenih kilometara u kolicima ili broj
preplivanih kilometara u toku plivanja i sl. Obim i intenzitet su međusobno u obrnuto recipročnom
odnosu. Kada je intenzitet vježbanja visok, obim se smanjuje i obratno.

4. Odmor

Odmor je sastavni dio svakog programa, i za sportiste i za rekreativce i za rekovalescente. Tijelo se na

radne stimuluse adaptira tek nakon određenog perioda odmora.

Ova formula je podsjetnik svima koji se bave vježbanjem da se pridržavaju principa TEŠKO/LAGANO.
Svaku težu vježbu mora pratiti lakša, da bi se omogućio proces adaptacije. U toku mjesečnog plana
mora biti predviđena jedna sedmica laganog rada.

Prilikom kreiranja trenažnog programa, potrebno je u obzir uzeti sve četiri variable vodeći računa o
ravnoteži među njima, što će dovesti do napretka i izbjegavanja opasnosti od pretreniranosti i
povređivanja.

Moramo motivirati korisnike za pravilno izvođenje vježbi – treba paziti da se ne postave prekomjerni
ili nedovoljni zahtjevi izvođenja kretnog zadatka, to može djelovati kao frustracija i dovodi do
odustajanja od vježbanja.

Sve je češća primjena aerobik programa u radu sa OSI, kao što su osobe sa teškoćama u
psihomtoričkom razvoju.

Korektivne vježbe predstavljaju skup fizičkih vježbi doziranih po intezitetu, vrsti i trajanju, koje se
mogu primenjivati preventivno kod djece i mladih koja imaju predispozicije za nastanak nekog od
posturalnih deformiteta ili terapijski ako oni već postoje. Vežbe imaju za cilj povećanje snage mišića,
povećanje amplitude pokreta i poboljšanje koordinacije pokreta.
Cilj korektivnih vježbi je: otklanjanje nepravilnosti deformiteta, ili ublažavanje datog stanja i
unaprijeđenja ka boljem, te stvaranje navika za kontinuiranu tjelesnu aktivnost, sticanje znanja i
stvaranja zdravstveno higijenskih navika, kao i učenju o zdravoj ishrani.

a.Poboljšanje zdravstvenog stanja

Smanjenje rizika nastanka dijabetesa, povišenog krvnog pritiska, bolesti srca.

Bavljenje sportom održava mišiće, kosti i tetive u dobrom stanju. Starijim osobama i OSI pomaže da
se osječaju vitalnijim i pokretljivijim i poboljšava rad srca. Iako se simptomi oboljenja srca ne javljaju
obično prije srednjeg doba, početak ove bolesti je moguć još i u tinejdžerskim danima. Redovno
vježbanje od minimum 20-30 minuta tri puta sedmično može značajno ojačati vaš kardio-vaskularni
sistem.

b.Izbor vježbi

Odabirom metodičkog organizacijskog oblika rada, uz korištenje svih raspoloživih sprava i pomagala,
moguće je aerobne programe maksimalno približiti pojedincu kao prirodne oblike kretanja svakog
pojedinca, a samim time povećati učinkovitost istih.

Aerobik je frontalnog oblika rada svi korisnici u isto vrijeme izvode određenu vježbu pod izravnim
vođenjem terapeuta.

Terapeut opisuje i demonstrira zadatak naglašavajući njegov utjecaj i važnosti jer poznavanje
utjecaja vježbe što doprinosi svjesnijem uključivanju vježbača u program.

Svjesno izvođenje pokreta podrazumijeva jaču mišićnu kontrakciju, a time i bolji učinak vježbi.

c.Efekti vežbanja

Osobe sa invaliditetom jako su sklone debljanju i prekomjernoj tjelesnoj težini tako da im arobne
vježbe jako pomažu za skidanje kilograma kao i održavanje tjelesne mase. Kod redovnih korisnika
rezultati znatno su uočljivi.

Vježbama se mogu izgubiti kilogrami ali ne za kratko vrjeme kao što se očekuje, treba vremena I
radne discipline kako bi uočili napretke u radu. Upornim vježbanjem možete smanjiti konfekcijski
broj i ako vaga ne pokazuje bitne promjene , ciljanim vježbama u malom obimu pokreta sa velikim
brojem ponavljanja možete da preoblikujete svoje tjelo I da to trajno održite.

