Jedna od najznačajnijih bitki u povijesti Islama jeste bitka na Bedru.

Po mišljenju velikog broja

alima, to je najznačajnija bitka koja se desila.

314-100 , 14-70 poginuli, konji 2-300, deve 70-700

Dvije su kraljice ljudskih osobina, zahvalnost i strpljivost. Ramazan je mjesec strpljivosti.

Ramazan je mjesec koji nas uči da budemo strpljivi. Pred samu bitku ashabi su sjedili sa
Resulullahom s.a.v.s., onda je Resulullah s.a.v.s., uzeo kamenčiće. Bacio je jedan kamenčić i
rekao: „Ovdje će poginuti taj i taj od neprijateljskih vojnika“, zatim je bacio drugi kamenčić i
rekao. „Ovdje će poginuti taj i taj.“ Kažu plemeniti ashabi: „Nakon bitke otišli smo i vidjeli
neprijatelje tačno na onim mjestima gdje je Resulullah bacio kamenčiće.“ Kaže Uzvišeni
Gospodar: „Zaista vas je Gospodar pomogao na Bedru, a vi ste bili malobrojni. Budite svjesni
Boga, da biste se zahvalili Bogu…“

U petak je obilježen dan armije RBiH. Bez sumnje njena borba od prije trideset godina se može
uporediti sa bedranskom bitkom jer je bila i malobrojnija i slabije naouržana od neprijatelja. Zar
tako ne bijaše i na Bedru, tri stotine naspram hiljade. Motiv neprijatelju na Bedru bijaše
onemogućiti da se ikad i igdje više sedžda Uzvišenom čini. Motiv neprijatelju bijaše i ovdje
uništiti sve što je sedždom oplemenjeno i što islam simbolizira. Zar nije preko hiljadu džamija
srušeno? Kao što je Poslanik pred bedransku bitku molio Uzvišenog da ga pomogne, jer ako ga
ne pomogne neće više biti sedžde na Zemlji, ista dova je i s naših usana tekla te 1992. godine.
Allah, dž. š., je čuo naše dove, pomogao nas, odbranjena je sedžda, opstali smo, a to je pobjeda.

Kada gledate bitku na Bedru, ona je značajna jer je promjenila tok čovječanstva. Značaj jednog
događaja vrednuje se po utjecaju na kompletnu ljudsku povijest. Nakon bitke na Bedru, vi imate
stvarnost koja se zove vjerom onih koji žive na vjeri Pejgambera, onih koji žive vjeru u jednoga
Boga. Za razliku od ashaba, mi poslije povratka sa bedranskog poprišta nismo stupili, nismo
odlučno stupili, u bitke sa sobom, nismo se odlučno suprostavili šejtanu i njegovom nagovaranju
na grijeh i prijestup, pa je pobjeda na bosanskom bedranskom poprištu danas, trideset godina
poslije ugrožena, o koncu visi i naš opstanak je opet upitan. Mi se šehidima koji odbraniše našu
domovinu i vjeru ne možemo nikad odužiti ali možemo čuvati spomen na njih i pamtiti njihova
imena. Oni su dali ono što su imali najvrednije kod sebe, svoje živote i za to će biti nagrađeni
džennetom, a sve to da bismo mi mogli u miru, slobodi, rahatluku, u svojoj domovini živjeti
vjeru, družiti se ovako, klanjati bez ičijeg bihuzurenja, iftariti sa svojim porodicama komšijama,
da bismo mogli ezan čuti sasvim slobodno sa svih strana naše lijepe domovine. Vidjeli ste prije
par dana šta se desilo u džamiji Al Aksa, i što se svake godine događa a posebno u ramazanu. Mi
se počesto uljuljamo, naviknemo pa zaboravimo da nam je lijepo id a imamo puno blagodati koje
ne možemo ni nabrojati.

Vraćamo se iz male u veliku borbu, borbu sa samim sobom, borbu sa svojim prohtjevima,
strastima…
Ashabima je šejtan govorio da u bitke ne idu jer je velika vrućina, a oni su znali da je džehennem
vreliji. Nagovarao ih je da je neko od njih bolji od drugog na sukob, svađu i razdor ih podsticao,
a oni su se čvrsto Allahovog užeta držali. Nagovarao ih je na svakovrstan grijeh i prijestup, a oni
su uvijek ostajali čvrsto i stameno u pokornost Bogu jer su znali, ubijeđeni bili, da što je kod
Allaha, vječno je, a šejtanova ponuda, prolazna. Šejtan je to tada radio I radit će do Sudnjeg
dana. I danas nas nagovara a to je cilj I naših neprijatelja, neprijatelja naše vjere I države da
govorimo kako nam država ne valja, kako ljudi ne valjaju, kako nigdje nema poštenih ljudi, kako
su svi lopovi I prevaranti… Samokontrola u svemu, a to se uči. Kao što se uči mržnja, rasizam,
laž.. tako se isto uči iskrenost, poštenje, pravednost… niko nije postao takav preko noći. Najbolji
način za učenje toga je biranje dobrog društva, druženje sa iskrenima, dobrima…Ko ne bi želio
živjeti u pravednoj državi pravednom drušvu, društvu gdje kad završiš fakultet imaš jednaku
šansu za posao kao i svi drugi. Da bismo došli do toga svako od nas se mora mijenjati, mora
živjeti po principima islama koje je Allah naredio, uticati na svoju porodicu da se klone svega što
je loše i haram, i jedino tako možemo očekivati promjene. Nije ih dovoljno samo željeti. Svi mi
želimo promjene ali ne želimo mi da se mijenjamo.

Također, želio bih navesti jedan detalj sa bitke na Bedru. Jedan od ashaba je pred samo
preseljenje bio u krilu Božijeg Poslanika s.a.v.s., jer je bio teško ranjen. Upitao je Božijeg
Poslanika: „Božiji Poslaniče, jesi li ti zadovoljan sa mnom?“ Jer zna da ako je Poslanik
zadovoljan sa njim, i Allah je zadovoljan. Čak su ashabi Božijem Poslaniku znali reći: „Vidjet
ćeš Božiji Poslaniče od mene, ono što će tvoje oči učiniti sretnim.“ Onda je Resulullah s.a.v.s.,
rekao: „Gospodaru moj, Tebe za svjedoka uzimam, da sam ja sa njim zadovoljan.“

Neka te to vodi, neka te vodi želja da onaj drugi dio Kelime – i -šehadeta, da ako živimo
Njegovim stilom, Njegovim načinom, je li Poslanik zadovoljan, jer ako je Poslanik zadovoljan,
onda je i Uzvišen Gospodar zadovoljan. On je nama preko Poslanika s.a.v.s., pokazao kako
trebamo živjeti. Molim Gospodara da nas u tome pomogne.

Molimo Gospodara najvećim imenom Njegovim, da nas počasti džennetom, i svakim djelom
koje džennetu približava. Molimo ga, da nas sačuva vatre, i svakoga djela koje približava vatri, I
da nam primi naše ibadete koje činimo u mjesecu ramazanu.