Značaj redovnog vježbanja za osobe sa onesposobljenjem davno je dokazan. Redovno provođenje

programa vježbanja kod ovih osoba dovodi do mnogobrojnih pozitivnih efekata kakvi su povećana
mišićna snaga i izdržljivost, što direktno utiče na unapređenje funkcionalnih sposobnosti u
svakodnevnom životu, kakve su olakšani transferi i savladavanje arhitektonskih barijera.
Svakodnevno vježbanje uveliko umanjuje i rizik od sekundarnih komplikacija, kao što su smanjenje
obima pokreta, kontrakture, gojaznost, mišićna atrofija, povišen krvni pritisak, visok nivo holesterola i
kardiovaskularne bolesti. Neki od psiholoških efekata aktivnog provođenja trenažnih programa su
povećana funkcionalnost i efikasnost, samopouzdanje, smanjena depresivnost i anksioznost, i lakše
prihvatanje onesposobljenja. Istraživanja su pokazala da je manja učestalost dekubitusa i sa njim
povezanih hospizalizacija kod sportski aktivnih osoba sa onesposobljenjem u odnosu na one koji vode
pasivan način života.

Tjelesna ograničenja rijetko su stvarni razlog za neaktivnost. Tome više doprinose nepristupačne
institucije i oprema, te nedostatak informisanosti o tehnikama vježbanja i mogućnostima za bavljenje
sportom ovih osoba.

Da bi se ostvario puni potencijal vježbanja, potrebno je osobe sa onesposobljenjem educirati o

prirodi onesposobljenja i pratećim komplikacijama, kako bi mogle preuzeti odgovornost za sebe,
prevenirati ih i kontrolisati, potrebno ih je informisati o pravilnoj ishrani, dijetetskom režimu i
higijeni. Od toga zavisi opšte zdravlje i kvaliteta života osoba sa onesposobljenjem.

1.DISANJE

Disanje ima vrlo važnu ulogu u vježbanju i opuštanju. Pravilnim disanjem duže ćemo i kvalitetnije
izdržati vježbanje, postići još bolju kondiciju uz minimalan rizik i opustiti se od vježbanja i stresa.

Da bi vježbanje bilo efikasno uz minimalan napor neophodno je pravilno disanje, ako to radite
nepravilno znati ćete ako dišete samo kroz usta, tako da izostaje obavezna filtracija vazduha, kroz
nosne dlačice, zagrijavanje vazduha i njihova jonizacija. Druga nepravilnost je “dahtanje” kada
premalo kiseonika prečesto dolazi upluća. Čak i kada pravilno udišemo na nos, ako pri tom uvlačimo
stomak, a pri izdisanju ga naduvamo, disanje nije pravilno.

Nepravilnim disanjem ne unosimo dovoljnu količinu kiseonika u tijelo, na taj način se brzo umaramo i
često ne uspijemo ostvariti cilj. Preduboko disanje pri vježbanju ili opuštanju također nije
preporučjivo, jer se zbog prevelikog unosa kisika u tijelo javlja vrtoglavica, mučnina i slabost.

ritmičnim, ne predubokim disanjem unijećete kiseonika u tijelo svaka vježba uključuje specifičan
ritam disanja koji je vrlo važno slijediti. Dovoljnim unosom kiseonika u organizam omogućavamo
duhu i tijelu ( mozgu i mišićima ) da kvalitetno izdrže opterećenje.

Kada treba udahnuti a kada izdahnuti ?

Najlakše ćete naučiti ako pokrete razdvojite na lakše i teže .

Lakši su oni koji se izvode u pravcu sile zemljene teže i tada udišemo.

Ritam disanja mora da bude usklađen sa pokretom pri vježbanju, odnosno ne treba vježbati brže
nego što možemo da pratimo disanjem.

Rad sa osobama ometenim u razvoju pokazao je da što više ponavljamo i skrećemo pažnju na disanje
efekat je bolji nakon dužeg rada oni sami skreću na pažnju i važnost disanja. Pri radu gestikuliramo
kako udisati i izdisati.
2.VJEŽBE

2.1.Vježbe za korekciju ravnih stopala

Vježbe opisane u tekstu ispod predstavljaju dio
programa za korekciju ravnih stopala koji se sprovodi
u "Dnevnom Centru u kabinetu za korektivnu
gimnastiku i fizikalnu terapiju". Potpun program se
sastoji iz vježbi gde se svaka vježba izvodi sa po
ponavljanja u tri serije . Uz opis svake vježbe, ovde je
priložena i slika sa vježbom za korekciju ravnih stopala
koji prikazuje pravilno izvođenje vježbe.

2.2.Vježbe za korekciju kifotičnog lošeg držanja

Potpun program se sastoji iz datih vježbi gde se svaka izvodi sa po 10 ponavljanja. Uz opis svake
vježbe, ovde je priložena i slika za korekciju kifotičnog lošeg držanja koji prikazuje pravilno izvođenje
vježbe.

Početni položaj: sjedeći na strunjači, jedna noga ispružena, druga blago povijena sa stopalom do
članka druge noge.

Iz početnog položaja sa zategnutim laktovima u nazad i stopalom opružene noge prema licu, savijamo
se u napred.
2.3.Skolioza

Skoliotično loše držanje (skolioza) karakteriše

različita visina ramena i lopatica i asimetrija
trouglova stasa. Teže se uočava jer osoba-djete
nije pogrbljeno pa nekada prođe jako mnogo
vremena dok deformitet ne postane vidljiv.

Ako se ne radi o već formiranim deformitetima

koji bi zahtevali ortopedski tretman, fizijatar će
preporučiti korektivnu gimnastiku, bavljenje
sportom, prje svega plivanjem i korigovanje loših
navika u držanju...

Vejžbeza korekciju skoliotično držanja

Program se sastoji iz kompleksa gdje se svaka vježba izvodi sa po 10 ponaljanja po tri serije. Ispod
imamo jasan prikaz vježbe kako bi jasno vidjeli pravilno izvođenje vježbe. Vježbe su prikazane za
slučaj lijeve skolioze, u slučaju desne skolioze vježbe treba izvoditi u suprotnu stranu.

Iz početnog položaja sa opruženim rukama -

desnom pored glave a ljevom u stranu -
istežemo obe ruke istovremeno bez podizanja sa
podloge.

Iz istog početnog položaja, uz fiksaciju karlice,

podižemo gornji dio tjela i ruke sa podloge.
Iz početnog položaja sa osloncem na koljenima i
fiksiranim potkolenicama podižemo ruke pored
trupa uz kratak izdržaj sa hvatom na ripstolu i
vraćamo ih na podlogu. Pri izvođenju vježbe
potkoljenice, natkoljenice i trup treba da zadrže
međusoban položaj bez pomeranja (pod uglom
su od 90 stepeni).

Iz početnog položaja sa prekrštenim rukama

pokušavamo da sastavimo prste na leđima.

Iz početnog položaja na leđima sa savijenim

koljenima podižemo trup, ruke i istovremeno
opružamo potkoljenicu.
2.4. Lordoza

Lordozu ili lordotično loše držanje možemo

prepoznati po jako naglašenoj lumbalnoj krivini
(krsta) kičme put napred i opuštenim trbušnim
mišićima. Ovaj deformitet kičmenog stuba često
srećemo kod gojazne djece, ali nije retkost ni kod
mršave gde imamo neočekivano veliki stomak,
što je u stvari opuštena trbušna muskulatura.

Ako se ne radi o već formiranim deformitetima

koji bi zahtevali ortopedski tretman, fizijatar će
preporučiti korektivnu gimnastiku, bavljenje
sportom, pre svega plivanjem i korigovanje loših
navika u držanju...

Vježbe za korekciju lordotično lošeg držanja

Program se sastoji iz kompleksa gdje se svaka vježa izvodi sa po 10 ponaljanja po tri serije ispod
imamo jasan prikaz vježbe kako bi jasno vidjeli pravilno izvođenje vježbe.

Početni položaj: na leđima sa savijenim

koljenima.

Podići glavu i ramena uz kratko zadržavanje i

vratiti nazad.

Iz početnog položaja opružamo jednu nogu u vis

i istovremeno podignemo suprotnu ruku. Vježbu
raditi naizmjenično.
Sa rukama iza glave pokušavamo laktom da
dodirnemo suprotno koljeno, naizmjenično.

Početni položaj: sedeći sa opruženim koljenima,

pravim leđima i ramenima, sa osloncem na
šakama i prstima okrenutim u nazad.
Naizmenično podizanje nogu sa opruženim
koljenima.

Početni položaj: na ripstolu sa nogama u

vazduhu (ako je dijete dovoljno utrenirano da
može da se održi) ili sa nogama na podlozi (ako
to nije u stanju).

Istovremeno podižemo i savijamo noge u

koljenima.
2.5.Vježbe za vratni dio kičme

U nastavku teksta dat je dio programa vježbi za vratni dio kičme gimnastiku. Vježbe su namenjene
opuštanju i jačanju vratnih mišića. Redovnim upražnjavanjem vježbi iz ovog programa možete
umanjiti i na kraju u potpunosti ukloniti ukočenost vratnih mišića i bolove u vratu.

Kretanje ramenima što više u napred i što više u

Kretanje glavom u napred i u nazad.
nazad (dok se ne sastave lopatice).
Vježbu ponoviti desetak puta.
Vježbu ponoviti desetak puta.

Kruženje ramenima u napred i u nazad.

Vježbu ponoviti desetak puta.
Kruženje ramenima u napred i u nazad.

Vježbu ponoviti desetak puta.

Postaviti lijevu ruku iza glave, desnu šaku na

lijevi obraz. Okretati glavu na lijevu stranu,
desnom rukom pružati otpor. Vježbu ponoviti
desetak puta na jednu i na drugu stranu.

2.6. X noge

X noge su deformitet koljena koji se javlja kao

posljedica urođeno slabije razvijenih spoljnih
djelova kostiju koji čine koljeno ili zbog
poremećene statike uzrokovane deformitetima
kukova ili stopala.

Položaj nogu u materici tokom trudnoće može

takođe biti uzrok kao i prekomjerna tjelesna
težina. Najčešće se javlja obostrano, mnogo
rjeđe je prisutan deformitet na jednom koljenu
što može tokom rasta da dovede do skolioze
(krivljenje kičme na jednu stranu).

Položaj nogu u materici tokom trudnoće može takođe biti uzrok kao i prekomjerna tjelesna težina.
Najčešće se javlja obostrano, mnogo rjeđe je prisutan deformitet na jednom koljenu što može tokom
rasta da dovede do skolioze ( krivljenje kičme na jednu stranu).

Kako se liječi?

Od mjerenja zavisi način liječenja.Pored vježbi kojima se jačaju mišići nogu, za fiksiranje deformitet se
primjenjuju noćne korektivne šine, a za lakše oblike ortopedske cipele sa Tomasovom petom i
povišenim u unutrašnjim rubom cijelom dužinom cipele. Funkcija pomagala je da rasterete
unutrašnju stranu koljena i stopala i održe korekciju koja je postignuta vježbama.

Ako nema rezultata nakon ovakvov načina liječenja a deformitet izražen radi se operativni zahvat i
deformitet se koriguje.

Do druge godine života kod većine djece noge su u X položaju a to je normalna faza razvoja. I nakon
toga trebalo bi da se isprave.

Da bi se spriječio deformitet ili ublažili postojeće stanje ne treba prerano postavljati dijete na noge i
forsirati prohodavanje. Treba paziti na prekomjernu težinu i korigovati položaje pri sjedenju, treba da
sjede u turskom sjedu sa prekriženim nogama ili na petama sa raširenim koljenima. Postavljanje
lopte, jastuka takođe može da utiče na korekciju deformiteta.
 Tabani su sastavljeni, dlanovima pritiskamo Pokušavamo da ustanemo i sjednemo sa
kolena na dole. prekrštenim nogama.

Stopala su okrenuta upolje, dlanovi su

Hodanje čučeći sa stopalima okrenutim na polje.
sastavljeni, laktovima guramo koljena u stranu.

2.7. O noge

Ovo je deformitet koji se uglavnom javlja jako rijetko jednostrano. Najčešće se radi o urođenom
deformitetu ali može biti i posljedica rahitisa. O noge mogu da nastanu i zbog prerano postavljanja
djeteta na noge i forsiranog hodanja kada se noge iskrive zbog operećenja težinom tjela. Kosti
nadkoljenica i potkoljenica se krive put spolja tako da je najveći iskrivljenje u predjelu koljena.

Liječenje se sastoji od odklanjanja uzorka deformiteta, korektivnih šina iIi aparata koji se nose tokom
noći i vježbi za jačanje oslobljenih mišića.

Ako kod velikih deformiteta nakon primjenjene treapije ne dođe do očekivane korekcije, deformitet
se koriguje vježbom ili korekcija operacijom.
Istovremeno podizanje nogu sa tabanima
okrenutim na unutra.

Držeći loptu stopalima podižemo noge Skočni zglobovi su fiksirani jedan uz drugi,
približavajući koljena jedno drugom. privlačimo koljena pokušavajući da ih sastavimo.
 Pomjeramo nogu u stranu savlađujući otpor
Hodanje na unutrašnjoj ivici stopala.
elastične trake (raditi objema nogama).

2.8. Vježbe jačanja

Program je predviđen za djecu i mlade i obuhvata grupu vježbi za jačanje leđnih, trbušnih I mišića
ramenog pojasa. Pomažu u ispravljanju nepravilnog držanja i sprječava nastanak deformiteta
kičmenog stuba.Takođe doprinosi pravilnom oblikovanju tjela.Što je izuzetno važno u određenoj
starosnoj dobi (ranoj) kada se tijelo formira.

Potpun program se sastoji iz kompleksa vježbi gdje se svaka vježba izvodi sa po 10 ponavljanja u 3
serije. Uz opis vježbe priložena je slika vježbe za jačanje koja prikazuje pravilno izvođenje vježbe.

Iz početnog položaja (sjedeći sa prekrštenim

Iz stojećeg položaja podižemo ruke do iznad
nogama) sa laktovima uz glavu povlačimo laktove
glave uz podizanje na prste.
što više u nazad.
Iz početnog položaja ispružimo ruke na gore i Iz ležećeg položaja na leđima sa savijenim koljenima
pogledamo prema plafonu. podižemo se u polusjedeći položaj

U najranijem uzrastu na stimulaciju dobijamo refleksni odgovor, ali kako dijete sazrijeva i uvježbava
pokrete, ubrzo prepoznaje što od njega očekujemo i počinje da odgovara. To je brže i uspješnije ako
se odvaja na obostrano zadovoljsto.

I ako se ne mogu povući jasne granice u prvoj godini života možemo da izdvojimo nekoliko
karekterističnih perioda razvoja :

U početku vježbe imaju za cilj da opuste korisnika , posebno ruke i noge.

U drugom djelu korisnik osjeti da aktiviraju i jačaju velike grupe mišića,leđa, vrata, stomaka, ruku I
nogu.

Vježbe kao priprema za puzanje i održavanje stabilnog položaja te priprema za uspravan hod.

2.9.Cerebralna Paraliza

Cerebralna paraliza -cerebralna oduzetost (DCO) je poremećaj položaja i pokreta tjela, tonusa mišića,
koordinacije i osećaja ravnoteže nastao oboljenjem ili oštećenjem delova mozga. Uz to su mogući
problemi sa gutanjem, govorom, vidom, sluhom, lučenjem pljuvačke. Intelektualne sposobnosti
mogu da budu umanjene, a nekada je prate i epileptični napadi. To je hronično stanje koje nema
progresiju u smislu pogoršanja ali nije nepromenjivo. Kako nije bolest u uobičajenom smislu, već
stanje, nije izlječiva već se njene posljedice mogu smanjiti, odnosno može da se poveća stepen
funkcionisanja.

Koji su uzroci nastanka cerebralne paralize

To su genetska predispozicija, infekcije tokom trudnoće, prevremeno rođenje posebno sa malom

tjelesnom težinom, porođajne povrede i nedostatak kiseonika kod teških porođaja, neka oboljenja
mozga u ranom detinjstvu dok rast i razvoj mozga nisu završeni.

U prvim mesecima nema jasnih znakova pa nije moguće odmah postaviti dijagnozu. Da dijete ima
cerebralnu paralizu posumnjaćemo ako ne podiže glavu, ako se ne okreće, ne pokazuje interesovanje
za igračku ili ne može da je uhvati, ne održava sjedeći položaj kada većina djece to može, ne reaguje
na okolinu, čak ni na majku, mlitavo je ili u stalnom grču, curi mu mljeko iz jednog ugla usana ili teško
guta hranu, preosetljivo je na spoljne nadražaje, ima nevoljne ili neusklađene pokrete.
 Na bilo koji od ovih simptoma odmah treba reagovati, odnosno odvesti dijete na pregled kod ljekara
sa posebnom specijalizacijom iz ove oblasti koji će nakon detaljnih pregleda i dodatnih dijagnostičkih
procedura utvrditi da li postoji DCO. Blagovremena dijagnostika je važna kako bi se započelo sa ranim
tretmanom jer su tada velike šanse da se stanje znatno popravi.

Ispod je prikazan dio vježbi iz programa rekreacija za mlade OSI koji rade u centru u grupama.

Vježba za struk: sa blago savijenim koljenima i Iz stojećeg položaja prebacimo težinu na prednju
opruženom rukom pored glave naginjemo se u nogu i spuštamo petu na zadnjoj tako da
stranu i istežemo struk. istežemo list.

Iz ležećeg položaja sa savijenim nogama

Iz sjedećeg položaja sa osloncem o stolicu
istovremeno pritisnemo leđima (lumbalnim
pravimo male pokrete gore - dole opruženom
delom) ruku ispod, nadujemo stomak i opružimo
nogom.
potkoljenice, držimo 8 sekundi i spustimo noge.

2.10.Vježbe sa loptom

Ono što daje razliku kod vježbanja na velikoj lopti za razliku od drugih vidova vježbanja sa rekvizitima
je specifičnost da se tijelo onoga ko vježba nalazi se istovremeno na dvije podloge na stabilnoj
površini poda i na labilnoj površini lopte.To znači da pri izvođenju vježbi morate istovremeno
kontrolisti kretanje tjela u odnosu na podlogu i u odnosu na loptu. Zato su efekti vježbanja na velikoj
lopti očigledniji u odnosu na vježbanju na črstoj podlozi. Vježbati na lopti može se individualno i
grupno, sami sajemo ritam , dinamiku vježbanja rekvizitom uz muzičku pratnju, a i bez nje uz
terapeuta kao i individualno.

Opružite jednu ruku i istovremeno podignite

Savijte ruke u laktovima i podignite ih uz
trup uz rotaciju na istu stranu. Zatim drugu ruku i
istovremeno podizanje trupa.
tako naizmjenično.

Lezite preko lopte, ruke su naprijed, pomjerite

Savijte ruke u laktovima i podignite ih uz
trup u nazad tako da sjednete na pete a da ruke
istovremeno podizanje trupa.
ostanu na lopti.
2.11.Vježba za mišiće ruku i ramena

U početnom položaju stanite u malo širi raskorak, a

loptu uzmite s obje ruke i neka vam bude u visini grudi . Krenite rotirati loptu tako da vam lijeva pa
desna ruka budu na vrhu. Vježbu napravite u dvije serije po deset ponavljanja.

U ovoj vježbi ćemo jačati mišiće

ruku, a naglasak će biti na
ramenima. U drugoj vježbi jačat
ćemo noge, odnosno listove. Ova
vježba odlična je za balans tijela,
odnosno da poradite na
održavanju ravnoteže.
2.12.Vježba za listove

U početnom položaju ove

vježbe loptu postavite na jednu
nogu, težinu druge noge
prebacite na loptu. Ruke vam
se cijelo vrijeme nalaze na tlu i
struku. Podižite loptu, malo
pritisnite loptu potkoljenicama
nogu, zadržite se gore nekoliko
sekundi i vratite se natrag.

Ovu vježbu napravite s obje

noge u tri serije po deset
ponavljanja.

2.13.Vježba zastražnjicu

Legnite, a rukenekavambudu pod uglom od 45 stepeni. Potkoljenicesuoslonjene o loptu.

Zatežitestražnjicuikukovedižite u zrak. Vježbuizvodite u tri serije s osamilidvanaestponavljanja.
(zavisni od stepena utreniranosti)
2.14.Vježba zatrbuh

Ležite na pod oslonac je na ramenom pojasu zauzmite položaj kao na slici. Lopta ne kavam bude
među stopalima. Rotirajte donji dio tijela zajedno s nogama u jednu, pa u drugu stranu tako da
osjetite mišiće donjega dijela trbuha i kvadricepse. Ovu vježbu izvodite u tri serije po deset
ponavljanja u obje strane.

Lezite na pod oslonac je

na donjem dijelu leđa,
zauzmite položaj kao na
slici. Lopta neka vam
bude ispod koljena,
pogled u koljena. Brada
odvojena od grude kosti
par centimetara, ruke
držati pored tijela titrati
tako da osjetite mišiće
donjeg i gornjeg dijela
trbuha. Ovu vježbu
izvodite u tri serije,
izdržaj raditi po 30
sekundi.

Zauzeti položaj kao na

slici i ostati 30 sekundi u
njemu, uz stalno pravilno
disanje. Ponoviti 3 puta.
U početnom
položaju ove
vježbe loptu
postavite na
jednu nogu,
težinu druge noge
prebacite na
loptu. Ruke vam
se cijelo vrijeme
nalaze na tlu,
druga odvojena
od tijela. Podižite
loptu, malo
pritisnite loptu
nogama, zadržite
se gore 30
sekundi i vratite
se natrag.

Ovu vježbu
napravite s obje
strane u tri serije.

2.15.Guma

Rastezljiva guma je rekvizit kod kojeg trenutačno možemo regulirati i promjeniti opterećenje. Pri
opterećenju kao što su utezi, bučice i sl., to nije moguće. Uz to guma je iznimnopraktična.Vrlo je
laganaimože se nositinaputovanjaiizlete, čakjumožetestaviti u džep. Zato se
rastezljivagumačestonazivai "džepnateretana".Kad je riječ o vježbamasnage, važno je da se
rastezljivaguma ne preoptereti, odnosno da se ne prenategne.Svakuvježbumorateizvestipravilno, u
punompokretu.Akovam je vježbapreteškaodsamogpočetka, otpustiteopterećenjeiponovitevježbu s
manjimopterećenjem. Akovam je vježbapreteškai s minimalnimopterećenjem, izvedite je bezgume, a
s remenomkadamišićiojačajuikadastekneteodređenukondiciju, pokušajteponovo s
rastezljivomgumom.

3. MASAŽA

Masaža je vjerojatno najstariji način liječenja, prevencije i opuštanja. Poznata je već hiljadama godina
pa najstariji zapisi na sanskrtu datiraju još iz drevne Indije kojih 3000 godina pr.n.e. Masaža je imala
cijenjeno mijesto i u kulturama stare Kine, Japana, Egipta, Grčke i Rima, a o njoj su pisali i cijenjeni
liječnici kao što su Hipokrat i Galen.

Masaža je doživjela mnogobrojne izmjene i nadopune ovisno o kulturnom i zdravstvenom razvoju

pojedinih dijelova svijeta.

Najrašireniji oblik masaže je još uvijek terapeutska masaža, čiji je glavni cilj poboljšanje cirkulacije.
Masaža je zapravo metoda fizikalne terapije koja se služi nizom sustavnih pokreta na površini tijela
radi manipulacije tjelesnim tkivima. Izvodi se rukama u svrhu izravnog ili neizravnog djelovanja na
mišićni i živčani sustav te cirkulaciju krvi i limfe. Može biti parcijalna ili masaža cijelog tijela, ovisno o
tome što se želi postići.

Postoje razne vrste masaža, ali najčešće su podjele na medicinsku, sportsku, refleksološku,
opuštajuću, aromaterapeutsku, podvodnu ili hidromasažu, limfnu drenažu, anticelulitnu, shiatsu,
akupresuru…

Osim što se masažom mogu ukloniti razni izvori boli, pomoći tijelu da se brže oporavi od ozljeda ili
operacija, ona ima i slijedeće učinke:

• njeguje kožu, čini je mekšom, sjajnijom i zdravijom te joj povećava elastičnost

• tonira i opušta mišiće
• zagrijava tijelo i pojačava cirkulaciju i protok limfe
• pospješuje dotok kisika u tkivo
• otklanja iz tijela toksične tvari i razgrađuje celulit
• čini tijelo skladnijim i ljepšim
• pospješuje otpornost organizma i imunološkog sustava
• čini tijelo lakšim, aktivnijim te ga puni energijom
• regulira tlak i metabolizam
• psihički opušta, poboljšava koncentraciju, djeluje antistresno i oslobađa od nesanice
• otklanja napetost u zglobovima, čini kralježnicu gipkijom i poboljšava protok krvi i nervnih
impulsa u tijelu
• uravnotežuje duh i tijelo

Vjerujemo da će vam ovaj priručnik pomoći pri pripremi i izvođenju korektivne gimnastike za osebe
sa invaliditetom. Morate biti svjesni da je to dugotrajan proces i da ne možete očekivati trenutne
rezultate. Zato ne odustajite več radite na duge staze. Vaš trud biće bogato nagrađen.